Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Želio bih znati koja je razlika između Frontline Combo i Spot On ampule za pse? Unaprijed hvala O: Frontline je ektoparazitik koji posjeduje djelatnu tvar Fipronil. Fipronil je insekticid/akaricid iz skupine fenilpirazola. U buha, krpelja, uši i pauši koči presinaptički i postsinaptički tok iona klora kroz membrane živčanih stanica. Fipronil se upliće u fiziološki integritet kanala za klor čijem zatvaranju/ otvaranju posreduju neurotransmitori (gama-amino-maslačna kiselina). Posljedično, to će uzrokovati ekscitaciju CNS-a kod insekata i akara te njihovo uginuće. Frontline Spot-on ukapa se na kožu pasa i mačaka između lopatica i na šiju, te mu treba 24 sata da se raspodijeli po cijeloj koži (transdermalno). Nakuplja se u mastima kože i dlačnim folikulima odakle se kontinuirano otpušta. Protiv krpelja Frontline djeluje mjesec dana, a protiv buha dva mjeseca. Međutim, savjetuje se Frontline stavljati na psa svakih 6 tjedana, a kod pasa koji pate od alergijske reakcije na ugriz buhe svaka 4 tjedna te na takav način osigurati i održavati visoki stupanj zaštite ljubimaca od vanjskih parazita. Nakon tretmana Frontline ampulom krpelji se mogu primiti, međutim biti će uništeni u roku 24 sata. Za razliku od Frontline Spot On (gore navedeno), Frontline Combo sadrži osim fipronila i S-methopren. Njegova uloga je da kao regulator rasta kukaca prekida rast i razvoj razvojnih ciklusa buha. Dakle, Frontline Combo djeluje kao i Frontline Spot On s tim da Frontline Combo posjeduje djelatnu tvar koja prekida razvojne cikluse buha te ujedno smanjuje i kontaminiranost s buhama u prostoru u kojem ljubimac i boravi. Naime, poznato je da se buhe samo hrane na ljubimcu, a sve ostale životne procese obavljaju u njegovoj neposrednoj blizini. Zato, primjenom ovakvih preparata, moguće je umanjiti infestiranost s buhama u prostoru te zaštititi i samog ljubimca od vanjskih parazita. Primjena, kao i učinkovitost na pojedine ektoparazite, kod oba preparata se podudaraju.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim Vas za informaciju kako izgleda parenje argentinskih doga. Naime, moj mužjak doge ima 7 godina i još nikad se nije pario, a kujica ima 2 godine i strašno je dominantna. Jučer su se prvi put sreli i dosta je dobro prošlo, s tim da su se igrali i njušili, ona je čak u jednom trenutku njemu dopustila da joj se približi, on je skočio na nju, ali ona mu nije dala preblizu, zauzela nekakav stav kao da će napasti, a opet rep je cijelo vrijeme bio podignut. Ne znam da li je bitna informacija da je kuja u prisustvu vlasnice izrazito dominanta i ne može se opustiti, a kad nje nema, priča je već drukčija. Molim Vas za bilo kakvu informaciju, nama je prvi put pa ne znamo kako to sve ide.  Unaprijed se zahvaljujem i srdačno pozdravljam! Mariana O: Moderan pas se udaljio od od svojih vučjih izvora, međutum njegova rutina parenja još uvijek vuče korijene iz vremena života u čoporu. Ženke se pare s dominantnim i poznatim mužjacima, a pare se više pita s više mužjaka, uspješnost skotnosti tada je veća. Moderne okolnosti su neprirodne jer često vlasnici svoju kuju dovedu nepoznatom mužjaku i očekuju od nje da se svojevoljno spari, ali često je ona tome nesklona. Odabir vlasnika ne mora nužno odgovarati ženki, stoga se nerijetko dešava da ga ona tjera i ne dozvoljava parenje. Ako Vam vrijeme i mogućnosti to dozvoljavaju, ne bi bilo loše da kujica provede određeni vremenski period s mužjakom, kako bi se razvila međusobna prisnost. Također, možete odabrati "neutralni teren" za parenje. Mužjak je spolno aktivan tokom cijele godine i privlači ga miris ženke koja se tjera. Ženka se tjera dva puta godišnje, što znači da je većinu vremena i spolno neaktivna. Kad ženka izabere mužjaka, počinje faza udvaranja. Čin parenja započinje igrom mužjaka i ženke. Ženka zahtjeva igru, spuštanjem na koljena ili penjanjem na mužjaka, te međusobno njuškanje i lizanje spolnih organa. Također, dobro je kuju odvesti na kompletan zdravstveni pregled, kako bi utvrdili da je organizam zdrav, u dobroj kondiciji i sposoban za parenje. Ne bi bilo na odmet napraviti i vaginalni pregled, kako bi se utvrdilo da je rodnica prohodna i da nema nekih prirodenih anomalija koje bi mogle otežavati štenjenje. Najbolje je dopustiti parenje kuje kada u potpunosti završla svoj fizički rast. Kinološkim propisima regulirana je i dob psa u kojoj je parenje dozvoljeno. Tako se patuljasti psi smiju pariti nakon 12 mjeseci starosti, srednje veliki psi nakon 15 mjeseci, a veliki psi nakon navršenih 18 mjeseci starosti. To je najniža dobna granica nakon koje je parenje dozvoljeno. Za sve pasmine se preporučuje da prvo parenje ne bude nikako ranije od 3. teranja. U toj dobi kuja je i psihički bolje pripremljena za majčinstvo, a njezin fizički razvoj je završen i skotnost ne predstavlja rizik za njezino zdravlje. Prerano parenje nezrele kuje ne mora, ali može završiti negativnim iskustvom, u smislu neprihvaćanja štenaca, rađanja mrtvorođene ili deformirane štenadi, a dešava se i proždiranje vlastitog legla. Za očuvanje zdravlja kuje trebalo bi je pariti jednom godišnje, najbolje  u proljeće. Nije nepoznata činjenica da psi obitelj u kojoj žive smatraju svojim čoporom, stoga je i dominacija ljudi prisutna i očitovana u njihovom ponašanju. Nerijetko su kuje čak i "zaljubljene" u svoje vlasnike, naročito one starije,  pa nikad i ne pristaju na  parenje s mužjakom. S obzirom da se u Vašem slučaju radi o mladoj kuji, vjerojatno bi pomoglo da njezina vlasnica ne bude prisutna u vrijeme parenja.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Vlasnik sam predivnog labradora retrivera starog 1,5 godinu. 10. decembra prošle godine dijagnosticirana mu je piodermija (lokalna sa hot spotom veličine teniske loptice). Bolest je uz antibiotike i klorheksidin izliječena i potpuno se povukla. Dlaka na mjestu gdje je bila opala potpuno je narasla, čak se formirala i poddlaka. Međutim, veterinari su radi sprječavanja širenja zaraze  ošišali jedan dio okolo hot-spota i na njemu još uvijek nije narasla dlaka. Rana se nalazila na leđima i sada je jako ružno vidjeti kako u sredini ima dlaku, a okolo ne. Pogotovo je nezgodno raspravljati se sa neukima da pas nije "šugav" niti bolestan. A još više me brine razlog što dlaka ne raste. Da li se radi o nekom oboljenju ili je to sasvim normalno? Koji period je potreban da ošišana dlaka naraste (opala dlaka se izuzetno brzo vratila)? Da li imam problem ili...? Molim Vaš brz odgovor. S poštovanjem, Adnan O: Mišljenja sam da nema mjesta zabrinutosti. Naime, ošišana dlaka jednostavno je već dosegla potpunu dužinu ( koja je u pasa limitirana i ne raste neprestano kao kod ljudi), te je njen rast sasvim usporen. U svakom slučaju, nakon faze linjanja i izmjene zimske dlake na tom će području narasti zdrava dlaka srazmjerene duljine. Rast dlake u pasa se odvija sezonski. Svaki se ciklus sastoji od 3 faze: anagen ili faza rasta (raste do 0,3mm dnevno), catagen ili faza mirovanja kad se zaustavlja rast i traje prosječno oko 130 dana. U trećoj fazi dolazi do promjena u dlačnom folikulu i u konačnici dlaka ispada. Kao potporu zdravlju kože i dlake preporučam Vam da psu uvedete u prehranu neki od kompleksnih dodataka za kožu. U ponudi Pet centra su "Dermanorm" kapsule koje sadrže esencijalne masne kiseline za jačanje otpornosti kože te "Biotin" prah ili tablete koje su također dobar izbor kod linjanja i općenito za popravljanje stanja dlačnog pokrivača. Iako je naš izbor uistinu velik, izdvojit ću još i "VMP" tablete koje širokim spektrom vitamina, minerala i proteina pridonose općoj otpornosti organizma kao i rastu zdrave i sjajne dlake.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Prije pet dana moj devetogodišnji pas je doživio nezgodu. Napadnut je od strane njemačkog ptičara do je bio na povodcu. Suprug ga je pokušao obraniti, no u svoj toj strci se zapetljao o povodac i sa svojih 80 kg pao na našeg psa koji ima oko 25 kg. Osim što je pas doživio šok, teško se može dignuti na noge. veterinar je bio i kaže kako je dobio udarac u slabinskom dijelu. Dao mu je injekciju i dvije šprice infuzije. Nakon toga je uspio mokriti i vratila mu se želja za hranom i vodom, no probavu je imao tek nakon trećeg dana i jedne tabletice dulkolaks. No, na spomen odlaska van on se počne nekontrolirano tresti i ne želi ustati, iako može uz puno skrike, zavijanja i plakanja. Po cijele dane samo leži... Ne znam kako mu olakšati, da li postoje neki analgetici koje bi mi preporučili? Veterinar je siguran da je njegova dijagnoza ispravna, no razmišljam o eventualnom rengenu. Ne znam, zaista... Unaprijed Vam hvala što ste pronašli vremena za pročitati i odgovoriti na ovu poruku. Katarina O: Lijekovi za reguliranje boli kod pasa razlikuju se ovisno o vrsti problema odnosno bolnog stanja. Osnovna podjela je na nesteroidne protuupalne lijekove i narkotike. Upotreba narkotika strogo je kontrolirana i nemoguće ih je nabaviti i koristiti bez veterinara. U veliku skupinu nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSPUL) spadaju široko rasprostranjeni lijekovi poput aspirina, paracetamola te derivati propionske kiseline (karprofen, ketoprofen, ibuprofen, vedoprofen, naproksen), derivati pirazolona (fenilbutazon), oksikami, indolimi itd., od kojih se samo neki koriste kod životinja.To su vrijedni i korisni lijekovi za brojna bolesna stanja, ali je pri upotrebi potreban oprez i određeni nadzor jer mogu imati nuspojave. Koriste se kod kronične neinfekcijske upale i boli (osteoartritis), kao i kod akutne neinfekcijske boli (sinovitis, burzitis, keratitis, skleritis, gingivitis, kolike), kao i kod traumatskih ozljeda i ponekad kod operativnih zahvata. Kod akutnih infekcijskih upala koriste se obavezno sa antibioticima. Neki od ovih lijekova (npr. Rimadyl) veoma su rasprostranjeni i učinkoviti za različite probleme koštanog sustava. Upotreba ovih lijekova također je pod nadzorom veterinara. Postoje i dijetetski pripravci koji uglavnom sadrže prirodne sastojke i koji se mogu koristiti u lakšim slučajevima kada je potrebno životinje opustiti i umiriti u stresnim situacijama kao što su putovanje, izložbe, promjene okoline, vatromet, grmljavine i sl. Takvi pripravci su Kalm Aid i DiaCalm i možete ih dobiti u ljekarnama Pet centra bez recepta. Za eventualnu upotrebu drugih preparata procjenu mora napraviti veterinar na temelju pregleda životinje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam muškog psa starog 7 godina, nije kastriran, ozbiljnijih problema do sada nije imao. Prije 2 mjeseca, na preporuku veterinara, počeli smo ga hraniti Trovet hranom za pse, nakon čega je počeo piti mnogo vode. Za vrijeme zadnje šetnje primjetila sam problem sa mokrenjem, prva 2-3 mlaza bila su normalna, nakon čega je mlaz bio pomješan sa krvi i na kraju je mokrio nekoliko kapi same krvi. Unatoč tome i dalje se normalno ponaša, normalno jede i pije, nikakvim čudnim zvukovima ne pokazuje da ga boli, ne reagira ni na dodir u području genitalnih organa. Zanima me Vaše mišljenje o tome zbog čega bi sve to moglo biti i kakve pretrage je potrebno napraviti da bi se ustanovilo o čemu je točno riječ. Lijepi pozdrav! Ines O: Pojava krvi u mokraći (hematurija) je moguća kod  bolesti donjih mokraćnih prohoda, poput upale mjehura ili uretre i mokraćnih kamenaca. Također se može javiti kod bolesti bubrega i prostate. Kod pojave kamenaca i bolesti urinarnog sustava javlja se učestalo mokrenje malih količina mokraće, dugo čučanje i naprezanje pri tome, pa i bolnost. Za dijagnozu je potrebno uhvatiti mokraću i odnijeti je na analizu u veterinarsku ambulantu. Kod sumnja na infekciju i prisutnost bakterije u mokraći, napravit će se bakteriološka pretraga i životinji propisati antibiotska terapija. Ukoliko se analizom mokraće utvrdi prisutnost kamenaca, daljnja terapija ovisi o vrsti istih. Neki se mogu otopiti posebnom medicinskom hranom, dok se drugi moraju odstraniti operativno. Kamenci mogu nastati u bubregu ili u mokraćnom mjehuru, mogu biti kao pijesak ili pak veći i oštrih bridova koji oštećuju sluznicu mokračni puteva, što se očituje kao krv u mokraći. Kod bolesti bubrega dolazi do poremećaja općeg stanja, povišena je temperatura, uočava se gubitak apetita, bolnost u području bubrega, pojačano pijenje vode, te pojačano ili smanjeno mokrenje. Krv tijekom cijelog mokrenja ukazuje na oboljenje bubrega, uretera, te mjehura. Krvarenje na kraju mokrenja najčešće znači da se patološki proces nalazi u  mjehuru ili da je riječ o bolesti prostate. Kod bolesti prostate uz navedene simptome još se javlja i otežano obavljanje velike nužde. Pretraga koja se tad  preporučuje je ručna palpacija prostate kod Vašeg veterinara, te rtg ili ultrazvučna pretraga kako bi dobroćudno povećanje žlijezde mogli razlikovati od apscesa ili tumora. O poteškćama s prostatom u pasa pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. ovdje. Čak ako i ne uočavate druge promjene, a krv u mokraći se ponavlja, to je dovoljan razlog da  ljubimca odvedete na pregled u ambulantu.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Za sada sam oduvijek imala njemačke boxere, no zbog majčinog djelomičnog invaliditeta nabavili smo malenog psa. Doduše ona je dolutala i mi smo ju prihvatili. Radi se o malenoj brak jazavčarki po imenu Mishka. Ona je uredno očišćena od glista, cjepljena, čipirana, te očićena od buhica i šugaraca. No odbija jesti. Realno "ćoka" kao ptičica.... ujutro pojede malo jako malo ali kuhane hrane ne želi kupovnu iako smo pokušali i sa medicinskom Royal Caninovom i sa hranom za lovačke pse, te sa Happy dog hranom.... a popodne jedva da nešto pojede. Ima oko 15 kila. No, ja bih htjela znati kako da joj tempiram točno vrijeme obroka da jede 2 puta dnevno normalan obrok. Uredno se vodi u šetnju i jako je sretan pas. Ima svoje posebno mjesto u kući potpuno je osigurana. Krećem na studij veterine, no ovakvi slučajevi mi nisu poznati. Puno Vam hvala unaprijed! S poštovanjem, Ivana O: Broj obroka za ljubimca ovisi o njegovoj dobi kao i o samim prohtjevima ljubimca. Naime, kada su ljubimci štenci, potrebno im je osigurati veći broj obroka (5-6 puta dnevno). Na takav način, moguće je osigurati na dnevnoj osnovi dovoljne količine energije kao i smanjiti opterećenost osjetljivog mladog organizma velikim količinama hrane odjedanput.  Kako ljubimac postaje stariji, tako se i broj obroka smanjuje da bi u konačnici, za odraslog psa, broj obroka bio 1-2 puta dnevno. Sam broj obroka kao i vrijeme davanja obroka prilagođava se, kako prema mogućnostima vlasnika (kada ste i prisutni kod kuće), tako i samim prohtjevima ljubimca. Naime, baš su oni ti koji ponekad izbjegavajući određeni obrok daju do znanja svojim vlasnicima da je vrijeme da se broj obroka smanji. Najčešće se vlasnici ljubimaca odlučuju da odrasli psi dobiju dva obroka dnevno, i to na takav način da je prvi obrok ujutro (cca 1 sat po povratku iz šetnje) te navečer (također, 1 sat nakon šetnje). Razlog u vremenskom odgađanju davanja obroka do trenutka povratka iz šetnje ljubimca leži u činjenici da je na takav način moguće prevenirati različite probavne poremetnje koje za posljedicu mogu imati i ozbiljnije poremećaje zdravstvenog stanja. Više o broju i rasporedu dnevnih obroka kod štenaca možete saznati i u mom ranijem odgovoru naslovljenom Broj i raspored dnevnih obroka za štene.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imamo psa koji je star tri mjeseca, rase zlatni retriver, danas u šetnji napao ga je drugi pas koji je mješanac i nije uredno pelcovan kao prethodni. Ugriz je bio za glavu, tačnije oko oka, ali se ne vidi trag ugriza. Oko je krvarilo nekih 10-tak minuta i na glavi iznad oka primjećujemo veću čvorugu. Koliko je opasno ovo stanje, kakve posledice mogu da budu i kako mu pomoći. Hvala unaprijed, Dida O: Ozbiljnost ugrizne rane ovisi o veličini psa koji je ugrizao Vašeg ljubimca, jačini ugriza (dubina ozljeđenog tkiva) i mjestu ugriza (blizina centralnog nervnog sistema i očnog aparata u ovom slučaju). Prilikom ugriza stradava tkivo ispod kože te vanjsko vidljivo oštećenje kože i nije znatno bitno koliko se se ispod može zateći vrlo teško ozljeđeno i inficirano tkivo. Slina iz usne šupljine psa sadrži razne bakterije koje ulaskom pod kožu mogu izazvati tazvoj teške infekcije te zbog toga rana mora biti stručno obrađena i očišćena od strane veterinara. Samo par sati po ugrizu može doći do razvitka upale i povišene temperature cijelog tijela. Znakovi koji se razvijaju kod infekcija rana su: oteklina oko same rane, crvenilo, toplina oštećenog dijela kože, bolnost istog prilikom kretanja ili dodirivanja, iscjedak(gnoj), neugodan miris, gubitak apetita, depresija, sepsa (trovanje). Zbog svega navedenog nužan je odlazak veterinaru radi pregleda, obrade rane i terapije.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Cijepila sam kujicu shi-tzu staru 10 mj.i tešku 4 kg protiv bjesnoće i isti dan sam joj dala pola Prazinon tablete protiv parazita. Veterinarka je sugerirala da joj dam pola, inače sam prije, dok je imala 3,30 kg, davala četvrtinu. Taj dan je povraćala 4-5 puta pa ne znam da li je pola tablete bilo previše ili se nije smjela dati isti dan? Zanima me također može li to imati kakve posljedice po njeno zdravlje? Inače je nakon tog cijepljenja puno nervoznija nego prije, čak zna i režati ako je mazimo, a ona npr. leži na svojoj spužvi, što prije nikada nije činila?! Još smo je nakon toga i ošišali na kratko i sad drhti često, čak i kada je u kući, gdje je stvarno toplo. Da li je to posljedica hladnoće ili nečeg drugog? Unaprijed zahvaljujem, Adrijana O: Nakon dehelmintizacije nije neobično da psi, osobito ako su mladi, povrate i prolazno imaju poremećen apetit. To se smatra normalnim, a jačina takvih prolaznih simptoma stoji u korelaciji sa jačinom parazitarne infestacije pa kod jačih invazija možemo očekivati i nešto jaču reakciju organizma. Takvi simptomi, uz eventualno pojačanu salivaciju i proljev, brzo prolaze pa dehelmintizaciju smatramo neizostavnom mjerom u prevenciji zdravlja kućnih ljubimaca i ljudi. Ukoliko bi takvi simptomi potrajali duže od nekoliko dana, veterinarski pregled je nužan. Istodobno cijepljenje protiv bjesnoće i dehelmintizacija nisu problematični, dapače obavezno ih je provoditi u skladu s odredbama Naredbe o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti u 2011. godini,koju propisuje Ministarstvo poljoprivrede. Različite reakcije nakon cijepljenja, ali i drugih zahvata kod veterinara, često nisu organskog porijekla, već se radi o psihološkim reakcijama koje se razlikuju individualno kod pasa i ponekad ovise o socijalizaciji psa.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam pudlicu staru 15 god, ima noću dosta jak kašalj. Uzima lijekove, onda mu je malo bolje. Pitanje je: možemo li mu dati prije spavanja malo meda? Primjetila sam da onda manje kašlje. Inače je preko dana veseo, laje, trči, igra se itd. Unaprijed se zahvaljujem na vašem brzom odgovoru. Lijepi pozdrav, Ana O: Nutritivna i ljekovita vrijednost meda poznata je odavno. Poznato je da kontinuirano uzimanje meda "podiže" imunitet, antibakterijska i antiseptička svojstva meda koriste se za cijeljenje rana, također rašireno je korištenje meda kod upala grla i kašlja. Antialergijska svojstva meda koriste se kada je riječ o alergijama na pelud. Osim ovih, postoje i brojni drugi pozitivni učinci meda, poput pospješivanja procesa probave zahvaljujući enzimima koje sadrži. U narodnoj medicini med je nezamjenjiva tvar i lijek za mnogobrojne poteškoće. Kod domaćih životinja, odnosno pasa, nema puno podataka o učincima meda. U svakom slučaju, ne smije se davati u velikim količinama zbog visoke koncentracije šećera koja je štetna za pse. Postoje podaci da jedna čajna žlica (nikako ne više) dnevno može pomoći kod artritisa, poboljšati probavne procese, djelovati kao tonik i izvor energije. Dakle, Vašem psu davanje meda može koristiti, ukoliko se pridržavate preporučenih količina.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam kuju staru 4 god i probao sam ju pariti 3 puta, bezuspješno. Sad smo zadnji put vadili krv i radili progesteron test, prvi smo radili 9. dana i rezultat je bio c1 c2, drugi smo radili 14. dana i rezultat je bio isti, progesteron joj ne raste. Odgodili smo parenje za jesen, ali veterinar mi predlaže da ju treba staviti na hormonsku terapiju 10 dana pa ju tek onda pariti zbog toga što, po njemu, treba izazvati pucanje jajašca. Sad me zanima vaše mišljenje općenito o tome i da li se može ugroziti zdravlje ženke, da li može izazvati tumore ili slično? Inače, kuja je zdrava i ima redovna tjeranja svakih 6 mjeseci. Unaprijed zahvaljujem, Antonio O: O problemima s gravidnošću kuje pisala je kolegica Martina Kuzmanić, dr. vet. med. ovdje. O pripremi za parenje pisala je kolegica Vlatka Erman, dr. vet. med. ovdje. O parenju kuje pisala je kolegica Davorka Balantin, dr. vet. med. ovdje. Jajnici su ženske spolne žlijezde koje imaju dvostruku funkciju: sekretornu (oslobađanje jajnih stanica) i inkretornu (lučenje ženskih spolnih hormona estrogena i progesterona). Oogeneza je proces stvaranja jajnih stanica. Ženske životinje se rađaju sa već određenim brojem jajnih stanica koje se nalaze u primarnom folikulu. Samo mali dio folikula ovulira (izađe jajna stanica), ostali podliježu degeneraciji. Iz primarnog folikula nastanu sekundarni i tercijarni folikuli. Tekućina unutar folikula sadrži estrogene hormone. Količina folikularne tekućine se povećava sa rastom folikula i dospijeva u krv sa estrogenom što izaziva znakove tjeranja. Najvažnija i završna faza zrenja folikula na jajniku je ovulacija. Na najispupčenijem mjestu folikula nastane mali otvor kroz koji istekne jajna stanica sa folikularnom tekućinom u jajovod. Ovulacija kod kuje nastaje 9.-13 . dan nakon početka krvarenja. Na mjestu prsnutog folikula na jajniku stvara se žuto tijelo kao glavni izvor progesterona. Za stvaranje folikula odgovoran je folikulostimulirajući hormon, a za stvaranje žutog tijela nakon ovulacije luteinizirajući hormon. Oba su hormoni prednjeg režnja hipofize (gonadotropni hormoni). Žuto tijelo u početku izlučuje progesteron u maloj količini i tako održava žuto tijelo. Međutim kasnije ako nije došlo do oplodnje, razgrađuje se žuto tijelo i opet počinje djelovati folikulostimulirajući hormon za  koji potiče rast novih folikula. Ukoliko je došlo do graviditeta žuto tijelo opstaje i dalje izlučuje progesteron koji čuva graviditet i onemogućuje ponovno stvaranje folikula za novu ovulaciju (na taj način djeluju i kontraceptivi). U spolno zrelih ženki, dobro hranjenih i njegovanih estrusni ciklus se redovito ponavlja u određenim intervalima. Međutim, zbog neadekvatne i deficitarne ishrane često je u praksi potrebno stimulirati estrus i ovulaciju. Prvo se radi kliničko-ginekološki pregled, biokemijske pretrage te korekcije obroka. Za stimulaciju estrusa i ovulacije koriste se gonadotropni hormoni (folikulostimulirajući hormon koji potiče stvaranje folikula i luteinizirajući koji izaziva konačno sazrijevanje folikulana jajnicima, ovulaciju i stvaranje žutog tijela). Podatke o iskustvima s aplikacijom određenog pripravka i mogućim nuspojavama možete saznati od specijalista na Klinici za porodništvo i reprodukciju, Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 01/2390-111.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam mopsa starog 7 godina i vid mu slabi! Čini mi se kao da mu se nešto na očima stvara nekakva mrena. Čitao sam na portalima o psima da je moguće da je to katarakta, ali po slikama vidim da je to siva mrena a njemu je crno oko onako zamućeno i po jakom suncu slabo vidi.Možete li mi reći nešto više o tome i uputiti me? Hvala,Marin O: Pod kataraktom podrazumijevamo zamućenje leće koje nastaje zbog poremećaja u metabolizmu. Naime, leća prima hranu preko očne vodice koju luči cilijarno tijelo pa će zato i poremećaji u prehrani leće biti izazvani poremećajima u lučenju očne vodice ili njezine cirkulacije. Razlikuju se prirođene, juvenilne, senilne, simptomatske i traumatske katarakte. Prirođene mrene vidljive su odmah (već kod štenaca starosti mjesec dana) ili se razviju tijekom života. Većina prirođenih mrena specifična je za određene pasmine, npr. koker španijeli. Simptomatska katarakta nastaje kao posljedica različitih promijenjenih stanja u metabolizmu organizma. Ta zamućenja mogu nastati ne samo zbog niza poznatih i nepoznatih uzroka u organizmu (šećerna bolest, bolesti štitnjače i nuzštitne žlijezde). Pri toj vrsti katarakta zamućenja nisu specifična po obliku, boji ni po mjestu, a progresivna su i redovito dovode do potpune neprozirnosti leće. Staračka katarakta (c. senilis) pojavljuje se u kasnim godinama života, a promjene se mogu protumačiti regresivnim i degenerativnim promjenama na vlaknima leće koje su izazvane promjenama u cirkulacijskom sustavu. Zamućenja se razvijaju postupno, i to redovito na oba oka. Simptomi će osobito biti izraženi kada se radi o potpunom zamućenju leće i tada će biti maksimalno proširena zjenica oboljelog oka. Boja zamućenja može biti bijela kao mlijeko, sivkastobijela, te žućkastobijele do smeđe boje, kada se radi o lažnoj katarakti (cataracta spuria), nastaloj zbog sinehija šarenice s prednjom lećnom plohom. Korisne informacije o mreni možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr. vet. med. ovdje. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se s ljubimcem uputite kod veterinara ili na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu gdje će cijenjeni stručnjaci na području oftalmologije biti u mogućnosti pregledati ljubimce te utvrditi točno o čemu je riječ. Kada se i postavi dijagnoza, isti će biti u mogućnosti dalje Vas savjetovati o najprikladnijem načinu rješavanja postojećeg problema kod ljubimca.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imamo pekinezera starog godinu i pol i vrlo rijetko zna se desiti kao da kašlje, onako nekako kao da se guši, teško je objasniti, a to se zna dogoditi kad vani puno trči i igra se, a ponekad iz čistog mira, ali, ponavljam, to se događa jako rijetko. To nas brine, a čitali smo o tome da se to događa kod pekinezera jer imaju malu tupastu njuškicu i izraženu kost u grlu i teže dišu, ali htjeli bi stručno mišljenje o tome. I preporučite nam kojom superpremium hranom da ga hranimo, pošto on voli veće brikete, a inače svaka hrana za juniore i puppy su mali briketi? Hvala unaprijed, Ivana i Matija O: Kašalj (tussis) je refleksna obrambena reakcija izazvana nadražajem određenih dijelova dišnog sustava, odnosno nadražajem tusigenih zona. Posebno je osjetljiva sluznica grkljana i sluznica u području račvanja dušnika. Drugi dijelovi dušnika i veliki bronhi znatno su manje osjetljivi, dok su sitni ogranci bronhalnog debla i alveole potpuno neosjetljivi za refleks kašlja. Porebrica i dio ždrijela i nosa pripadaju vrlo osjetljivim tusigenim zonama. Podražaji na kašalj najčešće su upalni proces, sekret, krv, slina, prašina, strana tijela, plinovi, dim, hladni zrak. Svojom snagom zračna struja iz dišnih prohoda odnosi u usnu šupljinu sekret, strana  tijela i bakterije. Osjetljivost na kašalj u zdravih je životinja različita. U nekih je životinja sluznica više, a u nekih manje osjetljiva. Pojačano strujanja zraka u preosjetljivoj sluznici dostatna je da izazove refleks kašlja. Umjetno izazvan kašalj dijagnostički je značajan u slučaju kada ne čujemo da životinja spontano kašlje i također kada želimo saznati da li životinja kašlje zbog draženja sluznice u stražnjem ili prednjem dijelu dišnih prohoda. Kada je kašalj tih, patološki proces leži u stražnjem dijelu dišnih prohoda, kada je snažan, patološki proces nalazi se u prednjim dišnim prohodima. Intenzitet umjetno izazvanog kašlja u zdrave je životinje umjeren, životinja zakašlje jedanput ili dvaput. Na temelju intenziteta i učestalosti kašlja zaključujemo da li je sluznica dišog prohoda normalno ili prekomjerno nadražljiva. Prvo treba procijeniti kašlje li životinja spontano ili podražljivo, učestalo ili rijetko, javlja li se bol pri kašlju te da li je vlažan ili suh. Najvjerojatnije se radi o tzv. "obrnutom kihanju" Takvo stanje nije povezano sa kihanjem, već je to vrsta spazma, tj. grča uzrokovanog iritacijom stražnjeg nepca. Stražnje nepce je produžetak mekanog, mesnatog tkiva prednjeg dijela nepca. Ovakvo kihanje češće se javlja kod manjih pasmina pasa, a neke pasmine imaju čak i predispozicije za obrnuto kihanje. Neki psi pate od takvog kihanja cijeli svoj život, a u nekih pasa se javlja s godinama. Tijekom spazma pas će u većini slučajeva pognuti glavu dok uvlači zrak sa karakterističnim hriptajučim zvukom. Nježno masiranje grla ili začepljivanje nosnica kako bi pas bio prisiljen disati kroz usta može skratiti napad. Čak i odvođenje psa na svjež zrak može zaustaviti spazam. Nakon prestanka napada, sve se vraća u normalu. Spazam nepca može biti uzrokovan velikim brojem iritanata, uključujući prašinu i pelud, pa cak i kućne kemikalije. U nekih pasa spazam se javlja nakon jedenja, pijenja ili trčkaranja, a i nakon navlačenja povodnika. Ako se Vašem psu takvi napadaji javljaju relativno često i ukoliko su ozbiljne prirode posjet veterinaru je opravdan kako bi se utvrdili moguči uzroci koji uključuju u infekcije, polipe, bujanje mekog tkiva u nepcu i nametnike u nosnoj šupljini. No u većini slučajeva napadaj se javlja zbog neutvrđenih razloga. Ponekad utjecaj različitih okolnosti – godišnjeg doba, alergenata, stresa može dovesti do pojave napadaja. Obrnuto kihanje na prvi pogled izgleda mnogo strašnije i opasnije nego što u biti je jer ne predstavlja nikakvu opasnost za zdravlje Vašeg psa. U tipičnim slučajevima napadaj će brzo proći sam od sebe. Superpremium hrane za štence s većim granulicama koje bi odgovarale Vašem ljubimcu su Brit care junior janjetina, Pro plan losos za štence, Hill`s puppy piletina ili janjetina za srednje pasmine, Eukanuba janjetina za sve pasmine i Royal canin za štence srednjih pasmina piletina. Hrana za male pasmine ima nešto više proteina, no ukoliko uzmete onu za srednje pasmine neće biti nikakvih problema, mnogo pasa koji gutaju male granule jedu hranu za srednje pasmine zbog većih granulica. Važno je samo ukoliko promijenite proizvođača da napravite postupan prijelaz na novu hranu miješajući je sa starom.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me da li se pas može otrovati od daždevnjaka? Naime, večeras sam primjetila da strašno slini i vidjela sam daždevnjaka pored. Ne mislim da ga je pojeo, ali mu je sigurno bio u ustima. Povratila je i prestala je sliniti. Zanima me da li da idem kod veterinara ukoliko je to ozbiljnije od žabljeg "otrova". Molim vas što hitniji odgovor. Sandra O: Daždevnjaci pripadaju razredu vodozemaca redu repaša (Amphibia, Caudata). Karakterizira ih vitko tijelo, dugačak rep i četiri ekstremiteta jednake duljine. Prema okolišu u kojem provode cijeli život, dijelimo ih na kopnene i vodene. Također, postoje i oni daždevnjaci koji većinu svog života provode na kopnu, a u vodu odlaze samo kako bi se razmnožavali.  Ova životinjska vrsta najveću aktivnost pokazuje za vrijeme noći. U svojoj obrani od potencijalnih predatora, posjeduju žlijezde koje produciraju otrovne izlučevine. Takve izlučevine najčešće iritiraju usta i oči samog predatora te osiguravaju dovoljno vremena samom daždevnjaku da se udalji sa mjesta nemilog događaja, kao i od samog predatora. Prema nekim istraživanjima provedenim prije više desetaka godina, ingestija ove vrste životinja za većinu sisavaca može biti kobna. U svakom slučaju, kako ste i naveli da se polako situacija s Vašim ljubimcem smiruje, vjerojatno je isti samo polizao daždevnjaka što je i uzrokovalo povraćanje i pojačano slinjenje ljubimca. Stoga je i za pretpostaviti da će vjerojatno sve biti uredu. Naime, kako se situacija kod ljubimca polako poboljšava, dodatno ga kontrolirajte kroz narednih nekoliko dana, posebnu pažnju obraćajući na njegovo/njeno ponašanje (eventualno povraćanje, pojačano slinjenje, proljev, nekontrolirano mokrenje) kao i na sve druga eventualna odstupanja od "normalnog i uobičajenog" ponašanja svog ljubimca. Ako i dođe do nekih od gore navedenih simptoma, obratite se svom veterinaru.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Zanima me da li štene od 10 mj. može dobiti maligni tumor dojke (mliječne žlijezde)? Naime, imam Am.Staff. terriera, ženku, prvo tjeranje je prošlo normalno, namjeravala sam ju sterilizirati, zbog novčanih problema nisam stigla prije prvog tjeranja. Po pretpostavkama mislim da je imala i lažnu trudnoću, zbog promjene ponašanja i povećanih dojki. Tek prije otprilike par dana napipala sam joj čudne kvržice na zadnje dvije dojke (otprilike veličine 1 cm), čini se da je jedna porasla od jučer-prekjučer, po mojim pretpostavkama. Inače se ponaša normalno i ova lažna trudnoća čini se da prestaje, no, nisam posve sigurna. Je li uopće postoji šansa da štene ima tumor dojke? Hvala unaprijed, Ivana O: Tumor mliječne žlijezde se najčešće javlja u kuja starijih od 6 godina, najčešće u dobi oko 10-11 godina. Prema tome, mogućnost da Vaša kujica ima tumor mliječne žlijezde je minimalna, ali se ne može posve isključiti. Problematika tumora mliječne žlijezde u kuja veoma je učestala i kvržice na mliječnoj žlijezdi ne treba olako shvatiti. Veterinarski pregled je neophodan da bi se potvrdila odnosno otklonila opasnost od tumora. Više o tumorima u kuja možete pročitati ovdje i ovdje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Da li se psi mogu špricati Biokill sprejom ili je Biokill samo za prostor u kojem borave? S poštovanjem, Snježana O: Buhe su ektoparaziti i napadaju mnoge životinjske vrste (pas, mačka, mali glodavci, ...), uključujući i čovjeka. Spadaju u bezkrilne insekte s dobro razvijenim zadnjim parom nogu koji im služi za skakanje. Povremeno se nalaze na tijelu ljubimaca, pretežno se zadržavaju u kavezu u raznim pukotinama ili u okolini, tako da treba  uz životinju tretirati i prostor.   Biokill je tekući insekticid i akaricid koji ne ostavlja tragove, stoga je primjeren i za zaštitu tekstila, krzna i tepiha. Biološki je razgradiv i bez mirisa i djeluje 4 tjedna. Djelatna tvar je permetrin koji je sintetski piretroid koji djeluje na živčani sustav insekata, te ih na taj način ubija.   Permetrini su vrlo često upotrebljavani kao insekticidi, a kod nas je najpoznatiji Pitroid. Međutim, na permetrine su osjetljive mačke i mlade životinje, stoga je potreban oprez kako nebi došlo do trovanja.  Znakovi trovanja  podsjećaju na epilepsiju, no dolazi do povraćanja, proljeva te jakog slinjenja. Preporuka je ne dozvoliti ljubimcu da se kreće  po kući/prostoru  dok je još površina mokra od insekticida Biokilla. Sušenje traje oko 15-30 minuta. Nakon toga ne postoji nikakva opasnost od trovanja. Zbog mogućnosti predoziranja kod pasa, a  i štetnosti za mačke ne preporučuje se stavljati Biokill na ljubimce, već se ovaj preparat isključivo koristi za prostor. Pet centar ima široku paletu proizvoda za zaštitu od parazita i za prostor i za ljubimce. Neke Vam predlažem u nastavku, a možete nas i posjetiti te uz pomoć našeg osoblja izabrati Vama najprihvatljiviji preparat. Petvital-bio-insect-shocker je  biološki, potpuno prirodan višenamjenski proizvod za zaštitu svih kućnih ljubimaca od vanjskih nametnika kao što su buhe, uši, krpelji, njihovih larvi i jajašaca. Po sastavu je to kokosovo ulje, ulje uljane repice, ulje jojobe, eterična ulja. Nadalje, dostupan je i Pet soft sprej - vodena otopina prirodnih ulja i njihovih derivata i voćne kiseline, a koristi se za uništavanje nametnika na koži, krznu, dlaci i perju kućnih ljubimaca. O različitim preparatima za zaštitu pasa od vanjskih parazita pisao je kolega Ivan Marić, dr. vet. med. detaljnije ovdje.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Liječim psa od kašlja već dulje vrijeme i dobiva dugo injekcije antibiotika. Molim vas da mi preporučite neke vitamine iz vašeg dućana za podizanje imuniteta. Bruno O: Iz aktualne ponude Pet centra možete izabrati između nekoliko vitaminsko – mineralnih pripravaka, podijeljenih prema proizvođačima i načinu primjene, odnosno obliku pripravka (tablete, pasta, tonik, gel). VMP tablete (Pfizer): sadrže vitamine A, D3, E, B1, B2, B6, B12, nikotinsku kiselinu, folnu kiselinu, biotin, bakar, željezo, mangan i cink. Tablete se daju peroralno, a životinje ih rado uzimaju i to prosječno 1 tableta na 10 kg tjelesne težine dnevno. Pakiranje sadrži 50 tableta. V25 tablete (Canina): sadrže vitamine A, D3, C, E, B1, B2, B6, K3,  nikotinsku kiselinu, biotin, kalcij-pantotenat. Tablete se doziraju tako da se psima do 10 kg daje ½ tablete dnevno, psima do 20 kg 1 tableta dnevno i psima preko 20 kg težine 1 ½ do 2 tablete dnevno. U pakiranju se nalazi 60 tableta.  Calo – Pet pasta (Vetoquinol): sadrži vitamine A, D, E, B1, B2, B6, B12, biotin, kalcij-pantotenat, nikotinamid, taurin, jod, željezo, mangan, a daje se 1 velika žlica (15 g) na 10 kg tjelesne težine dnevno. Pasta se može dati direktno u usta ili u hranu, a može se također dati i u vodi. Pasta je u tubici od 120 g.  Canivita emulgirani multivitaminski tonik s 12 vitamina (Canina): sadrže vitamine A, D3, C, E, B1, B2, B6, B12, K3,  nikotinsku kiselinu, folnu i pantotensku kiselinu. Daje se u hranu ili vodu i to  ½ čajne žlice na dan za male pasmine, 1 čajna žlica za srednje i 1 ½ čajna žlica dnevno za velike pasmine pasa. Pripravak se može davati i ostalim kućnim ljubimcima (mačke, glodavci, ptice). Pakiran je u ambalaži od 250 ml.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Trebao bih jednu informaciju, tj. stručno mišljenje oko problema s psom. Naime, nedavno sam primjetio da su mi kod psa rase pitbull terijer otečeni testisi. Jako su otečeni i tamno-plave crvenkaste boje, te sama koža je takve teksture kao da se ljušti. Na jednom dijelu ima ogrebotina te dlake skoro da nema ili čak ne postoji nikako. Pas sam po sebi normalno reagira, normalno jede i normalno se ponaša izuzev što izbjegava sjedeći položaj te ne dopušta dodir bolnog mjesta. Moj veterinar je po dolasku psu dao antibiotik, dvije injekcije, međutim nikakvih daljnih informacija mi nije mogao dati. Svaku informaciju koju mi možete dati će biti od pomoći u daljnem liječenju. Unaprijed zahvaljujem, Kemal O: O uzrocima povećanih i bolnih testisa plavkasto-ljubičaste boje možete pročitati ovdje. Upala testisa (orchitis) nastaje zbog traume ili infekcije (najčešće bruceloza). Manifestira se kao bolna tvrda oteklina testisa, ponekad i skrotuma (mošnje), životinja teško hoda, povišena je temperatura, a moguće su i kolike. Akutnu upalu liječimo antibioticima, postavljanjem suspenzorija te hladnim oblozima. Upala testisa i sjemenovoda (orchitis i epididymitis)  javlja se kao jedinstvena bolest čiji su uzročnici najčešće bakterije. Najčešće je posljedica  upale mjehura, prostate ili u trbušnoj šupljini te posljedica inficiranih rana (ugriznih rana najčešće) na mošnji. U akutnoj fazi znakovi su otećenje testisa koji su na dodir bolni, a koža je napeta i tjestasta, i na lagani dodir resgira bolno, pas je nemiran i traži hladnija mjesta za sjesti i stalno liže skrotum. Liječenje se vrši antibioticima, kortikosteroidima i hladnim oblozima. Zbog nepovoljne prognoze za daljnju plodnost preporuča se kastracija. Hidrokele je nakupljanje serozne tekućine između parijetalnog i visceralnog lista tunike testisa, a nastaje kao posljedica nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini, upale testisa ili novotvorevine na testisu. Karakterizira je mekana, elastična oteklina skrotuma u akutnim slučajevima bolna i temperirana. Liječenje se vrši sa odstranjenjem zahvaćenog testisa. Hematokela je nakupljanje krvi u ovojnici testisa kao posljedica traume testisa ili skrotuma. Liječenje se sastoji od aspiracije krvi iz ovojnice te ispiranja da ne nastanu priraslice.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Mučim se sa češljanjem retrivera, osobito sada u ovo vrijeme (Spira i Marli su vani) pa vas molim da mi preporučite ispravnu četku. Unaprijed zahvalna, Marijeta O: Nažalost, niste naveli jesu li psi duže ili kratke dlake.  Češljevi se dijele na obične četke, češljeve i 'pseće' rukavice. Češljevi mogu biti metalni ili plastični, a zubi moraju biti zaobljeni ili bojom zaštićenog vrha, kako  ne bi ozlijedili kožu i čupali dlaku. Svim pasminama pasa potreban je češalj rjeđeg zuba, razmaka 2 mm. Psima finije  dlake i pasminama sklonim zamrsivanju  dlake i stvaranju čvorova potreban je gušći češalj.  Rjeđim češljem možemo razmrsiti čvorove i čuperke, posebno u vanjskom sloju dlake. Gušćim češljem raščešljava  se dublji sloj i odstrani se mrtva dlaka koja više nije dobro učvršćena. Pritom ne smije se jako vući jer će psa boljeti, ako se stvara otpor potrebno je raditi na uklanjanju čvorića rjeđim češljem ili prstima. Dobar je i  češalj s rotirajućim zubcima koji otpetljava čvoriće dlake, a da pri tom ne čupa i stvara neugodan osjećaj našim ljubimcima. Četka je pribor koji se vrlo često korist u redovitom uređivanju i njezi dlake. Koristi se nakon češljanja češljem za završno uređivanje, naročito kod dugodlakih pasa te kod brzog uređivanja njegovanih  pasa nakon trčanja. Čekinje bi trebale biti dovoljno duge da kroz dlaku dosegnu  do kože. Kratke guste četke su dobre za kratkodlake pse. Prilikom četkanja psa glatke dlake potrebno je slijediti kako ona leži i smjer njenog toka, počevši od glave i idući prema repu. Ukoliko Vaš pas ima dugu dlaku, treba Vam četka dugih i rjeđih čekinja umetnutih na gumenu osnovu.  Rukavice i gumene četke pogodne su za kratkodlake pse jer one na principu elektriciteta privlače dlaku i tako je uklanjaju. Kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. pisao je o Furminator četki ovdje.