Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Javljam iz Švedske, točnije iz Malmö i nadam se da mi vi možete i želite pomoći oko bolesti mog psa (dobermana). Otprilike oko 10 mjeseci starosti moga psa, ispod šapica su mu se pojavile "rane", a kasnije su počele i da krvare i to se sve više širilo. Kad sam otišao kod veterinara ovdje u Malmöu ustanovili su da se radi o žutim stafilokokama, a kasnije se pojavio i pseudomonas i počelo je liječenje antioticima i sve je nestalo od prilike kad je moj pas imao malo više od godinu dana. Bio je skroz zdrav i rane su sve nestale, ali to nije dugo potrajalo. Po vraćanju rana i sve do danas, a to traje već 4 godine, on uvijek ima rane ispod šapica i ništa više ne pomaže. U zadnje vrijeme dosta piški krv, ali to ponekad nestane kad se rane malo povuku. Ja sam probao skoro sve, ali u zadnje vrijeme ništa ne pomaže. 4 puta sam probao a auto vakcinama, ali ne pomaže, probao sam i liječenje sa laserom, ali ništa. Sad, u zadnje vrijeme, dobija Staphylococcus aureus phage lysate i malo bude bolje, ali se opet sve vrati ili čak bude stanje i gore. Da li je možda to kod moga psa genetski? Šta mi vi predlažete, da li ima nešto još bolje za liječenje ovakve bolesti? Nadam se da mi možete pomoći ili dati neki korisni savjet! Unaprijed zahvalan, AdiO: Staphyloccocus aureus je gram pozitivna bakterija iz roda Staphylococcus. Kod životinja se nalazi na površini kože kao dio fiziološke flore. Stafilokoki najčešće uzrokuju lokalne infekcije na koži (furunkul, karbunkul...). Iz svakog se lokalnog žarišta, u ovisnosti od odnosa virulencije i otpornosti organizma mogu krvlju ili limfom proširiti po čitavom organizmu ili u razna druga tkiva i organe. Tako mogu izazvati sepsu, osteomijelitis, endokarditis, upalu zglobova, upalu pluća, gnojni meningitis. Stafilokoki mogu uzrokovati i infekcije sluznica kao što je upala krajnika, sinusa i spojnice oka. Rjeđe izazivaju infekcije urogenitalnog i probavnog trakta. Stafilokokne infekcije mogu se prenositi direktnim kontaktom, kontaminiranim predmetima te zrakom.Općenito o bakterijskom pododermatitisu u pasa pisala je kolegica Tanja Krulc, dr. vet. med. ovdje.Stafilokokna infekcija ne smatra se nasljednim oboljenjem već je njeno javljanje vezano uz pad lokalne ili opće otpornosti organizma ili pak alergijske reakcije.Mišljenja sam kako su Vam Vaši veterinari preporučili uobičajenu učinkovitu terapiju u ovakvim slučajevima. No, kako se radi o oboljenju koje se tipično vrlo dugo liječi antibioticima ili vakcinama osim medikamentozne terapije neohodna je lokalna terapija kremama ili mastima, jačanje imunosnog sustava dodacima prehrani te specifičnom prehranom za pse sa oboljenjima kože.U liječenju bolesnih životinja od stafilokokne infekcije važnu ulogu imaju predisponirajući faktori koji, ako nisu uklonjeni, veoma lako dovode do recidiva i pogoršanja bolesti.Često je indicirano ošišati i obrijati dlaku na zahvaćenom području, osobito ako se radi o vlažnim promjenama. Različita adstringentna sredstva, sredstva koja sadrže benzoil peroksid, salicilnu kiselinu, antibakterijske kreme, protuupalni pripravci za lokalnu i sistemsku upotrebu koriste se ovisno o procjeni stanja.Zatim, što se tiče prehrane, indicirane su medicinske linije hrana za pse sa dermatološkim problemima: Purina Hypoallergenic, Hills prescription diet d/d u dehidriranom obliku s patkom, lososom i jajima, te u konzerviranom obliku sa jelenom, janjetinom, patkom i lososom, Royal Canin Sensitivity Control u dehidriranom obliku, te u konzerviranom obliku sa piletinom i patkom i Royal Canin Skin Support u dehidriranom obliku te Eukanuba Dermatosis formula u dehidriranom i konzerviranom obliku.U prehranu je preporučljivo dodati i biotinske preparate (vitamin H) koji je odgovoran za regeneraciju dlake, kože i rožine (Dr. Clauders Hefe & Biotin tablete, Canina Biotin forte tablete ili prašak, Canina Biotin-tabs) u kombinaciji s omega-6 i omega-3 masnim kiselinama (Dr. Clauders Ulje lososa, Vetoquinol Dermanorm kapsule ili ulje, Supplexan Dermafit dog ulje, TRM Caniglo ulje), koje su vrlo bitne u regeneraciji kože.A kao potporu imunitetu poželjno je dati "Immunoboost" pastu koja sadrži kolostrum, esencijalne masne kiseline, kompleks vitamina, željezo i specifičnu mješavinu biljnih ekstrakata ili Anivital Caniimmun u obliku tableta.Osim navedenoga, preporučila bih Vam zamatanje rana na šapicama kod akutnih javljanja infekcije te vođenje posebne brige o higijeni samog ljubimca, ali i okoline tijekom liječenja.Međutim, istodobno je u veterinarskoj ambulanti potrebno pretragama isključiti pogodovne faktore - npr. alergije (alergije na buhe, hranu...), unutarnje bolesti (hipotireoidizam, hiperadrenokorticizam), parazitarne invazije,... koji stvaraju odgovarajuće uvjete i omogućavaju prodiranje mikroorganizama s površine u kožu te pogoduju ponovnom razvoju gnojne upale.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam štene koje ima 2 mjeseca. Prijetio sam da u početku imala je upalu očiju, ali nakon par dana postalo je sve gore, sad ima gnojne uši, dlaka joj je otpala iza ušiju i oko usta na bradi i uz sve to otvaraju joj se male ranice oko usta i ušiju. Oko očiju je ostala bez dlake i dalje ima upalu očiju. Bili smo kod veterinara on joj je oprao uši i oči s nekom tekućinom i dao vitaminsku injekciju, ali psu stanje nije bolje. Molim pomoć. TomaO: Kod štenaca je nekoliko bolesti na koje prvo pomislimo kada je riječ o  koži.Parazitarne invazije mogu biti problem, prvenstveno demodikoza. U nastanku ove bolesti presudnu ulogu ima imunitetno stanje jer uzročnik se nalazi na koži svakog psa, a do razvoja bolesti dolazi zbog narušenog imuniteta. Bolest može imati dva oblika: lokalizirani i genaralizirani, pri čemu je generalizirani naročito opasan. Opširnije o toj bolesti pisala je kolegica Zdravka Rumiha dr. vet. med. ovdje.Osim demodikoze može se javiti i šuga. Šuga je kožna parazitarna bolest uzrokovana skupinom mikroskopski sitnih grinja poznatih pod nazivom šugarci, a svrstavaju se u nekoliko rodova. Svi oni žive na koži ili u koži životinja i čovjeka, gdje se hrane i razmnožavaju. Svojim prisustvom i raznim aktivnostima na ili u koži uzrokuju upalne promjene, što se manifestira jakim svrbežom, odebljanjima i perutanjem kože, a sve to prati stvaranje krasta i gubitak dlake. U pasa se najčešće javljaju slijedeći šugarci:- Otodectes cynotis koji živi na sluznici vanjskog zvukovoda u pasa. Hrani se cerumenom i time iritira sluznicu. Najčešći je uzročnik upale vanjskog zvukovoda. - Zatim, Sarcoptes canis koji parazitira u koži glave i vrata, a u težim slučajevima se može proširiti i na cijelo tijelo. U koži buši kanale u kojima polaže svoja jajašca, a hrani se krvlju, limfom i tkivnim stanicama. Izazivaju jaki svrbež te upalu kože s posljedičnim zadebljanjem površine kože. Obično te promjene počinju na glavi, vratu pa se šire po tijelu. Ovaj oblik šuge je u gradskih pasa vrlo rijedak. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike (jaki svrbež) te mikroskopskim pregledom strugotine kože. Liječenje se provodi lokalno akaricidima ili peroralno lijekovima uz potpornu terapiju. Najčešće liječenje traje 4-6 tjedana.Iako su šugarci vrstno specifični, navedeni Sarcoptes mogu prijeći i na čovjeka koji je u bliskom kontaktu sa oboljelim psom ili mačkom. Kod čovjeka dolazi do reakcije u roku od 24 sata nakon direktne izloženosti šugarcima. Promjene se očituju u obliku svrbećih papula na rukama i trbuhu koje u pravilu prolaze za desetak dana bez posljedica. Na početku spomenutu demodikozu također uzrokuju šugarci.Gljivične infekcije također mogu predstavljati problem, naročito u okolnostima slabijeg imuniteta i lošijih uvjeta držanja. O tome više možete pročitati u mojem ranijem odgovoru ovdje.Za ove bolesti često je potrebno dugotrajno liječenje, što uvijek treba imati u vidu.Kod štenaca nerijetko se susreće i piodermija - bakterijska infekcija kože, koja također stoji u korelaciji sa općom otpornošću. O tome možete više pročitati ovdje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku sibirskog samojeda, staru 1 godinu i 4 mjeseca. Prije 10 dana oštenila je prvi put 8 psića. Inače je kujica, kao i svi samojedi, imala crnu njušku, međutim nakon što je oštenila njezina njuška je postala roza. Da li je to normalno, odnosno imam li razloga za brigu? SilviaO: Pigmentacija predstavlja složeni mehanizam stvaranja zaštite u organizmu te je povezana s genetikom (nasljednim osobinama), kao i individualnim osobinama same jedinke. Za potpunu pigmentaciju, odnosno da pigmentacija dosegne svoj genetski uvjetovan maksimum, potrebno je nekoliko tjedana (6-8 tjedana).Međutim, kod određenih jedinki taj period može trajati i duže, kao što je nekoliko tjedana pa čak i godinu dana. Također, kod nekih ljubimaca se sama pigmentacija nikad i ne završi, odnosno, oni ostaju "pjegavi". U prije navedenim slučajevima, često se nedostatak potpune pigmentacije može uočiti i na drugim dijelovima tijela.Pigmentacija kože se najčešće dovodi u vezu s bojom dlake. Tako, pasmine kod kojih prevladavaju tamnije boje većinom posjeduju i tamnije pigmentirani nos, dok pasmine kod kojih prevladavaju svjetlije nijanse mogu imati i nos drugih boja i nijansi.Također, pigmentacija nosa se može mijenjati i tijekom života ljubimca. Tako, određene bolesti, dodaci ili nedostaci u prehrani kao i promjene u okolišu mogu utjecati i na pigmentaciju.Prema standardu ove pasmine, poželjno je da je nos tamnije pigmentiran. Međutim, u određenim dijelovima godine moguće je da pigmentacija nosa izgubi svoj intenzitet, odnosno, da "izblijedi". U ovim slučajevima, pogotovo kod uzgajivača, ova se pojava definira kao "zimski nos". Također, i u ovim slučajevima, tamni pigment na rubovima nosa moraju ostati.U svakom slučaju, pokušajte ljubimici osigurati dovoljne količine svih hranjivih sastojaka, kako kroz hranu (hrane premium i superpremium asortimana) tako i kroz eventualne vitaminsko-mineralne dodatke (vitaminsko-mineralne tablete, prah, tonik,...). Također, radi svoje sigurnosti i zdravlja ljubimca može otići i kod svog veterinara kako bi isti mogao isključiti eventualno postojanje nekog od zdravstvenih poremećaja i na takav način eliminirati potencijalnu sumnju u neko oboljenje te posljedični gubitak pigmenta.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Na poklon sam dobila labradora starog 24 mjeseca. Pas je čistokrvni i ima urednu liječničku dokumentaciju da je sve na vrijeme obavljeno šta je trebalo. Pas će biti u dvorištu, kao i kod predhodnog vlasnika. Molim vas da mi kažete kako da se odnosim u početku s njim. Strah me kako će se naviknuti na novu sredinu i novog vlasnika. Molim vas da mi date par savjeta koji će mi biti od velike koristi jer pas treba da dođe kod mene za 7 dana. Unaprijed hvala, DenizaO: Privikavanje ljubimca na novi smještaj, na nove ljude i novi prostor, trebalo bi se provoditi postepeno. Naravno, u Vašem slučaju će to biti nešto lakši dio jer ljubimac i dolazi od vlasnika gdje se isto tako držao vani. Međutim, pravilan pristup i postepeno privikavanje su nužni, a sve kako bi se mogao izbjeći stres ljubimca, te različiti posljedični poremećaji u ponašanju, kao što je lajanje, cviljenje, destruktivno ponašanje,...Najbolji način da se prije navedeni poremećaji ponašanja izbjegnu jest da se stvori sigurna, ugodna i stimulirajuća okolina u koju se ljubimac dovodi. Stoga, privikavanje ljubimca na novi smještaj zgodno bi bilo započeti nakon igre i šetnje. Također, poželjno bi bilo da i u ovom vremenskom periodu, prije nego Vam uopće ljubimac dođe probate što češće posjećivati ljubimca te se s istim igrati i provoditi vrijeme. Na takav način je moguće postepeno navikavati ljubimca na Vašu prisutnost, a sve kako bi se isti mogao sigurno osjećati u Vašoj prisutnosti.U svojem dvorištu mu prilagodite prostor (mjesto prilagođeno različitim vremenskim uvjetima, zaštićeno od kiše, ruže vjetrova,...) te mu prije samog dolaska ostavite i malo hrane ili poslastica, da ga na takav način usmjerite i ohrabrite. Također, u tom prostoru možete ostaviti i neke od njegovih najdražih igrački te neke Vaše stvari, kako bi ga Vaš miris dodatno umirio kad Vas ne bude u blizini.Postupak privikavanja ljubimca na novu sredinu i novu obitelj bi trebao biti postepen te, ovisno o ljubimcu, različito dugo traje. U svakom slučaju, potrebno bi bilo sve raditi postepeno i nikako ga forsirati ili tjerati na određene postupke ili radnje.Mnoge korisne informacije o ovoj temi te različitim mehanizmima privikavanja ljubimaca na novu sredinu i novu obitelj možete saznati i u školama za odgoj i školovanje pasa.U svakom slučaju, pravilnim pristupom te strpljenjem i igrom velika je vjerojatnost da će ljubimac u kratkom vremenskom periodu razviti snažnu emocionalnu vezu s Vama, vezu ispunjenu povjerenjem, ljubavi i obostranim zadovoljstvom.

Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku škotskog ovčara koja uskoro puni 15 godina. Danas je počela malo da krvari pa se pitam da li još ima menstruaciju ili je u pitanju neki drugi problem? Hvala, GoranO: Spolni ciklusi kuja srednje i starije dobi u pravilu postaju nepravilni, a njihova plodnost bitno manja. Međutim, tjeranje u kuja ne prestaje potpuno ni u vrlo starih jedinki, što znači da ne postoji analogija s menopauzom u žena.  Promjene koje se mogu očekivati su produljenje perioda između dva tjeranja, izostanak tjeranja ili odstupanja u vanjskim znacima tipičnim za pojedinu fazu. Krvarenja mogu biti oskudna ili pojačana.Ipak Vam preporučam da kujicu svakako odvedete na veterinarski pregled kako bi po temeljitom pregledu isključili oboljenja urogenitalnog sustava.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam ženku pekinezera koja je stara 11 godina. Naizgled se drži dobro za svoju dob, ali javio se problem jer je postala povučena, opao joj je apetit, rep joj je stalno povijen, često ide napolje da mokri, a nekad se ne može suzdržati pa to radi i u kući. Cvili i očigledno je da je nešto boli, pošto se stalno njuška između zadnjih nogu, pogotovu posle mokrenja. Pošto svi u kući proživljavamo to sa njom znate li koja je dijagnoza i može li joj se pomoći, s obzirom na njene godine?Unapred zahvalan, NikolaO: Učestalo mokrenje (poliurija) može imati mnogobrojne uzroke.Najčešće i najprije se vezuje uz infekcije mokraćnog sustava, osobito cistitis, ali također i diabetes mellitus te bolesti bubrega. O tome više možete pročitati ovdje, ovdje i ovdje.Kada je riječ o mokraćnom sustavu ne treba zaboraviti ni urolitijazu (pojavu mokraćnih kamenaca), koja najčešće ide uz druge upale mokraćnog sustava. O tome više možete pročitati ovdje.Kod gnojne upale maternice, hiperadrenokorticizma, zatajenja jetre, kao i previsoke razine kalcija u krvi također može doći do češćeg mokrenja. Poliurija može nastupiti i kao posljedica psihogene polidipsije, tj. učestalog pijenja vode na psihološkoj osnovi.Dijagnozu je moguće postaviti isključivo na temelju kliničkog pregleda životinje i ja Vam preporučujem da što prije posjetite svojeg veterinara jer su neke od pobrojanih bolesti klinički vidljive tek u uznapredovalom stadiju.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mopsa starog 3 godine, malog veseljaka kojeg zadnjih nekoliko dana ništa ne može oraspoložiti. Repić koji je inače uvijek podignut, sad je spušten, ionako tužne oči sada su još tužnije, bez ikakve vedrine, nezainteresiran, jako mazan, međutim normalno jede i normalno vrši svoje potrebe. Ovih dana se treba cijepiti protiv bjesnoće. Je li normalno takvo njegovo stanje? Imate li kakav savjet za mene? Lijepi Vam pozdrav iz Dubrovnika! DanijelaO: Limbički sustav mozga nadzire učenje i pamćenje pridodano emocijama i to zbog toga što se tu susreću um i tijelo. Limbički sustav čini "paukovu mrežu" međusobnih veza u mozgu psa, koja upravlja instinktima i emocijama stvaranjem kemijskih glasnika koji se nazivaju neurotransmiterima. Jedan od njih je serotonin, koji ima veliki utjecaj na raspoloženje. Kod ljudi se smanjena razina serotonina povezuje s depresijom. Istraživanja su pokazala da je serotonin kod pasa također povezan s raspoloženjem i samopouzdanjem.    Depresija se može očitovati kroz smanjen ili (rjeđe) pojačan apetit, vezanost uz vlasnika, razdražljivost ili potištenost.Kod pasa tehnike vježbi poslušnosti utječu na razinu neurotransmitera, ponašanja i emocija.Također, igra je jako važna za savladavanje ravnoteže, vježbanje te kontrolu nad hormonalnim i emocionalnim reakcijama psa. Igračke su zabavne, one su  među najvažnijim stvarima koje trebate pružiti svome psu. Svaka igračka ima svrhu: za žvakanje, pištanje, natjeravanje ili igre povuci potegni. Igračke koristite na isti način na koji koristite poslastice kao nagrade. Igračke za žvakanje vlasništvo su psa; njih ne dirajte. Igračke koje pište i koje pas natjerava, s druge strane, pripadaju Vama, ne Vašem psu. Te igračke pohranite izvan dosega psa, bit će mu zabavnije kada ih izvadite, a time mu i jasno dajete do znanja da ste Vi glavni.Pas djeluje neraspoloženo i kada mu se promjene navike i dnevna rutina na koju je navikao pa se tako nekad neraspoloženje manifestuje nervozom, a nekad se jednostavno samo umire.Ono što Vi možete napraviti je da mu skrećete pažnju na nešto što voli, da li je to igra, hrana ili nešto treće. U tome treba biti uporan dok ne počne obraćati više pažnje i promjeni raspioloženje.Pas može biti tužan i neraspoložen i kada ga nešto boli pa svakao kliničkim i dijagnostičkim pregledom provjerite zdravstveni stanje Vašeg ljubimca kod veterinara.Sve češće veterinari i u liječenju psećih emocionalnih poremećaja koriste kombinaciju unaprjeđenja okoliša i novih lijekova za promjenu raspoloženja koji djeluju na neurotransmitere u mozgu. Pa ako je kod Vašeg ljubimca u pitanju psihološki problem, savjetujem Vam da potražite veterinara koji se bavi tom problematikom.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam zlatnog retrivera starog 6,5 godina. Prije oko 3 godine prilikom četkanja mu je ispao pramičak dlake veličine, recimo, nokta s gornje strane repa, 5 - 6 cm od korijena repa. Tokom godina razni veterinari su to pregledali, rađen je bris (ništa nije pronađeno), davane su razne terapije, ali bez ikakvog poboljšanja. Danas se radi o ogoljenom mjestu dužine oko 6-7 cm. Koža je na tom dijelu tamna, potpuno suha i bez ikakvih ranica. Povremeno se na mjestima koja granice s dlakom pojave ljuskice koje čistim. Na netu sam pronašla vrlo šture informacije - mogućnost da se radi o upali repne žlijezde, koja se aktivira zbog toga što se pas ne pari. Jedina terapija je parenje psa ili sterilizacija.(!?!?) Imate li ikakvu ideju o čemu bi se moglo raditi te kako da riješimo problem, koji je isključivo estetske prirode?Dajana  O: Alopeciju ili gubitak dlake karakterizira djelomični gubitak dlake, za razliku od linjanja kada dlaka ravnomjerno ispada po cijelom tijelu. Općenito, alopecija nastaje zbog nemogućnosti rasta dlake, uklanjanja dlake lizanjem i češanjem ili dlaka spontano ispada. Alopecija može imati više uzroka. Predisponirajući faktori za kožne bolesti su oni koji narušavaju epidermalni integritet kao što je češanje, udarac, visoka vlaga, prljavština, zapetljana dlaka, kemijska iritirajuća sredstva, vrlo niske ili vrlo visoke temperature te parazitarne infekcije. Nabrojenom mogu doprinijeti i faktori kao što je manjak pojedinih nutrijenata u prehrani (npr. vitamini - B kompleks, vitamin A; minerali - cink; esencijalne masne kiseline - omega 3 i omega 6) koji dovode do poremetnje zaštitne funkcije kože, ali i padu imuniteta organizma. Tako, već nedostatak masti u hrani uzrokuje suho perutanje kože, otpadanje dlake, tzv. parakeratozu.Opadanje dlake javlja se kao ograničeno ili kao prorjeđenje dlake cijelog tijela. Koža na bezdlačnim površinama ponekad nije vidljivo promjenjena, ali je vrlo često promjenjene boje i izgleda.U pasa na gornjem dijelu repa, blizu njegove baze, smještene su mirisne lojne ili masne žlijezde. Zdravstveni poremećaji na ovoj žlijezdi najčešće se javljaju u nekastriranih mužjaka i to povećanje njezina obujma (hiperplazija), no problemi na ovoj lokaciji mogu biti posljedicom i hormonalnih poremećaja prvenstveno smanjene funkcije štitnjače (hipotireoidizam). U potonjem slučaju je vrlo često na tom mjestu na repu vidljiva masna koža i dlaka, gubitak dlake, kraste te hiperpigmentacija same žlijezde, ali i njene okoline. Problem se rješava liječenjem postojećeg procesa ili po potrebi i kirurškim odstranjivanjem žlijezde.Općenito o štitnjači i hormonima štitnjače pisala sam ovdje.Oboljenja repne žlijezde češće se javljaju u mužjaka nego ženki pa se stoga smatra kako je hiperplazija vjerojatno povezana s koncentracijom testosterona  u cirkulaciji. Stoga se kastracija preporučuje kao metoda liječenja jer se smatra da u određenoj mjeri smanjuje njenu aktivnost.Što se pak parenja tiče, prema mojim saznanjima ono ne utječe na koncentraciju testosterona u cirkulaciji. Razina testosterona u cirkulaciji ima udio u želji ili potrebi za parenjem no ona se nakon parenja znatno ne smanjuje pa sam stoga mišljenja kako ono ne bi pridonijelo rješavanju problema.Osim navedenoga, novija su istraživanja pokazala kako ova žlijezda autonomno može regulirati da li će rast dlake na tom mjestu biti prisutan ili ne. Kako se kod ovakvog problema radi o kompleksnoj etiologiji, neophodne su pretrage hormona štitnjače kako bi se i taj uzrok isključio.No, kako ste naveli da je koža na tom mjestu tamna i suha, moguće se radi o prekomjenoj iritaciji tog mjesta, npr. ležanjem na repu. Naime, konstantni pritisak tjelesne težine izaziva i sužavanje krvnih žila, što smanjuje oksigenaciju zahvaćenog područja, dolazi do ispadanja dlake, isušivanja kože, koja gubi na elastičnosti, ljuska se i puca, što otvara mogućnost nastanka infekcija. Liječenje ovog problema se zasniva na lokalnoj aplikaciji masti, koja će koži vratiti elastičnost, a time i onemogućiti pucanje i stvaranje ranica koje bi se mogle zakomplicirati nekom bakterijskom infekcijom. U tu bih Vam svrhu preporučila "Cink vitaminsku" mast, koju možete naći u našim ljekarnama, a koja djeluje zaštitno na epitel, štiteći od vanjskih utjecaja te pospješuje sušenje i zacjeljivanje rana. Osim lokalne terapije, dobro je omogućiti ljubimcu mekani ležaj, kako bi se što više smanjio pritisak na koštane izbočine.

 Odgovara: mr. sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam patuljastog pinča starog dvije godine. Dobila sam ga bolesnog, sa 6 mjeseci ustanovljena je generalizirana demodikoza. Od svog 6. mjeseca pa negdje do godine i pol dana liječen je ivermektinom. Liječenje je bilo dugotrajno, pas ima 3,5 kg i svaki dan oralno davala sam mu 2 mg ivermektina. Pinč se izliječio, narasla dlaka, sve se obnovilo, čitavo vrijeme ujedno i glavna hrana mu je Trovet antialergenic. Od njegove godine i pol, kada smo posljednji put bili kod veterinara i kad se smatrao izliječenim, pinč je bio čist i zdrav sve do sada, dakle 6 mjeseci. Demodikoza se opet vratila i to doslovno preko noći! Navečer je pas bio zdrav, a ujutro krcat prištevima, mjehurićima bez prethodnog ispadanja dlake, bez početnih lezija, odmah po trbuhu, šapama njemu su izbili mjehurići i prištevi...Veterinarima to nije bilo jasno, no gledajući pod mikroskop njegove briseve opet se ustanovio parazit demodex, opet po drugi put ima generaliziranu demodikozu i popraćenu upalom kože, sada je na antibiotiku (synulox) i opet prima svaki dan po 2 mg ivermektina. Budući da se radi o malom psu teškom samo 3,5 kg, koliko dugo on smije biti na ivermektinu?  Može li mi netko reći ima li kraja ovoj psećoj bolesti? Šta da radim ako se patuljastom pinču konstantno bude vraćala demodikoza? Ima li bolest ikakve veze s tim što je pas mlad i što je usamljen, tj. nema partnericu?MajaO: Uzročnik demodikoze u pasa je grinja Demodex canis. Živi u dlačnim folikulima i vrlo ju je teško eliminirati. Prenosi se najčešće s majke na štene, a  učestalo se javlja u pasa s oslabljenim imunitetom. Utvrđena je također i pasminska predispozicija (pinčevi pripadaju toj skupini).Poznata su dva oblika bolesti: blaži (skvamozni) i teži (pustulozni). U mladih pasa bolest je povezana s primarnim nedostatkom staničnog imuniteta, dok se kod odraslih životinja javlja s metaboličkim poremećajima ili ako primaju terapiju koja oštećuje imunološki sustav.Bolest se javlja u lokaliziranom i generaliziranom obliku. Generalizirana demodikoza zahvaća velika područja na tijelu. Najčešće se javlja u dobi od 3 do 12 mjeseci. Popratno se javlja upala lojnih žlijezda, a moguće su i sekundarne bakterijske infekcije. Liječenje je u pravilu dugotrajno, ali većina pasa se u potpunosti oporavi. Liječenje generalizirane demodikoze obuhvaća šišanje dlake po cijelom tijelu psa, uklanjanje svih krasta i krastica, kupanje u medicinskom šamponu za suzbijanje bakterijske infekcije i aplikaciju otopine za suzbijanje šugaraca (amitraz, ivermektin). Ovaj način djelotvoran je u većine pasa. Drugi način je je oralno davanje lijeka svakodnevno kroz nekoliko mjeseci. Kod generalizirane demodikoze bris kože bi se trebalo raditi svaka dva tjedna dok dva uzastopna nalaza ne budu negativna, i tek tada  se terapija može prekinuti. Nakon nestanka kliničkih simptoma demodikoze životinja se ipak ne smatra zdravom sve dok ne prođe dvanaest mjeseci od tretmana bez pojave tipičnih promjena na koži. Bolest je vrlo tvrdokorna i kod većine tretiranih pasa recidivira šest mjeseci nakon završene terapije.Kod generalizirane demodikoze se može reći da se bolest zapravo više drži pod kontrolom nego što je u potpunosti izliječena. Bilo kakav stres u životu ovih  pasa može izazvati ponovnu pojavu demodikoze. Osim ciljane, treba koristiti i potpornu terapiju. Stoga psu nadopunite prehranu preparatima koji podižu opću otpornost i prihranjuju kožu i dlaku. Iz naše ponude izdvajam vitaminsko-mineralno proteinski dodatak VMP "Pfizer", Dermanorm ulje "Vetoquinol" i Biotin forte "Canina".Kao što sam navela, bolest zahtijeva dugotrajno liječenje i njegu životinje, ali vjerujem da ćete uspjeti izliječiti psića. Bolest nema nikakvu poveznicu s usamljenosti, odnosno mogućnosti parenja.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Dobio sam rotvajlera koji se otežano kreće. Nekontrolisano savija prednje noge u zglobovima iznad šapa i nestabilan mu je zadnji kraj. Pas je star 6 mjeseci i vrlo je visok na nogama. Zanima me da li je to ozbiljno oboljenje i kako se liječi, pošto sam čitao na mnogim forumima da je to jedna vrsta displazije.Unaprijed hvala, MiroslavO: Problemi s mišićno-koštanim sustavom često se javljaju u velikih pasmina pasa, kod kojih intenzivan rast kostiju prati i intenzivan metabolizam minerala i hormona neophodnih za razvoj.Neke od bolesti kod mladih pasa su panostitis i hipertrofična osteodistrofija te osteochondrosis dissecans, kao i displazija kuka odnosno lakta. Rahitis je također moguć, ali u uvjetima prehrane pasa gotovom komercijalnom hranom nema velik značaj.Panostitis predstavlja upalu pokosnice dugih kostiju i može zahvatiti više kostiju pa je hromost uvjetovana brojem zahvaćenih kostiju. Proces je veoma bolan pa se psi nerado kreću, a bolest se može primiriti, ali i kasnije ponovno aktivirati. Ne zna se točan uzrok, postoji više teorija, koje nisu potvrđene. Kada razvoj kostiju završi obično i panostitis prolazi.Hipertrofična osteodistrofija također pogađa mlade pse u razvoju, a najčešće su zahvaćeni krajevi dugih kostiju ispod lakta odnosno koljena. Javlja se oteklina i bolnost razločitog stupnja. Hromost, nerado hodanje, ali i visoka temperatura uobičajeni su znaci bolesti. Također se ne zna točan uzrok nastanka.Osteochondrosis dissecans predstavlja bolest kod koje dolazi do odvajanja zglobne hrskavice, najčešće na glavi ramene kosti. Prati ju hromost različitog stupnja, obično se pojačava prilikom napora. Dvostruko češće oboljevaju muške životinje, najviše u dobi 6-10 mjeseci, ali mogu oboljeti i stariji psi. Najčešće se kirurški otklanja problematična hrskavica i analogna površina na kosti.O displaziji kuka možete više informacija pročitati ovdje.Dijagnoza ovih bolesti postavlja se na temelju rendgenske pretrage. Terapija obično uključuje lijekove protiv bolova te lijekove za smirivanje upale, ovisno o procjeni stanja. Preporučujem Vam i korištenje medicinirane hrane koja je specifična za ovakva stanja, proizvođača Eukanuba, Royal Canin i Hill's, a o tome se možete konzultirati sa svojim veterinarom, kao i s veterinarima Pet centra.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Maltezer je star 8 mj., mužjak, da li ga dati za umjetnu oplodnju maltezerice i ako ima posljedica koje su? Hvala, TatjanaO: Umjetno osjemenjivanje predstavlja postupak umetanja sjemena željenog rasplodnjaka u spolne organe kuje. Ono se najčešće provodi kada prirodno parenje nije moguće.To su situacije kada postoji malformacija vagine, kada je kuja previše agresivna ili kada mužjak ne može obaviti koitus iz različitih razloga. Umjetno osjemenjivanje je opravdano kada je riječ o visokovrijednim grlima jer se sjeme nakon deponiranja može transportirati praktično bilo gdje, a i od sjemena jednog mužjaka može se osjemeniti više kuja.U veterinarskoj praksi umjetno osjemenjivanje kuja nije rašireno kao što je to slučaj kod drugih životinjskih vrsta, npr.goveda i svinja, kod kojih je to nezamjenjiva uzgojna mjera. Osim toga, kod pasa rezultati osjemenjivanja nisu tako uspješni kao kod spomenutih vrsta, a također postoji i određen broj uzgajivača pasa koji su protiv umjetnog osjemenjivanja. Općenito, prednost umjetnog osjemenjivanja je činjenica da se obje životinje prije samog postupka ginekološki odnosno androloški pregledaju, čime se smanjuje mogućnost spolnih bolesti.Tehnika izvođenja samog postupka je jednostavna i u većini ambulanti male prakse,kao i u nekim uzgajivačnicama to se može realizirati.Prije donošenja odluke o osjemenjivanju preporučujem Vam da se konzultirate sa svojim veterinarom, a također se možete obratiti i lokalnoj kinološkoj udruzi.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezera starog 10.mj. te su mu šapice nedavno dobile roza boju. Jede istu hranu kao i prije i nije bilo nikakvih promjena. Bila bih Vam puno zahvalna ako biste mi možda znali odgovoriti uslijed čega dolazi do tih promjena boje. MaoO: Promjene u boji (pigmentaciji) šapa i mekuši mogu biti pokazatelj određenih zdravstvenih poremećaja. Tako, određeni tipovi dermatitisa, kožnih alergija,... mogu uzrokovati pojavu crvenila između mekuši i po šapama. Također, diskoloracije se mogu povezivati i s različitim tumorima, autoimunim bolestima, ozljedama,...Prije navedeni poremećaji su nerijetko praćeni i s pojavom oteklina ili stvrdnjavanja kože na području šapa i mekuši. Također, ponekad su prisutni i znakovi hromosti (ljubimac ne opterećuje jednakomjerno sve ekstremitete nego jedan ili više štedi), pojačano lizanje i grickanje pojedine šapice,...Međutim, poprilično često se može pojaviti i djelomična diskoloracija ili djelomični gubitak pigmenta na samim mekušima. Nerijetko, takve promjene nisu zabrinjavajuće.Najbolji način pristupanja ovom problemu je nerijetko isključivanje postojanja nekog od zdravstvenih poremećaja, poremećaja koji za svoju posljedicu mogu dovesti i do pojave diskoloracije na apama i mekuši. Ovdje se velika važnost pridodaje utvrđivanju alergija kao jednih od najčešćih uzročnika prije navedenih problema. Naime, reakcije preosjetljivosti mogu stvoriti i sve preduvjete za naseljavanje bakterija i gljivica te razvoj upalne reakcije.Više o promjeni u pigmentaciji kože možete saznati i u odgovorima kolegice Zdravke Rumiha, dr. vet. med. ovdje te ovdje.Također, o alergijama i lizanju i grickanju šapa te o različitim poremećajima koji mogu dovesti do prekomjernog lizanja šapa možete pročitati ovdje i ovdje. Više o promjeni u boji dlake ljubimaca možete saznati i u odgovoru kolegice Danijele Biban, dr. vet. med. ovdje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: 9-godišnji pas šepa na prednju desnu nogu cca 6 mjeseci. Prije tri dana učinjen je RTG snimak koljena gdje se vidi da nedostaje dio kosti koja ide iz zgloba prema šapi, cca 2-3 mm. Kao da je nečim fino odrezana oko zgloba, fino je prosvijetljeno na slici pa se lako uočava spomenuti razmak. Dr. veterine kaže da je artroza, ali da može biti i karcinom koji bi se onda morao laboratorijski dokazati iz uzetog uzorka kosti pasa. Psu je prepisana th. RYMADIL a 50 mg 2 tablete dnevno/ prema njegovoj težini/ kroz 30 dana, a onda ponovo RTG snimanje. Da li čekati 30 dana ili odmah uzeti komad kosti za analizu, pitanje je koje me muči. Ničim drugim pas ne ostavlja dojam da je bolestan. Pričekati ili odmah djelovati, mada smo bili kod istog veterinara prije cca 3 mj. radi iste stvari, samo onda nije snimano, već je prepisan isti lijek kroz 2 tjedna pa onda još 1 tjedan. Zahvaljujem puno, LjubomirO: Artroza je bolest koju karakteriziraju promjene hrskavice zglobova, što rezultira degenerativnim promjenama na zglobovima i oštećenjima funkcije zglobova. Artroza je česta bolest, koja se obično javlja kod starijih ljubimaca. Najčešće zahvaća kralježnicu, kukove, ekstremitete.Ljubimci s artrozom trpe bol, lokaliziranu na oboljelom zglobu pod opterećenjem. Iz tog razloga, nerijetko ljubimci izbjegavaju opterećenja tog ekstremiteta, odnosno, u kliničkoj slici prisutna je hromost određenog stupnja. Kod pacijenta dolazi do deformiteta zglobova, nestabilnosti zglobova, te ograničenosti pokreta. Simptomi bolesti napreduju s vremenom i intenzitetom degenerativnih promjena.Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i kliničke slike, rentgenske pretrage,... Liječenje se provodi uz pomoć fizikalne terapije, terapije lijekovima i kirurških zahvata. Od lijekova se često koristi Rimadyl. Rimadyl tablete su nesteroidni protuupalni lijekovi (NSPUL) iz skupine 2-arilpropionske kiseline, koji se očituju dobrim protuupalnim, analgetskim i antipiretskim djelovanjem. Djelatna tvar ovih tableta jest karprofen. Njegovo djelovanje se očituje u kočenju aktivnosti ciklooksigenaze, spriječavanju stvaranja prostaglandina i tromboksana, a budući da ne ometa aktivnost lipooksigenaze, ne remeti stvaranje leukotriena.Rimadyl se koristi za:- ublažavanje znakova upale i bolova pri akutnim i kroničnim poremećajima mišićno-koštanog sustava psa,- suzbijanje bolova i protuupalno kod postoperativnih edema.Kod zdravih i mladih pasa početna doza Rimadyla iznosi 2-4 mg / kilogram tjelesne mase na dan, što treba dati u dva jednaka obroka, npr. tabletu od 50 mg za psa teškog oko 35- 40 kg, 2 puta na dan. U slučaju povoljnog kliničkog odgovora nakon sedmodnevnog liječenja treba nastaviti sa Rimadylom i to s pola doze,  tj.smanjiti na 2 mg / kilogram tjelesne mase, 1put na dan. Preporučene doze ne bi se smjele prekoračiti. Opasnost od nuzučinka je veća kod vrlo mladih i starih životinja. Ukoliko je tretman Rimadylom nemoguće izbjeći kod takve skupine životinja, treba davati manju dozu i pozorno ih klinički nadgledati (nikad dozu određivati na svoju ruku).Kao i kod svih drugih poremećaja u zdravlju ljubimca, i ovdje je izrazito bitna dijagnostika. Naime, samo se s točnom dijagnozom može odrediti najbolji načini i pristupi u liječenju, odnosno, može se očekivati uspjeh u liječenju.Kako je kod Vašeg ljubimca još uvijek u pitanju "period" utvrđivanja oboljenja te njegove dijagnostike, poprilično teško mi je procijeniti u kojem smjeru krenuti. Naime, veterinari prilikom dijagnosticiranja nerijetko idu od manje invazivnih metoda dijagnostike prema invazivnijim. Tako, vjerujem da je to slučaj i u konkretnom primjeru Vašeg ljubimca.Međutim, radi svoje sigurnosti kao i zdravlja samog ljubimca, savjetujem Vam da se obratite i po drugo mišljenje ili na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta. Isti će biti u mogućnosti detaljno pregledati ljubimca te uz pomoć dodatnih pretraga i analiza postaviti dijagnozu te Vas dalje u skladu s njom informirati kako i savjetovati.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa starog 7 mjeseci. U zadnjih 2 mjeseca on donosi stvari naših susjeda. Kako ga odviknuti od toga jer se susjedi bune pa sam primoran da ga vežem? Unaprijed hvala, AlbinO:  Domesticirani psi imaju lovačku povijest koju nose u genima i dan danas, doduše neke pasmine više od drugih. No, iako je prirodno ponašanje, ukoliko se javi naočigled ničim izazvano, a javlja se prekomjerno, može indicirati na neke od zdravstvenih problema te je početak rješavanja nepoželjnog ponašanja najbolje započeti pregledom u veterinarskoj ambulanti.Sljedeće, pokušajte se točno sjetiti što Vi ili Vaš susjed činite kada vidite ljubimca da uzima nešto iz dvorišta ili kako se ponašate kada je stvar već na Vašem posjedu. Naime, željela bih skrenuti pozornost na ophođenje sa ljubimcem, odnosno, ukoliko npr. susjed kada vidi psića obrati mu se podignutim tonom i jakim glasom, a tada se Vi ili Vaši ukućani znatiželjno pojavite u dvorištu pitajući se što se događa i odmah nakon toga izgrdite psića za neprihvatljivo ponašanje, pas ovo shvaća kao nagradu te je normalno da će nastaviti sa ovakvim ponašanjem sve dok pridobiva Vašu pažnju. Na ovaj način nesvjesno, ali sve uspješnije činimo upravo suprotno, odnosno potičemo nepoželjno ponašanje. Prvi korak ka rješavanju problema je ignoriranje nepoželjnog ponašanja.Zatim, svakako je zahtjev povećati psu opseg dnevnih aktivnosti (vremenski dulje šetnje, igre, nove igračke i sl.) kako bi se zabavio sa stvarima koje su prihvatljive a ujedno razvio čvršće međuodnose sa Vama. Igrajte igre sa njime u kojima mora uhvatiti igračke (loptu ili frizbi), igrajte igre skrivača i sl. Ovo je njima iznimno zabavno a ujedno i vlasnicima. Povećanje opsega aktivnosti ujedno će prevenirati potrebu za traženjem dodatnih izazova u susjednom dvorištu kada niste kod kuće. Naravno da tada ne možete kontrolirati što Vaš psić radi, ali upravo pružanje dodatnih aktivnosti kada ste kod kuće omogućuje mu dovoljnu stimulaciju za zadovoljenje istraživačke i lovačke prirode.Također, uvijek možete prevenirati ovakvo ponašanje jednostavno ne izlažući mu atraktivne predmete nadohvat.Sljedeće, obnovite vježbe poslušnosti. Kada dođete na mjesto treninga (park, livada i sl.), stavite svom psiću uzicu koja je dovoljno dugačka, tako da postoji neka distanca između Vas i psa, a opet je pas još uvijek pod Vašom kontrolom. Naredite svom psu da sjedne i čeka te se udaljite od njega. Sačekajte dok mu nešto ne omete pažnju, a onda ga pozovite izgovarajući naredbu "dođi" i ime psa. Čučnite dolje, tako da budete očima na nivou Vašeg psa. Ukoliko ne dobijete njegovu pažnju, lagano povucite uzicu, pa kad obrati pažnju na Vas ponovite naredbu. Ponavljajte ovu vježbu sve dok niste sigurni da će Vas pas poslušati. Svakako ga nagradite omiljenom poslasticom za poželjno ponašanje. Isto činite sa vježbama "sjedi" i "čekaj".Nadam se da će Vam navedene metode pomoći u ispravljanju nepoželjnog ponašanja Vašeg ljubimca te da nećete trebati razmišljati o dugotrajnijem ograničavanju kretanja vezanjem ljubimca ili pak izgradnjom veće, čvršće i otpornije ograde prema susjednom dvorištu.Ukoliko metode ne poluče željenim ponašanjem kroz period od jednog do dva tjedna, za pomoć se možete obratiti i stručnjacima u školama za obuku pasa.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezera starog tri godine. U zadnjih godinu dana često je bolestan. Početkom godine je dijagnosticirano trovanje pa je liječen u veterinarskoj stanici. Nakon par mjeseci se ponovno razbolio, upala mjehura, prostate i bubrega. Liječenje je bilo dugotrajno, a nalazi krvi pokazivali su visoku ureu (12) i kreatinin (230). Nakon dugotrajne terapije antibioticima stanje mu se normaliziralo. Jede isključivo i samo Hill's u/d konzervu i suhu hranu. Trenutno je opet na liječenju jer je imao povišenu temperaturu. Pretpostavka je upala grla. Unatoč liječenju antibioticima i dexametazonom on i dalje ima povišenu temperaturu. Nalazi krvi i urina  su u granicama normale, a kreatinin je pao na 135. Ima dobar apetit, redovitu stolicu i dobro mokri, ali nije veseo kao ranije i drhti mu cijelo tijelo, posebno zadnje šapice, čim se smiri. Kako mogu pomoći mojem malom Bubiju?NevenkaO: Tremor je nenamjerno, ritmično pokretanje amo-tamo mišića jednog ili više dijelova tijela. To su nevoljni pokreti, a mogu se javiti u ekstremitetima, glavi, glasnicama, trupu.Tremor je uglavnom uzrokovana problemima u dijelovima mozga koji kontroliraju mišiće u cijelom tijelu ili u pojedinim područjima. Neurološki poremećaji ili uvjeti koji mogu proizvesti tremor su traumatska ozljeda mozga i neurodegenerativne bolesti koje oštećuju dijelove mozga. Od ostalih uzroka  uključuje korištenje nekih lijekova (kao što su amfetamini, kortikosteroidi i lijekovi koji se koriste za neke psihičke  poremećaje), povlačenje,trovanje  živa , bolesti štitnjače(hipertireoizam), ili zatajenje jetre. Neki oblici tremora su naslijedili , dok drugi nemaju poznat uzrok. Drhtanje može biti uzrokovano ili postati pretjerano u vrijeme stresa ili jake emocije, kad fizičke iscrpljenosti ili tijekom određenog položaja ili pokreta. Regulacija topline, krvotok i disanje međusobno su usko povezani pa su moguće i oscilacije ovisne jedno o drugome. Povišenu temperaturu u pravilu prati frekventnije bilo i disanje. Hipertermija je najčešće popratna pojava groznice kada dolazi do poremetnje u regulaciji topline pod utjecajem pirogenih tvari (bakterije i njihovi toksini,virusi i dr mikroorganizmi...) pritom tijelo pokušava povećati temperaturu trzanjem mišića  što dovodi  do drhtavice . Ovo stanje zahtijeva veliku količinu energije, tako da su ostale tjelesne funkcije sporije. Na vrhuncu bolesti  temperatura poraste, a cirkulacija i svi procesi metabolizma su pojačani i ubrzani. Vašem ljubimcu je pružena adekvatna pomoći i potpuna njega pa je očito da je   potrebno izvjesno vrijeme kako bi se oporavio. To podrazumijeva umjerenu aktivnost, izbjegavanje stresa te prikladnu prehranu i, naravno, kontrole kod veterinara koje će pridonijeti boljitku stanja.Možete svom ljubimcu davati i vitamine iz skupine B-kompleksa koji potiču apetit, a također su vrlo važni i za normalno funkcioniranje živčanog sustava.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa starosti 10 godina i ima očni glaukom. Prepisana mu je terapija, odnosno kapi za oči Timalen i Miokarpin, međutim imam veliki problem jer ne dozvoljava da se stavi na oko pa ako mi možete posavjetovati da li postoje neke tablete koje bih mu ja u hrani stavljala?JelenaO:  Glaukom predstavlja jedan od najčešćih uzroka sljepoće u pasa koji nastaje kao rezultat povišenog pritiska tekućine unutar oka uslijed nakupljanja intraokularne tekućine (aqueous humor).U zdrave životinje intraokularna tekućina otječe kroz kružni filter na spoju rožnice i bjeloočnice (iridokornealni kut). Međutim, kod ljubimaca koji boluju od glaukoma, zbog nepravilnosti filtera, dolazi do opstrukcije u protoku intraokularne tekućine. Posljedično, dolazi do nakupljanja tekućine unutar oka.Postoji nekoliko uzroka abnormalnosti filtera. Psi nekih pasmina rođeni su sa nekom abnormalnošću filtera i stoga skloniji urođenom (ili primarnom) glaukomu oba oka. Druge pasmine imaju genetsku predispoziciju razvitka luksacije leće, što blokira filter i onemogućuje otjecanje tekućine. Također, filter može biti začepljen uslijed nakupljanja upalnih stanica uslijed upale unutar oka (uveitis). Do glaukoma dovode i intraokularni tumori.Ako se pritisak ne smanjuje, nastaje trajno oštećenje mrežnice i vidnog živca te posljedično gubitak normalna vida. Naime, kompletna sljepoća može nastupiti unutar 24 sata ili se može razvijati postepeno (tijekom tjedana i mjeseci) te je obično vrlo bolan proces. U uznapredovalim slučajevima uočava se rastezanje i povećanje volumena samog oka. U početku procesa uočava se pojačano treptanje, trljanje oka i crvenilo bez vidljivog zamućenja oka. Navedene promjene vidljive su prije oštećenja mrežnice i vidnog živca i povećanja samog oka.Prioritet liječenja je sačuvati vid u psa. U slučajevima kada to više nije moguće, liječenje se provodi u svrhu onemogućenja razvoja neugode u psa. U ranom stadiju glaukoma najčešće se primjenjuje medikamentozna terapija. Ona djeluje na dva načina: kako bi se smanjila produkcija intraokularne tekućine te kako bi se otvorio filter i bio učinkovitiji. Najčešće se koriste preprati koji se lokalno primjenjuju (kapi za oči). Također, ponekad se mogu koristiti i u kombinaciji s tabletama.Međutim, odabir prikladnog preparata, njihove kombinacije kao i načina primjene određuje sam veterinar-oftalmolog, odnosno veterinar koji je i postavio dijagnozu. Kako ona ovisi o samoj vrsti glaukoma, savjetujem Vam da se ponovno obratite svom veterinaru na konzultacije o primjeni postojeće terapije ili eventualnoj promjeni iste. Također, možete se obratiti i na klinike Veterinarskog fakulteta.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moji susjedi imaju ženku boksera koja im je jučer nakon dizanja sa kreveta kolabirala i djelovala je kao i moj nekadašnji pas koji je imao problema sa srcem. Budući da sam zdravstveni radnik i da mi našim pacijentima u tom slučaju obavezno radimo lab pretragu srčanih enzima da bismo isključili infarkt miokarda, savjetovao sam ih da pitaju veterinara da to naprave, međutim veterinar se čudio tome i rekao da će se raspitati pa me zanima gdje se u Zagrebu i kod kojeg veterinara može napraviti pretraga slična tome? Hvala, DraženO:  Dijagnostika bolesti kardiovaskularna sustava kućnih ljubimaca se provodi na određeni način. Svakako, za početak je nužno obaviti temeljit klinički pregled ljubimca. Ovaj korak je iznimno bitan jer je njime moguće dobiti uvid u funkcionalno stanje srca i krvožilja. Također, u određenim stanjima je čak moguće i nakon ovog pregleda otkriti sam uzrok bolesti. Ovdje se posebna važnost pridodaje auskultaciji srca i pluća.Uz klinički pregled se poprilično često kombiniraju i mnoge druge metode, a sve kako bi se sa što većom točnošću utvrdio uzrok problema te postavila dijagnoza. Od dodatnih metoda se najčešće koristimo elektrokardiografijom, rentgenografijom i ehokardiografijom. Također, koristimo i nalaze kompletne krvne slike psa, biokemijske analize,... u interpretaciji i postavljanju dijagnoze. U biokemijskoj analizi posebnu pozornost posvećujemo u eventualne promjene u aktivnosti pojedinih enzima, kao što su LDH (laktat dehidrogenaza), CK (kreatinin kinaza), AST (aspartat aminotransferaza). Promjene u aktivnosti prije navedenih enzima poprilično često prate različita oboljenja srca. Međutim, pri dijagnosticiranju različitih oboljenja serumski enzimi se moraju promatrati uvijek u sklopu ostalih laboratorijskih podataka, kliničkih pretraga,...  Danas, mnoge veterinarske ambulante i stanice su opskrbljene svom opremom za provođenje gore navedenih analiza i pretraga. Međutim, ne raspolažem s točnim podacima i informacijama po pojedinim veterinarskim stanicama i ambulantama.Stoga, savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 60 gdje će cijenjeno osoblje biti u mogućnosti pomoći Vam.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Namjeravam kupiti maltezera, no pošto mi je to prva kupnja, zanima me postoji li više vrsta maltezera? Željela bih da ima onako kratku čupavu dlaku, ali vidim da postoje i sa dugom ravnom dlakom. Zanima me je li tu stvar o šišanju, češljanju ili postoji različita vrsta? Zahvaljujem, AnaO:  Maltezer je pas naklonjen čovjeku, privržen svom gospodaru, blage prirode, ali i hrabar. Veseo, inteligentan ali i prepreden. Klasičan kućni pas, dražestan i umiljat. Maltezeri (malteški psići) imaju meku, dugu, bijelu i svilenkastu dlaku, crnu njuškicu i duboke smeđe oči, koje se kriju ispod šiški. Ovaj majušni pas nije teži od tri kilograma, a najveći posao vlasniku zadaje češljanje njegove dugačke dlake. Ako se to ne radi redovito, dlaka može postati čupava i zapetljana, što će i vlasniku i njemu zadati velike muke. Inače, maltezeri se mogu držati u stanu i neće stvarati probleme ako se redovito izvode van da se dobro istrče i obave nuždu. Očekivana životna dob im je oko 14-15 godina.Standard maltezera jest samo jedan, a podtipovi maltezera su podijeljeni prema njihovoj tjelesnoj težini. Stoga, svi maltezeri će imati dugu bijelu svilenkastu dlaku, a vlasnici su ti koji će držati i održavat dužinu dlake svojim ljubimcima. Tako, neki vlasnici će šišati svoje ljubimce i na takav način održavati izgled poput štenca. Drugi vlasnici će ipak osigurati izgled maltezera namijenjen za izložbe - sa dugom i ravnom dlakom jednake dužine oko cijelog ljubimca.Više o njezi dlake u maltezera možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr. vet. med. ovdje.