Pitajte veterinara

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam zlatnog retrivera starog 1 godinu i 7 mjeseci i on ima nekakve fobije naprimjer od zatvorenih prostora. Kada sam sa njim u prirodi i negdje naiden ma skale bez problema se ili popenje ili siđe niz njih, no kada to pokušam u zatvorenom prostoru (portunu) nastaje problem strah i on neće da se penje, udaljava se. Tako ga isto i pokušavam uvesti u kuću, ali i to odbija, stane na prag vrata i uđe samo prednjim nogama i neće dalje. Ja ga zovem, mazim, tješim i sa hranom sam pokušavao, ali on kao da se boji ući. Jednom prilikom je ušao i bio je unutra, ali ja sam osjetio da mu nije ugodno, dok je stajao na pločicama bio je nestabilan tresao se kao da je na vodi ili nešto slično. Ja sam krenuo prema izlazu, a on je ono kao što prije izašao. Da li njemu možda treba vremena da se prilagodi na taj prostor, da li ja negdi griješim ili šta jer bih htio da mu bude ugodno i da provodi neko vrijeme sa mnom u kući. Nadam se da ste me razumili i da mi odgovorite ako mi ikako možete pomoći da riješim taj problem. Unaprijed hvala! Martin O: Psi se u pravilu nerado kreću po skliskim površinama kao što su pločice ili parketi. S vremenom se nauče i na takve podloge, ali uvijek radije biraju tepihe ili slične površine na kojima imaju sigurnije uporište. Stoga Vam preporučam da mu na dijelove kojima bi trebao prolaziti postavite stazu ili dijelove tepiha. Pokušajte mu zdjelicu s hranom svaka 2-3 dana pomicati po pola metra prema ulazu u Vaš stan. Na kraju bi zdjelicu trebalo unijeti na sam ulaz te ju postepeno odmicati u unutrašnjost stana. Ako se  Vaš pas rado igra s nekim od pasa u blizini, dogovorite se s vlasnikom i pozovite ih u svoj stan. Vrata na početku ostavite otvorena tako da psi mogu slobodno ulaziti i izlaziti. Ukoliko pas iz susjedstva bude rado ulazio (ne zaboravite poslastice) povežite im ogrlice povocem duljine oko 1m, tako da su vezani jednog za drugog. Tako ćer pas iz susjedstva ulazeći u stan jednostavno povesti za sobom i Vašeg psa. Sve ovo možete odraditi samo s psom s kojim se Vaš pas slaže i rado igra. Ukoliko se pas ipak ne može osloboditi straha, preporučam Vam da mu u prehranu, kao poslastice, uvedete neki od biljnih pripravaka koji djeluju umirujući i opuštajući. U ponudi ljekarni Pet centra su: "Bahove cvjetne mješavine" (Petvital), "Kalm Aid" (Nutriscience), "Dia Calm" (Diafarm). Kao pomoć psima u ovakvim situacijama preporuča se i "Calm" (Royal canin), potpuna suha hrana visoke kvalitete i probavljivosti koja odabirom posebnih aminokiselina djeluje opuštajuće na pse pod stresom ili utjecajem straha. Ova hrana je također u stalnoj ponudi ljekarni Pet centra.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam njemačkog ovčara starog 8 godina i 3 mjeseca. Redovito je cijepljen i živi s nama u kući. Hrana koju konzumira je suha (Hill's janjetina i riža ili piletina) pomiješana s Cesar konzervom ili nekom drugom vrstom, Tommy. Naime, problem koji pas ima je zaista neugodan - svrab i češanje po cijelom tijelu već tjedan dana, te opadanje dlake u velikoj mjeri, što uzrokuje nemir i nespavanje tijekom noći. Isto tako, odveli smo ga kod veterinara, ali vezano za drugi problem, interdigitalnih cisti. Nakon pregleda, dobio je antibiotike Xiclav od 500 mg (koje je uzimao i prije, jer problem interdigitalnih cista traje već par mjeseci) i B vitamin. Isto tako, uzorci cisti su poslani u laboratorij u Zagreb. Čekamo rezultate. Inače, ovo mu onemogućuje svakodnevnu šetnju i normalan život. Što se tiče samog češanja i svraba, nažalost nismo dobili nikakav savjet i neznamo što i kako dalje. Koristimo šampon za osjetljivu kožu, a suhu hranu smo zamijenili mljevenom junetinom i rižom s malo maslinovog ulja. Nisam sigurna da li je ovo najbolji recept trenutno. Molim Vas za nekakav savjet ili prijedlog jer nam je teško prihvatiti savjet veterinara koji je glasio da je pas star i da je to česta pojava bez ikakvog testiranja ili razumnog objašnjenja. Isto tako, pošto živimo u "provinciji", nažalost, nemamo mogućnost izbora ili barem drugog/drugačijeg mišljenja nekog drugog doktora ili veterinara. Ja se iskreno nadam Vašoj skoroj pomoći.Hvala unaprijed. Lijepi pozdrav, Ivana O: Uzroci češanja u pasa su mnogobrojni, ali pažljivim pregledom životinje i kroz razgovor s vlasnicima veterinari u pravilu pronađu uzrok ovog problema. Općenito o uzrocima češanja u pasa možete pročitati u već ranije objavljenom odgovoru kolege Dragana Vešovića, dr.vet.med., naslovljenom Svrbež i češanje. Liječenje svrbeža uspješno je ukoliko se dijagnostičkim postupcima u veterinarskoj ambulanti determinira uzrok. No, svakako je od velike važnosti i potporna terapija u svrhu osiguravanja optimalnog oporavka kože i dlake. Potporna terapija obuhvaća medicinske kupke, dodatke prehrani za potporu kože i dlake te posebno formulirane medicinske hrane kod kožnih oboljenja.   Provjerite je li na šamponu koji koristite za Vašeg ljubimca naznačeno da umiruje iritiranu kožu (npr. šampon Meladerm koji sadrži ekstrakt čajevca ili Ingenya šampon sa čajevcem, propolisom, metvicom i kaduljom koji osvježavaju kožu te umanjuju svrbrež). Ukoliko se radi o šamponu za umirenje iritirane kože preporuka je da se kupanje cijelog tijela čini dva do tri puta tjedno u prva dva tjedna a zatim se učestalost kupanja smanjuje na jednom tjedno nekoliko tjedana a u ovisnosti o odgovoru organizma. Od dodataka prehrani najučinkovitiji su se pokazali pripravci sadržaja ribljeg ulja i/ili drugih biljnih ulja koja su sastavom nezasićene masne kiseline. U trgovinama i ljekarnama Pet centra možete pronaći: Brit Care Ulje lososa koji je prirodan izvor Omega 3 masnih kiselina (EPA+DHA) te uravnotežuje omjer Omege 3 i Omege 6 pa tako daje podršku metaboličkim procesima i osigurava zdravu kožu, bogatu i sjajnu dlaku; Dr. Clauder´s Lososovo ulje i Complex 10 ulja (ulje šafranike, orahovo ulje, ulje kukuruza, ulje sjemenki grožđa, suncokretovo, laneno ulje, lecitin); Vetoquinol Dermanorm ulje i kapsule za oralnu upotrebu, koje se sastoje od mješavine ulja - borečovog i ribljeg ulja, kako bi se dobio optimalni odnos Omega 6 i 3 masnih kiselina te Supplexan Dermafit ulje za vanjsku i oralnu upotrebu, koje sadrži biljna i riblje ulje uz dodatak vitamina E, biotina, cinka i selena. Navedene dodatke prehrani preporučljivo je primjenjivati u obliku kura tjekom više tjedana (4 do 8), pri čemu se doziranje može na početku prema potrebi i višestruko povećati. Kako ste spomenuli da ljubimcu trenutno dajete mljevenu junetinu i rižu sa dodatkom maslinovog ulja, ipak bih preporučila prehranu posebno formuliranom medicinskom hranom kod dermatoloških problema s obzirom kako su one u potpunosti izbalansiranih omjera hranjivih tvari što je teško optimalno postići spravljanjem obroka kod kuće. U ponudi ljekarni Pet centra mogu se pronaći: Purina Hypoallergenic, Royal Canin Hipoallergenic ili Skin support, Hills z/d ili d/d te Eukanuba Dermatosis formula. Ujedno bih napomenula kako su hrane proizvođača Royal Canin, Purina i Eukanuba dostupne i putem naše internet trgovine. Osim navedenog, iznimno je važno voditi brigu i o redovitom pražnjenju analnih vrećica i kontroli buha jer one mogu značajno komplicirati kliničku sliku kožnog oboljenja. Svakako bi bilo uputno da o stanju Vašeg ljubimca obavijestite veterinara koji je pregledao ljubimca kako bi uslijed izostanka poboljšanja simptoma dijagnostiku preusmjerio u pravom smjeru. Naime, i terapija i period liječenja prilagođava se samom pacijentu. Također, moram napomenuti kako je dijagnostika dermatoloških bolesti vrlo zahtjevna i dugotrajna, uključuje i pretragu kože, dlake i potkožnog tkiva, a sve sa ciljem otkrivanja uzroka patološkoj pojavi kako bi u konačnici došlo do izliječenja bolesti. Isto tako, liječenje kožnih bolesti ponekad traje iznimno dugo (i do 6 mjeseci), ovisno o inicijalnom uzroku, pa je potrebna velika upornost i strpljivost. O interdigitalnoj piodermiji pisala sam i u ranije objavljenom odgovoru Interdigitalna pioderma - Kvržice između prstiju šape.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Molim vas pomozite. Imam srnastog pinča i prije dva dana počela je povraćati. Odveli smo je kod veterinara, dao joj je peptoran i antibiotik međutim povraćanje se ne smiruje. Čim peptoran prestane djelovati, opet počinje. Ne znam da li je nešto pojela, bar ne dok je bila vani samnom. Nema temperaturu, nema proljev, isključili smo otrove, parazite. Ne znam šta više napraviti. I ovako je sitna a ovo ju je oslabilo do kraja. Molim vas, molim pomozite. Nina O: Dobro je da ste reagirali i potražili pomoć veterinara u ambulanti. Shvaćam Vašu zabrinutost za ljubimicu s obzirom na to da mini pasmine pasa uz učestalo povraćanje mogu veoma brzo dehidrirati. Vjerujem da je i veterinar procijenio stupanj dehidracije te prema tome i odlučio o daljnjim postupcima. Ono što možete napraviti kako biste joj pomogli jest dati joj otopinu za rehidraciju koju možete nabaviti u našim ljekarnama bez veterinarskog recepta. To je ustvari prah koji se spravlja s vodom i ponudi psu za piće umjesto vode. Također možete sami otprilike prosuditi je li pas znatno dehidrirao na način da joj uhvatite kožu na leđima u nabor i malo povučete. Ukoliko se nabor, tj. izvrnuta koža vrlo sporo vraća na mjesto znači da je pas znatnije dehidrirao i da mu je potrebna intravenska infuzija zbog nadoknade tekućine. Ukoliko to nije slučaj bit će dovoljno slušati upute veterinara i dati rehidracijsku otopinu. U slučaju Vaše ljubimice vjerovatno je sluznica želuca znatnije iziritirana te će trebati neko vrijeme da terapija počne djelovati. Međutim, ukoliko bi se povraćanje nastavilo potrebno je dati lijekove (antiemetike) koji smanjuju prjienos podražaja iz gastrointestinalnog sustava do centra za povraćanje u mozgu te tako spriječavaju povraćanje. Jedan od ovakvih pripravaka je Reglan sirup koji se humani pripravak, a u kućnih ljubimaca daje se u krajnoj nuždi zbog svojih nuzdjelovanja. Vjerujem da se upravo radi toga Vaš veterinar prvenstveno odlučio za "blaži" pristup u terapiji Vaše ljubimice.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam problem sa šapicama mog maltezera. Cijelo vrijeme ih liže, sva dlaka oko prednjih šapica mu je pocrvenila. Pročitala sam da je moguće da se radi o bakterijama koje se razmnožavaju u vlažnom okružju, pa sam mu sad stavila zaštitne cipele kupljene u pet centru, ali ne znam hoće li to biti dovoljno. Zanima me postoji li neka krema (ili nešto slično) protiv toga? Hvala unaprijed, Eva O: Postoji više razloga zbog kojih pas liže i gricka šape. To mogu biti alergije, alergijski dermatitis koji nastaje kao reakcija na ubod buhe, kožne parazitarne ili gljivične infekcije (šuga, demodikoza, mikosporoza, trihofitoza), upala analnih vrećica te atopični dermatitis. Atopija ili atopični dermatitis je kožni oblik alergijske reakcije u pasa, a nastaje prilikom kontakta preosjetljivog psa sa alergenima u okolini. Posljedično se razvija alergijska reakcija koja je praćena upalnim promjenama na koži i jakim svrbežom. Zbog svrbeža se pas češe i gricka, najčešće ispod pazuha i na trbuhu. Zbog češanja se javlja još jače crvenilo i sekundarne bakterijske infekcije. Neki psi neprestano ližu šape pa zbog sline dlaka na šapama mijenja boju te kod bijelih pasa ona postaje smećkasta. Uvjeti pojačane vlage i topline pogoduju razvoju kvasnice Malassezia pachydermatis koja je inače normalni stanovnik kože. U slučajevima kada se ona previše razmnoži dolazi do pojave upale. Infekcija je uglavnom lokalizirana (na njuški, uškama, na šapama - između prstiju ili u perianalnoj regiji), iako se u težim slučajevima javlja i generalizirani oblik. Osnovni simptom je dugotrajan svrbež, a budući se životinja konstantno češe, liže ili gricka, moguće su i dodatne traumatizacije kože, što može biti  pogodno za razvoj sekundarnih bakterijskih infekcija i pojavu komplikacija. Stavljanje papučica može kratkotrajno riješiti problem, ali neće riješiti uzrok. Zbog toga Vam savjetujem da svakako posjetite veterinara da bi sa na temelju pregleda otkrilo zbog čega pas liže šape i naravno odredilo na koji način će se trajno pomoći Vašem psu.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam bull terriera i danas smo bili u šetnji. Našao je kost i htio je da je zakopa, a pronašao je mjesto baš ispod zahrđale bodljikave žice... Na njušci je zadobio nekoliko ogrebotina, koje nisu duboke, ali je ipak krv potekla. Zanima me da li je moguće da dobije tetanus iako je samo površinska ozljeda? Ako je moguće, da li da ga vodim odmah kod veterinara da dobije serum ili da čekam da se eventualno pojave simptomi? I koji su mogući simptomi? Lijep pozdrav i molim Vas za odgovor. Milica O: Tetanus je akutna infektivna zarazna bolest koju uzrokuju toksini anaerobne bakterije Clostridium tetani. Ovaj uzročnik je obligatni, anaerobni, sporulirajući gram pozitivni mikroorganizam koji se nalazi u okolišu u prljavštini te je dio normalne bakterijske flore crijeva sisavaca sa predilekcijom na kontaminirane, nekrotične i anaerobne rane. Germinativne spore u rani proizvode egzotoksin tetanospazmin (tetanus toksin) koji je otporan na dezinficijense. Simptomi se javljaju par dana do par mjeseci nakon što spore uđu u ranu. Nekrotične rane često zarastu površinski. Lokalna infekcija se manifestira blagom ukočenošću mišića ili noge na mjestu ulaska spora, javlja se ukočenost stražnjih ekstremiteta, štulast hod, slabost i inkoordinacija. Može proći spontano zbog parcijalne imunosti na tetanospazmin. Prodromalni do generalizirani oblik javlja se kada dovoljno toksina dođe do mozga. Tada se javljaju simptomi istegnutog repa, progresivni grčevi mišića, grč ekstremiteta, cijelog tijela i bolnost. Disanje je otežano, otvaranje usta također, što otežava uzimanje hrane, kontrakcije vjeđa i naborano čelo, uspravljene uši, slinjenje, groznica, bolno mokrenje i začep, a smrt nastaje zbog grča muskulature grkljana i disanja. Uzroci i rizični faktori su netretirane rane koje čine ulaz za spore. Pretragom krvi možemo utvrditi početnu leukopeniju koja prelazi u leukocitozu. Mogu biti povišeni AST i CPK zbog oštećenja mišića u kasnijoj fazi bolesti. Pretragom urina nalazimo mioglobin. Liječenje se temelji na dobroj potpornoj terapiji i stalnoj njezi u periodu 3-4 tjedna. Zbog poteškoća u hranjenju, hrana mora biti mekana. Prisilno hranjenje i hranjenje na sondu može pogoršati napade pa se ne preporučuje. Pacijenta treba rehidrirati, oralno vodom ili parenteralno infuzijom. Pacijenta treba smjesti u mračnu, mirnu i tihu prostoriju na mekanu podlogu da se spriječe dekubitusi. Urinarna kateterizacija i klizme rade se kada pacijent ne urinira i ne defecira. Od lijekova se daju sedativi za kontrolu grčeva, tetanus antitoksin i antibiotici. Korisne informacije o ovom oboljenju možete saznati i u odgovoru kolegice naslovljenom Tetanus. U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svojeg veterinara. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca te mu u skladu s postavljenom dijagnozom odgovarajuće pomoći kao i odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz ovo oboljenje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kuju balkanku-srpski gonič,  starosti tri godine. Do sada još nikada nije pokazala znake za tjeranje. Jednom joj je bila samo otekla stidnica i na tomu se sve završilo. Nikada nije imala  krvarenja. Ne znam šta je u pitanjui da li se nešto može učiniti da se taj nagon za tjeranje inicira, tj. provocira. Molim za savjet. Stjepan O: Spolni ciklus predstavlja razdoblje od početka jednog estrusa do početka drugog estrusa. Naime, spolni ciklus je podijeljen u nekoliko faza koja se jedna od druge razlikuju po vremenu trajanja, kliničkoj slici, ponašanju ljubimca kao i promjenama u organizmu. Tako, spolni ciklus kuja je podijeljen na proestrus, estrus, diestrus i anestrus. Više o samim fazama spolnog ciklusa možete saznati u mojem ranijem odgovoru Spolni ciklus u kuja.  Klinička slika pojedinih faza spolnog ciklusa varira od jedinke do jedinke. Pogotovo je to slučaj s intenzitetom pojavnosti pojedinih specifičnih simptoma, kao što je sukrvica ili edem vanjskih spolnih organa. Tako, u određenih jedinki prve dvije faze su poprilično jasno vidljive te ih se može s lakoćom razlikovati. Kod drugih jedinki, intenzitet kliničke slike je puno blažeg oblika te poneki vlasnici skoro da i ne mogu biti sigurni u pojavnost pojedinih faza spolnog ciklusa. U tim slučajevima, odlazak kod veterinara je poželjan. Veterinar će po uzimanju anamneze i same kliničke pretrage, svoju dijagnozu upotpuniti i dodatnim pretragama - vaginalna citologija (utvrđivanje tipa i broja stanica), vaginoskopija, uzimanje krvi i krvna seruma u svrhu utvrđivanja koncentracije progesterona,...  Stoga, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite svojem veterinaru ili na Klinike za porodništvo Veterinarskog fakulteta. Kolege s prije navedenih adresa biti će u mogućnosti pregledati ljubimca te utvrditi njen zdravstveni status. Također, moći će procijeniti u kojoj fazi spolnog ciklusa jest, odnosno odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz spolni ciklus Vašeg ljubimca kao i odabira najprikladnijeg pristupa u eventualnom tretiranju postojećeg stanja.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Jučer mi je pas pojeo vrećicu u kojoj mu je bila hrana. Danas normalno jede, nuždu je imao nekoliko puta, ali nisam vidio da je vrećica izašla van. Može li doći do kakvih problema? Pas ima 6 mjeseci, srednjeazijski ovčar. Hvala. Josip O: Takvi problemi se često javljaju kod halapljivih pasa. Njihovi uzroci su često beznačajni, ali u nekim slučajevima ugrožavaju i život. Simptomi koji se javljaju kod prisustva stranih tijela u želucu i crijevima su različiti, a ovise o veličini i obliku stranog tijela. Kod manjih i neoštrih stranih tijela često nema nikakvih znakova bolesti jer ona obično bez smetnji prođu cijeli probavni trakt i životinja ih izbaci izmetom. No, do problema dolazi onda kada pas proguta veće komade neprobavljivog materijala, kao što su kamen, razne loptice i plastične igračke, vrečćce, čepove plastičnih boca te dijelove gumenih igračaka (teniska loptica). Strano tijelo proći će kroz želudac i jedan dio tankog crijeva, dok ne stigne do mjesta na kojem je crijevo suženo. Na tom mjestu zastane te dolazi do djelomične ili totalne opstrukcije crijeva, što će izazvati cijeli niz kliničkih simptoma. Budući da Vaš pas ima normalni apetit i normalnu stolicu, nastavite ga dalje hraniti kao do sad. Promatrajte njegovu stolicu i njegovo opće stanje. Ukoliko se ponašanje psa promijeni od normalnog, obratite se Vašem veterinaru.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Kako mi je ženka škotskoga terijera napustila štene od 2 dana, ja sam ga počeo hraniti hranom u prahu za dojenčad 5 dana. Nakon toga uzeo sam hranu u vašem centru, BRIT CARE, s njom sam ga hranio dva dana i sad mi je počeo da cvili koda ima grčeve u stomaku! Da li da ga nastavim hraniti hranom za bebe ili hranom  BRIT CARE? Štene sada ima 8 dana... Pozdrav, Kemo O: Općenito se smatra da je najkritičniji period života štenca što se tiče hranjenja 36 sati nakon okota. No, i nakon tog perioda mogu se javiti problemi. Ukoliko je štene ostalo napušteno od strane majke, u tom trenutku jedini je način da brigu o njegovom hranjenju preuzme vlasnik. Dostojna zamjena kujinog mlijeka su komercijalni proizvodni mliječnih zamjenica prilagođeni upravo potrebama štenaca jer npr. kravlje mlijeko je mnogo siromašnije hranjivim tvarima nego kujino te stoga i neprihvatljivo za prehranu štenca starog nekoliko dana (stoga se formula za ljudsku dojenčad treba po jedinici pripravka napraviti za minimalno 1/4 jača). Idealno je nabaviti zamjensko mlijeko za štence u prahu (Brit Care, Canina, Beaphar) jer je u njemu smanjena količina lakotoze, mliječnog šećera koji štenad teže probavlja. Prije hranjenja mlijeko treba zagrijati na 38°C. Prehladno ili prevruće mlijeko može izazvati probavne smetnje kod šteneta. Prvih 10 dana štene pojede oko 35 ml mlijeka po obroka i treba ga hraniti svaka 2 sata, noću 3 puta. Tijekom 2 tjedna hrani ih se svaka 2 sata, a tijekom 3 tjedna svaka 2-3 sata. Od 5-8 tjedana jedu 5 puta na dan. Nakon svakog hranjenja potrebno je nježno masirati i stimulirati analnu i genitalnu regiju sa vatom ili gazom navlaženom sa toplom vodom. To će potaknuti štene da mokri i stimulirati pokrete crijeva. Koža na trbuhu je vrlo nježna i treba paziti da je se ne iziritira. Štene ne mora imati stolicu svaki dan, nekad može i preskočiti jedan dan. To je u redu sve dok štene dobro jede, napreduje i mokri. Ovaj postupak bi trebalo obavljati nakon svakog obroka do starosti od 21. dana. U toj dobi štencima ojačaju mišići mokraćnog mjehura i anusa. Treba obratiti pažnju na konzistenciju stolice i urina. Stolica teba biti svjetlo do tamno smeđa, djelomično formirana. Urin je blijedo žute boje. Osim zamjenskog mlijeka i prikladne bočice za hranjenje, vrlo je važno za apetit i probavu štenca i temperatura okoline. Naime, štene tek sa dva i pol tjedna starosti ima sposobnost termoregulacije i isključivi izvor topline je temperatura okoline. Hladnoća je u ovim zimskim mjesecima jedan od glavnih faktora, odnosno uzroka pojave nelagode tj. cviljenja kod štenadi, stoga, svakako provjerite nije li mu hladno na mjestu gdje boravi jer je preporučena temperatura u leglu starom oko tjedan dana oko 36°C, a tek se pri kraju drugog tjedna spušta do 26°C. Grčevi koji su najčešći uzrok plači kod dojenčadi, nisu tipičan uzrok i kod pasa. Općenito se smatra kako štenad ove dobi cvili iz dva razloga: prvog već spomenutog hladnoće ili je pak glad u pitanju. Moguće se kod Vašeg štenca radi i o gladi a naročito ako ste pod pojmom hrana Brit care mislili gotovu hranu za štence a ne Brit Care zamjensko mlijeko. Naime, gotove hrane nisu prilagođene ovako malim štencima jer nisu nutritivno i energetski snažne da podmire potrebe metabolizma štenaca starih nekoliko dana. Ukoliko se ipak radi o zamjenskom mlijeku, moram napomenuti kako su moguće probavne smetnje kod promjena hrana pa se općenito preporuča umješavanje sa postojećom hranom kroz minimalno dan do dva. Takve probavne smetnje se prvenstveno menifestiraju proljevom a isto vrijedi ukoliko se daje previše mlijeka po obroku kao i ukoliko se razvije intolerancija na dano mlijeko. Ukoliko se radi o zamjenskom mlijeku koje dajete, preporučila bih Vam da nastavite sa istim načinom prehrane i obroke dajete svaka 2-3 sata. Štene bi trebalo držati u suhom i mirnom prostoru, koristiti podloške na kojima bi ležalo i mijenjati ih na kraju dana kako bi se održavala higijena. Treba kontrolirati i zapisivati njegovu tjelesnu težinu, kontrolirati da li ima stolicu (i kakva je oblika i boje) i masirati trbuščić nakon svakog hranjenja. Štene se polako odbija od mliječne ishrane tek kada navrši 3 tjedna života i tada se prelazi na kašicu za štence i polako ih se uvodi u "svijet suhe hrane" za pse. Suha hrana za štenad se u početku vlaži toplom vodom, raskuhanom rižom, mesnom juhom ili zamjenskim mlijekom pri čemu treba napomenuti kako je preporučljivo štenetu davati bar dva mliječna međuobroka dnevno sve do dobi od oko 3 mjeseca. Vrlo je važno štene očistiti i od unutarnjih parazita (glista). Općenito o čišćenju štenaca od glista pisala je kolegica Dunja Herceg, dr. vet. med. u svom odgovoru Čišćenje od glista. Budite uporni i nadam se da će sve dobro proći i da će se štence uspješno oporaviti. Svakako, ukoliko primijetite poremetnje stolice u vidu intenzivnog proljeva, općenitog lošeg stanja i odbijanja hrane, morati ćete se uputiti u Vašu ambulantu kako bi se štenetu pružila adekvatna medicinska pomoć.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam psa koji redovno koristi BAYER Advocate Dog ampule, ali sam počela volontirati u Azilu i primjetila sam da sam kuci donjela stjenice. Zanima li me mogu li stjenice napadati mog psa, tj. gristi unatoč tome što koristi redovno ampule? Gorana O: Iskreno se nadam da niste donijeli stjenice iz Azila jer su to nametnici koji parazitiraju na ljudima, ali ih jako teško istrijebiti. Stjenice ili raznokrilci (Heteroptera) su podred malih do velikih većinom spljoštenih kukaca, reda polukrilaca kojima su prednja krila gornjim dijelom hitinizirana, donjim opnasta i tvore tzv. polupokrilje (otuda naziv polukrilci). Ispod prednjih krila su opnasta stražnja, u mirovanju presložena po duljini. Rilce je člankovito, kad se ne koristi podvinuto pod prsa. Usni je aparat prilagođen bodenju i sisanju. Mnoge stjenice imaju karakteristične smrdljive žlijezde koje se otvaraju između stražnjih nogu. Hrane se biljnim sokovima, love druge kukce, a parazitski oblici krvlju životinja i čovjeka. Od parazitskih je oblika najpoznatija obična stjenica (Cimex lectularius), koja siše ljudsku krv u svim stadijima razvoja. Danju se zavlači u skrovita mjesta, a noću napada (krevetska stjenica). Nije zabilježeno da napadaju domaće životinje ili kućne ljubimce. Bez hrane može izdržati i pola godine, a na temperaturama nižim od 15 °C miruje. Ne uzrokuje i ne prenosi nikakvu bolest. Raširena je po čitavom svijetu. Većina se ljudi, srećom, nikada nije susrela sa stjenicama jer se prije zabrane uporabe DDT-a, koji ih je učinkovito uništavao, činilo da su izumrle. Nažalost, u zadnjih 15- tak godina u svijetu je zabilježen porast infestacija ovog nametnika, kojeg se vrlo teško osloboditi, prvenstveno iz razloga što su razvile rezistenciju na mnoga kemijska sredstva za dezinsekciju, a sve više ljudi je senzibilizirano na kemijske pesticide. Ljudi češće putuju i odsjedaju u financijski prihvatljivijem smještaju (hosteli, moteli), uz to je povećan internacionalni promet robe, ljudi se često sele i prenose namještaj iz druge ruke (second hand)... Ugriz stjenice je bezbolan, pošto nas  bodu dok spavamo, jer prilikom uboda u ranu injektiraju slinu koja djeluje kao anestetik, ali i sadrži tvari protiv zgrušavanja krvi, kako bi stjenicama omogućila dovoljno vremena za hranjenje. Na mjestu uboda kasnije je prisutan svrbež i crvenilo, a već prema osjetljivosti mogu se razviti otekline i mjehurići, kao i teže alergijske reakcije. Ugriz je vrlo karakterističan i razlikuje se od uboda buha ili ušiju, a napadnuti su samo nepokriveni dijelovi tijela kao što su ruke, noge, stopala, vrat, lice, ramena... Osim toga, prisutne su i mrlje od krvi na odjeći i posteljini. Nakon što se stjenica najede, na mjestu uboda ostane malo krvi koja se prenese na odjeću, ali i tragovi fecesa - crne točkice, veličine 0,5-1 mm na mjestima njihova kretanja prolaza, oko skrovišta i na koži oko rane. Više tragova fecesa se mogu uočiti na madracu, rami kreveta , iza tapeta, tj. u blizini njihova gnijezda. Stjenice se presvlače pri prelasku iz jednog razvojnog oblika u drugi pa se blizu gnijezda mogu pronaći i ostaci starih, prozirnih ovojnica. Najviše se zadržavaju u prostorijama u kojima ljudi spavaju ili odmaraju, tj. spavaće ili dnevne sobe. Vole topla i tamna mjesta, a skrivaju se u pukotinama i naborima različitih materijala - tekstil, plastika, drvo, papir i sl., dok zaobilaze hladne materijale, kao što su metal, vlažna mjesta i vrata. Što se tiče istrebljivanja stjenica, za to je najbolje obratiti se u tvrtku koja se bavi DDD uslugama (dezinfekcija, dezinsekcija, deratizacija) odnosno DDD službi.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Našem samojedu, ženki staroj godinu dana, na području oko usta pojavilo se nekakvo crvenilo, kao da je koža na pojedinim dijelovima izgrižena i upaljena. Ujedno primjećujem na vanjskom dijelu gornje čeljusti nešto poput bradavice. Da li joj možda nedostaju neki vitamini u prehrani? Kako da joj pomognemo?Lijepi pozdrav! Unaprijed zahvaljujem! Vesna O: Problemi i upalna stanja u usnoj šupljini mogu za uzroke imati različito podrijetlo. Tako, infekciju ili upalu usta (stomatitis) mogu izazvati posjekotina, opeklina, strano tijelo koje je zapelo u ustima. Kako je relativno česta sekundarna bakterijska infekcija, gotovo se uvijek u liječenju primjenjuje antibiotik. Iz tog razloga, savjetujem Vam da s ljubimicom posjetite veterinara. Isti će pregledati ljubimicu, utvrditi točno o čemu je riječ te po postavljenoj dijagnozi odrediti najprikladniji način i pristup tretiranja postojećeg stanja. Također, isti će biti u mogućnosti savjetovati Vas na koji način osigurati i prolongirati kvalitetu života ljubimice.  

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me smijem li svom yorkiću (ima 2 mj.) davati mlijeko za štence pomješano sa zobenim pahuljicama (samo kao dodatak prehrani), tako nam je predložila vlasnica uzgajivačnice iz koje smo ga kupili. Ante O: Pravilna prehrana štenadi je izuzetno važna zbog toga što omogućava njihov pravilan rast i razvoj. Štenci malih pasmina vrlo brzo rastu, a taj period traje 8 do 10 mjeseci.  Njihova porođajna težina se za vrijeme tog perioda poveća 20 puta.  Intenzivan rast i naglo dobivanje na težini započinje sa napunjena 2 mjeseca starosti. U dobi od 5 tjedana štence je potrebno prihranjivati sa krutom hranom jer su se njihove energetske potrebe znatno povećale pa mlijeko više nije dovoljno. Obroci trebaju biti  izbalansirani, visoko probavljivi i zadovoljavati nutritivne potrebe štenca. Hrana treba sadržavati proteine životinjskog porijekla, masti i nešto vlakana. Prelazak na krutu hranu treba biti postepen da bi se spriječila pojava probavnih smetnji, a štene u dobi od 2 do 3 mjeseca treba imati 4 obroka na dan. Vlasnici se mogu odlučiti između gotove, komercijalne hrane ili sami pripremati kuhane obroke za svog ljubimca. Prednost gotovih hrana je u tome što su pravilno izbalansirane, a treba obratiti pažnju na to da se odabere odgovarajuća vrsta hrane  u ovom slučaju za štence malih pasmina). Psi su mesojedi, no mogu  u svojoj prehrani imati i neke namirnice biljnog porijekla. Zobene pahuljice su bogate kvalitetnim topivim vlaknima pa se zbog toga preporučaju starijim psima ili psima koji pate od čestih konstipacija. Dakako, one ne mogu biti zamjena za meso odnosno za hranu životinjskog porijekla.  Preporuča se da se zobene pahuljice skuhaju prije nego ih se ponudi psu, a ne smiju biti zaslađene ili sadržavati različite arome. Budući da se ovdje radi o štencu treba napomenuti da je njihova probava osjetljivija nego kod odraslih pasa. Česte i nagle promjene hrane mogu dovesti do pojave probavnih smetnji. Preporučila bi Vam da za početak odaberete neku kvalitetnu hranu koja će zadovoljiti sve nutritivne potrebe štenca. Kasnije mu možete kao dodatak ponuditi i zobene pahuljice, naravno ako se pokaže da mu odgovaraju i ne stvaraju probleme sa probavom.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam ženku engleskog koker španijela. Stara je oko 2 godine i ima oko 12-13kg. Čuvamo je vani jer živimo na selu i svaki put kad je pustimo živahna je i vesela. Sve do večeras.  Kad sam je otišla nahraniti, došla je do vrata. Nisam je mogla prepoznati koliko joj je njuškica otekla. Ujutro je bila normalna i lajala, ali večeras sam se stvarno prepala. Pokušala sam joj otvoriti usta, ali nije dala. Slina curi na sve strane i teško diše. Kad sam joj podigla glavu, ispod njuške je imala ogromnu oteklinu – nešto manje od teniske loptice, ali ništa puno. Kad sam pipnula taj dio, nije bio ni mekan, ali ni tvrd. Ali je krvario. Kad sam je večeras provjerila šta radi, ležala je, ali ne može spustiti glave niti je dignuti, npr. kad stojim iznad nje da me pogleda. Na šta ovo sve upućuje? Kad smo zvali veterinara, dao joj je samo neki lijek i antibiotik. Rekao je da ju je nešto ujelo ili je pojela nešto što joj nije odgovaralo. Ovu drugu opciju isključujem jer ona sve jede. Može li biti da je otrovana? Da li ja kao vlasnik mogu nešto više uraditi za nju? Da li ovo sve može imati kobne posljedice?Ako mi odgovorite, bit ću presretna. Unaprijed hvala. Gabriela O: Po opisanim promjenama i simptomima dalo bi se naslutiti da je Vašeg ljubimca "nešto" ugrizlo, a oteklina je ustvari toksična reakcija na ubod. Iako postoji oko milijun vrsta insekata, samo manji broj njih uzrokuje alergijske reakcije u pasa. Te su alergijske reakcije najčešće posljedica uboda opnokrilaca, pčela, bumbara, osa, stršljena, mrava, pauka, škorpiona. Simptomi uboda očituju se kao oteklina na mjestu uboda koja je bolna, tvrdoelastične konzistencije, zatim otečenje očnih vjeđa, otečenje uška, otečenje usana, a u nekim slučajevima i cijele njuške (angioedem), ako je ugriz lokaliziran u području nosa ili usana dovest će do jačeg otoka i poteškoća u disanju. Ponekad su u slučaju težih alergijskih reakcija prisutni i opći simptomi - slabost, povraćanje, poremećaj u radu srca, nekoordinirane kretnje, otežano disanje... Simptomi koji upućuju na ozbiljno narušavanje zdravlja životinje uključuju: naglo oticanje njuške, groznicu ili jako nisku tjelesnu temperatura, šuštanje u prsima, otežano ili ubrzano disanje, drhtanje i slabost, blijede desni, povraćanje ili proljev. Životinja ako nije pravovremeno dobila adekvatnu veterinarsku pomoć, može uginuti od šoka u roku od 10 do 20 minuta. Terapija alergijske reakcije obuhvaća davanje injekcija: kalcija (smanjuje propusnost krvnih žila), ahistina (antihistaminik), solumedrola ili deksametazona (kortikosteroid za smanjivanje otekline) te ukoliko je nužno antibiotika. Nakon davanja injekcije kalcija potrebo je nakon pola sata provjeriti rad srca. Spomenuli ste da je Vaša ljubimica primila terapiju tako da bi se simptomi trebali postepeno početi povlačiti. Svakako možete pomoći ljubimici tako da na oteklinu stavljate hladne obloge. Pošto ste spomenuli da je iz otekline krvarilo, bojim se da je moguće da je psa možda ugrizla zmija. Ugriz zmije je vrlo bolan. Ujedena životinja bolno će zacviljeti i to je obično ono što vlasnici prvo primijete. Simptomi trovanja zmijskim otrovom ovise prvenstveno o količini uštrcanog otrova, ali i o veličini psa. Kada se radi o blažim oblicima trovanja, vlasnici će obično primijetiti oteklinu na mjestu ujeda. Oteklina će biti prisutna već u roku od 30 minuta, a istovremeno koža postaje tamno crvena, skoro crna. Na mjestu ugriza dolazi do istjecanja krvi te naglog i bolnog oticanja ugrizenog mjesta. Kod ozbiljnijih ugriza već nakon par sati radi djelovanja otrova dolazi do hemolitičke anemije usljed pojačanog razaranja eritrocita, kolapsa perifernih krvnih žila te šoka. Također dolazi do pojave krvi u mokraći (što možete lako primjetiti), a koje je također posljedica hemolize i oslobađanja hemoglobina iz razorenih eritrocita. Terapija se sastoji u davanju specifičnog seruma te potporne terapije intravenoznim davanjem tekućine te kortikosteroida kako bi prevenirali šok. Dio potporne terapije svakako je i davanje antibiotika i to u trajanju od sedam dana. Oboljelu životinju držimo pod strogim nadzorom 24 sata. Ako je dovedena veterinaru na vrijeme, terapija je u pravilu uspješna. Antivenin (serum) je rezerviran samo za vrlo ozbiljne slučajeve, dakle, ne dajemo ga onda kada se radi samo o lokalnoj reakciji. Što se tiče vašeg upita o trovanju, nažalost, ne mogu biti u potpunosti sigurna, no u većini slučajeva trovanja ne dolazi do simptoma koji su navedeni u slučaju Vašeg ljubimca.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Vlasnik sam šteneta haskija starog 3 i pol mjeseca. Nije još primio nikakvo cjepivo, stoga je moje pitanje je li ga potrebno sad cijepiti protiv štenećaka? Veterinari su najavili svoj dolazak da ga cijepe protiv bjesnoće, no treba li se prije toga cjepiti protiv štenećaka ili se može i poslije cjepljenja protiv bjesnoće?Hvala unaprijed. Ugodan dan želim. Ivan O: Cijepljenje pasa protiv bjesnoće zakonska je obveza svakog vlasnika ljubimca. Služi za zaštitu samih pasa, ali i ljudi, od ove akutne, smrtonosne bolesti. Štene protiv zaraznih bolesti cijepimo prvi put u dobi od 6 tjedana ili kasnije, ovisno o tome je li kuja bila cijepljena, odnosno nekoliko dana nakon dolaska šteneta u Vaš dom jer treba proći nekoliko dana dok se štene ne prilagodi na novu okolinu. Štene se u dobi od 6 tjedana cijepi protiv štenećaka, zaraznog hepatitisa uzrokovanog adenovirusom tipa1, leptospiroze, respiratornih bolesti uzrokovanih adenovirusom tipa 2, virusa parainfluenze, enteritisa uzrokovanog coronavirusom i parvovirusom. Nakon prvog cijepljena štene se ponovno cijepi u dobi od 9 tjedana pa zatim u dobi od 12 tjedana. Prvo cijepljenje protiv bjesnoće obavlja se dobi starijoj od 3 mjeseca pa sljedeće nakon 12 mjeseci. Prema Naredbi o mjerama zaštite domaćih životinja od zaraznih i nametničkih bolesti za 2014. godinu, psi stariji od 3 mjeseca moraju jednom godišnje biti cijepljeni protiv bjesnoće na čitavom području Republike Hrvatske, s time da između dva cijepljenja ne smije proteći više od 12 mjeseci. Pas koji tijekom godine navrši 3 mjeseca mora biti cijepljen u narednih 14 dana, a pas koji nije ranije cijepljen u roku od 14 dana od dana njegove nabave. Vi sada pratite slijed cijepljenja kako ide po redu pa u dogovoru s Vašim veterinarom, tako i obavite. Štene preporučujem držati podalje od drugih odraslih pasa.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Nabavili smo Otta,  štenca od tri mjeseca (mali  „westić“), koji se jako dobro uklopio u našu obitelj. Po dolasku je bilo sve u redu osim čestoga češkanja, okupali smo ga, provjerili da nema nametnike, ali češkanje se nastavilo.  Ako je netko pažen, mažen i sve tome slično, onda je to sigurno on. No, nešto se ipak promijenilo – po dolasku k nama, u igri i „cirkusima“ koje je radio  po kući, rep je bio u zraku. Neku noć se vrtio, nije si mogao naći položaj za spavanje, nikako da zaspi, primijetio sam da ga muči trbuščić (vjerojatno su mu svi ukućani po nešto dali, nitko se ne može na miru najesti, a da on ne prosjači ), pa je bilo previše, a završilo je sa povraćanjem male količine tekućine. Iza toga je jedan dan bio na smanjenoj prehrani i stanje se popravilo,razigran je, gladan je uvijek i stalno prosi, ali smo mi ukućani bar koliko toliko dosljedni dogovoru da jede tri puta dnevno (po tablici – Purina salmon – riža za štence ), ali primijetio sam da u zadnja dva dana rep drži među nogama iako nitko prema njemu nije bio grub, nasilan i slično, čak naprotiv, možda mu ponekad i dosadimo sa pretjeranom pažnjom. Kada sam mu malo podigao rep u zrak, zacvilio je, pa nisam ni pokušavao dalje sa time. Zanima me što bi sve tome mogao biti uzrok? Otto nije pokazao da je plašljiv već ga sve zanima, svakud gura njuškicu, rekao bih normalno štene, pa se brinem da li bi to moglo biti nešto ozbiljno. Apetit mu je odlićan, rado se igra, jurca po kući, ali rep... Oprostite što sam bio ovako „temeljit“, ali mislim da je to sve možda i važno za dobivanje nekakvoga savjeta. Unaprijed Vam se zahvaljujem na odgovoru.Lijepi pozdrav, Damir O: Rep pasa je produžetak kralježnice, a sastoji se od kralježaka, mišića i tetiva, krvnih žila i živaca, te kože i dlake sa vanjske strane. Anatomska građa repa omogućava njegovo pomicanje u svim smjerovima.   Kada govorimo o ulozi repa, dokazano je da je važan u komunikaciji. Njegov položaj i kretnje mogu ukazivati na sreću, agresiju, stres ili mnoga druga emotivna stanja ljubimca. Kada je  rep držan visoko i  pas maše s njim naprijed-nazad ili lijevo-desno, pokazuje da se dobro osjeća i da je sretan. Spušten rep ukazuje na strah ili potčinjenost. Ako je rep u horizontalnom položaju usmjeren prema podlozi, znači da je pas zainteresiran za nekoga ili nešto.  Kada se rep pomakne iz horizontalnog u uspravni položaj te tako "fiksira" nerijetko ukazuje na na to da se ljubimac osjeća ugroženo ili izazvano. Kada je rep spušten i s njim ljubimac maše desno-lijevo, nerijetko ukazuje na to da se pas brine ili je nesiguran. Osim navedenoga, rep ima ulogu i u širenju osobnog mirisa životinje. Kada  ljubimac maše repom, tako i širi svoj specifični miris. Dominantne životinje često drže rep uspravno, a preplašene i potčinjene životinje spušten i među stražnjim nogama. Psi često koriste rep i za održavanje ravnoteže prilikom penjanja, skakanja, naglog skretanja, ali i prilikom plivanja. Nažalost, na ovaj način Vam ne mogu reći koji je točan razlog zbog kojeg Vaš ljubimac drži rep spušteno. Ako je reagirao cviljenjem na pokušaj podizanja repa, vrlo je vjerovatno da osjeća bol ili neugodu. To može biti posljedica ozljede ili nekih probavnih smetnji.  Zbog toga Vam savjetujem da psa odvedete veterinaru koji će na temelju pregleda ustanoviti koji je uzrok nastalim promjenama i na temelju toga odrediti odgovarajuću terapiju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam njemačkog ovčara i u zadnje vrijeme čujem pucketanje u zadnjim nogama kad ga šetam, ali nije da ga boli ili tako nešto jer trči i sve normalno radi. Znate li možda što bi to moglo biti? Antonio O: Na ovakav način mi nije moguće točno utvrditi što se s ljubimcem događa, odnosno da li su znakovi koje Vi uočavate vezani uz određeni zdravstveni poremećaj ili ne. Naime, nije rijetkost da baš ta pasmina pasa ima česte probleme vezane uz lokomotorni sustav - kukovi, zglobovi, tetive,... Općenito gledajući, pucketanje se naziva krepitacijom. Ona podrazumijeva pojavu specifična zvuka ili osjećaja trenja koji nastaje kod pritiska i kretanja. Sam zvuk nastaje kao posljedica međusobnog dodirivanja dviju neravnih ploha. Tako, može ga se čuti kod loma kostiju, kod artroza (zbog naslaga fibrina), neravnih hrskavičnih i koštanih površina, kod higroma, svježih hematoma,... Iz tog razloga, savjetujem Vam da se sa svojim ljubimcem obratite svojem veterinaru. Isti će pregledati ljubimca i utvrditi ima li uopće razloga za zabrinutost ili se određenim preparatima (suplementima namijenjenim za održavanje i preveniranje problema vezanih uz lokomotorni sustav - kondroitin, glukozamin, hijaluronska kiselina,...) ili hranama može zdravlje i kvaliteta života održati ili poboljšati ljubimcu.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam psa belgijskog ovčara, vrlo aktivnog i dresiranog, starosti 3,5 godina. Kao štenca sam ga hranio Royalom, a sada ga hranim sa Happy dog 26-16 i jednom na dan mu dodajem Brit Care (omega 3 i 6)  ulje za njegovu težinu od 28 kg koje kupujem u Pet centru. Problem je s repom, koji nikako da bude čupav prema kraju, tj. kao da nedostaje dlake i sa zadnje lijeve i desne strane nogu mu također nedostaje dlake. Pas se nalazi u boksu te je svaki dan pušten u okućnici na oko 1000 m2. Naime, u Pet centru sam upoznao veterinara s tim problemm dlake pa mi je preporučio omegu 3 i 6 ulje što dajem psu već cca 1 godinu, ali taj problem s dlakom ne nestaje. Svako toliko odem i kod veterinra na čišćenje analnih žlijezda koje su čiste, te redovito mu stavljam i ampule za buhe kojih pas inače i nema. Moj upit je kako da riješim taj problem i svako koliko bih možda trebao dati psu tablete za gliste, ali koliko vidim u izmetu ih nema i pas ima čvrstu stolicu. U nadi da ćete mi dati neko rješenje unaprijed Vam se zahvaljujem. Pozdrav, Ranko O: Svakako niste pogriješili s dodatkom omega 3 i 6 masnih kiselina u hranu, s obzirom na to da povoljno djeluju na kožu i dlaku. Što se tiče samog rasta dlake, tj. prorijeđenih područja na repu i stražnjim nogama, kako se problem nije riješio načinom prehrane, smatram da bi trebalo napraviti dodatnu dijagnostiku sa svrhom pronalaska uzroka koji je doveo do alopecije. Koža je organ koji stereotipno reagira na različita oboljenja bila ona lokalne ili sistemske naravi. Tako će koža pokazivati vrlo slične promjene kod različitih alergija, dermatitisa različitog uzroka, netolerancije na sastojke hrane, autoimune bolesti, hormonalni disbalans, a ponekad je nemoguće uopće odrediti uzrok prorijeđenju dlake. No ipak su kod hormonalnog disbalansa prisutne bilateralno simetrične alopecije (spomenuli ste da pas ima promjene na stražnjim nogama), dlaka je samo prorijeđena, a ponovni rast je oskudan. Također je moguće da se radi o neurodermitisu, tj. vrsti dermatitisa koji je psihološke naravi. Pas znači neprestano liže određene dijelove tijela i na taj način vrši inzult na samu kožu te prorijeđuje dlaku, a ovakvo stanje može dovesti i do težih upala kože i stvaranja rana. Zbog učestalog lizanja nakon nekog vremena u potkožju dolazi do stvaranja neuralne ploče koja tada trajno nadražuje kožu te pas konstantno ima potrebu za češanjem i lizanjem dotičnog mjesta. Uzroci nastanka neurodermitisa mogu biti razni od dosade do prevelike aktivnosti, promjene sredine, nedostatak vremena vlasnika za bavljenje kućnim ljubimcem. Predlažem da psa pratite neko vrijeme dok je u boksu, tako da vas ne primjeti, pa ukoliko primjetite da se gricka i češe po stražnjim nogama moguće je da se radi upravo o neurodermitisu. Kod hormonalnog disbalansa prorijeđenje dlake repa i bilateralno simetrična alopecija javlja se kod hipotireoidizma. Hipotireoza nastaje kao posljedica smanjenog lučenja hormona štitnjače, a javlja se zbog: oštećenja štitnjače, kao posljedica oštećenja hipofize (žlijezda u mozgu koja nadzire lučenje hormona štitnjače), ili kao posljedica oštećenja hipotalamusa (žlijezda u mozgu koja nadzire lučenje hormona hipofize). Bez obzira na uzrok, klinička slika hipotireoze obuhvaća: prorijeđena dlaka, štakorasti rep (gubitak dlake na vrhu repa), depresija, česte upale kože i ušiju, osjetljivost na hladnoću, suha ili masna seboreja, kardiopatije, zadebljala koža, neuropatije, slabost... Naravno, simptomi se razvijaju postepeno i nisu uvijek prisutni svi simptomi odjednom pa bolest vrlo lako promakne veterinaru.  Ukoliko želite saznati konkretnu dijagnozu i uzrok prorijeđene dlake Vašeg ljubimca savjetujem da, ako ste u mogućnosti, psa odvedete na Veterinarski fakultet u Zagrebu, Kliniku za unutarnje bolesti i zatražite pomoć Doc.dr.sc. Nikše Lemo, dr.vet.med.  Što se tiče čišćenja od crijevnih nametnika, optimalno je davati neki od antihelmintika redovno svaka 2-3 mjeseca. Ukoliko niste davali antihelmintike duži period tada se nakon prvobitne doze, davanje može ponoviti za 15 dana (radi razvojnog ciklusa parazita), pa onda opet za 2 mjeseca.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam jedno pitanje vezano za štene njemačkog ovčara. Muško štene je staro 35 dana i dok je bio mali kuja (majka) mu je stala na vrat te on sada uvijek ima glavu nakrenutu, tj. iskrivljen vrat. Mene zanima da li se njemu može kako pomoći da ispravi vrat ili se on može sam ispraviti? Pas nema nikakvih problema, normalo jede, licka, laje(ako se to može nazvati lajanjem), sa nogicama i šapama je sve u redu. Lijepi pozdrav. Roman O: Kralježnica se u pasa  sastoji od brojnih kralješaka koji se protežu od baze lubanje pa sve do završetka repa. Između njih se nalaze intervertebralni diskovi. To su ravni i okrugli diskovi sastavljeni od čvrstog omotača i meke unutrašnjosti. Osnovna funkcija im je da amortiziraju (ublažavaju) udarce između kralješaka prilikom kretanja, kao i osiguravaju savitljivosti kralješnice. U različitim slučajevima, kao što su između ostalog ozljede, oni se mogu pomaknuti, iskočiti iz svog fiziološkog položaja ili puknuti. Posljedično, dolazi do gubitka funkcije intervertebralnih diskova što rezultira pojavom boli, te dovodi do poremećaja ovisno o položaju problema. Klinička slika uvelike varira ovisno o tipu traume koji se ustvari dogodio. Nerijetko, ako se ovakvi poremećaji ne dijagnosticiraju pravovremeno, klinička slika se u kratkom vremenskom periodu pogoršava - pas može iskazivati nemogućnost  oslanjanja na pojedine ili sve ekstremitete, nemogućnost ustajanja, izrazito sporo hodanje ili "nepravilan" hod, zavijanje ljubimca (bol), osjetljivost područja prilikom dodira ili oslanjanja,... Direktna trauma na vratni dio kralježnice najčešći je uzrok loma i luksacije kralježnice (kralješka), pri čemu kralježnična moždina može biti također ozljeđena u vidu nagnječenja ili laceracije. Težina ozljeda kralježnične moždine mjeri se mogućom kvalitetom oporavka i ovisi o trima čimbenicima: brzini sile kompresije, stupnju i trajanju kompresije. U slučaju da je, dakle, došlo do iščašenja nekog od vratnih kralješaka nezaobilazno je u liječenju vraćanje kralješka u prvotan položaj, dekompresija kralježnične moždine i stabilizacija zahvaćenog kralješka. Na sreću, kod Vašeg ljubimca očigledno još uvijek klinička slika nije toliko teškog stupnja. No, u svakom slučaju, problemi s kralježnicom se moraju dijagnosticirati te utvrditi koliki je stupanj oštećenja i o čemu se točno radi. Pomoćne dijagnostičke metode kao što su rentgenski snimak, metoda kontrastnog slikanja kralješnice ili mijelografija danas se koriste kako bi se točno odredio stupanj oštećenja kralježnice i mjesto same traume. U tu svrhu, kako se zaista radi o vrlo mladom psu, moj savjet je da se svakako u najkraćem roku trebate javiti Vašem veterinaru ili veterinaru specijalisti u ortopediji kako bi se učinio kompletni klinički pregled s naglaskom na neurološki pregled ljubimca kao i slikanje kralježnice. Kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. pisala jer također o ozljedama kralježnice, u svom ranije objavljenom odgovoru Ozljeda kralježnice - terapija i oporavak.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Znam da mi na moje pitanje ne možete odgovoriti na daljinu, no pokušat ću barem opisati. Moj osmogodišnji mješanac (majka labrador retriver, otac mješanac terijera i pudlice), srednjeg rasta, nikad nije imao problema sa zglobovima ni nogama, visoko skače, brzo trči, dugo šetamo uvijek. No, u listopadu sam, do prosinca, trčala s njim svako jutro 2 km, popodne nekad još šetala toliko i onda sam prestala... i prije 20 dana odjednom je ustao i klecnule su mu noge i nije mogao hodati, prvo je stajao pa krenuo šepajući i jedva hodao. Davala sam mu po pola andola, masirala noge i štedila ga pa je bio bolje... Nekada bi šepao navečer, ali samo dok ne krene. Danas smo opet trčali 2, 3 km, da vidim što će biti... i jedva hoda. Što može biti i što mi preporučujete?! Živim na otoku i trenutno ne mogu veterinaru. Dok ne odem pomozite, molim vas.Hvala Vam. Marina O: Mnogobrojni su uzroci koji dovode do problema koje ste opisali. Bilo koja anatomska struktura na nozi može biti zahvaćena različitim bolestima i manifestirati se hramanjem i otežanim kretanjem. To se odnosi na mišiće, tetive, nerve, zglobove i šape kao takve. Trauma, različitog porijekla može uzrokovati oštećenja na više tkiva na nozi, a može biti i ograničena samo na npr. mišiće ili tetive. Mišići mogu biti zahvaćeni upalom, kao i tetive. Nervi na nozi, najčešće budu zahvaćeni traumom ili se radi o bolestima vezanim uz kičmenu moždinu, odnosno intervertebralne diskove. Bolesti zglobova su vjerojatno najčešći uzroci hramanja i otežanog hodanja kod pasa, naročito ako se radi o velikim pasminama, starijim od 6-7 godina. U tom smislu, spominju se degenerativne bolesti zglobova - osteoartroze koje nastaju uslijed trošenja zglobova u starosti ili se radi o bolestima kod kojih je oštećena građa zgloba: displazija kuka i lakta, ruptura prednjeg križnog ligamenta i osteochondrosis dissecans. Zglobovi mogu biti oštećeni i traumatski, npr. uganuća i iščašenja. Osim zglobova, zahvaćene mogu biti i same kosti, kod kojih može doći do fraktura, upala poput panosteitisa ali i tumora. Nerijetko, problemi sa šapama uzrokuju hramanje. Prodor stranog tijela, ubod, ugriz, upale, oštećenje kandži... dovode do otežanog kretanja i potrebe da se "poštedi" noga. Navedene bolesti imaju različito liječenje, ali za većinu njih, kao osnovne mjera vrijedi mirovanje i pošteda od intenzivnih aktivnosti. Također, naročito kod artritisa, važno je da pas nema preveliku tjelesnu težinu, kako bi se smanjilo opterećenje na bolesni zglob. Dakle, Vašem ljubimcu priuštite mirovanje, bez trčanja od nekoliko kilometara i što prije ga odvedite veterinaru na pregled.