*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene vučjaka staro 7 dana, 4 dana majka ga je vjerovjtno povrijedila zubima i napravila mu veću posjekotinu na glavi. Vodila sam ga na šivanje i dobila savjet da ga nosim kod majke samo kad treba da sisa. To sam i radila, međutim drugog dana je jedan konac pukao pa sam ga opet vodila na šivanje. Pokušala sam da ga hranim i samo jednom vodim kod majke dok to malo ne zaraste, ali slabo jede pa sam ga morala odnijeti. Vidim da mu je još jedan konac pukao pa ne znam što da radim. Kako da ga zaštitim da konci ne pucaju? Jako se brinem za njega. Unaprijed hvala, TinaO: Otvorene su rane one koje označavaju prekid kontinuiteta kože i potkožnih struktura. Ako je rana duboka, potrebno ju je sašiti u prvih šest sati kada se radi o primarnom šavu, a rane koje su starije obično su šivane kada se obnove rubovi rane. Obavezno treba šivati one rane koje krvare i one koje imaju nepravilnu površinu.Konac je strano tijelo koje pritišće i steže te može uzrokovati upalu, što posljedično ostavlja veći ožiljak. Nastoji se koristiti što tanji konac i što manje traumatizirati tkivo. Najbolje cijele ožiljci na glavi i vratu jer je tu najbolja prokrvljenost, a što je cirkulacija slabija, npr. na donjem dijelu trbuha, ili ekstremiteta, rane lošije cijele pa se očekuju i vidljiviji ožiljci. U prvih 48 sati nakon šivanja rane su najpodložnije infekciji pa ih je potrebno, po mogućnosti, zatvoriti i to sterilnom gazom. Nakon toga bi rane trebalo redovito previjati i kontrolirati svaki drugi dan.Rana bi kod zdravih jedinki trebala zacijeliti prosječno u roku od 5 do 7 dana. Psi instinktivno ližu rane kako bi ublažili boli i čistili ranu. Međutim, kod dubokih rana koje su šivane lizanje rana je kontraindicirano jer postoji opasnost da se tako pokidaju konci i rana ponovo vlaži i širi. U periodu intenzivnog zaraštavanja (2-4 dana) potrebno je da rana miruje, u protivnom dolazi do iritacije rane i remećenja procesa zaraštavanja. Proces zaraštavanja se odvija i reparacijom i regeneracijom. Regeneracija je stvaranje istog odgovarajućeg tkiva na mjestu rane, a reparacija je zamjena tkiva, odnosno stvaranje ožiljka. Koža i sluznica imaju veliku moć regeneracije epitelizacijom. Svakako spriječite da majka štene liže po rani, ako je potrebno stavite i sterilnu gazu ili flaster, pritom je potrebno obrijati područje oko rane. Potrebno je da štene siše majčino mlijeko pa ga svakako svaka 2 sata donosite pod sisu. Samo uz Vašu pomoć i pažnju možete osigurati da s jedne strane rana zacijeli, a s druge strane da mu osigurate da dobije sve prijeko potrebne nutritivne elemente kroz majčino mlijeko.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 18.11.2010.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim vas pomoć, naime radi se o ženki retrivera staroj godinu dana i muči me njeno ponašanje što se tiće hrane, ona toliko proždrljivo jede doslovce guta hranu, cvili kada čuje da pripremam hranu i zna i da pojede izmet i svoj i od drugih pasa. Nije gladna, krupna je i na vrijeme dobiva jesti, očišćena je od nametnika i cijepljena a dobili smo je, rekli su nam da je kao mala nađena na cesti i da se sama brinula o sebi i možda svašta jela da bi preživjela. Molim vas kako da je odviknem od tog proždrljivog jela i stalnog cviljenja jer to je toliko ružno za čuti i gledati je, sramota me jer netko može pomisliti da je gladna i zapostavljena. Usput i stalno kopa. Kako to riješiti? Zahvaljujem unaprijed na odgovoru, MiaO: Polifagija je stanje kada životinja ima pojačani apetit. Može biti uzrokovana bihevioralno/psihološki, kod nekih pasmina je i uobičajena, a može biti izazvana i dosadom. Fiziološki se javlja kod hladnog okoliša, povećane aktivnosti, laktacije i graviditeta. Problem u hrani može biti kod hrane koja im je jako fina ili koja je loše kvalitete. Problem može biti u deficitu unesenih hranjivih tvari, povećanog gubitka nutrijenata, povećane apsorpcije nutrijenata. Endokrini uzroci polifagije su dijabetes melitus, hiperadrenokorticizam (pojačan rad nadbubrežne žlijezde), hipertireoidizam (pojačan rad štitnjače) i inzulinom (tumor gušterače). Od drugih uzroka to su peritoneoperikardijalna dijafragmatska hernija i neki lijekovi i hormoni (aminofilin, benzodijazepini, glukokortikoidi, fenobarbiton i proligeston).Provjerite na hrani kojom hranite ljubimicu, u tablici na pakiranju da li za dob i težinu vašrg psa dajete dovoljnu količinu hrane. Vaš pas je s godinu dana još štene jer retriveri kada odrastu teže iznad 25 kilograma, što znači da spadaju u velike pasmine i razvoj im traje do starosti godinu i pol.Nađeni psi i psi iz azila koji su imali rivale u vezi hrane često kao posljedicu imaju isti problem.Kako biste usporili hranjenje, hranite je barem u dva obroka, hranu možete ponuditi u malo vode jer hvatanje granula dehidrirane hrane će je usporiti ili joj Vi možete obrok produžiti na npr. 20 minuta pa joj davati pomalo.Niste naveli da li je kujica kastrirana. Ukoliko je, kod njih se nakon kastracije ponekad javlja sklonost pojačanom apetitu i debljanju. Za taj problem u trgovinama Pet centra možete nabaviti specijalnu hranu za kastrirane pse Purina Pro plan sterilised i Royal Canin Neutered large breed.Za nadoknadu vitamina, minerala i proteina preporučam VMP vitamine od Pfizera.Protiv koprofagije (kontumiranja izmeta) preporučam Forbid prah (Canioli)d odatak hrani za pse i mačke koji sprječava i uklanja koprofagiju čineći izmet odbojnim životinjama. Supstance sadržane u Forbidu čine izmet vrlo neukusnim. Također, sprječava reinvaziju jajašcima parazita iz fecesa za vrijeme antiparazitskog tretmana. Prah se umiješa u hranu kroz bar 15 dana. Ako životinja koja manifestira koprofagiju živi s drugim životinjama treba tretirati i njih.Točnu dijagnozu moći će dati isključivo veterinar na osnovu kliničkog pregleda psa.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 17.11.2010.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu labradora staru 1 god. i 8 mj. Nedavno sam primjetila da ispod nosića, lijevo, ima kao neki čir promjera 0.5 cm. Prvo je bio crne boje, zatim je pocrvenilo te na dodir i prokrvari. Na početku je izgledalo kao ubod insekta, ali evo prošlo je već par dana i ne povlači se. Znate li možda o čemu je riječ? TinaO: O površinskoj upali kože možete pročitati ovdje.U mladih pasa se često javlja juvenilni celulitis, nepoznatog uzroka i mehanizma nastanka. Manifestira se pojavom mjehurića, čvoriće prozirnog do gnojnog sadržaja te područjima bez dlake na njuški, usnicama te oko očiju. Promjene mogu biti od blagih do jakih. Često su bolne, ali nikad sa svrbežom. Može se pojaviti i regionalo povećanje limfnih čvorova.Najveću incidenciju ima kod mladih pasa u starosti između 3 tjedna i 6 mjeseci. Najčešće se javlja u jazavčara, zlatnih retrivera, labradora, Gordon setera, bigla i pointera.Diferencijalno dijagnostički treba eliminirati gnojnu upalu kože brade, demodikozu, duboku gnojnu upalu kože i angioedem. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkih simptoma, citološki nalazimom gnojnu i gnjnogranulomatoznu upalu. Može se vidjeti i sekundarna infekcija bakterijama i gljivicama. Bakterijska kultura je uglavnom sterilna, mogu biti izolirane sekundarne bakterije.Liječenje se provodi tretiranjem sekundarnih bakterijskih i gljivičnih infekcija, dnevno se kupa u nježnoj toploj vodi, a od lijekova se koristi prednizolon te cefaleksin ili amoksicilin sa klavulanskom kiselinom.Prognoza je dobra ako za 4-5 dana reagira poboljšanjem.Naravno, trebat ćete psa odvesti veterinaru da nakon pregleda ustanovi točno o čemu je riječ.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 17.11.2010.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: Molim Vas ukoliko mi možete dati mišljenje i objasniti razliku između mastocitoma i histiocitoma. Naime moj pesonja je mješanac, cca 43 kg, između boxera i labradora, 5 godina star. Prije nekih mjesec dana sam primjetio da dok leži i spava pred televizorom da se trese kao šiba na vodi. Uz to njuška mu je bila jako vlažna i kihao je. Otišli smo kod veterinara i pod dijagnozom nekakve prehlade je dobio antibiotik i to najjači. Usprkos tome ni nakon dva tjedna ništa bolje mu nije bilo. Odlučio sam otići opet kod veterinara, no taj sam dan na njegovom trbuhu pronašao kvržicu bez dlake promjera cca 1 do 1,5 cm sa kao nekakvom crnom sredinom. Pas je operiran i čekamo nalaze. No veterinar mi jednom kaže da bi volio da se vara, ali ne vjeruje i da je to mastocitom, a drugi put da je to mastocitom, odnosno histocitom. Pa baš i nije isto ili...? No, evo, treći dan nakon operacije moj crni vrag se i dalje trese, u jednom trenu stišće se uz mene a u drugom iz dnevnog bježi u hodnik da bude sam. Kao mladi pas sa nekih godinu dana je pojeo komad užeta i bio je operiran, no nakon te operacije koja je bila znatno teža nije se ovako ponašao. On je na jak, hrabar, jako znatiželjan, i takav je bio i nakon prve operacije. On ima odličan dapače i preodličan apetit, no unatoč tome sada je čudan , i mada glupo zvuči, meni se čini da još nešto nije u redu. Dok čekam nalaze, molim Vas za mišljenje. Unaprijed hvala. Robert O: Mastocitom je maligni tumor koji se javlja iz mastocita kožnog tkiva. To je najčešći tumor kože u pasa, i drugi najčešći tumor u mačaka. Često se javlja u starijih životinja. U pasa predispoziciju za nastanak tog tumora imaju bokser, mops, labrador, vajmarski ptičar, bigl, šar-pei i zlatni retriver, kod mačaka su to sijamske mačke. U pasa su promjene različite; kožni ili potkožni edem, papule (mjehurići), noduli (čvorovi) ili viseće tvorbe veličine od par milimetara do nekoliko centimetara u promjeru. Mogu biti slabo ili dobro ograničene, mekane ili čvrste, bez dlake ili puknute, zacrvenjene, hiperpigmentrane ili boje mesa najčešće su pojedinačni, ali mogu biti i više njih i to najčešće na trupu, perineumu i ekstremitetima. Želučani ili crijevni čirevi ili zgrušavanje krvi mogu biti sekundarna posljedica oslobađanja produkata mastocita (histamin, heparin). U mačaka je promjena najčešće pojedinačni čvor. Dijagnoza se postavlja citološki, dermatohistopatološki i potrebno je i pregledati životinju na moguće metastaze (aspiracija sadržaja iz regionalnog limfnog čvora, jetre, slezene i koštane srži, rentgen, ultrazvuk). Liječenje se vrši kirurškim odstranjivanjem dobro ograničenih promjena, zračenje kod nepotpuno odstranjenih tumora, rasprostranjene lezije -tretman prednizolonom za privremenu remisiju (palijativno liječenje) te kod metastaza H1 i H2 blokatori (difenhidramin) te blokatori protonske pumpe da smanji želučano crijevne simptome zbog povećane koncentracije histamina. Moguća i kemoterapija sa limitirajućim učinkom kod rasprostranjene bolesti. Prognoza u pasa je varijabilna. Najvažniji prognostički faktor je histološka građa tumora i kompletno kirurško odstranjenje. Tumori lokalizirani na perinealnom (međica), peronealnom području, gubici, usnoj šupljini skloni su metastazama, tumori na peteljci prognostički su povoljniji. U mačaka su uglavnom benigni i najčešće se u mladih mačaka spontano povuku za 4-24 mjeseci. Histiocitom je benigna neoplazija mononuklearnih stanica nastalih od epidermalnih Langerhansovih stanica. Najčešći je u pasa mlađih od 4 godine. Manifestira se kao pojedinačni, brzo rastući, čvrsti, dobro ograničeni, zacrvenjeni, odignuti, bezdlačni kožni čvor 0,5-4 cm u promjeru. Može ulcerirai (otvoriti se rana) i najčešće se javlja na glavi, rubu uške i nogama. Dijagnoza se postavlja citološki i dermatohistopatološki. Tvorba se ostavlja samo na promatranju jer se većina lezija spontano povuče u razdoblju od 3 mjeseca. Kirurško odstranjivanje i krioterapija (ledom) provodi se kod lezija koje se ne povuku spontano. Prognoza je povoljna. Nalazi će potvrditi konačnu dijagnozu i nakon toga će se moći napraviti daljnja obrada Vašeg ljubimca.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 24.02.2011.
Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam kuju labradora od 11 mjeseci. Kupamo je redovito i skoro svaki dan pošto se kupa u moru. U zadnje vrijeme primjetio sam da joj strašno smrdi iz uha. Bi li možda mogla biti neka infekcija? Hvala Vam unaprijed za odgovor, Mateo O: Neugodan miris iz uha najčešće je posljedica nekakve infekcije. Upalu vanjskog uha najčešće uzrokuju paraziti, strana tijela, tumori, preosjetljivost i alergije, iritacije ili autoimune bolesti. Faktori koji povećavaju rizik nastanka upale su na primjer uzak ušni kanal, dugačke poklopljene uši, pojačano lučenje ceruminalnih žlijezdi, nakupljanje dlake u ušnom kanalu ili kao u Vašem slučaju kupanje ili plivanje. Takve stanja dovode do promjene u ravnoteži sekrecije i mikroflore uha te posljedično do razvoja infekcije. Nakon što dođe do promjene sredine, uho postane pogodno stanište za naseljavanje bakterija, virusa ili gljivica koje onda dodatno usporavaju oporavak i izlječenje. Klinički znakovi koji se mogu javiti prilikom takvih upala su češanje i trljanje uha, tresenje glavom, pojačano stvaranje sekreta i neugodnog mirisa iz uha, crvenilo i otečenje ušnog kanala te bolna reakcija na dodir. U takvim je slučajevima najbolje posjetiti veterinara kako bi se odredio točan uzrok upale i propisala pravilna terapija. To je vrlo važno iz razloga što su upale uha dosta sklone recidivima pa ako terapija nije pažljivo provedena znaju se često vraćati i ponovno stvarati probleme. Što se tiče redovite higijene uha svakako preporučam neku od tekućina posebno namijenjenih ispiranju i njezi ušiju. Iz ponude Pet centra izdvojila bi Otifree otopinu na bazi kalendule koja otapa cerumen i prljavštinu te smanjuje broj bakterija i gljivica u vanjskom zvukovodu ili Adolac, sredstvo za čišćeje ušiju na bazi borne kiseline. Zatim, Sensitiv Ohren-Reiniger (Beaphar), Otozyme kremu (Cardon) ili losion za uši sa propolisom i uljem čajevca (Orme Naturali). Više detalja o kupanju i upali uha možete pročitati u odgovoru kolegice Dragice Nemeš, dr. vet. med. ovdje.
Elena Tijan, dr. vet. med. | 24.02.2011.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam malog beagla starog 6 mj. Prekjučer ga je udario auto i ustanovilo se da ima slomljenu lopaticu pa sad čekamo operaciju. Mene brine što pas nije vršio veliku nuždu od nesreće. Veterinar kaže da je za vrijeme pregleda biglić par puta izbacivao nešto malo, ali ništa konkretno. Normano jede i pije vodu, normalno piški, ali veliku nuždu nikako. Zanima me do kad se to može tako pustiti i mogu li mu nekako pomoći? Pošto ne može stati na prednju šapu koja je imobilizirana, ja ga pridržavam dok je vani, pa je li moguće da mu i to smeta, taj neprirodan položaj? Unaprijed vam puno hvala za odgovor, Sanja O: U potpuno zdravih pasa se općenito smatra kako je uobičajeno da defeciraju dvaput u jednome danu, no sasvim se normalnim smatra i defeciranje jednom u dva dana. Konstipacijom se može zvati stanje u kojem pas ne defecira više od tri puta tjedno a stolica je tvrda, suha i u peleticama. Defeciranje je otežano a pokreti crijeva bolni (grčevi). Svakako da je nesreća mogla izazvati veliki stres u Vašeg ljubimca te pogodovati usporavanju motiliteta crijeva, no još nije prošlo vrijeme kada bi se trebalo zabrinuti za zdravlje ljubimca. Naime, ako se doista radi o žačepu, ono tek s vremenom (od 5-8 dana) dovodi do nakupljanja toksina. Ovo dovodi do brojnih zdravstvenih problema. Ujedno, stanje se komplicira samom činjenicom što feces dulje zaostaje u nepomičnom debelom crijevu pa postaje teže da taj materijal nesmetano kroz anus izađe van. Tada se pristupa kirurškom zahvatu uklanjanja zaostalog otpadnog materijala. Prvi znakovi komplikacija, odnosno začepa koji se mogu primijetiti u ljubimca su: zauzimanje stava i pokušaja defeciranja, ali bezuspješno, trbušna bol, napuhnutost, gubitak apetita, potištenost. Također, moram napomenuti kako je za očekivati i probleme sa pražnjenjem crijeva i nakon operativnog zahvata. Naime, anestezija, lijekovi, neuzimanje hrane minimalno 12 sati prije operativnog zahvata i izvjesno vrijeme nakon zahvata utječu na ovu pojavu. Također i nedostatna ili smanjena aktivnost, vrijeme oporavka i bol. Pri tome se normalnom pojavom smatra izostanak stolice 48 sati nakon operativnog zahvata. Znak da se ljubimac dobro oporavlja nakon zahvata predstavlja čujna peristaltika crijeva (uspostavi normalne peristaltike mogu pomoći lagane, kratke šetnje, bez velikih fizičkih napora), normalno uzimanje hrane i uredna defekacija. Ponekad je za navedeno potrebno 5-10 dana. Naveli ste da se Vaš ljubimac inače normalno ponaša, živahan je i ima apetit te stoga nemate razloga za zabrinutost. Možete Vašem ljubimcu pomoći dijetalnom ishranom, hranom koja sadrži visoki udio lakoprobavljive vlaknine, osigurati stalni pristup svježoj vodi i izvoditi ga u duže šetnje - naravno sve uz dogovor s Vašim veterinarom s obzirom na stanje. Bolnost u prednjem ektremitetu u pravilu ne dovodi do oteženog defeciranja. Defekacija je složen refleks, a centar za defekaciju nalazi se u lumbosakralnom dijelu kralješničke moždine. U njega dolaze impulsi s mehanoreceptora koji se nalaze u završnom dijelu kolona i u rektumu, a od njega idu prema završnom dijelu kolona, rektumu i analnom sfinkteru vlakna parasimpatikusa i vlakna simpatikusa. Parasimpatikusna živčana vlakna pojačavaju tonus i pokrete završnog dijela kolona i rektuma, a smanjuju tonus glatko mišićnog sfinktera anusa, čime potpomažu defekaciju. Simpatikusna živčana vlakna imaju suprotno djelovanje. I kora velikog mozga može djelovati inhibitorno preko simpatikusa na akt defekacije, te da je odgodi na određeno vrijeme. Poremećenost pražnjenja crijeva dovodi se usko u vezu s promjenama u samim crijevima, živčanom sustavu, endokrinim poremećajima i poremećajima funkcije jetre, pankreasa i drugih dijelova probavnog sustava, ali sama bol u prednjem ekstremitetu ne dovodi do nemogućnosti pražnjenja crijeva. Vašem je ljubimcu vjerojatno još teško održavati ravnotežu s obzirom na tek nastalo stanje, no vjerujem da će ubrzo kompenzirati nemogućnost oslanjanja na prednji ekstremitet s obzirom da su psi životinje iznimno sposobne održati kvalitetu vlastita života unatoč nekoj od lokomotornih smetnji.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 21.02.2011.
Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam ženku francuskog buldoga staru oko dvije godine. Međutim, već duže vrijeme ima neku izraslinu u vanjskom dijelu uha. Dnevno joj kuhamo svježi obrok, prijepodne pojede kekse. Inače je vesela i razigrana. Lijepi pozdrav, Zorica O: Postoji mnogo razloga koji mogu dovesti do stvaranja izraslina i oteklina u uhu. Jedan od češćih razloga je hematom uške ili infekcija nastala zbog stranog tijela u ušnom kanalu. Kvržice i izrasline mogu također ukazivati i na tumorozne tvorbe. Tumori ušnog kanala češći su u mačaka nego u pasa, ali su općenito rijetki naprema kožnim tumorima na ostalim dijelovima tijela. Također, češći su oni nastali na vanjskom uhu i uški negoli tumori srednjeg ili unutarnjeg uha. Točan uzrok nastanka ovih tumora je još uvijek nepoznat. Jedna od teorija je da kronična upala uha dovodi do bujanja tkiva i posljedično do razvoja tumora. Također, postoji pasminska predispozicija pa se smatra da su koker španijeli posebno skloni nastanku ovih tumora, jednako kao i starije životinje. Znakovi koji ukazuju na tumor ušnog kanala su obično iscjedak iz samo jednog uha (cerumen, gnoj...), neugodan miris, tresenje glavom, češkanje uha, oteklina ili apsces u području ispod uha, gluhoća ili poremećaj ravnoteže ako su zahvaćeni unutarnje ili srednje uho. Tumori ušnog kanala su, nažalost, češće zloćudni negoli dobroćudni. Najčešći tumor uške u pasa je tumor žlijezda lojnica, dok je najčešći tumor vanjskog uha, tumor ceruminalnih žlijezda. Od ostalih tumora mogu se javiti upalni polipi, papilomi, adenomi lojnih žlijezda ili melanomi. U slučaju Vaše ljubimice preporučam da ju svakako odvedete na pregled kod veterinara ili na Veterinarski fakultet, da se detaljno pregledaju uši i obave sve potrebne pretrage kako bi se ustanovio uzrok nastanka izrasline i odredila terapija.
Elena Tijan, dr. vet. med. | 31.01.2011.
Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam maltezera starog 2 do 3 godine. U kući imamo malu bebu i kad netko uđe u kuću on krene lajati, uplaši dijete dok spava i beba se probudi. Kako da ga odviknem? Molim Vas odgovor. Hvala, Anna O: Lajanje je dio normalne komunikacije i ponašanja psa. Psi uvijek laju s nekim razlogom, bilo zbog uzbuđenja, straha, dosade, privlačenja pozornosti ili, kao u Vašem slučaju, upozorenja da je netko došao u kuću. Kako bi se kontroliralo lajanje potrebno je da, za početak, pas bude poslušan za što treba puno vježbe i treniranja. Vikanje na njega tipa "ne" vjerojatno će još pogoršati situaciju jer će pas misliti da ste mu se pridružili pa da i Vi "lajete". Potrebno je izabrati jednu riječ koju ćete upotrebljavati kao naredbu, poput "dosta", i koristiti je uvijek u istom tonalitetu. To vrijedi za sve ukućane. Nažalost, trebat će puno vremena i strpljenja da bi se promijenilo ponašanje psa. Svakako je važno da svaki put psa nagradite nekom poslasticom kada napravi nešto dobro. Fizičko kažnjavanje neće imati nikakve koristi, osim što će Vas se pas bojati. Također, kada netko ulazi u kuću, nemojte psa grliti niti pričati potiho dok laje jer bi mogao misliti da je zbilja riječ o nekakvoj opasnosti pa će idući put lajati još i više. Trebalo bi što češće s njim vježbati, barem po desetak minuta, simulirajući slične situacije. Važno je, također, osigurati da psa ne nagrađujemo za bilo kakav oblik lajanja. Ako pas laje kad želi jesti i Vi njega tada nahranite, zapravo ste nagradili njegovo glasanje. Ako ignorirate lajanje, ali mu ipak pridate pozornost pas će naučiti da kraće lajanje nema efekta, kao što ima ono dugotrajno i neumjereno. Kada nas pas upozorava da je netko došao potrebno mu je dati do znanja, nakon što jednom – dvaput zalaje, da je bio dobar što nas je upozorio, ali da ćemo sada mi preuzeti kontrolu. Tada bi riječ "dosta" trebala koristiti svrsi. Kako biste ga naučili na zapovijed "dosta" odglumite situaciju u kojoj će pas lajati, ali ne pretjerano, na primjer pokucajte na ulazna vrata. Nakon što jednom – dvaput zalaje, prestanite kucati i skrenite mu s nečim pažnju na Vas. Ako prestane lajati, odmah recite "dosta" i nagradite ga poslasticom. Ako pas ne prestane lajati, stavite mu poslasticu ispred nosa. Kad prestane lajati recite "dosta", pričekajte nekoliko sekundi i ako je pas i dalje tiho dajte mu nagradu i pohvalite ga. U cijeloj priči je bitno samo da ne pogriješite tajming; pas mora "biti tiho" kad dobije poslasticu jer će inače misliti da ste ga nagradili za lajanje. Nakon što Vaš ljubimac asocira riječ "dosta" s tišinom, moći ćete tu riječ koristiti kao zapovijed za prestanak lajanja.
Elena Tijan, dr. vet. med. | 30.01.2011.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa križanca belgijskog ovčara i aljaškog malamuta starog 6 mj. i mislim da je premalen, s obzirom da su mu roditelji velike pasmine. Da li na to utječe ishrana ili...? Možete li mi dati par savjeta što učiniti povodom toga? Hvala unaprijed, Sandra O: Na rast i razvoj štenaca utječu mnogi čimbenici. Tako, na prvom mjestu se najčešće spominje pasminska predispozicija, odnosno genetski potencijal. Naime, ako ljubimac potječe iz legla gdje su mu roditelji imali određenu ili određene osobine naglašene, velika je vjerojatnost da su to prenijeli i na podmladak te da postoji prirodna osnova da se ista osobina ili osobine izraze i u fenotipu. Druga važna činjenica koja osigurava normalan rast i razvoj u svakom slučaju je i prehrana. Naime, ako je prehrana kvalitetna, pravilno prilagođena dobi, veličini, aktivnosti te svim drugim potrebama samog ljubimca, velika je vjerojatnost da će ljubimac postići "maksimalne vrijednosti" genetski uvjetovane. Iz tog razloga, poželjno je pravilno odabrati i izbalansirati hranidbu ljubimca, a sve kako bi se pravilno i dostatno podmirile dnevne nutritivne potrebe ljubimca. Tako, danas se na tržištu mogu pronaći mnoge hrane renomiranih proizvođača koji u svojim proizvodnim linijama imaju posebno prilagođene hrane za svaku pojedinu dob, fazu rasta i razvoja, veličinu ljubimca, posebne potrebe, pojačanu aktivnost,... Naravno, na rast i razvoj te konačan izgled ljubimca utječu i mnogi drugi faktori, kao što su okolina, zdravlje ljubimca, redovita aktivnost,... Iz svega gore navedenog, da se zaključiti da je poprilično nezahvalno unaprijed predviđati konačne osobine, osobine kao što su konačna visina ili težina ljubimca. Prije navedeno je poprilično teško pogotovo kada je riječ o križancima ili mješancima. U pravilu, veterinari pokušavaju prema određenim parametrima procijeniti kakve su genetske predispozicije jedinke za npr. rast. Tako, promatrajući ljubimca (npr. razvoj kostiju) te uspoređujući njihov rast prema samoj dobi ljubimca, moguće je donekle dobiti orijentacijske vrijednosti očekivane veličine ljubimca. Ovdje je bitno odrediti samu dob ljubimca jer je poznato da se period rasta i razvoja odvija u nekoliko faza. Tako, veće pasmine pasa dobivaju na težini nešto kasnije (50% težine buduće odrasle jedinke dobivaju u periodu od 5. do 7. mjeseca starosti), spolno sazrijevaju također kasnije, odnosno u dobi od 8. do 14. mjeseca starosti, mentalno i fizički vrhunac dostižu u dobi od 18. do 25. mjeseci starosti. Zato se u slučajevima kada ni sami vlasnici nisu dovoljno sigurni da li njihovi ljubimci pravilno "napreduju" (u rastu i razvoju), savjetuje posjet veterinaru. Veterinari će po pregledu ljubimca moći procijeniti kako sam ljubimac napreduje, odnosno usmjeriti vlasnika na eventualne korekcije u svrhu postizanja ili zadržavanja optimalne kvalitete života ljubimca.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 30.01.2011.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Možete li mi pomoći savjetom, imam malo štene engleskog buldoga, staro 3mj. i zanima me koju kremu da mu kupimo za njegu njuškice, s obzirom da se treba redovito čistiti i mazati? Preporučili su nam uzgaijvači kreme poput melema ili dječjih masnijih kremica pa sad nisam siguran što mu kupiti. Hvala i lijep pozdrav, Boro O: Nabori kože glave ili cijelog tijela pasminska su karakteristika manjeg broja pasmina pasa. Oni privlače svojim simpatičnim izgledom, te ih sve češće susrećemo kao kućne ljubimce. Na žalost, njihova koža je u pravilu osjetljivija i zahtjeva posebnu njegu i pažnju. Kožni su nabori, već po svojoj građi, predilekciono mjesto za nakupljanje nečistoće, kožnog detritusa, suza, sline ili nametnika. Kako među njima dolazi i do trenja, a sam međuprostor nije prozračen, nastaju uvjeti za razvoj različitih mikroorganizama. Stoga biste nabore trebali održavati čistim upotrebom vlažnih maramica za pse, a u slučaju iritacije i blagim otopinama antiseptika. Kožu potom treba osušiti tamponiranjem kompresom ili papirnatom maramicom. Nakon te standardne njege mogu Vam preporučiti upotrebu spreja na bazi propolisa i koprive koji osvježava, čisti i štiti kako zdravu tako i oštećenu kožu. To je Skin Care sprej proizvođača Orme Naturali. Od istog proizvođača možete koristiti i umirijuću mast sa cinkovim oksidom. Također, za njegu kože možete koristiti i Capha balzam sa ekstraktom kamilice i kadulje od proizvođača Canina.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 26.01.2011.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me da li je čudno ako šarplaninka ošteni samo jedno? Ne znam točno kad se oštenila? Da li je moguće da izađe još? IvanO: Nije neobično ako kuja ošteni samo jedno štene, kao što nije neobično ni ako ih ošteni 7-8. Broj štenaca, međutim, može utjecati na dužinu poroda jer je za očekivati duži porod ukoliko ih ima više.Dužina trajanja štenjenja vrlo je individualna. Kod većine kuja porod prolazi bez većih komplikacija, izuzev onih kojima je to prvi okot, pa su zbunjene, uplašene i ponekad trebaju asistenciju vlasnika ili veterinara. Ukoliko se porod iz bilo kojeg razloga prekine (preveliki štenci koji "zapnu" u porođajnom kanalu; umor kuje; slabi ili izostali trudovi...), potrebno je hitno potražiti pomoć veterinara.Nisu rijetki slučajevi kada dolazi do komplikacija pri porodu. Uzroci mogu biti brojni - poremećen tijek poroda (produže se intervali između trudova ili ih uopće nema; dugotrajni porod koji iscrpljuje kuju; preuzak porođajni kanal ili preveliki štenci, koji zaostanu u porođajnom kanalu; manjak plodne tekućine, pa porođajni kanal nije dovoljno sklizak i dovodi do zaostajanja štenaca), mrtvorođeni štenci (najčešće kod prvorotkinja) ili je općenito zdravstveno stanje kuje loše, pa nije u stanju sama izdržati porod do kraja.Kako biste bili sigurni da se radi o komplikaciji, obratite pažnju na sljedeće znakove: 1. ukoliko trud traje više od 20 minuta, a ne završi istiskivanjem štenca iz porođajnog kanala;2. ukoliko kuja ubrzano i otežano diše, apatična je, a tjelesna temperatura joj se povisila iznad 39,5 stupnjeva C;3. ukoliko kuja krvari iz rodnice duže od 10 minuta;4. ukoliko iz porođajnog kanala viri glavica šteneta i plodni mjehur. U navedenim je slučajevima uvijek potrebna pomoć veterinara.Po završetku poroda, kuja uglavnom sama pregrize pupkovinu (ukoliko to ne učini, potrebna je asistencija vlasnika, koji će to učiniti isključivo sa sterilnim škarama ili skalpelom, otprilike 1 - 1,5 cm od tijela!) i pojede posteljicu (nikako joj ne dozvoliti da pojede više od 3-4 posteljice, jer bi mogla dobiti proljev; a ukoliko ih odbija sama skinuti i pojesti - najčešće kuja kojoj je ovo prvo leglo - vlasnik treba manuelno izvaditi štence iz posteljice, kako bi spriječio ugušenje).Lizanjem štenaca kuja ih suši, a istovremeno im potiče cirkulaciju. Osim toga, često ih liže po analnom otvoru i spolnim organima, ne bi li na taj način potaknula defekaciju i mokrenje.Ponekad se dešava da štene aspirira plodnu tekućinu (čuju se hropci dok diše) pa mu u tom slučaju vlasnik pomaže na način da ispravi jezik u usnoj šupljini, a štene okrene naglavačke, fiksira glavu i tijelo s obje ruke i laganim trzajem protrese. Postupak se ponavlja, dok god se čuju hropci. Pri tome vlasnik treba biti jako oprezan, da ne bi ozlijedio štene.U periodu 3 - 7 dana po završetku poroda, kuji će se iz vagine cijediti krvavi iscjedak. Ukoliko se taj period produži, obavezno je odvedite na pregled kod veterinara, da se utvrde moguće komplikacije.Štenci se nakon poroda smještaju uz kuju, a ona ih instiktivno usmjerava prema sisama, ne bi li posisali kolostrum (prvo mlijeko), koji sadrži antitijela bitna za njihovo preživljavanje u prvim tjednima života (dok još nisu sposobni stvarati vlastita).Ukoliko se radi o štenjenju tijekom zimskih mjeseci, ne bi bilo na odmet u blizinu ležaja postaviti grijalicu ili kuju i štence obavezno držati u toploj prostoriji.Otprilike 24 sata nakon poroda kuju bi trebalo odvesti veterinaru, da se napravi Rtg snimka i utvrdi jesu li svi štenci izašli van.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 28.11.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dvoje male djece i kupili smo pekinezera starog 22 dana. Molim vas da mi odgovorite da li postoji ikakva opasnost za moju djecu? Vodili smo ga veterinaru, da ga vakcinišemo, ali ne možemo ga vakcinisati zato što je mlad, tek sa 42 dana može. Željeli bi da znamo da li smo napravili dobar korak? S poštovanjem, IbroO: Nakon poroda, štenad od majke stječe pasivnu imunost. Pasivna imunost se stječe primanjem protutijela koje je proizvela neka druga životinja iste ili različite vrste. Mladunčad postaje pasivno imuna prirodnim načinom ako primi majčina protutijela kroz placentu (dijaplacentarno) tijekom intrauterina razvoja ili mljezivom (kolostrumom) neposredno nakon rođenja. Optimalno vrijeme za vakcinaciju je kada se razgradi većina majčinih protutijela i imuni sustav šteneta postane sposoban na odgovarajući način reagirati na antimikrobne antigene.Najčešći protokol cijepljenja je prvi puta u dobi od 8 tjedana, sa dvije revakcinacije u razmaku 2 do 3 tjedna, cjepivom kojim se stječe imunost protiv štenećaka, parvoviroze, zaraznog hepatitisa, leptospiroze i infekcija dišnog sustava psa (psećeg adenovirusa i virusa parainfluence pasa) tako da Vas je Vaš veterinar ispravno savjetovao. Općenito o rasporedu cijepljenja štenadi pisala sam ovdje.Kako se kod cijepljenja štenadi radi samo o zaraznim bolestima pasa, a ne zoonozama (bolestima zajedničkim ljudima i životinjama), rizik za Vašu djecu postoji ukoliko je štene držano u nehigijenskim uvjetima prije dolaska u Vaš dom pa je podložno uvjetnim infekcijama (infekcije ubikvitarnim mikroorganizmima čije prekomjerno razmnožavanje nastupi u povoljnim uvjetima). Moram naglasiti kako se štene u ovom slučaju ne može smatrati kao primarni prenositelj, već infekcija može nastupiti iz niza drugih razloga (smanjene opće otpornosti organizama, neodržavanje higijene prostora u kojem štene boravi kao i stambenog prostora, manjkava higijena ruku, posuda za hranu i vodu kao i prostora za pripremu hrane, kako za ljubimca tako i za ukućane i dr.).Osim navedenoga, potencijalni rizik za zdravlje Vaše djece može predstavljati prisutnost crijevnih parazita ukoliko "čišćenje" nije obavljeno na vrijeme, što možete provjeriti kod prijašnjeg vlasnika. U praksi se štenad dehelminizira prvi puta već sa navršenih 10 dana starosti. Preparati koji se daju ponavljaju se sa razmakom od 14 dana. O dehelminizaciji u štenadi pisao je kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. ovdje.Moram napomenuti kako je dob od 22 dana za štenad doista prerano za odvajanje od majke i legla te Vam preporučam osobiti oprez sljedećih nekoliko tjedana. Štene ove dobi prehranjuje se isključivo mlijekom, a postepeno možete mu ponuditi jedan do dva obroka dnevno gotove hrane za štence. Hrana koja se nudi potrebno je da bude mekana - više kašasta. Najbolje je hranu namijenjenu za ishranu štenaca razmekšati u zamjenskom mlijeku. S vremenom se mlijeko zamjenjuje toplom vodom te prelazi na sve tvrđi obrok, kako bi štenci u dobi od 5 tjedana jeli u prosjeku 4 obroka dnevno.Imajte na umu kako jedino održavanjem osobne kao i higijene prostora u kojem boravite zajedno s ljubimcem prevenirate oboljenja kako ljubimca tako i ukućana.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 28.11.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo ženku njemačke doge staru 10 mjeseci. Pas je odlično razvijen, visok 80 cm i težak 63 kg. Za psa smo napravili boks u dvorištu koji je sa dvije strane zatvoren zidom a sa dvije, prema dvorištu otvoren, u boksu se nalazi velika kućica od drveta izolirana sa svih strana sa 5 cm stiropora, samo je ulaz otvoren. Moje pitanje je da li se u takvim uvjetima ova pasmina može držati vani bez obzira na temperaturu? Naš pas ponekad boravi kraće vrijeme u kući, oko sat dva, da li je dobro poslije toga izvesti ga u kućicu na spavanje ako je vani temperatura u minusu? Hoće li mu škoditi ako duže vrijeme bude u kući? Mario O: Držati psa u dvorištu ili u kući (stanu) ovisi uzeti u oprvenstveno o odluci vlasnika. Naravno, pri tome treba uzeti u obzir pasminsku pripadnost i klimatske uvjete (pastirski i ovčarski psi idealan su izbor ukoliko želite psa držati na dvorištu).Za držanje ljubimca u boksu potrebno bi bilo isti prilagoditi, kako po veličini samog ljubimca tako i po samoj građi (materijalu) i položaju u dvorištu. Sam boks je potrebno smjestiti na takvo mjesto da nije izložen udarima vjetra, da ima nadstrešnicu koja će štititi ulaz od kiše i snijega i naravno podnica bi trebala biti odignuta od poda barem 10-20 cm. Također, treba omogućiti psu slobodno kretanje dvorištem, za što je preduvjet ograđeno dvorište.Kako je za ispravan odgoj svakog psa potrebno biti dosljedan i truditi se ne zbunjivati ga previše, savjetuje se da se odlučite gdje ćete držati Vašeg ljubimca (u kući ili vani), i toga se pridržavati. U protivnom, stalnim premještanjem dovodite svog ljubimca do zbunjenosti i nerazumijevanja jer će on smatrati da ga udaljavate i na takav način kažnjavate, a da u isto vrijeme ne zna što je učinio. Više o veličini boksa za ljubimca možete saznati i u odgovoru kolegice Martine Kuzmanić, dr. vet. med. ovdje.Mnogi uzgajivači navode da bi ovu pasminu pasa ipak po zimi trebalo držati u stanu ili kući. Naime, razlog leži u nekoliko važnih činjenica. Prva je, naravno, u tome što ova pasmina pasa posjeduje kratku dlaku. Iako se linjanjem ona mijenja, a sve kako bi mogla osigurati ljubimcu održavanje optimalne tjelesne temperature tijekom nepovoljnih vremenskih uvjeta, smatra se da ova pasmina "nešto lošije" podnosi temperaturne oscilacije (pretoplo, prehladno). Također, mnogi vlasnici ove pasmine pasa navode da je ova pasmina izrazito povezana s ljudima te da ostavljanje ljubimca u boksu ili dvorištu na duže vremenske periode može rezultirati razvojem različitih poremećaja kod psa.Mnoge korisne informacije o ovoj pasmini kao i o njihovom najprikladnijem načinu držanja možete saznati i na adresi Kinološkog saveza ili u školama za odgoj i školovanje pasa.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 28.11.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa, muškog, pasmine pudl. Star je 7 godina. Prije nekoliko dana doživio je nesreću na cesti. Udario ga je automobil, više nekako u stražnji dio tijela. Više nije mogao stati na stražnje noge. Veterinar je rekao da nema nikakvih znakova prijeloma, što je rentgen i pokazao. Dobio je iznimno visoku temperaturu, ubrzano je disao. Liječen je tri dana uzastopno od dana nesreće, dobio je injekcije za bolove, infuziju prvi dan. Ali motorike ni četvrti dan u njegovim nogama nema, kao da ih ne osjeća. Veterinar je zaključio da je to od šoka i da sumnja kako će uopće ikada više stati na noge. Preporučio je odlazak na Veterinarski institut Zagreb, te da mu se tamo još jedom napravi kompletan pregled, te da će operacija bit ineizbježna. On normalno jede, veseo je. Ali sa stražnjim nožicama uopće ne reagira. Ne znam što da radim, kako da mu pomognem.Veterinar je spomenuo tu operaciju, koja je dosta skupa. Ima li nekakvo drugo rješenje? Hvala Vam unaprijed! Valentina O: Važno je naglasiti da nikada ne treba podcjenjivati zatvorenu ozljedu naročito kada se radi o udarcu automobila. Prilikom traumatskih ozljeda, ako i nije ozlijeđena i koža, ipak može doći do ozljede unutarnjih organa koje mogu biti očite tek nakon nekoliko dana, kada je nerijetko i prekasno.Općenito, paraliza ekstremiteta najčešće se pojavljuje kao posljedica oštećenja perifernih spinalnih živaca. Paraliza stražnjih ekstremiteta se najčešće dovodi u vezu s ozljedama, odnosno traumom korijena živca na području lumbalnog i/ili sakralnog dijela ili ozljedama živaca na samim ekstremitetima. Klinička slika ovisit će o lokalizaciji problema. Sposobnost ili nemogućnost da se ljubimac osloni na ekstremitet, prisustvo ili odsustvo boli, mogućnost fleksije u zglobu, prisustvo refleksa na različitim dijelovima ekstremiteta u korelaciji je s mjestom oštećenja živca. Za određivanje prirode, stupnja i točne lokacije poremećaja koji uzrokuju nemogućnost hodanja ili otežano hodanje, potrebno je provesti nekoliko dijagnostičkih postupaka: palpacija (pretraga diranjem rukama), dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu, te mijelografiju. Osim navedenih, u dijagnostici se koriste i sljedeće metode: nuklearna scintigrafija, kompjuterizirana tomografija (CT) i magnetska rezonanca (MRI).Od navedenih pretraga izuzetno je važno načiniti mijelografiju kako bi se mogao dobiti uvid u stanje kralježničke moždine, odnosno, provodljivosti živčanih impulsa. Ujedno je od velike važnosti pratiti sposobnost defeciranja i uriniranja koji su dobar pokazatelj sposobnosti provodljivosti.Zahtjev za brži oporavak je i strogo mirovanje uz potpornu terapiju. Oporavak obično potraje oko 4-8 tjedana, kada se ljubimac postepeno vraća svojim normalnim aktivnostima. Do tada i u dogovoru sa veterinarom, ljubimcu je poželjno omogućiti pravilnu ishranu zbog bržeg ozdravljenja. Za početak preporučamo konzerve a/d od Hillsa, Convalescence od Purine ili Recovery od Royal Canina. Ovi veterinarski pripravci su vrlo ukusni, mali po količini, ali dostatni da organizmu osiguraju dovoljan unos nutricionističkih tvari (od vitamina, proteina, aminokiselina i slično). Obroci moraju biti manji i učestaliji kako ga ovakvim načinom hranjenja dodatno ne bi opterećivali.Svakako se obratite Vašem veterinaru ukoliko uočite pogoršanje simptoma kako bi se pravovremeno moglo pomoći Vašem ljubimcu. Također, ukoliko je defeciranje neredovito, odnosno, prošlo je više od tri do četiri dana od zadnjeg defeciranja, morat ćete posjetiti veterinara. Što feces dulje zaostaje u nepomičnom debelom crijevu, postaje teže da taj materijal nesmetano kroz anus izađe van. Ako se doista radi o začepu, treba napomenuti kako ono s vremenom (5-8 dana) dovodi do nakupljanja toksina, što dovodi do brojnih zdravstvenih komplikacija.Na žalost, konačnu prognozu stanja kao i mogućnosti konzervativne terapije morat ćete raspraviti sa Vašim veterinarom po načinjenim dodatnim pretragama.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 28.11.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa cavaliera starog 3,5 god. U subotu ga je netko udario metalnim predmetom po kralježnici uslijed čega je došlo do loma i pomaknuća jednog kralješka. Hitno je operiran te je kralježak vraćen na svoje mjesto i učvršćen vijkom. Naša vetreinarka kaže da je operacija bila uspješna i da nije došlo do prekida leđne moždine, već da je samo udarena i otekla (dala je neku injekciju protiv otekline). S obzirom na to da volim čuti mišljenja više veterinara obraćam se vama. Da li bi moglo doći do potpunog ozdravljenja, tj. hoće li prohodati? Primijetili smo da puno pije, puno dahće (nekad i previše, što nas zna i uplašiti), također smo primijetili da mu godi ako mu lagano masiramo zadnje šapice i da pomiče rektumom. Da li su ti dobri znakovi i kada se obično nakon takve ozljede pas počinje služiti nogama?Maja O: Ozljeda kralježnice je jedan od najozbiljnijih poremećaja zdravlja u pasa. Za svaku je pohvalu Vaša trenutna reakcija i traženje stručne pomoći jer kod ovakvih trauma najveću zaslugu u bržem oporavku ima pravovremena terapija.S obzirom na tip ozljede kirurški zahvat je indiciran, a povoljan je prognostički znak neoštećenost same kralježničke moždine te prisutnost reakcije sfinktera anusa. Svakako kroz sljedeće dane pratite učestalost defeciranja i mokrenja jer su to dodatni znakovi koji daju uvid u provodljivost živčanih impulsa niže od mjesta ozljede na kralješnici.Ujedno, zahtjev za brži oporavak je i strogo mirovanje jer npr. davanje lijekova protiv bolova može rezultirati u preranom vraćanju normalne aktivnosti. Ona pak može dovesti do mogućeg ponovnog izguravanja materije diska, što dovodi do pogoršanja kliničkih znakova ili pak paralize. Oporavak u prosjeku traje od 2-3 tjedna pa do 3-4 mjeseca.U literaturi se spominje postotak od oko 85 onih pasa koji se u konačnosti oporave od protruzije diska usprkos terapiji koja je poduzeta. Iako je ovo vrlo optimističan postotak, mnogo oporavljenih pasa doživi protruziju diska na drugom mjestu na kralješnici. U velikom broju slučajeva ovu pojavu prati i okoštavanje diska. Na žalost, protruzija ili hernija diska je ozljeda koja se može dogoditi opetovano, na različitim kralješcima, a najčešće mjesto poremećaja je donji dio leđa i područje vrata, s obzirom da su to dijelovi tijela najizloženiji kretanjama, čime uzrokuju napor za kralješnicu.Prognozu stanja Vašeg ljubimca morat ćete raspraviti sa Vašim veterinarom. Vjerujem da ste upućeni na kontrolni pregled kroz tjedan dana kada će se načiniti RTG-snimka te po potrebi i mijelografija, a ja Vam mogu savjetovati sljedeće: oporavak možete podržavati održavanjem dobre tjelesne težine psa jer prekomjerna tjelesna težina dodaje biomehanički napor i stres na diskove. Ako je moguće, izbjegavajte nagla zaustavljanja i kretanja koji mogu biti napor za kralješnicu, kao i skakanje sa povišenih mjesta (npr. krevet, trosjed i sl.). Ujedno, od pomoći su i dodaci prehrani za stabilizaciju lokomotornog sustava, kontrola boli te drugi dodaci prehrani koji smanjuju upalu (nezasićene masne kiseline, a osobito omega-3) te fizikalna terapija.Od preparata koji se koriste za jačanje zglobova, ligamenata, tetiva i hrskavica u Pet centrima možete nabaviti: Petvital GAG - preparat koji pruža odličnu opskrbu sustava za kretanje s glikozamin glikanom (GAG). Njegovim djelovanjem obnavlja se i stabilizira struktura vezivnog tkiva (tetive, ligamenti, zglobna hrskavica, diskovi). Ovaj preparat je visokovrijedan kompleks prirodnih tvari koje povoljno djeluju u vrijeme skotnosti, u fazi rasta, kod povećanog opterećenja sustava za kretanje, a isto tako i kod starijih životinja. Sadrži aminokiseline i brašno morskih algi, osušene zelene usnate školjke te vitamin E i selen kao zaštitu od štetnih tvari koje nastaju staničnom mjenom tvari. Preparat je u prodaji u obliku tableta te praška.Također, u našoj ponudi je i Caniviton forte prah s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). Caniviton je dopunsko sredstvo hrani za stabilizaciju lokomotornog sustava u pasa s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). Glikozaminoglikani pripadaju velikoj skupini tzv. šećera s učinkom na zglobove i to tako da regenerira hrskavice, tetive i ligamente, održava ih gipkim te na taj način olakšava nesmetano kretanje. Caniviton se pokazao izvrsnim nakon velikih opterećenja tetiva, ligamenata i zglobova. Dodatak L-karnitina u preparatu omogućuje bolji rad srca i skeletne muskulature i skraćuje vrijeme odmora nakon sportskih natjecanja. Dodatak joda podupire metaboličke procese te tako potiče vitalnost životinja. Dodani vitamin C i selen povećavaju zaštitu tkiva od njegovog oštećenja toksičnim metaboličkim produktima te tako preveniraju otok zglobova koji se može javiti uslijed nedostatka. Za efektivno jačanje i dugotrajnu zaštitu hrskavice preporuča se, npr. Caniviton, primjenjivati kroz period od najmanje 3 mjeseca. Također, spomenut ću i programe medicinske hrane renomiranih proizvođača kod takvih indikacija: Hill's Prescription Diet "j/d", Royal Canin Veterinary Diet "Mobility support", Eukanuba Veterinary Diets, program "Joint Mobility" te Purina "Joint Mobility".I posljednje, fizikalna terapija koja pomaže vraćanju mobilnosti zahvaćenog ekstremiteta, smanjivanju neugodnosti te prilagodbe na novo fizičko stanje. U fizikalnoj terapiji koriste se sljedeće metode: masaža i manipulacija - služi kod smanjivanja ukočenosti i boli pri povećavanju aktivnosti oboljelog ekstremiteta te dovodi do bržeg oporavka potičući cirkulaciju krvi. Masaža održava i tonus mišićja te prevenira koštano-mišićnu degeneraciju. Zatim, stimulacija električnom strujom - niska jakost struje spriječava atrofiju mišićnog tkiva i ubrzava oporavak. Sljedeća, terapija toplinom - hladni oblozi smanjuju otečenost i upalu tkiva nakon 24-36 sati nakon ozljede dok topli oblozi olakšavaju simptome, stimuliraju cirkulaciju ozljeđenog tkiva te opuštaju mišićna vlakna. Terapijski uzltrazvuk - ultrazvučni valovi ciljano se usmjeravaju prema oštećenom tkivu što stimulira cirkulaciju krvi i ugrijava oštećeno mišićno tkivo dublje od toplih obloga. Najčešće se koristi u kombinaciji sa masažom čime se ubrzava vrijeme oporavka. Terapijsko vježbanje - posebne vježbe koje pojačavaju stupanj pokretljivosti i povratak normalne funkcije ozlijeđenog ekstremiteta. Vježbe se preporučuju u ovisnosti o zdravstvenom stanju psa isto kao i trajanje izvođenja vježbi i njihov intenzitet. I, posljednja, terapija vodom - izvodi se u posebnim bazenima sa pokretnom trakom čime se povećava jačina, fleksibilnost i izdržljivost mišićnog tkiva.Za pomoć se možete obratiti na Veterinarski fakultet na Zavod za rentgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju, gdje Vas stručno osoblje može uputiti u pravilan način vježbanja, kako bi se funkcija kretanja u Vašeg ljubimca što prije oporavila. Prilažem Vam i telefonski broj Veterinarskog fakulteta kako biste se mogli dogovoriti za termin pregleda ili konzultacije: 01/2390-111.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 26.11.2010.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam psa pasmine cane corso (ime mu je Afro) starog 4,5 godine. Prije 4 dana primjetio sam da je jako loše volje i da nije živahan kao inače, tj. vidjelo se da mu je loše. Sljedeće jutro odmah sam ga odvezao kod veterinara gdje je izmjereno 40 stupnjeva temperature, veterinar ga je pregledao, srce, pluća, opipavo 10 min i rekao da nije našao ništa sumnjivo... Odmah su mu izvadili krv i nalaz pokazuje na visoke leukocite, dok je sve ostalo prema krvnoj slici uredno kako treba biti... Dao mu je 2 injekcije Synuloxa 40 ml (6,00 ML) i Enroxil 5% A 100Ml inj./Krka (4,10 ml) te rekao da dođem sutra dan opet. Sljedeće jutro izmjereno mu je 40 temperature i dao mu je opet iste injekcije i reko da dođem sutra, ali da mu donesem i mokraću, ako mogu. Danas ujutro opet smo išli i izmjerena mu je temperatura 39,5 C i pogledao je mokraću i rekao da su leukociti u mokraći isto visoki, a ostalo da je uredu te isto tako mu dao iste 2 injekcije. Rečeno mi je da dođem sutradan opet i da bi ga snimao rentgenom da vidi preko rentgena da li bi uočio išta. Sad ne znam šta da radim, da li da se svjetujem kod drugog veterinara jer Afru je uvijek isto, znači bezvoljan je, samo leži, sporo hoda, tu i tamo pretrči par metara i odmah stane. On uredno jede i pije, kao da i nije bolestan te također uredno mokri i urednu, redovitu stolicu ima. Molim vas za savjet i ako možda znate u čemu bi bio problem. Zahvaljujem vam se unaprijed, DenisO: Leukociti, odnosno bijela krvna zrnca predstavljaju jedan od glavnih faktora obrane organizma. Ima ih više vrsta, od kojih svaka ima svoju funkciju. Organizam pojačano proizvodi leukocite u situacijama kada je zdravstveno stanje ugroženo različitim bakterijskim, virusnim ili gljivičnim infekcijama, kao i parazitarnim invazijama. Oni se proizvode u koštanoj srži i limfnim čvorovima i smanjenje njihova broja zovemo leukopenija, a povećanje leukocitoza.Postoji više vrsta leukocita i sve one imaju dosta toga zajedničkog, ali i neke osobine po kojima se razlikuju. Osnovna podjela je na granulocite i agranulocite. Granulociti sadrže specifične granule u svojoj citoplazmi i dijele se prema boji tih granula na: neutrofile, eozinofile i bazofile. Neutrofila ima oko 60%, neobojeni su, sitni te veoma pokretni, sadržavaju niz enzima koji sudjeluju u razgradnji fagocitiranih tvari, kao npr. amilaza, katalaza, nukleaza. Eozinofila ima 2-4 %, manje su pokretni, sadrže histamin i sudjeluju u alergijskim reakcijama, a bazofila ima do 5%, oni sadrže heparin koji sprječava koagulaciju krvi tijekom cirkulacije.Agranulocitni leukociti su limfociti i monociti. Limfocita ima oko 30%, imaju veliku okruglu jezgru i oskudnu citoplazmu. I oni su pokretne stanice. Funkcija limfocita je stvaranje globulina, a imaju i važnu ulogu u imunološkoj obrani organizma jer su antitijela pretežno gama-globulini. Stvaranje i propadanje limfocita je veoma brzo, te se čitava populacija može izmijeniti u 24 sata. Monocita ima oko 6%, imaju veliku jezgru, a glavna funkcija im je fagocitoza, tj. oni odlaze u tkiva zahvaćena upalom i tu se pretvaraju u makrofage koji proždiru strana tijela poput bakterija.Prema tome, povećanje ukupnog broja leukocita uz povišenu temperaturu, govori da u organizmu postoji žarište, odnosno infekcija. Zbog toga je Vaš veterinar aplicirao antibiotik. Daljnja detekcija problema moguća je samo na temelju kliničkog pregleda životinje pa Vam preporučujem usku suradnju sa svojim veterinarom.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 26.11.2010.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pas večeras drhti, ali ne jako, pije jako puno i oblizuje se stalno, malo kao da su mu noge ukočene dok hoda. MarinoO: O drhtanju (tremoru) pisala sam ovdje.Kao što sam navela u priloženom tekstu, postoji više razloga koji bi mogli uzrokovati nastalo stanje drhtanja kod ljubimca. No, radi li se o povišenoj tjelesnoj temperaturi ili o nekom drugom organskom poremećaju, teško je ustanoviti ovim putem. Pijenje puno vode može biti povezano sa šećernom bolesti (diabetes melitus), diabetes insipidusa, kod kuja se može raditi o piometri (gnojna upala maternice), a javlja se i kod bubrežnih oboljenja, kod bolesti jetre, hormonalnih poremećaja ili čak neki lijekovi mogu uzrokovati pojačano žeđanje i mokrenje (kortikosteroidi, diuretici...). Stalno oblizivanje jezikom u pasa može biti predznak da dolazi do jačeg lučenja sline i/ili upućuje na zdravstvene probleme u usnoj šupljini, bilo da se radi o nekom problemu sa zubom/zubima, desnima ili sluznicom obraza...Ukočen hod može se javiti kod stanja hipokalcemije (niža razina kalcija), tetenije, mišićne distrofije, progresivne degeneracije mišićnog tkiva, a također i kod upaljenih i natečenih zglobova. S obirom na to da se može raditi o širem opsegu bolesnih stanja, savjetujem Vam da svakako potražite pomoć kod Vašeg veterinara, koji će kliničkim pregledom i dijagnostikom dobiti kompletan uvid u zdravstveno stanje psa i prema potrebi provesti liječenje.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 26.11.2010.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Molim vas za pomoć. Imam labradorku staru godinu i dva mjeseca. Unazad tri mjeseca nam je povremeno šepala. Kada smo pitali veterinara za pomoć, koji ju je vodio od početka, rekao nam je da treba malo se paziti na kilaži i da to ništa nije. Gdje ona na izgled nije nikad bila strašno debela. Unazad tjedan dana kad je ona počela malo jače šepat otišli smo god drugog veterinara, gdje joj je ustanovljena displazija lakta ljeve nogice. Jučer smo dobili nalaz s zagrebačkog fakulteta ED-3. Također smo dobili tablete Rimadyl koje bi trebala piti jednu i pol dnevno. Rekli su nam da je u njenom slučaju operacija nemoguća. Totalno smo šokirani i ne znamo što dalje. Molimo vas za savjet kako joj pomoći. Unaprijed se zahvaljujemo, Azra O: Displazija lakta termin je kojim se označava abnormalni razvoj određenih dijelova lakatnog zgloba tijekom faze rasta u životu psa. Neki dijelovi zgloba mogu imati poremećaj normalnog razvoja hrskavice ili nesposobnost sraštavanja tijekom rasta što rezultira nejednakim površinama zgloba, upalom, otečenjem zgloba, šepanjem i artritisom. Displazija lakta obuhvaća sljedeće kliničke i RTG manifestacije: izolirani ankonealni izdanak, fragmentirani medijalni koronoidni izdanak, osteochondritis dissecans (OCD) lakta, erozivna oštećenja hrskavice i inkongruentnost zgloba. Posljedično ova stanja rezultiraju artrozom lakta koja može biti klinički skrivena ili se manifestira vidljivom šepavošću. Ova stanja mogu se dijagnosticirati rutinskom ili specijaliziranom RTG pretragom, a u nekim slučajevima se uzrok artroze ili šepanja ne može odrediti. Pasminsku sklonost ovoj bolesti imaju rottweileri, bernski planinski pas, labrador, zlatni retriver i njemački ovčar. U nekih pasmina javlja se sklonost ka jednom od oblika displazije lakta, ali se mogu javiti i više od jedne zahvaćene komponente. Dakle, ovisno o kakvom se procesu radi, obavlja se i primjeren kirurški zahvat uz neizostavnu medikamentoznu terapiju (npr. Rimadyl) te kontrolu prehrane i aktivnosti. Liječenju displazije lakta cilj je minimalizirati neugodu kod psa i usporiti razvoj artritisa. Konzervativne metode poput ograničavanja aktivnosti, redukcije tjelesne težine i protuupalnih lijekova obično znače olakšanje kroz neko kraće vrijeme, ali ne uspijeva se usporiti razvoj artritisa. U pasa s konstantnim šepanjem, sa ili bez artritisa, kirurška intervencija je trenutno metoda izbora liječenja. U zahvatu odstranjuju se svaki abnormalni koštani ili hrskavični fragmenti iz zgloba. Rezultati ovise o pasmini, stupnju artritisa i tipu prisutnih patoloških promjena. No, čak i uz kirurški zahvat u zglobu se može razviti artritis ali opsežnost upale i boli je znatno smanjena. Zamjena lakatnog zgloba novi je zahvat koji je prisutan tek nekoliko zadnjih godina, a iako ne osobito raširen, nudi mnogo povoljnije prognoze u budućnosti. Kako displazija lakta uzrokuju mnogi čimbenici, najveći problem u liječenju je dugotrajnost procesa i kasno uočavanje problema prije traženja pomoći. Teška ankiloza prisutna je u 60-70% slučajeva. U ovih pasa implantacija redovito umanjuje bol, ali mnogi psi ipak pokazuju ukočen hod. Osim toga, dvojba nastaje i kad je u pitanju kirurško odstranjivanje ankonealnog izanka prije implantacije. Rađena su istraživanja implantiranja prije i poslije operacije. Iako su u oba slučaja rezultati bili vrlo dobri, vjerojatnije je da će do boljeg oporavka doći ukoliko se prethodno odstrani izolirani ankonealni izdanak ako se radi o vrlo mladom psu.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 03.03.2011.