Pitajte veterinara

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Najprije pozdrav i želio bih ako je ikako moguće da dobijem odgovor brzo jer se brinem. Naime, imam dvije žutouhe kornjače već skoro 2 godine. Sa sela sam pa im mogu priuštiti raznoliku hranu od povrća, mesa pa do voća. Naime, sada kada su narasle i velike su, premjestio sam ih u veći terarij. Za podlogu imam sitne kamenčiće (bijeli šljunak) i nakon nekog vremena sam primjetio da kornjače odbijaju hranu koju ima dajem, a jedu šljunak. Ne znam što da radim. Molim vas da mi pomognete  i date neki savjet jer volim kornjače i ne bi htio da im se nešto dogodi. Hvala unaprijed,StjepanO: Kornjače reagiraju na različite predmete koji se stave u akvaterarij jer ih nerijetko isti asociraju na hranu. Stoga, moguće su pojave neprirodnog ponašanja, ponašanja koje i navodite. Naravno, u samom početku utvrđivanja točno što je posrijedi kod Vaših ljubimaca trebalo bi isključiti i eventualni nedostatak esencijalnih tvari u prehrani, koji također može dovesti do različitih metaboličkih promjena u organizmu pa tako i do neprirodnog apetita. Naime, alotriofagija ili neprirodan apetit nastaje obično kad je poremećen promet mineralnih i vitaminskih tvari u organizmu i to većinom nastaje zbog njihovog nedostatka u organizmu.Stoga, osnovno bi bilo provjeriti i osigurati sve optimalne parametre za držanje ljubimaca. Takve podatke možete saznati u našoj informativnoj rubrici Moj ljubimac/Teraristika. Naime, mnoga "neprirodna" ponašanja vodenih kornjača, kao i bolesti koje se znaju pojaviti, podrijetlo vuku u nekoj od nepravilnosti uvjeta držanja.Također, u uređenju svog akvaterarija možete pokušati i s postavljanjem podloge od većih kamenčića, odnosno od takvih vrsta koje oni neće moći jesti niti progutati. Naravno, na takav način možete eventualno spriječiti pojavu različitih oboljenja uvjetovanih stranim tijelima u probavnom sustavu kornjača.U svakom slučaju, ako i nakon svih gore navedenih savjeta, ljubimci budu odbijali hranu, savjetujem Vam da ih odvedete kod veterinara kako bi isti mogao procijeniti njihovu zdravstvenu situaciju te Vas dalje, u skladu s istom, savjetovati.Korisne savjete o važnosti vitamina i minerala u njihovoj prehrani možete saznati i u odgovoru kolegice Dragice Nemeš, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam žutouhu kornjaču 2 mjeseca i prije par dana sam joj u vodu stavila biljku anubias. Ona ju trga i gricka. Zanima me da li joj se što može dogoditi ako pojede biljku?Rebeka O: O bilju u akvaterariju pisala sam ovdje.Naravno, kao i druge biljčice, kornjača će pojesti anubias. Neće joj škoditi, ali teško je imati ukras kao bilje jer ih kornjačice rado pojedu. Možete joj ponuditi lišće maslačka (radič), rimsku salatu, zelenu salatu, crvenu salatu, zimsku salatu, endiviju ili vodeno bilje, ali koje ćete morati uzgajati u zasebnom akvariju ili ga kupovati, da ga odmah ne pojede (amazonka, vodena kuga, leća, zumbul, vodena salata, lopoč..).

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ograđeno vrtno jezerce s velikim dijelom kopna, u kojem se nalaze dvije crvenouhe kornjače, stare 11 godine i dostigle su punu veličinu. Zanima me mogu li, pošto imam veliki dio kopna, držati s njima čančare?EnaO: Suživot vodenih i kopnenih kornjača je moguć u vrtovima. Pošto su kornjače samotnjaci i dovoljne su same sebi (osim, naravno, u vrijeme parenja), izbjegavat će susrete s drugim životinjama, kao što to rade i u prirodi.Obična čančara (Testudo hermanni, Gmelin 1789) izuzetno je značajna i zakonom zaštićena vrsta hrvatske faune. Naseljava razmjerno usko i isprekidano područje europskog dijela Sredozemlja: jugoistok Španjolske i Baleare, južnu Francusku i Korziku, središnju i južnu Italiju, Siciliju i Sardiniju, obalna područja Hrvatske, Crne Gore, Albanije i Grčke, te dijelove Bosne i Hercegovine, Bugarske i Rumunjske.Hrani se uglavnom biljnom hranom (lišćem sočnih biljaka i plodovima), ali ponekad se znaju hraniti i kukcima te lešinama uginulih životinja, u zarobljeništvu jede voće, lišće salate i ostatke hrane.Izuzetno se lako navikava na sužanjstvo i vrlo često i u našem gradu ljudi udomljavaju čančare u svojim vrtovima, stanovima ili na balkonskim terasama. Udomimo li čančaru u vrtu ili u kući (u terariju), lako će se naviknuti i snaći. U jelu nije probirač pa joj svakojako povrće ide u tek, a usput pojede i crve, pužiće, gusjenice i slično. Bude li hrane u obilju, pomalo žvače od jutra do mraka.Nema li hrane "- izdržat će bez nje i čitave tjedne. I tako dan po dan, čančara proživi svojih pedesetak i više godina. Žive pojedinačno, samo u vrijeme parenja traže partnera.Kornjače su među najdugovječnijim životinjama na Zemlji, od kojih neki predstavnici (posebice kod porodice Testudinidae) u prirodi mogu doživjeti preko 50 godina. Pojedine su u zatočeništvu dostigle starost od 100 godina. Međutim, na temelju osteo-kronoloških analiza ustanovilo se da njihova prosječna starost u prirodi nije veća od 35 godina, zbog mnogih opasnosti koje ih vrebaju. Mogu podnijeti teške povrede tijela, njihova žilavost i vitalnost u biologiji su poznati kao rijetki primjeri među višim životinjama.Povrede većih dijelova oklopa zaliječuju se i zarastaju. Budući da nemaju sposobnost samostalnog reguliranja tjelesne temperature, dnevna i sezonska aktivnost je pod utjecajem temperature vanjske sredine. Stoga se pojedine vrste vole izlagati suncu u ranim jutarnjim satima, ali za vrijeme najvećih vrućina ostaju u hladu. U umjerenim područjima aktivnost im je ograničena na toplije razdoblje u godini, dok hladno razdoblje provode zakopane u zemlji gdje su zaštićene od niskih temperatura. U suhim područjima ili tijekom suša, postoji i drugi oblik mirovanja nazvan estivacija, koje provedu u stanju fiziološkog mirovanja dok ne nastupi povoljno razdoblje.Osnovnu prehranu u zatočeništvu čini im radič, svježi krastavci, rajčica, lubenica s korom, dinja, jabuke, kruške, šljive, blitva, mrkva (naribana), salata u malim količinama. Voće i povrće treba nasjeckati na komadiće. Dodaci (1 "- 2 puta tjedno) su kravlji sir (jedna žlica), kuhano jaje naribati, zrnje za srednje velike papige. Od vitamina i minerala svaki dan u hranu treba dodavati mineralni prah za gmazove, a povremeno vitamine za kornjače u kapima.Na vanjskim prostorima zemljana ili travnata podloga s više skrivališta, po mogućnosti u hladu. Dobri su kopači pa mogu prokopati prolaz ispod ograde. U nastambi je važna kombinacija osunčanog i sjenovitog dijela. Treba im puno sunca, prostora i kvalitetne zelene hrane te se preporučuju ljudima koji imaju vrt.U Republici Hrvatskoj čančara je zakonom zaštićena vrsta životinje. Zaštita je određena Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta gmazova (Reptilia), Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, temeljem članka 13. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine" br. 30/94 i 72/94). Prema ovom zakonu pojedina biljna i životinjska vrsta koja ima zaštitu Države je vrsta koja je ugrožena ili rijetka. Strogo je zabranjena svaka radnja kojom je se ometa i uznemiruje u njenom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i njegovo ubijanje te oštećivanje njihovih, gnijezda ili legla i obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i njegovo prepariranje. Za svaku prouzročenu štetu nedopuštenim radnjama u odnosu na ovu zaštićenu životinjsku vrstu, a prema članku 1. Pravilnika o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na čančari utvrđena je kazna u visini od 4.000,00 kn.Čančare se može se kupovati jedino od uzgajivača, gdje su uzgojene u zatočeništvu i prilikom kupnje prijavljuje se nadležnom Ministarstvu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mene zanima tarantula Brachypelma auratum. Kakav joj terarij treba? Kako je treba i koliko hraniti? Zanima me da li je imate u prodaji? Unaprijed zahvaljujem, FranjoO: Brachypelma auratum je lijepe crne boje, s vatreno crveno obojanim dijelovima na području zglobova. Naraste do veličine 12,5 do 14 cm u promjeru, a prosječni životni vijek joj je od 15 do 25 godina.Vrlo je otporna vrsta tarantule, vrlo mirna pa stoga i popularna kao kućni ljubimac.No, ukoliko je pod stresom ili je se provocira njezino ponašanje se naglo može promijeniti pa može i ugristi. Nije svrstana u otrovne tarantule, no ako ste inače alergični na ubod bilo kojeg insekta, s ovom tarantulom trebate biti oprezni. Osim što može ugristi, ova tarantula na trbuhu ima posebne urtikarijske čekinje koje pod stresom izbacuje. Ove čekinje mehanički iritiraju kožu u ljudi, ali opasnije su ako se udahnu ili dospiju u oko.Za smještaj ove tarantule potreban Vam je terarij odgovarajuće veličine. Dovoljan joj je 3x širine, 2x duljine i 2x dubine duljine tijela tarantule. Najčešće se drži u terarijima veličine 50x50x50 cm. Ova vrsta je terstrijalna pa je dobro staviti bar na jednom dijelu terarija dublji sloj podloge, a na ostatku terarija nekoliko grana ili biljaka za sakrivanje. Najbolja podloga za ovu vrstu tarantule je ona s velikim postotkom pijeska, a trebala bi biti dubine od oko 7 do 10 cm.Ovoj tarantuli odgovara temperatura između 24 i 30°C, a što se vlage tiče dovoljno je jednom tjedno vodom posprejati stranice terarija te svakodnevno držati posudu punu s vodom u terariju. Vole vlagu od oko 65% pa i više (do 70%).Neobično za tarantule, no ova vrsta voli svjetlost i voli se sunčati, naročito na ulasku u svoje skrovište. Tako, možete u terarij staviti UV lampu koja će ujedno emitirati cijeli spektar sunčeva svjetla, grijati prostor i omogućiti joj uživanje u sunčanju.Brachypelma auratum oportunist je što se tiče prehrane. Hrani se malim kralježnjacima, poput crvčaka ili skakavaca, jednom tjedno, a dobro je nakon 24 sata svu nepojedenu hranu maknuti iz terarija pa ponuditi tek za tjedan dana.I ova tarantula se presvlači tijekom njezina rasta i razvoja, a presvlačenju predhodi period odbijanja hrane i letargija. Ovaj period nekad traje nekoliko tjedana, a ponekad tek nekoliko dana. Izuzetno je bitno da je se tada ne uznemirava jer je ovo vrlo osjetljivo vrijeme za nju. I nakon presvlačenja nije potrebno nuditi hranu tarantuli jer su joj i tijelo i nožice još uvijek mekani.Na žalost, ovu tarantulu nemamo više u ponudi, no iz skupine Brachypelma imamo trenutno raspoložive Brachypelma albopilosum, Brachypelma boehmei  te Brachypelma smithii.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam iguanu staru 2,5 godine. Do sada je sve bilo super s njom, no prilikom zadnjeg ljuštenja, tri bodlje (na području gdje se spaja rep s kralježnicom) nisu se dobro očistile. Problem je što je sada područje oko tih bodlji natečeno i poprimilo je crnu boju, dok su bodlje postale tvrde. Kod pokušaja skidanja ostataka kože s tih bodlji, iguana pruža otpor, što bi značilo da joj je to područje bolno. Zanima me da li joj mogu sama pomoći ili ju je potrebno voditi veterinaru. Unaprijed hvala i lijep pozdrav, DanijelaO: Gmazovi imaju tanke pločice rožnate supstance u formi ljuskica u svojoj koži.Ove rožnate ljuskice su virtualno neprobojne, što omogućuje gmazovima da se odupru isušivanju, ali i reducira joj disanje. Mladi gmazovi presvlače svoju kožu svaka dva do četiri tjedna, a u starijih je taj period duži. Mnogi se presvlače nakon hibernacije te prije leženja jaja.Detaljno o uvjetima u terariju, koji moraju postojati da bi se iguana pravilno presvukla, pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Zaostajanje kože na pojedinim dijelovima tijela, osobito na nogama i repu, upućuje na prenisku vlagu i temperaturu u terariju, zbog čega je i presvlačenje kože sporije te koža čak zaostaje na pojedinim dijelovima tijela. To može biti vrlo opasno za životinju zbog zastoja cirkulacije i posljedične gangrene (odumiranja tkiva), koja može voditi u sepsu.Ono što Vi možete učiniti je u vrijeme presvlačenja češće prskati životni prostor i životinju mlakom vodom te je svakodnevno kupati po pola sata u toploj vodi.Zaostala koža nikako se ne smije skidati silom jer može doći do ozbiljnih ozljeda i infekcija.Savjetujem Vam da se javite kolegici Maji Lukač, dr.vet.med. (na Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ili telefonski na broj 01/2390-410), koja se bavi liječenjem gmazova i educirana je za njih, tako da se ipak promjene pogledaju i ukoliko je potrebno odredi odgovarajuća terapija, kako ne bi došlo do neželjenih posljedica.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Unaprijed se ispričavam zbog možda ponovljenog pitanja, ali živim u gradu u kojemu veterinari nisu upoznati s bolestima kornjača. Prije par dana dobili smo oko 1,5 g staru kornjačicu koja je do tada živjela u minimalnim uvjetima, tj. plastičnoj posudi. Oklop joj je dosta izblijedio i nema onu karakterističnu zelenu boju, kao da je izblijedio na suncu. Zanima me hoće li se boja ikada vratiti? Čim smo je dobili kupili smo joj terarij, drvo, grijač, filter, štapiće, račiće i vitamine. Danas smo primijetili da joj se na oklopu stvaraju mali mjehurići i da također kad otvara usta iz njih isto izlaze mjehurići. Zaključujem da se radi o upali pluća ili da li isti simptomi mogu značiti i nešto drugo? Vesela je i jako dobro jede. Oklop joj se također ljušti, ali kad ljuskice otpadnu ispod njih je bijela boja. Oklop ne gubi na tvrdoći, samo na boji. Da li je to normalno?Unaprijed hvala, TihanaO: O bijeloj boji oklopa u kornjača pisala sam ovdje.Zatim, pojavu koju opisujete u Vaše kornjačice treba pripisati i normalnom procesu ljuštenja kože i oklopa. Ona je fiziološka pojava, no u rijetkim slučajevima može ukazivati i na nedostatak nutritivnih elemenata u prehrani, lošu kvalitetu vode te na infekcije bakterijske i gljivične etiologije na koži ili unutar organizma.Izmjenjivanje kože i oklopa se razlikuje od ljuštenja kože kod ostalih reptila. Kod ostalih reptila ljuštenje je vidljivije i intezivnije, dok je kod kornjača to gotovo nezamjetno. Rubovi pločica na oklopu se počinju izdizati, te naposljetku otpadnu. No, sve pločice ne otpadaju istovremeno. Ispod odignutog dijela često se nakuplja zrak. Ovakva pojava je vidljiva kada je kornjača u vodi, kada se oklop presijava u bakrenu ili bijelu boju. Dakle, ukoliko vidite nakupinu mjehurića ispod ljuskica oklopa kad je kornjačica u vodi, radi se o fiziološkoj pojavi.Nikada nemojte kožu koja se ljušti ili ljuskicu oklopa na silu skidati. U tom slučaju često se dešavaju ozljede i defekti tkiva, koji predstavljaju idealan medij za razvoj mikroorganizama, a dešava se i da se skine preveliki i preduboki dio pa koštani i mesni dio direktno komuniciraju s okolinom, što uz krvarenje, često završava i infekcijom.Što se tiče dišnih problema, moram napomenuti kako se najčešće najprije uočavaju pojave poput kihanja, ispuštanja različitih zvukova, držanja otvorenih usta. Najčešće se radi o prehladi, koja vrlo brzo prelazi u upalu pluća, na koju se često nadovezuje i upala uha. Kornjače koje boluju od upale pluća redovito teže plivaju ili preferiraju više boraviti na kopnu. Ovo se dešava kod akutnog oblika upale pluća, koji se komplicira edemom, odnosno punjenjem pluća tekućinom.Pneumonia se javlja u dva oblika. Akutni oblik nastupa vrlo brzo pa smrt može nastupiti unutar nekoliko sati. Vrlo je važno odmah reagirati te na vrijeme započeti  terapijom antibiotika. U ovom stadiju kornjače su letargične, često borave na kopnenom dijelu terarija, slabo jedu ili uopće ne jedu, često imaju otvorena usta kao da hvataju zrak, kišu, ponekad je prisutan i iscjedak, ispuštaju zvukove , često su i dezorjentirane itd. Kod nekih kornjača se zna javiti i hiperaktivnost. U kroničnom obliku, kornjače imaju manje izražene respiratorne simptome. U ovoj fazi može i ne mora biti prisutan iscjedak iz nosa, a najčešće kornjače imaju očuvan apetiti. Dijagnoza se može posatviti na temelju kliničkog nalaza i RTG snimke pluća, kada sa sigurnošću možemo zaključiti u kojem se stadiju upale pluća, kornjača nalazi. Bolest se liječi injekcionom antibiotika kroz minimalno 5 dana. Vrlo je bitno povisiti temperaturu u terariju do 30°C, kako bi se potaknuo stanični metabolizam i prirodni imunitet.Stoga, ako primijećujuete pojavu izlaska mjehurića iz usta kornjače kada je u vodi ili blizu površine vode ovo se događa jer zrak koji hvataju na površini kroz nos ulazi u usta i izlazeći van tvori pojavu mjehurića u vodi. Vjerujem da je sa Vašom kornjačicom sve u redu, s obzirom kako je općenito pravilo da bolesna kornjača ne uzima hranu, mirnija je, ne pliva, drži otvorena usta hvatajući zrak i provodi najviše vremena sunčajući se. Kako bi se održalo njeno dobro zdravstevno stanje svakako obratite pažnju na temperaturu vode koja ne bi smjela biti ispod 25°C, na UV osvijetljenje u akvaterariju te na prehranu koja mora biti animalnog i biljnog podrijetla. Terarij ne smije biti na propuhu, a najbolje je da je zatvoren poklopcem.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam smeđeg baziliska starog 3 godine. Zanima me mogu li njegovu prehranu kraljevskim crvima i skakavcima zamijeniti miševima? DinoO: Bazilisk je svejed i u njegovoj prehrani su zastupljeni hrana biljnog i animalnog porijekla.Kada je riječ o hrani animalnog porijekla, preporučuje se da glavna komponenta budu skakavci jer imaju najvišu hranidbenu vrijednost, a mogu se dodavati i različiti crvi, kao i ružičasti miševi. Što veća raznolikost u prehrani, to bolje za Vašeg ljubimca.Ružičaste miševe nemojte koristiti kao zamjenu za skakavce (cvrčke), već kao dodatak takvoj hrani. Naročito se to preporučuje ženkama u periodu prije nešenja jaja.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molim vas da mi kažete sve o žabi rajčici i o uvjetima za nju.Unaprijed zahvaljujem,NikolaO:  Žaba rajčica je jedna od tri vrste žaba iz roda Discophus. Potječe s Madagaskara i to sa sjevernog dijela otoka. To su kopnene žabe, a izvorni habitat im je šumsko područje. Na području sa kojeg izvorno potječu izvršena je deforestacija, međutim one su se uspjele prilagoditi životu u iskrčenim zonama i sada se mogu naći u vrtovima i na plantažama eukaliptusa. Ipak, vrsta Discophus antongilli se službeno smatra ugroženom i trgovina s njom je zabranjena, dok se druge dvije vrste ne smatraju ugroženima. Životni vijek žabe rajčice je 6-8 godina, a narastu do dužine 10 cm, pri čemu su ženke nešto veće od mužjaka.Boja im varira od žuto-narančaste do intenzivno crvene, mlađe jedinke imaju nešto tamniju boju. Također, ako uvjeti držanja nisu adekvatni i odrasle žabe potamne.Spolno sazrijevaju u dobi od 9 do 14 mjeseci.Žive u temperaturnoj zoni 18-27°C. Potrebna im je meka podloga u koju se mogu zavući, terarij može biti kopneni u cjelini ili jedan dio može biti i vodeni. Prije svega je bitno da imaju podlogu u koju se mogu zavlačiti, a sama podloga ne smije biti previše mokra. Dobra podloga može sadržavati sjeckani hrast i lišće javora te pijesak, a može se upotrijebiti i neka druga uobičajena podloga, pri čemu treba paziti da u njoj nema rezidua kemikalija. Svjetlost treba biti prigušena.Hrane se kukcima i beskralježnjacima.Kada su u opasnosti, napušu se i ispuštaju ljepljivu sluz, koja može u ljudi izazvati blagu alergiju.Parenje i polaganje jaja se odvija u kišnim periodima, a ženke polažu 1000-15000 jaja na površinu vode stajaćice.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam malu žutouhu kornjaču. Zanima me da li mogu u akvaterarij posaditi koji bambus? RebekaO: Živo bilje u terarijima uglavnom, osim lijepog izgleda, pruža životinjama i prostor gdje će se sakriti i po kojem će se penjati. Nažalost, većina terarijskih životinja voli živo bilje i pojesti. Biljke, stoga, ne smiju imati nikakve bodlje, kao što imaju kaktusi i ne smiju biti toksične. Biljke su i čest izvor mikroorganizama. Za tropske terarije najčešće se koriste sljedeće biljke: Arthurium, Aphelendra, begonije, Caladium, Calathea, Codiaeum, Columnea, Cordyline, Ctenanthe, Dracaena, Epipremnum, Ficus, Fittonia, Maranta, Monstera, Peperomia, Philodendron, Spathiphyllum, Stromanthe, bromelije, orhideje te bambus.   Bitno je samo da bambus posadite tako da nečime bude fizički odvojen od Vaše kornjačice, da ga ne pojede.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam žutouhu kornjaču koja ima odlične uvjete, ali u zadnje vrijeme se čudno ponaša. Kao i obično, stavljam joj kalcij u vodu, ali moja kornjača je taj kalcij počela jesti! A moje drugo pitanje je kako se liječi začep kod kornjače? Unaprijed hvala i lijepi pozdrav,ŽeljkoO: Kornjačice reagiraju na različite mirise i predmete koji se stave u akvaterarij. Razlog tome je u činjenici da ih iste asociraju na hranu. Stoga, moguće je da se pojavi i neprirodno ponašanje koje navodite. Naravno, treba i isključiti eventualni nedostatak esencijalnih tvari u prehrani, koji također može dovesti do različitih metaboličkih promjena u organizmu pa tako i do neprirodnog apetita. Alotriofagija ili neprirodan apetit nastaje obično kad je poremećen promet mineralnih i vitaminskih tvari u organizmu i to većinom nastaje zbog njihovog nedostatka u organizmu. Za početak, savjetujem Vam da provjerite uvjete držanja ljubimca. Naime, smatra se da je za većinu bolesti vodenih kornjača razlog u lošim uvjetima držanja. Stoga, prekontrolirajte sve parametre kako bi na takav način stvorili što povoljnije uvjete za normalan i kvalitetan život svog ljubimca. Više korisnih savjeta možete saznati na našim informativnim stranicama ovdje. Obavezno provjerite temperaturu vode te je po potrebi podignite na temperaturu od 26°C. I temperatura okoline bi trebala biti oko navedene. Također, provjerite da akvaterarij nije izložen propuhu ili hladnom strujanju zraka. Na takav način osigurat ćete i optimalne uvjete za normalan metabolizam i probavu ljubimca. Na hranu dodajte multivitaminske dodatke prehrani naročito bogate vitaminom C. Ako neće biti nikakvih promjena na bolje kroz 3-4 dana, svakako posjetite veterinara koji će na osnovu pregleda utvrditi o kakvom se problemu radi te poduzeti odgovarajuću terapiju.Korisne savjete o važnosti vitamina i minerala u njihovoj prehrani možete saznati i u odgovoru kolegice Dragice Nemeš, dr.vet.med. ovdje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas za pomoć, radi se o crvenouhoj vodenoj kornjači. Jučer kad sam je hranila ugrizla me za prst i kako sam ga naglo povukla, kornjača je strašno zasiktala jer je jako čvrsto zagrizla. Nakon toga je normalno nastavila jesti. Danas kad sam je hranila počelo se javljati jako glasno škljocanje kad bi uzimala hranu i kod određenih pokreta. Isto škljocanje se ponavlja i kad miruje, ali radi određene pokrete glavom. Miče glavu i vrat u svim smjerovima i može otvarati usta i gutati, ali se bojim da je nešto iščašila - vilicu ili neku drugu kost u glavi ili vratu. Molim vas za hitan savjet što da radim? Živim u okolici Varaždina i ne znam da li ima u mojoj blizini veterinar za kornjače. Puno vam hvala! AleksandraO: Prije svega, moram napomenuti kako ozljeda koju ste opisali u Vaše ljubimice, nije česta u kornjača kućnih ljubimaca.Simptomi dislocirane ili iščašene čeljusti u kornjača prvenstveno ovise o okolnostima nastanka, odnosno da li je došlo do dislociranja gornje ili donje čeljusti. Ukoliko se radi o donjoj čeljusti, može se raditi o jednostranoj ili obostranoj dislokaciji. Ovisno o kojoj se jednostranoj dislokaciji radi, donja čeljust obično je niže položena, odnosno visi na onoj strani na kojoj je dislokacija, a što je vrlo dobro uočljivo jer su usta stalno djelomično otvorena. odnosno, ukoliko se radi o obostranoj dislokaciji čeljust cijelom duljinom "visi".Izuzetno je bitno napomenuti kako je osnovni simptom dislokacije čeljusti obijanje hrane ili nemogućnost uzimanja ponuđene hrane, tako da sam mišljenja da se o ozbiljnijoj ozljedi u Vaše ljubimice ne radi.Zvuk koji čujete prilikom njezina hranjenja nije uvijek znak luksacije, dislokacije ili sličnih pojava u koštano-zglobnom sustavu. Naime, često se čuje takav zvuk u onih kornjača kojima nedostaje kalcija i vitamina D u prehrani, a čak je zabilježena i češća čujnost ovakvih zvukova i u potpunosti zdravih kornjača.Kako biste prevenirali veća oštećenja ili komplikacije eventualno mogućim istegnućem ligamenata koji povezuju kosti glave uslijed nagle sile povlačenja donje čeljusti, savjetujem Vam da sljedećih nekoliko tjedana naročitu pažnju posvetite njenoj prehrani, u smislu obogaćivanja vitaminsko-mineralnim dodacima, kao i o adekvatnoj rasvjeti te posljedičnoj dovoljnoj sintezi vitamina D. U svakom slučaju, ukoliko primijetite kroz slijedećih nekoliko dana pogoršanje simptoma, za pomoć se možete obratiti na Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta, gdje će načiniti potrebne pretrage za dijagnosticiranje problema te Vam preporučiti odgovarajuću terapiju.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Pročitao sam članak "Određivanje spola i parenje čančara", ali kako mi se čini kod mene je obrnuto... Prema repu manja je ženka, a veća mužjak. Možda je moguće da je manja zaista ženka, ali mlađa od 7 godina. Kad smo je našli nije bila unajboljem stanju. Kad se oporavila pustio sam je k većoj (valjda mužjak). Pročitao sam članak o parenju na wikipediji. Sve je bilo kako piše (veća je je manju grickala i sve ostalo), ali nije bilo piskutavog glasa pa sam zaključio da se nisu parile. Inače su kod djeda, udaljenog 2,5 km pa sad nisam u mogućnosti ih potpuno pratiti, možda su se i parile (20%) i mužjak nije bio grub kad ga je ženka odbila. Sada me zanima da  li  je moguće i kolika je vjerojatnost da manja kornjačanije spolno zrela (znači mlađa je od 10 g.). Pokušat ću ga sa bratićevom ženkom pariti. Sve je isto kao i sa mojom, samo je veća.Hvala! MarkoO: Mužjak ima tanji i duži rep, ženkin plastron (donji dio oklopa) je potpuno ravan, dok je kod mužjaka blago udubljen, kako bi mu parenje bilo lakše, odnosno kako bi bolje 'obuhvatio ženku.Kornjače spolnu zrelost postižu između svoje četvrte i osme godine. Spolna zrelost ne ovisi samo o kornjačinim godinama, već i o načinu drzanja, odnosno uvjetima u kojima je rasla. U pogodnim uvjetima držanja, kada kornjača brzo, zdravo odrasta, brže i postaje spolno zrela.Kornjače čančare se pare neposredno nakon zimskog sna, u lipnju. Ritual parenja izgleda tako da mužjak najprije počinje njušiti i povremeno lagano grickati ženku, nakon čega ona počinje trčati pred njim. Mužjak zna biti jako agresivan i ugrizi mu mogu biti snažni. Cijelo vrijeme mužjak se pokušava spariti sa ženkom naskakujući joj na leđa. Ukoliko ženka prihvati mužjaka, započinje parenje i mužjak ispušta zvukove nalik na pištanje. U ženki se jaja počnu razvijati ljeti i razvoj im se dovršava na proljeće. Prije krajnjeg razvoja ljuske bude oplođeno. Ženka se ne mora svaki puta pariti da bi jaja bila oplođena jer ima sposobnost čuvanja sperme u sebi do 4 godine.Nakon parenja i oplodnje ženka počne tražiti pogodno mjesto za polaganje jaja. Najprije vrhom čeljusti počne pipati zemlju i zagrebavati zemlju prednjim nogama. Kada pronađe neko zaklonjeno, suncu izloženo mjesto u rahloj zemlji, započne stražnjim nogama kopati jamicu. U njoj odloži 3 "- 15, obično 6 "- 8 bijelih, ovalnih ili okruglastih jaja, veličine golubljih. Cijeli proces polaganja jaja, od početka kopanja, polaganja i zatrpavanja traje oko 3 sata. Nakon što zatrpa rupu, završavaju njene materinske brige.Čančarina jaja ostaju dugo u zemlji; u idealnim uvjetima inkubacija traje izmedu 8 i 11 tjedana (60 do 90 dana), mladunci iz jaja izlaze u rujnu. Što je temperatura zraka niža, to inkubacija dulje traje. Idealna temperatura za inkubaciju je 30° - 31,5°C i u tim se uvjetima najčešće izliježu mladi miješanih spolova. Neka su istraživanja pokazala da niže temperature inkubacije rezultiraju većim brojem mužjaka, a da se kod temperatura viših od 31,5°C izliježu ženke.Vrlo je važno osigurati životinji osnovne uvjete za život i pravilnu hranidbu.Nastamba, tj. njene dimenzije, ovise o veličini životinja i njihovu broju, a dužina bi joj trebala biti jednaka dužini kornjače x 5 te širini kornjače x 3, pomnoženo s brojem životinja. Kao supstrat najbolje je koristiti kvalitetno sijeno, u koje se životinja često skriva i rado ga jede. Problem pri korištenju ostalih supstrata je u tome što su kornjače vrlo proždrljive te prilikom hranjenja gutaju supstrat, što izaziva začep crijeva koji može biti i smrtonosan. Ako se koristi terarij, bitno je da njegovi donji dijelovi nisu prozirni jer životinja tada stalno pokušava izići, što joj uzrokuje stres a može uzrokovati i brojne ozljede glave i udova.Pri držanju ovih kornjača bitno je imati na umu da su im treba im puno sunca, prostora i kvalitetne zelene hrane.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Je li ugriz male ili velike kukuruzne zmije bolan za djecu ili odrasle? LeonaO: Međunarodna udruga za proučavanje boli definirala je bol kao: "neugodno osjetno i osjećajno iskustvo povezano s pravom ili potencijalnom ozljedom tkiva, ili uvjetovano tom štetom ili ozljedom".To je osjećaj prenošen i potaknut te doživljen od strane živčanog sustava te njegovih dijelova. Postoje različite podjele, pa tako bol može biti akutna ili kronična, oštra ili tupa, podijeljenja prema svojoj lokalizaciji,...Teško je procjenjivati da li nekog nešto boli ili ne, odnosno, kojeg je intenziteta. Naime, znanstveno su dokazane znatne varijacije u percepciji boli te pragu i granici osjetljivosti boli među živim bićima.Stoga, da li ugriz kukuruzne zmije boli ili ne, odnosno, kojeg je intenziteta poprilično teško je procjenjivati.Naime, mnogi uzgajivači navode da ugriz kukuruzne zmije nije bolan iz razloga što ova vrsta zmija posjeduje male, poput iglica zube. Međutim, i tako mali zubići su sposobni penetrirati kroz osjetljivu kožu djece ili odraslog čovjeka te izazvati prekid manjeg kontinuiteta kože i krvnih žila s posljedičnim krvarenjima i razvojem osjeta boli.Također, mnogi uzgajivači stvaraju i razliku između pojedinih razloga samog ugriza. Tako, ako Vas zmija pokušava otjerati, ista će Vas samo udariti ili samo površinski zagrebati s 2-3 zuba te je velika vjerojatnost da osoba neće osjetiti ništa više. Ako Vam ruka "miriše" na hranu, zmija će Vas smatrati i percipirati kao potencijalni plijen te će Vas kao tako i napasti, odnosno, zagristi. U tom slučaju, nakon nekog vremena će Vas ista i pustiti. Za to vrijeme je potrebno ostati sabran i ne pokušavati na silu izmaknuti ruku kako bi se izbjegle daljnje ozljede i zmije (zubi) i ugriženih. Razlog leži u anatomskom položaju samih zuba zmije koji su lagano zavinuti prema samoj unutrašnjosti usne šupljine, a sve kako bi spriječili da potencijalno uhvaćeni plijen ne pobjegne, odnosno, i zubi i sama čeljust je tako "dizajnirana" za hvatanje i držanje plijena.Mnogi vlasnici ovih zmija najčešće se slažu da je najneugodniji dio sam napad, zbog svoje brzine. Naravno, ako se vlasnik ljubimca i na to pripremi te postupa s zmijom u skladu sa svim smjernicama o držanju i ponašanju s zmijama, mnoge se ozljede i vlasnika i samog ljubimca mogu prevenirati, odnosno, svesti na minimum.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Danas sam primjetila male "punoglavce" - mlade od kornjače kako veselo plivaju po akvariju. Što napraviti s njima, kako ih hraniti, kako mijenjati vodu... sve me zanima. Hvala, AmaliaO: Mlade malene kornjačice, nakon što se iz jaja izlegu, svojim izgledom poprilično podsjećaju odraslim jedinkama. Naravno, razlika je u njihovoj veličini te samom oklopu koji je mekan, odnosno, još nije postigao svoj prirodni izgled, strukturu, čvrstoću,... U tom periodu, savjetuje se vlasnicima ovih ljubimaca da odvoje ljubimce od odraslih jedinki (roditelja). Na takav način je moguće prevenirati da "maleni" postanu hrana i potencijalni plijen odraslih.S aspekta prehrane, može se reći da su oni već polako spremni uzimati hranu te im se daje hrana za malene kornjače, kao što je npr. JBL ProBaby, Sera Raffy Baby-Gran, Tetrafauna ReptoMin Baby,...Ostali aspekti držanja u akvaterariju, kao što su intervali izmjene vode, optimalna temperatura, dio akvaterarija potreban da kornjača izađe na sunčanje, izvor svjetlosti i slično primjenjuju  se kao i kod odraslih kornjača. Stoga, više korisnih savjeta o držanju kornjača možete saznati ovdje, ovdje i ovdje ili na našim informativnim stranicama za ovu vrstu životinja ovdje.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Da li se tarantule mogu držati u terariju djelomično izrađenom od drva jele i smreke? Kojim lakom se mogu premazati drveni dijelovi u terariju? NikolaO: Terarij 30x30x20 cm je adekvatan za paukove koji žive na tlu, veličine 6-8 cm. Ako je terarij prevelik, veće su šanse da će uloviti plijen i da će pauk pasti i ozlijediti se ako je terarij viši od 40 cm. Potrebno im je omogućiti zaklon od kamena, pluta ili kore za sakrivanje.  Ponekad se penju pa postoji opasnost da padnu i ozlijede se na kaktus ako ga imamo u terariju.Terarij se grije tijekom dana 24-27°C, ali pauci koji se zakapaju drže se na nešto nižoj temperaturi, oko 20-24°C. Noćna temperatura je oko 20°C (minimum 15°C). Ne stavlja se podno grijanje jer je to neprirodno i isušuje podlogu. Vlaga mora biti 60-80 %. Jedan dio terarija se redovito prska, nikada direktno u mrežu koju je pauk napravio niti direktno u njega.Svježi kompost sa ostacima herbicida je štetan za paukove.Ljepljene plutene ploče sadrže supstance tosične za paukove, a novonbavljene biljke često sadrže insekticide.Kod odabira terarija prvo se mora točno educirati o kakvoj se vrsti radi i u kojim uvjetima živi (podaci su dostupni u knjigama, na web stranicama..). Naime, arborealne tarantule, vrste koje žive na drveću zahtijevaju visoke terarije jer one rijetko silaze na tlo pa je važnija visina nego širina terarija, dok je za terestrijalne vrste koje žive na tlu važno da nije previsok. Mali pauci mogu se držati u malim plastičnim kutijicama (veličina kutije 2-3x veličine raspona nogu pauka), veći u plastičnim transporterima i staklenim terarijima koji imaju otvor odozgo (za terestrijalne pauke) ili sa strane (arborealni pauci).Bitno je da terarij bude barem dva do tri puta duži i barem dva do tri puta širi nego što je raspon nogu tarantule.Na tržištu postoji velik broj veličina i tipova terarija, ali također je moguće napraviti svoj vlastiti terarij. Većina ih izrađuje od stakla koje je teže izgrebati, ali su i teži.Terarij od drva bi mogao biti i veći i prostraniji, što nam u ovom slučaju ne treba, te se teže održava i kraće traje. Staklo je lakše dezinficirati i oprati od drva. Također, jela i smreka se ne preporučaju jer ispuštaju smolu te imaju miris koji može nadraživati dišni sustav. Također, nije poželjno lakirati površinu drva ili ako ga lakirate npr. ako je drvo iverica onda duže traje, da budete sigurni da se dobro prozračio prije upotrebe. No iverica ne traje dugo i lak zna brzo popucati.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Možete li mi reći uvjete držanja Gekko vittatus guštera (dimenzije terarija, hranjenje, karakteristike, vlaga, temperatura itd.)? MatijaO: Ovaj simpatični reptil u prirodi obitava na drveću te propada skupini arborealnih životinja. Iznimno je zanimljiv i brz, ali ima vrlo osjetljivu kožu i neopreznim hvatanjem može biti ozbiljno ozlijeđen. Gekko vittatus je vrlo aktivan gmaz i potreban mu je prostran terarij. Odrasli mužjaci su izrazito teritorijalni i dva mužjaka ne bi trebalo smjestiti u istu nastambu. Kako su odlični penjači, potreban im je i viši terarij, odnosno okomita površina za penjanje. Minimalne dimenzije terarija su 60 x 40 x 40 cm.S obzirom na to da Gekko vittatus obitava u tropski šumama, za podlogu biste trebali odabrati treset ili kokosova vlakna, koji zadržavaju vlagu i time održavaju neophodnu vlažnost zraka.Za penjanje biste trebali postaviti grane različitih visina.Osim navedenog, poželjno je u terarij postaviti umjetne ili žive biljke (npr. Dracena) gdje  se gekon može sakriti.Po terariju bi trebali svakodnevno raspršiti čistu (filtriranu), mlaku vodu. Gekon će vodu uzimati sa orošenih površina, ali mu ipak u nastambu stavite plitku posudu s vodom.Što se temperature tiče, ona bi trebala biti što sličnija prirodnim oscilacijama. To znači da bi  dnevna temperatura iznosila  27-29,5° C, a noćna 21-24 °C. Dobar izbor za grijanje prostora su terarijske lampe, a preporučaju se i kablovski grijači koji se postavljaju ispod terarija. Pri postavljanju grijačih tijela treba biti posebno oprezan kako ne bi došlo do opekotina na ekstremitetima.Gekko vittatus je noćna životinja, tako da nije potrebna posebna UV rasvjeta. Međutim, mnogi stručnjaci savjetuju da im se osigura niska razina  UV rasvjete jer pozitino utječe na njihovu aktivnost i opće zdravstveno stanje. Gekonu je svakako potrebno osigurati dio terarija u kojem će biti zaklonjen od svjetla. Za noćno promatranje koristite posebne crvene žarulje jer su gekon najaktivniji noću.U terariju je potrebno održavati umjereno visoku vlažnosti zraka od 65-75 %, a kako bi pratili ovu vrijednost u terarij treba postaviti higrometar.Za prehranu gekona preporučaju se cvrčci i skakavci, dok crve brašnare treba davati samo povremeno. Hranu je potrebno tri puta tjedno posuti prahom koji sadrži kalcij i jednom tjedno multivitaminskim pripravkom za ovu vrstu gmazova.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Zanima me da li postoji neki pustinjski gušter koji može u terarij 60x60 cm, a da nije leoprd gekon, i koji su mu uvjeti držanja, koliko ih može stati u taj terarij. Visina može biti do 130 cm.Pozdrav od NikoleO: U terarij navedene veličine možete staviti Pustinjsku iguanu, o kojoj je pisala Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje, Fat tail gekona o kojem je kolegica pisala ovdje, zatim Bradatu agamu o kojoj je pisao Dino Karakaš, dr.vet.med. ovdje ili guštere iz porodice Uromastyx. Postoji otprilike 13 vrsta Uromastyx guštera.Postojbina ovog guštera proteže se od sjeverozapadne Indije do sjeverozapadne Azije i Arapskog poluotoka pa sve do Sahare.Članovi ove porodice pripadaju gušterima sa šiljastim repovima. Postoji šest vrsta (Uromastyx aegypticu, Uromastyx ornatus, Uromastyx ocellatus, Uromastyx acanthinurus, Uromastyx hardwicki, Uromastyx benti), koje su povremeno dostupne u trgovinama kućnim ljubimcima, a ostalih sedam vrsta se izuzetno rijetko sreću.Uromastyx aegypticus je najveći pripadnik ove porodice, naraste do 75 cm, a teži i do nekoliko kilograma. Ostali pripadnici porodice Uromastyx manji su od 30 cm.Boja kože varira od vrste do vrste, Uromastyx aegypticus i Uromastyx hardvicksu uglavnom mračni i smeđi. Uromastyx achanthinurus zna biti žut, zelen, svijetlo narančast ili kombinacija svih tih boja. Uromastyx ornatus mijenja boju prema seksualnom sazrijevanju, odrasli mužjaci su zeleni sa zelenim i narančastim pjegama, dok ženke imaju više žute, smeđe i narančaste.Svaka vrsta prilagodila se uvjetima u kojima živi u prirodi pa je za svaku vrstu nužno da dobro proučimo njihovo podrijetlo i način života u prirodi. Budući da je to relativno nova vrsta, nema dovoljno dostupnih informacija. Generalno ova porodica naseljava pustinje pa se prema tome drže u takvom okolišu, tj. postavu terarija.Terarij bi trebao biti načinjen od stakla, s dobrom ventilacijom. Na dno terarija postavljamo grijač, (žičani ili grijaću ploču), grijač pokrijemo s tepihom, na njega se stavlja pijesak i kamenje (moramo paziti na orijentaciju, tj. slaganje kamenja, kako se ono ne bi srušilo na guštera). Vrlo je bitno da je sloj silikatnog pjeska dosta debeo jer se Uromatyx u njega zakopa kada ide spavati.Temperatura varira od 16°C do 32°C. Ovi gušteri prilagodili su se vrućoj pustinjskoj klimi pa temperatura može varirati od 32°C pa do čak 45°C na mjestu za sunčanje (basking-spot), do temperature u zasjenjenom dijelu terarija koja bi trebala biti od 21°C do 25°C. Kao i svim gušterima, dnevna i noćna temperatura moraju se razlikovati za oko 10-15°C, tako da je noćna temperatura između 18-21°C.Ponašanje guštera varira od vrste do vrste, čak i kod pojedinaca unutar iste vrste.Određena količina UV zraka obavezna je za sve guštere pa tako i za ove. UV zrake ne prolaze kroz staklo pa tako ne treba stavljati stakleni terarij na sunce, već se obavezno moraju nabaviti lampe koje zrače određenu količinu UV spektra. Određena količina UV-A i UV-B spektra potrebna je kako bi gušteri mogli sintetizirati vitamin D.Svakako treba osigurati žarulje, kao i bilo koju drugu instalaciju u terariju, od životinja (da se ne opeku na nisku neosiguranu lampu) i od strujnog udara.Većina guštera koji žive u pustinjskoj klimi naviknuti su da ne uzimaju vodu u tekućem obliku. Mnoge vrste uzimaju vlagu iz svoje hrane, a neke skupljaju vlagu iz jutarnje rose. Mnoge od tih vrsta smeta čak i prevelika vlaga zraka. Zdjelica s vodom mora se ponuditi samo povremeno i nakon nekog vremena trebala bi se izvaditi iz terarija.Uromastyx su omnivori, što znači da uzimaju hranu životinjskog i biljnog podrijetla. Budući da nema previše dostupnih podataka o specifičnim prehrambenim potrebama ovih guštera, preporuča se ponuditi im što veći izbor. Mladi Uromastyxi preferiraju hranu životinjskog podrijetla, poput crva brašnara, cvrčaka i sl. Takva hrana nudi im se tri do četiri puta tjedno. Od biljne hrane nudi im se kuhani krumpir, salata, zelje, lišće maslačka, mrkva (sitno naribana) itd.Što se tiče bradatih agama, za odrasle jedinke potreban je terarij dimenzija minimalno 100x40x40 cm (bolje je da bude i veći, i do 500 l zapremnine), dok je par ili 1 mužjaka i 2 ženke potreban terarij dimenzija 150x50x50 cm (minimalno 120x45x50 cm).Nadam se će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kalifornijsku kornjaču staru 15 godina. Primjetila sam da ima problema s micanjem stražnjih nogu, koža oko njih je natečena i bjelkasta, plivaća kožica je crvenkasta. O čemu se radi? Kako liječiti kornjaču? Hvala, Kristina O: Uzetost mišićnih funkcija ili klijenut je stanje kad mišićje podvrgnuto utjecaju volje ne može vršiti svoju funkciju zbog poremećaja motoričke inervacije. Uzetost motoričkih funkcija živčanog sustava može biti djelomična (pareza) i potpuna (paraliza). Obostrana uzetost simetričnih dijelova tijela, npr. stražnjeg para eksremiteta, označava se kao paraplegija.Zaostajanje jaja, začep, veći mokraći kamenci i trauma - sve su to potencijalni uzroci pareze stražnjih ekstremiteta, koja nastaje kada nešto napravi pritisak na unutarnje organe. Na primjer, povećani bubrezi pritisnut će živac i uzrokovati parezu stražnjih nogu i nemogućnost stajanja.Osteomijelitis (upala koštane moždine) i osteoliza (nestajanje koštanog tkiva, osobito gubljenjem kalcija iz kosti) također mogu uzrokovati parezu.Navedene promjene na koži mogu biti u vezi s promjenama na nogama, ali i sa sistemskim bolestima te bakerijama i parazitima.Terapija će ovisiti o uzroku.Vrlo je važno detaljno pregledati kornjaču, uz, naravno, iscrpnu anamnezu o tome kakvi su uvjeti smještaja, temperatura, UV-B lampa, grijač, hrana, higijena.Preporučam Vam da se javite na Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, kolegici Maji Lukač, dr.vet.med. na broj telefona 01 2390-410 koja je educirana za liječenje gmazova.