*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Meni bi trebalo nekoliko informacija o ponašanju/navikama odraslih mužjaka nakon kastracije. Naime, imam mješanca belgijskog ovčara i neke nepoznanice (pretpostavljam na pit bulla ili nešto slično), starog 2.5 godine. Mene zanima da li će nakon kastracije izgubiti potrebu da čuva svoj teritorij (mislim na kuću i dvorište, ne svaki stup koji obilježi) i da li će smanjiti netrpeljivost prema drugim mužjacima koje sreće u šetnji i društvu, kako će kastracija utjecati na njegovu aktivnost (jer to obožavam kod njega) i prehranu?Hvala unaprijed!Domagoj O: Testosteron je hormon koji višestruko utječe na psihofizičke karakteristike životinja. Gubitkom ovog hormona mužjaci postaju nezainteresirani za parenje te se time gubi agresivnost prema drugim mužjacima kao i teritorijalnost koje su važne komponente u održanju vrste. Potreba za obilježavanjem teritorija će se umanjiti, ali kako psi svoja dvorišta čuvaju zbog integriteta skupine, pas će nastaviti čuvati dvorište. Kastrirani psi u pravilu imaju pojačan apetit te im je važno promijeniti prehranu. S tim ciljem su osmišljeni programi niskokalorične vrijednosti, a bogati vlaknima koja podržavaju dobru probavu i pružaju osjećaj sitosti. Aktivnost i potreba za kretanjem svakako zavisi o pasmini i temperamentu te se i u tom smislu, uz održavanje redovne aktivnosti i dobre kondicije ništa značajno neće promijeniti.
Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet. | 18.03.2014.
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me da li se javljaju, i ako da koji, problemi pri kupnji psa starog 8 mjeseci ili godinu dana. Naime, razmatram kupovinu čivava koje su starosne dobi 8 mjeseci i godinu dana, ali se bojim kako će pas reagirati i kako će podnijeti odvajanje od sadašnjih vlasnika, s obzirom da nije više štene i da je prošlo vrijeme od 3 mjeseca koje je idealno za odvajanje. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Srdačno, Iva O: Socijalizacija i učenje pravila ponašanja šteneta jesu procesi koje je dobro početi primjenjivati u dobi već od 8 tjedana šteneta, te se do šest mjeseci starosti ti oblici ponašanja ustaljuju kao što ste i sami naveli, no svaki dolazak u novu obitelj, štencu predstavlja promjenu njegovog čopora. Prema tome, prilagođavanje novim pravilima i uvjetima koje nalaže "novi čopor" biti će svakako izazov za male čivave. Međutim, psi drugačije gledaju na svijet, za razliku od nas, ukoliko im bude u novoj obitelji pruženo dovoljno ljubavi, poštovanja i interakcije da se doista osjećaju kao čovjekov najbolji prijatelj, ne vidim razloga zbog čega one ne bi mogle postati Vaše prisno društvo, odnosno zašto im u Vašoj obitelji ne bi bilo dobro kao i do sada. Dakle, rekli smo da štene novu obitelj doživljava kao novi čopor koji ga je prihvatio i to je prilika za Vas da od početka krenete postavljati i kreirati svoja pravila u čoporu. Svakako će u tome biti izazova s obzirom na to da su psi navikli do sada na jedan način funkcioniranja, od toga gdje spavaju, hrane se, kada je vrijeme za šetnju i dr. Preporuka bi svakako bila da dobro istražite uvjete u kojima su psi sada držani, koji su im dnevni rituali, ako postoje neka od neželjnih ponašanja koja su to, te ćete se ustvari donekle morati i Vi prilagoditi njihovim već usađenim navikama. Kako su dva psa u pitanju i odgovornost je dvostruka, ali će na neki način i lakše kompenzirati promjenu okoline. U svakom slučaju morat ćete kompenzirati njihove već stečene rituale i Vaša pravila koja želite da se poštuju. Ne bi smjeli biti niti preblagi i popustljivi jer psi dolaze u novi čopor i postoji vrlo velika šansa da će se u njemu pokušati nametnuti kao dominantni. Morate ima pokazati da, koliko god Vam je stalo do njih, da su u Vašoj obitelji oni voljeni, ali hijerarhijski na poslijednjem mijestu. Prilikom učenja novih pravila treba izbjegavati fizičke kazne za krive postupke i zamjeniti ih s nagradama i maženjem u trenucima ispravnog ponašanja. Čivave treba navoditi na ispravno ponašanje tako da ih hvalite kada poštuju Vaša pravila naravno to ćete učiniti blagim glasom, dodirom ruke i nagradom u obliku poslastica. Nagrada ili kazna treba uslijediti neposredno u nekoliko sekundi nakon postupka kako bi štene povezalo uzrok i posljedicu. Naknadno kažnjavanje nema učinka. Ukoliko se odlučite na taj korak da u svoj život prihvatite čivave, svakako bi bilo dobro da se obratite za savjet stučnim osobama iz područja psihologije pasa, priključite edukacijskim radionicama i da čitate neku od knjiga napisanih na tu temu, npr. danas popularnog Cesara Millana.
Petra Franko, dr. med. vet. | 17.03.2014.
Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Moj pas ima 8 godina i nedavno smo ga kastrirali, no sada ima problem sa probavom i stolicom. Već dugo jede hranu iz trgovačkog centra Lidl jer samo to želi jesti, ali mu želimo promjeniti hranu za njegovu dob. Imate li savjet koja je hrana lako probavljiva za njemačkog ovčara, da mu olakšam stolicu?Unaprijed hvala, Srebrenka O: Cilj ishrane starijih, zdravih pasa je da usporimo ili spriječimo napredovanje metaboličkih procesa povezanih sa starenjem i na taj način produžimo život. Da bismo to postigli moramo održavati idealnu tjelesnu težinu, poznavati zdravstvene probleme te ukoliko boluju od kroničnih bolesti, nastojimo pravilnom prehranom ublažiti simptome i usporiti razvoj oboljenja. Prehrana starijih pasa ovisi o njihovoj veličini. Stariji psi manje su aktivni pa im je potrebna hrana s manje kalorija. Hrana mora imati reduciranu količinu proteina, fosfora i natrija zbog toga što su vrlo često prisutne promjene na bubrezima i kardiovaskularnom sustavu. Potrebno je povećati unos vitamina A, vitamina B kompleksa te vitamina E zbog promjena koje se događaju na probavnom sustavu i metabolizmu. Kako se metabolizam starijeg psa usporava, uz uobičajenu ishranu pas se počinje debljati, zato starijem psu treba općenito manje, lako probavljive hrane podijeljene u veći broj obroka, 2–3 na dan i jako je važno prilagoditi ishranu takvim promjenama. Pet centar nudi veliki izbor „senior“ hrana, primjerice Brit Care Senior, Eukanuba Sensitive digestion, Hill's Sensitive stomach, Royal Canin Maxi Sensible... Pozivamo Vas da nas posjetite te Vam stojimo na raspolaganju za sve dodatne informacije o pojedinim hranama i pomoć pri odabiru hrane prikladne specifičnim potrebama Vašeg ljubimca.
Albert Finta, dr. vet. med. | 12.03.2014.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam veliki problem, naime već tri godine moje dobermanke ne ostaju skotne. Radi se o zdravim, mladim,z relim ženkama, u dobroj kndiciji, stare su između 2,5 i 3 godine, ženke su od različitih majki i očeva. Do tada nikada nisam imao problema s plodnošću, uglavnom su majke od ovih ženki redovito ostajale plodne i kotile su između 8 i 12 štenaca. Problem se pojavio, imam osjećaj, od kad sam pse počeo hraniti mesom. Kako točno ustanoviti uzrok neplodnosti, da li postoje kakve krvne pretrage ili slično? Radi se o 6 ženki vrhunskog porijekla. O: Uzroci neplodnosti u kuja mogu biti različite etiologije. Tako, kod kuja se zna pojaviti skraćeni intraestrusni interval s posljedičnom neplodnosti zbog "slabije" involucije maternice, produljeni interestrusni interval (tiho tjeranje), split estrus (znakovi tjeranja neposredno pred ovulaciju, koja izostaje, nestaju te se ponovno pojavljuju kroz nekoliko dana ili tjedana), ciste na jajnicima (folikularne, lutealne), hipotireoidizam, sistemska oboljenja, eventualne spolne bolesti, prirođena ili stečena patološka stanja, greške u hranidbi i iskorištavanju životinje,... Zbog svega prije navedenog te osiguranja zdravlja ljubimca izrazito bitno je utvrđivanje zdravstvenog stanja ljubimca te reproduktivne sposobnosti jedinke. Za to je nužno odvesti ljubimce kod veterinara, izvršiti klinički pregled, ginekološke pretrage te sve druge pretrage ovisno o potrebi i situaciji u kojoj se nalaze ljubimci. Također, uputno je i utvrditi koncentraciju progesterona u plazmi, obaviti vaginalnu citologiju, vaginoskopiju, ultrazvuk,... Na temelju same anamneze, dobiti će se uvid i u prehrambene navike kao i nutritivnu vrijednost obroka koje ljubimci dobivaju na dnevnoj osnovi kao i njihov eventualni utjecaj na neplodnost kuja. Također, ljubimci će se pregledati na eventualnu prisutnost pojedinih mikroorganizama koji mogu utjecati na plodnost:- specifični uzročnici infekcija - npr. uzročnici bruceloze, toksoplazmoze, herpes virusi, adenovirusi,...,- oportunistički mikroorganizmi - normalna mikroflora spolnih organa koja pod određenim uvjetima može dovesti do pojave infekcije,- uzročnici sistemskih oboljenja - indirektni utjecaj na plodnost. Naime, na takav način se dobiva uvid u zdravlje ljubimca te stanje reproduktivna sustava. Također, može se i odrediti najprikladniji termin za umjetno osjemenjivanje ili pripuštanje ženki (po potrebi). Više o umjetnom osjemenjivanju možete saznati i u mom ranijem odgovoru Umjetno osjemenjivanje. Stoga Vam i savjetujem da se s ljubimcima obratite svojem veterinaru ili da se obratite stručnjacima s područja reprodukcije na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu Klinika za porodništvo. Oni će nakon pregleda te svih dodatnih pretraga biti u mogućnosti odrediti najprikladniji pristup u rješavanju postojećeg problema te Vas u skladu s njim dalje savjetovati.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 12.03.2014.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Imam ženkicu shitzua staru 2,5 godine, prvo tjeranje joj je bilo sa 6 mjeseci, od tada se tjera svakih šest mjeseci. Sada smo je odlučili pariti prvi puta,da jednom ima mlade da osjeti majčinstvo, nemamo namjere kastrirati je. Deseti dan od kad je krenulo krvarenje dali smo je pariti s mužjakom, no tri dana uzastopce smo dolazili mužjaku. Mužjaku je također bilo prvo parenje, ali nije znao kako, čak mu je i prijatelj probao pomoći, međutim ništa... Da napomenem ona nije tjerala mužjaka od sebe, dapače nudila mu se. Pošto ništa nije bilo, četvrti dan otišli smo kod drugoga, koji ima iskustva iza sebe, kao da je nešto bilo, no nisu se spojili... Pa sada ne znam postoji li mogućnost da je uspio nešto s obzirom na to da se nisu spojili? Također, mužjak je nakon toga malo puštao kapljice krvi i ukočio se, nakon toga ništa više nije mogao napraviti. Da budemo sigurni, otišli smo i peti dan, ali tri puta je probao ,ovaj puta ništa nije napravio i opet se ukočio, i par kaplica krvi je puštao. Da li je to u redu s mužjakom? Lijepi pozdrav! Unaprijed zahvaljujem! IvanaO: O parenju pasa pisala sam u ranijem odgovoru Parenje pasa / Optimalna dob za parenje i ponašanje kuje. U abnormalnosti kod mužjaka spadaju impotentia coeundi kada pas nije zainteresiran za ženku te impotentia generandi kada pas zaskoči ženku, ali je ne oplodi. Psi nakon skoka moraju ostati spojeni. Pregledom penisa mogu se otkriti nepravilnosti koji onemogućuju parenje. Reproduktivni pregled obuhvaća pregled genitalnog sustava, reagiranje na ženku u estrusu te skupljanje sjemena kako bi se ustanovi broj funkcionalnih spermija u ejakulatu. Svako oštećenje kontinuiteta kože i sluznice te otekline mogu pri aktu parenja izazvati dodatnu bolnost te se u ejakulatu mužjaka psa mogu pronaći eritrociti, leukociti i bakterije, koje direktno smanjuju aktivnost spermija, čiji je rezultat neuspješno parenje. Pregled testisa uključuje veličinu i mekanost pri dodiru, ako je pojačana upućuju na slabu kvalitetu sjemena. Otekline i upaljena koža na području spolovila utječu na termoregulaciju spolnih organa (testisa) te isto smanjuju kvalitetu sjemena. Na kvalitetu sjemena utječe i spuštenost oba testisa. Stvaranje spermija je limitirano ako je tjelesna kondicija loša. Vrlo je bitna dob mužjaka, naime premlad pas ne može oploditi ženku. U reproduktivni pregled spada i pregled prostate te test na infekcije prostate i tumor u testisima. Traume penisa i okolnog tkiva su česti u pasa, a mogu doći prilikom napada drugog psa, neuspješnog skoka preko ograde ili zida, trauma vezanih uz parenje i sl. Iscjedak iz područja spolovila mužjaka, moguć je ako pas ima balanopostitis - upalu penisa i prepucija. Različiti uzroci ga mogu izazvati, primjerice ozljede, bakterijske infekcije, fimoza i tumori. Balanopostitis prate sljedeći simptomi: žuti ili zeleno-žuti iscjedak (gnoj) vidljiv na vrhu penisa ili prepucija neugodnog mirisa, ponekad i krvavi iscjedak, moguće je i otečenje i upala u području oko penisa i prepucija, prekomjerno lizanje prepucija, neugoda i manjak interesa za parenjem a kod težih infekcija letargija, vrućica te gubitak apetita. Da bi parenje bilo uspješno vrlo je važno i točno odrediti dan kada je kuja spremna za parenje (ovulacija). Također, kuje mogu biti pod utjecajem stresa (putovanje do mužjaka, veliki mužjak, previše ljudi...). Preporuka je i sistematski pregled kuje. Budući da je bez pregleda i potrebnih nalaza teško reći o čemu se radi, najbolje bi bilo da, radi točne dijagnostike, mužjaka odvedete na pregled kod veterinara kako bi se napravila kompletna krvna slika, analizu urina, UZV bubrega, mokraćnog mjehura, RTG abdomena, prostate. Parenje je potrebno prilagoditi kuji i mužjaku, kako u prostoru tako im i dati vrijeme upoznavanja. Stoga, preporučujem da obavite preglede i pripremite se za iduće parenje.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 11.03.2014.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Uzela sam Ectoband antiparazitsku ogrlicu za psa. Ono što mene zanima, a ne piše nigdje jest način primjene. Znači, treba lijea pas stalno nositi ili se može skinuti kad je kući? U slučaju da mora cijelo vrijeme nositi ovratnik, koliko je to vremenski? Nekoliko tjedana, mjeseci...? I treba li onda pas cijeli život nositi takve ogrlice ili ima neko vrijeme da ne mora? Unaprijed zahvaljujem.S poštovanjem, Martina O: HOBBY Dog Ectoband ogrlica za pse protiv buha i krpelja namijenjena je suzbijanju buha i krpelja na psima. Djelatna tvar u njoj je diazinon koji spada u organofosforne spojeve. Ogrlica se, neposredno prije stavljanja psu oko vrata, izvadi iz kutije i plastificirane vrećice. Treba provjeriti da je ovratnik dobro pričvršćen, a dobro je postavljen ako se životinji između njega i vrata mogu ugurati dva prsta. Suvišni dio trake koja viri kroz kopču treba odrezati. Povremeno treba provjeriti da ovratnik nije stegnut prejako i da životinju ne draži. Ako se primijeti da je koža psa ispod ogrlice zacrvenjena, treba ga skinuti. Takve alergijske reakcije veoma su rijetke. Antiparazitskia ogrlica za psa se ne smije stavljati bolesnim psima i jedinkama u stadiju oporavka, dojnim kujama, štenadi mlađoj od 6 mjeseci, psima koji su istodobno, ili u proteklih 7 dana, tretirani nekim drugim ektoparazitikom. Psima se ne smije dopustiti da grizu ogrlicu ili njezine dijelove. Ako pas proguta dio ovratnika mogu se javiti znakovi intoksikacije. Voda ne umanjuje aniparazitski učinak ovratnika. Zato ga nije nužno skinuti kad se životinja kupa ili je izvan kuće na kiši. Kao i za sve druge antiparazitske ogrlice vrijedi pravilo da trebaju stalno biti na životinji i da ih se ne skida za vrijeme boravka u kući. Aktivne tvari, koje se nalaze u samoj ogrlici, oslobađaju se iz ovratnika te se kristaliziraju na njegovoj površini. Ektoparazitik se u obliku sitnih čestica praška postepeno se raspoređuje po koži i dlaci. Ogrlica zadržava djelovanje kroz 4-5 mjeseci. Ectoband ogrlice se ne smije primjenjivati istodobno sa spojevima koji koče aktivnost AChE (npr. karbamati), s parasimpatomimeticima (npr. pirantel) ili neurolepticima (derivati fenotiazina). Mala djeca i dojenčad ne smiju se igrati sa ogrlicom. Nakon što se psu stavi ovratnik, ruke treba oprati vodom i sapunom, a osobe kojima je liječnik savjetovao da izbjegavaju dodir sa sredstvima antikolinergičnim učinkom (npr. organofosfati), ne smiju rukovati ovratnikom. Budući da su ektoparaziti (buhe, krpelji, itd.) stalno prisutni , preporuka je da se antiparazitici za zaštitu u od vanjskih parazita primjenjuju kontinuirano cijele godine.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 11.03.2014.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Od jučer ili prekjučer, nisam sigurna, moja zlatna retriverica (09.05. puni 5 godina) pije više vode nego uobičajeno. Malo sam pogledala po internetu o čemu bi mogla biti riječ i jako sam se uplašila. Pijenje vode nije previše drastično, ali opet pije više nego inače. Sad me zanima je li nužno mora biti opasno i jeli mora biti neka bolest? Trenutno se hrani isključivo Royal Canin Hypoallergenicom, jede tu hranu od 28.02. zbog problema sa češanjem i trenutno prima terapiju tabletama Medrol 2x1 (ujutro i navečer) i pije Enroxil 1x1 (terapiju prima isto zbog intenzivnog češanja). Bila bih vam jako zahvalna kada bi mi što prije odgovorili jer sam jako uplašena. Hvala unaprijed. Lijepi pozdrav, Nina O: Bez obzira na starost životinje, pojačani unos tekućine i posljedično pojačano mokrenje u većini slučajeva upućuju na neki zdravstveni problem. Općenito o polidipsiji u pasa možete pročitati u ranije objavljenom odgovoru kolegice Ljiljane Vrhovac Uzur, univ.mag.med.vet., naslovljenom Povećana žeđ i unos veće količine vode (polidipsija) uz pojačano mokrenje (poliurija). Osim uzroka koje je kolegica navela u priloženom odgovoru, moram spomenuti kako je ponekad moguće ovo stanje kategorizirati i kao fiziološki proces (npr. pas koji jede suhu, dehidriranu hranu će piti više vode od onog koji jede mokru hranu, a nerijetko se ovo događa i kod promjene proizvođača hrane što se povezuje sa različitim sastavom hrana i metabolizma psa). Također, više temperature zraka, kao i suh zrak, imaju za posljedicu pojačani unos tekućine. Kako se pojačana žeđ manifestira unosom većih količina vode, ovo obično rezultira i poliurijom (učestalim mokrenjem). Polidipsija i poliurija se također mogu smatrati i ranim znacima određenih bolesti: zatajenja bubrega, diabetes mellitusa, piometre (gnojna upala maternice), bolesti jetre, hiperkalcemije ili problema sa štitnom žlijezdom. Primjena nekih lijekova također ima za posljedicu polidipsiju – kortikosteroidi (Medrol je kortikosteroid za sustavnu primjenu iz skupine glukokortikoida) i diuretici. Životinje različito reagiraju na glukokortikoide pa je stoga i doziranje individualno. Doze navedene kod pojedinih glukokortikoida samo su orijentacione, te najpovoljnije doze treba utvrditi za svaku pojedinu životinju. Ako se kratkotrajno upotrebljavaju, glukokortikoidi rijetko djeluju nepovoljno na organizam, ali kod dulje upotrebe, a osobito u visokim dozama, popratno se djelovanje sve više ispoljava. Doza i vrijeme terapije ovise o indikaciji, veličini životinje i tjelesnoj masi. Smatra se da psi normalno dnevno popiju 20-40 ml vode na pola kilograma tjelesne težine. Sve što prelazi prije navedene vrijednosti mogli bismo kategorizirati kao pojačano uzimanje vode (polidipsija). Tako, u sljedećih nekoliko dana (1-2 dana) izmjerite količinu vode koju dnevno unese Vaša ljubimica prema njenoj tjelesnoj težini. Preporučujem Vam da o dobivenom rezultatu obavijestite Vašeg veterinara, a ako se radi o povišenim vrijednostima dogovorite i kontrolni pregled u ambulanti kako bi se na osnovu dodatnih pretraga identificirao uzrok i prema tome poduzelo primjereno liječenje, odnosno ukoliko se postavi sumnja na kortikosteroid, prilagodi dnevna doza.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 11.03.2014.
Odgovara: Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Imam kujicu pekinezera staru 13 godina i zubi joj nisu nikada čišćeni od kamenca. Sad su već, naravno, puni kamenca i naslaga, i zadah joj je grozan. Znam da sam to trebala odavno obaviti, ali nisam, sad što je - tu je. Uglavnom, već dugo me muče ti njeni zubi i svaki dan se predomislim u vezi uklanjanja kod veterinara. Iskreno, previše me strah anestezije u njenim godinama. Bili smo neki dan i na pregledu srca iz tog razloga, i dijagnoza je mitralna insuficijencija I. stupnja. Zanima me da li postoji kakva alternativa uklanjanja kamenca u kućnoj varijanti, neki pripravci koji bi mogli otkloniti već ovako teške naslage? Također me zanima, koje su najgore varijante ukoliko se zubi ostave u ovakvom stanju, odnosno hoće li joj samo poispadati zubi s vremenom, ili to može dovesti do nekih težih stanja? Jednostavno ne mogu odvagnuti između direktnog ugrožavanja života psa anestezijom u tim godinama, naspram smanjene kvalitete života ukoliko se ništa ne poduzme. Emma O: O rizicima anestezije u starijih pasa pisala je kolegica u ranije objavljenom odgovoru naslovljenom: Anestezija i rizik za pacijenta / Čišćenje naslaga zubnog kamenca. Kao što je navedeno u priloženom odgovoru, možete pokušati sa sprejem za zube koji sadrži enzime, proizvođača Armonie Naturali. Ovi enzimi na sasvim prirodan način razlažu zubni plak, a za omekšavanje solidnijih naslaga kamenca je ipak potrebna dugotrajnija upotreba uz dodatno lagano isčetkavanje. Zubni kamenac potiskuje zubno meso i stvara džepove u kojima se zadržavaju ostaci hrane. To je podloga za razvoj bakterija koje posljedično izazivaju upale različitog stupnja. Zubi se rasklimavaju i otpadaju, što u prehrani i kvaliteti života psa i nije znatan problem. Takve životinje se hrane mekom hranom iz konzervi ili mlakom vodom razmekšalom suhom hranom. Ono što predstavlja objektivnu opasnost su različiti upalni procesi na desnima. Najčešće se rješavaju antibioticima, a preveniraju upotrebom antiseptičkih gelova (npr. Stomodine gel, čija djelatna tvar je chlorxeksidin). Ovaj gel Vam preporučam ukoliko uočavate početne promjene na zubnom mesu. Promjene se mogu manifestirati kao tanka crvena crta iznad zuba, otekline ili crvenilo pojedinih zona u čeljusti. Ponekad se upalni procesi nemogu izliječiti antibioticima, a to je najčešće u onim fazama kada su zahvaćene dublje strukture koje tada treba očistiti i obraditi. Upalni procesi skriveni u dubljim strukturama potencijalan su izvor bakterija koje krvotokom mogu biti raznešene u organizam, što predstavlja ozbiljan problem. Kako biste na vrijeme otkrili i započeli s liječenjem upalnih stanja, svakako bi bilo dobro češće voditi kujicu na kontrolne preglede.
Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet. | 07.03.2014.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kuju njemačkog ovčara od 11 mjeseci. Nakon nekoliko dana njenog mirovanja primjetila sam iscjedak te je drugi dan odvedena veterinaru. Početa je tura s antibioticima prvenstveno da se snizi temperatura, terapija je trajala tjedan dana. Nakon analize brisa vagine koji je došao pozitivan (nalaz krvi uredan osim povišenih leukocita), ustanovljeno je da je riječ o stafilokoku koji ne mogu potući niti jednim antibiotikom. Sad me zanima da li postoji ikakva mogućnost kako bi se izbjegla kastracija te me zanima da li je doista jedina opcija vitaminizacija kuje (VMP) te čekanje ukoliko će se, s obzirom na dob kuje, uspjeti očistiti organizam te mi je preporučeno čekanje.Molim za Vaš savjet. Iva O: Općenito vaginalna infekcija ili vaginitis je termin kojim opisujemo upalu vagine. Vaginitis je češća pojava u pasa nego u mačaka, i to onih mlađih od godinu dana. U kuja koje se još nisu tjerale vaginitis obično nestaje gotovo i bez liječenja, nakon prvog estrusnog ciklusa, odnosno tjeranja. Uzroci vaginitisa najčešće nisu specifični, a neki od njih su: pretpubertetni vaginitis, strano tijelo unutar vaginalne šupljine, infekcija urinarnog sustava, kontaminacija urinom ili fecesom kod onih jedinki u kojih postoji anatomska anomalija (no, ona je obično već uočljiva odmah po rođenju), infekcije (bilo bakterijske ili virusne etiologije), neoplazije. Također, može se pojaviti i kao idiopatska upala, upala kod koje se ne poznaje pravi uzrok kao i uzrokovan i dugotrajnim liječenjem antibioticima. Naime, dugotrajno liječenje antibioticima može za posljedicu dovesti i do disbalansa normalne bakterijske flore rodnice s posljedičnim umnožavanjem patogenih mikroorganizama i razvojem upale. Naime, normalna bakterijska flora sastoji se od aerobnih bakterija (E. Coli, stafilokoki i streptokoki) te anaerobnih bakterija (Bacteroides spp., Peptostreptococcus spp). Treba spomenuti i druge bolesti koje mogu uzrokovati pojavu vaginitisa (dijabetes mellitus, upale urinarnog trakta,...) dovođenjem do pada opće otpornosti organizma te stvaranjem preduvjeta za razvoj infekcije. Klinički se kod vaginitisa mogu uočiti sljedeći simptomi: iscjedak iz vulve, prekomjerno lizanje vulvarnog područja, kapanje iscjetka, učestalo mokrenje, bježanje i privlačenje mužjaka (estrusni ciklus).... Dijagnoza vaginitisa se postavlja općim kliničkim pregledom u veterinarskoj ambulanti te dodatnim pretragama (kompletna krvna slika i biokemija krvi, analiza urina, vaginalna kultura i citologija te vaginoskopija). Na osnovi nalaza pretraga postavlja se dijagnoza te preporučuje odgovarajuća terapija. Vezano pak uz nalaz krvne slike, moram napomenuti kako su jedan od glavnih faktora obrane organizma leukociti. Ima ih više vrsta, od kojih svaka ima svoju funkciju. Organizam pojačano proizvodi leukocite u situacijama kada je zdravstveno stanje ugroženo različitim bakterijskim, virusnim ili gljivičnim infekcijama, kao i parazitarnim invazijama. Oni se proizvode u koštanoj srži i limfnim čvorovima. Smanjenje njihova broja zovemo leukopenija, a povećanje leukocitoza. Prema tome, povećanje ukupnog broja leukocita uz redovito i povišenu temperaturu, govori da u organizmu postoji žarište, odnosno infekcija, a zbog čega je Vaš veterinar i aplicirao antibiotik. Terapija vaginitisa liječi se na osnovu postavljene dijagnoze. Pretpuberteni vaginitis prolazi bez liječenja, nakon prvog tjeranja (pretpostavka je da se to događa zbog nezrelosti epitela samog porođajnog kanala ili slabijeg općeg imunološkog sistema); primjerena antibiotska terapija na osnovi antibiograma te eventualno ispiranje vagine i ukoliko je uzrok strano tijelo ili neoplazije, uklanjanje istog. Svakako je u svrhu otimalnog oporavka ključno redovito davanje lijekova propisanih od strane veterinara, a ako se simptomi ne povlače biti u kontaktu sa Vašim ambulantnim veterinarom kako bi se terapija prilagodila ili promijenila a na osnovu nalaza dodatnih pretraga. Općenito je vaginitis teško prevenirati, no održavanjem dlaka oko vulve kratkima i redovitim čišćenjem anogenitalne regije stanje se prilično dobro drži pod kontrolom. Moram napomenuti, a s obzirom na dob Vaše ljubimice kako se ženke velikih pasmina pasa počinju tjerati u dobi 10-12 mjeseci, pa se možda u Vaše kuje i radi o tjeranju kao nespecifičnom uzroku vaginitisa ili upale mukoznog dijela rodnice, odnosno pojave isjetka iz vagine čiji simptomi će se spontano povući nakon tjeranja. Vezano, pak, uz nalaz stafilokoka, kod životinja se nalazi na površini kože kao dio fiziološke flore, a najčešće uzrokuju lokalne infekcije na koži dok rjeđe, infekcije urogenitalnog i probavnog trakta. Stafilokokne infekcije mogu se prenositi direktnim kontaktom, kontaminiranim predmetima te zrakom. Kako se fiziološka flora u trenucima pada imuniteta može prekomjerno namnožiti te uzrokovati klinički vidljive simtpome upale, antibiotska terapija pomaže trenutno u suzbijanju prekomjerne namnožene populacije, no kako bi se biološka ravnoteža na koži očuvala nije niti cilj da se u potpunosti ukloni populacija stafilokoka. Narušavanje ravnoteže fiziološke bakterijske flore na koži i sluznicama omogućuje druge patološke procese odnosno upale uzrokovane drugim uzročnicima te je jedini način da se spriječe recidivi vaginitisa, održavanje genitalnog područja čistim i imuniteta na optimalnoj razini kvalitetnom ishranom i dodacima prehrani (npr. Pfizer VMP tablete). Što se, pak, kastracije tiče, odluku ćete morati donijeti u dogovoru s Vašim ambulantnim veterinarom koji će na osnovu poduzete terapije i kontrolnog pregleda procijeniti rizik, odnosno benefit nastalom stanju.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 06.03.2014.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa mješanca collie starog 12 godina. Do prije 3 dana bio je vrlo vitalan, rado išao u šetnju i igrao se. Jedino što smo već duže vrijeme primjećivali je da je teže hodao uz stepenice (obzirom da mi stanujemo na 2. katu obiteljske kuće. U nedjelju sam primjetila da malo nakrivo drži glavu i lagano povremeno zašemeće ( kao da na momenat izgubi ravnotežu). Moram spomenuti da je malo i podeblji (zadnje vaganje bilo je 36 kg). Kad se penjao stepenicama prije 3 dana zaletio se i pao na stepenicama. Je li moguće da je tada doživio udar? Prema svim simptomima nekako sam stekla dojam da je dobio lagani moždani udar. Da li je to moguće i ima li šanse za oporavak? Naime on i dalje hoda ( doduše polako jer mu ne dozvoljavam da žuri)normalno jede i pije, izvodimo ga u kraće šetnje 3- 4 puta dnevno i dajem mu vitaminske tablete svaki dan. Količinu hrane smanjila sam mu za 1/3 i dajem mu 3 puta dnevno manje količine. Danas ga vodimo njegovom veterinaru na potpuni pregled. Koju hranu da mu kupim nakon ovoga? Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru, Dolores O: Moždani udar u pasa se javlja kada je poremećen dotok krvi u mozak ili zbog blokirane arterije (ishemični moždani udar) ili zbog krvarenja koje nastaje zbog rupture krvne žile u mozgu (hemoragični moždani udar). Za normalno funkcioniranje mozga, potrebni su glukoza i kisik, a njih donosi krv koja cirkulira kroz krvne žile. Prekidom normalne cirkulacije, prestaje opskrba tkiva sa kisikom i glukozom i dolazi do njegovog odumiranja. Uzroci nastanka moždanog udara mogu biti brojni. Najčešće se radi o embolusu ili trombu, ali uzrok može biti i blokada arterije zbog bolesti bubrega, bolesti srca, Kušingove bolesti, diabetesa, povišenog krvnog tlaka ili bolesti štitnjače. Uzrok obstrukcije mogu biti i tumori i paraziti. Ponekad se uzrok nastanka moždanog udara ne može otkriti. Kakve će posljedice imati pas, ovisi o mjestu i opsegu oštećenja krvne žile, a posljedično i okolnog tkiva. Općeniti simptomi su: naginjanje glave na jednu stranu, okretanje glave na suprotnu stranu od one na kojoj vlasnik zove psa, sljepoća, gubitak ravnoteže, letargija, gubitak kontrole nad mjehurom i mokrenjem, promjene u vladanju. Ne postoji dobna, spolna ili pasminska predispozicija za pojavu moždanog udara kod pasa. Kod sumnje na moždani udar veterinar će napraviti klinički pregled pažljivo prateći simptome i sve potrebne pretrage da bi se postavila dijagnoza. Liječenje treba započeti što prije, a cilj je smanjiti oticanje mozga, odnosno sniziti intrakranijalni tlak. Samim tim sa smanjuje oštećenje okolnog tkiva i povećava dotok krvi i opskrba sa kisikom i glukozom. Primarne uzroke nastanka moždanog udara treba liječiti da bi se spriječilo nastajanje novih udara. Rano postavljanje dijagnoze i brzi početak terapije pridonose boljem oporavku. Kod većine pasa koji prežive prvih nekoliko dana nakon moždanog udara, prognoza je uglavnom povoljna. Klinički simptomi se obično smanjuju ili povlače 48 do 72 sata nakon početka liječenja, a većina se pacijenata oporavlja za nekoliko tjedana. Nažalost moguća su i trajna oštećenja. Dugoročna prognoza ovisi i o primarnom uzroku nastanka moždanog udara. Ukoliko je psu potrebno pomoći pri hranjenju, za to mogu poslužiti visoko energetske medicinske hrane, mekane konzistencije. To su Hills a/d, Royal Canin Recovery , Eukanuba High calorie i Purina c/n. Zbog njihove mekane konzistencjije, ove hrane se mogu davati i pomoću brizgalice ili sonde onim životinjama koje ne jedu same. Budući sa ste napisali da ćete psa odvesti veterinaru, što je svakako potrebno učiniti što prije, on će Vam dati dodatne preporuke o prehrani s obzirom na nalaze i postavljenu dijagnozu.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 16.04.2014.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam njemačkog ovčara starog 4 godine. Prije više od mjesec dana primjetila sam na njemu da ga boli u vratu, tj. on namjerno okrene glavu u desnu stranu, prema leđima i onda zacvili, jede normalno, ali ne može jako usta otvorit, zagrist nešto, tako da kosti uopće ne jede, nakon toga primjetila sam da se pa teško diže na zadnje noge, kad je u boksu, kad leži, jako polako, a kad smo u šetnji onda je sve uredu, otišli smo veterinaru koji mu je dao injekcije i pošto je to djelovalo 10-ak dana dao nam je tablete za displaziju kukova, no ja ne vidim poboljšanje od tih tableta. Za vrat je rekao da je možda vratna kralježnica, a to bi valjda prestalo bolit od tih lijekova, gledao mu je uho tu je sve u redu, limfni čvorovi nisu natečeni. Ne znam kako da mu pomognem, tražila sam po internetu ali jednostavno neznam šta bi moglo biti. U zadnje vrijeme zna jest zemlju, čitala sam da se to dešava kad mu fali vitamina, dali je možda to povezano s čim. Nije naučen na vožnju u autu i taj sam put do veterinara je bio užasan, tako da prijevoz do rendgena, do Zagreba bi bio problem.Unaprijed Vam zahvaljujem.Martina O: Simptomi koje opisujete kod Vašeg ljubimca mogu ukazivati na ozljedu kralježnice, a najčešća od njih je hernija diska ili klasično uklještenje izlaznih živaca u kralježnici. Puno češće se javlja u pasa nego u mačaka. Rizični faktori su obično genetska predispozicija, a mogu biti i debljina i nedostatak mišićnog tonusa. Češće zahvaća pse određenih pasmina, kao npr. jazavčare, bigle, koker španijele, pekinezere, buldoge i manje pudle. Mogu oboljeti i sve ostale pasmine, a pogotovo one koji imaju smetnje u razvitku hrskavičnog tkiva. Bolest se može javiti u svakoj životnoj dobi. Zadaća međukralježničkih diskova je da povezuju kralješke i leđnu moždinu i time daju kralježnici elastičnost i potporu. Oštećenje diska bilo koje vrste može dovesti do njegovog iskakanja, otečenja, rupture ili uklještenja. Posljedično dolazi do bolne kljenuti (pareze) ili čak i totalne paralize živaca, ovisno o mjestu i stupnju oštećenja leđne moždine. Oštećenje je rezultat mehaničkog pritiska diska na leđnu moždinu, što dovodi do cirkulatornih i kemijskih promjena u okolnom tkivu. Klinički znakovi ovise o mjestu i stupnju oštećenja. Kod svih ćemo imati opće simptome, kao npr: gubitak apetita, bolno cviljenje, sakrivanje od pogleda ukućana, a neki ljubimci mogu i povraćati. Ako je uklještenje nastupilo na vratnoj kralježnici, životinja može imati zakrivljen vrat ili grč mišića vrata, može šepati na jednu ili obje prednje noge. Ako se bolest javlja na grudnom ili slabinskom dijelu kralježnice, životinja može imati povijena leđa, slabost prednjih nogu, zatim se to može proširiti i na stražnje noge s potpunom paralizom i inkontinencijom (nesposobnost kontrole mokraćnog mjehura i debelog crijeva). U najtežem slučaju može doći do gubitka osjetne funkcije na sve 4 noge. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih znakova bolesti, neurološkog pregleda, RTG pretrage, mijelografijom (kontrastna pretraga kralježnice), a u najnovije vrijeme sigurna se dijagnoza može postaviti magnetnom rezonancijom ili kompjuteriziranom tomografijom. Liječenje se sastoji uglavnom u mirovanju. Najbolje da se životinja smjesti u neki ograđeni prostor i da se ne kreće. U težim slučajevima gdje je prisutna pareza ili paraliza, treba što prije smanjiti otečenje leđne moždine, upalu, pritisak i tak vratiti funkciju leđne moždine na normalu. To se može lijekovima ili kirurškim putem, ovisno o nalazu neurološkog pregleda i naravno kondiciji psa. Lijekovi za smanjenje bola daju se s oprezom i to samo ako je životinja pod veterinarskim nadzorom jer smanjenjem boli životinja postaje aktivnija i to može dovesti do pomicanja diska i jačeg oštećenja leđne moždine.Kirurška terapija će biti preporučena u slučajevima kada su prisutni progresivni neurološki ispadi, a zahvat se sastoji u oslobađanju pritiska na leđnu moždinu. O toj problematici možete opširno pročitati u prijašnjim odgovorima kolegice Zdravke Rumihe, dr.vet. med. naslovljenim Ozljeda kralježnice - terapija i oporavak te Prolabirani disk (Disc protrusion) - hernija diska. Bez detaljnijih pretraga, posebno RTG pretrage, nažalost ne može se postaviti točna dijagnoza. Što se tiče tableta za displaziju kukova, pretpostavljam da se radi o tabletama koje sadrže glukozamin i hondroitin. To su složeni šećeri koji se ugrađuju u hrskavice i vezivna tkiva i donekle ih obnavljaju, ali se trebaju davati kroz duže razdoblje (više mjeseci) da bi se vidjelo poboljšanje. Takve se tablete uvijek preporučaju kao potporna terapija pri ozljedama zglobova , a može se davati i kompleks vitamina i minerala. Naime, kod takvih stanja se obično propisuju lijekovi protiv bolova i miorelaksansi, ali s oprezom i obično samo kroz prvih 14 dana nakon ozljede , jer ako psa prestane boljeti, on nastavi raditi pokrete koji su doveli do ozljede. To su najčešće skokovi u zrak za loptom pa nezgodni doskoci, trčanje po stepenicama, skokovi sa povišenog i sl. Pri takvim ozljedama obično nisu nastale ozljede na kostima pa nisu posebno indicirani preparati koji sadrže kalcij i fosfor , jer su kod odraslog psa kosti izgrađene pa ih nije potrebno obnavljati. Ono što se preporučuje za oporavak vezivnog tkiva su preparati koji sadrže glukozamin i hondroitin, tj. preparati koji se koriste za jačanje zglobova, ligamenata, tetiva i hrskavica. Od takvih preparata u Pet centrima možete nabaviti: Petvital GAG - preparat koji pruža odličnu opskrbu sustava za kretanje s glikozamin glikanom (GAG). Njegovim djelovanjem obnavlja se i stabilizira struktura vezivnog tkiva (tetive, ligamenti, zglobna hrskavica, diskovi). Ovaj preparat je visokovrijedan kompleks prirodnih tvari koje povoljno djeluju u vrijeme skotnosti, u fazi rasta, kod povećanog opterećenja sustava za kretanje, a isto tako i kod starijih životinja. Sadrži aminokiseline i brašno morskih algi, osušene zelene usnate školjke te vitamin E i selen kao zaštitu od štetnih tvari koje nastaju staničnom mjenom tvari. Preparat je u prodaji u obliku tableta te praška. Također, u našoj ponudi je i Caniviton forte prah s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). Caniviton je dopunsko sredstvo hrani za stabilizaciju lokomotornog sustava u pasa s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). Glikozaminoglikani pripadaju velikoj skupini tzv. šećera s učinkom na zglobove i to tako da regenerira hrskavice, tetive i ligamente, održava ih gipkim te na taj način olakšava nesmetano kretanje. Caniviton se pokazao izvrsnim nakon velikih opterećenja tetiva, ligamenata i zglobova. Dodatak L-karnitina u preparatu omogućuje bolji rad srca i skeletne muskulature i skraćuje vrijeme odmora nakon sportskih natjecanja. Dodatak joda podupire metaboličke procese te tako potiče vitalnost životinja. Dodani vitamin C i selen povećavaju zaštitu tkiva od njegovog oštećenja toksičnim metaboličkim produktima te tako preveniraju otok zglobova koji se može javiti uslijed nedostatka. Za efektivno jačanje i dugotrajnu zaštitu hrskavice preporuča se, npr. Caniviton, primjenjivati kroz period od najmanje 3 mjeseca. Slični preparati su Consequin i Synoquin tablete ili Stride plus u tekućem obliku. Također, spomenut ću i programe medicinske hrane renomiranih proizvođača kod takvih indikacija: Hill's Prescription Diet "j/d", Royal Canin Veterinary Diet "Mobility support", Eukanuba Veterinary Diets, program "Joint Mobility" te Purina "Joint Mobility". I posljednje, fizikalna terapija koja pomaže vraćanju mobilnosti zahvaćenog ekstremiteta, smanjivanju neugodnosti te prilagodbe na novo fizičko stanje. U fizikalnoj terapiji koriste se sljedeće metode: masaža i manipulacija - služi kod smanjivanja ukočenosti i boli pri povećavanju aktivnosti oboljelog ekstremiteta te dovodi do bržeg oporavka potičući cirkulaciju krvi. Masaža održava i tonus mišićja te prevenira koštano-mišićnu degeneraciju. Zatim, stimulacija električnom strujom - niska jakost struje spriječava atrofiju mišićnog tkiva i ubrzava oporavak. Sljedeća, terapija toplinom - hladni oblozi smanjuju otečenost i upalu tkiva nakon 24-36 sati nakon ozljede dok topli oblozi olakšavaju simptome, stimuliraju cirkulaciju ozljeđenog tkiva te opuštaju mišićna vlakna. Terapijski uzltrazvuk - ultrazvučni valovi ciljano se usmjeravaju prema oštećenom tkivu što stimulira cirkulaciju krvi i ugrijava oštećeno mišićno tkivo dublje od toplih obloga. Najčešće se koristi u kombinaciji sa masažom čime se ubrzava vrijeme oporavka. Terapijsko vježbanje - posebne vježbe koje pojačavaju stupanj pokretljivosti i povratak normalne funkcije ozlijeđenog ekstremiteta. Vježbe se preporučuju u ovisnosti o zdravstvenom stanju psa isto kao i trajanje izvođenja vježbi i njihov intenzitet. I, posljednja, terapija vodom - izvodi se u posebnim bazenima sa pokretnom trakom čime se povećava jačina, fleksibilnost i izdržljivost mišićnog tkiva. Za pomoć se možete obratiti na Veterinarski fakultet na Zavod za rentgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju, gdje Vas stručno osoblje može uputiti u pravilan način vježbanja, kako bi se funkcija kretanja u Vašeg ljubimca što prije oporavila. Prilažem Vam i telefonski broj Veterinarskog fakulteta kako biste se mogli dogovoriti za termin pregleda ili konzultacije: 01/2390-111.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 15.04.2014.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa mješanca maltezera-ši-cua,ima 1,5 godina, 6kg. Počeo se tresti, kašasta stolica s malo krvi, najobičnije se ponaša. Doživio je stres prije tjedan dana, vodili smo ga na šišanje (ali on se ne da šišati pa grize sve oko sebe). Što mu je? Što trebamo napraviti s njim? Jana O: Proljev i/ili mekana stolica se definira kao abnormalno povećanje broja, konzistencije i volumena fecesa kao posljedica prevelike količine vode u sadržaju. Proljev može biti uzrokovan velikim brojem čimbenika kao što su npr. preosjetljivost i netolerancije na hranu, unutarnji paraziti, bakterijske i virusne infekcija (parvoviroza, štenećak, koronavirus...), poremećaja u metabolizmu (gušterača), trovanja, pa čak i različiti oblici stresa. Krv u stolici može se javiti u slučajevima kada se ljubimac napinje da istisne stolicu iz debelog crijeva, kao i iz anusa te posljedično dolazi do pucanja sitnih malih kapilarica. Budući da pojavu krvi u stolici mogu uzrokovati i drugi faktori poput parazita, virusnih ili bakterijskih infekcija, itd., svakako bi trebalo odvesti psa veterinaru. Drhtanje se može javiti kao posljedica straha, boli, hipotermije, fizičke iscrpljenosti ili pak kao posljedica korištenja nekih lijekova, trovanja, trauma mozga, itd. Moguće je da se Vaš pas nalazio u inkubaciji neke bolesti. Spomenuli ste da bio na šišanju koje ne voli i koje na njega djeluje stresno. Moguće je i da je to bio dodatni okidač za pojavu spomenutih kliničkih simptoma. Na ovaj način je zaista teško reći što je Vašem psu pa Vam savjetujem da sa njim posjetite veterinara. On će nakon pregleda biti u mogućnosti utvrditi zdravstveno stanje psa i postaviti dijagnozu, te na temelju toga odrediti terapiju.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 28.03.2014.
Odgovara: Dinko Kralik, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Mojoj kujici samojedu dijagnosticiran je dijabetes te smo počeli s injekcijama svakih 12 sati 9 jedinica i prehrana svakih 12 sati posebnom hranom za dijabetičare, od Hill'sa, jede 200 dag uvečer i 200 ujutro. No, ona ima 22 kile i ona kroz dan je jako gladna. Što bih joj mogla dati, malo riže bez soli onako popodne ili sa mlijekom , jer ne mogu je ovako gladnu gledat! Danas je čak travu išla jesti van! Hvala na odgovoru! Eni O: Više o dijabetesu kod pasa i prilagođenoj ishrani možete saznati u ranijem odgovoru kolegice naslovljenom Prehrana psa s dijabetesom. Kao i kod ljudi, inzulinska terapija se povremeno mora prilagoditi. Trebalo bi vršiti i kontrolu razine glukoze u krvi. Bilo kakve promjene bi trebalo provoditi pod nadzorom veterinara koji vodi slučaj. Ukoliko Vam je vaš veterinar propisao ovaj režim prehrane, savjetujem Vma da ga ne mijenjate na svoju ruku. Dijabetes zahtjeva stalni nadzor i po potrebi prilagodbu doze inzulina i količine prehrane. Ukoliko je ljubimica jela travu, to ne mora biti ništa alarmantno. Vjerojatno se radi o gastritisu pa si s travom pokušava olakšati. Preniska ili previsoka razina glukoze može uzrokovati i komatozno stanje. Savjetujem Vam da budete u stalnom kontaktu i razgovarate s Vašim veterinarom, redovito vršite kontrole i isključivo u dogovoru s Vašim veterinarom radite izmjene. Eventualno, ukoliko imate uređaj za mjerenje glukoze, mijenjajte prema uputama Vašeg veterinara režim ishrane i jedinice inzulina. Ukoliko ste primjetili da je ljubimica izgubila na težini, obavijestite o tome Vašeg veterinara kako bi korigirao inzulinsku terapiju. Nadam se da će Vam ove informacije i savjeti biti od koristi, a za sva Vaša dodatna i buduća pitanja stojimo Vam rado na raspolaganju.
Dinko Kralik, dr. vet. med. | 28.03.2014.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam pitanje u svezi psa. Njemački dugodlaki ovčar neko kratko vrijeme ima rana na sebi i problem s s otpadanjem dlake i crvenilom kože i lizanjem tog područja. Nisam upoznata s tom vrstom rane i voljela bih ako biste mi mogli objasniti o čemu je riječ i što da poduzmem osim posjeta veterinaru. Pas se uz tu ranu sad već i trese. Slika je u prilogu. Hvala i radujem se vašem odgovoru.Lijepi pozdrav, Mihaela O: Vaš opis uz priloženu fotografiju, podsjeća na akutni vlažni dermatitis, tzv. Hot Spot. U većini slučajeva, smatra se da je riječ o lokalnoj alergijskoj reakciji na ugriz buhe, ali može se raditi i o alergiji na neku komponentu hrane, inhalacijske alergene, grinje ili šugarce. Ovaj dermatitis se može pojaviti i vezano za upale uha, bolesti analnih žlijezda, displaziju kuka ili druge degenerativne bolesti zglobova, kao i različite iritacije kože. Uobičajeno, to su okrugle lezije na različitim dijelovima tijela, najčešće na bedrima, leđima, vratu. Na njima nema dlake, površina je vlažna, ponekad sa vidljivom skramom gnoja a u pravilu promjene su dosta bolne. Životinje dodatno pogoršavaju stanje lizanjem ili grebanjem, a promjene se pogoršavaju rapidno. Smatra se da je bolest češća kod pasa sa dužom dlakom i jakom podlakom, u toplim i vlažnim periodima godine, kada je ventiliranje kože i dlake otežano. U vezi tretmana lezija, primarna briga je usmjerena na zaustavljanje širenja i isušivanje rane. Okolnu dlaku treba ošišati, a ranu tretitati antiseptičnom otopinom. Nakon toga primjenjuju se obično antibiotici lokalno i/ili parenteralno i po potrebi kortikosteroidi. Uputno je psu staviti zaštitni ovratnik kako bi rana ostala intaktna i kako bi cjeljenje bilo uspješno. Kao potporna terapija preporučuje se psu davati preparate sa esencijalnim masnim kiselinama, a izbalansirana i kvalitetna prehrana je neizostavna. Psa treba redovno tretirati protiv vanjskih i unutrašnjih parazita i redovito održavati krzno urednim i počešljanim. U svakom slučaju, psa što prije odvedite veterinaru, a odmah mu možete staviti zaštitni ovratnik, kako se ne bi češao ili lizao ranu.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 28.03.2014.
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molim vas za pomoć, već dva mjeseca se psihički i fizički ubijamo zbog infestacije buhama u kući. Imamo psa i zaštitili smo ga ogrlicom, ali prekasno i sada ih na njemu nema, ali zato u stanu je ludnica. Svaki dan usisavamo, brišemo varikinom pa čak smo potrošili nekih desetak biokila, znači par dana špricali naokolo, a jedanput sam s tri biokila pošpricao cijeli stan, znači doslovno svaku pukotinu prošao i opet su se namnožili. Najgore je što su na nama, sa svime time što se peremo non stop. Molim za pomoć! Meni je jasan način kako ih se riješavati, no nije mi jasno kolko dugo to moramo raditi. Dakle – mi smo jedan dan usisali sve, pošpricali tri biokila pa nakon dva sata opet sve usisali. Drugi dan usisali sve pa sa bijelim domestosom sve prošli, to mi je rekla vetrinarka da isto pomaže, ali mi nije znala reć koliko dugo to moramo raditi pa pitam. Treći dan opet sve sa biokilom i čajevac smo špricali i opet sve usisali. Sad 4. dan opet sve sa domestosom i opet sve usisali. Znači sutra bi opet sa biokilom i razrijeđeni čajevac opet pošpricali. Mene zanima kolko vi mislite da mi moramo to dalje radit i da li ima smisla tako svaki dan nešto, jer šta mi to znači ako ima jajašca koja će mi izaći za dva tjedna van buhe, a ja sam iscrpljen i fizički i financijski. Mi smi mislili još dva-tri dana ovako... Što vi mislite? Hvala, Toni O: Shvaćam Vaš problem u kojem ste se nažalost našli, svakako nikome od vlasnika kućnih ljubimaca nije ugodno kada postane svjestan da njegov ljubimac ima buhe. Naravno, kako danas sve više vlasnika dijeli sa svojim ljubimcima i najintimnije prostore kao što je krevet, ta spoznaja postaje noćna mora. Sigurno ste već čitali zašto je tome tako, da samo 5% buha živi na domaćinu, onih ostalih zastrašujućih 95% u Vašem stanu. Općenito o buhama Kako ih se riješiti? Svakako odgovor na to pitanje nije nimalo jednostavan jer su buhe, iako insekti, vrlo otporni i dovitljivi organizmi koji se znaju prikriti i preživjeti vrlo rigorozne uvjete okoliša. Da bi znali kako se boriti važno je reći neke detalje iz razvojnog ciklusa buha. Naime, buhe na toplokrvne životinje, pa tako i na čovjeka dođu samo po krvni obrok, koji im je nužan kao izvor energije da bi se dalje mogle razmnožavati. Ostalo vrijeme, dakle provode na tlu, u tepisima, u pukotinama između parketa i slično kao što smo već rekli. Stadiji u razvoju buhe Stadiji u razvoju buhe su: jaja, larve, kukuljice i odrasle buhe. Trajanje razvojnog ciklusa buhe ovisiti će o temperaturi i vlažnosti okoline, te o mogućnosti da što prije dođe do svog nosioca. Odrasla buha - ženka živi nekoliko tjedana na životinji. Kroz to vrijeme će sisati krv životinje dva do tri puta i izleći oko 20-30 jaja svaki dan. Znači da jedna buha u svom životu može izleći nekoliko stotina jaja. Ta jaja padaju sa životinje na pod, tepihe, krevete, zapravo svugdje gdje životinja obitava. Jaja se dalje razvijaju u larvu na mjestu gdje su pala i one se hrane organskom materijom, a to su mrtve stanice kože ili izmet odraslih buha koji je bogat probavljenom krvi. Larve se dva puta presvlače i razvijaju u kukuljicu. One mogu dugo vremena preživjeti u okolini životinje i njihov daljnji razvoj u odraslu buhu nastupiti će onda, kada osjete u svojoj blizini temperaturu tijela nekog nosioca (najčešće životinju), zatim njene vibracije kako se životinja kreće i izdahnuti ugljični dioksid. Tada iz kukuljice vrlo brzo skidanjem opne nastaje odrasla buha koja skače na svog nosioca. Kada su najoptimalniji uvjeti, taj cijeli razvoj do odrasle buhe može trajati 14 dana, a u lošim uvjetima temperature i vlage i do 140 dana. Ta spoznaja najgora je u borbi protiv infestacije buhama. Kako se riješiti buha? Iskustva govore da je najbolji način tretiranje životinje repelentima (u obliku spot-on pripravaka, sprejeva) kroz jedan duži period jednom mjesečno (cca 3-4 mjeseca uzastopno) kako bi ubili cijelu populaciju buha, a u isto vrijeme raditi dezinsekciju u stanu ili kući na način, da se temeljito tretira cijeli prostor za stanovanje. Za to je najjednostavnije zadužiti odgovorne stručne osobe iz službe DDD (dezinfekcija, dezinsekcija, deratizacija) ili ukoliko se želite sami boriti svakako će Vam trebati strpljenja i novaca (što ste i sami primjetili). Ako ste primjenili sredstvo za suzbijanje buha na Vaše ljubimce, onda bi ono trebalo poubijati buhe koje trenutno žive na životinji i na taj način spriječiti da se Vaš prostor i dalje infestira jajašcima. Prostor, odnosno jajašca i larve koje se nalaze još negdje u Vašem stanu dovoljno Vam je tretirati jednom tjedno prilikom redovnog čišćenja kuće (tu „hvatate“ buhe u najkraćem vremenu njihova razvojnog ciklusa rekli smo cca 14 dana). Koliko dugo, točno u dan teško je reći jer sve ovisi o tome koliko jaka odnosno obilna infestacija buhama je u pitanju. Zato Vam i kolegica nije znala točno reći. Svakako bi bilo dobro da kroz nekoliko tjedana (npr. 4-5 tjedana) redovito jednom tjedno provodite čišćenje insekticidnim sredstvima i domestosom, ipak veliki broj nametnika ste do sada sa intenzivnom dezinsekcijom riješili. Budite svjesni da obavezno prozračavate prostor i da nosite zaštitnu masku prilikom tretiranja prostora, također prostirku, deku, krevet, sve ono što je od tekstila, u kojem Vaš ljubimac spava perite u isto vrijeme, na što višoj temperaturi u perilici, naravno koliko tekstil dozvoljava, a da se ne uništi. Nadam se da će Vam ove informacije i savjeti biti od koristi u rješavanju postojeće situacije. Za dodatne informacije o buhama, pročitajte i članak Buhe kod mačaka: kako ih ukloniti iz kuće i s mačke
Petra Franko, dr. med. vet. | 26.03.2014.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Maltezer je star 6,5 godina. Nakon odlaska kod veterinara, šišanja i cijepljenja protiv bjesnoće te ampulice Advantix pas se čudno ponaša – trese se, da li mu je hladno? Nije razigran kao inače. Leži umotan u dekicu i ne veseli se pri dolasku ukućana. Djeluje omamljeno. Ne reagira kao inače. Jede normalno. Stolica je uredna. Iako sam uočila malu količinu crvenkaste boje u stolici. Primijetila sam također da podiže stražnju lijevu nogu, kao da mu se nešto zabilo u šapu, ali isto tako se normalno oslanja na nju prilikom obavljanja nužde. Također na dodir ne reagira kao da ga boli. Prije odlaska veterinaru češće je lizao anus, te „skijao“ na stražnjici. Sada se samo liže. Treskavica traje šest dana. Tretiranje ampulicom obavljeno je prije tri dana. Da li su to reakcije na ampulicu i cijepljenje ili je potrebno javiti se veterinaru? U nadi Vašeg brzog odgovora, unaprijed zahvaljujem. Tamara O: Prvi korak pri procjeni zdravstvenog stanja životinje je opća klinička pretraga i detaljno pregledavanje cijelog organizma ljubimca, mjerenje temparature, pulsa, disanje. Cijepljenja mogu imati različite nuspojave, reakcije na vakcinu su u velikoj mjeri individualne i nije ih moguće predvidjeti. Na sreću, reakcije su uglavnom privremene i bez posljedica. Vrlo je bitno reći da se ne smije cijepiti životinju oboljelu od bjesnoće, za koje postoji sumnja na bjesnoću i one za koje se sumnja da boluju od bilo koje druge zarazne bolesti. Od nuspojava, moguće je da pojedine životinje pri aplikaciji očituju bol, a na mjestu potkožne injekcije može nastatai upalni čvorić (promjera oko 1 cm) koji se spontano povuče nakon 2-3 tjedna. Ako se primjete nuspojave na cijepivo treba obavijestiti veterinara, Centar za nuspojave veterinarsko-medicinskih proizvoda pri Zavodu za farmakologiju i toksikologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu te Zastupnika cjepiva za Hrvatsku. Također je dobro ne stavljati ampulu protiv krpelja i buha ako ljubimac pokazuje znakove poremećenog zdravstvenog stanja. Drhtanje može biti uzrokovano ili postati pretjerano u vrijeme stresa ili jake emocije, kad fizičke iscrpljenosti ili tijekom određenog položaja ili pokreta. Regulacija topline, krvotok i disanje međusobno su usko povezani pa su moguće i oscilacije ovisne jedno o drugome. Povišenu temperaturu u pravilu prati frekventnije bilo i disanje. Hipertermija je najčešće popratna pojava groznice kada dolazi do poremetnje u regulaciji topline pod utjecajem pirogenih tvari (bakterije i njihovi toksini,virusi i drugi mikroorganizmi...) pritom tijelo pokušava povećati temperaturu trzanjem mišića, što dovodi do drhtavice. Ovo stanje zahtijeva veliku količinu energije, tako da su ostale tjelesne funkcije sporije. Na vrhuncu bolesti temperatura poraste, a cirkulacija i svi procesi metabolizma su pojačani i ubrzani. Potreban je ponovni pregled u ambulanti te pregled analnih vrećica. Preporučila bih Vam da ljubimca hranite nekom od medicinskih hrana za oporavak. U ljekarnama Pet centra možete pronaći medicinsku hranu od proizvođača Hill's (Canine a/d), Royal Canin Recovery, Eukanuba (High) te Purina (CN), koje su lakše probavljive i stoga oporavljaju i vraćaju energiju.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 25.03.2014.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Zanima me, ako mi kuja (1 god. i 2 mj.) bude imala lažnu trudnoću, hoće li se u to vrijeme moći sterilizirati? Andrej O: Sterilizacija je operativni zahvat kojim odstranjujemo reproduktivne organe (jajnike i maternicu) ovariohisterektomija. Zahvat se izvodi u fazi anestrusa (period spolne neaktivnosti) kada su spolni organi u mirovanju, otprilike 2-3 mjeseca nakon tjeranja. Zahvat se obavlja u općoj anesteziji te traje oko sat vremena što ovisi o veličine ženke i pristupačnosti jajnika. Nakon zahvata kujica mora mirovati. Hranu i vodu obično ne nudimo isti dan kada je operirana iako je oporavak vrlo individualan. Tako su neke kujice već za nekoliko sati na nogama te traže hranu. Lažni graviditet je stanje u kojemu se kuja koja nije gravidna ponaša i iskazuje fizičke znakove tipične za graviditet. Javlja se pred kraj diestrusa oko 60-og dana, što je ujedno i prosječno vrijeme trajanja fiziološkog graviditeta, i stoga nije čudno što vlasnici često zamijene ovo stanje s pravim graviditetom. Lažni graviditet je stanje koje je prolazno nije potrebna intervencija veterinara, svi gore spomenuti znakovi sami se povlače nakon 2–3 tjedna. Razlog za veterinarsku intervenciju postoji u težim slučajevima sa izraženim kliničkim znakovima, a u svrhu ubrzavanja njihovog nestanka. Zbog hormonski uvjetovanih promjena na spolnim organima kuja u navedenom periodu, preporučam Vam da sterilizaciju odgodite. Nastalo stanje dovodi do jače prokrvljenosti cijelog genitalnog trakta te trbušne regije u kojoj se obavlje sam kirurški rez. U usporedbi s periodom van ciklusa (anestrija), povećana je mogućnost komplikacija zahvata u smislu krvarenja.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 25.03.2014.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Planiram kasistrirati svog psa u starosti od 2,5 god (samojed). Zanima me hoće li se njegovom kastracijom smanjiti agresivnost drugih mužjaka prema njemu i kako bi se drugi mužjaci ponašali prema njemu? Unaprijed hvala na odgovoru.Lijepi pozdrav, Maja O: Za očekivati je da će se nakon kastracije smanjiti agresivnost kako Vašeg psa, tako i drugih pasa prema njemu. U mnogo slučajeva, agresivno ponašanje nije izolirano, već dvosmjerno; ono podrazumijeva akciju dva mužjaka. Osim toga, kastriran pas neće lutati u potrazi za ženkama koje se tjeraju i neće doći u situaciju da se natječe sa drugim mužjacima, što već znatno utječe na smanjenje agresivnog ponašanja. Također, mogli bismo reći kako mužjaci "prepoznaju" visoku razinu testorena kod drugih, nekastriranih mužjaka, što vodi agresivnom ponašanju. Kastracija u određenoj mjeri smanjuje pažnju prema njima i to bi bio odgovor na Vaše pitanje. Međutim, postoje i drugi kompleksni razlozi zašto se psi međusobno bore (dominacija, zaštita i sl.), a na koje kastracija ne utječe. Postoje brojna istraživanja sa različitim rezultatima odnosa kastracija-agresija, pa ne postoji uvijek jednoznačan odgovor u tom smislu. Generalno, može se tvrditi da kastracija utječe na smanjenje agresivnosti, ali ne u svakom slučaju i ne kod svakog psa. Korisne informacije o ovoj temi možete pročitati i u prethodno objavljenim odgovorima Iznenadna agresija te Međusobna agresija kao pojava u suživotu jazavčara, labradora i mješanca.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 25.03.2014.