Pitajte veterinara

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Hvala na odgovoru na prethodno postavljen upit. U pitanju je bilo zapetljanje crijeva, koje je sad operirano. Pas prima infuziju, ali odbija jesti te samo pije vodu. Problem koji sada imamo je to odbijanje hrane koja je  neophodna za ozdravljenje i sad opet nastaje problem kako ga natjerati da ju prihvati...Marija O: Zapletaj crijeva (volvulus mesenterialis) je količno oboljenje u kojem je došlo do promjene fiziološkog položaja crijeva. Promjenom položaja crijeva onemogućava se normalna pasaža crijevnog sadržaja, a u zavrnutom dijelu crijeva dolazi do zastoja krvi, ubrzo i do hemoragičnog infarkta, a krajnji je ishod nekroza stijenke crijeva.Uslijed onemogućene pasaže sadržaja crijeva, stvaraju se toksini, koji se relativno brzo resorbiraju i ukoliko se crijevo na vrijeme ne vrati u fiziološki položaj, može doći do autointoksikacije. U sadržaju se nalaze  i bakterije, koje se sve više množe, izlaze kroz stijenku crijeva i uzrokuju lokalnu upalu potrbušnice (peritonitis). Moguć je i meteorizam (nadam) dijelova crijeva koji su promijenili položaj. Klinički, zapletaj crijeva se manifestira izrazitim količnim bolovima, povraćanjem, nemogućnošću defeciranja, nastankom peristaltike, napetim trbuhom, te naglim pogoršanjem općeg stanja životinje i bolnošću pri palpaciji trbuha.Dijagnostika se provodi na temelju anamnestičkih podataka, kliničkom pretragom i obavezno RTG pretragom.Ovo se stanje teško liječi, stoga je u većini slučaja neophodna operacija. U ponudi ljekarni Pet centra nalaze se i posebne hrane za oporavak: Royal Canin Recovery, a/d Hill's, Convalescence od Purine ili High calorie od Eukanube. To su potpune dijetetske hrane za pse i mačke koje sadrže visoku razinu energije i esencijalnih hranjivih tvari. Također je preporuka hranu za oporavak davati u periodu 2-3 dana, a dalje nastaviti hraniti hranom koja se koristi kod probavnih poremećaja, koja je izrazito lagana i probavljiva (Royal Canin Intestinal, Hill's i/d, Eukanuba Intestinal, Purina EN).  Također, u ponudi imamo i Calo pet pastu – visokokalorični dodatak hrani s omega-3 i omega-6 masnim kiselinama, taurinom, vitaminima i mineralima za pse i mačke. Njome se u organizam unosi energetski koncentrat u obliku vrlo ukusne paste obogaćene životno potrebnim vitaminima, mineralima i taurinom. Ova ukusna pasta može se nuditi u slučajevima gubitka apetita ili nedovoljnog uzimanja hrane kao izvor energije za organizam. Ako životinja u potpunosti odbija hranu, uputno je pastu dati kao samostalan obrok u količini 3-4,5 g/kg tjelesne mase.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štene pekinezera, staro mjesec dana. Ima neki mjehurić i ne raste uopće nimalo, hoda pomalo, ali ne kao i drugo štene koje je za duplo veće od njega. Ti mjehurići ili, ne znam šta je to po trbuhu su mu... Što da radim? I što je to?Stjepan O: Zaostajanje u rastu može imati različite uzroke, npr. nedostatna prehrana, parazitarne invazije, endokrinološki poremećaji, itd. Nedovoljna količina hrane ili hrana koja po svom sastavu ne zadovoljava nutritivne potrebe šteneta koje je u razvoju, jedan je od najčešćih razloga zaostajanja u rastu. Ako štene iz nekog razloga ne siše dovoljno potrebno ga je nadohranjivati sa zamjenskim mlijekom za štence. U dobi od mjesec dana u prehranu se polako može početi uvoditi kašica za štence i gotova hrana za štence koju se  u početku vlaži toplom vodom. U toj dobi štenci bi trebali dobivati hranu dvaput dnevno i mlijeko dvaput dnevno (znači ukupno četiri obroka na dan). Osim toga, potrebno ih je očistiti od crijevnih parazita. Što se tiče  "mjehurića" na koži, niste naveli da li se radi o jednoj ili više promjena, gdje su smještene, koliko su velike, itd. Ako se radi o jednoj tvorbi koja je smještena na području pupka, može se raditi o umbilikalnoj herniji. Pupčana (umbilikalna) hernija je dosta česta pojava kod štenaca, a smatra se da je njen nastanak u direktnoj vezi s embrionalnim rastom i razvojem. Za vrijeme embrionalnog razvoja na ventralnoj stjenci trbuha formira se otvor kroz koji prolazi pupčana vrpca. Nakon rođenja taj se otvor zatvara, a na njegovom mjestu ostaje pupčani ožiljak. Ako se taj otvor ne zatvori , razvija se pupčana hernija.  Ova hernija je na  dodir  mekana, bezbolna i reponibilna - nestane dodirom, tj. sadržaj kile se pritiskom može povući u trbušnu šupljinu. Sadržaj koji se nalazi unutra je obično masno tkivo no ponekad u njoj može biti i crijevo ili drugi trbušni organi. U tom slučaju može doći do uklještenja i stiskanja organa što je opasno za život životinje. Ako se radi o više malih sitnih mjehurića odnosno superficijalnih pustula koje su smještene uglavnom na dijelovima koji su slabije prekriveni dlakom (trbuh, ispod pazuha i područje prepona) može se raditi o impetigu. Impetigo se najčešće javlja za vrijeme i prije puberteta. Životinja se ne češe, a pustule mogu prsnuti nakon čega  se stvore kraste žućkaste boje. Infekciju izazivaju bakterije iz roda Staphylococus , a nastaje kao posledica djelovanja određenih faktora kao što su kutane abrazije, prisustvo crijevnih parazita, virusne infekcije, povećana vlažnost, smanjena otpornost organizma, slaba ishrana, nehigijenski uvjeti i dr. Savjetujem Vam da  što prije odvedete štene kod veterinara koji će ga pregledati i točno utvrditi što je s njim, o kakvom se to mjehuriću radi i da li je štene normalno razvijeno.  U skladu s postavljenom dijagnozom, određuje se i odgovarajuća terapija.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Molim Vas preporuku četke sa vašeg weba za češljanje sibirskog samojeda. Trenutno je star 6 mj. i ima urednu dlaku, znači za redovito održavanje. Hvala. Lijepi pozdrav, Robert O: Samojedi su pasmina prepoznatljiva po svojoj dvostrukoj predivnoj dlaci koja varira od snježno bijele do blago žućkaste. Gornja dlaka je gruba i ravna a donja dlaka je mekana i gusta. Podlaka ima termičku ulogu, služi za zagrijavanje kože, dok gornja dlaka štiti psa od kiše i prašine. Takva struktura dlake daje samojedu vrlo dobru zaštitu od ekstremnih hladnoća kao i od toplina. Kako bi ona uvijek izgledala uredno i bila zdrava potrebno je naravno redovito četkati psa, posebno u sezonama linjanja, u proljeće i jesen. Dlaka se uvijek češlja od repa prema glavi i nikako u suprotnom smjeru. Već kod mladog psa u dobi od 4 mjeseca treba početi sa česljanjem svaki drugi dan jer će se time lakše naučiti na uređivanje. Ukoliko se češljanje redovno provodi potrebno je i kraće vrijeme za češljanje. Preporuka je da Vašeg psa očetkate jednom dnevno, nakon dolaska iz šetnje kako bi umanjili mogućnost da se u dlaku uvukao neki od ektoparazita ili komadići trave, te gruba zaprljanja. Svakako osim toga jednom tjedno do kože potrebno je pomno isčetkati mrtvu dlaku. Dodatno o načinu održavanja dlake u samojeda pisala je i kolegica Dragica Nemeš, dr.vet.med.  u ranije objavljenom odgovoru Pravilno održavanje krzna samojeda / Pravilno češljanje samojeda. U vrijeme kada pas mijenja dlaku, temperature većinom su visoke, pa se donja dlaka odvaja se od kože. Zatim opada, no, zbog prisustva gornje dlake ostaje zapetljana stvarajući petlje i čvorove.  Važno je stoga obratiti pažnju na prve male snopove donje dlake koja otpada (najčešće na zglobovima) i započeti sa svakodnevnim četkanjem. Primijetit ćete kako će donja dlaka postepeno u potpunosti otpasti, za ovaj posao koristite četku sa iglicama,čekinjastu četku, posebnu vrstu četke koja uspijeva odvojiti i ukloniti donju dlaku s tijela. Pritom pazite na dijelove tijela koji su najizloženiji grebanju poput potkoljenica i ostalih pregiba. U aktualnoj ponudi naših dućana kao i u web prodaji neke od četki navedenog tipa su sljedeće: KARLIE Četka Perfect Care Hard Slicker, KARLIE Četka Perfect Care Slicker sa zaštitnim kapicama, same ili u kombinaciji s proizvodom FERPLAST Grooming Češalj sa zupcima.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam koker španijelku staru 10 godina. Upravo ovih dana liječena je antibioticima radi problema vezanih uz gastritis i akutnog napada gušterače. Krvna slika je u normali, nema temperaturu i preporuka veterinara je da je još narednih tjedan dana hranim kuhanim pilećim mesom uz dodatak riže, a nakon toga da joj nabavim superpremium hranu za seniore. Obzirom da nisam upućena u tu vrstu hrane, a na netu je previše informacija, molim Vas za savjet kakvu hranu tražiti i pod kojim nazivom. Unaprijed Vam hvala na odgovoru. O: Pankreatitis (upala gušterače) je ozbiljna bolest , osobito u akutnom obliku.  Uzroci su različiti, a  jedan od najčešćih  je nepravilna prehrana (pankreatitis je češći u debelih životinja), upotreba  nekih lijekova, opstrukcija izvodnog kanala pankreasa, trauma, a mogući su i drugi uzroci. Klinički znakovi su povraćanje, ponekad proljev, bolovi u trbuhu, a ti simptomi nisu tipični samo za tu bolest. Pankreatitis najčešće viđamo kod pasa srednje životne dobi, predebelih i to nakon konzumacije masnog obroka. Akutni pankreatitis je vrlo ozbiljno stanje jer u vrlo kratkom vremenskom razdoblju može doći do nastanka šoka. Bolesni psi uvijek su dehidrirani, a sve je praćeno i povišenom tjelesnom temperaturom. Prisutna je i jaka bol u području želuca  pa je bolesna životinja nemirna i cvili. Bez intervencije veterinara akutni pankreatitis može biti fatalan. Terapija se sastoji u nadoknađivanju izgubljene tekućine i elektrolita te u određivanju strogog posta jer se pankreatitis ne liječi antibioticima, pošto oni ne mogu djelovati na žlijezdano tkivo. Nakon oporavka veliku pažnju moramo posvetiti pravilnoj prehrani.   Opširnije o problematici gastritisa i pankreatitisa pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., u prijašnjem odgovoru naslovljenom Povraćanje žućkaste sluzi. Preporučljivo je psa hraniti medicinskom hranom prilagođenom toj bolesti, u kojoj je smanjen postotak masnoće. U ljekarnama Pet centra možete pronaći takve hrane i to Royal Canin dog Gastrointestinal low fat ili Hill`s Canine  I/D  low fat. Uz pomoć takve hrane, uz nisku  razinu masti, gušterača se ne opterećuje i upala se polako smiruje. Za starije pse ionako nije preporučljiva prekalorična hrana pa superpremium hrane koje su deklarirane za starije pse obično imaju smanjeni udio masti. U trgovinama  Pet centra također možete naći i superpremium i premium hrane za starije pse srednje veličine kao što su Brit Care, Royal Canin, Hill`s, Eukanuba, Pro plan, Alleva i dr. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam francuskog buldoga starog 11 mjeseci i zanimame vaše mišljenje o prijevozu psa avionom. Na više mjesta sam čula i pročitala da psi s kratkom njuškom teško podnose vrućinu, a s obzirom na težinu mora se prevoziti u prostoru za prtljagu. Zanima me kako bi podnio put dva puta po dva i pol sata s pauzom od sat i pol. Da li bi bio u kakvoj opasnosti po njegovo zdravlje?Lijep pozdrav, Jadranka O: S obzirom na to da se psi hlade dahćući, pasmine s kratkom njuškom uistinu su osjetljivije na visoke temperature jer one za njih predstavljaju dodatno opterećenje kako na gornje tako i na donje dišne puteve.Isto tako, povećana razina stresa dovodi do ubrzanja bila i frekvencije disanja što u ovakvim kombinacijama znatno utječe na opće stanje životinje. Stoga bi psa prije puta bilo dobro odvesti na veterinarski pregled čime bi se isključile eventualne neočekivane komplikacije. Veterinar bi mogao propisati i biljne tablete umirujućeg učinka (npr. "Dia Calm" koje pomažu opustiti i umiriti pse u stresnim situacijama). Što se tiče uvjeta u prostoru za zračni prijevoz životinja, oni moraju biti prilagođeni na način da ni u kojem segmentu ne ugrožavaju zdravlje životinja. Temperature ovih prostora su u pravilu niže od onih u prostoru za ljude te u tom smislu vjerujem da neće biti problema. U svakom slučaju, najbolje bi bilo da se mailom pravovremeno obratite direktno prijevozniku, najavite da namjeravate povesti ljubimca i zatražite detaljne informacije o uvjetima pod kojima će pas putovati.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam njemačkog ovčara starog 16 mjeseci i imamo problem s ušima. Uši su mu uzdignute, ali previše spojene. Da li postoji način da se razdvoje? Hvala, Vahid O: Standard pasmine njemački ovčar kaže da su uši srednje veličine, u osnovi, široke, visoko nasađene, uspravno nošene, sa šiljastim vrhovima, naprijed okrenute. Nepoželjne su klempave uši. Diskvalificiraju se psi sa odsječenim i oborenim ušima. Kod njemačkog ovčara, postoji posebna „priča“ oko podizanja odnosno nepodizanja uški. One se u većine štenaca njemačkih ovčara počinju uspravljati u dobi od 8 tjedana pa sve do 6 mjeseci starosti. U periodu podizanja ušiju često se primjete usponi i padovi ušiju, a to je najčešće i znak da će se u konačnosti podići. Uzrok takvog podizanja je u nejednolikosti trošenja kalcija koji odlazi u rast zubiju i nedovoljno u ušnu hrskavicu. Kod Vašeg ljubimca taj period izmjene mliječnih zuba u trajne već je odavno prošao, a uha su se normalno uspravila. Zašto su ona ostala prekrižena ili preblizu jedno drugome, stvar je razvoja. Metabolizam kalcija ima velike veze sa uspravljanjem uški, međutim osim hrskavica potporu uškama daju i mišići u korijenu uški. Jačanje mišića čeljusti i ušiju postiže se grizenjem različitih gumeno-plastičnih igračaka ili suhih kožnih pripravaka (životinjskog porjekla) u obliku kosti ili štapa. Učestalom igrom i omogućavanjem da pas grize odnosno zvače postići ćete ravnomjernije jačanje tih mišićnih struktura s obe strane lubanje pa se možda i uške isprave. Uzrok takvih ušiju odnosno krivo postavljenih uški može biti i posljedica genetskog nasljeđa bližih ili daljnjih predaka. Uzgajivači to nastoje suzbiti odabirom rasplodnih jedinki koje imaju korektne i tvrde uši, pravilno postavljene.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim vas da mi pojasnite kakve negativne pojave mogu uzrokovati tablete Decortin kod alergije pasa. Moj pas je alergičan na pelud trave i drveća. Veterinar mu je prepisao Decortin 5 mg  1 put na dan i to mu pomaže i dobro mu je. Molim vas, recite mi koliko dugo može piti te tablete, a da mu se ne pojave neki problemi sa zdravljem i da li ima neki drugi lijek koji nije kortikosteroi, a da bi njemu mogao pomoći. Molim vas odgovor. Puno vam hvala!Pozdrav, Deni O: Dekortin tablete od 5 mg sadrže 5 mg prednizona koji pripada skupini tvari pod imenom kortikosteroidi za sustavnu primjenu - glukokortikoidi. Kortikosteroidi su velika grupa različitih kemijskih supstanci (steroidni hormoni) koje stvaraju i luče stanice kore nadbubrežne žlijezde. Iste ili slične supstance dobivaju se i sintetičkim putem. Kortikosteroidi imaju brojne fiziološke, ali i farmakološke funkcije. Djeluju protuupalno. Kod alergija smiruju svrbež, međutim samo dok traje njihovo djelovanje, nakon prestanka djelovanja svrbež se opet može pojaviti. Usprkos svom korisnom djelovanju, kortikosteroidi mogu imati brojne nuspojave, a njihova težina ovisi o vrsti lijeka, visini doze i dužini primjene. Smatra se da  najteže nuspojave imaju oralni kortikosteroidi, koji se koji se koriste u višim dozama i kroz duže vrijeme. U tom slučaju može doći do povećanja tjelesne težine zbog povećanog apetita i do promjene u kvaliteti kože koja postaje tanja. Moguća je pojava mišićne slabosti, osteoporoze, hiperadrenokorticizma te dijabetesa, hipertenzije, glaukoma i katarakte. Doza i dužina davanja kortikosteroida ovisi o indikaciji, odnosno o vrsti patološkog stanja zbog kojeg je lijek propisan. Važno je znati da se uzimanje kortikosteroida ne smije naglo prekidati. Umjesto toga dozu treba postapeno smanjivati. Razlog tome je taj što za vrijeme uzimanja kortikosteroidnih lijekova (naručito ako se uzimaju oko tri tjedna ili duže), organizam smanjuje proizvodnju vlastitih kortikosteroida. Ako se naglo prestane uzimati ove lijekove, organizam ostaje bez vlastitih kortikosteroida zbog čega može doći do pogoršavanja stanja i simptoma poput  slabosti,  umora, osjećaja mučnine, povraćanja, proljeva, abdominalne boli, niske razine šećera u krvi i sniženja krvnog tlaka. Ovakvo stanje može biti vrlo teško pa čak i opasno po život. Potrebno je nekoliko tjedana da organizam opet počne sam proizvoditi vlastite kortikosteroide. Ako se doza lijeka postepeno smanjuje, tijelo će imati vremena da uspostavi normalnu proizvodnju kortikosteroida i navedeni simptomi se neće javiti. U suzbijanju simptoma alergije može pomoći i medicinska  hipoalergena hrana koja, čak i  kada hrana nije primarni uzrok alergija, pomaže organizmu da prebrodi bolesno stanje. Ovu hranu treba uzimati najmanje dva mjeseca i to bez dodavanja druge hrane sa strane (uobičajenu hranu koju je jeo prije, poslastice i hranu za ljude). Navedene hrane su Royal Canin Hypoallergenic, Hill's z/d, Eukanuba Dermatosis ili Purina HA. Može se razmotriti i primjena antihistaminika. To su tvari koje djeluju tako da  inhibiraju otpuštanje ili djelovanje biogenog amina histamina u tijelu. Antihistaminici se između ostalog  koriste u liječenju alergijskih bolesti (peludne hunjavice, urtikarije). Nemaju toliko nuspojava kao kortikosteroidi, no kod pasa ne moraju uvijek biti uspješni u suzbijanju simptoma alergije. Preporučam Vam da se oko nastavka terapije posavjetujete sa veterinarom koji liječi vašeg psa i koji je propisao terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam dobermana starog  11 mjeseci i molim za savjet. Donji dio oka (oko 1/4) mu pokriva kožica. Iako nisam primjetio da mu smeta ili da slabije vidi zbog toga, zanima me da li je moguće kakvim zahvatom orkloniti taj višak i da li je to preporučljivo. U prilogu Vam šaljem sliku oka da možete bolje prosuditi.Hvala, srdačan pozdrav, Deni O: Promjena koju opisujete i iz priložene fotografije upućuje kako se vjerojatno radi o nekoj od bolesti treće očne vjeđe. Vjeđa je zapravo tanki nabor kože koji prekriva oko te na taj način štiti rožnicu i jabučicu oka žmirkanjem od ozljeda i od isušivanja. Psi i mačke imaju tri vjeđe: gornju, donju i treću. U njih se može javiti: deformacija hrskavice - izaziva okretanje treće očne vjeđe prema jabučici ili prema van. Kod ove bolesti postoji pasminaska dispozicija. Bolest se javlja kod velikih pasmina pasa; prolapsus treće očne vjeđe - treća očna vjeđa prekriva veću površinu jabučice nego je to fiziološki, te se najčešće javlja kao simptom nekog primarnog oboljenja (encefalitis, potres mozga, tetanus, tumor...); hipertrofija treće očne vjeđe - vjeđa prekriva trećinu rožnice i ometa vid. Kod njemačkih ovčara je to nasljedna bolest, a kod drugih pasmina je to stečena bolest čiji je najčešći uzrok strano tijelo. Prolapsus žlijezde treće očne vjeđe je bolest štenadi i mladih pasa do dobi od godine dana, a postoji i pasminska dispozicija, među koje spadaju brahiocefalične pasmine. Prolabirana žlijezda viri preko ruba vjeđe, otečena je i upaljena i bojom podsjeća na višnju. Ako se na vrijeme ne poduzme liječenje javlja se konjuktivitis, pojačano suzenje i mukozni iscjedak iz oka. Terapija je da se izreže 25% žlijezde zajedno s hrskavicom. Više o problemima treće očne vjeđe u pasa možete pročitati i u već ranije objavljenom odgovoru kolegice, naslovljenom Treći očni kapak. Također, za dodatno se mišljenje možete obratiti na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta kod dr. Pirkića, specijaliste oftalmologa. Prilažem Vam i broj telefona centrale kako biste se mogli dogovoriti direktno s doktorom za točan termin pregleda: 01/2390-111. Naime, nastalo stanje potrebno je pregledati kako bi se na osnovu dobivenih nalaza potrebnih pretraga postavila točna dijagnoza i prema tome preporučila odgovarajuća terapija a sve u svrhu sprječavanja oštećenja vida uslijed kronične iritacije.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa, mješanca, srednjeg rasta, starog dvije godine. Inače je jako veseo i zaigran, kad dođem s posla skače od veselja, pomalo je divlji. Prije dva dana bio je na cijepljenju kao i godinu prije i veterinar nam je dao tabletu koju smo mu dali dan kasnije. No, od dana cijepljenja postao je nekako lijen, ne skače, ne veseli se, ne želi jesti, čak ni omiljene pseće poslastice... ništa. Tu i tamo popije malo vode i spava po cijele dane. Zabrinuti smo jer to nije njemu slično. Što bi mogao biti uzrok? Večeras smo mjerili temperaturu jer je bio dosta vruć, iznosila je 39. Hvala. Lijep pozdrav, Brigita O: Cijepljenje je jedna od najvažnijih metoda za zaštitu životinja od zaraznih bolesti. Cjepivo potiče tvorbu protutijela u organizmu imunizirane životinje, a za razvoj imunosnog odgovora potrebno je približno 2-3 tjedna. Prije vakcinacije veterinar mora provjeriti zdravstveni status životinje, tj. je li pogodna za cijepljenje jer što to utječe na kvalitetu imunosnog odgovora, odnosno na sposobnost organizma da kvalitetno odgovori na cjepivo. Prilikom cijepljenja mora se poštovati pravila aseptičnog postupka. Moguće je da se nakon cijepljenja jave neke nuspojave koje mogu biti lokalne ili sistemske. Od nuspojava, moguće je da pojedine životinje pri aplikaciji očituju bol, a na mjestu potkožne injekcije može nastatai upalni čvorić (promjera oko 1 cm) koji se spontano povuče nakon 2-3 tjedna. Lokalne reakcije javljaju se na mjestu aplikacije cjepiva, a uključuju bolnost, oticanje, crvenilo, iritaciju pa i pojavu apscesa. Ove promjene javljaju se unutar nekoliko minuta do 1 tjedan nakon vakcinacije, a liječenje je simptomatsko. Sistemske reakcije uključuju reakciju cijelog organizma. U tom slučaju može doći do pojave groznice, depresije, letargije, gubitka apetita ili proljeva. Ovi simptomi se mogu javiti  1 do 2 dana nakon cijepljenja. Najteži oblik reakcije je anafilaktički šok koji se javlja vrlo brzo nakon aplikacije cjepiva. Simptomi su pojava edema, slabost, otežano disanje, proljev, svrbež, a na kraju je moguća i pojava šoka i uginuće životinje. Kod pojave anafilaktičkog šoka potrebna je hitna intervencija veterinara. Ono što još može doći u obzir, a vezano uz simptome koji su se pojavili kod Vašeg psa, je to da je pas bio u inkubaciji neke bolesti koja se počela očitovati nakon cijepljenja. Sada je u prirodi prisutno dosta krpelja koji mogu prenijeti uzročnika babezioze odnosno piroplazmoze.  Simptomi koji se javljaju u akutnom obliku su  povišena temperatura, odbijanje hrane, slabost, bljedilo vidljivih sluznica, depresija  te tamnija ili krvava mokraća, limfadenopatija (povećani limfni čvorovi) i  splenomegalija (povećana slezena). Budući da je Vaš pas miran, snužden i nema apetita savjetujem Vam da ga svakako što prije odvedete veterinaru na pregled. Samo na temelju pregleda se može ustanoviti što je psu i na osnovu dijagnoze odrediti odgovarajuću terapiju.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam rottweilera starog 13 mjeseci. Nokat mu je rastući ustranu rascjepio jastučić na šapi pa me interesuje vaše mišljenje šta je potrebno činiti. Povremeno šepa i vidno štedi tu nogu. Evo i par slika šapice. Božidar O: Jastučići na šapama (mekuši) često su izloženi raznim mehaničkom povredama. To mogu biti porezotine od stakla ili nekih drugih oštrih predmeta, ozljede od grubih podloga, tučnjava, ozebline, opekotine, itd. Uraštanje nokta je također vrlo često uzrok nastajanja rane na tkivu mekuši. Nokti na prstima kod pasa i mačaka su lagano zaobljeni i konstantno rastu, a svaki nokat može postati predugačak i kao takav može predstavljati problem zbog mogućeg lomljenja ili uraštavanja.   Ono što vlasnici prvo primjete je da pas šepa, štedi nogu, liže šapu, a nekad se javlja i krvarenje.  Oštećeni jastučići mogu biti ulazna vrata infekcije pa je važno sanirati povredu. Promijenjeno mjesto bi trebalo tretirati lokalno sredstvima koja podstiču epitelizaciju i sanaciju rane ožiljkom. Nakon što se ukloni urasli nokat, svježu ranu treba očistiti antiseptikom koji ne nadražuje tkivo (npr. Betadin ili Rivanol). Ovakve su rane česti inficirane pa dolazi do pojave gnojenja. Javlja se oteklina i bolnost, te jača temperiranost na području gdje je došli do uraštanja nokta. Za suzbijanje infekcije koriste se antibiotici koji se apliciraju parenteralno ili peroralno. Rane na jastučićima (mekušima) psa jako dugo zarastaju. Da bi se osiguralo pravilno zaraštavanje rane potrebno je spriječiti psa da liže šapu. To se može postići stavljanjem tzv. elizabetanskog ovratnika. Šapu se može zaštititi stavljanjem povoja ili zaštitne šlapice. Da bi se spriječila pojava uraštavanja noktiju u mekuši važno je redovito skraćivati nokte. Za životinje koje uglavnom borave u kući preporuka je da se skraćivanje  obavlja svakih 5-6 tjedana, no učestalost zahvata ovisi o brzini rasta i trošenja noktiju kod svake životinje individualno. Budući da Vaš pas pokazuje znakove bolnosti, šepa i štedi nogu, savjetujem Vam da ga svakako odvedete veterinaru. Nakon pregleda, veterinar će utvrditi o kakvoj se promjeni radi i odrediti daljnju terapiju i postupak.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Vlasnik sam psa alpskog brak jazavčara starog šest i pol mjeseci koji posjeduje sve papire pošto je pas kupljen za potrebe lova. Prije mjesec i pol dana primjetio sam da pas dok hoda ili trči vuče prednje šape po podu što je dovelo do velike istrošenosti prednji pandži i sad mu je već i dlaka na šapama dosta istrugana i kada trči često puta padne preko prednje lijeve noge. U čemu je problem i da li postoji način da se to nekako ispravi? Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru! Željko O: Hrskavice unutar zglobova imaju zadatak  ublažiti udarce, koji nastaju pri trčanju i skakanju. Svaki je zglob okružen zglobnom čahurom, koja je ispunjena tekućinom zadužena za podmazivanje. Vezivnotkivni ligamenti vežu kosti na različite načine, omogućujući pokrete u određenim smjerovima. Mišići su snažni i izdržljive građe te osiguravaju psu savršene koordinirane i "glatke" pokrete. Prednje noge nose više od 60% težine psa, a masivno mišićje stražnjih nogu omogućava trenutačno ubrzanje i održavanje brzine. Elastične tetive učvršćuju mišiće za kosti. Kod poremećaja koji dovode do nemogućnosti hodanja ili otežanog hodanja,potrebno je ljubimca provesti kroz nekoliko dijagnostičkih postupaka: palpacija (pretraga diranjem rukama), dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu te mijelografiju. Također se koriste i sljedeće metode: nuklearna scintigrafija, kompjuterizirana tomografija (CT). U mladih pasa većih pasmina, ponekad se javlja oboljenje cjevastih kostiju, tzv. panostitis (eozinofilni panostitis pasa). Poznato je da obolijevaju mladi psi koji intenzivno rastu. Upalni proces zahvaća duge cjevaste kosti nogu (prednjih ili rjeđe stražnjih nogu) pa se oboljela životinja nerado kreće jer joj svaka kretnja uzrokuje jaku bol. Proces može zahvatiti jednu ili više nogu odjednom. Osim što je kretanje otežano bolom, životinja bolno reagira i na umjereni pritisak prstima na oboljelu kost. Za ovu je bolest karakteristično da se proces naglo aktivira, traje više dana, pa onda znakovi bolesti naglo nestaju, da bi se kroz neko vrijeme ponovno pojavili na istoj ili drugoj nozi. Bolest je dugotrajna i za životinju prilično neugodna, ali psi ipak spontano ozdrave dok završi rast životinje. Za vlasnika je najvažnije znati da psi ovu bolest prebole bez posljedica, osim ako je upalni proces bio jačeg intenziteta, a štene bilo zahvaćeno u ranoj mladosti. Bolest se dijagnosticira na osnovu kliničke slike, a sumnju bolesti potvrđuje se rengenskom pretragom.  Međutim, postoje u jazavčara kakakteristične i ozbiljne genetske greške vezane za građu tijela: slabo tijelo, visokonogo ili prenisko postavljeno (vuče se po zemlji), izraženo povišenje prema stražnjem dijelu (sapi više od grebena), preslaba prsa, pretjerano uvučene slabine, loši kutevi nogu, usko postavljeni stražnji udovi bez mišića, kravlji ili bačvasti stav, šape izraženo izvrnute prema van ili okrenute prema unutra te rašireni prsti. Potrebno je ljubimca odvesti na pregled kod veterinar kako bi se utvrdilo radi li se o genetskoj mani ili problemu vezanom za dob i nedostatnu prehranu (deficit glukozamina, hondroitina) pa prema nalazu i postupiti i provesti liječenje. O ovoj temi pisala je dodatno i kolegica, u svom odgovoru naslovljenom Odizanje noge u hodu i šepanje mladog psa.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo psa koji već duže od godinu dana ima šugarac. Liječili smo ga i u privatnoj veterinarskoj ambulanti, ja sam kupovala ampule, Purivet, kapi za uho, vozili smo ga dva puta na pranje uha, prala sam prema preporuci veterinara kućicu sa izosanom. Stanje mu je sad bolje,  iako naravno ne skroz, iako mu se na nekim mjestima koža peruta i oko trbuha postoji crvenilo, te me najviše zabrinjava što mu dosta dlake otpada. Pitanje je da li bi bilo dobro okupati ga, da li postoje šamponi za pse i koliko koštaju i što još da napravimo jer stanje je malo bolje pa se pogorša, a moram priznati da nas  je to i financijski dosta iscrpilo.Hvala unaprijed, Ana O: Šuga je kožna parazitarna bolest uzrokovana mikroskopski sitnim grinjama - šugarcima. Ovi paraziti žive na koži ili u koži životinja i čovjeka gdje se hrane i razmnožavaju. Svojim prisustvom i raznim aktivnostima na ili u koži uzrokuju upalne promjene, što se manifestira jakim svrbežom, odebljanjima i perutanjem kože, a sve to prati stvaranje krasta i gubitak dlake. U pasa se najčešće pojavljuju tri vrste šugaraca:- Otodectes cynotis - lokalizirani na području vanjskog zvukovoda, hrane se cerumenom te izazivaju iritaciju osjetljive sluznice kao i stvaranje preduvjeta za razvoj sekundarnih bakterijskih infekcija,- Sarcoptes canis - najčešće na prednjim dijelovima tijela (koža glave i vrata) ali i na drugim dijelovima tijela. Migrirajući kroz kožu hraneći se krvlju, limfom i tkivnim stanicama izazivaju izraziti svrbež s posljedičnim zadebljanjima kože.- Demodex canis - grinja koja uzrokuje bolest pod nazivom demodikoza. Uzročnik živi u dlačnim folikulima i lojnim žlijezdama. Bolest se najčešće pojavljuje u obliku lokaliziranih promjena iako nisu rijetki i slučajevi generaliziranog oblika. U pojavi bolesti postoje i određene predispozicije. Tako, stres, pad otpornosti organizma, dob, loša kondicija, loši zoohigijenski uvjeti držanja, nepravilna prehrana, virusne infekcije,... mogu stvoriti preduvjete za pojavu kao i širenje bolesti. U posljednje vrijeme, velika važnost se pridodaje i genetskoj predispoziciji kao i prijenosu s majke na podmladak. Liječenje ovog oboljenja se obavlja u skladu s postavljenom dijagnozom i nerijetko je dugotrajno. Za vrijeme liječenja, savjetuje se ojačati prehranu bogatu bjelančevinama te istovremeno siromašnom s masnoćom kao i pojačati unos vitaminsko-mineralnih pripravaka (pogotovo onih namijenjenih poboljšavanju statusa kože i dlake, npr. biotin, esencijalne masne kiseline,...). U liječenju lokalnih oblika, primjenjuju se kupke specijalnim preparatima tijekom određenog vremenskog perioda. Pri generaliziranom obliku bolesti, uz potpornu terapiju se primjenjuje i peroralna aplikacija lijekova. Tijekom same terapije, nužno je stalno biti u kontaktu sa svojim veterinarom kao i redovito dolaziti na kontrole radi daljnjeg usmjeravanja kao i eventualnih korekcija terapije. U osiguravanju higijene ljubimca, na tržištu postoje mnogi preparati namijenjeni toj svrsi. Međutim, kako navodite da se kod Vašeg ljubimca stanje još nije u potpunosti riješilo i da su još uvijek prisutne promjene po koži (iritacije i crvenilo), kupanje sa šamponima bi trebalo maksimalno reducirati ili koristiti posebne medicinske šampone namijenjene za tu svrhu.  Stoga, smatram da bi Vam za početak najbolje bilo da se sa svojim ljubimcem obratite svojem veterinaru. Naime, jedino će on u skladu s povijesti bolesti kao i postojećim zdravstvenim stanjem ljubimca biti u mogućnosti najprikladnije pomoći ljubimcu kao i odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz samo izlječenje ljubimca kao i postizanje optimalne kvalitete života.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Upravo sam saznala da moj jedanaestogodišnji pekinezer (mješanac) ima tumor prostate veličine kokošijeg jajeta. Naime, u septembru 2013. godine smo primjetili da mokri sukrvicu, te mu je veterinar u Banjaluci dijagnostikovao pijesak u mokraćnoj bešici. Kako je pas stariji, veterinar je predlagao da ga ne operisemo ukoliko to bas ne bude neophodno. Sve je bilo dobro do proteklog vikenda kada je počeo da mokri krv, te je sinoć operisan i izvađen mu je pijesak, ali otkriven tumor prostate koji nije izvađen. Trenutno ne znamo da li je razlog krvarenja tokom mokrenja bio tumor ili pijesak. Pas se oporavlja i inače je dobrog zdravlja. Veterinar nije izvadio tumor jer smatra da je zahvat komplikovan, a pas stariji... Ne znamo vrstu tumora, jer biopsija nije rađena. On takođe nije kastriran. U prilogu šaljem fotografije koje je snimio veterinar kada su ga otvorili. Bila bih Vam zahvalna ukoliko imate bilo kakav savjet ili preporuku.Lijepi pozdrav, Nikolina O: Zahvaljujem na poslanim slikama – da, tvorba je zaista već poprimila znatnu veličinu.  Šteta što, kada je pas već bio pod anestezijom i otvorena abdominalna stijenka sa dostupnom prostatom, nije uzet uzorak tkiva iz kojeg bi se dalo točno postaviti dijagnoza o kojoj bolesti prostate se radi, jer bi se onda znalo i bolje primjeniti liječenje. U svakom slučaju, postoji nekoliko najčešćih bolesti koje zahvaćaju prostatu; one uključuju benignu hiperplaziju prostate, skvamoznu metaplaziju, bakterijski prostatitis, apsces prostate, prostatične i paraprostatične ciste i neoplazije prostate. Klinički simptomi bolesti prostate su vrlo slični zato što svi uzrokuju neke stupnjeve povećanja prostate i upalu. Najčešći klinički znakovi uključuju tenezam, krvavi iscjedak iz penisa neovisno o mokrenju, hematuriju i recidivirajuće infekcije mokraćnog sustava. Simptomi između ostalih, kao što ste i sami opisali, vrlo su slični upali mokraćnog mjehura odnosno pojavi urolita kod pasa. Povećanje prostate se u većini slučajeva tek sekundarno pronađe kao slučajan nalaz pogotovo ukoliko se radi o benignoj hiperplaziji prostate. Naknadno, nespecifični simptomi kao povišena tjelesna temperatura, nemir i bol u kaudalnom dijelu abdomena su često prisutni u životinja sa bakterijskom infekcijom i neoplazijama prostate. Adenokarcinom prostate može uzrokovati abnormalno držanje životinje kao posljedica metastatskih lezija zdjelice i lumbalne kralježnice. Ostali nespecifični simptomi povećanja prostate mogu potjecati od mehaničkih problema koji su isprepleteni s ostalim trbušnim organima. Ne tako često bolesti prostate mogu uzrokovati neplodnost, inkontinenciju mokraće ili opstrukcije uretre. Adenokarcinom nije toliko često kod pasa, najčešće se u praksi veterinari susreću sa benignim povećanjem prostate. Više o bolestima prostate pisao je i kolega Franjo Hrgota, dr.vet.med., u odgovoru Problemi prostate u pasa. Rast prostate i njezina sekrecija ovise o androgenim hormonima. Liječenje se može odvijati u dva smijera, konzervativno medikamentoznom terapijom od 6 tjedana do 6 mjeseci, najčešće visokim dozama antimikrobnih lijekova, zbog smanjenja upale i hormonskom terapijom te radikalno kastracijom.  Kastracija dovodi do smanjenja volumena prostate, atrofije žljezdanih i vezivno tkivnih elemenata i smanjuju mogućnost proizvodnje i metaboliziranja androgena. Liječenje, posebice kirurško, je zahtjevno i često komplicirano recidivima, inkontinencijom, infekcijama i dr. U slučaju Vašeg ljubimca i njegove već poodmakle dobi može se pokušati s konzervativnom terapijom hormonima. Proscar je lijek koji se inače koristi u liječenju muškaraca oboljelih od benignog povećanja prostate, no pokazao se djelotvoran i kod pasa, a pripada klasi lijekova koji se zovu inhibitori 5-alfa-reduktaze. Djelatna tvar u lijeku je finasterid, koji djeluje tako što se veže za enzim 5-alfa-reduktazu te tako sprječava stvaranje tvari uključene u rast prostate. Posljedica toga je zaustavljanje daljnjeg povećanja prostate. Dugotrajno uzimanje lijeka često smanjuje veličinu prostate.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Jako sam zabrinuta za mog psića. ima 12 god i maltezer je. Redovito ga vodim veterinaru, koji mu je dijagnostocirao srčano oboljenje  (povećano srce). Što se tiče labarat. parametara, kolesterol mu je bio nedavno visok. Ono šta me brine jest to da pas ima sinkope. Jednostavno se onesvijesti prilikom dolaska mene same u kuću, od uzbuđenja počne kašljati i padne. To se već desilo dva puta, prvi put na suncu prilikom trčanja i od uzbuđenja, a drugi put u kući. Ja ga odmah stavim pod hladnu vodu po uputama veterinara.Zanima me može li se to bilo kojim lijekovima regulirati i šta mi je raditi točno kad pas izgubi svijest? Smijem li ga samog ostavljati u kući?Hvala Vam i lijepi pozdrav, Marina O: Simptomi srčanih bolesti se na temelju uzroka koji su doveli do njihove pojave mogu podijeliti na dvije osnovne skupine: - simptomi prouzročeni nedovoljnom perfuzijom (opskrba kisikom) organa u tijelu što se uočava kao nepodnošenje tjelesnog napora, slabost, sinkope;- simptomi prouzročeni zastojem krvi u venskom sustavu (izljevi tekućine u tj.šupljine, edem pluća). Na temelju navedenih uzroka, bolesti srca se također dijele na dvije osnovne skupine. Ukoliko je glavni problem nedovoljna perfuzija organa govorimo o zatajivanju srca. Zatajivanje ili insuficijencija srca složen je klinički sindrom koji je karakteriziran nemogućnošću srca da uz normalne volumene i tlakove punjenja izbacuje minutni volumen koji zadovoljava metaboličke potrebe organizma, odnosno dovodi do urušaja funkcije kardiovaskularnog sustava. Jedan od mnogih razloga nastanka zatajivanja rada srca kod pasa kao životinjske vrste je i najčešća bolest srca degenerativna bolest mitralnih zalistaka. Neki od prvih simptoma koji se pojavljuju kako bolest napreduje su otežano disanje, nepodnošenja napora i kašalj, a u nekih se pasa, zbog prolaznog smanjenja minutnog volumena i razvoja aritmija, javlja i sinkopa. Simptomi ovise i o tome hoće li se razviti klinička slika popuštanja desne ili lijeve srčane komore, a to se razlikuje od pasmine do pasmine. Degenerativna bolest srčanih zalistaka stečena je bolest karakterizirana pojavom čvoričastih zadebljanja na zaliscima srca, osobito na slobodnim rubovima. Promjenama su u najvećem broju slučajeva zahvaćeni mitralni zalisci, a mogu biti zahvaćeni i ostali zalisci (trikuspidalni, semilunarni zalisci aorte, zalisci a. pulmonalis, samostalno ili u različitim kombinacijama). Bolest se najčešće pojavljuje u starijih pasa i to malih pasmina, nešto češće u muških nego u ženskih životinja. Dijagnostika bolesti uključuje klinički pregled, EKG i RTG snimak grudnog koša i ultrazvučnu pretragu srca (ehokardiografija). Osnovni lijekovi koji se koriste u liječenju degenerativne bolesti srčanih zalistaka su ACE inhibitori, lijekovi kojima se smanjuje proširivanje srca, kao kompenzatorne pojave i diuretici koji su potrebni da bi se smanjilo nakupljanje tjelesne tekućine u tkivima i šupljinama i olakšalo izmokravanje. U svakom slučaju, iz opisa stanjaVašeg ljubimca daje se naslutiti da je ono prilično ozbiljno i da bi o liječenju i o ozbiljnom kliničkom pregledu svakako trebalo popričati sa veterinarom. Bolesti srca su stanja kod kojih vlasnik sam teško može nešto učiniti osim umanjiti tjelesni napor kod ljubimca i naravno paziti da ne ostaje sam i ne uznemiruje se više od potrebe.   Osim lijekova postoje također i posebne medicinske hrane indicirane kod srčanih oboljenja kao što su Hills Prescription Diet h/d - u dehidriranom i konzerviranom obliku te Royal Canin Early Cardiac također u dehidriranom i konzerviranom obliku. Radi se o kompletnim hranama koje u potpunosti zadovoljavaju dnevne potrebe na hranjivim tvarima i energiji, no s obzirom na sniženu količinu natrija pomažu kontroli kliničkih znakova povezanih s retencijom natrija i tekućina, a dodatkom taurina i L-karnitina pomažu normalnom radu funkcije srčanog mišića. Više o bolesti pisala je i kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. u prethodno objavljenom odgovoru Degeneracija srčanog mitralnog zaliska u pasmine kavalirski španijel kralja Charlesa.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štene koje je staro oko 2 i po mjeseca, koje je gluvo, pa me interesuje da li ti štenci laju.  Primjetio sam da moje laje čim ugleda nekoga kao i u igri. Unaprijed hvala.Peđa O: Gluhoća u psa predstavlja relativno čest problem s kojim se susreću vlasnici ljubimaca kao i veterinari. Općenito gledajući, gluhoća se može podijeliti na urođenu i stečenu. Urođena gluhoća nastaje kao posljedica nedostatka stanica koje proizvode pigment (melanociti) ili različitih razvojnih poremećaja koji u konačnici uzrokuju izostanak ovog osjetila - osjetila sluha. Stečena gluhoća najčešće se dovodi u vezu s traumama glave, perforacije bubnjića, kroničnih upala uha, stranih tijela u ušnom kanalu, degenerativnih promjena na području "slušnog aparata" kod starijih ljubimaca,... Ako se saniraju zdravstveni poremećaji kao i svi eventualni zdravstveni problemi, moguće je osigurati optimalnu kvalitetu života gluhog psa. Naime, dokazano je da i psi i mačke imaju poprilično dobro razvijena sva osjetila, tako da gubitak jednog osjetila nerijetko intenzivira kao i dobro se kompenzira sa svim drugim osjetilima. Tako, poneki gluhi psi jedva da se glasaju, a drugi pak se poprilično često glasaju - laju, cvile, zavijaju,... Općenito gledajući, lajanje predstavlja jedan od oblika komunikacije ljubimca s okolinom (drugim psima, životinjama, čoporom, ljudima,..) kao i izražavanje svojih emocija. Postoje česti slučajevi kad gluhi psi se intenzivnije glasaju što ujedno mnogi vlasnici definiraju kao lajanje bez razloga. Kad se isključi postojanje eventualno nekog od zdravstvenih razloga, stručnjaci po pitanju ponašanja ljubimaca su došli do zaključaka da na takav način ljubimci pokazuju nagomilanu frustraciju, stres kao i strah od odvajanja. Naime, dokazano je da gluhi ljubimci traže dodatnu pažnju vlasnika kao i interakciju kako s njim tako i s okolinom. Ako se to ne može postići ili se ta zanemaruje, često dolazi do poremećaja u ponašanju koje se na prije navedenu kliničku sliku najčešće i manifestira. U tim slučajevima, ispravljanje neželjena ponašanja se provodi istim ili sličnim metodama koje provode različite udruge za odgoj i edukaciju ljubimaca. To podrazumijeva "ublažavanje" stresnih situacija (kombinacija s nagrađivanjem), intenziviranje interakcije i dnevnih aktivnosti s ljubimcem, usmjeravanje pažnje i interesa na nešto drugo (npr. igračke),... Stoga, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite u škole za odgoj i edukaciju pasa kao i kontaktirate udruge za rad sa psima. Razlog za to je i činjenica da stručnjaci po prije navedenim školama i udrugama znaju raditi i s gluhim psima te Vam mogu pomoći na koji način je moguće najlakše osigurati optimalnu kvalitetu života dotična ljubimca kao i eventualno prevenirati sve potencijalne probleme u ponašanju.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam psa koji je mješanac retrivera i labradora. Prije 2 tjedna primjetila sam malu izraslinu na zubnom mesu, međutim ta izraslina (mjehurić) se povećala. Zanima me što je to i da li je opasno? U privitku Vam šljem sliku. Unaprijed hvala! Iris O: Zubni apsces je gnojni džep u tkivu oko ili ispod zuba. Bakterijska infekcija ili bolesti desni (gingivitis ili parodontoza) mogu uzrokovati oštećenje kosti oko zuba a samim time i formiranje apscesa. Apsces može biti bolan. Slomljen ili pokvaren zub također mogu uzrokovati stvaranje gnojnog džepa. Apsces potkožnog tkiva manifestira se lokalnim znacima upale crvenilo (rubor), oteklina (tumor), toplina (calor) i bol (dolor) i izraženim fenomenom zvanim fluktuacija. Liječenje se odvija od strane veterinara u nekoliko koraka, a to znači liječenje samog apscesa zatim suzbijanje uzročnika i sprječavanje daljnjih oštećenja. Veterinar će obaviti inciziju i drenažu apcesa, tako da će se gnoj  iscjediti, zatim dati sredstvo za ublažavanje bolova te provesti liječenje antibiotskom terapijom. Veterinar mora utvrditi razlog nastalog problema i zatim provesti potpuno liječenje kako se apsces ne bi ponovio. Moguće je da se radi o cisti. Ciste su patološke šupljine koje su obložene tkivom i ispunjene tekućinom, mogu se razviti u vilicima i u mekom tkivu (usna, obraz..). Zubne ciste nastaju kao reakcija organizma na konstantnu infekciju koja dolazi preko vrha korijena u vilicu iz zubne pulpe koja je inficirana. Pokazuju se kao tvrdo izbočenje na kosti iznad zuba (kao posljedica rasta ciste). Liječi se kirurški. U ustima i oralnoj regiji mogu se pojaviti i različiti dobroćudni i zloćudni tumori. U vrlo ranim fazama razvoja relativno ih je teško prepoznati jer se rijetko očituju simptomima i znakovima. Kada dovoljno porastu, postaju uočljivi kao izrasline ispod normalne ili promijenjene oralne sluznice. Potrebno ih je kiruški odstraniti. Sbudući da iz priložene slike nije moguće odrediti o kojem se bolesnom procesu radi, preporučujem posjet ambulanti.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Mopsica stara 4 god. pregojena, skroz smanjenih aktivnosti, 3 dana kolabira. Otežano i plitko disanje, iscjedak iz očiju, vodenastog i sivog izgleda. Vođena kod veterinara , dg. uspostavljena odokativno (laringotraheitis), tr.inj.kortikosteroida i vjerovatno inj.antibiotika dva dana, nastavak tr.dovicin 5 dana. Primjećeno je da prilikom bilo kakvog jačeg uzbuđenja, krene da se onesvješćuje, trenutno na dijeti čistog laganog povrća. Ne odbija ni vodu ni hranu, ne dozvoljavam joj nikakav ni najmanji napor, većinu dana leži po savjetu veterinara. Prošle godine imala zastoj srca. Po riječima majke, ljetni period , mj.avgust. Molim Vas vaša dg. šta bi bilo u pitanju, posljedice dugoročnog tipa i kolike su šanse, ako je dovedem u red s kilogramima, da se ista slika ponavlja? Strahujem da joj je srce sad načeto i da će se to ponavljati godinama. Za sad je ne puštam ni min. samu, strahujem zbog tog onesvješćivanja i kad dođe do toga uvijek sam tu da je povratim prije nego se iznesvjesti. Hvala unaprijed. Meli O: Poznato je da su mopsi skloni respiratornim poteškoćama zbog svoje kratke njuške. Veoma čest problem kod njih je tzv. sindrom brahicefaličnog disanja koji uključuje četiri defekta: sužene nosnice, kolaps traheje, produženo meko nepce i povećane laringealne sacule. Zbog ovih defekata, prvenstveno zbog suženih nosnica i produženog mekog nepca, prilikom bilo kakvog tjelesnog napora, naročito po ljeti i naročito ako je pas debeo, dolazi do otežanog disanja i normalne izmjene plinova u plućima. Najčešće pas ne može udahnuti dovoljno zraka, a ne može niti osloboditi potrebnu količinu ugljičnog dioksida izdisanjem. Zbog toga se jave znaci slabe opskrbe tkiva kisikom i na kraju kolaps (nesvjestica). Dugoročno rješenje za ove probleme je kirurški zahvat, kojim se korigiraju sužene nosnice i produženo nepce. Zahvat nije u svim slučajevima uspješan i o tome se treba konzultirati sa kirurgom. Za početak je važno uravnotežiti tjelesnu masu, što već dovodi do olakšanja.U tom smislu dobro rješenje su gotove veterinarske dijete za mršavljenje, npr. Royal Canin Obesity, Purina Obesity, Eukanuba Weight Control, Hill's Metabolic. Osim toga, psa ne treba izlagati tjelesnim naporima u vrijeme visokih temperatura i vlage. Simptomi koje pokazuje Vaš ljubimac mogu se javiti i kod niza drugih bolesti poput bolesti srca, vestibularne bolesti, ostalih respiratornih bolesti i sl. Za postavljanje dijagnoze preduvjet je pregled psa u ambulanti, pa Vam preporučujem da razgovarate sa Vašim veterinarom. Korisne informacije o bolestima kod mopsa možete pročitati i u ranije objavljenom odgovoru kolege, naslovljenom Najčešći zdravstveni problemi kod mopsa.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam pekinezera starog 7 godina. Do sada nikada nije imao ozbiljnih problema sa zdravljem izuzev jednom kada je pojeo kost i imao problema sa probavom. Od tada do danas je sve bilo u redu. Međutim, prije tri dana sam vidio da u dvorištu jede pileću kost. Odmah sam je oteo, a u to trenutku se on oslonio na zadnje noge, počeo  da cvili i otrčao u kućicu. Od tada ga ne prepoznajem, veoma je slab, slabo jede i pije, ima rijetku stolicu, uglavnom leži i teško se penje uz stepenice. Sinoć sam mu dao paracetamol koji ga je "preporodio", sve do jutros kada je ponovo postao slab. Naglasio bih i da ima problema sa težinom i da ima nadutost stomaka. Zamolio bih Vas da me posavjetujete šta da radim i na što vi sumnjate? Unaprijed zahvalan na odgovoru. Srdačan pozdrav, Emir O: Nažalost, na temelju navedenih simptoma se ne može postaviti dijagnoza budući da niti jedan simptom nije specifičan za određenu bolest. Naveli ste da se sve pojavilo iznenada, nakon što se pas oslonio na zadnje noge, odnosno vjerojatno napravio nespretan pokret. To može navesti da se posumnja na neko oštećenje mišićno-koštanog sustava te bolesti kralješnice (npr. hernija ili protruzija diska). Kod mišićno-koštane bolesti većina napadaja boli uzrokovana je manjim  ozljedama nekog od brojnih mišića, ligamenata ili zglobova leđa. Prolabirani disk je naziv bolesti koja zahvaća diskove kralješnice. Često je istoznačan herniji diska jer su ova dva poremećaja usko povezana. Protruzija može biti na jednom disku ili na nekoliko njih uzduž kralješnice. Može se raditi o parcijalnoj ili potpunoj protruziji. Kada se disk istroši, njegov centar (nukleus) ponekad izleti iz svoje središnje pozicije i putuje prema van, gdje se sudara sa kralješničkom moždinom i/ili jednim od glavnih živaca koji izlaze iz kralješničke moždine. Razlikuju se dva tipa ovog poremećaja. Jednim su obično zahvaćene male pasmine pasa sa kratkim nogama i dugom kralješnicom, a događa se kada materija nukleusa izleti u kralješnični kanal. Drugi tip protruzije diska češći je u velikih pasmina pasa, kada pulpa nukleusa izbija u kralješnični kanal. Iako se protruzija diska može javiti u bilo koje pasmine pasa, najčešće se javlja u hondrodistrofičnih pasmina (pasmine koje pokazuju pojačanu degeneraciju diska) - jazavčar, francuski buldog, pekinezer i minijaturni pudl. Klinički znakovi variraju ovisno o lokaciji ozljede. Ako je ozljeda locirana na vratnom dijelu kralježnice moguć je poremećaj funkcije svih udova, a ako je ozljeda donjeg dijela  kralježnice uzrokuje poremećaj funkcije stražnjih nogu. Dijagnoza protruzije diska se postavlja na osnovu kliničkih znakova i RTG-snimke (i drugih slikovnih pretraga poput CT-a i MRI-a) koja pokazuje suženje prostora između kralješaka, kalcificiranih diskova (zbog degeneracije) i materije diska unutar kralješničkog kanala. Ako je materija diska okoštala vidljiva je na RTG-snimci bez obzira na dob psa. U suprotnom, ako je disk neokoštao, injicira se posebni kontrast u kralješnički kanal kako bi se vidjela mjesta kompresije kralješničke moždine. Ova pretraga se naziva mijelografija. Za blage ozljede diska bez gubitka snage i voljnih pokreta dovoljno je mirovanje i ograničenje aktivnosti. Lijekovi se koriste ako je prisutna bol slabog intenziteta, s malom ili bez neurološke disfunkcije. Strogo mirovanje je izuzetno važno jer lijekovi protiv bolova mogu rezultirati sa preranim vraćanjem normalne aktivnosti. Normalna aktivnost može  dovesti do još većeg izguravanja materije diska, a to vodi do pogoršanja kliničkih znakova ili pak paralize. Strogo mirovanje neophodno je i iz razloga što je vrlo čest povratak kliničkih znakova i nakon poduzete terapije lijekovima. Oporavak u prosjeku traje od 2-3 tjedna pa do 3-4 mjeseca. Rizik oboljenja je veći kod pasa sa prekomjerna tjelesnom težinom. Savjetujem Vam da odvedeti psa veterinaru koji će ga pregledati i postaviti dijagnozu na temelju dobivenih nalaza, a zatim i odrediti odgovarajuću terapiju. Napomenula bih još nešto što je izuzetno važno, a to je da psu ne dajete lijekove poput paracetamola, Voltarena, Andola, brufena, i sličnih, jer su oni toksični za pse i mačke. Budući da ih oni ne mogu metabolizirati kao ljudi moguće je da dođe do teških komplikacija pa čak i do uginuća. Još jednom, na kraju ponavljam da svog ljubimca svakako odvedete veterinaru.