Pitajte veterinara

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Najljepše Vas molim za Vaše cijenjeno mišljenje o stanju kukova našeg psa. Radi se o kujici staroj samo 2,5 godine, mješancu, težine 11 kg, kućnom ljubimcu, koja je "iznenada" počela šepati pred 45 dana i vrlo je nestabilna na zadnjim nožicama i nema snage u nogama, naročito u lijevoj nozi. Bili smo kod našeg veterinara koji nam je napravio rendgensku snimku kukova i utvrdio da pas ima displaziju kukova teškog stupnja sa artrotičnim promjenama te je proveo terapiju od 4 dana injekcijama i 20 dana protuupalnim lijekovima te uveo novu prehranu predviđenu za bolesti zglobova. Pas još hoda i trči, ali sa vidljivim poteškoćama u kretanju lijeve noge. U prilogu Vam šaljem link sa rendgenskom snimkom kukova od 04.01.2014. Najljepše Vas molim za Vaše mišljenje o stanju njenih kukova i o mogućim načinima i rješenjima nastalog problema. Da li bi u njenom slučaju bila od pomoći metoda liječenja operacijskim putem ekscizije glave i vrata bedrene kosti, da li bi to moglo pomoći upravo našem voljenom psu, koje su prednosti a koji nedostaci te operacije i posebno kakav  je oporavak nakon operacije, ili nam možete predložiti neki drugi način liječenja njenog problema. Najljepše zahvaljujem! Lijep pozdrav! Sanda O: Displazija kukova predstavlja abnormalan razvoj zgloba kuka, najčešće obostrano. Javlja se u različitim stupnjevima nestabilnosti, promjena okolnih mekih tkiva, malformacijama glave bedrene kosti i zglobne čašice te degenerativnim promjenama. Pogledala sam rtg snimku kukova Vaše ljubimicei iako nisam stručjak u području ortopedije, na snimci se, nažalost, jasno vide znatnije promjene u strukturi i odnosu zglobnih površina te artrotične promjena oba zgloba. Postoji nekoliko klasifikacija displazije kukova, no najpoznatija je FCI klasifikacija. Prema ovom načinu klasifikacije postoji 5 stupnjeva promjena od A do E: A - Nema znakova displazijeGlava i acetabulum kongruentni su (pravilno prilježu jedan uz drugog). Kraniolateralni rub acetabuluma izgleda oštro ocrtan i blago zaobljen. Zglobni je prostor uzak. Kut je po Norbergu oko 105°. Kod dobrih kukova kraniolateralni rub pokriva glavu bedrene kosti nešto više u kaudolateralnom smjeru. B - Gotovo normalni kukoviGlava femura i acetabulum blago su inkongruentni. Kut je po Norbergu oko 105° ili su glava femura i acetabulum kongruentni, a kut je po Norbergu manji od 105°. C - Srednji stupanj displazijeGlava femura i acetabulum inkongruentni su. Kut je po Norbergu oko 100°. Kraniolateralni rub može biti blago spljošten. Blage artrotične promjene mogu biti vidljive na acetabulumu te glavi i vratu bedrene kosti. D - Umjereni stupanj displazijeOčigledna je inkongruencija između glave femura i acetabuluma. Istaknuta je subluksacija. Kut je po Norbergu manji od 90°. Kraniolateralni je rub acetabuluma spljošten. Znakovi osteoartroze evidentni su. E - Jaki stupanj displazijeIstaknuta je subluksacija ili luksacija glave femura. Kut je po Norbergu manji od 90°. Kranijalni rub acetabuluma očigledno je spljošten. Glava femura deformirana je (gljivastoga oblika). Istaknuti su znakovi osteoartroze. Liječenje može biti konzervativno ili operacijsko. Konzervativno liječenje uključuje primjenu analgetika, nesteroidnih protuupalnih lijekova, hondroprotektiva za poboljšanje sastava i funkcije zglobova. Ograničeno i kontrolirano kretanje bitan je dio konzervativnog liječenja oboljenja zglobova. Primjena fizikalne terapije u obliku terapeutskih vježbi, osobito hidroterapije od presudne su važnosti za uspijeh ovakvog pristupa.Konzervativni način liječenja najčešće je metoda izbora kod pacijenta koji imaju blaži oblik displazije kukova. Operacijske tehnike određuju se u ovisnosti o starosti životinje i stupnja razvoja degenerativnih promjena. Kirurško uklanjanje glave i vrata bedrene kosti metoda je izbora kod displazijom promjenjenih kukova u manjih i srednje velikih pasmina. Male pasmine pasa (posebno mlade jedinke) imaju lakši i brži postoperativni tijek oporavka zbog toga što njihovi bedreni mišići i ostale strukture nisu dodatno opterećene težinom kao što je to u velikih pasmina pasa. Cilj operacije je ukloniti dio kuka čime se uklanja i bol, a nastala nestabilnost se kompenzira u određenoj mjeri stvaranjem lažnog zgloba tzv. pseudoartroza, tj. organizam nakon određenog perioda nadoknadi odstranjene strukture vezivnim tkivom koje ustvari preuzmu dotadašnju funkciju glave bedrene kosti. Naravno, napominjem da je nakon operativnog zahvata nužna fizikalna terapija u svrhu jačanja bedrenih mišića koji svojom potporom također preuzmu funkciju zgloba. Ipak, najučinkovitija metoda liječenja displazije kukova je ugradnja proteze kuka (THR- total hip replacement). Smatram da je u slučaju Vaše ljubimice nužan operativni zahvat jer će se bol vremenom samo intenzivirati, a promjene uznapredovati. Što se tiče negativnih strana operativnog zahvata one uključuju komplikacije za vrijeme operacije (krvarenja, zastoj u radu srca, zastoj disanja - a ovisno o podnošljivosti na anesteziju) kao i postoperativne komplikacije - infekcije kosti (osteomijelitis), otežano uriniranje i obavljanje nužde radi bolnosti nakon zahvata, no smatram da se ovo potonje uz brigu i njegu vlasnika može relativno brzo i lako nadvladati.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam labradora starog 9 mjeseci i cijepljen je protiv bjesnoće sa 6 mjeseci, a i kastriran je. Zanima me da li sve to utječe na njegov rast jer mi se čini da je manji nego šta treba biti. Molim vas, recite mi do kojeg doba on treba rasti i kada završi sa razvojem koliki treba biti i koliko kila treba imati. Postoje li kakvi nadomjesci za rast? Unaprijed zahvaljujem, Marijalaco O: Teško je točno procjenjivati koliko bilo koja pasmina dobiva na tjelesnoj težini. Naime, ti podaci eventualno mogu biti okvirni jer postoje velike razlike između pojedinih pasmina, između spolova kao i pojedinih legala. Tijekom narednih 8 tjedana intenzivna rasta i razvoja štenaca, smatra se da oni postepeno dobivaju oko 1 kg tjedno. Stoga, prosječna tjelesna težina labradora oko 8 tjedana starosti kreće se između 5 i 7,7 kg. Od 8. tjedna starosti pa sve do 6. mjeseca starosti štenca njihova tjelesna težina se na slični, prije naveden način, mijenja. Tako, labrador s 6 mjeseci starosti ima negdje između 22 i 25 kg tjelesne težine. Iz aktualne ponude naših veterinarskih ljekarni izdvojio bih: Petvital "GAG" - preparat koji pruža odličnu opskrbu sustava za kretanje glikozamin glikanom (GAG). Njegovim djelovanjem obnavlja se i stabilizira struktura vezivnog tkiva (tetive, ligamenti, zglobna hrskavica, diskovi). Caniviton forte prah - s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). VMP tablete (Pfizer) - vitamini, minerali i proteini kao nadopuna prehrani. U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svojeg veterinara. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca te mu u skladu s postavljenom dijagnozom odgovarajuće pomoći .

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam problem sa štenetom škotskoga ovčara starim 2 i pol mjeseca. Naime, kada sam ga kupio iz uzgajivačnice bio je dosta slabašan. Prvih 10-ak dana sve ok, i unazad zadnja 2 dana su mu se počele kriviti noge, odvevši ga kod veterinara utvrđeno je da je pas rahitičan. Noge mu idu u OKS i dosta se teže kreće, veterinar je dao inekciju vitamina D3 i kalcija. Vjerojatno je problem i "zimsko" leglo zbog nedostatka sunca, kako čitam po forumima. Zanima me znate li točno kako da ga sada hranim i na koji način, da li je moguće da se štene u potpunosti oporavi jer je još u fazi razvitka? Čitam da je za vitamin d3 dobar sirovi žumanjak pa dam psu i to ponekad i mlijeko za kalcij. Ako znate više informacija koje bi mi pomogle bio bih Vam zahvalan. Srdačan pozdrav, Mario O: Rahitis je metabolička bolesti kostiju u razvoju, dakle mladih jedinki. S druge strane imamo osteomalaciju koja je bolest već izgrađenih kosti, tj. odraslih pasa, a manifestira se jednakim kliničkim simptomima. Razlika između ove dvije bolesti je u ishodu, tj. rahitis je u ranom stadiju moguće terapirati i izliječiti dok potonje nije. Rast i metabolizam kostiju je dinamičan proces koji se mijenja iz dana u dan, no ne traje zauvijek tj. okoštavanje skeleta u šteneta dovršava se oko šestog mjeseca starosti. Do tog perioda imate mogućnost djelovanja i terapije, a smatram da je u Vašeg ljubimca dosta rano ustanovljena bolest pa je i samim time prognostički vrlo povoljan ishod. Što se tiče prehrane šteneta s rahitisom, savjetujem da ljubimca hranite nekom od super premium vrsta hrane, a u našoj ponudi imate zbilja široki asortiman (Royal canin junior, Eukanuba puppy, Pro Plan puppy, Hills puppy, Alleva Puppy, Brit care puppy). Ove vrste hrana su koncipirane i spravljene upravo za štence u rastu i razvoju pa samim time sadrže izbalansiran udio minerala i vitamina neophodnim za optimalan razvoj. Ne mogu znati sa sigurnošću, ali vrlo je vjerovatno da će se štene nakon promjene ishrane i uz dogovor s Vašim veterinarom polako početi oporavljati. Vitamina D ima u žumanjku i u sirovoj jetri, no ipak mislim da je optimalnije da štene hranite nekom od predloženim vrsta hrane pa se nećete morati brinuti za nadomjeske prehrani. Kravlje mlijeko nikako ne preporučam jer štenci ne posjeduju enzim za razgradnju laktoze te iz tog razloga može doći do proljeva. Nasuprot tome, dobro je davati neke fermentirane mliječne proizvode (jogurt, sviježi sir, vrhnje). Budući da je štene primilo dozu vitamina (koji je depo preparat - otpušta se i djeluje tokom par dana) i kalcij sada nije dobro još davati pripravke u vidu nadopune normalnoj prehrani. Prije toga bi bilo dobro napraviti biokemijske pretrage krvi te vidjeti omjer kalcija i fosfora te prema tome dalje koncipirati nadopunu prehrani u smislu mineralnih i vitaminskih dodataka. Općenito o rahitisu su pisali detaljnije moji kolege u ranije objavljenim odgovorima Krivljenje noge šteneta, sumnja na rahitis i dijagnostički postupak, Rahitis kod šteneta i Rahitis.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam mužijaka Japanske Akite starog 2 godine, narančasto-bijele boje. Hranim ga K9 hranom koja je dosta kvalitetna, no želio bih mu malo pojačati pigment narančaste boje. Molim vas da mi kažete što mi vi preporučujete, što bi mi pomoglo u ishrani i naravno nešto od vitaminskih dodataka. Hvala, Draško  O: Pigmenti su ti koji bojaju svaku pojedinačnu dlaku u dlačnom pokrivaču svih životinja. Na taj način omugućuju specifične boje pasmina pasa i niti jedan pas nema identični "uzorak" pigmenata u svojem dlačnom pokrivaču. Postoje dva tipa pigmenta koji čine boju krzna kod pasa i oba su oblici pigmenta zvanog melanin. Svaki od tih oblika predstavlja neku boju, a boje su opet podložne genetskim varijacijama (smeđa, siva, izabel). Melanin sintetiziraju specijalizirane stanice, melanociti, na poticaj melanotropnog hormona, a nalaze se u koži, korijenu dlake i drugim mjestima u tijelu. Tako je eumelanin, crni pigment koji se nalazi i oblikuje ponajviše vrh nosa, te šarenice oka, dok feomelanin daje crvenu odnosno žućkastu nijansu.  Feomelanin se producira samo u krznu, pa prema tome intenzitet bojanja crvenim pigmentom neće utjecati na boju očiju ili na nos. Također, za razliku od eumelanina feomelanin ne dolazi u različitim varijacijama, nego se boja krzna razlikuje samo prema intenzitetu pigmenta (tako se npr. pasmina Irski seter smatra najintenzivnijim njegovim oblikom).  Bijela boja dlake za razliku od crne i nijansi crvene nije boja. Dakle ukoliko pas posjeduje bijelu "boju" dlake, to ustvari označava da na tim mjestima u njegovoj dlaci nedostaje pigmenta jer bijelo označava odsutnost oba pigmenta kako eumelanina tako i feomelanina. Način na koji je pigment raspodijeljen u dlačnom pokrivaču i koje će stanice proizvoditi koji tip melanina ovisi, dakle, o genskoj ekspresiji. Često se to gensko ispoljavanje mijenja tijekom života psa pa se prema tome mijenja i boja dlačnog pokrivača (naravno, ne drastično). Također,  važno je napomenuti da sastav hrane i dodaci hrani mogu itekako utjecati na intenzitet pigmenata i na njihovu raspodjelu, npr. smatra se da hrana bogata mrkvom, kukuruzom, slatkim krumpirom potiče ispoljavanje crvenog feomelanina. Dodaci prehrani kao što su morske alge Spirulina i Ascophyllum pokazali su se kao izvrsni učvršćivači pigmenata i ispoljavanje njihovog intenziteta. Neki od tih dodataka možete pronaći i u našim dućanima u obliku Canina brašna morskih algi i tableta, te u obliku praška Beaphar Algolith. Zbog velikog udjela minerala, aminokiselina i mikro elemenata, posebno joda, cinka i karotenoida ovi preparati pozitivno djeluju na metabolizam kože, učinkovito poboljšavaju pigmentaciju dlake, očiju, nosa i mekuši i poboljšavaju opće stanje organizma.  Da bi se primjetila promjena u intenzitetu pigmenta i boji dlake  potrebno je nekoliko tjedana, čak mjeseci zbog metabolizma dlake i njenog ciklusa rasta. O pigmentaciji dlačnog pokrivača kao i o nekim problemima pisali su više i kolege u ranije objavljenim odgovorima Pigmentacija i depigmentacija / Uzroci depigmentacije - preporučeni dodaci za pigmentaciju te Promjena pigmentacije dlake.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam kujicu engleskog setera 4 godine stara koju je prije 2 dana lupio auto. Ostala je bez oka, ima preko glave 38 šavova, komad lubanje joj je otišao. Samo glava joj je nastradala, a ostatak tijela joj je dobro prošao. Veterinar koji ju je operirao rekao je da ne zna kako je preživjela. Uglavnom, da ne duljim, moje pitanje je da li joj taj dio gdje joj je pukla lubanja ikako može zacijeliti? I sada joj je skočila temperatura i suh joj je nos, kako da joj smanjim temperaturu? Lijep pozdrav, Đana O: Ozljede ili rane (lat. laesio) su skup općih i lokalnih oštećenja tkiva nastalih djelovanjem nekog štetnog agensa. Trauma glave predstavlja tupu ili penetrirajuću ozljedu glave. Liječenje trauma glave prvenstveno ovisi o uzroku i opsežnosti. Ono mora biti individualno bazirano prema težini stanja i drugih analiziranih faktora od strane veterinara. Liječi se nadoknadom tekućina infuzijama, lijekovima protiv bolova, lijekovima za smanjenje otečenosti mozga, po potrebi lijekovima za smirenje ako se jave napadi. Također, u slučaju krvarenja rade se postupci za stabilizaciju cirkulacije. Od velike je važnosti ponovni neurološki pregled kod veterinara jer se stanje ozlijeđenog mozga može mijenjati relativno brzo. Promatranje od strane vlasnika ima važnu ulogu u liječenju problema. Najbitnije je nekoliko dana nakon ozljede pomno promatrati psa te ukoliko se uoče slijedeći znakovi zatražiti hitnu pomoć veterinara. Optimalna terapija za Vašeg psa je kombinacija kućne i profesionalne njege. Redovito davanje preporučene lijekove, promatrajte općenitu razinu aktivnosti, apetita i zainteresiranosti, držite je u kontroliranom prostoru u kući. Svi navedeni faktori utječu na proces zaraštavanja. Zdravlje psa se ne prosuđuje isključivo prema vlažnosti njuškice, ali prema ostalim simptomima kao što su klonulost, gubitak apetita, temperatura...,  naslućuje se da je zdravlje Vašeg psa narušeno. Svakako što hitnije posjetite veterinara koji će na temelju kliničkog pregleda i eventualnih drugih pretraga odrediti potrebnu terapiju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Kako dišu psi? Na isti način kao ljudi ili različito?Lijepi pozdrav, Ana O: Pod disanjem se podrazumijeva izmjena plinova i to na način da je osiguran prijenos kisika iz zraka u stanice tkiva te prijenos ugljik-dioksida u suprotnom smjeru. Izmjena plinova između plućnih alveola i krvi se naziva vanjsko disanje, a izmjena plinova u tkivu i krvi - unutarnje disanje. Sam postupak disanja obuhvaća dvije radnje - udisanje (inspirij) i izdisanje (ekspirij). Tijekom ovih radnji, kontrahiraju se i relaksiraju mišići koji usmjeravaju kretanje plinova iz atmosfere u pluća i obrnuto. Tako, širenje prsnog koša kod udisaja je posljedica kontrakcije ošita i međurebrenih mišića, dok se izdisaj fiziološki odvija pasivno. Prilikom samog čina disanja najčešće koriste smjer strujanja zraka kroz nosnice. Međutim, ni disanje na usta im "nije strano". Izmjena plinova u plućima se temelji na razlici u parcijalnom tlaku O2 u alveolarnom zraku (104 mm Hg) i plućnim kapilarama (40 mm Hg). Stoga, kisik "prelazi" iz zone višeg u zonu nižeg tlaka sve dok se njihovi tlakovi ne izjednače. Slična priča je i s koncentracijama CO2 u venskim kapilarama i plućnim alveolama. Krv oplemenjena kisikom (vezanim na hemoglobin) ide do tkivnih kapilara gdje se na prije navedeni način provodi izmjena plinova (unutarnje disanje) što u konačnici rezultira izmjenu plinova na nivou stanice. Regulacija disanja se odvija preko centra za disanje lokaliziranog u produženog moždini te je u direktnoj korelaciji s koncentracijom CO2 u krvi.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Htio bih savjet u vezi gornjeg očnjaka ovog psa, fotografija u prilogu. Raste zub kraj zuba, a jedan je "crni". Pas je labrador star 5 mjeseci (oštenjen 20.9.2013.). Ima i neku ranicu na zubnom mesu malo iznad.Hvala. Hrvoje O: Po svemu sudeći, kod Vašeg ljubimca je zaostao mliječni zub. Psi mijenjaju mliječne zube za stalne u periodu od 4 do 7 mjeseci starosti i nije neobično ako tik pored stalnog zuba zaostane i mliječni. To se događa najprije s očnjacima. Zaostali mliječni zub potrebno je ukloniti, što obično ne predstavlja problem. Ukoliko se takav zub ne ukloni, mogu nastati poteškoće, s obzirom da se smanjuje prostor za stalne zube, kojih i i nače ima više nego mliječnih. U takvim okolnostima može doći i do bakterijskih infekcija i upala zubnog mesa, koje su u pravilu bolne i neugodne za psa. Osim toga, stalni zub može rasti ukrivo, što također nije dobro. Više informacija o ovoj temi možete pronaći u prijašnjim odgovorima mojih kolegica, naslovljenima Poteškoće s izmjenom zubi i "dupli" zubi u štenca, Izmjena mliječnih zuba i Izmjena zubi u šteneta. Preporučujem Vam da svojeg ljubimca odvedete veterinaru, kako bi se što prije rješio problem sa zubom.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Prije tri tjedna uginuo mi je pas, star 4 godine. Prvi dan bolesti odbijao je hranu, bio je bezvoljan, imao je tamni urin, odveli smo ga veterinaru i dijagnosticirana mu je piroplazmoza, u nalazima anemija, trombocitopenija, dobio je lijek za piroplazmozu, ali bez indikacije za transfuziju krvi. Sljedeći dan dobio infuziju, počeo je jesti i piti vodu. Treći dan pogoršanje, pas je klonuo, odbijao opet vodu i hranu, ostavljen u stacionaru na infuzijskoj terapiji  (GS i FO), istu večer izrazito je  dispnoičan, tahipnoičan, povraća, u nalazima hematokrit samo 5%, te je nađen pas donor krvi. Primio je 3 dcl krvi. Preživio je do jutra, čak se dignuo i kratko je hodao, pošto je hematokrit nakon prve transfuzije još uvijek bio nizak, 13 %, dobio je i drugu transfuziju, međutim 2 sata nakon toga uginuo. Pretpostavili smo da se razvila autoimuna hemolitička anemija. Od terapije, uz infuzije, primao je kortikosteroide, vitamin K, vitamin B, Catosal, Byodil, Enroxil, Ketocef. Zanima me koji bi mogao biti neposredan uzrok smrti? Reakcija na drugu transfuziju? Također, jesmo li zakasnili s prvom transfuzijom (htc samo  5%)?Unaprijed zahvalan na odgovoru. O: Piroplazmoza ili babezioza je zarazna, ne kontagiozna bolest, izazvana krvnim parazitom Babesia spp. U nas se kao najčešći uzročnik bolesti u pasa javlja Babesia canis. Bolest je najčešća u SZ dijelovima Hrvatske. Zbog promjene klimatskih faktora krpelji ostaju aktivni gotovo tokom cijele godine pa bolest nije više ograničena na proljeće i jesen. Uzročnika prenose krpelji, uglavnom oni iz roda Ixodes. Uzročnik Babesia canis parazitira u eritrocitima, crvenim krvnim tjelešcima. Znakovi bolesti jako variraju. Najčešći oblik je onaj akutni sa povišenom temperaturom, odbijanjem hrane, slabošću, bljedilom vidljivih sluznica, depresijom te tamnijom ili krvavom mokraćom, limfadenopatijom (povećani limfni čvorovi), splenomegalijom (povećana slezena). U krvnoj slici nalazimo anemiju, trombocitopeniju (smanjeni broj trombocita), hipoalbuminemiju (smanjena količina serumskih bjelančevina) i bilirubinemiju (povećana količina bilirubina u krvi). Dijagnosticira se pregledom krvnog razmaza i serološkim pretragama. U terapiji se najčešće koristi imidocarb diproprionat (Imidocarb, Imizol) apliciran u dozi 3 do 5 mg/kg. Preparat Imizol korišten u terapiji svojim djelovanjem može uzrokovati i oštećenja jetre i bubrega kod pacijenta. Uz ovu terapiju uvijek je preporučljiva i vitaminska potpora organizmu za lakši oporavak i povećanje otpornosti. Terapijom se ne uništava parazit u potpunosti pa je moguća pojava relapsa bolesti, a psi koji su preboljeli piroplazmozu ne bi smjeli biti donori krvi za transfuziju. Hemolitička anemija nastaje zbog ubrzanog procesa propadanja eritrocita i neadekvatnog odgovora koštane srži. Autoimuna hemolitička anemija (AIHA) najčešća je autoimuna bolest pasa, kojoj je jedna od glavnih značajki autoaglutinacija eritrocita i nalaz sferocit (nezreli oblici eritrocita) u krvnom razmazu. Kao uzroci hemolitičkih anemija spominju se: bakterijske, parazitarne i virusne infecije, izoimune reakcije, lijekovi i drugi kemijski čimbenici.  Učestalo se javlja  kao posljedica babezioze (piroplazmoze). Što se tiče same piroplazmoze, ona je i sama po sebi mogla uzrokovati smrt, s time da treba napomenuti da su i preparati koji se koriste u njezinu liječenju vrlo toksični za jetru i bubrege, ali nažalost neophodni su za ozdravljenje. U svakom slučaju točan uzrok smrti može se ustanoviti isključivo obdukcijom životinje, osobito u ovakvim slučajevima kada je moguć veći broj uzroka odnosno njihova međusobna kombinacija.

 Odgovara: Dinko Kralik, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: ZImam psa, tornjak, zapravo mješanac, tri godine. Dva dana ne jede, slabo pije i vodu, bezvoljan je i djeluje umorno. U urinu je imao krvi, zvali smo veterinara i on je nakon pregleda ustanovio, ako se ne varam, da je u pitanju piroplazmoza. Imao je visoku temperaturu, preko 40. Dobio je 4 injekcije, nisam sigurna šta je tačno u pitanju. Malo se pridigao nakon toga, ali i dalje odbija hranu, čak ni vodu ne želi i uz sve to počeo je da povraća. Najprije mu se pojavi pjena i nakon toga povrati (bijela sluz). Da li je ovo povraćanje znak pogoršanja? Šta da radim, molim Vas za savjet. Unaprijed hvala. Majda O: Piroplazmoza je bolest koju prenose krpelji koji svojim ugrizom unesu unutarstaničnog parazita iz roda Babesia. Simptomi su: povišena temperatura, apatija, brzo umaranje, blijede ili ikterične sluznice, gubitak  apetita. Dolazi do akutne hemolize i tamnije mokraće posljedično hemolizi. Simptomi se mogu razlikovati ovisno o podvrsti Babesia. Dijagnoza se postavlja najčešće  mikroskopskim pregledom obojenih krvnih razmaza. Liječenje se provodi lijekom Imizol (djelatna tvar - Imidocarb diproprionat). Sama aplikacija je poprilično bolna i jedna od čestih nuspojava ovog lijeka je povraćanje. Stoga, ukoliko je životinja povratila  taj dan kada je dobila inekcije, to je najvjerojatnije  zbog samog lijeka. Piroplazma je za pse izrazito opasna bolest i jedini lijek je upravo Imizol. Svakako je potrebna potporna terapija u smislu rehidracije, antibiotika, vitaminizacije, transfuzije po potrebi i drugo. Nažalost, mnogi psi podlegnu ovoj bolesti, a uspjeh liječenja ovisi o mnogim čimbenicima poput stanja i dobi životinje, stupnju invazije i podvrsti uzročnika, brzom odlaskom veterinaru, dodatnim komplikacijama i dr. Životinja treba mirovati, treba imati poseban režim ishrane što probavljivijom hranom (najbolje medicinska hrana za bolesnu jetru – Hepatic program) i redovita terapija i kontrole kod Vašeg veterinara. Psa treba tretirati kao srčanog i jetrenog bolesnika. Naime, često životinji kroz 3 do 5 dana terapije bude bolje pa vlasnici ponekad zaborave režim poštede i bacaju štap ili istrčavaju psa, koji zbog  "propadanja" eritocita  i nemogućnosti opskrbe kisikom te uslijed pojačanog rada srca padnu u arest. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se držite uputa Vašeg veterinara i nastavite s terapijom, sada je na organizmu Vašeg ljubimca da se uz Vašu pomoć oporavi.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo ženku maltezera staru godinu i 5 mjeseci i imamo nekoliko pitanja vezano uz nju. Prvi od problema je taj da se tjerala već 2 puta i jednostavno ne prihvaća mužjaka. Ona se samo igra, a svi simptomi tjeranja su bili prisutni. Nakon prestanka tjeranja, njoj je područje vagine i dalje crveno, otečeno, neka tekućina neugodnog mirisa  curi iz nje i ona to stalno liže. A drugi problem je taj da su joj mrlje ispod očiju prisutne stalno i ne mogu se očisiti. Oči joj suze bez prestanka. Zanima nas što bismo sada mogli učiniti po oba pitanja. Hvala! Srdačan pozdrav. Tena O: Kuja svake godine ima u pravilu dva hormonski aktivna reproduktivna ciklusa - estrusa. Svaki spolni ciklus sastoji se od 4 faze: proestrus, estrus, diestrus i anestrus. Proestrus traje otrpilike 12 dana (oticanje stidnice i iscjedak, privlači mužjake ali im ne dopušta pristup, blaga agresivnost kujice). Slijedi estrus koji traje oko 5 dana (kujica dozvoljava pristup mužjaku, događa se ovulacija, te posljedično graviditet kao posljedica parenja). Ako tijekom estrusa ne dođe do parenja, slijedi diestrus, koji traje 56-67 dana (kujica ne privlači mužjake). Anestrus ili faza mirovanja traje 2 ili više mjeseca (ovisno o pasmini i uvjetima života), tj. do sljedećeg tjeranja. Kako se ženke malih pasmina pasa počinju tjerati u dobi 6-8 mjeseci, Vašoj ljubimici sa jednom godinom i 5 mjeseci starosti, dva ciklusa su normalna pojava. Period između dva tjeranja također vrlo često varira, čak kod iste kuje može kod svakog sljedećeg tjeranja imati sasvim drugačije vremenske intervale. Ipak, kao prosjek se uzima vremenski interval od 6-7 mj. (iako su fiziološki parametri 4-12 mj). Iscjedak koji spominjete najvjerojatnije potječe iz vagine. Iscjedak može biti proziran i vodenast, sluzav i gust, krvav ili gnojan. Ovisno o okolnostima iscjedak se može smatrati normalnim (npr. tjeranje) ili može ukazivati na neke od bolesti mokraćnog ili spolnog sustava. Iscjedak iz vagine može tako biti posljedica infekcije mokraćnog sustava (mjehura) ili maternice (piometra), traume ili infekcije vagine, stranog tijela, smrti ploda, tumora, nekih razvojnih anomalija ili čak dugotrajnog davanja antibiotika. Također, problemi sa jajnicima u vidu razvijanja folikularnih cista na jajnicima dovode do pojave iscjetka iz vagine. Ovo je i najčešći uzrok produženog tjeranja u kuja jer je poremećeno lučenje spolnih hormona. Ovakve ciste mogu proizvesti dovoljne količine hormona estrogena što rezultira klinički vidljivim krvavim iscjetkom iz vagine, ali normalnog mirisa. Također, odbijanje mužjaka je vrlo često jedan od nespecifičnih znakova kod poremetnje zdravlja reproduktivnih organa u kujice, pa, tako, u svakom slučaju, za točnu dijagnozu odvedite Vašu ljubimicu u veterinarsku ambulantu na pregled. Naime, potrebno je napraviti klinički pregled, izvaditi krv i napraviti pretragu urina, rendgensku snimku i eventualno druge pretrage kako bi se postavila dijagnoza te prema tome poduzela pravovremena i primjerena terapija. O problemima mrlja ispod očiju maltezera već sam ranije pisala u odgovoru Tamno obojane mrlje na svijetloj dlaci i iscjedak iz očiju maltezera. Osim dodataka prehrani spomenutih u priloženom odgovoru, ipak bih izdvojila prirodan, jedinstveni proizvod na tržištu, u obliku tableta od Orme Naturali "Hybrid". Hybrid je potpuno prirodan dodatak prehrani koji, sudjelujući u uspostavljanju pravilnog pH suza i sline, uklanja problem pojačanog suzenja (epifora). Odabrani prirodni sastojci Hybrid kompresa pomažu i poboljšanju probave, jačanju imunološkog sustava te sudjeluju u suzbijanju upalnih procesa. Hybrid nije samo kreiran kako bi pomagao u korekciji nepravilnosti bijelog krzna, već radi prisustva morskih algi kao što je Spirulina, kontrolira i loš dah pasa i mačaka svih pasmina.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam malenog pekinezera starog 3 mjeseca. Ona je prije tjedan dana pala sa stolica i od tada više nije ona stara. Odmah sam je vodila veterinaru jer nije prestala plakati i cviliti. Nakon njegovog pregleda ustanovljeno je da nije ništa slomila, već je samo u šoku. No, ni nakon 2 dana nije bila bolje. Ponovno smo otišli i dali su joj tablete protiv bolova. Ona i dalje plače, bilo da joj se mi približimo ili sama od sebe. Najgore je noću, zaspi, ali se budi svako malo preplašena, drhti i jako cvili. Jede samo kad joj mi dajemo tako i pije. Jedino traži sama ići na wc. Vani ne želi nikako. Ukoči se cijela i drhti.  Prije toga je bila veseli pasić koji se nije stao igrati. Molim vas da mi pomognete. Ana O: Stres možemo objasniti kao promijenjeno stanje unutar organizma (homeostatski disbalans) do kojeg dolazi zbog utjecaja različitih vanjskih ili unutarnjih podražaja (stresora). U određenim se situacijama ili pod različitim okolnostima u tijelu naših ljubimaca pokrene čitav niz biokemijskih i fizioloških procesa: žlijezde pojačano izlučuju hormone (adrenalin, kortizol, ADH, spolne hormone...), ubrzava se rad srca, povisuju se krvni tlak i tjelesna temperatura, ubrzava se disanje... - drugim riječima, organizam dolazi u stanje pojačane aktivnosti. Promjena ponašanja kod psa može biti uvjetovana različitim stvarima i situacijama. Općenito, promjene u svakodnevnici najčešći su razlog za promjenu ponašanja. Ukoliko im se znatno mijenja rutina, sigurno je da će psi reagirati, pri čemu nije moguće predvidjeti na koji način. Ponekad ono što generira promjene nije lako otkriti pa je nužno detaljno preispitivanje okolnosti u kojima živi pas. Kako potištenost u pasa najčešće prati ozbiljne poremetnje zdravstvenog stanja, potrebno je napraviti klinički i dijagnostički pregledom provjerite zdravstveno stanje Vašeg ljubimca kod veterinara.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: U početku je štenac obavljao nuždu svugdje po kući, no u zadnje vrijeme primjećujem kako vrši nuždu na balkonu ili ispred ulaznih vrata, rijetko kad se dogodi da je obavi negdje drugdje u kući. Jako puno šetamo s njim, ali nikada ne obavlja nuždu dok je na uzici, nego čim dođemo doma odma trči na balkon ili u hodnik ispred vrata. Uzicu smo mu stavili tek nedavno, možda ima tjedan dana. Ponekad ju grize, a ponekad ne. To je stvarno rijetkost.  Muči me već to kako ga naučiti da vrši nuždu dok šetamo i dok je na uzici. Prije uzice, sasvim normalno je obavljao nuždu vani, no čim izađe sa uzicom, neće.  Hvala, Anđelina O: Psi komuniciraju na različite načine: stavom tijela i ponašanjem, glasanjem te mirisnim oznakama. U fecesu i izmetu pasa nalaze se tvari specifičnog mirisa (feromoni) koji prenose podatke o pojedinoj životinji. Vaše štene još nije shvatilo da nuždu treba obavljati vani. Ono još ne raspoznaje mirise koje ostavljaju drugi odrasli psi kako bi obilježili teritorij. S vremenom će štene samo shvatiti da nuždu treba obavljati vani jer u svojem domu nema potrebe obilježavati teritorij koji je ionako njegov. Štenci do  6. mjeseca života ima potrebu za češćim mokrenjem, nemaju razvijene kontrole i funkcije mišićnog sfinktera mokraćnog mjehura, čija je  uloga zadržavanju mokraće unutar mokraćnog mjehura te njeno otpuštanje po potrebi. Kod obavljanja nužde, prije nego čučnu, obično se vrte u krug njuškajući po podu. Kad počnu ove vidljive radnje, odmah psa izvedite van. Kad počne obavljati nuždu na dobrom mjestu, budite mirni i tiho govorite riječi koje ste odlučili povezati s nuždom. Te riječi koristite uvijek kad štene vrši nuždu, kako bi ih povezalo s nuždom. Kad završi, nagradite ga i tada ostanite s njim duže vani jer većina pasa uživa kad su vani. Najbolji način da naučite štene da obavi nuždu vani je da ga što češće izvodite u šetnju, da ga nagradite svaki put kada obavi nuždu vani nečime što jako voli, npr. poslasticom za štence. Također, verbalno ga pokudite kada nuždu obavi doma, ali samo ako ste "uhvatili" u trenutku kad obavlja nuždu ili odmah neposredno nakon toga, jer u suprotnom - ako je od obavljanja nužde do Vašeg otkrića prošlo neko vrijeme - štene neće shvatiti zašto je kažnjeno. Štene nikako ne kažnjavajte fizički. Psi imaju potrebu obavljanja nužde nakon spavanja, obroka, igre ili uzbuđenja. Pokušajte napraviti raspored šetnji prema bioritmu svoga psa ili kada primjetite da se vrti u krug i njuška po podu, odmah ga izvedite u šetnju. Štenci se često i zbune pa teže shvate potrebne radnje. Ako je psić vršio nuždu vani bez povodca, a sada sa povodcem to ne želi, oslobodite ga povodca u jednom dijelu šetnje. Često se dogodi kod nekih pasa da ne žele obavljati nuždu bez oslobađanja od povodca. Potrebna im je rutina, ponavljanje radnji i ponavljanje mjesta šetnje. Psi vole "svoje staze"pa ćete primjetiti da pas obavlja nuždu na istim mjestima pa i onda kada odrastu. Vaše štene je malo i nema majku koja bi mu mogla na psećem jeziku pokazati pravila kućnog reda, stoga se naoružajte strpljenjem iduća 4 mjeseca.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim Vas za odgovor. Imam psa starog 11 godina, mješanca jazavčara i terijera, ima 20 kg. Ima stalnih problema sa bolovima u uhu. Pas ima analne vrećice, ali mu ne možemo čistiti, jer je jako agresivan i ne može mu se nikako to izvesti. Također mu uho ne možemo dati čistiti, jer ne dopušta, kao ni kapanje kapljica u uho. Već smo nekoliko puta kupovali kod veterinara tablete za bolove kao i antibiotik, ali samo mu je trenutno pomoglo, ponovo mu se bol javi sljedeći dan i tako uvijek. Uzimao je tablete: Norocarp, Medrol, Synulox ali mu nije pomoglo. Davali smo mu i Lupocet, ali ne preporuča se, iako mu niti to ne pomaže. Molim Vas recite mi što da učinim, kako da mu pomognem. Bolovi u uhu su mu jaki i glavicom trese, a u noći jauče od boli. Hvala za odgovor! Lijep pozdrav! Željka O: Upale uha javljaju se dosta često kod pasa, a mogu zahvatiti vanjsko, srednje i unutarnje uho. Upala zvukovoda izaziva slabiju ili pak vrlo jaku  bol i neugodu. Pas trese glavom, češe se po uhu, reagira bolno pri pregledu uha. U zvukovodu se može nalaziti manja ili veća količina sadržaja čiji izgled ovisi o etiologiji odnosno uzroku upale. Uzroci upale mogu biti alergije (atopije, preosjetljivost na hranu), infekcije (bakterijske ili gljivične), paraziti (ušni šugarci), strana tijela (npr. travke), različite autoimune bolesti i endokrinološki poremećaji, anatomske nepravilnosti (suženi kanal, prevelika količina dlaka u zvukovodu, teške obješene uši). Liječenje treba provesti temeljito sa ciljanom terapijom. Za početak je prvo potrebno postaviti točnu dijagnozu. Da bi se to učinilo potrebno je napraviti opći pregled i pregled zvukovoda. Unutrašnjost zvukovoda se pregledava pomoću otoskopa. Na taj način se može vidjeti stanje i prohodnost vanjskog zvukovoda, prisutnost i izgled cerumena, stanje bubnjića, eventualnu prisutnost stranog tijela, itd. Uzimanjem brisa, dobija se materijal za bakteriološku, parazitološku ili mikološku pretragu, na temelju kojih se može identificirati uzročnik i odrediti ciljana terapija ( npr. određivanje odgovarajućeg antibiotika pomoću antibiograma). Spomenula sam strano tijelo kao uzrok upale uha. Najčešće se radi o travkama (npr. stoklas) koje uđu u zvukovod i svojim oštrim vrhom oštećuju njegovu stjenku, a mogu dovesti i do perforacije bubnjića. To, naravno, izaziva veliku bol. Upala srednjeg uha pasa i mačaka nastaje širenjem infekcije iz vanjskog  zvukovoda, Eustahijeve tube ili hematogeno. Najčešći uzročnici upale srednjeg uha su bakterije Staphylococcus sp., Pseudomonas aeruginosa, Proteus mirablis i Escherichia coli. Kod kronične upale vanjskog zvukovoda sa prisutnim upalnim sekretom, može doći do ulcerozne upale bubnjića i kao posljedica toga do njegove perforacije. Nažalost, u ovom slučaju, kod Vašeg psa se ne može izbjeći veterinarska intervencija. Savjetujem Vam da se ponovo obratite veterinaru,  kako bi ponovo pregledao psa i postavio dijagnozu. Nakon što se odredi odgovarajuća terapija potrebno ju je dosljedno i temeljito provoditi da bi došlo do izlječenja. Zatražite pomoć od veterinara da Vam pokaže kako da obuzdate i sputate psa prilikom davanja terapije. Također Vam savjetujem da ne dajete psu humane lijekove poput Lupoceta, Ketonala, Voltarena i slično jer mu mogu ozbiljno naškoditi.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa kojeg ću uskoro udomiti pa me zanima kako to ide u vezi čipa. Trebam li dovesti psa i promijeniti drugi čip ili nešto drugo mogu napraviti? Ivona O: Mikročip je sredstvo za trajno  označavanje životinja, a izgleda kao  malena kapsula ovalnog oblika veličine zrna riže. U njemu se nalazi jedinstveni identifikacijski broj, a izrađen je od stabilnog, čvrstog materijala kako ga organizam ne bi odbacio.   Aplikacija mikročipa je jednokratna, mikročip je trajan i prati psa od označavanja do kraja života. Očitavanje identifikacijskog broja s mikročipa obavlja se pomoću odgovarajućeg čitača kojeg moraju posjedovati sve ovlaštene veterinarske organizacije i privatna praksa.  Svakom čipu je dodijeljen jedinstveni 15 znamenkasti broj. Sustav označavanja koji se koristi u Republici Hrvatskoj osigurava jedinstvenost i neponovljivost mikročipa kao i samog broja dodijeljenog mikročipu. Prema Pravilniku o označavanju pasa (NN 72/10) Zakonodavac je propisao da su svi psi u Republici Hrvatskoj morali biti označeni mikročipom najkasnije do 13. lipnja 2011. godine, a štenci moraju biti čipirani najkasnije 90 dana po štenjenju. Svi psi koji su označeni mikročipom i cijepljeni protiv bjesnoće upisuju se u Središnji upisnik pasa koji je sastavni dio Središnjeg veterinarskog informacijskog sustava te je vlasništvo Uprave za veterinarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Identifikacijski broj unesen u zaštićenu bazu podataka otkriva podatke o vlasniku (adresa, broj telefona, OIB i sl.), o provedenim cijepljenjima te još neke informacije poput onih da li je pas kastriran. U slučaju promjene vlasnika mijenjaju se podaci u bazi i ostaju podaci o prethodnim skrbnicima, zbog čega je važno da se veterinari obavijeste o svakoj promjeni podataka. Dakle, da zaključim, čip kojeg pas ima se ne mijenja, nego mu ostaje trajno, a za promjenu podataka o vlasniku  u upisniku, obratite se u veterinarsku stanicu ili ambulantu gdje će kolege učiniti ono što je potrebno.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Mom trogodišnjem terijeru se nekada, obično kad spava, napravi pjenica na ustima. Probudi se i malo počne mljackati i stvori mu se ta pjena. To se događa možda jednom u mjesec dana, nekada rjeđe, nekada češće. Ne daje znakove da ga išta boli, obično samo promljacka i nastavi spavati. Zanima me je li to možda znak nekog problema sa želucem jer mali zna pojesti i malo mačje hrane, a tu i tamo ukrade i s tanjura nešto "ljudske" hrane. Obično ga hranimo sa kombinacijom suhe hrane (najviše voli Darling) i konzervica.Hvala unaprijed! O: Slina nastaje u slinskim žlijezdama odakle se kontinuirano izlučuje u usnu šupljinu. Fiziološka funkcija sline jest natapanje hrane kako bi zalogaj postao sklizak te rastavljanje nekih sastojaka hrane čime započinje proces probave. Centri u moždanom deblu koji kontoliraju produkciju sline podražuju se okusom u ustima kao i taktilnim stimulusima iz usne šupljine. Kada su ti centri podraženi, povećava se produkcija sline. Tako, većina patoloških procesa u usnoj šupljini, grlu pa i jednjaku povećavaju produkciju sline. Upaljena sluznica želuca također može refleksnim putevima pojačati slinjenje. Obilna produkcija sline nije uvijek uočljiva jer će bolesna životinja slinu gutati. Kod nekih životinja dolazi do prelijevanja sline izvan usne šupljine iako je produkcija sline normalna. U tom slučaju ne nalazimo nikakav patološki proces u ustima, već se obično radi o anatomskim anomalijama u građi usta ili usnica. Slinjenje je naizgled pojačano i u onim slučajevima kada životinja ne može gutati. Iako je tada produkcija normalna, slina istječe iz usne šupljine jer je otežano gutanje. Kod nekih pasmina pasa kao što je njemački bokser, nešto obilnije slinjenje u odnosu na druge pasmine, smatramo normalnim. Takav pas slini naizgled više nego drugi psi, no zapravo je to posljedica specifične građe  i nije povezano sa patologijom. Kada je prisutna lezija u usnoj šupljini bilo da se radi o rani, stranom tijelu ili bolnom zubu, životinja će često odbiti uzimanje tvrde hrane. Oštećenja sluznice mogu izazvati toksične tvari kao i korozivna sredstva za čišćenje. Može se raditi o problemima sa zubima, jezikom, desnima. Slinjenje se može javiti i kod nekih sistemskih oboljenja kao što su neke bolesti jetre. Ukoliko primjetite da se slinjenje često pojavljuje i promijeni opće stanje psa, savjetujem Vam da se obratite veterinaru.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štene bernardinca, staro 2 i pol mjeseca. Ima nekakav mjehurčić, kesicu, kako već da nazovem, kao da je voda unutra... Nalazi se blizu spolovila, na stomaku, pa me zanima o čemu bi se moglo raditi? Givanildo O: Prema opisanom, a i prema dobi ljubimca, moguće je da se radi o herniji (kila). Jedna od češćih hernija u štenaca jest pupčana (umbilikalna) hernija. Pupčanu herniju kod štenadi prepoznajemo kao malenu oteklinu na središnjem dijelu trbuha - na mjestu gdje se nalazi pupak. Na dodir je obično mekana, bezbolna, a ponekad i reponibilna -  nestane dodirom, tj. sadržaj kile se pritiskom može povući u trbušnu šupljinu. Smatra se da je njen nastanak u direktnoj vezi s embrionalnim rastom i razvojem. Naime, ventralna stijenka trbuha se formira tijekom embrionalnog razvoja na način da se dijelovi buduće stijenke spajaju i formiraju otvor kroz koji prolazi pupčana vrpca. Nakon rođenja taj se otvor zatvara, a na njegovom mjestu ostaje pupčani ožiljak. Ako se taj otvor ne zatvori pravovremeno, razvija se pupčana kila. Neka istraživanja su pokazala da u pojavi umbilikalne hernije postoje i određene pasminske predispozicije, odnosno genetska uvjetovanost. Tako, najčešće ih viđamo kod pasmina pekinezer i njihovih mješanaca, mopsa te kod pointera. Međutim, njihova pojava je moguća i kod svih drugih kako pasmina pasa tako i mješanaca i križanaca. Pojavnost pupčane hernije se može dovesti i u vezu s previše skraćenom pupčanom vrpcom. Naime, pupčana vrpca bi se trebala skratiti tako da ostane barem 3 cm duga. Također, trebalo bi u prvih nekoliko dana prevenirati da kujica lizajući i grickajući ostatak pupčanog tračka štenaca dodatno ga ne skrati te tako stvori preduvjete za pojavu hernije.  Kada su hernije male one obično sadrže samo mast. Ponekad u njoj može biti i crijevo ili drugi trbušni organi. Organi skliznu u vreću koja formira herniju, a prsten kroz koji skliznu u herniju se može stisnuti. Ukoliko dođe do stiskanja organa, to se manifestira jakom boli i povraćanjem. U tom slučaju hernija je na dodir topla i bolna te je neophodan hitni kirurški zahvat. Kod malih pupčanih hernija u kojima se nalazi samo mast, kirurško liječenje obično nije potrebno. No, ponekad se vlasnici takvih pasa ipak odluče odstraniti herniju iz čisto estetskih razloga kao i eventualne prevencije mogućih komplikacija. Malene hernije se s vremenom mogu smanjiti i kao takve često ne uzrokuju probleme. Ako je u herniji bilo koji trbušni organ, a najčešće je to crijevo, onda je operativni zahvat bolje obaviti što prije. Stoga Vam savjetujem da se s ljubimcem uputite kod svojeg veterinara. Isti će pregledati ljubimca kao i točno utvrditi što je posrijedi s njim, odnosno kakav je to mjehurić koji i opisujete kod svojeg ljubimca. U skladu s postavljenom dijagnozom, Vaš veterinar će moći odgovarajuće postupiti kao i dalje Vas savjetovati.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam problem s mužjakom, star 6 mjeseci, am. staff - crvenilo na spolovilu, i na tom mjestu mu je otpala dlaka? Neka alergija ili? Planiram ubrzo posjetiti veterinara, naravno. Vaše mišljenje? Alergija na što? I zašto upravo samo na tom mjestu? Zahvaljujem na razumijevanju. Lijep pozdrav. O: Kod većine pasa se na otvoru prepucija uvijek primjećuje manja ili veća količina sivkastog-žutog iscjetka, a da pritom pas ne pokazuje nikakve znakove oboljenja. Veće količine iscjetka su posljedica  upalnog procesa na prepuciju, najčešći uzrok je bakteriološki. Kod upale prepucija, klinička slika se očituje većom količinom iscjetka različite boje, crvenilom po koži,  ponekad je prisutan i otok. Opće stanje se znatno ne mijenja, ali pas pokazuje nemir i stalno pokušava otkloniti sekret i ublažiti bol. Upalu prepucija mogu izazvati larve muha, pojavljuju se kod neuredno držanih pasa ili kod onih koji na prepuciju imaju manje ili veće rane. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda penisa i prepucija. Osobita se pozornost postavlja na prisutnost ozljeda, stranih tijela. Bakterijska kultura i citološka analiza iscjetka potrebna je u identifikaciji uzročnika te točne preporuke antibiotske terapije. Liječenje blagih oblika upala vrši se održavanjem penisa i prepucija čistim, ispiranjem fiziološkom otopinom te stavljanjem zaštitnog ovratnika u svrhu sprječavanja lizanja. Za prevenciju treba slijediti upute Vašeg veterinara o liječenju i redovito davati preporučenu terapiju. Preporučujem Vam da svakako posjetite veterinara koji će na osnovu pregleda dijagnosticirati problem te preporučiti odgovarajuću terapiju.

 Odgovara: Dinko Kralik, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam ženku westija staru 2 godine, do sada nije imala nikakve bolesti. Prije nekih mjesec dana desno uho joj se jako zacrvenilo i stalno se češe. Veterinar mi je dao kapi, ali nije prošlo, bilo je malo bolje i opet se pojavilo. Potom je dobila injekcije, antibiotik,  i opet nije prošlo. Recite mi, molim vas, što da napravim.Veliki pozdrav, Meri O: Trebalo bi razlučiti radi li se o upali uha, pa je Vaša ljubimica zbog nelagode i boli grebanjem ozlijedila uho, ili je proces na vanjskoj površini uha. Upala uha može biti  bakterijske, gljivične ili parazitarne (grinja) etiologije. Ukoliko je u pitanju parazitarna invazija, antibiotik neće pomoći i neće doći do pomaka na bolje. Neki psi su skloniji čestim upalama uha. Upale uha možete spriječiti ili barem smanjiti učestalost redovitom higijenom ušiju za to namijenjenim sredstvima koja su dostupna i u našim dućanima. Prorijeđivanjem dlaka u samom uhu da bi uho bila prozračnije, smanjuje se mogućnost  invazije anaerobnih bakterija. Budući da u slučaju Vaše ljubimice ne znamo točan uzrok koji je doveo do ozljede, trebalo bi napraviti dermatološki pregled da se isključi kožna bolest, izvaditi eventualno krv radi sumnje na alergije, pregledati analne žlijezde i, najvažnije, ponoviti  pregled uha. Budući da ne znam koje je kapi i antibiotike Vaša ljubimica dobila, savjetujem Vam da razgovarate s Vašim veterinarom da se, ukoliko dani lijekovi neće utjecati na nalaz, uzme bris iz uha i pošalje na analizu kako bi se saznalo postoji li u ušima neka patogena bakterija ili gljivica. U skladu s pretragama i nalazima ćete započeti s terapijom.