Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pre neki dan sam se vratio sa terena tj. od kuće sam bio otsutan nekih 10-ak dana i primetio sam kod bradate agame da su joj oči potpuno zatvorene, odnosno totalno prekrivene beličastom do sivkastom skramom. Radi se o subadultnoj jedinki bradate agame koja je bila u dobroj fizičkoj kondiciji, na optimalnoj temperaturi 28-30 stepena i prisutnom obaveznom UV lampom. Zbog zatvorenih očiju sad slabo jede te je malo smršala i satima leži na drvetu ispod UV lampe. Pokušao sam mlakom vodom da skinem skramu mađutim to je samo delimično rešilo problem, tj. skinula se sa spoja kapaka, ali i dalje ne može da otvori kapke. S poštovanjem i unapred zahvalan, MihajloO: Bradate agame najčešće su držani reptili kao kućni ljubimci zbog svoje mirne prirode, društvenosti i neagresivnosti. Promatranje njenog prirodnog ponašanja i uočavanje bilo kakvih promjena u samom ponašanju ali i vanjskom izgledu uvelike pomaže kod identificiranja problema sa zdravljem a isto tako pomaže i pri identifikaciji problema očiju.U bradatih agama najčešće se javljaju slijedeće poremetnje na oku:Upala i iritacija - pijesak ili neki drugi dio podloge može mehanički iritirati rožnicu i treći očni kapak u bradatih agama i to je najčešći problem očiju. Kod ovakvog problema pomaže ispiranje većim količinama fiziološkom otopinom ili blagom otopinom soli kako bi se isprale čestice. Ponekad  je terapiju potrebno upotpuniti antibiotskim kapima ili mastima po preporuci veterinara a na osnovu pregleda s obzirom na mogućnost oštećenja rožnice uslijed mehaničke iritacije npr. pijeskom. Također je pregled indiciran ukoliko se nakon tjedan dana ispiranja oka samo fiziološkom otopinom ili blagom otopinom soli simptomi ne povlače. Kod ovakvih iritacija oka savjetuje se i zamjena podloge nekim manje trusnim materijalom poput tepiha za reptile ili neke druge spužvaste podloge kao i hranjenje agame van pjeskovite površine.Fotokeratokonjunktivitis - javlja se kada dođe do iritacije rožnice i trećeg očnog kapka a što se vidi kao otečenje i zatvaranja oka. Također se uočava i promjena u ponašanju, bradata agama postaje letargična i depresivna. Iritacija nastaje kao posljedica promjene osvjetljenja ili ukoliko je agama preblizu izvora svjetla. U ovom slučaju pomaže jedino promjena osvjetljenja i smještanje lampe na veću visinu.Blefarospazam - predstavlja nevoljne pokrete oka ili žmirkanje koje se povremeno javlja u nekih bradatih agama. Nekoliko je uzroka ovoj pojavi, no suhoća sluznice oka, infekcija ili iritacija pijeskom ili drugim stranim predmetom su najčešći. I kod ovog slučaja pomaže ispiranje oka ukoliko nema oštećenja rožnice. Ukoliko je došlo do oštečenja rožnice, prema preporuci veterinara primijenjuju se lokalne antibiotske kapi ili mast za oči.Općenito u reptila bilateralno ili unilateralno otečenje očiju može biti uzrokom infekcija unutar samog oka, iza oka ili iza očne duplje pa ako se problem zanemari dovodi do odvajanja mrežnice od ostalih struktura, sljepoće te čak i neophodnom enukleacijom (uklanjanje očne jabučice). Također, otečenje može biti i posljedicom povećanog intraokularnog tlaka, često simptomom infekcije, ozljede ili nekog drugog zdravstvenog problema a neliječenje dovodi do sljepoće.Zbog specifičnosti oboljenja i liječenja problema sa očima u bradatih agama, neophodan je pregled u veterinarskoj ambulanti ukoliko se simptomi kroz period od 5 do 7 dana ne povlače.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Radi se o kopnenoj kornjači, čančari. Naime, živim u stanu i htjela bih da imam čančaru. Ali imam jedan problem. Nemam vrt i ne znam ni sama da li je to pametno. Obožavam čančare. Htjela bih vas pitati da li ima mogućnosti da kornjaču držim u stanu? Za početak bih nabavila skroz malu kornjačicu. One sporo rastu, koliko sam čula. Imam plastični veiki terarij, koji mi se čini ok za nju. Upućena sam u prehranu i sve ostalo, samo me brine smještaj za nju. Nabavila bih joj i uv lampu, bez koje ona ne može. Ali imam gradsku terasu u koja je izložena suncu, a ima malo i hlada. Ona bih mogla ponekad i tu da se prošeta. Molim vas za pomoć. Unapred hvala, TihanaO: Nastamba, tj. njene dimenzije, ovise o veličini životinja i njihovu broju, a dužina bi joj trebala biti jednaka dužini kornjače x 5, te širini kornjače x 3, pomnoženo s brojem životinja.Kao supstrat može se koristiti šljunak ili mješavina treseta i zemlje, a također je dobro i  kvalitetno sijeno, u koje se životinja često skriva i rado ga jede. Problem pri korištenju  supstrata je u tome što su kornjače vrlo proždrljive te prilikom hranjenja gutaju supstrat, što izaziva začep crijeva koji može biti i smrtonosan, a izuzetak je jedino sijeno. Ako se koristi terarij, bitno je da njegovi donji dijelovi nisu prozirni jer životinja tada stalno pokušava izići, što joj uzrokuje stres, a može uzrokovati i brojne ozljede glave i udova.Potrebno je skrivalište, u koje se životinja može sakriti i to veličine za više kornjača. Vanjski prostor mora biti dobro ograđen jer kornjače dobro kopaju i mogu lako prokopati prolaz, a podloga mora biti zemljana ili travnata sa skrivalištem na više mjesta, po mogućnosti u hladu.Držali ih u terariju ili na otvorenom prostoru potrebno je da imaju jedan plići, a širi tanjur s vodom kakao bi po potrebi mogle piti.Čančare mogu živjeti u prostoru kakav ste opisali, naime pridržavajte se navedenih dimenzija i pazite na uvjete držanja kako biste izbjegli moguće uvjetne  bolesti nastale nepovoljnim držanjem. Korisne informacije o toj temi možete pročitati ovdje.O čančarama i njihovom držanju također smo pisali i ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas, recite mi kako da spriječim bolesti guštera baziliska i koje su moguće bolesti? DinoO: Bazilisk je gušter koji je rasprostranjen na području Srednje i Južne Amerike, i to u okolini rijeka i njenih tokova. Specifičnost ove životinjske vrste je mogućnost hodanja i trčanja po vodi. Naime, na stražnjim ekstremitetima posjeduju plivaću kožicu, koja im u određenim slučajevima (kao što su bijeg od potencijalnih predatora i neprijatelja), omogućava da se bitno poveća površina, koja stvarajući zračni jastučić između ekstremiteta i površine vode sprječava baziliska da potone.Držan u zatočeništvu, bazilisk može oboljeti od različitih bolesti. Tako, mogu se pojaviti različite ozljede prednjih dijelova usta, nastalih kao posljedica stalnog trljanja ili udaranja o dijelove ili predmete u terariju. Nerijetko, razlog leži i u toj činjenici da ovi gušteri nisu svjesni stakla koje ih okružuje. U svakom slučaju, potrebno bi bilo što ranije takve ozljede tretirati, kako se stanje ne bi zakompliciralo i preraslo u ozbiljnije infekcije.Problemi se mogu pojaviti i kao posljedica nepravilnih uvjeta držanja ove životinjske vrste. Naime, ako im se ne osigura dovoljna količina prikladnog UV svijetla, kalcija ili vitamina D postoji velika vjerojatnost pojave različitih oblika metaboličkih bolesti kostiju te njihovih deformacija.Česte su i upale usta (stomatitis) uzrokovane bakterijama u ili oko samih usta. Ako se ljubimci ne liječe (najčešće se koriste lokalni antibiotici propisani po pregledu veterinara), ljubimac fizički i imunološki slabi jer mu je ograničen unos svih potrebitih nutritivnih elemenata. Česte kontrole usne šupljine mogu prevenirati pojavu ozbiljnijih problema.Veliki problem leži i u parazitima, i ektoparazitima (krpelji, grinje,...) i endoparazitima (oblići, protozoi,...). Ako se utvrdi postojanje ektoparazita, potrebno bi ih bilo ukloniti, a mjesta na kojima su parazitirali antiseptikom tretirati kako bi se umanjila vjerojatnost infekcije. U slučajevima probavnih smetnji (proljev i gubitak tjelesne težine) potrebno bi bilo odnijeti stolicu na koprološku pretragu kod veterinara te prema dijagnozi odrediti najprikladniji način tretiranja određenog stanja.Više korisnih informacija možete saznati i od djelatnika ili veterinara u sklopu Zoološkog vrta u Zagrebu.Također, više o smeđem i zelenom bazilisku te uvjetima držanja možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam pitanje u vezi čančara. Prošle godine sam u srpnju kod moje ženke našla 4 bijela jaja, koja su bila vani, na zemlji i nije ih zakopavala, čak je jedno pregazila pa je puklo. Kasnije sam sama zakopala jaja u zemlju i ništa se nije izleglo. Želim znati kako da postupim ove godine ako zateknem jaja na zemlji. Smijem li ih staviti u posebnu posudu sa zemljom u kojoj će temperatura biti oko 30 stupnjeva celzijusovih? Stvarno bih htjela male kornjače. Unaprijed hvala, MateaO: O razmnožavanju čančara pisao je vrlo  detaljno kolega Marko Vincek, dr.vet.med. ovdje.   Ženke čančare su spolno zrele s oko 10 godina. U mužjaka se sperma stvara tijekom ljeta i ostaje kroz hibernaciju do sljedećeg proljeća i parenja, a kod ženke se također jaja počinju ljeti razvijati i razvoj im se dovršava na proljeće. Prije krajnjeg razvoja ljuske, potrebno je da bude oplođeno.Također, ženka se ne mora svaki put pariti da bi jaja bila oplođena jer ima sposobnost čuvanja sperme u sebi do četiri godine. To znači da čak i ako nema mužjaka oko sebe, može sama oploditi svoja jaja u razdoblju od jedne do tri godine od kada je primila spermu.Ženka hoda uokolo i isprobava zemlju tražeći najpovoljnije mjesto za polaganje jaja s najboljom vlažnošću, temperaturom tla i osunčanošću. Iskopane rupe u vrtu znače da je ženka već pokušavala položiti svoja jaja, ali je bila ometana pa to nije uspjela. Ostavite kornjaču na miru i osigurajte joj mir, a posebno  je važno privremeno maknuti mužjaka da joj ne smeta pri polaganju jer u zatočeništvu nema dovoljno veliki prostor kao u prirodi da bi se od njega sakrila.Kad kornjača položi jaja, nikako nemojte zbog radoznalosti otkopavati jaja jer biste lako mogli uništiti čitavo njeno potomstvo, naime ukoliko se okreću već položena jaja, zametak koji se počeo razvijati ugine.Ukoliko se male kornjače ne pojave u tom određenom  razdoblju, nema razloga za zabrinutost jer inkubacija ponekad traje i do 103 dana.Ne pomažite mladim kornjačama da izađu iz jajeta pa i onda kada su do pola izležena jer biste učinili više štete nego koristi. U slučaju hladnije godine kornjačice se ne moraju ni pojaviti na površini zemlje. Ako je inkubacija trajala duže, mlade kornjače ostanu zakopane u zemlji, gdje hiberniraju do slijedećeg proljeća.U zatočeništvu se kornjače mogu pariti i ženka položiti jaja u iskopanu rupu na mjesto koje je najpovoljnije, ali zbog pomanjkanja prostora mogu gaziti po tom mjestu i tako ugroziti jaja.Teško da mi ljudi znamo koje bi mjesto bilo dobro za jaja pa je preporuka da se mjesto odabrano od strane kornjače zaštiti od mogućih pristupa, bilo samih kornjača, bilo drugih životinja i ljudi, a dalje je sve u rukama prirode.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Pozdrav svim zaposlenicima Pet centra. Zanima me kakve bi se grane (vrsta stabla) mogle koristiti u terariju za crvenouhe i žutouhe kornjače za penjanje? Hvala,MateoO: Crvenouhe i žutouhe kornjače su poluvodene kornjače porijeklom iz južnijih dijelova SAD-a. Kao domaće vrste u SAD-u, nalaze se u svim slatkim, mirnim i toplim vodama, a to uključuje rukavce, kanale, bare. Njihova staništa su često gusto obrasla vodenim biljem, kojim se uglavnom hrane odrasle jedinke.Preferiraju tiha područja s osunčanim suhim mjestima nedaleko od vode, kao što je kamenje i plutajuće grane.Grane koje se mogu staviti u akvaterarij za kornjače trebaju biti od drveća koje i inače raste uz vodu,  kao npr. vrbe, johe, topole i koje ne sadrži tanin koji bi ispuštalo u vodu.Kornjačama se treba omogućiti vodeni prostor u kojem obavljaju sve životne funkcije i suhi prostor koji je važan za odmaranje i sunčanje jer tako se sintetizira važan vitamin D.Obavezno im je omogućiti i pravilno osvjetljenje UVA - UVB neonkom te filter i grijač.Vi vjerojatno znate sve o osnovnoj opremi, a o suživotu žutouhe i crvenouhe kornjače pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U zadnje vrijeme se moja kornjača, stara 3 godine, počela gristi, tj. sama sebe grize za noge. Zanima me posljedica čega je to i kako da to spriječim? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. Pozdrav, AnaO: Uzroci ponašanja Vašeg ljubimca mogu biti mnogobrojni. Tako, ljubimac se može gristi kao posljedica presvlačenja i na takav način ubrzava i olakšava skidanje kože. Također, uzrok ponašanja mogu biti i različiti nametnici, infekcije ili mehaničke ozljede ili greške u prehrani koje izazivaju svrbež i iritaciju kože. Naime, presvlačenje je fiziološka pojava kod kornjača. Ako se kornjače drže u ispravnim uvjetima te prikladno hrane, postepeno dolazi i do presvlačenja. Posljedično dolazi do ljuštenja kože te se sam ljubimac nerijetko grize kako bi pomogao skinuti odumrlu kožu. Nerijetko, i samo vlasnici postave različito veće kamenje u akvaterarij kako bi olakšali ljubimcu skidanje odumrle kože i ubrzali sam proces.Kako su najčešći uzroci bolesti kod kornjača loši ili neadekvatni uvjeti držanja, za početak Vam savjetujem da dobro provjerite iste. Korisne informacije o držanju kornjača možete saznati i na našim informativnim stranicama Moj ljubimac.Također, savjetujem Vam da u narednih nekoliko dana pratite ponašanje svog ljubimca te kontrolirate kako se kreće, da li uzima hranu, da li izlazi na "kopno" da se sunča,... Također, promijenite vodu i dobro počistite sve predmete koje postavljate u akvaterarij.U svakom slučaju, ako se specifično navedeno ponašanje i dalje nastavi, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara. Isti će biti u mogućnosti procijeniti razloge specifičnog ponašanja ljubimca te Vas, u skladu s dijagnozom, dalje savjetovati.

 Odgovara: mr. sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Nadam se da ćete mi pomoći. Dobila sam prije mjesec i pol dva vijetnamska paličnjaka koji su sad počeli i ispuštati jajašca. Hranim ih salatom i špricam im terarij vodom. Jedan je potpuno zdrav i normalan. No, ovaj petak su se drugom paličnjaku ukočile skoro sve nožice. Nije se mogao ni popeti na stijenke terarija. Jučer je zapeo s jednom prednjom nožicom za drugu, nakon čega si je otkinuo pola jedne i na kraju cijelu drugu. Ne znam, ali imam dojam da mu se nožice suše jer mu se više ni ne lijepe oni završeci na nožicama. Tako da se trenutno ne može uopće pomaknuti, samo diže nožice gore-dolje. Hranim ga tako da mu stavim salatu direktno ispred glave, tako da ju može dohvatiti. Strah me je jer da se hoće presvući, ne bi se mogao popeti na poklopac terarija i ugušio bi se! Ako imate ikakav savijet kako mu mogu pomoći, bila bih vam jako zahvalna. A ako ne, da mi bar kažete od čega bi to moglo biti? Molim vas odgovorite mi što prije, jer mi je ovo jako važno! Hvala vam unaprijed, Ana O: Vijetnamski paličnjaci bi trebali biti hranjeni samo lišćem kupina i ruža. U tom smislu im osiguravamo nutrijente bitne za normalan život i razvoj. Vijetnamski paličnjaci će prihvatiti i ostale vrste lišća ili zelene hrane, ali nastojte ih hraniti lišćem kupina.Potpora vitalnosti i odvijanju fizioloških procesa (kao što su razmnožavanje, presvlačenje itd.) svakako je i držanje u što optimalnijim uvjetima. Temperatura u terariju bi trebala biti oko 26°C, a špricanje vodenom maglicom (aerosol) trebalo bi provoditi svakodnevno, s time da se izbjegava direktno špricanje na paličnjaka.Uz držanje u povoljnim uvijetima, trebalo bi obratiti pozornost na eventualne promjene u samom terariju. Prisustvo plijesni možete otkriti već i promjenjenim tipičnim mirisom iznad terarija ili pojavom malih bijelih točkica na podlozi. Promjene na nožicama mogu biti posljedica metaboličkih problema, ali i mehaničkih oštećenja.Na žalost, ne raspolažem podacima o eventualnoj terapiji promjena koje opisujete na paličnjaku.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kupio sam tarantulu cyclosternum fasciatum. Zanima me da li je otrovna i koliki je razmak između hranjenja.Hvala, SašaO: Cyclosternum fasciatum je vrsta tarantula koja pripada tarantulama Novog svijeta. Prirodno stanište ove vrste je Costa Rica.Ova vrsta tarantula može narasti i do veličine od 12 cm. Smatra se da ova vrsta nije otrovna.Međutim, kako je ova vrsta tarantula po svom temperamentu  poprilično nervozna te ponekad zna biti i agresivna, smatra se da nije baš prikladan izbor za početnike.Idealni uvjeti držanja u zatočeništvu obuhvaćaju držanje u terariju prilagođenim tarantulama na temperaturi 21-30°C te vlazi 60-70%.Najčešće se hrani cvrčcima srednje veličine (2-3 komada) dva puta tjedno, odnosno ovisno o dobi i veličini ljubimca.Općenito o tarantulama možete saznati i u odgovoru mojih kolegica Zdravke Rumiha, dr. vet. med. ovdje i Ivane Mlinar-Gruja, dr. vet. med. ovdje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kornjaču staru 10 godina. Zapravo dvije, ali jedna je u zadnje vrijeme slabo pokretljiva, vrat joj je otečen (izgleda napuhano i s lijeve i s desne strane) i ne jede... Prije se znalo događati da ne jedu po tjedan dana, no to je bilo samo privremeno i poslije toga bi se sve vraćalo u normalu. Ali prije godinu dana, manja kornjača je prestala rasti, prije mjesec dana pojavila se otečenost i već dva tjedna ne jede. Također sam primjetila da se voda brže prlja, da ima izrazito neugodan miris i da je sluzava (bijela sluz). Hvala Vam unaprijed, TeaO: Mjesto na tijelu kornjače koje opisujete je najizloženije mehaničkim oštećenjima. Patološke promjene na vratu, stoga, imaju nekoliko uzroka: abrazije od grubog mjesta na oklopu (kod izvlačenja i uvlačenja  glave u oklop), ozljeda od nekog predmeta u akvaterariju (drvo za penjanje, kamen i sl.), komplikacije male ogrebotine sekundarnom bakterijskom infekcijom...Abscesi su pri tome najčešća komplikacija mehaničkih oštećenja, a najučestalije lokacije na tijelu na kojima se javljaju su područje oko ušiju, donja čeljust, dišni prohodi, noge, ali i unutarnji organi poput jetre. Abscesi se lako mogu uočiti ispod kože, a izgledaju poput tvrđih kvrga ili oteklina. Otečenja, pak, u području vrata mogu biti jedna od komplikacija upale uha. O potonjem je pisala kolegica Dragica Nemeš, dr. vet. med. ovdje.No, kako ste spomenuli relativno dug vremenski period trajanja ovih problema, ne treba niti izostaviti organska oboljenja poput bolesti štitnjače te donjih dišnih puteva.Svakako Vam preporučam posjet veterinaru koji će, na osnovu pregleda, diferencirati navedne procese te prema potrebi poduzeti odgovarajuću terapiju.Uvjeti u kojima vodene kornjače žive u akvaterariju najčešće su uzrok različitih abnormalnih stanja i oboljenja.Temperatura vode u akvaterariju trebala bi biti 25-26°C. Provjerite kolika je zaista temperatura vode, a ukoliko ga još nemate, svakako postavite termometar u vodu, kako biste kontrolirali temperaturu vode. Kornjače se vole sunčati, a na taj način osiguravaju i sintezu vitamina D3 koji sudjeluje u metabolizmu i resorpciji, odnosno transportu kalcija do skeleta i oklopa. U zatočeništvu je zato potrebno obavezno u akvaterarij postaviti adekvatno UV osvjetljenje s punim spektrom, odnosno UVA i UVB zrakama. Koriste se specijalne lampe, dužine i jačine s obzirom na veličinu akvaterarija. Ukoliko nemate takvo osvjetljenje, savjetujem - ukoliko ste u mogućnosti - da ga što prije postavite u akvaterarij. Ne pokušavajte kornjače stavljati pored prozora kako bi "uhvatile" malo sunca jer staklo propušta samo dio spektra, što nije nikako dovoljno, a propuh vrlo brzo dovodi do problema s dišnim sustavom, od kojih se najčešće javlja upala pluća.Osim osvjetljenja, važna je i pravilna prehrana, koja će podmiriti potrebe organizma za hranjivim tvarima i kalcijem, te ostalim mineralima. Ove kornjačice su svejedi, a primarna hrana je hrana animalnog podrijetla. Komercijalna hrana koja dolazi na tržište u obliku račića, briketića i slično, nije dostatna da bi organizam dobio dovoljno proteina, masti, ugljikohidrata, vitamina i minerala. Savjetujem obavezno uvođenje u prehranu sirovog bijelog pilećeg mesa, mljevene junetine i teletine, pileća jetrica, ribu, a možete dodavati i sitno sjeckanu salatu i mrkvu.Neugodan miris i bijela sluz posljedica su nakupljanja prevelike količine organske tvari u akvaterariju, a kao rezultat naseljavanje plijesni. Za smanjivanje neugodnog mirisa vode u akvaterariju poželjno bi bilo umetnuti amonijak remover u vrećicama (koji možete u Pet centrima nabaviti od proizvođača Fluval i AquaClear) i bilo bi poželjnije koristiti aktivni ugljen u granulama umjesto spužvastog (aktivni ugljen se mijenja jednom mjesečno), ukoliko imate takav model filtera. Ostale lijekove koji služe u tretmanu u svrhu smanjivanja količine amonijaka, algi ili organskih tvari bolje je izbjegavati već će od mnogo veće sigurnosti i učinkovitosti biti češće mijenjanje vode te kompletno čišćenje i pranje akvaterarija, opreme i ukrasa. Dobra kvaliteta vode svakako pogoduje bržem oporavku nakon bolesti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam jednu mladu Poecilotheriu regalis. Pošto baš nisam mogao naći nešto o njoj na netu, zanima me da li vi znate, koliko joj je vlage potrebno, ne znam da li je agresivna jer se meni čini mirnom i zadnje, kako bi mogao znati da li je mužjak ili ženka? Hvala unaprijed, EmanuelO: Indijska ornamentalna tarantula ili lat. Poecilotheria regalis je jedna od najvećih arborealnih vrsta tarantula. Kao što i u samom nazivu stoji, zemlja podrijetla joj je Indija (jugozapadni dijelovi države) te Šri Lanka. U svom prirodnom staništu živi u rupama visokog drveća gdje gradi asimetrične duguljaste mreže. Smatra se da ova vrsta tarantula nije za početnike jer se često spominje u kontekstu poprilično brze tarantule te ponekad poprilično agresivne (pogotovo kada se "provocira"). Odrasle jedinike ove vrste tarantula mogu prerasti veličine od 16 cm. Idealni uvjeti držanja ove vrste obuhvaćaju određene temperaturne parametre. Tako, idealne temperatura je unutar granica 25-30 C. Poželjna vlažnost zraka je 75-80%.Hrani se najčešće velikim skakavcima te žoharima.Terarij za držanje ove vrste bi trebao biti visok. U podlogu se može staviti negdje oko 5 cm vermiculita te se stavljaju predmeti za penjanje i skrivanje ljubimca.Više o ovoj vrsti tarantula možete saznati i na adresama različitih udruga za uzgoj tarantula i drugih egzotičnih vrsta te na adresi Zoološkog vrta u Zagrebu.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Ja mislim da moj gušter Phanter Gecko ima apsces. Razlog je to jer ima na vratu sa desne strane nešto crveno poput male kuglice! Guštera smo kupili u Pet centru prije 6 dana. Pa sad ne znam što je to, ali molim vas ako znate na što mislim da mi javite što bi to moglo biti.FilipO: Apsces kod gmazova definiramo kao lokalizirano nakupljanje gnojnog sadržaja uzrokovano bakterijskim, gljivičnim ili parazitskim  infekcijama, a nastaje u svrhu obrane samog organizma od širenja infekcije u ostale dijelove tijela.U većini slučajeva kod gmazova nastaje kao posljedica fizičkih trauma kao što su ugrizi, ozljede od materijala koje nalazimo u terarijima, injektivno apliciranje ljekova i sl., kada se pojavljuju kao vidljive kožne ili potkožne tvrde izbočine, rjeđe kao mekane tvorbe s tekućim gnojnim sastavom ili celulitis (bakterijska infekcija tkiva u organizmu s umanjenom opskrbom kisika).Sama tvorba životinji obično ne stvara probleme u smislu poremetnji općeg stanja, ali je apsces potrebno odstraniti da se infekt ne širi  u organizam i naknadno zbog pada imuniteta ne uzrokuje kliničku bolest.Prije obrade, ovisno o lokaciji i veličini apscesa, gmazovi se uvode u anesteziju, opću ili lokalnu, naravno uz prethodnu pripremu za operaciju u smislu davanja infuzija, sredstva protiv bolova i antibiotika. Apces kod gmazova se odstranjuje u potpunosti kirurškim putem, da bi se spriječio ponovni nastanak istog jer se ne može u potpunosti odstraniti samo običnom punkcijom i istiskivanjem sadržaja jer je gnoj tvrd i kompaktan i inkapsuliran u čvrstu kapsulu. Tkivo nakon vađenja kožnih ili potkožnih apscesa se ostavlja otvoreno. Tkivo unutar organizma nakon vađenja apscesa zahtjeva šivanje (kako tkiva tako i kože).  Nakon odstranjivanja apscesa životinja mora biti smještena u čisti prostor bez supstrata, s optimalnom temperaturom, te mora primati antibiotsku i analgetsku terapiju. Za zaraštavanje je potrebno nekoliko tjedana. Pri zaraštavanju potrebno je pratiti rubove rana prilikom presvlačenja kože životinja kako koža nebi zaostala po rubovima rane i stvarala predispoziciju za naseljavanje i kolonizaciju bakterija i gljivica.Naravno, potrebno je prvo razlučiti da nije riječ o tumoru (benigni ili maligni), osteomijelitisom (upalom koštanog tkiva) itd., što će učiniti veterinar. Savjetujem Vam da kontaktirate kolegicu Maju Lukač, dr. vet. med. koja je educirana za liječenje gmazova na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, konatkt tel. 01/2390-410.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kupila sam žutouhu kornjaču prije 3 mjeseca, većina internetskih stranica spominje crvenouhu kornjaču. Njezin način prehrane, njezine karakteristike itd. Mene zanima da li postoji kakva razlika u načinu prehrane, staništa između crvenouhe i žutouhe kornjače?  Da li slobodno primjenjujem Vaše savijete o prehrani crvenouhe kornjače na svoju žutouhu ili postoje neke stvari na koje bih trebala pripaziti? Također, da li je prirodno što moja Fiona sve češće drijema kako ide zima ili joj je dosadno pa žmiri? Negdje sam pročitala da vole muhe i gujavice da li je to istina? Zahvaljujem na odgovoru,Monika O: O razlici između crvenouhe i žutouhe kornjače pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med.  ovdje.Opširno o žutouhim kornjačama, njihovoj prehrani i razlozima drijemanja pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. ovdje.Kornjačama je za zdrav rast, razvoj i život potrebna raznolika prehrana. Hrana može biti sirova, ali ne smije biti začinjena. Prehrana mladih kornjača uglavnom bi se trebala sastojati od proteinske hrane, koja je ključna za zdrav rast i razvoj. Mlade kornjače je potrebno hraniti svaki dan, dva puta dnevno. Ujutro možete davati živu hranu, slatkovodnu ribu ili meso, a navečer granule. Što se tiče biljne hrane, većina mladih kornjača je odbija, ali je ipak možete ponuditi. Preporučljivo je u prehranu uvesti sirovo bijelo pileće meso, mljevene junetine i teletine, pileća jetrica, ribu, a možete dodavati i sitno sjeckanu salatu i mrkvu.Živa hrana (insekti, crvići, ribice...) je najzdraviji i najprirodniji oblik proteinske hrane, a također sadrži i kalcij te ostale vitamine i minerale. S obzirom da su kornjače izuzetni lovci, taj ćete način prehrane potaknuti lovački instinkt ovih ljubimaca.Budite oprezni pri odabiru žive hrane jer ona može sadržavati parazite ili otrove, uključujući i gliste i muhe iz okoline, koji mogu naštetiti kornjačama. Stoga nije preporučljivo uzimati životinje iz prirode, uzgojena hrana je sigurnija.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Našao sam crve u terariju vodene kornjače. Kako da ih maknem?JosipO: Najvjerojatnije su u pitanju tvz. detritus crvići (detritus worms). To nisu parazitski crvi, već detritivori. Detritivori - detritofagi ili saprofagi su heterotrofi koji hranjive tvari priskrbljuju konzumacijom detritusa (raspadne organske tvari). Time pridonose dekompoziciji i ciklusu hranjivih tvari. Detritus crvi spadaju u porodicu Annelidae - člankoviti crvi ili gliste  te podrazred Oligochaetae (maločekinjaši). Ti organizmi imaju 3- 4 čekinje po svakom članku ili segmentu. Detritus crvi neprimjetno žive u podlozi akvaterarija i obično ne predstavljaju problem. Pojavljuju se u većem broju, tj. njihova populacija se znatno uveća, kad dođe do zasićenja otpadnom tvari i tada oni napuštaju podlogu i počnu puzati po stranicama ili po površini. To se obično događa kad se stanovnici akvaterarija previše hrane ili je hrana loše probavljiva, kad je loša filtracija vode (prljavi  ili začepljeni filter), kad je čišćenje rijetko ili manjkavo, tj. kad se prilikom izmjene vode ne usisa dno akvaterarija. Sve to rezultira povećanom količinom otpadne tvari koja se raspada, a voda postane zamućena, koncentracija kisika se smanji, poveća se količina nitrita i padne pH.Kako bi se njihov broj smanjio i držao pod kontrolom, potrebno je češće provjeravati i čistiti filter, dobro usisavati podlogu i smanjiti biootpad.Nadam se da će Vam ove informacije biti korisne.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 4 žutouhe kornjače, jedna ima preko 3 možda i 4 godine i živi vani u svome jezercu i imam još tri mlade koje će sljedeće ljeto ići van. Problem je kod jedne male kornjačice. Primjetio sam da iznad vrata ima nešto bijelo, kao višak kožice, mislio sam da se samo guli, ali maloprije sam primjetio da više nema bijelo iznad vrata nego crveno, kao rana. Vjerujem da je to boli. Hrani se normalno kao i ostale dvije. Ima raznoliku prehranu, od kupovne hrane, granula i račića, do povrća i mesa. Temperatura vode je uvijek dobra, imaju veliko kopno, veliki terariji tako da žive u dobrim uvjetima. Samo me brine ta kornjačica. Pa sam htio pitati mogu li što napraviti, nekako joj pomoći jer mi je najbliži veterinar koji bi mi mogao pomoći oko toga u Zagrebu.Hvala unaprijed, Stjepan O: Rane kod kornjača najčešće nastaju fizičkom traumom prilikom rukovanja ili kao posljedica njihovog penjanja, provlačenja,... Rane mogu nastati i kao posljedica međusobnog ozljeđivanja kornjača, kao i nakon ugriza drugih životinja, kao što su predatori. Kako je rana svaki prekid kontinuiteta tkiva, u uvjetima u kojima se oni drže postoji velika mogućnost infekcija i težih komplikacija. Iz tog razloga, vrlo je važno osigurati prikladnu higijenu rane i odgovarajuću terapiju.Kožni problemi u kornjača su najčešće uzrokovani greškama u držanju i osiguravanju optimalnih uvjeta, kao što su nečista voda u akvaterariju ili nepravilni intervali u izmjenama vode (filtracija vode), nedovoljna temperatura vode, nedostatna hranidba,.... Naime, nedovoljno kvalitetna voda predstavlja idealno stanište za bakterije i gljivice koje mogu, među ostalim, uzrokovati i raznovrsne kožne probleme. Najčešće se javljaju gljivične infekcije u vidu bijelih ili sivkastih prevlaka na koži, koje nakon nekog vremena (ako se prikladno ne tretiraju) mogu "popucati" i stvoriti rane. Za izlječenje je najčešće dovoljno osigurati povoljnije uvjete u akvaterariju te tretirati ljubimca prikladnim dezinficijensom lokalno. Najčešće se koristi Betadin mast, koja se nanosi na promijenjeno mjesto (na dnevnoj osnovi).Dezinficijens na bazi povidon joda (Betadine 10%) pomaže u reduciranju sekundarne infekcije te pomaže u označavanju lezije, što pomaže pri pregledu. Za cijeljenje rane potrebno je i nekoliko tjedana. Proces cijeljenja ovisi o temperaturi, naime puno je brže pri višoj temperaturi. Hranidba, posebno proteini te vitamini također pospješuju zaraštavanje.Ako se promjene na Vašem ljubimcu ni nakon prije navedenog tretiranja ne povuku, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite veterinara. Isti će nakon pregleda ljubimca, biti u stanju postaviti dijagnozu te u skladu s njom odrediti najprikladniji način tretiranja.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani molim Vas savjet u vezi hibernacije čančara. Željela bih joj pomoći tako što ću joj izgraditi kvalitetno sklonište za zimu, a pošto je imam tek tri mjeseca ne znam kako. Unaprijed zahvaljujem na savjetu, Branka.O: Općenito o kornjači čančari pisala je kolegica Dragica Nemeš, dr.vet.med. ovdje.Hibernacija je kopnenoj kornjači čančari prirodna potreba. No, ukoliko se drži u zatočeništvu, preporučljivije je ne dozvoliti joj da ulazi u hibernaciju ako nije u potpunosti zdrava. Vrijeme kada kornjači najbolje odgovara za ulazak u hibernaciju te koliko će vremena provesti u tom stanju ponajviše ovisi o vanjskim vremenskim uvjetima i to o temperaturi. Temperatura koja najbolje odgovara životnim potrebama čančara je od 25-29°C. Sa snižavanjem temperature usporava se kretanje čančare, ona postaje sve tromija i naoko bezvoljnija. Već kod temperatura od 15-18°C počinje pripremanje za hibernaciju. Temperatura između 0-10°C smatra se idealnom za hiberniranje, a nikako nije poželjan pad temperature ispod 0°C jer može dovesti do smrzavanja kornjače.Kornjača čančara koja boravi u vanjskom prostoru (najčešće vrtu) obično sama pronalazi mjesto koje joj najbolje odgovara za prezimljavanje pri čemu joj mi možemo pomoći dobrim ograđivanjem prostora (s obzirom da vrlo lako može prekopati ispod ograde) ili dodatno zaštititi prostor smještanjem kutije dodatno obložene npr. stiroporom.No, ukoliko se pak radi o držanju čančare u zatvorenom prostoru, preporuka je pripremiti im poseban prostor, najpraktičnije u podrumskom prostoru te održavati temperaturu prostorije oko 5°C. Kornjača se može smjestiti u kutiju od drvene ili plastične građe sa vrlo debelim slojem suhog lišća.Prije ulaska u samo stanje hibernacije, ne preporuča se da kornjače uzimaju hranu minimalno 3-4 tjedna, a smatra se da je idealno vrijeme i do 5-6 tjedana.Odrasle čančare obično provode 4-5 mjeseci u hibernaciji dok se za mlađe jedinke ne preporuča period dulji od 2-3 mjeseca. Sa podizanjem temperature okoline, polagano se vraćaju i metaboličke funkcije kornjače u normalno stanje te se lagano uočava povećanje aktivnosti kornjače, a nakon povišenja temperature na optimalnih 25°C i normalno i redovito uzimanje hrane.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Možete li mi reći nešto o vrsti tarantule Eupalaestrus campestratus (prehrana, dimenzije terarija, životni vijek i sl.)? Hvala, KristijanO: Eupalaestrus campestratus (PZB ili pink zebra beauty) je jedna od vrsta tarantula koja potječe s prostora Brazila, Paragvaja i Argentine. Ova vrsta je terestrijalna, u prirodi se hrani malim i velikim insektima, cvrčcima,... Odrasle jedinke dosežu i do 10 cm te žive i preko 20 godina.U svrhu držanja, kao i kod ostalih tarantula, trebalo bi osigurati određene parametre, slične kao i u prirodnim uvjetima. Tako, potrebno je osigurati temperaturu između 20-32 C te vlažnost između 50-70%. Uvjet za držanje ove vrste ljubimaca je terarij u dimenzijama od minimalno 30 x 30 cm. Naime, u njihovom držanju je bitnija podloga i površina poda nego visina terarija. Za podlogu se može koristiti treset i to debljine 7-15 cm. U svrhu dekoracije, moguće je u terarij postaviti i grane, ali nije neophodno.Ova vrsta tarantula pripada jednim od najprikladnijih izbora za početnike. Naime, to je poprilično mirna i na bolesti otporna vrsta životinja, s kojom se može poprilično lako raditi te ih uzgajati.Korisne informacije o ovoj, kao i o sličnim vrstama tarantula, možete saznati i na adresi Zoološkog vrta u Zagrebu, kao i od članova različitih udruga i društava osnovanih u svrhu razmjene informacija i iskustava vlasnika ovih kućnih ljubimaca.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Nedavno sam kupio redhead agamu, ali ne znam da li je mužjak ili ženka. Možete li mi vi pomoći u tome, zato što me stvarno jako zanima? Unaprijed hvala!O: Mužjaci guštera su vrlo teritorijalne životinje te se oni razlikuju od ženki i bolje uočavaju zbog jače izraženih boja tijela, oštrog grebena, jakog vrata s ukrasima, robusnog tijela i glave. Također, ponašaju se drugačije od ženki, poznato je njihovo lelujanje ili klimanje glavom (gore-dolje, lijevo-desno). Na stražnjim nogicama mužjaci imaju izraženije pore od ženki (gledajući s donje strane), kao i pore nasuprot kolake koje su izraženije tokom sezone parenja.Prepoznavanje spola je moguća nakon 6-12 mjseci starosti guštera.Kod guštera je uobičajeno da se nedominatni mužjak ponaša više kao ženka (da bi što manje ulazio u borbu s drugim mužjakom na istom teritoriju) ili da se dominatna ženka guštera počne ponašati poput mužjaka, a sve skupa može zbuniti vlasnika kod određivanja spola svojih ljubimaca.Kod Agama agama vrste mužjak ima jače izraženiju boju tijela, veće tijelo i glavu, kao i veće pore smještene ispred kloake.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Ako kornjača spava po danu je li bolesna ili spava jer je mračno u sobi?MartinaO: Pretpostavljam da je riječ o vodenoj kornjači koje se drže kao najčešći kućni ljubimci od kornjača. Korisne savjete o osnovama držanja vodenih kornjača možete pročitati ovdje.Kornjače jako dobro vide, a u mraku vide bolje nego ljudi jer, kao i svi gmazovi, imaju četiri receptora za vid.Dakle, čak i ukoliko je po danu u sobi mračno, kornjača mora imati lampu za sunčanje te neonku koja je izvor UVB zraka, tako da njoj nije u terariju mračno. Trajanje osvjetljenja ovisi o dobu godine. Po zimi rasvjeta može biti upaljena 8-10 sati dnevno, a po ljeti 12-14 sati dnevno.Vodene kornjače spavaju pod vodom ili između kamenja, sa zatvorenim očima. Reagiraju čim osjete da netko uđe u prostoriju.Hrana mora biti kvalitetna. Uz takve uvjete neće doći do deficita vitamina koji mogu dovesti i do upale očiju, zbog čega kornjača i po danu može imati zatvorene oči. O bolestima očiju u kornjača je pisala kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Ukoliko su svi opisani potrebni uvjeti osigurani, kornjača se sunča, a pri tome kornjače znaju držati oči zatvorene.