*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam jednog sibirskog haskija (ženka) starog oko godinu dana i 3-4 mjeseca, a sad sam u prilici da dobijem još jednog (mužjak). Zanima me kako oni reagiraju na zajednički suživot i da li će možda biti problema? Unaprijed hvala, Karlo O: Psi su životinje čiji su pretci živjeli u čoporima. Kao kućni ljubimci ili službeni, odnosno radni psi nastavljaju se ponašati prema istom modelu. Čovjek u ovakvoj zajednici treba predstavljati vođu. Prema jedinkama iste vrste, a naročito suprotnog spola rijetko se razvija netrpeljivost. Životinjama treba dozvoliti da same izbore svoje pozicije u hijerarhiji vaše grupe. Naravno da morate nastojati zadržati autoritet, te uz svu ljubav i pažnju koju ćete im pružiti, ostati "vođa" i tražiti poslušnost i primjereno ponašanje. Sa spolnom zrelošću mladog mužjaka javit će se i neizbježno pitanje parenja životinja. Kako se kuje tjeraju dva puta godišnje, ovo nije nerješiv problem. Obzirom da niste naveli Vaše planove, metode za sprječavanje neželjenog graviditeta su odvajanje, sterilizacija ženke ili kastracija mužjaka.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 28.06.2006.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Kako najbolje dresirati psa? Treba li za to stručna osoba?Hvala,Lea O: Vrlo je važno što očekujete od Vašeg psa. Svaki bi kućni ljubimac trebao naučiti osnovna pravila prihvatljivog ponašanja u ljudskom društvu. To znači: ne prljati kuću, priučiti se na povodnik, ostajati sam po nekoliko sati, ne skakati i režati na posjetioce i sl. Jednostavnije rečeno psi trebaju znati što je dopušteno, a što nije. Odgoj psa počinje s dolaskom u kuću. Zato Vam preporučam da potražite neki od priručnika za vlasnike koji će vam dati jasniju sliku o psima kao vrsti te osnove njihova odgoja. Većinu ćete moći savladati sami. Osnovne vježbe čine vježbe poslušnosti kao što su: dođi, sjedni, lezi ili čekaj. Dresura u smislu ciljane obuke pasa za vršenje određenih zadataka vrlo je složen proces i za to je potrebna pomoć stručne osobe. Poseban je pristup psima različitih namjena. Tako postoje lovački psi, vodiči slijepih, čuvari, spasioci... Preporučam Vam da stručnu pomoć potražite u Klubu za obuku sportskih i službenih pasa (KOSP) koji se nalazi u Zagrebu uz južnu stranu Jadranskog mosta.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 26.06.2006.
Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molila bih vas da mi objasnite termin inhibicije ugriza i kako psa (štene) naučiti da kontrolira jačinu ugriza??? Hvala, Tanja O: Inhibicija ugriza je termin koji označava kontroliranje jačine ugriza u pasa. Svaki oblik ugriza treba ozbiljno shvaćati, bez obzira da li se radi o neagresivnom ugrizu u igri, prilikom pozdravljanja ili kad Vaš ljubimac od Vas traži pažnju. Nikada nemojte takve ugrize olako shvaćati, jer će pas time dobiti "zeleno svijetlo" da je takvo ponašanje u redu. Još kao štenci kada su potpuno ovisni o majci, psi nauče prve lekcije inhibicije ugriza od majke i svojih braće i sestara.Budite dosljedni, i Vaš će pas naučiti kontrolirati jačinu ugriza. Nema psa koji neće ugristi u njemu paravim, a nama krivim okolnostima. Psa morate naučiti gdje je granica i kada je dosta. To ne znači da će pas odmah prestati gristi, već treba prvo naučiti gristi nježno. Ako Vas pas u vrijeme igre i sl. ugrize, kažnjavajte ga samo za one "jake" ugrize. Kada nauči kontrolirati jake ugrize, počet ćete ga kažnjavati za one osrednje, pa sve dok mu potpuno ne zabranite "grickanje" ljudske kože, odjeće i sl.Svaki put kad Vas pas počne jače gristi, nekim uzvikom mu dajte do znanja da je pretjerao. Nakon toga ne gledajte ga i potpuno ignorirajte nekoliko sekundi. Na taj način će pas izgubiti Vašu pažnju i pomalo poćeti shvaćati da to ne smije raditi. Svaki put kad pas grize ponovite postupak, jer ponavljanjem pas će naučiti. Vrlo je bitno ga upozoriti uzvikom i ignorirati odmah kada počne gristi. Nakon 2-3 tjedna uslijedit će razultati, jer u tom peridu pas počinje shvaćati da takvim ponašanjem gubi Vašu pažnju. U takvim trenucima mu ni na koji način mu ne iskazujte pažnju, bilo pogledom, govorom ili stavljanjem brnjice ili sl. Sve te radnje rezultirati će kontra efektom, jer za psa predstavljaju poticaj za takvo njemu "prihvatljivo" ponašanje. Jasno mu morate postaviti pravila u igri u kojoj Vi uvijek "pobjeđujete", da uzima igračku ili je pusti onda kada mu Vi to kažete.Štenci vole grickati, jer upravo zubima istražuju svoj svijet, no Vama to kasnije može biti jako bolno. Učenje inhibicije ugriza, naučit će psa da ne smije stavljati zube na ljudsku kožu ili da to mora činiti nježno. Inhibiciju ugriza pas bi trebao naučiti do dobi od 5-6 mjeseci, no isto tako trebao bi se naviknuti na prisutnost ljudske ruke, prilikom pregleda zubi i usana.Budite uporni i sigurno će uslijediti rezultati.
Ivana Mlinar Gruja, dr.vet.med. | 13.07.2006.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molim Vas da mi odgovorite na sljedeće pitanje: moj je maltezer star 2,5 mj. i uskoro će primiti treće cjepivo. Cjepivo protiv bjesnoće kako veterinar savjetuje, ide tek sa 4,5 mj. Kako bih trebala u 8mj. kada moj maltezer bude star 3,5 mj. putovati iz Zagreba u Osijek, zanima me dali je to za njega nepoželjan - predug put, i da li ipak može izaći van bez kontakta s drugim psima, prije tog 4,5 mj. Nelogično mi je da pas do 4,5mj. starosti bude u kući. Zahvaljujem, Maja O: Za neke pse putovanje može biti uzbudljiva avantura "- nešto što će podijeliti s obitelji, uz obećanu šetnju na kraju. Na žalost, za druge to može biti zastrašujuće i nesretno iskustvo. Vaši planovi za odmor ponekad obuhvaćaju putovanje automobilom. Psa vidljivo označite i po mogućnosti ugradite mu mikročip. Ako je moguće, nemojte psu davati sredstva za smirenje. Vi ćete se možda osjećati bolje, ali se za Vašeg psa povećava rizik za nezgodu. Neki psi su malo uplašeni kada prvi puta putuju, ali na kraju će ih buka i kretanje automobila smiriti i najčešće će zaspati. Najbolje je štene učiti na automobil i putovanje na način da putuje s Vama na kraće relacije. Na taj način će se upoznati i s tim načinom prijevoza. Prilikom putovanja potrebno je štene smjestiti na način da ne ometa vozača i suvozače, kako bi spriječili nepoželjne posljedice. Pas bi trebao putovati u kavezu ili iza pseće barijere koja pristaje u Vaš auto ili na stražnjem sjedalu opremljen opasnikom koji se pričvrsti na mjesto vezanja sigurnosnog pojasa (ispod), a da može leći. Pseći kavez za putovanja treba biti dvostruko širi od od Vašeg psa, nešto viši i duži od udaljenosti od nosa do repa. Napravite nekoliko stanki u putovanju kako bi prošetali štene; tako ćete smanjiti nervozu šteneta uzrokovanu putovanjem i ograničenim prostorom za kretanje, te će biti mirnije tijekom vožnje. Ponesite zdjelicu za vodu i posudu s vodom. Ako je problem bolest vožnje, sa svojim veterinarom razgovarajte o mogućnosti davanja lijekova. Nikada nemojte psa ostaviti u automobilu ako je vani toplo ili izravno na suncu: sunčani udar u pregrijanim automobilima jedan je od najčešćih uzroka smrti kod pasa.Što se tiče Vaše dileme oko cijepljenja i karantene štenaca do njihovih napunjenih četiri mjeseca starosti mogu Vas savjetovati kako je karakteristika zaraznih bolesti njihovo svojstvo da prelaze sa životinje na životinju i to izravnim dodirom, pomoću prenosioca ili putem zagađene hrane, vode ili drugih predmeta s kojima životinja dolazi u dodir. Postoje određene zakonitosti po kojima se šire zarazne bolesti, pa i određeni termini kojima se obilježava način širenja i intenzitet. Imunosni sustav šteneta je tek sa četiri mjeseca starosti razvijen u mjeri da samostalno može proizvoditi protutijela neovisno, dakle, o majčinim protutijelima kojima je bio zaštićen u mlađoj dobi, a koje se gube iz cirkulacije šteneta u dobi od sedam tjedana kad je neophodno obaviti prvo cijepljenje. Vakcinacija je najvažnija mjera koju Vi možete poduzeti za očuvanje dobroga zdravlja svoga psa. Vakcina sadrži uzročnike, bakterije ili viruse (ili njihove dijelove) koji izazivaju bolest, ali su promijenjeni tako da više kod psa ne dovode do pojave bolesti. Presudno je, međutim, to što zadržavaju sposobnost "aktiviranja" imunološkog sustava organizma, pripremajući ga da se obrani od budućih infekcija. Kada je pas vakciniran protiv, primjerice, štenećaka, neke od njegovih bijelih krvih stanica "nauče" stvoriti antitijela - složene kemijske tvari koje neutraliziraju virus štenećaka. Vakcina može sadržavati jednog uzročnika ili može biti polivalentna, gdje je u jednom cjepivu sadržana zaštita od više bolesti. Ne postoji opće pravilo koje nalaže koje bi vakcine Vaš pas trebao primiti, ali sva štenad treba započeti s "osnovnim cijepljenjima". Najmlađe ne bi trebalo izlagati riziku do stjecanja pune zaštite, znači sa starosti od četiri mjeseca i dva tjedna. Iz tog razloga je potrebno provoditi karantenu jer je u suprotnom štene izloženo uzročnicima zaraznih bolesti u većoj mjeri, te se opasnost od oboljenja jako povećava. I, ne zaboravite ponijeti dokumente Vašeg malog psića, naročito knjižicu o cijepljenju.Nadam se da sam Vam pomogla savjetima, te Vam želim ugodno putovanje i boravak sa Vašim kućnim ljubimcem.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 12.07.2006.
Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa starog devet mjeseci, mješanca kokera i hrvatskog ovčara, uzetog iz azila s četri mjeseca. Imam pitanje ako mi možete pomoći. Sve je super naučio, ali laje i reži na muškarce. Ne znam da li ga je tko u azilu tukao, ali na sve načine pokušavam da to ne radi. Zanima me da li, ako se kastrira, ima šanse da se smiri? Što da radim? Hvala, Tatjana O: Psi su mogu biti naši najbolji prijatelji, ali su potpuno drugačiji od nas ljudi. Da bi lakše razumijeli ponašanje naših pasa, ponekad se moramo približiti njihovoj razini. Vrlo je važno da razumijemo zašto i u kojim situacijama pas iskazuje agresiju. Ako pas ugrize drugog psa, a to se najčešće događa sa psima istoga spola, treba procjeniti da li je njegov čin u tom trenutku opravdan.Najčešće je u pasa prisutna takozvana dominantna agresija. Ova vrsta agresije često je usmjerena na pse, pa čak i na ljude. Agresija se javlja češće među psima podjednake dobi, spola i veličine, što ne mora uvijek biti pravilo.Vaš instinkt da branite svoga psa, ili onoga u tom trenutku niže rangiranoga, samo može pogoršati stanje. Riješenje je da otkrijete zašto se pas tako ponaša, da li se brani, da li osjeća strah: zbog nekakve slične prijašnje situacije ili jednostavno želi pokazati "tko je glavni", osobito ako se nalazi na svome teritoriju.Teritorijalna agresija se javlja kada se psi ponašaju zaštitnički, prema Vama, svome prostoru ili sl. Ovakvu agresiju je moguće spriječiti, već u ranoj dobi, ako svoga psa upoznate s redovitim posjetiteljima svoga doma. Ako tako učite psa od malih nogu, on će Vas upozoriti da je netko došao, ali neće kompluzivno braniti svoj teritorij.Borba i agresivnost između dvaju mužjaka, često je povezana sa psihičkim trumama u ranoj dobi (kakav je bio boravak i postupak s njime u azilu?). Za ovakav tip agresije Vaš pas uvijek ima neki razlog, što Vama ponekad nije uvijek jasno. Jednom kad se takva situacija pojavi, agresivno ponašanje nikada ne prestaje, već ga Vi morate naučiti obuzdati, smanjiti i ukloniti.Vaš pas je u dobi koja je krajnja granica da pokušate obuzdati i pokazati tko je "gazda". Budite dosljedni u svojim postupcima sa psom i nikako mu ne popuštajte.Kastracijom se smanjuje vjerojatnost za agresiju prema drugim mužjacima, ali nema učinka na druge oblike agresivnog ponašanja, kada je u pitanju čuvanje teritorija ili ugriz iz straha. Kastracija mužjaka je kiruško odstanjivanje oba testisa, a izvodi se u općoj anesteziji ili narkozi. Skrotum ostaje prazan i nema više proizvodnje muških spolnih hormona. Kastracija se obavlja kada se oba testisa spuste u skrotalnu vreću.Kastracijom eliminirate teritorijalno obilježavanje urinom, lutanje i bježanje za kujama, te smanjujete izglede za neoplastična (tumori) oboljenja testisa i analne regije.Prije nego što se odlučite da li ćete svoga ljubimca kastrirati ili ne, svakako se konzultirajte sa svojim veterinarom.
Ivana Mlinar Gruja, dr.vet.med. | 11.07.2006.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani! Na jesen ću nabaviti malog psića. Nikako se ne mogu odlučiti za pasminu. Htjela bih da ima max. 6 kg, da se ne mora voditi isključivo na hamu, da se može nositi, a da nije prerijetka i da se može nabaviti u Hrvatskoj. Hvala! O: Naziv "mini" objedinjuje pasmine pasa koje kao odrasle jedinke teže između 1 i 10 kg. Ovoj katergoriji pripadaju i "toy" pasmine, čija težina ne prelazi 4kg. Postoje tri kategorije mini pasa, a to su: Terijeri: foksterijer, jorkširski terijer, škotski terijer, Jack Russell terijer, kern terijer... Jazavčari: standardni i mali jazavčari, od kojih svaki ima nekoliko formi s obzirom na tip dlake.Luksuzni psi: bišon, toy i mini pudle, chihuahua, pekinezer, shi-zu, lasa apso, kavalirski španijel kralja Charles-a...Dlačni pokrivač mini pasa često utječe na odabir pasmine.Dugu ravnu dlaku imaju maltezer, špic, spanijel princa Charles-a, shi-zu, lasa apso, pekinezer, jorkširski terijer. Ovakvu dlaku potrebno je svakodnevno češljati i njegovati posebnim šamponima i kozmetikom za održavanje kvalitete dlake. Kratku mekanu dlaku imaju chihuahua i patuljasti pinč, a kratku kovrčavu pudl. Za pudla treba naglasiti da se gotovo ne linjaju, ali im dlaka raste cijeli život pa ih je potrebno šišati.Oštru dlaku imaju oštrodlaki foksterijer i kod nas sve popularniji Jack Russell terijer. Vrlo kratku dlaku imaju talijanski hrt i kratkodlaki jazavčar.Obzirom da je očekivana životna dob malih pasa iznad 14 godina, važno je da stekne dobre navike već u ranoj mladosti. Zato bi bilo dobro da naviknete svoje štene na uređivanje dlake i četkanje zuba što ranije.Svi psi se mogu voditi vezani ogrlicom i na uzici, s tim da nauče mirno hodati uz vlasnika. Hodanje na povodniku jedna je od najvažnijih lekcija koju će Vaš pas morati savladati. Budete li strpljivi, uz svakodnevno ponavljanje, pas se neće tijekom šetnje zatrčavati i vući povodac, pa ham kao riješenje za takve pse neće biti neophodan. Osnove treninga i vježbi poslušnosti možete s Vašim psom savladati uz pomoć "Priručnika za vlasnike" koji je u ponudi Pet centra.O navedenim pasminama, njihovoj dostupnosti u nas, te podatke o uzgajivačima i leglima informacije potražite u Hrvatskom kinološkom savezu.Razmislite i o udomljavanju štenca ili odraslog psića, koji bi Vam sigurno pružio svu radost zajedničkog života kao i čistokrvni psi.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 10.07.2006.
Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Našoj je četveromjesečnoj labradorici nakon nekoliko dana šepanja RTG snimkom dijagnosticiran panostitis. Zanima me o kakvoj je tu bolesti riječ i bi li možda trebalo dodati u prehranu kalcij u obliku tableta? (inače je hranimo Eukanubom za juniore) Moramo li pripaziti na stepenice i sl.? Hvala Vam na odgovoru!Vlado O: Labradori pripadaju skupini velikih pasmina, odnosno psima koji kao odrasle jedinke postižu tjelesnu masu preko 25 kilograma. Razvoj koštanog sustava započinje intrauterino (u maternici) u vrijeme embrionalnog i fetalnog razvoja, a u velikih pasmina završava između 15 - 18 mjeseca starosti nakon poroda. Razvoj koštanog sustava pod utjecajem je hormonalnog sustava, u kojem važnu ulogu ima tireoidea (štitna žlijezda), paratireoidea (nuzštitnjača) i dr. To su endokrine žlijezde čiji hormoni kontroliraju i utječu na razvoj kostura i nakon rođenja, te na njihovu regeneraciju čitavog životnog vijeka psa. Ravnoteža razvoja i obnavljanja koštanog sustava, odvija se zbog neprekidnog odlaganja kalcija iz kostiju za potrebe drugih organa i tkiva, u čemu također vrlo bitnu ulogu igra vitamin D. Neravnoteže u omjeru kalcija, fosfora i vitamina D, rezultiraju bolestima koštanog sustava.Jedna od bolesti koštanog sustava je i panostitis. Još uvijek nije sa sigurnošću potvrđena niti jedna teorija o nastanku ove bolesti. Postoji nekoliko različitih teorija, a najčešće se spominje da je bolest virusne etiologije, alergijske osnove ili posljedica autoimune reakcije organizma.Panostitis (u vet. medicini eozinofilni panostitis) je bolest mladih pasa u kojih se kostur još uvijek razvija. Najčešće pogađa velike pasmine, a češće je uočena u njemačkih ovčara, njihovih križanaca, labradora, retrivera, dobermana i dr. Panostitis označava upalni proces na pokosnici cijevastih kostiju, što uzrokuje vrlo bolno stanje za psa. Upravo zbog boli koja je prisutna i njenom intezitetu, pas se nerado kreće, šepa, štedi nogu, a nerijetko se proces seli i na druge ekstremitete. Proces nakon nekog vremena može postati neaktivan, da bi se nakon nekog vremena ponovo aktivirao, a najčešće spontano nestaje do završetka rasta kostura (između 15 - 18. mjeseca starosti). Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog i RTG nalaza. Vrlo je važno rano otkrivanje bolesti, kako bi se što prije započelo s terapijom, te kako bi se izbjegla atrofija muskulature, koja nastaje kao posljedica smanjenog opterećivanja ekstremiteta zahvaćenog upalnim procesom. Terapija ili ne pitanje koje još uvijek nije razriješeno. U terapiji se koriste analgetici (lijekovi protiv bolova) i protu-upalni lijekovi. Ovim lijekovima ćemo smanjiti bolnost i pas će se lakše kretati. No, s druge strane ćemo prikriti pravu sliku panostitisa i omogućiti širenje upalnog procesa. O primjeni ili ne primjeni analgetika procijenit će veterinar s obzirom na stanje psa. Ponekad ako bolest nije jačeg inteziteta, bolje je pustiti da simptomi sami iščeznu. Panostitis ne ostavlja trajne posljedice, osim ako se aktivirao u ranoj mladosti, te je došlo do atrofije muskulature, što rezultira zaostajanjem u rastu i razvoju kostura.Kao potpornu terapiju možete dodavati pripravke kalcija i fosfora, ali uz prethodnu konzultaciju s Vašim veterinarom koji će - poznavajući stanje Vašeg ljubimca - donijeti konačni sud o indiciranosti primjene kalcijevih preparata.Savjetujem Vam da ne ograničavate kretanje Vašeg ljubimca, kako bi se što više jačala muskulatura. Kretanje po stepenicama i sl. nema velikog učinka na pogoršanje ovog stanja, osim što se može pojačati intezitet bolnosti. U starijoj dobi kretanje po stepenicama i sl. radnje, mogu sekundarno pripomoći u pogoršanju simptoma nekih drugih bolesti lokomotornog sustava ako su prisutne.
Ivana Mlinar Gruja, dr.vet.med. | 08.07.2006.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu Njemačkog kratkodlakog ptičara. Prilikom šetnje sam primjetio da jede zemlju. U jednom od vaših savjeta sam pročitao da joj nedostaju neki vitamini i minerali pa sam kupio Veterinin Kostovit. Zanima me koliku količinu i koliko vremenski joj treba davati? Ona je stara 3 mjeseca i ima 9 - 10 kg. Unaprijed hvala, Vladimir O: Njemački ptičari su elegantni, dobre naravi, puni energije i traže mnogo kretanja. Odrasle jedinke dosižu visinu grebena od 60-65 cm, a težinu od 27-32 kg. Tijelo im je snažno građeno, a noge su duge i čvrste. Sve ove karakteristike svrstavaju ih u skupinu "velikih" pasmina. Kako pojedine pasmine pasa rastu različitim tempom, tako su i potrebe za količinom i sastavom nutrijenata različite. Psi velikih pasmina rastu i razvijaju se do 15 mj života. U prvoj fazi, koja traje od odvikavanja od sisanja do kraja 5. mj života, rast je vrlo intenzivan. Štene u prosjeku dobiva 130g dnevno i dosiže 50% težine odraslog psa. U drugoj fazi, koja traje od 5. do 15.mj života dobivanje na težini se nastavlja, ali sporijim tempom. Razvija se mišićna masa i konsolidiraju se koštane strukture šteneta.U prehrani pasa velikih pasmina naročito je važno da se u ranoj dobi ne udebljaju, jer prekomjerna težina opterećuje još nerazvijene zglobove. Isto tako može se javiti deficit pojedinih vitamina ili minerala koji su neophodni za pravilan rast. Međutim, prekomjerno dodavanje npr. preparata kalcija, te liposolubilnih vitamina (A,D,E) može imati za rast i negativne posljedice.Kako niste naveli čime hranite Vašeg psa, a što je od najvećeg značaja, mogu Vam samo preporučiti da uz hranu koju sami kuhate dodajete vitaminsko-mineralni dodatak za štence u obliku praha (Canina, Beaphar), paste (Beaphar, Vetoquinol) ili tableta (Canina, Pfizer) i to prema dozama preporučenim od proizvođača. Kostovit je mineralno-vitaminski dodatak prehrani za domaće životinje. Sastavom može pokriti i potrebe pasa, tako da Vašem psu uz kuhanu hranu možete dodati 1/2 velike žlice dnevno.Želim naglasiti da prednost date dodacima koji su namjenjeni psima, a u prodavaonocama Pet centra ćemo Vas vrlo rado upoznati s programima prehrane namjenjenih upravo štencima (te odraslim i starim jedinkama) pasa velikih pasmina.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 06.07.2006.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam štene staro 4.mj. i kod mene je od 2.mj. života. Nikako da ga odviknemo od griženja hlača, nogu... Pokušavala sam hrpu puta ali ne ide. Često i jako ugrize ruku, pa mi ostanu ranice. Što da radim? Hvala, Sandra O: Griženje je normalno za štence, ali postaje problem kad su Vaše cipele, hlače, knjige ili namještaj predmet griženja. Ispravljanje problema najčešće se svodi na spriječavanje neželjenog griženja, te ohrabrivanje na griženje adekvatnih igračaka. Griženje je obično normalna, zdrava navika sve dok nije destruktivno. Psi grizu iz mnogo razloga: kako bi ispraznili nakupljenu energiju, reducirali stres, u vrijeme rasta zubiju (od 3. do 6. mjeseca sarosti) ili iz jednostavnog razloga što im je to zadovoljstvo. Griženje je dio prirodnog procesa odrastanja i bitna komponenta igre štenadi. Da se pas o kojem je riječ i dalje nalazio u leglu, grizao bi svoju braću i sestre, oni bi grizli njega i svakom tko zanesen igrom pretjera i počne gristi prejako, bilo bi uzvraćeno na isti način. Kada se štenci u leglu međusobno igraju, uče, koliko jako je previše jako. Kada jedan drugoga prejako ugrizne, ovaj drugi mu vrati i igra se završila. Psu cijeli život nedostaje lekcija iz kontrole nad svojim ugrizom u kontaktu sa vlasnikom.Ovakva situacija i uopće rad sa štenetom najlakše se rješava ako se neželjeni postupci eliminiraju na način na koji bi to uradila njihova majka, jer to je univerzalan modus ponašanja koji svaki pas razumije. Opomena mora uslijediti odmah i to uvijek kad štene uradi nešto što vlasnik ne smatra prihvatljivim. Ovo je iznimno važno, budući da štene koje ničemu nije naučeno nema nikakvih mogućnosti shvatiti što čovjek zapravo želi od njega.Sve čemu ga naučite ili od čega ga odučite dok je posve mlad, samo je osnova za nadgradnju kasnijih saznanja. Ma koliko inteligentan bio, pas ne zna što je dobro, a što ne, dok mu se to ne kaže.Malo je loših navika koje uz dovoljno strpljenja, upornosti, vremena i rada ne mogu biti ispravljene. Za to je, naravno, potrebno mnogo više vremena - ponekad su u pitanju mjeseci. Međutim, ako znamo da ćemo za uzvrat dobiti 10 do 15 godina odanosti, druženja, ljubavi i radosti, onda shvaćamo da tih nekoliko mjeseci i nije baš mnogo.Destruktivno žvakanje spriječite na način da stavite odbojne mirise na predmete za koje ne želite da ih štene grize, ali mu istodobno dajte uzbudljivu igračku koju će moći griati. Pri odabiru igrački budite oprezni: obratite pažnju na njihovu veličinu. Premalene igračke pas vrlo lako proguta što može dovesti do vrlo ozbiljnih posljedica (loptice-skočice, kinder-jaja i slično). Veličina igračke neka bude proporcionalna veličini psa. Jednako opasne mogu biti igračke od mekane gume i to osobito za one pse koji se ne znaju nježno igrati nego su skloni tome da igračku rastrgaju u komadiće. Ako primjetite da Vaš pas spada u tu skupinu, zamijenite mu mekane igračke s onima od tvrde gume koje neće moći razgristi.Jednostavno treba biti dosljedan i ne popuštati iako je to preslatko malo štene.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 05.07.2006.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani veterinari, trebala bih par savjeta u svezi prehrane maltezera starosti 3 mjeseca. Kao trodnevne obroke koristim Royal canin - mini junior. Da li je to dovoljno za njegovu potpunu prehranu ? Ako je, do koje starosti? Treba li njegove obroke čime upotpuniti? Da li mu smijem davati sirovo jaje za njegu dlake ili je to samo slučaj kod mačaka? Zahvaljujem, Lana O. O: Izborom Royal Canin (MINI Junior) hrane za štence napravili ste dobar odabir za zdrav razvoj Vašeg šteneta. Prednost Royal Canin hrane za pse, kao jedne od superpremium hrana, u tome je što superpremium hrane sadrže optimalan nutricionistički sastav prilagođen psu s obzirom na njegovu dob, veličinu, aktivnost i fiziološko stanje.Maltezere svrstavamo u "mini" pse. To su psi koji u odrasloj dobi imaju težinu od 1-10 kg. Štenci ovih pasmina dostignu težinu odraslog psa u dobi od 10 mjeseci. Ovako intenzivan i brz rast, uz nedovoljno razvijen probavni sustav (nedovoljno razvijena sposobnost probavljanja hrane), te malu čeljust i zube, zahtjeva visoko kvalitetnu hranu za štence.Royal Canin hrana za štence mini pasmina (MINI Junior), zadovoljava potrebe kratkog i intenzivnog rasta šteneta zahvaljujući visokoj energetskoj vrijednosti i visokom udjelu proteina. Zbog još nerazvijenog probavnog sustava šteneta, hrana sadrži visoko probavljive proteine, a frukto-oligo-saharidi i repina pulpa pomažu rast korisne crijevne flore. Svojim oblikom i veličinom granule su prilagođene maloj čeljusti i malim zubima. Upotrebom ovakve hrane sigurni ste da je Vaš pas dobio hranu koja u potpunosti zadovoljava njegove hranidbene potrebe i nije potrebno psu dodavati nikakvu drugu hranu ili vitaminsko-mineralne dodatke. Royal canin hrana sadrži sumporne aminokiseline i sve vitamine potrebne za obnavljanje kože i dlake. Linolenska kiselina i cink također su nužno potrebni koži, dok za Omega-6 masne kiseline možemo reći da su izvor energije nužno potreban dlaci i koži. Royal canin postoji i u varijanti kao vet size nutrition, a to je hrana koja sadrži visoke razine L-tirozina (prekurzor melanina) kako bi se osigurala intenzivna prirodna boja dlake. Inače se cijeli asortiman pseće hrane Royal canina bazira na pilećem mesu, osim posebnih medicinskih hrana. Iz gore navedenog možemo zaključiti da uz superpremium hranu nije potrebno dodavati vitaminsko-mineralne dodatke, a isto tako niti sirova jaja koja su posebice opasna ljeti, po vrućinama (salmone).
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 21.07.2006.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam shih-tzu psića starog 15 mjeseci. Unatrag tjedan dana svaku noć nas probudi cvilkajući i kada se obratimo i pričamo mu te ga pomazimo on onda prestane. Da li je to možda faza tjeranja ili nešto drugo? Naime nema problema sa hranom niti probavom, preko dana je sve u redu samo noću i to svaku noć između 2 i 3 h ujutro? Zahvaljujem, Snježana O: Spolni život pasa je prirodan i nagonski i prevladava u svim psihičkim i fizičkim zbivanjima u psećem organizmu. Kuje se najčešće tjeraju u proljeće i jesen (nije pravilo jer je čovjek selekcijom poremetio prirodni proljetno-jesenski ritam) i tada privlače mužjake. Mužjak nije podležan cikličkim promjenama kao kuja. Spolmi nagon odraslog psa se javlja na mirisni podražaj kuje koja se tjera. Ako u parkovima i okolici nema kuja koje se tjeraju s ponašanjem mužjaka nema problema. Međutim ako u Vašoj blizini živi više kujica koje se tjeraju jedna za drugom, Vaš će pas biti stalno nervozan, neposlušan, sklon bježanju za kujicom koja se tjera, ući u borbu sa drugim mužjacima radi kujice, može odbijati hranu, stalno cviliti... Ovisno o pasmini, u prosjeku s 15-16 mjeseci mladi je pas spolno zreo i sposoban imati potomstvo.U Vašem slučaju ne mora biti u pitanju kujica u tjeranju, već se radi o snovima Vašeg psića. Psi sanjaju jednako kao i ljudi. Sanjanje se dešava u okviru tzv. REM faze koja se odnosi na pojačane očne kretnje i nastaje u višim područjima mozga koji upravljaju ciljevima, emocijama, pamćenjem i osjetima. Cviljene Vašeg psića usred noći je najvjerovatnije povezano s njegovim snovima i događajima koje je proživio taj dan. To je prirodna pojava i nije ništa zabrinjavajuće. Lijepo je od vas što ga pomazite i nježno mu pričate kako bi se smirio. Nemojte ga samo naglo i grubo buditi kako se ne bi preplašio.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 20.07.2006.
Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Danas je pas počeo kihati, ali mislim da se ne radi o prehladi nego da mu je ušlo nešto u nos. Kako kihne tako i iskiše malo krvi. Možda ga je nešto upiknulo? Hvala, Ivana O: Kihanje je jedan od obrambenih mehanizama sluznice nosa, koji osigurava prohodnost dišnih puteva. Kihanje također može biti posljedica neprilagođenosti sluznice, odnosno ako pas dugo boravi u toploj prostoriji, a nakon toga u hladnoj, sluznica je u nemogućnosti da se tako brzo privikne na hladan zrak i obrnuto, te se neprilagođenost manifestira kihanjem. Isto tako ako imunološki sustav ne funkcionira pravilno ili pojačano reagira na tvari koje nas okružuju dolazi do pojava alergija, odnosno hiper senzibiliteta sluznice koje se također očituju kihanjem. Kihanje se javlja i uslijed klimatskih promjena, stresa, a može biti psihičke naravi. Dakle sluznica će svaku promjenu bez obzira na uzrok signalizirati pored ostalog i kihanjem. No ne treba zaboraviti da kihanje također može biti posljedica bakterijskih i virusnih infekcija, koje mogu uzrokovati upalu sluznice odnosno rinitis, a isto tako i jedan od simptoma zaraznih bolesti.Svakako ne treba isključiti ni prisutnost stranih tijela unutar nosne šupljine, a vrlo često se javljaju u pasa u ovo doba godine. To su najčešće komadići raznoraznih trava, pa čak i sitnih predmeta, pa prisutnost takvih stranih tijela ima uz kihanje i za posljedicu krvarenje iz nosa.Krvarenje iz nosa (epistaxis), najčešće je bezazlena pojava, ali može se javiti i u obliku tvrdokornih krvarenja koja ugrožavaju život životinje. Krvarenje iz nosa može biti kapilarno, koje je i najčešće. Takvo kravrenje najčešće nastaje spontano uslijed ruptura nosnih kapilara, kao posljedica stranih tijela (vlati trave, kukci i sl.), mikrotrauma, rinitisa i dr.Rijeđe se pojavljuje arterijsko krvarenje, koje je posljedica rupture krvne žile, a može biti posljedica polipa i drugih neoplastičnih tvorbi, malignih tumora, kardiovaskularnih bolesti, nestašice vitamina K, trovanja, zaraznih bolesti itd.Svakako Vam savjetujem da se obratite svome veterinaru, kao bi pregledom nosne sluznice pomoću specijalnih otorinolaringoloških instrumenata zaista postoji prisutnost stranog tijela. Ako se isključi strano tijelo, po potrebi će se obaviti drugi dijagnostički zahvati, pomoću kojih će se utvrditi što je zaista uzrok kihanju u Vašeg ljubimca.
Ivana Mlinar Gruja, dr.vet.med. | 19.07.2006.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam labradora kojemu strašno pada dlaka. Što mogu kupiti u Pet centru da mu olakšam? Imamo rukavicu, ali ona ne izvlači baš poddlaku, a imam i onu savršenu metalnu četku koja super izvlači poddlaku, ali ona ga iritira, ne voli ju. Svrbi ga. Isto tako na vrhu repa mu je otpalo malo dlake, po nogama isto kao da mu se mjestimice dlaka prorijedila, a na desnoj šapi ima kruzić promjera 0,5 cm bez dlake. Što bi to moglo biti, gljivice? Da li je to možda povezano s učestalim kupanjem u moru (živimo kraj plaže i ima slobodan pristup moru) i često ga onda ispirem vodom, da ne bude slan? Da li je to možda posljedica ovih sparina, jer se stalno češka od nervoze... ima samo dvije godine... pomozite ... TatjanaO: Za početak, predložila bih promjenu hrane. Niste naveli koju hranu konzumira Vaš labrador. U Pet centru možete naći hranu namijenjenu problemima kože, a Vaš ljubimac reagira prilikom češljanja što upućuje na moguće iziritiranu kožu, a uz to dosta gubi dlaku. U njegovoj ishrani trebalo biste povećati postotak omega 3 i omega 6 masnih kiselina koje moduliraju kožne upalne reakcije, povećati cink, biotin, vitamin A. Sve to nalazi se u Royal Canin hrani (Hypollergenic) ili u Ekanubi (Dermatosis) ili u Hill's hrani (Sensitive skin). Za pomoć u odabiru obratite se našim veterinarima. Nedostatak dlačnog pokrova na određenim dijelovima tijela može biti i zbog povećanog pritiska tijela prilikom ležanja, a većina naših ljubimaca ovih dana se izležava zbog visokih temperatura zraka. Kružić na desnoj šapi bi trebalo ipak pregledati u veterinarskoj ambulanti, jer uzrok može biti i komadić trave zabijen u slojeve kože pri čemu okolno tkivo stvara barijeru između zdravog i bolesnog područja, nama vidljivo kao izbočenje kože. Bez obzira o kojem se uzroku radi, šapica mora biti podvrgnuta pregledu i liječenju.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 14.07.2006.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Pohvale svim veterinarima na stranicama Pet centra, na strpljenju i stručnosti! Molim Vas za savjet. Imam psa starog 2,5 mjeseci, štene, koje je prisiljeno (zbog mog posla) biti samo doma 9 sati na dan. Zanima me kako pravilno dozirati obroke i organizirati ih u pravilnim vremenskim razmacima, te ujedno učiti štene obavljanju nužde. Naime, koliko može biti efikasno i uspješno učenje psa na predviđeno mjesto obavljati nuždu svega 5 sati na dan koliko sam doma, a ostali dio dana nema ga tko korigirati. Kako će shvatiti da se cjeli dan nužda vrši na pelenu ako ga nitko veći dio dana ne ispravlja u tome? Hranu mu moram ostaviti u zdjelici cijeli dan (do 17h) jer mu nema tko dati. Tada ima mogućnost jesti kada i koliko hoće. Molim Vas savjet. Hvala, MajaO: Svako živo biće, pa tako i pas, počinje učiti od trenutka kad dođe na svijet i nastavlja učiti tijekom čitavog života. Učenje na temelju pogrešaka ili uspjeha u postizanju željenog prirodni je proces bez kojeg ne bi bilo opstanka vrsta i nemoguće ga je izbjeći. Vaš će pas učiti htjeli Vi to ili ne i bez obzira da li ste uopće svjesni da ga nečemu učite. Pas instinktivno neće htjeti unerediti svoje mjesto. Prilikom učenja kućnih pravila Vi se učinkovito koristite tim instinktom, učeći psa da se njegovo mjesto prostire kroz vaš cijeli dom. Učenje kućnog reda sasvim je jednostavno, ali ovisi o Vašoj umješnosti. Izaberite područje u svome stanu gdje pas može obaviti nuždu; to bi se mjesto trebalo jednostavno čistiti, a postavite ga gdje je mirno. Kada mislite da pas želi obaviti nuždu, odvedite ga do toga mjesta. Nakon obavljene nužde, štene obilato nagradite poslasticom i dopustite mu da hoda po Vašem domu. Trening s pelenama je praktičan način učenja šteneta u stanu. Međutim, ako se koristite ovom metodom, trebat ćete više vremena za uvježbavanje, jer ćete u konačnici trebati ponovno naučiti štene na vršenje nužde vani. Kada se štene namješta za čučanj, brzo ga podignite i odvedite na izabrano mjesto za nuždu. Stavite štene na pelenu. Riječima pohvalite štene nakon obavljene nužde na pravom mjestu. Nagradite štene nakon što se pomokrilo na pelenu. Uz pelenu natopljenu urinom stavite i novu pelenu; tada će štene moći osjetiti vlastiti miris, što će ga ohrabriti na ponovno korištenje pelene. Kada vidite da vaš pas obavlja nuždu u kući, privucite mu pažnju dozivajući ga imenom i krećući se prema izlaznim vratima (ili mjestu za obavljanje nužde). Potaknite ga da vas slijedi s veseljem. Kada prođe uzbuđenje, završit će što je započeo ranije. Nakon nužde, držite ga u drugoj prostoriji dok ne uklonite nered. Nemojte svoga psa kazniti za to što je ranije učinio. On neće razumjeti zakašnjelu kaznu. Mokrenje kod pasa može biti i znak pokornosti. Nemojte to miješati s propustima u kućnom odgoju. Mokrenje iz pokornosti prirodan je način na koji će niže rangirani pas zadovoljiti više pozicionirana pojedinca. Ako vaše štene piški kada vas vidi, ignorirajte ga i udaljite se do mjesta s pelenama ili izlaznih vrata. Ohrabrite psa da vas slijedi i obavi nuždu. Većina pasa preraste mokrenje iz pokornosti kada postanu zreli i izgrade samopouzdanje. U usporedbi s nama, sposobnost psa za učenjem je fenomenalna. Ono za što su nama potrebne godine, štene može naučiti unutar nekoliko tjedana: fizička spretnost, značaj odnosa i razlika između ispravnoga i pogrešnoga. U divljini, rano je učenje vitalno za njegovo preživljavanje kao člana čopora. Ono što psa razlikuje od većine drugih životinja jest da on primarno postoji da bi živio u skladu s nama. Uspjeh mu ovisi o njegovoj sposobnosti života u ljudskom društvu i njegovu doprinosu istome. Učenje je dojmljivije kada štene prima nagradu za svoje ponašanje. Hrana je, uz dodir, za mlado štene nagrada koja ima moć. Štenad dobiva nagradu i na suptilnije načine. Fizička igra, grižnja ili jednostavno pažnja majke ili drugog vršnjaka iz legla, lijepe su nagrade koje potiču rano učenje. Srećom za nas, isto djeluju i zvukovi. Štenad nauči da su meki zvuci pozitivni, a grubo režanje negativni; to nam omogućuje da upotrebom različitog tona glasa komuniciramo s našim psima. Štenad mora često uzimati hranu. Vrlo mlada štenad trebala bi imati najmanje četiri obroka dnevno, dok vrlo male pasmine i više, s obzirom da nemaju osobite zalihe masti i energije, te mogu imati napade hipoglikemije što u nekim slučajevima je i po život opasno stanje. U pravilu štene bi trebalo imati onoliko hrane za obrok koliko pojede u vremenu od petnaest minuta. Ako pojede sve odmah nakon što ste mu dali obrok i traži još, dajte mu još hrane unutar tih početnih petnaest minuta. Ako je ostalo mnogo hrane, maknite zdjelicu sa hranom, a sljedeći put mu ponudite manje. Prednost hranjenja u obrocima nad onim "po volji" je i u tome što ćete zanti prepoznati kad nešto nije u redu sa zdravstvenim stanjem. U slučaju da ostavljate štene samo kod kuće ostavite jednu mjericu hrane u zdjelici i svakako svježu vodu. Nahranite ga mjericom mekane hrane za štence prije nego napustite kuću i ponovno kad se vratite. Nakon nekoliko tjedana moći ćete izbaciti obroke mekane hrane u dnevnom unosu hrane. Kada štene ostavljate samog kod kuće, potrebno mu je pružiti mnogo pažnje kad se vratite s posla. Psi su društvena bića i stoga mu omogućite ugodan boravak u kući dok je sam. Ostavite upaljen radio ili televizor, osigurajte mu nekoliko igračaka naročito one koje može žvakati, poput užeta, nagradite ga poslasticom kada odlazite.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 18.07.2006.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 2,5 mj. starog mops štenca. On se najviše voli igrati tako da grize igračku s jedne strane, a ja mu je potežem s druge strane. Zanima me da li će ga to poticati na agresivnost i na griženje ljudi u kasnijoj dobi? Ako taj oblik igre nije u redu, možete li mi preporučiti druge načine za igru? Isto tako kad idemo u šetnju trči ispred mojih nogu i grize me za prste. Kako da ga odviknem od toga? Unaprijed zahvalan, Ivan Goran O: Ponašanje psa se temelji na osnovu instinkta, refleksa i iskustva. Instinkti u pasa se razlikuju, ovisno o pasminskoj pripadnosti i zbliženosti s čovjekom, dok su refleksi prirođeni i njima pas reagira odgovarajućom i uvijek istom radnjom ili reakcijom. Reflekse dijelimo na bezuvjetne i na njihovo izvršenje se ne može utjecati snagom volje i na Pavlovljeve reflekse, oni su uvjetni, i predstavljaju iskustvo, odnosno naučenu radnju. Školovanje pasa počinje onog trenutka kada je štene došlo na svijet. Prvo odgoj provodi kuja majka koja štene mora osposobiti za život u psećem čoporu učeći ga da se igra, bori, brani se, traži hranu i odvikava ga od tvrdoglavosti i samoživosti. Kuja kažnjava štene na način da ga uhvati zubima za šiju i prenese ga u udaljeni kut izvan mjesta zbivanja. Drugi dio odgoja šteneta započinje kod novog vlasnika, kada štene napusti svoju pseću zajednicu. I to se obično događa kada štene navrši 6 do 8 tjedana. U toj fazi odgoja štene mora naučiti da noću ne cvili, da spava na svom ležaju, da ne vrši nuždu po stanu, da ne žvače cipele, da ne gloda namještaj, da ne "žica" hranu sa stola i još mnoge druge stvari. Treća faza odgoja odnosi se na redovite šetnje, gdje štene treba naučiti hodati na povodniku, da ne smije skakati na ljude, da ne smije uzimati u usta ništa s ceste, da kada ga se zove, mora doći ... Način igre koji koristite sa svojim štenetom jača njegov karakter. Ako mu stalno puštate da pobijedi, nije loše jer će štene steći samopouzdanje. Međutim, to što kada idete u šetnju trči ispred Vas i grize Vas za prste, nije dobro i od toga ga morate odučiti i to na način da par puta glasno i oštro zaviknete NE, a ako to ne upali onda ga zastrašiti s novinama jer one zapravo nemaju zadatak izazvati bol, već imaju zadatak samo skrenuti mu pozornost da to više ne izvodi. Pošto se kažnjavanje uz riječ "ne" ponovi nekoliko puta, pas će refleksnim putem povezati kaznu i naredbu, pa će uskoro reagirati na naredbu bez kažnjavanja. Ako je kazna jača od doživljaja ugode prilikom grickanja Vaših prsta, taj će doživljaj ugode uskoro biti potisnut i zaboravljen. Igrati se možete s njime i tako da mu bacate lopticu, da mu sakrivate njegove igračke, možete se igrati i lovice, skrivača ... Kako mopsića sada odgojite i naučite, takav će Vam biti narednih 13-14 godina, što je prosječni pseći život, zato mu neke stvari jednostavno ne smijete puštati jer se mora znati tko je u kući gazda, a tko kućni ljubimac.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 17.07.2006.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Pohvaljujem vašu profesionalnost, ažurnost i kompetenciju na stranicama Pet centra. Molim da mi objasnite (jer nigdje ne nalazim slično rješenje mog problema) slijedeće: imam malog maltija starog 3mj. Kao i svim drugim psićima, i njemu suze oči. Redovito perem mlakom prokuhalom vodom, 2-3x na dan, te tretirano područje dobro posušim. Ne čini mi se da je problem ozbiljniji, jer iako je područje ispod oka vlažno, smećkaste boje, vodenastog sadržaja i ne obilno, kako čitam, to je standardni problem ove vrste psa. Veterinar mi je savjetovao proširivanje očnih kanalića nakon čega bi taj problem (suzenja očiju) trajno nestao. Molim vaše stručno mišljenje, koje izuzetno cijenim. Zahvaljujem, UnaO: Maltezer je pasmina koju karakterizira dugačka, bijela, svilenkasta dlaka bez poddlake. Oči su im velike, okrugle i tamne. Kod većine maltezera javlja se iscjedak iz očiju, pa im je dlaka oko i ispod očiju žute do smećkaste boje. Tamna dlaka ispod očiju može biti posljedica obojenja okoline oka upalnim sekretom, ali i samim suzama. Otjecanje suza kroz nazolakrimalni kanal kod nekih je pasmina pasa i mačaka genetski otežano obzirom da su im ti kanalići skraćeni, odnosno suženi. Suze koje klize niz dlaku s vremenom dovode do diskoloracije, ali isto tako mogu uzrokovati lokalnu upalu kože. Zato je važno da se okolina oka drži čistom i suhom. Ako iscjedak iz oka postane gust, zelenkast ili žut, a sluznica se zacrveni, znači da je došlo do upale te će biti potrebna terapija.Mrlje na dlaci ispod očiju javljaju se kao posljedica nemogućnosti odvođenja suza, pa se suze izlijevaju iz očiju i to nazivamo epifora i česta je pojava kod pasmina s kratkom njuškom (pudl, mops, maltezer...). Kanal vodi od unutarnjeg ugla oka sve do nosa i drenira suznu tekućinu koja se konstantno formira da bi zaštitila oko.Neposredni uzroci epifore često su vezani uz neprohodnost suznog kanala, alergije ili nepravilnog rasta trepavica u unutarnji kut oka (distichiasis, trichiasis). Postoje i indirektni faktori koji utječu na produkciju i otjecanje suza kao što je loše fizičko stanje, nepravilna prehrana, blaga infekcija kao kronični tonzilitis, upala uha.Ako se radi o infekciji jedino rješenje je svakodnevno čišćenje oka sa blagim antisepticima, te aplikacijom antibiotika. Vrlo često problem se jedino može riješiti kirurškim putem. Nije rijetka pojava da maltezer ima u potpunosti začepljen nazolakrimalni kanal, te je potrebna veterinarska intervencija kako bi se kanal proširio (propuhao). Prema procjenama čak 20% pasa kao što su maltezeri rođeni su sa skraćenim nazolakrimalnim kanalom ili je on fizički zatvoren. Ovakva stanja zahtijevaju kiruršku intervenciju uspostavljanja prohodnosti.Osim estetskog učinka za maltezera ovakav zahvat ima i praktični medicinski učinak. Naime, konstantna vlažna podloga idealan je medij za bujanje bakterija, te kvasnice Malassezia koja se može proširiti i po cijelom tijelu. Zbog toga je od velike važnosti ovo područje održavati suhim, te svakodnevnim čišćenjem blagim antisepticima (borna voda, Vétoquinol - Ophto-lavas otopina, i sl.). Sam zahvat proširivanja nazolakrimalnih kanala nije složen, na Klinici za kirurgiju Veterinarskog fakulteta izvodi se rutinski. No, postoji mogućnost da se pojačano suzenje, a samim time i obojanost ispod očiju ponovno pojavi. Jedini način sprječavanja ponovnog nastanka obojenosti je ujedno i uklanjanje uzroka pojačanog suzenja.Preporučam Vam da se posavjetujete s kirurzima Veterinarskog fakulteta o mogućim rizicima, komplikacijama, te prognozi samog zahvata.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 14.07.2006.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molim Vas za savjet. Nemojte mi samo savjetovati da odem kod veterinara jer sam već bila nebrojeno puta i nikakvih pomaka nije bilo. Osim što su mu davali injekcije za zaustavljanje proljeva i nadoknađivanje elektrolita, ništa drugo nije napravljeno. Naime moj 3 g. star pas ima česte proljeve. Tjedan dana ima savršenu stolicu a onda odjednom gotovo u par minuta dolazi do prskajućeg proljeva koji traje po 2-3 dana. Proljev obično sam prestane. Opet je 7-8 dana dobro, pa opet proljev. Sada ga više ne vodim kod veterinara, jer lijekove protiv proljeva mu i sama znam dati, a elektrolite mu i sama znam nadoknaditi. Već pri pojavi proljeva dam mu seldiar + rehidramix i već drugi dan mu je dobro. Ali ja bih voljela znati zbog čega dolazi do proljeva. Je li kriva prehrana (kuhamo mu pileće vratove i teleće jezike) ili je krivo to što stalno licka po zemlji, pa pokupi neki virus ili je on jednostavno pas s bolesnom probavom. Molim vas za savjet i pojašnjenje. Što je s mojim psom? Znam da je ovako teško napamet reći, ali barem mišljenje ... Hvala, Sanja O: Zdrav pas treba hranjiv, dobro isplaniran obrok i imat će dobru stolicu, koju je jednostavno očistiti. Postoji više različitih načina postizanja uravnotežena obroka: najjednostavniji je da svoga psa hranite jednom od premium hrana kvalitetnih proizvođača. Alternativa je da sami kuhate za svoga psa. Pri tome je od presudne važnosti u potpunosti razumijeti osnovna načela dobre prehrane. Psi su svejedi. Oni imaju miješani obrok, ali ako imaju izbor, mesu će dati prednost pred drugim oblicima hrane. Prehrana zasnovana samo na mesu, međutim, dovesti će do manjka kalcija, stanja opasna po život, pa su komercijalne pseće hrane napravljene sa zdravom ravnotežom hranjivih sastojaka. Važnost prehrane za dobru stolicu Psu je za život potrebna hrana koja se sastoji od bjelančevina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala. Bjelančevine su osnovni sastojci građe tijela. Ugljikohidrati i masti, pak, izvor su u prvom redu energije, potrebne za rad organizma, a sve promjene u prijetvorbi hrane u organizmu događaju se djelovanjem enzima uz pomoć određenih vitamina i minerala. Očevidno je, dakle, da u hrani niti jedna od tih tvari ne smije manjkati jer će zasigurno nastupiti posljedice. Pažljivom ravnotežom vrste vlakana u psećoj hrani može se poboljšati zdravu probavu. U crijevima Vašega psa postoje razrađeni sistemi bakterija zaduženih za pomoć pri probavi hrane. Zapravo, te bakterije čine još više: neke jačaju imunološki sustav i pružaju zaštitu od štetnih bakterija. Najbolje hrane, pažljivo odabranim sadržajem vlakana, hrane dobre bakterije istodobno sprečavajući razvoj onih vrsta bakterija za koje se zna da se javljaju kod proljeva. Proizvođači pseće hrane obično proizvode nekoliko asortimana hrane, svaki s posebnom specifikacijom. Premium proizvodi napravljeni su prema nepromjenljivim receptima i uvijek s istim sastojcima. U nižem je cjenovnom razredu hrana sa sastojcima koji pokrivaju standarde hranjivosti i kvalitete, ali iz različitih izvora. Ta je razlika važna ako vaš pas ima točno određen ukus ili ako od neke hrane ima želučane smetnje. Proizvođači poput lAMS-a, Walthama, Hill'sa, Purine i Royal Canina proizvode hranu dostupnu kod veterinara i veterinarskim ljekarnama za prehranu pasa koji imaju probleme s bubrezima, mokraćnim mjehurom, srcem, jetrom, crijevima, kožom ili alergijama. Te tvrtke nude ukusnu hranu za oslabljene pse ili za pse nakon kirurških zahvata. Izbor je izuzetno velik. Proljev kod pasa - uzroci Mnogi su psi osjetljivi na promjenu hrane. Psi individualno reagiraju na istovjetnu hranu. Kod osjetljivijih pasa često se pojavljuju proljevi kao posljedica neprimjerene hrane, te alergije ili preosjetljivosti na hranu. Ponekad je uzrok voda onečišćena bakterijama ili kemijskim sredstvima. U slučaju Vašeg psa preporučila bih promjenu hrane na neku od premium hrana kvalitetnih proizvođača (Hill's, Eukanuba, Royal Canin, Alleva) koje sadrže idealan omjer hranjivih tvari za podmirenje potreba organizma odraslog psa. Ovdje pročitajte više o proljevu kod pasa.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 14.07.2006.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Trebala bih svojeg psića 4.8. cijepiti protiv bjesnoće i čipirati. Zanima me da li ga mogu cijepiti van Zagreba, u mjestu godišnjeg odmora, i čipirati ili samo cijepiti, a čipirati kada se vratimo u Zagreb? Odnosno, koja je dobna granica za čipiranje, i da li se čipiranje mora obaviti u veterinarskoj stanici u koju inače idemo, odnosno u gradu u kojem živimo? Psić će 4.8. imati 4 mjeseca. Unaprijed zahvalna. Vinka O: Prema Pravilniku o označavanju pasa (N.N.162/03) psi oštenjeni u razdoblju od 1. listopada 2003. godine moraju biti označeni mikročipom. Broj mikročipa mora biti uveden u evidenciju ovlaštene veterinarske organizacije, odnosno veterinarske ambulante privatne prakse ovlaštene za cijepljenje pasa protiv bjesnoće. Broj propisane oznake psa mora biti upisan u Internacionalnu svjedodžbu o cijepljenju pasa. Aplikacija mikročipa je jednokratna, mikročip je trajan i prati psa od označavanja do kraja života. Očitavanje identifikacijskog broja s mikročipa obavlja se pomoću odgovarajućeg čitača kojeg moraju posjedovati sve ovlaštene veterinarske organizacije i privatna praksa. Upisnik pasa vodi se u obliku propisanog računalnog programa. Mikročip se ugrađuje pod kožu psa s lijeve strane vrata. Štene možete cijepiti protiv bjesnoće i čipirati u ovlaštenim veterinarskim organizacijama i privatnoj praksi ili veterinarskoj stanici bilo gdje u Hrvatskoj jer se svi podaci o cijepljenju pasa protiv bjesnoće u cijeloj Hrvatskoj prosljeđuju na Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i vodnog gospodarstva (upravi za veterinarstvo). Uz cijepljenje štenadi protiv bjesnoće (prvo cijepljenje protiv bjesnoće) obavezno je i mikročipiranje. U Hrvatskoj zakon propisuje obavezno cijepljenje pasa protiv bjesnoće i dehelmintizaciju (tretman protiv unutrašnjih parazita) s navršena tri mjeseca starosti, pa sve do kraja života. Zakonski rok za cijepljenje svih pasa protiv bjesnoće je od 1. siječnja do 31. ožujka za tekuću godinu. Također, za sve pse rođene od 1.10. 2004. i mlađe, zakonska je obveza i mikročipiranje.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 24.07.2006.