*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pišem vam u nadi da ćete mi pomoći, imam psa koji je mješanac rottweilera, velikog je rasta cca 60-ak kila. Naime, jučer je preskočio preko ograde, to se ponovilo i danas, a pritom je zacvilio i kad sam ga zatvarao u boks, počeo se čudno ponašati. Naime, kad izlazi van iz boksa inače razigrano izleti, u trku, ali sad to jako polako uradi i cvili ponekad. Tako da sad, kad želi leći ili sjesti, to radi uz te bolove i cvilež. Ponekad se opusti i ponaša kao da mu nije ništa i primjetio sam, tražeći to mjesto, da malo zareži na mene kad mu prilazim preponama, znači problem mu je negdje u zadnjem dijelu tijela. Ako tko ima nešto tako slično, molim za odgovor. Unaprijed hvala, ZorkoO: Psi mogu istegnuti jedan ili više mišića prilikom igre, skakanja s povišenog ili uvis, pri naglom pokretu nakon mirovanja... Prilikom istegnuća mišića dolazi do prekomjernog istezanja mišićnih vlakana, koja mogu i djelomično popucati, ali tada dolazi do oticanja i hematoma (podljeva) koji se može primjetiti samo ako je mišić ispod kože.Bol u donjem dijelu tijela može imati niz uzroka koji se općenito mogu podijeliti u dvije kategorije: bolesti mišićno-koštanog sustava te bolesti kralješnice (spondilolisteza, hernija diska).Kod mišićno-koštane bolesti većina napadaja boli uzrokovana je manjim ozljedama nekog od brojnih mišića, ligamenata ili zglobova leđa. Moguće je da je bol uzrokovana potencijalnim stanjima kralješnice, kao što su infekcija, prijelom, tumor. Spondilolisteza (spondylolisthesis) - nastaje kad jedan od kralješaka isklizne sa svog mjesta u odnosu na susjedne kralješke, a dijagnosticira se rendgenskom snimkom. Hernija diska - između kralježaka nalaze se diskovi građeni od tvrdog vanjskog sloja i mekog unutarnjeg tkiva. Diskovi štite kosti poput jastuka i ublažavaju mehaničke stresove. Pretjerano trošenje diska može dovesti do hernijacije - pucanja vanjskog omotača diska i ispadanja mekog tkiva u okolni prostor. Ako ova kvrga mekog tkiva pritisne živac, može uzrokovati upalu i bol. Bol uzrokovana ovakvim pritiskom na korijen živca tipično popušta kad ljubimac miruje.Za određivanje prirode, stupnja i točne lokacije poremećaja koji uzrokuju otežano hodanje i bol, potrebno je provesti nekoliko dijagnostičkih postupaka: temeljno uzeta anamneza, inspekcija (promatranje), palpacija (pretraga diranjem rukama), dijagnostika injekcija, rentgenska pretraga te ultrazvučna pretragu. Preporučujem Vam da ljubimca što prije odvedete u veterinarsku ambulantu na pregled, kako bi se točno utvrdilo o kojim se promjenama i na kojem dijelu tijela radi (jesu li promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima...).
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 05.11.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo kujicu koja se okotila prije tri dana i sve je ok. Zanima nas zašto stalno seljaka štence, seli ih s jednog na drugo mjesto, ima na raspolaganju dvije prostorije i većinu vremena je sama s njima, tako da joj od nas ukućana nitko ne smeta. Zašto ih onda seli? BožoO: Prvih nekoliko tjedana po porodu, štenci su u potpunosti ovisni o majci. Također, i majka se poprilično zaštitnički ponaša prema svojim mladuncima.Takvo ponašanje nerijetko može uzrokovati i pojavu kao što i Vi navodite.Naime, razlog najčešće leži u činjenici da vrlo vjerojatno ljubimac nije u potpunosti siguran za postojeću lokaciju legla, odnosno kuja se ne osjeća sigurna na toj lokaciji. Stoga, premještajući mladunce ona ih pokušava smjestiti na sigurnije mjesto ili na mjesto koje nije toliko "prometno" i izloženo.Iako ovakvo ponašanje nije tako često kod kuja, poprilično često se pojavljuje kod mačaka.Mnogi uzgajivači navode da ovakvo ponašanje kuja prestaje kroz nekoliko dana. Iz tog razloga, potrebno bi bilo osigurati prikladno mjesto za kuju i štence. Takvo mjesto bi trebalo biti u prostoriji u kojoj se i sam ljubimac dobro i sigurno osjeća te u prostoriji koju i Vi lako možete nadgledati. Također, u toj prostoriji bi trebali prilagoditi određeno mjesto koje je izolirano i toplo, odnosno prilagoditi dovoljno velik ležaj za kuju i štence.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 04.11.2010.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam malog psa i njega je ugrizao veliki za zub kutnjak i usnu. On ne može jesti, a ja ne znam šta da mu dam jesti. Ja sam mu dao kamilice da pije, on bi je pio, ali ne može. Čekam vaš odgovor da mi kažete šta da mu dam jesti i kako da ga izliječim. Hvala, TomislavO: Ugrizne rane kod pasa su česte, a nastaju u tučnjavama, ali i u igri. Takve rane praćene su jakim nagnječenjem tkiva i vrlo su sklone infekciji jer u usnoj šupljini pasa ili mačaka sve vrvi od raznih bakterija pa se tako te bakterije ugrizom unesu u ranu.Ugriznu ranu uvijek prvo treba dobro oprati kako bi se odstranile nečistoće i to što prije po ugrizu. Najbolje je ranu istuširati mlazom obične vode i to u više navrata. Rana se ispire prvih nekoliko dana dok je otvorena i to više put dnevno. Poželjno je da je takva rana što duže otvorena, ako i dođe do gnojenja, da gnoj može iscuriti van, da ne zaostaje unutar rane.Ugrizom se prenosi bjesnoća pa svakako zatražite cijepnu knjižicu od vlasnika psa koji je ugrizao Vašeg.Svaka ugrizna rana je inficirana i žarište je na mjestu ugrizne rane, iako na koži i ne mora biti vidljivo. Obično vlasnici potraže veterinarsku pomoć tek za nekoliko dana kada tkivo oko rane počinje oticati, pas postaje bezvoljan, dolazi do povišenja tjelesne temperature. Nerijetko je kod ovakvih povreda potrebno ligirati krvne žile koji krvare. Manje krvne žile možemo tretirati termokauterom, dok je veće potrebno podvezati. Velike rane obrađujemo u općoj anesteziji, a obavezna je sistemska aplikacija antibiotika širokog spektra dijelovanja. Veterinar će procijeniti da li je ugriznu ranu potrebno šivati ili ne. Prljave, inficirane rane ne smiju se šivati jer se time onemogućava čišćenje i drenaža rane.Možete koristiti neke od medicinskih hrana namijenjenih za brži oporavak, kao što su:- Hill's a/d konzerva - potpuna hrana za pse i mačke s traumom, apscesom, postoperativno, opekline, vrućica, alimentarne bolesti;- Royal Canin Convalescence konzervirana hrana - kompletna dijeta namijenjena prehrani pasa u oporavku. Podmiruje energetske potrebe i sadrži visoku koncentraciju lako probavljivih esencijalnih hranjivih tvari;- Eukanuba High Calorie - potpuna dijetetska hrana namijenjena oporavku;- Purina CN (Convalescence) - dijetetska hrana za nutritivnu obnovu i oporavak.Sve ove hrane su u vlažnom obliku u konzervama i mogu se razrijeđivati s vodom 1/2 ili 1/3, čime se se dobiju "hranjive juhe" koje pas lakše može konzumirati.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 03.11.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pitanje vezano za kupiranje uški. Zanima me da li se kupiranje radi isključivo iz estetskih razloga ili postoje neki razlozi zašto se to mora uraditi, tj. iz potrebe? Jer čula sam da pojedinci govore da su nekih pasmina uške osjetljive pa da se kupiranje radi iz tog razloga. Zanima me za staforde jer imam staforda koji nema kupirane uške pa bih htjela znati da li mu to može stvarati neke poteškoće. Hvala, RominaO: Kupiranje repova, rezanje ušiju te uklanjanje petog prsta su kirurški postupci koji su započeli sa svojom praksom više stoljeća unazad. Tijekom tog perioda, ljudi nisu imali niti znanje niti opremu i ljekovite pripravke koji im danas stoje na raspolaganju za liječenje i tretiranje različiti poremećaja zdravlja ljubimaca. Stoga, nerijetko su stručnjaci tog vremena na području veterinarstva i provodili takve zahvate i na takav način pokušali prevenirati pojavu nekih od mogućih problema (infekcije, ozljede,...).Tako, kod većine lovačkih pasa provodilo se kupiranje repova (kako bi se spriječile ozljede repa prilikom njegovog mahanja, provlačenja pasa kroz raslinje,...), kod većine borbenih pasa su se kupirale uši (npr. američki staford, bull terrier,...). Neke pasmine pasa, kao što su pasmine koje su se koristile kao lovački psi ili psi čuvari (npr. doge, bokseri,...) su se isto kupirali. Također, određene pasmine pasa koje su se koristili u čuvanju stoke ili npr. stada ovaca su se isto podvrgavale prije navedenim zahvatima (npr. akbash, kavkaski ovčar,...). Danas, prije navedeni zahvati se smatraju isključivo estetska potreba. Naravno, postoje određeni izuzeci - lovačke pasmine pasa koje se i koriste za tu svrhu. Naime, utvrđeno je da za prije navedene zahvate ne postoji znanstveno dokazan razlog. Tako, učestalost pojavljivanja infekcije ušiju je poprilično slična kao i kod onih pasa kod kojih se nije proveo postupak rezanja. Više o kupiranju možete saznati i u mom ranijem odgovoru ovdje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 03.11.2010.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molim za pomoć, ne znam kome da se više obratim, a nisam sigurna da od svojeg veterinara dobivam sve informacije koje me zanimaju i koje me se tiču. Imam kuju 10 god. staru, labrador. Nedavno je oštenila 7 mrtvih i 1 živo štene, samo koćenje je trajalo 3 dana! Uslijedila je sepsa, što nam je potvrdio veterinar, i operacija kojom je odstranjena maternica i još jedno štene koje je ostalo u njoj. Uglavnom, upala potrbušnice jer je maternica pukla i to je ona danima nosila sve u sebi. Sve je to preživjela čudom i sada se oporavlja polako, ali zanima me jedna stvar: desna noga joj je od operacije hladna kao led i šepa na nju, a čak stoji na šapi, ne može ju ispraviti dok "hoda" (nosimo ju ja i mama piškiti u vrt svako jutro jer ne može hodati). Sad je ta ista noga otekla jako, slikali smo da nije slomljena i nije, kaže moj veterinar da može biti tromboza! Recite mi Vaše mišljenje i što nam je činiti, već smo sve napravili i dali za nju kako bi joj bilo bolje, ali nikako da polako ozdravi. Ona je trenutno na antibioticima svaki dan (2 vrste) i pije Reglan protiv povraćanja, te Rimadyl, danas je dobila za tu nogu, protiv bolova. Pomozite mi, srce me boli gledati ju i ne moći pomoći... DanijelaO: Tromboza je stvaranje krvnog ugruška koji ometa normalni protok krvi. Uobičajeno se krvni ugrušak stvara nakon ozljede krvne žile, kako bi se zaustavilo krvarenje, međutim on se može stvoriti i u naizgled intaktnoj krvnoj žili. To se događa uslijed promjena u sastavu krvi, promjena u samoj cirkulaciji i promjena na stijenci krvne žile (različita oštećenja). Problemi nastaju kada je zatvoreno 75% i više lumena krvne žile jer pripadajuće tkivo ne dobiva dovoljno kisika, a ovisno o stupnju opstrukcije krvne žile, može doći i do odumiranja stanica, odnosno infarkta.Problematika tromboze veoma je raširena u humanoj medicini, dok je u veterinarskoj medicini to znatno rjeđe.Kod mačaka i pasa arterijska tromboza vezana je uz srčane bolesti i uglavnom vene nisu zahvaćene jer je većina bolesti srca vezana uz lijevo srce. Krvni ugrušak ili njegov dio se može odvojiti i biti odnesen krvotokom na periferiju, gdje može potpuno ili djelomično opstruirati krvnu žilu. Na taj način ugrušak može ugroziti praktično bilo koji organ, odnosno dio tijela. Ukoliko se radi o stražnjim nogama, one će postati hladne na dodir, a vidljivi dijelovi poput šapa dobit će plavičastu boju, što je znak slabe opskrbe kisikom i zahvaćeno područje može biti bolno. Dijagnostika je zahtjevna i kod kućnih ljubimaca ne predstavlja rutinski postupak.U svakom slučaju, uska suradnja s Vašim veterinarom je nužna za daljnji nastavak liječenja Vašeg ljubimca.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 03.11.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam bob-taila starog 11 godina, kujicu. Jučer joj je veterinar izvadio dva zuba, kutnjaka koji su propali radi upale, a imala je i nekoliko zabijenih trava, stoklasa u zubu pa je počela krvariti iz usta tako da smo to tek tada i primjetili. Dobila je 2 lokalne anestezije i sad pije antibiotike. Zanima me da li joj je potrebna neka posebna njega nakon vađenja zubi? Jede isključivo kuhanu hranu, dosta povrća, manje mesa i kiselog mlijeka ujutro i navečer. Kako je već u starijoj dobi, brine me hoće li joj organizam moći podnijeti ovakvu vrstu zahvata i da li možemo očekivati neke komplikacije nakon što je prva noć prošla dobro i počela je jesti?Puno hvala, MajaO: Zubalo odraslog psa se sastoji od 42 stalna zuba, podijeljenih na 12 sjekutića, 4 očnjaka, 16 pretkutnjaka i 10 kutnjaka. Tijekom života, kao i ljudi, i psi su skloni različitim problemima vezanim za zube i usnu šupljinu. Tako, mogu se pojaviti različiti prijelomi zuba, napuknuća ili potpuni gubitak jednog ili više zubića. Naravno, pojavi ovakvih stanja ili problema nerijetko pogoduje starost, nepravilna prehrana, uzimanje tvrdih i neprikladnih predmeta (kamen, kost,...), hrana nedovoljno prilagođena dobi, veličini i aktivnosti ljubimca,...Iz prije navedenih razloga savjetuje se redovito održavanje zubne higijene ljubimca.Međutim, u određenim slučajevima (napuknuća, prijelomi, uznapredovale bolesti zuba i zubnog mesa, korijena zuba,...) ni zubna higijena nije od neke veće pomoći te je potrebno pristupiti klasičnoj stomatološkoj obradi te ponekad i vađenju zuba.Vađenje zuba je operativni zahvat, koji se izvodi kao i svaki drugi operativni zahvat - po principima asepse i antisepse, a sam ljubimac se sedira i anestezira. Kod starijih ljubimaca većina operativnih zahvata se izvodi pod nešto većim postotkom rizika. Naime, rizik postoji od same anestezije (uvoda u anesteziju i buđenja iz anestezije), kao i od samog zdravstvenog stanja ljubimca te svih mogućih komplikacija prilikom samog operativnog zahvata (sitna krvarenja, produljeno krvarenje, srčani mišić i mogući infarkt zbog ugruška i drugo).Nakon samog operativnog zahvata, najkritičniji period je unutar prva 24 sata. Nakon tog vremena, kritični period, odnosno period u kojem se mogu pojaviti različite komplikacije (npr. popuštanje konaca, krvarenja, infekcije,...), traje još 10-14 dana. Unutar tog perioda, potrebno bi bilo posebno obratiti pažnju na higijenu operacionog polja (mjesto vađenja zuba), odnosno, potrebno bi bilo osigurati sve preduvjete normalna cijeljenja rane (zaraštavanja).Kako je Vaš ljubimac već obavio sam operativni zahvat, kako je od same operacije prošlo 24 sata, skoro da možemo govoriti da je najkritičniji period prošao. Međutim, potrebno bi bilo još desetak dana posebno pripaziti na eventualne promjene ili probleme koji se mogu pojaviti (krvarenja, infekcije,...). Iz tog razloga, probajte ljubimcu osigurati što mekaniju hranu te redovito kontrolirajte stanje u usnoj šupljini. Ako i dođe do pojave nekih od prije navedenih komplikacija, odmah kontaktirajte svojeg veterinara.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 03.11.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dobila sam na dar ženku westy terijera staru 3 godine od poznatih ljudi. Pas me je već poznavao kad sam ju dovela k sebi. Živim u stanu i događa mi se da mi se u kasnim noćnim satima, kad svi spavaju, upiški po tepihu, pa ne mogu pratiti niti reagirati na takvo ponašanje. Ujutro je već kasno. Dnevno izlazim s njom 3-4 puta po pola sata do sat vremena. Hranim ju suhom hranom za pse Royal Canin. Možete li mi reći što bi bio uzrok takvom ponašanju i kako to promijeniti? Postoji li uopće način? I molila bih vas da mi objasnite zbog čega se događa da se pas uvalja u feces drugog psa?Srdačan pozdrav, EditaO: S obzirom na individualnost svakog pojedinog organizma, tako i potreba za mokrenjem varira od psa do psa. Naime, u procjenjivanju količine i potrebe za mokrenjem ljubimca trebalo bi uzeti u obzir više parametara. Uzima se u obzir prehrana (dehidrirana ili konzervirana hrana), zatim dnevne aktivnosti, starost i sl. U pravilu, štenad moramo češće izvoditi van, dok odrasli psi traže šetnje (vršenje "male" nužde) najmanje 3-4 puta dnevno, ovisno o navikama te mogućnosti vlasnika.Ponekad, ni prije navedene učestale šetnje s ljubimcem nisu dovoljne kako bi osigurale da ljubimac noću ne mokri.Naime, mišićni sfinkter kontrolira izlazak mokraće iz mokraćnog mjehura. Svaka bolest koja zahvaća sfinkter (fizička, hormonalna ili psihološka) može dovesti do njegova popuštanja, odnosno nekontroliranog izlaska urina. U takvim situacijama izlaske zbog mokrenja potrebno je intenzivirati.Također, učestalo mokrenje može biti izazvano nekom od sljedećih bolesti: različite bolesti mokraćnih organa, šećerna bolest, pituitarni dijabetes, jetrene bolesti, upala maternice (piometra), hiperadrenokorticizam, hipoadrenokorticizam, hipotireoza. Osim toga, učestalo mokrenje može biti potaknuto nekim lijekovima, hranom ali i bolovima ili povišenom temperaturom.U svakom slučaju, kako bi se ustanovilo da se ne radi o zdravstvenom problemu nemogućnosti zadržavanja mokraće, trebalo bi napraviti neke od osnovnih pretraga u veterinarskoj ambulanti. Ukoliko se utvrdi da ne postoji zdravstveni problem, odnosno kada su svi organski uzroci eliminirani, može se uzrok tražiti i u eventualnom poremećaju ponašanja.Više o mokrenju ljubimaca kao posljedici poremećaja ponašanja možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr. vet. med. ovdje.Za to vrijeme, možete u neki kutak stana ili kuće, odnosno na mjestu gdje je do sada ljubimac i obavljao mokrenje po noći, ostaviti pelenu (jednokratnu prostirku) ili posudu s pijeskom, gdje bi to mogla obaviti i preko noći. Također, trebalo bi je i češće izvesti van ili zadnju šetnju obaviti što kasnije navečer.Smatra se da pas vuče podrijetlo od vuka. Tako, i u današnjem načinu života te ponašanju pasa nerijetko možemo uvidjeti određene uzorke ponašanja vukova. Naime, navika ljubimaca da se "uvaljaju" u izmet smatra se preuzetim ponašanjem od vukova. Vukovi u prirodi žive u poprilično ekstremno zahtjevnim uvjetima života. Takvi uvjeti nalažu vukovima različite mehanizme preživljavanja. Vukovi, kako bi maskirali svoj specifični miris te posljedično ne uznemirili svoj potencijalni plijen, valjaju se po izmetu ili strvinama drugih životinja. Tako se i psi znaju "uvaljati" u feces ili strvine drugih životinja i na takav način maskirati svoj specifični miris.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 03.11.2010.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Interesira me zašto si moj pas i dalje gricka nogice i čupa si dlake blizu stražnjice i na unutarnjem dijelu nogu jer je bio na čišćenju analnih žlijeda, za koje nam je veterinar rekao da su uzrok tome. Prošlo je od tada dva tjedna i on i dalje ima iste smetnje.Veterinar nam je tada isto rekao, pošto pas ima 5 godina da bi mogao imati problema s prostatom, da su mu 2 žlijezde, od njih dvadeset na čmaru, vrlo malo narasle i da bi bilo dobro da ga kastriramo jer će to umanjiti rizik da dobije tumor, koji može dobiti i ne mora. Molim vas za savjet. Zašto on i dalje čupka sebi dlake, iako su mu žlijezde očišćene i da li zaista kastracija ima veze s umanjivanjem rizika od tumora? Hvala na odgovoru, ZabrinutaO: Kod problema sa punjenjem ili upalom analnih žlijezda vrlo je važno da tretman i terapija budu provedeni stručno i do kraja. Normalan sadržaj analnih žlijezda je bistra ili svijetla žutosmeđa tekućina. Kod raznih podražaja, kao što su alergije na hranu, na vanjske alergene (kao što je npr. ambrozija), alergija na slinu buhe, tjeranje kujica, vrućina, manjak kretanja, pretilost, starost, nekada i mekana hrana ili jednostavno uski odvodni kanalići zbog kojih eksudat se nakuplja, u njima dolazi dio promjene sadržaja.Kod upale analnih vrećica sadržaj je kremasto žut do žutozeleni eksudat, kada nakupljeni sadržaj zaostane u analnim vrećicama postane gust, smeđ i pastozan i na kraju nastane apsces koji sadrži crvenkasto smeđi gnojni eksudat.Terapija se bazira na pronalaženju uzroka koji je doveo do promjena na analnim žlijezdama te njegovog uklanjanja. Sadržaj iz žlijezda uklanjamo manualnim istiskivanjem, jednu po jednu žlijezdu, i pregledavamo sadržaj te na osnovi toga određujemo terapiju. Ako su žlijezde bile samo pune, a sadržaj normalan, samo ćemo ih istisnuti. Ukoliko sadržaj ukazuje na upalu ili apsces, žlijezde prvo praznimo, a potom ispiremo 0,025 % otopinim klorheksidina ili 0,4 % otopinom joda, a potom u analnu vrećicu apliciramo kombinaciju kortikosteroida i antibiotika (npr. Otomax).Ispiranje treba trajati barem 3 dana uzastopce i pratimo sastav sadržaja. Po potrebi pas se stavlja na antibiotsku terapiju, a ukoliko nije nepoželjno, a svrbež je nesnosan aplicira se i injekcija kortikodsteroida koja će smiriti svrbež u trajanju oko 7 dana. Kako stanje ide izliječenju žlijezde, samim time svrbež će se ublažiti. Ako pas ima češće problema sa žlijezdama savjetujem ako treba i češće (jednom ili dvaputa mjesečno ili čak jednim tjedno) otići na pražnjenje žlijezda da se istisnu dok je još u njima normalan sadržaj jer neki psi su jednostavno skloni češćem punjenju ili imaju uske odvodne kanaliće pa im se one ne prazne kako bi trebalo.Problemi sa analnim vrećicama mogu se javiti samostalno, mogu biti uzrokovani gore navedenim uzrocima, a mogu i oni biti primarni i uzrokovati daljnje alergije i češanja.Ukoliko je žlijezda pravilno sanirana, a pas se nastavlja češati, prelazi se na daljnju dijagnostiku sistemom eliminacije uzrok po uzrok (buhe, žlijezde, hrana, vanjski alergeni ili kontaktni dermatis). Prva je anamneza, tj. podaci od vlasnika o pojavi svrbeža, kada se javljaja, da li stalno ili periodički (sezonski), što pas jede, na čemu spava, gdje obitava...Psa se odmah stavlja na medicinsku hipoalergijsku hranu kojom ćemo eliminirati hranu kao uzrok navedenih promjena. Pas mora jesti samo tu hranu i ništa drugo sa strane (npr. svoju uobičajenu hranu koju je do tada jeo, razne poslastice i ljudsku hranu). Obično pas jede medicinsku hipoalergijsku hranu najmanje mjesec dana. Čak i kada hrana nije primarni uzrok, medicinska će hrana pomoći koži i organizmu da lakše prebrodi bolesno stanje. U našoj ponudi imamo specijaliziranu medicinsku hranu od Royal Canina Hypoallergenic koja sadrži izolat proteina soje, sastavljen od peptida niske molekularne težine, koji je vrlo probavljiv i jako rijetko uzrokuje alergijsku reakciju. Od Eukanube medicinska hrana je Dermatosis FP koja sadrži samo jedan izvor bjelančevina i ugljikohidrata, a to su riba i krumpir. Hill`s-ov d/d dolazi u okusima patka, losos i jaje u suhom obliku, te losos, janjetina, divljač i patka u konzervi. Hill`s-ov z/d low alergen je potpuna hrana za pse sa osjetljivom ili reaktivnom kožom, krznom, uhom ili intestinalnim znakovima. Sve sadrže i Omega-3 masne kiseline.Naki veterinari rade i kožne alergene testove pa bi se eventualno da se i pokaže na što je alergičan ako je to moguće trebao pas što više kloniti alergena.Vi možete puno pomoći i davanjem kapsula koje su bogate omega-3 masnim kiselinama koje pomažu koži da ojača svoju otpornost (Dermanorm kapsule), kontrolom buha i, zajedno s veterinarom, biti uporni i dosljedni u liječenju.Povećanje prostate determinira se rektalnom ili abdominalnom palpacijom te rentgenski i ultrazvukom. Povećanje može biti simetrično ili asimetrično, bolno ili ne. Normalna veličina prostate varira ovisno o starosti, veličini tijela, kastracionom statusu i pasmini. Povećanje može biti zbog hiperplazije i hipertrofije epitelnih stanica (benigna hiperplazija prostate), neoplazije epitela ili strome, cistične promjene u prostati ili infiltracija upalnih stanica (akutna i kronična upala prostate i apsces). Zahvaćeni sustavi su bubrežni i urološki te reproduktivni). U pasa se javlja u srednje starih do starih pasa.Klinički simptomi variraju od bez simptoma do otežane defekacije, stolice u obliku trake, otežanog mokrenja, isprekidanog mlaza mokraće.Liječenje se provodi kastracijom kod simptomatskih pasa sa benignom hiperplazijom prostate i nakon akutne infekcije kod pasa sa bakterijskom upalom. Kirurška drenaža vrši se kod pasa sa apscesom prostate ili velikom cistom. Dugotrajna terapija hormonima može dovesti do šećerne bolesti.Sada je potrebno napraviti točnu dijagnozu povećanja prostate i ukoliko ona izaziva navedene simptome najbolje je radikalno rješenje kastracija jer uklanjanjem testisa prekida se proizvodnja testosterona koji je odgovoran za rast prostate.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 28.10.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam malog mješanca koji ima 2 godine. U te dvije godine nije bilo nikakvih problema, dlakica joj je super zdrava, kao i ona sama, ali u zadnja 2 mjeseca otpada joj dlakica samo oko očiju. Bili smo kod vetrinara, ali on kaže da to nije ništa strašno ako ne pada na ostalim dijelovima i da će to proći. No, to ne prolazi, a ostala dlakica je lijepa, svjetlucava, ne otpada, samo to oko očiju ne prolazi. Imate li kakav savjet šta bi joj mogli kupiti za mazati ili bilo šta samo da prođe? Zahvaljujem, KristinaO: Prorijeđenje ili gubitak dlake na pojedinim dijelovima tijela u pasa mogu nastati kao posljedica mehaničke ozljede (trenje, češanje i sl.), autoimunih bolesti, hormonskih poremećaja, neizbalansirane prehrane (manjak biotina, vitamina B kompleksa i cinka) ili kožnih bolesti. Sve navedeno može se potrebnim pretragama isključiti ili potvrditi u veterinarskoj ambulanti te prema nalazima preporučiti adekvatnu terapiju.Da li bi samo dodaci prehrani pomogli i riješili problem zaista ovisi o nizu činjenica. Naime, ako je na mjestima gdje je ispala dlaka vidljivo crvenilo kože, prištići ili krastice, izražen je svrbež na promijenjenim mjestima na koži ili po cijelom tijelu moglo bi se raditi o kompleksnijim problemima s kožom, uz moguću infekciju bakterijama, gljivicama ili kožnim parazitima. Dodaci prehrani (npr. Dr. Clauders Hefe&Biotin tablete, Dermanorm kapsule ili ulje, Canina Dermcaps, Anivital Caniderm, Canina Biotin forte tablete ili prašak) pokazali su se izuzetno korisnim kod blagih problema lomljive, suhe dlake bez sjaja, sklone ispadanju te kao potpora terapiji dermatitisa, no ako se radi o opsežnijim promjenama uzrok leži u nekim od navedenih mikroorganizama, odnosno poremećaja unutrašnjih organa gdje je neophodna i sistemska terapija. Napomenula bih još da je od velike važnosti duljina davanja dodataka prehrani. Naime, minimalni period za poboljšanje stanja kože i dlake je 6 do 8 tjedana.Pošto niste spomenuli kojom hranom hranite kujicu, preporučila bih Vam hranjenje jednom od superpremium hrana koje podmiruju sve nutritivne potrebe odraslih malih pasmina pasa: Brit Adult Small Breed, Hills Adult Mini, Royal Canin Adult Mini, Purina Pro Plan Adult Small Breed, Eukanuba Adult Small Breed, Orijen Adult s ribom ili piletinom.Za dodatan savjet možete se pri dolasku u Pet centar obratiti našim veterinarima.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 27.10.2010.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam labradoricu, staru 2,5 godina, steriliziranu. Prije otprilike mjesec dana su joj se ispod njuškice i na usnicama počele pojavljivati bijele mrlje, kao da gubi pigment. Mrlje su se u međuvremenu malo povećale. Po ponašanju se nije promijenila, prehrana je uvijek ista, nije prebolila niti kakvu bolest, dapače, vrlo je zdrava. Bili smo kod svog veterinara, ali on nije znao što je to, i rekao da se ne trebamo zabrinjavati, no, ipak me zanima jeste li vidjeli takvo što? Pozdrav, MilenaO: Pojava iznenadne ograničene depigmentacije kože nepoznatog porijekla zove se vitiligo. Pojava je zabilježena i kod ljudi te različitih životinjskih vrsta. Značaj ove pojave isključivo je estetski i ona nema obilježja bolesti.Depigmentirana žarišta se lagano šire od malih ka većim i najčešće ih se nalazi na njušci i oko nosa, ali mogu se pojaviti i drugdje.Točan uzrok ovoj pojavi se ne zna. Postoje brojne pretpostavke poput stresa, infekcija, neuroloških faktora, imunoloških poremetnji itd. Kod ljudi se često vitiligo navodi kao autoimuna bolest, iako bez egzaktne potvrde.U osnovi, radi se o propadanju pigmentnih stanica "- melanocita, a vrhunac je nekoliko mjeseci nakon nastupa. Depigmentirana područja takva mogu ostati doživotno, a moguća je i repigmentacija nakon određenog vremena.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 27.10.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Za tjedan ili dva u obitelj bi nam trebao doći novi član, štene Huskyja. Kada smo ga išli gledati bio je star 5 tjedana i tada smo primjetili da mu oči ne gledaju ravno kako je to "normalno", no nismo se pretjerano zabrinjavali jer je bio još malen, a k tome je jedan od dva najsitnija u leglu pa smo mislili kako će mu se oči ispraviti kada prođe malo vremena... Sada smo dobili njegovu fotografiju na kojoj je 7 tjedana star i oči su nam još uvijek sumnjive. U prilogu su dvije fotografije, odnosno samo oči s 5 i 7 tjedana starosti. Ono što nas zanima jest jesu li to razroke oči, odnosno je li to strabizam ili je doista moguće da se mišić sam stegne kada pas još malo poraste? Ukoliko jest strabizam, gdje se može operirati u Zagrebu i koliko takva operacija košta, kada se može izvesti i, na kraju krajeva, koliko je rizična?Unaprijed hvala i lijepi pozdrav, NinaO: Strabizam (lat. strabismus) predstavlja poremećaj položaja očiju i vidne funkcije kod kojeg nije moguće obje vidne linije istodobno usmjeriti prema točki koja se fiksira.Uzroci strabizma mogu biti raznoliki. Tako, najčešće se spominju poremećaji u normalnoj funkciji živaca, živaca koji inerviraju mišiće oka. Također, uzroci mogu biti nasljednog karaktera, različiti poremećaji i bolesti središnjeg živčanog sustava,...Strabizam se može pojaviti na jednom ili oba oka (unilateralni ili bilateralni strabizam), odnosno, može biti urođenog ili stečenog karaktera. Prema položaju očne jabučice, moguće je razlikovati nekoliko oblika strabizma: strabizam kod kojeg je otklonjeno oko prema unutra, prema van. Također, pomak oka može biti i po okomitoj liniji te može biti dodatno kombiniran s prije navedenim otklonima (prema unutra ili prema van). Također, može se pojaviti i povremeni strabizam - strabismus intermittens. Ovisno o utvrđenom obliku strabizma, veterinar-oftalmolog će se odlučiti za najprikladniji način liječenja. Naime, ako je problem u središnjem živčanom sustavu, nakon što se poduzme liječenje primarnog oboljenja i klinička slika koja se utvrdi postepeno se povlači. Ako je strabizam posljedica mehaničkih uzroka, očnu jabučicu je moguće ispraviti kirurškim zahvatom. Ovisno o situaciji, odabire se najprikladniji oblik kirurškog zahvata. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se oko ove problematike posavjetujete s veterinarom-oftalmologom. Također, savjetujem Vam da se i obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će stručnjaci na području oftalmologije moći procijenit ozbiljnost situacije te Vas u skladu s njom dalje informirati. Također, biti će u mogućnosti savjetovati Vas o eventualnom izboru prikladnom načina tretiranja postojećeg stanja, financijskom aspektu liječenja, najprikladnijem vremenskom trenutku eventualnog liječenja kao i o eventualnim rizicima istog.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 27.10.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku francuskog ovčara staru 12 godina. Nedavno je počela biti jako uznemirena i stalno šeta zadihano po kući i prati sustanare. Kao da se nečega boji ili vidi neke halucinacije. Ima dvije velike izrasline na tijelu, za što je veterinar ustanovio da su masna tkiva. Pokušali smo joj dati tablete za smirenje, ali ne djeluju. Također, u zadnje vrijeme pije puno vode, a čak se i pomokrila u kući što nikad prije nije učinila. Što joj je? Unaprijed hvala, IvonaO: Na temelju simptoma koje opisujete u Vaše ljubimice, ne mogu sa sigurnošću tvrditi što se dešava s njom.Vaša kujica spada u kategoriju starih pasa, za koju je, s obzirom na dob, karakteristično da se javljaju neke "staračke bolesti".Psi normalno dnevno popiju 20-40 ml vode na pola kilograma tjelesne težine, a sve što je iznad toga smatramo polidipsijom. Polidipsija (pojačana žeđ) se manifestira unosom većih količina vode, što će rezultirati poliurijom (učestalim mokrenjem) te je vjerojatno nezgoda u stanu posljedicom nemogućnosti zadržavanja tolike količine mokraće. Polidipsija i poliurija smatraju se ranim znacima određenih bolesti: zatajenja bubrega, diabetes mellitusa, piometre (gnojna upala maternice), bolesti jetre, hiperkalcemije ili problema sa štitnom žlijezdom.Slijedeće, dispneja ili otežano disanje ponekad predstavlja ozbiljan znak da sa zdravljem nešto nije u redu. Uzroci otežanog disanja mogu biti zatajenje srca, teški slučajevi astme, alergijske reakcije, bronhitis, upala pluća, paraliza ili obstrukcija dušnika, otrovanja, i mnoga druga stanja. Imperativ je pregledom utvrditi točan uzrok otežanog disanja te prema nalazu poduzeti odgovarajuću terapiju. Kod većine navedenih problema otežanog disanja javlja se i kašalj različite kvalitete.Kako uznemirenost ljubimca redovito upućuje na nelagodu, najčešće uzrokovanu boli, preporučila bih Vam da ljubimicu odvedete u veterinarsku ambulantu kako bi se općim kliničkim pregledom i po potrebi dodatnim pretragama točno utvrdilo o kakvom se zdravstvenom problemu radi te pravovremeno po potrebi poduzela odgovarajuća terapija.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 22.10.2010.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Bože Gumpca 32, Pula P: Imam labradora starog 16 mjeseci, do sada nije imao nikakve zdravstvene problem. Prije nekoliko dana su mu se pojavile okrugle otekline na njušci iznad nosa i s lijeve strane njuške, posumnjala sam na ujed pčele pa nisam odmah reagovala. Narednog dana s oteklina je otpala kožica pa su ostale ispupčene okrugline, kao krastice. Ne češe se, normalno jede i veseo je, ponaša se kao i obično. Konsultovali smo veterinara, pregledao ga je i rekao da je najvjerojatnije gljivično oboljenje i prepisao Canesten kremu. Mažemo je već 2 dana, ali nema poboljšanja, ali ne djeluje ni gore, svakako se nije širilo. Šaljem Vam i slike i nadam se da ćete mi brzo odgovoriti. Unaprijed zahvalna, LjiljanaO: Gljivične infekcije nisu rijetke kod pasa i mačaka te kod ljudi i odmah treba naglasiti kako se radi o zoonozama, tj. bolestima od kojih obolijevaju i životinje i ljudi. Nekoliko je različitih vrsta gljivica koje mogu izazvati bolest u pasa. U velikoj većini slučajeva radi se o gljivici Microsporum Canis, a daleko rjeđe može se raditi i o gljivicama Microsporum Gypseum i Trichophyton Mentagrophytes.Promjene koje se mogu vidjeti najčešće su okrugla područja bez dlake, oštro ograničenih rubova, u sredini često s kožnim ljuskama. Promjene najviše dolaze na glavi, ali i na nogama i drugdje po tijelu.Bolest se prenosi izravnim kontaktom sa bolesnom životinjom, ali može i preko različitih predmeta iz psećeg okoliša, na kojima se nalaze spore gljivica. Spore su otporne i u okolišu mogu preživjeti i do 18 mjeseci. Mladi psi, kao i psi narušenog imunog statusa, podložniji su nastanku bolesti, a zna se da je bolest nešto češća zimi i u jesen. Držanje pasa u mračnim i vlažnim uvjetima svakako pogoduje nastanku i razvoju bolesti.Bolest se utvrđuje na više načina. Na temelju karakteristične kliničke slike može se postaviti sumnja na bolest, a kao orijentacijska metoda pretrage koristi se i Woodova lampa, čija pouzdanost iznosi oko 50%. Mikrobiološke metode pretrage su svakako pouzdanije. Materijal za pretragu su uzorci dlake i strugotine kože s ruba promijenjenog područja, a materijal se može promatrati mikroskopski, pri čemu se traže hife i artrospore, a moguća je i izolacija na različitim medijima, što je najpouzdanije. Postoje i neke serološke metode koje nemaju značaja za rutinsku veterinarsku praksu.Tretman dermatomikoza najčešće započinje lokalnom primjenom različitih antimikotika i obično je to dovoljno za uspješno izliječenje. Liječenje traje uglavnom 4-6 tjedana. Moguća je i kombinirana terapija lijekovima za lokalnu vanjsku primjenu uz peroralno davanje antimikotika, ovisno o procjeni. U većini slučajeva nastojimo izbjeći peroralnu primjenu antimikotika. Za lokalnu primjenu koriste se klotrimazol, ketokonazol, enilkonazol, mikonazol, terbinafin s različitim komercijalnim nazivima.Za vrijeme trajanja terapije životinje moraju imati dobre uvjete držanja, pri čemu naročit značaj ima sunčeva svjetlost. Prostor i opremu je potrebno dezinficirati, a psa držati u izolaciji kako bi se onemogućilo širenje bolesti.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 18.10.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnik sam sibirskog haskija starog 3 mjeseca i 15 dana. Prije cca 7 dana sam primijetio da mu je došlo do promjena na očnim kapcima. Naime, došlo je do opadanja dlake i kapci su boje trule višnje, "nabubrili" su i ljušte se. Oči nisu crvene niti pas daje ikakve znakove da ga ove promjene iritiraju. Sekrecija oka je normalna. Prilikom posjete veterinaru rečeno mi je da je to vjerojatno neka vrsta gljivične infekcije. Dobio je 2 injekcije antibiotika i rečeno mi je da dnevno čistim te kapke kamilicom i mažem Nistatin kremom. Međutim, ja ne vidim pobolšanje, čak mislim da su kapci veći te da se počelo širiti na donje kapke. Da li mi možete pomoći u razjašnjenu ovog problema? Hvala, EmirO: Vjeđe su pokretni nabori kože i drugih tkiva. Građene su od kože, potkožja, vezivnog tkiva s mnogobrojnim žlijezdama, mišićnog sloja te sluznice (s unutarnje strane). Njihova funkcija je da štite oko od nepovoljnih i štetnih vanjskih utjecaja te da štite očnu jabučicu od isušenja.Na vjeđama se mogu pojaviti različiti poremećaji. Poremećaji se prvenstveno dijele na kongenitalne (prirođene) i stečene (akvizitarne).Od prirođenih promjena mogu se izdvojiti izvrnute vjeđe (ectropium), uvrnute vjeđe (entropium), distichiasis (prirođena anomalija kod koje su tarsalne žlijezde nadomještene nizom velikih žlijezda lojnica s dlakama koje su okrenute unatrag prema očnoj jabučici), djelomični ili potpuni nedostatak vjeđa,...Od stečenih promjena najčešće se pojavljuju rane vjeđa (djelovanjem različitih štetnih čimbenika) te upale vjeđa.Upale vjeđa (blepharitis), ovisno o tome koji su anatomski dijelovi vjeđe zahvaćeni, dodatno se dijeli na površinske i duboke upale vjeđa. Tako, površinska skvamozna upala vjeđa, po kliničkoj slici, poprilično sliči i kliničkoj slici koju i navodite kod svog ljubimca. Naime, kod ove upale vjeđa, vjeđe su otečene, zacrvenjene, prekrivene bjelkastim ili žućkastim krasticama. Na dodir, naslage zajedno s trepavicama otpadaju. Ako se ne liječi, bolest ima sklonost da prijeđe i na konjunktive te izazove upalne promjene.Ovisno o dijagnozi, veterinar će odlučiti o najprikladnijem načinu tretiranja (čišćenje rubova vjeđa, antibiotici, aplikacija vitaminskih dodataka,...).Međutim, kako mi na ovakav način nije moguće odrediti točan uzrok, savjetujem Vam da s ljubimcem ponovno odete kod veterinara ili se obratite drugom veterinaru za drugo mišljenje. Također, možete se obratiti i na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu gdje će stručno osoblje biti u stanju utvrditi točan uzrok bolesti te u skladu s njim odrediti najprikladniji pristup liječenju. Naime, samo ako se postavi točna dijagnoza postojećeg stanja, terapija može biti uspješna i učinkovita.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 20.10.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 5 g. starog labradora retrivera, zadnjih par dana uočila sam promjene na bradavicama ili izraslinama, ne znam kako da to nazovem, na trbuhu koje ima od rođenja. Jedna se od njih upalila, ispočetka je bila blago crvenkasta te je kasnije narasla i promjenila boju u tamnu (prije je bila crvenkasta), oko nje nije upaljeno, niti ga boli na dodir, ali ne znam šta se to dešava te vas molim da mi otprilike objasnite što se zapravo događa. Hvala, AlenaO: Na ovakav način nisam u mogućnosti točno utvrditi o čemu je riječ. Naime, problem koji Vi opisujete može nastati različitom etiologijom. Tako, može biti posljedica upalnog procesa, mehaničkog inzulta (gnječenje, udarac,...) te različite otekline ili izrasline (tumor),...Promjene u boji i veličini bradavica, i kod ženskih i kod muških životinja, najčešće upućuje na tumorozne tvorbe. Naime, tumori mliječne žlijezde se mogu pojaviti i u muških životinja (iako, izrazito rijetko). Tumori mogu biti benigni ili maligni. Od malignih tumora se spominju adenomi i fibroadenomi, a od malignih tumora karcinomi, sarkomi, karcinosarkomi i upalni karcinomi.Dijagnostika mamarnih neoplazmi (novotvorevina) predstavlja izrazito kompleksan sustav različitih metoda utvrđivanja. Naime, on obuhvaća i dijagnostičke i terapijske postupke. Za početak je nužno da veterinar uzme iscrpnu anamnezu (podaci o nastanku i tijeku bolesti, odnosno, poremećaja) te obavi klinički pregled ljubimca. Poslije se mogu koristiti i različite druge metoda za prikupljanje informacija o procesu te olakšavanje postavljanja dijagnoze, kao što su radiografska pretraga, citološka pretraga,... Cilj pregleda je postaviti dijagnozu, odnosno, utvrditi klinički stadij tumora. To podrazumijeva utvrditi i ocijeniti biološko ponašanje tumora, njegov stupanj rasta te međusobni odnos neoplazme i organizma.Terapija se provodi prema dijagnozi, a u slučaju tumora u pravilu je to kirurška obrada.U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svog veterinara ili se obratite na klinike Veterinarskog fakulteta, gdje će stručno osoblje biti u mogućnosti utvrditi točno o čemu je riječ, postaviti dijagnozu te odrediti najprikladniji način tretiranja utvrđena stanja. Također, biti će u mogućnosti dalje Vas informirati kako o situaciji i prognozi, tako i o svim drugim informacijama vezanim uz postojeće stanje ljubimca.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 20.10.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pokušao sam pronaći nešto više o folikularnom konjuktivitisu, čini mi se nemogućim među 2022 teme o psima. HrvojeO: Općenito, konjunktivitisi su česti zdravstveni problem u pasa. Folikularni konjunktivitis je stanje kod kojeg bjeloočnica i ružićasto obojena sluznica oka poprima crvenu boju, iziritirana je, svrbljiva a stanje ujedno prati i povećana produkcija suza. Vrlo često psi pri tome žmirkaju izbjegavajući otvaranje oka kako bi izbjegli dodatnu iritaciju.S obzirom kako postoje i druga stanja koja dovode do pojave istih ili sličnih simptoma, poželjno je specijalističkim oftalmološkim pregledom točno razlučiti koji je uzrok te prema nalazu poduzeti specifičnu terapiju.Folikularni konjunktivitis najčešći je od konjunktivitisa u pasa, a ukoliko se s liječenjem započne u ranoj fazi, do potpunog oporavka bez komplikacija dolazi u relativno kratkom vremenu. Folikularni konjunktivitis obično je inicijalno uzrokovan alergijskom reakcijom, stoga se najčešće javlja u proljetnim, ljetnim i ranojesenskim mjesecima kada je u prirodi prisutan veći broj biljaka sa peludi alergijskog karaktera. Folikuli konjunktive, odnosno sluznice oka, postaju povećani uslijed prisutnosti alergena ili pak drugih iritansa iz okoline (prašina, sprejevi dezodoransa, osvježivača zraka i sl.) te prijašnjeg zdravstvenog problema na oku (npr. prolapsus treće očne vjeđe). U početnoj fazi, folikularni konjunktivitis prate simptomi crvenila sluznice oka, suzenja, svrbeža i češanja oka, a obično se istovremeno javlja na oba oka. Sa napredovanjem, stanje se komplicira zatvaranjem oka ili žmirkanjem, a iscjedak iz oka postaje gušći, žutozelenkaste boje. Nerijetko je prisutan sasušen sekret oko očiju. S obzirom kako često psi šapom pokušavaju počešati iritirano oku ili oči, nanose si veća oštećenja strukturama oka nego inicijalni problem. Naime, pri tom u oko može upasti prljavština, travke, dlaka i dr. koji dovode do težnih oštećenja rožnice. Liječenje folikularnog konjuntivitisa se prema nalazu načinjenih pretraga čini ispiranjem oka sterilnim tekućinama za oči te antibakterijskim kapima ili mastima za lokalnu upotrebu. Ujedno je od presudne važnosti strogo praćenje stanja očiju ljubimca na poduzetu terapiju kao i alergološko testiranje u svrhu spriječavanja kontakta sa alergenom.Rana dijagnoza problema sa očima je esencijalna u prevenciji kroničnih problema očiju kao i komplikacije stanja infekcijama dubljih struktura oka, oslabljenim vidom ili pak gubitkom vida.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 18.10.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo kujicu koja je stara manje od dvije godine, histerektomirana je pred mjesec dana. Nakon toga bila je vesela i živahna, kad smo primjetili nekoliko kapi krvi u blizini vaginalnog otvora, odveli smo ju veterinaru koji je ustanovio da ima vaginitis (nakon vaginalnog pregleda). Zanima me uzrok vaginitisa koji nastaje nakon histerektomije, da li je moguće da je ta infekcija kasna posljedica operacije? O: Vaginitis ili upala sluznice rodnice kod kuja je posljedica anatomskih anomalija ili kroničnih urinarnih infekcija. Također, može se pojaviti i kao idiopatska upala, upala kod koje se ne poznaje pravi uzrok. Vaginitis može biti uzrokovan i različitim anatomskim anomalijama koje mogu uvjetovati zadržavanje mokraće s posljedičnim stvaranjem uvjeta za upalu vagine. Također, vaginitis može biti uzrokovan i dugotrajnim liječenjem antibioticima. Naime, dugotrajno liječenje antibioticima može za posljedicu dovesti i do disbalansa normalne bakterijske flore rodnice s posljedičnim umnožavanjem patogenih mikroorganizama i razvojem upale. Naime, normalna bakterijska flora sastoji se od aerobnih bakterija (E. Coli, stafilokoki i streptokoki) te anaerobnih bakterija (Bacteroides spp., Peptostreptococcus spp).Također, i mnoge druge bolesti mogu uzrokovati pojavu vaginitisa (dijabetes mellitus, upale urinarnog trakta,...). Tako, problemi u urinarnom traktu mogu posljedično dovesti i do pojave upale vagine. Također, i druge bolesti, bolesti koje mogu dovesti do pada opće otpornosti organizma mogu stvoriti preduvjete za razvoj infekcije.Od drugih uzroka vaginitisa mogli bi izdvojiti polipe, traume, vaginalne strikture, strana tijela, neoplazije,...U svakom slučaju, na ovakav način nisam u mogućnosti utvrditi točan uzrok pojave problema kod Vašeg ljubimca. Stoga, savjetujem Vam da se oko istog posavjetujete kod svog veterinara ili potražite drugo mišljenje kod drugog veterinara ili na Klinici za porodništvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će cijenjeno osoblje po pregledu ljubimca biti u mogućnosti procijeniti situaciju te Vas dalje informirati vezano uz ovaj problem.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 17.11.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezera starog 15 i pol godina. Imamo svakakvih problema s njim šta se tiče zdravlja, ali sad nas trenutačno muči njegov jezik. Inače je svijetlo roza boje, a ova zadnja dva dana je taman. Ima problema sa zubićima jer par ih je ispalo, a ostatak se održava s kamencem pa ne znamo da li je to sve povezano sa zubićima. I dva dana ga silimo da jede. Nadam se da ćete nam pomoći sa savjetom. Unaprijed zahvaljujem, MartinaO: Promjena boje jezika može pratiti različita stanja, odnosno poremećaja zdravlja ljubimaca.Tako, promjena u boji jezika može biti posljedica smanjene oksigenacije organizma uzrokovane različitom etiologijom. Ovo stanje se najčešće naziva cijanoza te upućuje na nedostatak u opskrbljenosti organizma kisikom. Cijanoza se, također, može uočiti i na zubnom mesu te ostalim sluznicama. Uzroci za nedovoljnu oksigenaciju organizma mogu biti raznoliki. Tako, mogu nastati kao posljedica srčanih bolesti, bolesti dišnog sustava, intoksikacijama,... U ovim slučajevima, često su prisutni i drugi klinički znakovi, kao što su promjena u boji sluznica, ispružanje glave i vrata, ubrzano bilo i disanje,...Također, promjena u boji jezika može biti i uzrokovana različiti infekcijama jezika uzrokovanih direktno ili indirektno. Tako, moguće su infekcije jezika uzrokovane širenjem uzročnika iz žarišta u okolnim anatomskim strukturama (upale zubnog mesa, problemima s zubima, čeljusti,...). U ovim slučajevima, ljubimac zbog boli nerijetko odbija uzimati hranu, prisutni su svi znakovi upale (crvenilo, otečenje, bolnosti, temperiranost,...).Promjenu u boji jezika mogu izazvati i različita druga stanja poremećaja zdravlja, kao što je npr. uremija. Najčešće nastaje kao posljedica težih oštećenja funkcije bubrega, kada isti više nisu u mogućnosti filtrirati i eliminirati štetne elemente iz krvi organizma ili pri opstrukcijama urinarna trakta s posljedičnom smanjenom ili potpuno onemogućenom normalnom ekskrecijskom funkcijom bubrega. U prije navedenim slučajevima, osim promjene u boji jezika, mogu se primijetiti i neugodan miris iz usta, gubitak apetita, povraćanje, proljev,...Iz prije navedenih razloga, kao i zbog toga što se radi o starijem ljubimcu, savjetujem Vam da s njim posjetite svog veterinara. Isti će nakon pregleda ljubimca moći utvrditi ozbiljnost situacije, odrediti najprikladniji pristup eventualnog tretiranja postojećeg stanja te Vas u skladu s njom dalje informirati.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 15.11.2010.