Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas da mi barem pokušate objasniti o čemu mislite da se radi, ukoliko  joj je nemoguće pomoći. Imamo dvije kalifornijeske kornjače (mužjaci), stare 25 godina, koje smo dobili kada su imale svega godinu-dvije. Imali smo i ženkicu, ali je nažalost umrla, nakon što joj je ispala maternica u 23-oj godini. Kada se to desilo, odvezli smo je u Sarajevo gdje ju je operirao veterinar, ali nažalost, nije se mogla izvući. Mužjaci su rasli bez problema, nikada nisu imali nikakve bolesti, niti su ikada bili u lošem stanju, iako, zbog finansijskih poteškoća, nikada im nismo mogli pružiti odgovarajuće uvjete. Manji mužjak je tek prije nekoliko dana počeo iznenadno  pokazivati  znakove opće slabosti. Bio je  apatičan,  nije  se  kretao,  nije jeo. Veterinari su mi savjetovali da uključim standardne vitamine za kornjače koji se mogu naći u svakom pet shopu. Nažalost, nije pomoglo. Kornjača je sve slabija i slabija. Prije par dana je uspjela pojesti zalogaj-dva uz moju pomoć, a sada odbija hranu. Totalno je malaksala, oči su joj zatvorene, a ne može se ni kretati više, jer su joj i nožice malaksale i ne mogu se ni uvući u oklop. Mjesto ispod nožica (pod oklopom), koje je inače mekano, sada je tvrdo. Naravno da sam ponovo zvala veterinare kada sam vidjela da joj se stanje pogoršava, ali s obzirom da živim u mjestu u kojem nema veterinara specijalista, oni dostupni su mi odgovorili da će vjerovatno umrijeti i da ništa ne mogu učiniti za nju. U Sarajevu su rekli isto. Ona zaista i izgleda tako... pred smrt... ali već sedam dana ništa se ne mijenja. I dalje je živa, samo spava i rijetko, zatvorenih očiju, jedva digne glavu da uzme vazduha. Iskreno se nadam da ne pati. Molim vas, postoji li išta što ja mogu učiniti za nju?Unaprijed hvala, VanjaO: Iznimno mi je žao zbog ovako teškog stanja Vašeg ljubimca, a za svaku je pohvalu Vaša neizmjerna briga za njegovo zdravstveno stanje.Kako je životni vijek kornjača iznimno dug (i preko 50 godina u prirodi, a u kornjača držanih kao kućnih ljubimaca oko 30-40 godina) prije same sumnje na moguće ugibanje, u obzir treba uzeti i druge uzroke koji dovode do nedostatka apetita i inaktivnosti.Općenito, nekoliko je stvari koje bi trebalo provjeriti kada kornjača promijeni svoje uobičajeno ponašanje.Temperatura - ako je prehladno, kornjače ne mogu probavljati hranu i stoga prestaju jesti. Ako ste kornjače smjestili u akvaterarij i nemate grijač, trebalo bi ga nabaviti i kontrolirati temperaturu svakodnevno. Ili, u suprotnom, redovito kontrolirati temperaturu vode te po potrebi dodavati toplu vodu kako bi se održavalo potrebnih 24-26°C. Isto tako, kornjačama bi trebalo pružiti dovoljno sunčeva svjetla, što za sintezu potrebnog D vitamina, što za održavanje temperature tijela a na način smještanja umjetne UV rasvjete u akvaterarij ili prirodnog UV zračenja. S obzirom na ljetne mjesece, kornjače možete izvesti u vanjski prostor, no vodite računa da ih ne izlažete najjačem suncu već im omogućite sunčanje u jutarnjim i večernjim satima po otprilike pola sata.Zatim, upala pluća - kornjače su prilično podložne respiratornim infekcijama. Pogledajte da li kakvi mjehurići izlaze iz nosa kada nije u vodi. Poslušajte da li proizvodi neke neuobičajene zvukove (obično se ne mogu čuti jaki zvukovi disanja u bilo koje kornjače). Ako su prisutni neuobičajeni zvukovi, to može indicirati na upalu pluća, koja se terapira antibiotskom terapijom po preporuci veterinara.Bistre oči - oči u kornjače ne bi trebale biti ispunjene tekućinom, sluzi ili gnojem. Provjerite da li koje oko teže otvara i da li su oko ili oči otečene. Oboje može biti znakom infekcije očiju ili drugog organskog sustava. Kod bolesti očiju često je prisutan svrbež pa je stoga moguće da si kornjača nožicama olakšava svrbež u području oko očiju.Oklop - da li je mekan i vide li se neka oštećena mjesta koja liče na čir ili eroziju. Bilo koji znak oštećenja na oklopu može biti znak bolesti, nedostatne prehrane ili nedostatka svjetla. Gljivice - vidljive nakupine bijele boje i konzistencije pamuka na oklopu, ustima ili ekstremitetima. Iako ne uzrokuju znatne zdravstvene probleme, u uznapredovalim slučajevima su uzrokom neaktivnosti i odbijanja hrane.Izmet - trebao bi biti donekle formiran. Ako je stolica proljevasta ili izuzetno neugodnog mirisa, to može biti posljedicom parazitarne invazije ili drugih bolesti koje se po pregledu dijagnosticiraju u veterinarskoj ambulanti te po nalazu terapiraju.Što se tiče uočenog otvrdnuća područja ispod nožica, teško mi je na ovaj način pretpostaviti o čemu se radi. Naime, ako je prisutno na svim nožicama, može se raditi i o oteklini, odnosno zadržavanju tekućine u organizmu uslijed bolesti unutrašnjih organa (bolesti srca i/ili bubrega). Naročito je ovo karakteristično za kornjače starije dobi te ako je spomenuta pojava naglo nastupila. Zatim, ako je otvrdnuće prisutno na jednoj nozi, može se raditi o bakterijskoj infekciji ili apscesu.Za početak Vam preporučujem da provjerite osnovne parametre okoline u kojoj borave Vaši ljubimci (temperaturu vode, zraka, kvalitetu vode, osvjetljenje i sl.). Provjerite da akvaterarij nije izložen propuhu ili hladnom strujanju zraka.Također, ako će biti potrebno bolesnu kornjaču možete smjestiti u toplu kutiju, održavati temperaturu od 26-29°C bez vode ispod mjesta za sunčanje kroz nekoliko dana. No, treba mu ujedno osigurati i jednosatne kupke u toploj vodi.Na hranu obavezno dodajte multivitaminske dodatke prehrani naročito bogate vitaminom C, a bolesnom mužjaku vitaminske pripravke možete dati brizgalicom direktno u usta, a na isti način ga pokušati i hraniti ukoliko sam nije voljan uzimati hranu.Porazgovarajte sa Vašim veterinarom o mogućnosti dodatnih pretraga krvi kako bi dobio bolji uvid u funkcioniranje unutrašnjih organa te Vam na osnovu nalaza dao prognozu stanja.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Ukoliko nabavim Hylu Cinereu, kakav bi mi terarij trebao za držanje jedne žabe (dimenzije, vlaga, hrana)? Vjeran O: Hyla cinerea ili zelena žaba drveća srednje je veličine (4-5 cm), prirodno nastanjuje područja jugoistočnog SAD-a. Boja im varira od limeta zelene do smeđe boje, a sve ovisno o uvjetima okoline kao što je temperatura, vlažnost i jačina svjetla. Većina ovih zelenih žaba imaju liniju krem ili žute boje koja počinje na stranama glave i proteže se do stražnjih i duž stražnjih nogu. Poneke krasi i mala točka žute boje na leđima. Donji dio tijela im je bijele boje. Kao i većina žaba, noćne su životinje. Kao kućnom ljubimcu potrebno im je osigurati dovoljno velik terarij za kretanje jer su izuzetno aktivne životinje. Kod odabira terarija treba pažnju usmjeriti na visinu pa se tako preporučuje minimalna veličina terarija 50x25x50cm za jednu do dvije jedinke. Kao mjeru reduciranja stresa i većeg osjećaja sigurnosti preporuča se tri strane terarija prelijepiti pozadinom za terarije. Na dno terarija je poželjno staviti podlogu koju je lako održavati, koja održava vlagu i žabica je ne može progutati ili je sigurna za zdravlje žabice ako je proguta. Zahtjevima podloge odgovara npr. podloga od kokosa. Kod odabira podloge treba izbjegavati tepihe za terarije jer gruba površina može iritirati nježnu kožu nogu, zatim pijesak ili sitni kamenčići jer predstavljaju opsanost po zdravlje ukoliko su progutani. U terariju treba osigurati dovoljno drveća i grančica te biljaka za penjanje i skrivanje. U terariju treba osigurati dnevnu temperaturu od 22°C do 26,5°C te noćnu od oko 18°C  sa npr. žaruljom sa cijelim spektrom sunčeva svjetla. Postotak vlage u terariju za životne potrebe žabice može i varirati ali se preporuča održavati vlažnost od 75-80% prskanjem stranica terarija nekoliko puta tjedno. Ponovno, ukoliko je u stambenom prostoru tijekom određenih mjeseci u godini manja vlažnost, može se prskanje češće obavljati. Što se tiče održavanja vlage u terariju, vlasniku je na odabir način održavanja poželjne vlažnosti terarija za vrstu životinje koju posjeduje bilo prskanjem ili pak nabavkom specijaliziranog uređaja, odnosno "foggera". U svakom slučaju preporučljivo je higrometrom kontrolirati vlagu pa prema rezultatima očitavanja prilagođavati vlažnost u terariju. Vlažnost je preporučljivo kontrolirati svakodnevno. Općenito, za potrebe održavanja vlage kod držanja Hyla cineree, pokazalo se dovoljnim samo prskanje stranica terarija nekoliko puta tjedno te nije neophodna i nabavka posebnog uređaja. Isto tako, iako su ove žabice aktivnije noću nego danju, nije im neophodna noćna žarulja osim ako vlasnik nema naviku u potpunosti zamračiti stambeni prostor pa i ona količina svjetla koja je neminovno prisutna u okolini tijekom noći nije dovoljna za njezino normalno funkcioniranje i kretanje. Naime, ove žabice se tijekom noći oslanjaju na svoj izvanredan vid koji je osjetljiv i na vrlo niske razine svjetla, što im služi u detekciji plijena. Istraživanja još nisu razjasnila radi li se ovdje o variranju u kromatskom ili pak akromatskom vidu, ali i razini jačine svjetla za koju se može reći da žabica vidi. Sljedeće, u terariju je potrebno osigurati plitku posudu za vodu koju je potrebno svakodnevno mijenjati ili kad se zaprlja a sve u svrhu održavanja higijenskih uvjeta u terariju. Zelena žabica mesojed je, a hrani se isključivo živom hranom (cvrčci, fobasi, crvi brašnari i sl.) pri čemu treba voditi računa da veličinom odgovaraju veličini žabice, odnosno, veličina hrane bi trebala biti koliko je i širina glave žabice iako većina žabica može pojesti i plijen većih dimenzija. Osim žive hrane, u prehranu žabice je poželjno uključiti i vitaminsko-mineralne nadomjestke prehrani jedno do dva puta tjedno kod odraslih.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Kornjače (kod vas kupljene) imam oko 8 godina i danas sam u akvariju našla ljusku od jajeta sa nekom sluzi unutra. Kako ga mogu sačuvati sljedeći put kad se to opet dogodi, kako mogu znati da je opet spremna snijeti jaje? Je li je potrebno onda izvaditi i staviti negdje sa zemljom? U biti, mislim da imam dvije ženke, kako mogu skužiti koja je od njih? Unaprijed hvala, Jessica O: Spolno sazrijevanje kornjača se odvija između 3 - 5 godine života, što ovisi o vrsti, odnosno veličini kornjače. Za spolno sazrijevanje unutar optimalnog i očekivanog vremenskog perioda specifičnog za ovu životinjsku vrstu, ista mora imati određene optimalne uvijete života (grijač, UV spektar osvjetljenja, filtracija vode, prehrana). Više o osnovnim uvjetima držanja ovih ljubimaca možete saznati u našoj web rubrici Moj ljubimac/ Teraristika/ Vodene kornjačice. Spol  kornjačica se može odrediti kada one narastu. Tako, ženke su veće od mužjaka, imaju kraće pandže na prednjim nogama, te kraći rep, dok su mužjaci manji, imaju veće pandže na nogama, dulji rep i udubljen plastron. Period parenja je početkom veljače pa sve do svibnja. Mužjak se udvara ženki na način da je kandžama prednjih nogu mazi po licu i pliva natraške okrenut licem prema licu ženke. Penjanje jedne na drugu može, a i ne mora značiti parenje. Ponekad se na taj način sunčaju. Nakon udvaranja, mužjak ostaje na dnu do 48 sati. Ženka nosi jaja oko 2 mjeseca. Na suhom traži prikladno mjesto za gnijezdo, što znači da joj morate u terariju napraviti obalu od zemlje ili pijeska kako bi mogla položiti i zakopati svoja jaja. Vrlo uspješno se pokazala mješavina zemlje i pijeska (1:1) za podlogu u koju ženka polaže svoja jaja. Posuda u koju ženka polegne jaja, trebala bi biti najmanje 20 cm duboka. Posebno je važno da se jaja ne okreću, uzimati ih tako da im se položaj ne pomakne, kako se ne bi oštetila pupčana vrpca i time uništio plod. Neki savjetuju da se nakon polaganja jaja izvade i inkubiraju u posebnoj kutiji, dok drugi smatraju da ih je bolje ostaviti gdje su položena. Činjenica je da su jaja gmazova izrazito krhka i lako se oštećuju. S obzirom na to, u trenutku polaganja jaja najzgodnije bi bilo da kornjača bude sama, tj. ne bude ni na koji način ometana od nikoga pa tako ni od strane mužjaka. Temperatura mora biti prikladna, isto kao i prehrana, međutim jako se teško kornjače pare u zatočeništvu zbog skučenosti prostora i neprikladnih uvjeta držanja. Da bi uopće došlo do polaganja jaja, vrlo je važna prehrana, koja mora sadržavati dovoljne količine kalcija. Preporučljivo je i dodavanje kalcijevih preparata u hranu. Iskusan veterinar može i palpirati jaja u u ingvinalnoj udubini, a RTG pretraga točno potvrđuje. Gravidne ženke nastoje biti što aktivnije, te biraju mjesta u terariju koja su najtoplija i sa najviše osvjetljenja. Kada je ženka spremna za polaganje jaja, to se vrlo lako uočava, time što prekapa po mjestu koje je pripremljeno za polaganje jaja, što uočavamo prljavštinom na stražnjim nogama i stražnjim marginama oklopa. U prirodi, ženke kopaju i po nekoliko mjesta u koja namjeravaju polagati jaja.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Kako da znam koliko moja barska kornjača ima godina? Adrian O: Prosječni životni vijek barske kornjače (Emys Orbicularis) iznosi oko 40 godina. Mužjaci dostižu spolnu zrelost sa 6 – 13 godina, a ženke sa 18 – 20 godina. Veličina tek izleženih kornjača iznosi otprilike 20 – 25 mm, dok do svoje 40. godine dosegnu 20 – 30 cm u dužini. Što se tiče težine, ona se u normalnim uvjetima kreće od 400 do 700 grama iako su pronađeni i primjerci koji su težili i do 1,5 kg. Kako oklop raste, broj koštanih ploča se obično ne povećava, ali se povećava njihova veličina. Kako se novi keratin (rožnata supstanca) odlaže, ploče se povećavaju u promjeru, a ti "krugovi" koji nastaju tijekom navedenog procesa služe za određivanje starosti kornjače. Nažalost, ova metoda je ipak dosta neprecizna jer neke kornjače mogu u godinu dana proizvesti i do nekoliko "krugova". Također, kod starijih kornjača "krugovi" se tijekom vremena mogu istrošiti pa će takve životinje izgledati mlađe nego što zapravo jesu. I na kraju važno je još spomenuti i promjene u okolišu koje također imaju znatan utjecaj na sam rast. Uzevši u obzir sve informacije, odnosno dužinu, težinu i broj krugova na oklopu moći ćete odrediti neku najvjerojatniju starost životinje, s pogreškom od 5 ili 10 godina ako je kornjača već zbilja stara.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam 2 žutouhe kornjače, pretpostavljam da imaju par mjeseci jer imaju tek 5 cm. Jedna dosta često boravi na kopnu, a druga povremeno, do sada sam je možda par puta uhvatila, a imam ih mjesec dana. Primjetila sam da se ta kornjača koja ne izlazi na kopno češe u jedan dvorčić. Češe svoj oklop. Sada sam zabrinuta jer kod druge nisam to primjetila. Obje normalno jedu, plivaju... sve osim toga izlaska na kopno i što se jedna češe. Imam li razloga za brigu? Čisti li se oklop kornjače nečime? Primjetila sam neku tekućinu pa ne znam za što to točno služi?. Hvala, Sara O: Češanje kornjačica može ukazivati na normalan rast i razvoj oklopa. Naime, rast i razvoj oklopa se odvija na način da se rubovi pločica na oklopu počinju izdizati te naposljetku otpadnu. No, sve pločice ne otpadaju istovremeno. Ispod odignutog dijela često se nakuplja zrak. Ovakva pojava je vidljiva kada je kornjača u vodi, kada se oklop presijava u bakrenu ili bijelu boju. Za to vrijeme, kornjačice se "češu" od različite predmete i na takav način olakšavaju izmjenu pločica. Međutim, češanje može biti i znak nekih od nedostataka, kako u prehrani tako i u uvjetima držanja kornjača (loša kvaliteta vode, infekcije bakterijske ili gljivične etiologije,...). Iz svega prije navedenog, za početak, probajte osigurati optimalne uvjete držanja ljubimaca. To podrazumijeva optimalnu filtraciju i temperaturu vode (24-28°C), prikladnu prehranu prilagođena dobi i veličini ljubimaca, prikladnu rasvjetu koja osigurava spektar sunčeve svjetlosti,... Više o načinu držanja kao i o osnovnim prikladnim uvjetima za održavanje zdravlja i kvalitete života ovih ljubimaca možete saznati na stranici Moj ljubimac/ Teraristika/ Vodene kornjačice. Za čišćenje oklopa u ponudi se nalaze različiti preparati, kao što su tekućina za čišćenje oklopa (Nutrafin). Ove tekućine nam služe u čišćenju različitih nečistoća u staništu kornjačica i mogu se primjenjivati na takav način da se preporučena količina od strane proizvođača pomiješa u svaku izmjenu vode. Na takav način moguće je čistiti vodu od nečistoća, organskog otpada te smanjiti neugodne mirise.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam 2 žutouhe vodene kornjačice - mužjaka i ženku. Mužjaku je neki dan otpao vršak repa. Je li se možda na nešto uštipnuo ili ga je ženka ugrizla, to ja ne znam. Je li to neki veliki problem? Imam još jedno pitanje: obje kornjačice na oklopu imaju bijele mrljice. Je li to normalno ili im nešto fali u prehrani? Hranim ih suhim račićima. Zahvaljujem! Lara O: Vodene kornjačice su svejedi i kao mlade preferiraju mesnu prehranu, dok kao odrasle postaju pretežno biljojedi. Mlade životinje hrane se svaki dan, a odrasle dva do tri puta tjedno da se spriječi pretjerano debljanje i omašćenje jetre. Od najranije dobi uputno je životinju navikavati na raznoliku hranu te je hraniti najsličnije onome kako je jela u prirodi. Na jelovniku se treba naći maslačak, trputac, endivija, crveni, zeleni radić, rikola, matovilac, jabuka, mrkva, mango, papaja, breskva, sirova riba, sirovo meso, sirova jetra, puževi, gliste, crvi te gotova hrana za kornjače u granulama. Sušeni račići nemaju nutritivnu vrijednost i služe samo kao poslastica.  Agresivnost kod kornjača je najčešće izražena kod nedostatka prostora nego kod nekog drugog uzroka. Kornjače trebaju prostora i morate osigurati da svaka kornjača ima svoj prostor za plivanje, skrivanje i sunčanje. O vodenim kornjačama koje grizu pisala je kolegica Vlatka Erman, dr. vet. med. ovdje. Kornjače su samci, dvije ili više kornjača će se slagati dok su mlade ali kasnije kada spolno dozriju postoji mogućnost da se neće slagati, pogotovo ako se radi o kornjačama istog spola. Osnovni uvjet za držanje kornjača zajedno je da im se omogući veliki životni prostor. Ljuštenje kože i oklopa koja u kornjača može biti fiziološka pojava, a može ukazivati i na nedostatak nutritivnih elemenata u prehrani, lošu kvalitetu vode, te na infekcije bakterijske i gljivične etiologije na koži ili unutar organizma. Izmjenjivanje kože i oklopa je redovita pojava u kornjača, no razlikuje se od ljuštenja kože kod ostalih reptila. Rubovi pločica na oklopu se počinju izdizati, te naposljetku otpadnu. No, sve pločice ne otpadaju istovremeno. Ispod odignutog dijela često se nakuplja zrak. Ovakva pojava je vidljiva kada je kornjača u vodi, kada se oklop presijava u bakrenu ili bijelu boju. Ne preporuča se kožu koja se ljušti ili oklop na silu skidati. U tom slučaju često se dešavaju ozljede i defekti tkiva koji predstavljaju idealan medij za razvoj mikroorganizama, a dešava se i da se skine preveliki i preduboki dio, pa koštani i mesni dio direktno komuniciraju s okolinom, što uz krvarenje, često završava i infekcijom. O tretiranju rane kod kornjače pisao je kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. ovdje.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam malog kineskog vodenjaka koji je po mojoj procjeni ženka. Htio bih nabaviti muškoga. Zanima me njihovo razmnožavanje,koliko okote jajašaca, što treba osigurati za razmnožavanje i slične stvari. Je li muškim vodenjacima uvijek natečena kloaka ili samo u doba parenja? Imate li koji prijedlog gdje bih mogao sa larvama ako mi se izlegu? Hvala, Ivan O: Više o uvjetima držanja kineskog vodenjaka pisala sam ovdje. Smatra se da ova vrsta dosiže spolnu zrelost u dobi od 1 do 3 godine. Razlika u spolovima kod odraslih vodenjaka očita je, no u mladih ili onih još nespremnih za parenje gotovo je nemoguće raspoznavanje. Tkiva na obje strane kloake znatno nabreknu u mužjaka kako se posebne spolne žlijezde razvijaju. U ženki tkivo oko kloake ostaje nepromijenjeno. Zatim, mužjaci imaju više "peraje" na repu i blijedo plave je boje na stranama repa što nedostaje u ženki. Kada su ženke spremne za parenje nabreknu u donjem dijelu tijela uslijed formiranja jaja i izgledaju lagano nadute. Tkivo oko kloake ili femoralne pore u mužjaka su, bez obzira na sezonu parenja, nabrekle i to je jedna od osobina koja ih međusobno razlikuje. U ženki femoralne su pore vrlo male, glatke i jedva vidljive. Prije parenja poželjno je vodenjacima osigurati hibernaciju. Preporuča se staviti ih u plastične spremnike sa 4 do 5 cm čiste vode. Tijekom slijedećih nekoliko dana, temperaturu bi trebalo spustiti s 21° do 23°C na 4 do 10°C. Hranu im treba uskratiti ili nuditi samo onu koja se ne može lako pokvariti, kao što su to račići i sl. Na ovaj ih je način dobro držati od 4 do 6 tjedana a time se simuliraju prirodni hladni zimski uvjeti u Kini. Svaki tjedan je poželjno promijeniti vodu. Pokazalo se vrlo praktičnim smjestiti vodenjake u hladnjak pri čemu treba strogo pratiti temperaturu kako ne bi došlo do teških pothlađivanja. Nakon perioda od 4 do 6 tjedana kroz tjedan dana polako treba vraćati temperaturu na oko 15°C i više i vratiti ih u akvarij. Prehranu im treba pojačati kako bi povratili svoju snagu i prirodnu svjetliju i jasniju boju. Mužjak bi trebao pokazivati svoj plavkasti rep i snažan reproduktivni instinkt prema ženki, trljajući svoju glavu i tijelo uz ženku čime oslobađa feromone. Netom poslije mužjaci obično deponiraju nekoliko spermatofora (želatinozne nakupine sperme) na čvrstoj podlozi u akvariju. Nakon toga vodi ženku preko spermatofora koja uzima kloakom nakupinu sperme. Oplodnja je unutrašnja. Nekoliko dana kasnije, ženka poliježe od 50 do 200 malih jaja koja su obično umotana u listove akvarijskih biljaka. S obzirom da roditelji ponekad znaju pojesti jaja, dobro ih je odvojiti u zaseban akvarij. Iz jaja se za oko 3 tjedna izvale mladi oblika malih crnih larvi sa žumančanom vrećicom koja ih hrani nekoliko narednih dana. Nakon toga se počinju hraniti npr. sa dafnijama, smrvljenom hranom za ribice u listićima, a ubrzo zatim i sitno nasjeckanim crvićima. Također, treba napomenuti kako se može uočiti kanibalizam pa je u tom slučaju poželjno odvojiti ih u manje grupe u zasebne akvarije ili priručne spremnike. Nakon perioda od tri do četiri mjeseca mladi počinju ličiti na roditelje. Čim im nestanu škrge, izlaze iz vode. U tom stadiju poželjno je svakog vodenjaka zasebno odvojiti u plastični ili stakleni spremnik posut šljunkom ili sa većim kamenom kako bi mu se pružila mogućnost izlaska iz vode. Mladi vodenjaci terestrijalni su sve dok ne dosegnu spolnu zrelost u dobi od oko 2 godine kada se ponovno vraćaju u vodu. Larve, kad se izvale, možete smjestiti u akvarije manje zapremine četvrtastog ili šesterokutnog oblika. Pozivam Vas u naše Pet centre, gdje imamo doista velik izbor manjih priručnih akvarija koji su odličan odabir za početni razvoj kineskih vodenjaka. Nadam se da će Vam informacije biti korisne te da ćete ubrzo imati mnoštvo potomaka Vaših ljubimaca.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Kupio bih si jednog guštera, ali ne prevelikog i pitao bih vas da li ima gušter koji ne jede meso niti insekte? Volio bih da bude što manji jer nemam baš puno prostora za terarij. Hvala, Dario O: Od manjih guštera koji su isključivo biljojedi u obzir bi eventualno došla pustinjska iguana (Dipsosaurus dorsalis). Hrani se uglavnom voćem, pupoljcima i sezonskim povrćem, a naraste do 40-ak cm. Detalje o karakteristikama, načinu držanja i prehrani ovog gmaza možete pročitati u odgovoru kolegice Ivane Mlinar – Gruja, dr. vet. med. ovdje. Druga je mogućnost solomonski rovaš (Corucia zebrata). Riječ je o gušteru koji naraste do maksimalno 80 cm, a hrani se lišćem, cvijećem, voćem i izdancima različitih vrsta biljaka. O prehrani i načinu života solomonskog rovaša pisao je kolega Dino Karakaš, dr. vet. med. ovdje.  

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim vas za pomoć, dakle radi se o crvenouhoj kornjači, normalno jede i inače je živahna, ali od nedavno kad je na suhom počne škljocati čeljustima, naglo otvori usta i zatvori, ne znam dali je to normalno. Niko O: Na ovakav način mi je poprilično teško procijeniti točno o čemu je riječ kod Vašeg ljubimca. Naime, otvaranje i zatvaranje usta kada je ljubimac na suhom može se uočiti kod kornjača kojima nedostaje kalcija i vitamina D u prehrani, a čak je zabilježena i češća čujnost ovakvih zvukova i u potpunosti zdravih kornjača. Također, zijevanje, hvatanje zraka i sl. neki su od simptoma problema dišnog sustava. Jedna od najčešćih zdravstvenih poremećaja vezanih uz respiratorni sustav kornjača jest i upala pluća. Kod upale pluća, sam ljubimac najčešće boravi na kopnenom dijelu akvaterarija (na suhom), slabo jede, često imaju otvorena usta kao da hvataju zrak, kišu, ispuštaju zvukove,... U slučaju upale pluća, dijagnoza se može postaviti na temelju kliničkog nalaza i RTG snimke pluća. Bolest se liječi injekciono antibiotikom kroz minimalno 5 dana. Vrlo je bitno povisiti temperaturu u terariju do 30°C, kako bi se potaknuo stanični metabolizam i prirodni imunitet. Kako se mnogi poremećaji zdravlja kornjača najčešće mogu povezati s nekom od grešaka u držanju ili nedovoljnom osiguravanju svih potrebitih i nužnih uvjeta držanja, savjetujem Vam da posebnu pozornost obratite na njih. Više o uvjetima držanja i hranjenja ove životinjske vrste možete saznati i na stranicama rubrike Moj ljubimac. Također, korisne informacije o nekim od simptoma bolesti kod kornjača možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumihe, dr. vet. med. naslovljenom Bolesna kornjača. U svakom slučaju, radi svoje sigurnosti kao i zdravlja ljubimca, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru koji će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti procijeniti njegovo zdravstveno stanje te Vas u skladu s njim dalje savjetovati.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Ja bih vas zamolio, ako mi možete reći kako da stavim škorpiona u ruke. Puno vam hvala, Milan O: Držanje škorpiona u rukama i nije tako preporučljiva ideja. Naime, iako oni iz dana u dan postaju sve češći kućni ljubimci isti se još uvijek smatraju poprilično nepredvidivima. S tog aspekta, najprikladnije bi bilo osigurati im ispravne uvjete držanja te im na takav način osigurati što bolju kvalitetu života bez dodatnih "stresnih" situacija, kako za Vas tako i za ljubimca. Ako se i odlučite uzimati ovog ljubimca postoje različite tehnike. Neki uzgajivači savjetuju da bi najprikladnije bilo da pored samog ljubimca postavite jednu ruku (zatvorenu u poziciju šake) te drugom rukom lagano podignemo ljubimca na ruku koja je do njega. Također, neki uzgajivači navode da je najzgodniji način stavljanja ljubimca u ruku način da se laganim pokretima uhvati ljubimac za vrh repa te prebaci na otvorenu drugu ruku. Uglavnom, svaka manipulacija s ovom vrstom životinja bi se trebala provoditi pažljivo, nježno, polako i postepeno. Više korisnih informacija možete saznati i na adresi Zoološkog vrta u Zagrebu, Maksimirski perivoj bb ili od udruga i uzgajivača egzotičnih vrsta životinja.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moja čančara nedavno je počela krvariti iz usta i ne znam što joj je. Dok diše pojavljuju joj se mjehurići na ustima, a sve oko usta joj je krvavo. Molim Vas pomozite mi! Ljubitelj kornjača O: Krvarenje iz usne šupljine nespecifičan je simptom koji prati nekoliko zdravstvenih problema opasnih po život jedinke pa tako, bez obzira na uzrok, krvarenje ne treba zanemariti, već treba što prije potražiti stručnu pomoć u veterinarskoj ambulanti. Krvarenje iz usne šupljine u kornjača prije svega upućuje na ozljede u usnoj šupljini, gornjim dijelovima dišnog sustava ili pak početnim dijelovima probavnog sustava. Zatim, krvarenje praćeno otežanim disanjem, iscjetkom iz nosa, pojavom mjehurića na rubovima usne šupljine te disanjem otvorenih ustiju upućuje na teške infekcije dišnog sustava, prvenstveno upale pluća. Upala pluća se javlja u dva oblika. Akutni oblik nastupa vrlo brzo pa smrt može nastupiti unutar nekoliko sati. Vrlo je važno odmah reagirati te na vrijeme započeti  terapijom antibiotika. U kroničnom obliku, kornjače imaju manje izražene respiratorne simptome. U ovoj fazi može i ne mora biti prisutan iscjedak iz nosa, a najčešće kornjače imaju očuvan apetiti. Dijagnoza se može posatviti na temelju kliničkog nalaza i RTG snimke pluća, kada sa sigurnošću možemo zaključiti u kojem se stadiju upale pluća kornjača nalazi. Bolest se liječi injekcionom antibiotika kroz minimalno 5 dana. Vrlo je bitno povisiti temperaturu u terariju do 30°C ili kornjaču smjestiti na toplo i prozračno mjesto, kako bi se potaknuo stanični metabolizam i prirodni imunitet. Osim navedenoga, simptomi koje opisujete u Vaše kornjače mogu biti posljedicom kontakta sa nekom od opasnih toksičnih tvari (kemikalije, sredstva za čišćenje i sl.) te uslijed unutrašnjih krvarenja kao posljedicom traume pri padu. Zatim, otvorene lezije na koži i sluznici oko usta ili jako zacrvenjena koža uz redovito otečenje očiju posljedicom je avitaminoze vitamina A ali i kožnih infekcija mikrobiološke etiologije (bakterije, virusi ili gljivice). U kornjača se često javlja i stomatitis - bakterijska infekcija koja zahvaća zubno meso ili desni, nepce ili jezik. Ukoliko se proces ne liječi, infekcija se nerijetko širi na kosti vilice, pa je tako u uznapredovalim slučajevima glavna metoda liječenja resekcija viličnih kostiju ili okolnog tkiva. Bitno je pri tome napomenuti kako se ovo oboljenje ne javlja samostalno, već kao sekundarna infekcija nekoj sistemskoj infekciji. Sva navedena stanja zahtjevaju urgentnu medicinsku pomoć, a u svrhu pravovremene dijagnostike i pravilno poduzete terapije. Savjetujem Vam da se obratite za pomoć kolegici Maji Lukač, dr. vet. med. koja je specijalist za liječenje gmazova na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kontakt tel. 01/2390-410.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Iz prirode (stajaćice u Lici) uzeli smo oplođene jajne stanice žabe zbog prjetnje stanara mjesta da će ih potrovati. Sada kada su se razvili u punoglavce, primjećujemo da je riječ o smeđoj žabi (a svi vodozemci na području Hrvatske su zaštićeni), želimo pomoći u očuvanju populacije i kada se razvojni sistem privede kraju, želimo ih pustiti u mirnu sjataćicu gdje ih zasigurno nitko neće smetati. Zanima me koje alge bi im bilo najbolje davati dok su još u stadiju punoglavca i ima li tih algi u Pet centrima Zagreb. Unaprijed zahvaljujem, Tea O: O osnovama držanja punoglavaca pisala je kolegica Dragica Nemeš, dr. vet. med. ovdje. Desetak dana od početka mriješćenja punoglavci izlaze iz ovoja i pričvrste se uz vodene biljke. Nakon napuštanja ovoja punoglavci se još uvijek hrane ostacima žumanjka  svojih jaja jer još nemaju usne šupljine. Dišu škrgama koje su perasto razgranate na prednjim bočnim dijelovima tijela. Nakon dan-dva otvore se usta i počinje hranjenje vodenim biljkama koje rastu na listovima većih biljaka. Nakon toga gube vanjske škrge i počinju disati unutarnjim škrgama koje su slične ribljim. Punoglavci su još uvijek biljojedi i u posudi moraju imati redovito vodenih biljaka koje će trgati čeljustima. Može im se staviti i bilje i mulj iz bare iz koje ste ih uzeli, te pokoje drvo ili kamen obrasato algama. Može im se dati i blanširano zelje i salata, špinat, a možete i kupiti vodeno bilje za akvarij. Nakon 6-7 tjedana punoglavcima počnu rasti udovi. Prvo se pojave stražnje noge u obliku malih pupoljaka pri bazi repa, a dosta kasnije pojave se i prednje noge. Nakon pojave prednjih nogu punoglavci su uglavnom mesojedi pa ih možete hraniti i sitno mljevenim mesom. Tada i rep postupno nestaje, a životinje izlazi na površinu i guta zrak koji ulazi u novorazvijena pluća. Tada i sve više sliči žabi pa je potrebno staviti podlogu na koju se mogu popeti (busen trave ili komad cigle...) i osigurajte poklopcem da ne može iskočiti van. Čim mlade žabice počnu skakati morate ih pustiti u vodu jer im nećete moći osigurati dovoljnu količinu insekata za hranu. Vratite ih na mjesto s kojeg ste pokupili mrijest. U Pet centru imamo u ponudi Tetra Natura AlgaeMix od tetre. To je kompletna hrana u obliku želea obogaćenog Nori algama za sve vrste ribica. Sa prirodnom kvalitetom Nori alga bogata hranjivim sastojcima i vitaminima. Od Sere imamo u ponudi Spirulina tablete tabletiranu hranu za algojedne ribice te od Dajane Spirulina Wafer za biljojedne ribe dna koje sadrži ekstrakt biljnih protina, mljevene školjke, pšenično brašno, alge (Spirulina, Chlorella), riblje brašno i riblje prerađevine, sušeni kvasac, povrće (špinat), riblje ulje i lecitin. Također im možete ponuditi morske alge u prahu ili tabletama od Canine, visokovrijedan proizvod dobiven od svježih morskih algi (Acophyllum). Visoka biološka vrijednost dobiva se sušenjem algi i sadrže mnogo aminokiselina. Algolith od Beaphara je dopunska hrana koja se isto sastoji od brašna morskih algi.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam 2 leopard gekona, mladog mužjaka i odraslu ženku. Razmišljam o nabavi novog terarija i odraslog mužjaka. Tada bih mladog gekona zadržao u terariju u kojemu trenutno držim oba gekona, a mužjaka i ženku bih stavio u novi terarij zbog parenja. Zanima me je li dovoljan terarij za mužjaka i ženku u vrijeme parenja – duljine 90 cm i širine 30 cm. Unaprijed hvala, Bruno O: Minimalna veličina terarija za jednog gekona trebala bi otprilike biti 60x30x30 cm (50 litara). Za 2 - 3 odrasle jedinke terarij bi trebao biti veliki oko 90x45x45 cm.  Važno je samo napomenuti da se ne smije držati zajedno 2 mužjaka nakon što postanu spolno zreli jer su jako teritorijalni pa se nekad zbog prevlasti mogu potući i do smrti. Što se, pak, tiče parenja, s jednim mužjakom možete slobodno držati i do 2 -3 ženke. U slučaju da se radi o samo jednoj ženki, onda ju se nakon nekog vremena preporuča odvojiti kako ju pretjerano parenje ne bi iscrpilo. Također, u to vrijeme potrebno je ženkama dodatno davati kalcij budući da su zbog leženja jaja sklone njegovoj nestašici, što može rezultirati različitim zdravstvenim problemima. U tu svrhu možete koristiti neki od preparata poput MicroCalciuma (JBL) - kalcijevog pudera koji se posipa po hrani (insektima) te ima visoku moć apsorpcije iz probavnog trakta gmazova. Ostale informacije i savjete o držanju, prehrani i razmnožavanju leopard gekona možete pročitati u našoj rubrici Moj ljubimac.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me da li se može bogomoljka držati kao kućni ljubimac, ako može zanima me što joj moram osigurati. Da li se može držati, npr. s kornjačama, gušterima itd.? Zanima me općenito o njima. Za početak  bih nabavila malu bogomoljku. Hvala, pozdrav iz Zadra. Kako izgleda bogomoljka O: Bogomoljka (Mantodea) pripada redu kukaca koji je dobio ime po načinu na koji drži svoje prednje ekstremitete - sklopljene, i na takav način podsjećaju na sklopljene ruke pri molitvi. Ovi kukci pripadaju grabežljivcima koji mogu narasti i preko 8 cm. U pravilu, ženke su veće od mužjaka. Do danas je utvrđeno 8 porodica ovih kukaca s preko 2000 različitih vrsta. U prirodnom staništu, može ih se naći u toplijim predjelima Zemlje. Životni vijek i prehrana bogomoljke Prosječni životni vijek se kreće između 6 mjeseci i 1 godine, ovisno o vrsti. U prirodi se hrane sa svim što mogu pojesti - leptiri, skakavci, muhe, drugi kukci,... te pokazuju aktivnost za vrijeme dana. Bogomoljka kao kućni ljubimac U slučaju da se odlučite da uzgajate ovu vrstu životinja, potrebno bi bilo osigurati im prikladne uvjete držanja, uvjete koji bi trebali oponašati uvjete od kuda i potječu. Tako, u terariju bi trebalo osigurati konstantnu temperaturu od 20-30 °C te posudu s vodom i na dnevnoj osnovi prikladnu prehranu. Veličine terarija su: - širina terarija - minimalno dva puta dužine tijela ljubimca,- visina terarija - minimalno tri puta dužine tijela. Najčešće se koriste terariji veličine 30x30x30 cm. U terarij se stavlja supstrat na pod, npr. treset, vermikulit (2-3cm debljine), te se postave biljke (umjetne ili prave), ali ne u prevelikoj količini (kako bi se ostavilo dovoljno mjesta ljubimcu da se kreće).   Vlažnost u terariju bi se trebala kretati oko 60%, odnosno trebalo bi se prilagoditi svakoj vrsti u skladu s njenim osobitostima. Zašto bogomoljka jede mužjaka? U slučaju da se odlučite da imate i mužjaka i ženku te da "produžite vrstu" potrebno bi bilo stalno nadgledati parenja te ispred ženke konstantno osigurati dovoljne količine hrane. Razlog je u činjenici da se nerijetko zna dogoditi da ženka u nedostatku prehrane napadne i pojede mužjaka. Polaganje jajašaca Po svakom parenju, ženka položi 30 do 300 jajašaca u posebnu vrećicu (ooteka) koju nerijetko postavi na neko sigurno povišeno mjesto. Kroz narednih nekoliko mjeseci moguće je očekivati podmladak. Suživot bogomoljke i drugih životinja U pravilu se izbjegava držati zajedno životinje koje bi u prirodi bile potencijalni neprijatelji, odnosno koje bi se međusobno mogle ozlijediti. Naime, gušteri se u prirodi hrane različitim kukcima, paucima, puževima,... što ih čini neprikladnim odabirom za zajednički suživot s bogomoljkama. Slična je situacija i s čančarama, jer iako se oni hrane različitim povrćem, u prirodi jedu više-manje sve. Tako, na obroku im se mogu pronaći i crvići, gusjenice, pužići,... Stoga, uzgajivači savjetuju da bi međusobni suživot  bogomoljke s drugim životinjama, životinjama koje u prehrani mogu imati i kukce, trebalo izbjegavati. Za više informacija, pročitajte i članak Bogomoljka - razmnožavanje, ishrana i uvjeti u terariju. Više o ovoj egzotičnoj vrsti životinja možete saznati i na adresi Zoološkog vrta u Zagrebu.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam crvenouhu kornjaču, stara je 5 godina, prije par dana je dobila proljev i ne znam šta da napravim. Hvala unaprijed. MateoO: U prirodi se kornjače  hrane ribicama, račićima, puževima, biljkama, strvinama, punoglavcima. Kornjače držane u terariju hrane se  raznim gotovim  hranama: najčešće sušene račiće (gamare) ili štapiće koji su potpuna prehrana. Kornjaču zbog njenog zdravlja morate hraniti raznoliko. Mlade  najviše jedu meso, dok odrasle jedu podjednako meso i bilje.  Kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med.  pisala je detaljnije o prehrani vodenih kornjača u tekstu Prehrana crvenouhe kornjače.  Nastalo stanje može biti posljedica grešaka u prehrani, naime ako dajete kornjači mnogo voća (zbog veće količine šećera) ili meso s više masnoće dolazi do probavnih poremećaja. Ako je stanje blažeg oblika može pomoći promjena hrane na bazi suhih račića i peleta. Druga mogućnost je da se radi o crijevnim parazitima ili bakterijskoj upali probavnog sustava, što zahtijeva liječenje. Ako se stanje ne popravi u narednih nekoliko dana, svakako Vam preporučam da svoju kornjačicu odvedete veterinaru koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača, koji će na osnovu kliničkog pregleda, odrediti terapiju ukoliko ona bude potrebna. Kako bi se kornjačica oporavila što prije, uz terapiju vrlo je važno i poboljašti uvjete u terariju. Savjetujem i dodavanje multivitaminskih pripravaka.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Planiramo nabaviti gekona pa me zanima postoje li razlike u ponašanju različitih vrsta, znam za Tokay da je nešto agresivniji od drugih, a kako je sa leopard i fat tail gekonom, navikavaju li se na vlasnike ili trebamo biti svjesni da će biti tu i tamo koji ugriz prilikom čišćenja ili hranjenja? Zahvaljujem na odgovoru. Pozdrav! DacaO: Među nabrojanim gekonima postoji razlika u ponašanju. Dok su leopard i fat tail gekoni relativno mirni, tokay gekoni su uvijek spremni skočiti na ponuđenu hranu, pa tako i na ruku koja im hranu pruža. Stoga ovu vrstu gekona nije uputno hraniti iz ruke kao ni uzimati bez zaštitnih rukavica. Leopard i fat tail gekone možete s vremenom naviknuti na povremeno držanje u rukama, ali isto tako ne treba isključiti zabunu životinja i pokušaj hvatanja ruke kao plijena. Pri tome je dobro uvijek imati u blizini prskalicu s običnom vodom kojom ćete poprskati gekona ukolko se odluči na napad. Prskanjem ćete ga odbiti, a ukoliko i dođe do ugriza životinja će sama otvoriti usta čime ćete izbjeći povrede čeljusti i mekih struktura usne šupljine koji se mogu dogoditi pri pokušaju otvaranja usta. O pojedinim gekonima i njihovom držanju detaljnije smo pisali i u ranije objavljenim odgovorima Leopard gekon, Tokay gekon i Fat tail gekon.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam 10-ak odraslih čančara, otprilike je omjer 5 mužjaka i 5 ženki. Držim ih u vrtu, možda 6-7 m2. Bih li ih trebao razdvajati ili...?Hvala, Tomislav O: Dimenzije prostora u kojem borave kornjače ovise o veličini  i njihovu broju. Dužina bi trebala biti jednaka dužini kornjače x 5 te širini kornjače x 4 duljina oklopa i  visina 3 x širina oklopa, pomnoženo s brojem životinja. Kao supstrat za podlogu ,najbolje je koristiti kvalitetno sijeno, u koje se životinje često skrivaju i rado ga jedu. Mogući problem pri korištenju ostalih supstrata je u tome što su kornjače su vrlo proždrljive te prilikom hranjenja gutaju supstrat podloge, što izaziva začep crijeva koji može biti i smrtonosan. Kornjače ženke su spolno zrele s 10 godina.  U prirodi žive pojedinačno, samo u vrijeme parenja traže partnera. Rastu vrlo sporo i rastu tijekom cijelog života, ali zato imaju dugi životni vijek. Neobično je otporna te izuzetno dobro preživljava razne ozljede. Iz zimskog se sna budi u ožujku i travnju, kada pronalazi partnera za parenje. Parenje se odvija u lipnju, kada ženke proizvode posebne mirise, kojima privlače mužjaka. Mužjaci u vrijeme parenja postaju vrlo ratoborni. Međusobno se hrvaju i  kao suparnici nastoje jedan drugoga prevrnuti na leđa. U međusobnoj potjeri znaju se i satima sukobljavati u  žestokoj borbi. Pobijeđeni , prevrnut na leđa dugo će mlatarati nogama dok mu ne uspije stati na noge. Kornjače grizu bezubim čeljustima kao oštrim kljunom pa tako mogu jedan drugom nanjeti ozljede. Uzevši u obzir njihovo prirodno ponašanje i činjenicu da u pravilu žive samotnjački život, prevelika napučenost nije preporučljiva. Potrebno je u što većoj mjeri imitirati prirodno stanište. Ako izračunata dimenzija ne zadovoljava i ako se pojavi agresije mužjaka, potrebno ih je razdvojiti. O čančarama pisala je i kolegica Ivana Mlinar-Gruja dr. vet. med. u istoimenom odgovoru Čančara.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me jeste li ikad čuli da se mravi mogu imati kao kućni ljubimci? Zanima me da li je to moguće? I što bih trebao sve napraviti? Ne bih htio veliki mravinjak. Hvala O: Mravi pripadaju skupini životinja koji mogu biti dobri kućni ljubimci ako im se osiguraju određeni preduvjeti. Za početak je potrebno pronaći kraljicu. Kraljicu je moguće pronaći najčešće i najlakše za vrijeme godišnjih "svadbenih" letova, kada kraljice i mužjaci izlaze iz svojih mravinjaka i kreću na parenja. Među velikom većinom "letećih" mrava, kraljicu je moguće razaznati na temelju njene veličine. Naime, ona je znatno veća od ostalih mrava. Nakon parenja, kraljica odbacuje krila i počinje tražiti mjesto za nesenje jaja (gnijezdo). U ovom trenutku je, prema savjetima mnogih uzgajivača ove vrste životinja, najbolje uzeti kraljicu i smjestiti je u prikladan prostor ispunjen vlažnim tlom i koji nije na direktnoj sunčevoj svjetlosti. Tada, kraljica kopa malenu komoricu u koju će položiti jajašca. Kroz nekoliko mjeseci, jajašca će proći razvojni ciklus (jaja – larva - pupa) te će se pojaviti potpuno odrastao mrav. Ova prva generacija mrava, u pravilu, bit će nešto manji nego što bi njihova vrsta inače (u prirodi) trebala biti. Razlog leži u činjenici da tijekom svoga rasta i razvoja nisu imali dovoljne količine hrane. Stoga, potrebno bi bilo osigurati i dovoljne količine hrane. Što se tiče hranidbe, mravi nisu poznati kao neki "izbirljivci". Tako, možete im ponuditi malo meda na namočenom kuhinjskom papirnatom ručniku te s vremena na vrijeme nekog uginulog insekta (npr. jednom tjedno da bi se podmirila potreba za proteinima). Naravno, ovdje bi trebalo obratiti pažnju i na pojedine vrste mrava te njihove specifične potrebe vezane uz hranidbu. Za smještaj se mogu koristiti različiti stakleni terariji ispunjeni zemljom, kako bi se moglo pratiti i gledati kako radi i razvija se kolonija mrava. Naravno, ovdje bi trebalo prostor, tlo i okoliš u terariju urediti prema potrebama i zahtjevima svake pojedine vrste mrava. Iz tog razloga, uzgajivači savjetuju da bi najbolje bilo uzeti zemlju i dijelove za držanje mrava na mjestu gdje su mravi u prirodi i pronađeni. Također, ovdje bi trebalo naglasiti da se ne pokušava iskopati mravinjak iz prirode i na takav način "preseliti" ga u svoj terarij. Naime, mravi svoje mravinjake kopaju nerijetko poprilično duboko te se prolazi mravinjaka mogu rastezati na sve strane i na veće udaljenosti. Iz tog razloga, veća je vjerojatnost da ćete u konačnici uništiti mravinjak u razvoju i kraljicu, nego što ćete eventualno uspjeti preseliti ih. U držanju mrava u terariju trebalo bi osigurati da isti iz njega ne pobjegnu. To se može osigurati stvaranjem neke od prirodnih barijera (npr. voda). Međutim, mravi nerijetko preko nje mogu prijeći stvarajući mostiće. Također, moguće je koristiti i ulje, etanol, sapun,... Kako su mravi osjetljivi na različita kemijska sredstva, odnosno kako im je teško održati kontakt na skliskim površinama (ulje), od istih se i udaljavaju. Međutim, ista sredstva nemojte držati unutar terarija kako ista ne bi dodatno onečistila mravinjak i ugrozila život mrava. Ono što se svi uzgajivači ove vrste životinja slažu jest i to da su oni prvenstveno za promatranje i gledanje, a ne za diranje. Također, izbjegavajte miješanje mrava iz različitih kolonija jer će to dovesti do sukoba i međusobnog uništavanja mrava. Više o ovoj temi možete saznati i na adresi Zoološkog vrta u Zagrebu, Maksimirski perivoj bb.