Panostitis

Odgovara:
Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

Razvoj koštanog sustava započinje intrauterino (u maternici) u vrijeme embrionalnog i fetalnog razvoja, a u velikih pasmina završava između 15 - 18 mjeseca starosti nakon poroda. Razvoj koštanog sustava pod utjecajem je hormonalnog sustava, u kojem važnu ulogu ima tireoidea (štitna žlijezda), paratireoidea (nuzštitnjača) i dr. To su endokrine žlijezde čiji hormoni kontroliraju i utječu na razvoj kostura i nakon rođenja, te na njihovu regeneraciju čitavog životnog vijeka psa. Ravnoteža razvoja i obnavljanja koštanog sustava, odvija se zbog neprekidnog odlaganja kalcija iz kostiju za potrebe drugih organa i tkiva, u čemu također vrlo bitnu ulogu igra vitamin D. Neravnoteže u omjeru kalcija, fosfora i vitamina D, rezultiraju bolestima koštanog sustava.

Jedna od bolesti koštanog sustava je i panostitis. Još uvijek nije sa sigurnošću potvrđena niti jedna teorija o nastanku ove bolesti. Postoji nekoliko različitih teorija, a najčešće se spominje da je bolest virusne etiologije, alergijske osnove ili posljedica autoimune reakcije organizma.

Panostitis (u vet. medicini eozinofilni panostitis) je bolest mladih pasa u kojih se kostur još uvijek razvija. Najčešće pogađa velike pasmine, a češće je uočena u njemačkih ovčara, njihovih križanaca, labradora, retrivera, dobermana i dr. Panostitis označava upalni proces na pokosnici cijevastih kostiju, što uzrokuje vrlo bolno stanje za psa. Upravo zbog boli koja je prisutna i njenom intezitetu, pas se nerado kreće, šepa, štedi nogu, a nerijetko se proces seli i na druge ekstremitete. Proces nakon nekog vremena može postati neaktivan, da bi se nakon nekog vremena ponovo aktivirao, a najčešće spontano nestaje do završetka rasta kostura (između 15 - 18. mjeseca starosti).

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog i RTG nalaza. Vrlo je važno rano otkrivanje bolesti, kako bi se što prije započelo s terapijom, te kako bi se izbjegla atrofija muskulature, koja nastaje kao posljedica smanjenog opterećivanja ekstremiteta zahvaćenog upalnim procesom.

Terapija ili ne pitanje koje još uvijek nije razriješeno. U terapiji se koriste analgetici (lijekovi protiv bolova) i protu-upalni lijekovi. Ovim lijekovima ćemo smanjiti bolnost i pas će se lakše kretati. No, s druge strane ćemo prikriti pravu sliku panostitisa i omogućiti širenje upalnog procesa. O primjeni ili ne primjeni analgetika procijenit će veterinar s obzirom na stanje psa. Ponekad ako bolest nije jačeg inteziteta, bolje je pustiti da simptomi sami iščeznu. Panostitis ne ostavlja trajne posljedice, osim ako se aktivirao u ranoj mladosti, te je došlo do atrofije muskulature, što rezultira zaostajanjem u rastu i razvoju kostura.

Kao potpornu terapiju možete dodavati pripravke kalcija i fosfora, ali uz prethodnu konzultaciju s Vašim veterinarom koji će - poznavajući stanje Vašeg ljubimca - donijeti konačni sud o indiciranosti primjene kalcijevih preparata.

Savjetujem Vam da ne ograničavate kretanje Vašeg ljubimca, kako bi se što više jačala muskulatura. Kretanje po stepenicama i sl. nema velikog učinka na pogoršanje ovog stanja, osim što se može pojačati intezitet bolnosti. U starijoj dobi kretanje po stepenicama i sl. radnje, mogu sekundarno pripomoći u pogoršanju simptoma nekih drugih bolesti lokomotornog sustava ako su prisutne.