Pitajte veterinara

° Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moja kornjača je definitivno bolesna, ali ne znam kako da joj pomognem. Otpadaju joj nokti. Počelo je s ljuštenjem kože, mislila sam da je redovno ljuštenje u pitanju, ali sada vidim da joj vise i nokti i samo što nisu otpali. Zadnje noge su zadebljale i promenile boju. Šta činiti?Hvala, AnaO: U adekvatnim uvjetima držanja te pri pravilnoj ishrani, kornjače se fiziološkim procesom prilikom odrastanja presvlače. Takvo ljuštenje kože i oklopa u kornjača može biti fiziološka pojava.No, može ukazivati i na nedostatak nutritivnih elemenata u prehrani, lošu kvalitetu vode, te na infekcije bakterijske i gljivične etiologije na koži ili unutar organizma.Promjene koje navodite mogu ukazivati na gljivičniu infekciju koja, osim sekundarno, može biti i primaran uzrok promjena na koži, a koja se naknadno komplicira bakterijama. Ne treba isključiti niti mehaničke ozljede, koje se također manifestiraju, između ostalih, navedenim simptomima i također mogu završiti infekcijama. Oba navedena stanja iziskuju posjet veterinaru.Prije svega, savjetujem Vam da obratite pozornost na uvjete u terariju, te ako nisu zadovoljavajući, svakako ih prilagodite potrebama kornjače. Nadalje, deficit vitamina A (hipovitaminoza A) također može biti uzrok ovakvim promjenama te dovesti do stanjivanja kože, koja je tada sklonija pucanju, a nerijetko se popratno javljaju i infekcije očiju. Ovaj se poremećaj može spriječiti odgovarajućom ishranom (davanjem salate, povremeno žumanjka ili ribe i sl.). Stoga je i prehrana vrlo bitna stavka u spriječavanju nastanka različitih patoloških stanja i mora obavezno sadržavati pileće, teleće meso, pileće jetrice, ribu itd., uz obavezno dodavanje multivitaminskih pripravaka.O adekvatnim uvjetima držanja te o pravilnoj prehrani kornjačica korisne informacije možete saznati ovdje i ovdje.Međutim, postoje i situacije u kojima ni promjena uvjeta držanja, ni promjena ishrane ne donose konkretnije promjene, stoga je u takvim situacijama neophodno odvesti životinju kod veterinara na pregled.Preporučam Vam da svoju kornjaču odvedete veterinaru, kako bi se uvrdio točan uzrok promjena na koži i noktima kod Vašeg ljubimca, te se na vrijeme započelo s terapijom za koju smatram da je u Vašem slučaju hitna i neophodna.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam žutouhu kornjaču staru dvije godine. Ima odlične uvjete u akvariju: lampa, grijač, kamen, filter. Hranim ju sirovom piletinom, ribom. Prije je htjela i teletinu, junetinu, ali u zadnje vrijeme samo pomiriši i taj joj se okus više ne sviđa. U te dvije godine, koliko je kod mene, narasla je deset puta veća i teška je 1 kg. Ima odličan apetit, tako da se više puta zna i prejesti pa zna i povratiti, ali se brzo vrati u svoju normalu. Nema mjere u jelu. Ja ju strašno volim pa joj stalno nešto nudim. U zadnjih par dana pliva po cijelu noć i to dosta agresivno, ne znam što to znači? Inače je prije spavala normalno cijelu noć. Po danu se ponaša normalno. Jedno vrijeme samo je jela piletinu, a sada ju više neće, sada želi samo ribu. Da li mi možete odgovoriti što znači to agresivno plivanje? Prije godinu dana imala je isto takav period, koji je trajao dva-tri dana. Kornjača ima bistre oči, dobar oklop i izgleda sasvim zdravo.U nadi skorog odgovora, srdačno vas pozdravljam! KatarinaO: Uzrok promjene ponašanja Vašeg ljubimca poprilično mi je teško utvrditi. Naime, najčešće se dovodi u vezu s nekom od promjena, na koju se Vaš ljubimac još nije naviknuo. Promjena može biti u akvaterariju ili njegovoj blizini ili je narušena rutina na koju je navikao Vaš ljubimac.U pravilu, to i prestaje kroz nekoliko dana, odnosno, kada se Vaš ljubimac navikne na novinu.Također, uputio bih Vas i na određene stranice koje govore o hranidbi i režimu hranjenja kornjača, objavljene ovdje i ovdje.Savjetujem Vam da svog ljubimca hranite kontrolirano i ne dajete mu previše hrane jer su kornjače poznate po tome da vole uzimati i više hrane nego što im je potrebno. Iz tog razloga, uvijek postoji opasnost od pretilosti ili probavnih smetnji. Također, povećani unos hrane osigurava i višak energije, koji se između ostalog, može manifestirati i kao agresivno plivanje i učestalo premještanje stvari u akvaterariju tijekom noći.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me jesu li crvenouhe kornjače inteligentne i da li ih je moguće naučiti? LilcaO: Za kornjače se doista smatra kako su vrlo inteligentne (3/4 glave u kornjača pripada mozgu). Također, smatra se kako prepoznaju svojeg vlasnika već nakon mjesec dana, a prepoznaju i hranu koju im nudite. Iako im je osjet vida i sluha manje razvijen, uvijek osjete Vaše vibracije kada dolazite, a na isto reagiraju kada izgovarate njezino ime. Dakle, njihova komunikacija se osniva na prepoznavanju vibracija, a manje se oslanjaju na osjet vida i sluha.Stoga, nije potrebno uložiti previše truda da Vam se kornjača odazove na ime. Često je slučaj i da potpuno nepoznate osobe zazovu ime Vaše kornjače i ona reagira na to okretanjem glave u smjeru neznanca. Dovoljno je svaki put kada je hranite i kada Vas pogleda zazvati ime. Kasnije ćete je moći učiti i da Vas slijedi po kući ili stanu, opet zazvavši njezino ime.Činjenica je, isto tako, da navedeno umnogome ovisi o temperamentu same kornjače koju posjedujete, a i o njezinoj dobi. Mnogo je teže komunicirati sa starijom kornjačom jer ima već mnogo usvojenih navika i načina ponašanja. Tako se vlasnici susreću sa "tvrdoglavim" kornjačama koje samo borave u akvaterariju, dok drugi vlasnici uspostavljaju vrlo dobre kontakte sa svojim ljubimcem.Uz dovoljno truda i brige za Vašeg ljubimca, želja za kontaktima i komunikacijom od strane kornjače neizbježna je.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li je zahtjevniji smeđi ili zeleni bazilisk? DinoO: Smeđi bazilisk (Basiliscus vittatus) se još naziva i običnim baziliskom, a prirodno nasljeva područja Srednje Amerike, živi u šumama u blizini voda. Imaju sposobnost hodanja po vodi i izuzetno su brzi pred predatorima. Njihove stražnje noge su vrlo snažno razvijene a između prstiju imaju plivaću kožicu te se u kontaktu sa vodom stvaraju zračni jastučići koji ga drže na površini. Mužjaci smeđeg baziliska mogu narasti do veličine od 80 cm, dok su ženke nešto manje.Mužjaci imaju tri krijeste (na glavi, tijelu i repu), a tijelo im je smeđe ili maslinasto-smeđe boje sa crnim prugama samo na leđnoj krijesti. Također, krasi ih i bijela linija koja se pruža od očiju pa do stražnjih nogu. Svejedi su te se tako hrane mješavinom žive hrane (insekti, mali glodavci), povrćem, voćem, cjetovima biljaka. Pravilna prehrana za baziliska sastoji se od 60% žive hrane i 40% biljne hrane, a poželjno je gotovo svakodnevno hranu posipati vitaminsko-mineralnim dodatkom. Kako prirodno naseljavaju šumovita područja, vole se penjati te bi terarij trebao biti nešto viši kako bi u njega mogli staviti drva za penjanje i sličnu dekoraciju, a također i osigurati čisti kameniti dio za sunčanje. Za jednog odraslog baziliska je potrebno osigurati terarij zapremine 200-250 litara. U njega treba smjestiti plitku posudu za vodu koja uvijek mora biti svježa, staviti biljke koje će mu prožiti potreban zaklon, ali će i pomoći održavanju visoke vlažnosti u terariju (80%). S obzirom kako dolaze iz toplijih krajeva u terariju im treba osigurati visoku temperaturu sa razlikom dnevnih (28.8 - 31.1°C) i noćnih vrijednosti (23.8 - 26.6°C). U terarij svakako treba staviti i UV lampu koja emitira cijeli spektar sunčevog svjetla, kako bi se nesmetano mogla odvijati sinteza D vitamina i metabolizam kalcija.Zeleni bazilisk (Basiliscus plumifrons) prirodno naseljava područja Latinske Amerike. Mužjaci ovog guštera na svome tijelu imaju također tri krijeste; na glavi, leđima i repu dok ženke imaju samo jednu, na glavi.Prehrana zelenog baziliska se ne razlikuje od prehrane smeđeg, a također niti uvjeti koje mu treba osigurati u terariju (temperatura, vlažnost, drva za penjanje, biljke, voda i sl.). Kako se smatra da zeleni bazilisk naraste do oko 75cm (sa repom) dovoljan mu je neznatno manji terarij za boravak.S obzirom kako se uvjeti držanja i njege za oba baziliska osobito ne razlikuju, za kojeg se odlučiti morat će presuditi prekrasne boje koje krase pojedinu jedinku.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 2 kornjače koje sam dobila tek jučer od susjede. Zanima me samo jedno, a to je upala uha kod vodenih kornjača. Jedna od njih ima upalu uha samo na jednoj strani, a to je lijeva, pa me zanima da li trebam hitno ići kod veterinara i koliko bi me otprilike koštalo? TeaO: O upali uha u kornjača pisala je Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje. S obzirom da upala uha u kornjača može ozbiljno narušiti zdravstveno stanje kornjače, savjetujem Vam da što prije posjetite veterinara koji će Vam preporučiti odgovarajuću terapiju. Što se tiče cijena pregleda i terapije, na žalost, nemam informaciju te ćete se morati raspitati direktno u veterinarskoj ambulanti.Uvjeti u kojima kornjača živi u terariju najčešće su uzrok različitih stanja i oboljenja. Temperatura vode u terariju trebala bi biti 25-26°C. Provjerite kolika je zaista temperatura vode, a ukoliko ga još nemate, svakako postavite termometar u vodu, kako biste kontrolirali temperaturu vode.   Kornjače se vole sunčati, a na taj način osiguravaju i sintezu vitamina D3 koji sudjeluje u metabolizmu i resorpciji, odnosno transportu kalcija do skeleta i oklopa. U zatočeništvu je zato potrebno obavezno u terarij postaviti adekvatno UV osvjetljenje s punim spektrom, odnosno UVA i UVB zrakama. Koriste se specijalne lampe, dužine i jačine s obzirom na veličinu terarija. Ukoliko nemate takvo osvjetljenje, savjetujem - ukoliko ste u mogućnosti - da ga što prije postavite u akvaterarij. Ne pokušavajte kornjaču stavljati pored prozora kako bi "uhvatila" malo sunca jer staklo propušta samo dio spektra, što nije nikako dovoljno, a propuh vrlo brzo dovodi do problema s dišnim sustavom, od kojih se najčešće javlja upala pluća. Osim osvjetljenja, važna je i pravilna prehrana, koja će podmiriti potrebe organizma za hranjivim tvarima i kalcijem, te ostalim mineralima. Ove kornjačice su svejedi, a primarna hrana je hrana animalnog podrijetla. Komercijalna hrana koja dolazi na tržište u obliku račića, briketića i slično, nije dostatna da bi organizam koji je u rastu i razvoju dobio dovoljno proteina, masti, ugljikohidrata, vitamina i minerala. Savjetujem obavezno uvođenje u prehranu sirovog bijelog pilećeg mesa, mljevene junetine i teletine, pileća jetrica, ribu, a možete dodavati i sitno sjeckanu salatu i mrkvu. 

Odgovara: Marko Vincek, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam iguanu staru oko godinu dana. Nažalost, često oboljevam od angina i različitih bolesti. Arny (iguana) je naviknut biti na rukama i šetati po sobi, a sada se bojim da i on ne bi dobio nekakvu bolest. Molim da mi kažete ima li ikakvih briga ili smijem Arnya bezbrižno imati na rukama?Unaprijed hvala, DavidO: Iguane su rod gmazova čiji pripadnici nastanjuju tropske oblasti Kariba, Srednje i Južne Amerike. Rod iguana obuhvaća dvije vrste - Iguana iguana (zelena iguana) i Iguana delicatissima (mala iguana). Zelena iguana je rasprostranjenija i može se naći od južnog Brazila pa sve do Meksika i Floride i u dijelu doline Rio Grandea. Zelena iguana se često drži i kao kućni ljubimac.Zbog velikih razlika u izgledu (iguane u Peruu su često plave, u Kostarici su crvene, u drugim oblastima crne, pa čak i ljubičaste), od njihove prve klasifikacije (Line, 1758.) pa do danas relativno je skoro "otkriveno" čak sedamnaest vrsta iguana. Na kraju se ispostavilo da su sve, osim vrste Iguana delicatissima, zapravo inačice zelene iguane.Iguane mogu dostići dužinu od 1,5 m i težinu od 10 kg. Veći primjerci su zabilježeni, ali oni su prilično rijetki. Zabilježeno je da je jedna zelena iguana, držana kao ljubimac, doživjela 69 godina, inače žive od 20-35 godina.Zelene iguane imaju red šiljaka na leđima, koji služe kao sredstvo za odvraćanje grabljivica. Repovima mogu zadati jake udarce, a u slučaju da ih velika grabljivica uhvati za rep, jedan njegov dio može se odlomiti bez većih posljedica, kako bi iguana pobjegla. Rep se relativno brzo regenerira. Iguane imaju veoma dobro razvijen podvaljak koji im pomaže u održavanju tjelesne temperature.Zelene iguane imaju dobar vid, no samo kad pri dobroj osvjetljenosti. One posjeduju i ćelije koje im omogućavaju vidjeti ultraljubičastu svjetlost. Zelene iguane imaju i fotosenzitivni organ na vrhu tijela, koji se često naziva i treće oko. Iako se naziva okom, ono ne može stvoriti jasnu sliku, već iguane pomoću njega mogu detektirati promjene u osvjetljenju, tj. sjene koje možda prave grabežljivci iznad njih.Iguane imaju zube na unutrašnjoj strani vilice pa ih je nekad na manjim primjercima teško uočiti. Njihovi zubi mogu probiti ljudsku kožu. Iguane su prvenstveno biljojedi.Kada su uplašene, zelene iguane pokušavaju pobjeći. Ako je u blizini vodena površina, one će pokušati zaroniti. Ranjene iguane su agresivnije od neozlijeđenih. Inače, iguane vole ležati na suncu i nisu agresivne.Iguane mogu biti prilično poslušne i lako se dresirati da izađu van u "WC" (kada je toplo) ili se, pak, priviknuti na pražnjenje na posebnom mjestu.Razvijanje "društvenih", tj. osobnih odnosa sa iguanama traje više godina. Poslije pet do deset godina, iguane mogu izraziti vezanost pa čak i izraženu anksioznost zbog razdvojenosti.Ne trebate se bojati da će Vaš ljubimac oboljeti zbog Vaših zdravstvenih tegoba, no ono na što svakako morate paziti, Vi i ostali ukućani, jest obavezno pranje ruku nakon doticaja s iguanom. Razlog je taj što iguana na svojoj koži ima postojanu količinu bakterija iz roda Salmonela te stoga treba oprezno rukovati s iguanom.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Iguana mi je stara oko 1-2 mjeseci. U početku je bilo sve ok. Normalno je jela i pila. Za hranu sam joj davao naribanu mrkvu, jabuke, kupusa, banane, lubanicu, čak sam i jogurta davao. A u vodu sam joj stavljao cedevitu i redovito mijenjao više puta na dan. I prije par dana kao da je prestala jesti i kao da nema snage za ništa. I kontam da je smršavila. Ne kreće se i ne mrda iz jednog položaja, i to sa sagnutom glavom. U terariju je uvijek oko 25 stupnjeva, ima UV lampu. Šta bi mu moglo biti i kako mu pomoći? Hvala unaprijed, FilipO: Gubitak apetita u iguane može biti uzrokovan s nekoliko faktora. Neki se uzroci vrlo jednostavno rješavaju prilagodbom uvjeta okoline, dok drugi zahtijevaju intervenciju veterinara. Gubitak apetita u iguana se smatra normalnim jedino u gravidnih ženki. Ženke iguana mogu proizvoditi jaja i bez prisustva mužjaka, a prisutnost istih se dokazuje RTG-snimkom u veterinarskoj ambulanti.Stoga, kada se uoči smanjen apetit ili potpuno odbijanje hrane te tromost iguane, najprije treba provjeriti  parametre okoline u kojoj iguana boravi. U većini slučajeva uzrok je preniska temperatura u terariju te iguana ne može dovoljno zagrijati tijelo kako bi probavila uzetu hranu pa se posljedično usporava i njezin apetit. Sljedeće, gubitak apetita uzrokuje i začep koji nastaje ukoliko iguana pojede nešto što ne može probaviti ili u slučaju nedovoljno visoke temperature okoline. U ovakvim slučajevima može se pomoći toplim kupkama te masiranjem trbuha. Ukoliko sadržaj crijeva ne izlazi van, treba potražiti pomoć veterinara.Zatim, disbalans probavne flore dovodi do gubitka apetita u iguane. Ovo se najčešće javlja nakon pretrpljenog stresa ili liječenja. Stres je česti uzrok pojave oboljenja u iguana jer oslabljuje imunološki sustav te probavu. Uzroci stresa u iguana su nedovoljno i nepravilno osvjetljenje, premalo prostora za kretanje, preniska temperatura okoline te promjene u dnevnoj rutini. Simptomi koji prate ovo stanje su, prije svega, gubitak apetita, nezainteresiranost za okolinu, biranje hladnijeg mjesta u terariju za boravak, kopanje po podlozi, čak i lomljenje interijera te mijenjanje boje kože u tamniju. Stabilizaciji probavnih funkcija pomaže dodavanje probiotika u prehranu (pomaže i običan jogurt, ali u manjim količinama zbog sadržanih animalnih proteina), a svakako je preporučljivo pokušati pronaći izvor stresa jer se jedino uklanjenjem istog u potpunosti može riješiti i stres sindrom.Više o uzrocima gubitka apetita i prehrani iguana pisala je i kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Svakako bih Vam preporučila da Vašoj iguani ponudite neki od vitaminsko-mineralnih pripravaka za vrstu (Sera, JBL i sl.), s obzirom na količinu šećera kojeg u svojem sastavu ima Cedevita te kombinacije vitamina primjerenih čovjeku. Također, vezano uz navedeno, osvrnut ću se i na prehranu navedenim voćem.Naime, savjetuje se samo povremeno hranjenje bananom, lubenicom i sličnim voćem bogatim šećerima. Iako su dobar izvor tekućine, po sastavu nemaju mnogo povoljnih nutrijenata za metabolizam iguana. Većina ovakvog voća siromašna je kalcijem, biljnim proteinima, a ima visok udio fosfora (otežava funkciju bubrega). Vašoj iguani možete ponuditi svakodnevno zdravije voće, poput papaje, manga, kruške, borovnice, višnje i jagode, bilo da su svježe ili odmrznute. Košticavim voćkama očistite koru i uklonite košticu. Najiskoristivija za metabolizam iguane je svježa smokva jer je iznimno bogata kalcijem, ali i omiljena voćka među iguanama. Istraživanja su pokazala kako je udio voća u prehrani iguana samo 10-tak %.Provjerite uvjete života Vaše iguane, po potrebi načinite izmjene s naročitim naglaskom na temperaturu u terariju. Ukoliko se stanje ne promijeni kroz dva do tri dana, obratite se Vašem veterinaru koji će načiniti potrebne pretrage te Vam preporučiti odgovarajuću njegu i terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam tarantulu koja već poduže vrijeme nije pojela ništa, što za nju nije običaj. I gledam ja bolje po terariju i na odzračnoj rešetki si je nekako uspijela otrgnut jedan zub. Iako po njoj već 3 god. brusi zube ili radi nešto što samo izgleda poput toga. Pa je pitanje da li ona zato možda već neko vrijeme biježi od cvrčka, koje je inače ubijala po dva tri odjednom? Jer sad ima smo jedan zub... SašaO: Općenito rečeno, usta tarantula su smještena na donjoj prednjoj strani prosome. Oblika su kratkog otvora, poput travke, kojim usisava hranu (dakle, sve što tarantula jede mora biti u tekućem obliku). Lovina sa većim udjelom krute tvari (poput, npr. miša) najprije mora biti prethodno smrvljena ili pretprobavljena, što tarantula postiže prevlačenjem plijena sa probavnim sokovima koji se luče na otvorima prednjih nogu.Tarantule love plijen na tlu. Prehrana im se najviše sastoji od insekata i drugih artropoda (skakavci,...), koje najčešće love u zasjedi. Najveće tarantule mogu ubiti životinje veličine guštera, manje zmije, manje ribe, miša ili ptice. Tarantule su aktivne noću, ubijaju lovinu injiciranjem otrova kroz svoje šiljate zube. Gladna tarantula u zasjedi čeka plijen. Ima osjetljive dlačice koje im omogućuju detektiranje veličine i položaja potencijalne žrtve pomoću vibracija koje "žrtva" proizvodi kretnjama. Kao i mnogi drugi pauci, ne vide mnogo, osim svjetla, tame i kretanja, a koriste osjet dodira kao način percipiranja svijeta oko sebe.Što se tiče hranjenja tarantula držanih u zatočeništvu, bitno je napomenuti, ako tarantula odbije ponuđenu hranu, treba je izvaditi van terarija i ponuditi joj ponovno za nekoliko dana. Ako je opet odbije, ponovno joj hranu treba ponuditi za nekoliko dana. Hrana se ne bi smjela ostavljati u terariju više od nekoliko sati, a ostatke nepojedene hrane ukloniti kako bi se izbjeglo kvarenje hrane (nastanak plijesni i drugi mikroorganizmi). Također, smatra se kako temperatura ima veliki značaj za apetit tarantule. Ukoliko se temperatura spusti ispod 20 °C slabije jedu, a preko 25°C obrnuto. Ponekad ne jedu i mjesec dana, bez posljedica na zdravlje.Provjerite najprije uvjete okoline (temperatura) u terariju u kojem je smještena Vaša tarantula te po potrebi prilagodite istu.Također, treba napomenuti kako tarantule obično prestaju sa uzimanjem hrane nekoliko tjedana prije presvlačenja, a često vlasnici uočavaju i nedostatak apetita kroz nekoliko mjeseci bez poznatog razloga i bez posljedica po zdravlje tarantule.

Odgovara: Marko Vincek, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dobili smo kornjaču, za koju ne znamo ništa o održavanju, niti koja je vrsta. Prilažemo fotografiju i molimo Vas savjet. Katica Obična čančara - rasprostranjenost O: Prema poslanoj fotografiji, riječ je običnoj čančari.Obična čančara (Testudo hermanni, Gmelin 1789) izuzetno je značajna i zakonom zaštićena vrsta hrvatske faune. Naseljava razmjerno usko i isprekidano područje europskog dijela Sredozemlja: jugoistok Španjolske i Baleare, južnu Francusku i Korziku, središnju i južnu Italiju, Siciliju i Sardiniju, obalna područja Hrvatske, Crne Gore, Albanije i Grčke, te dijelove Bosne i Hercegovine, Bugarske i Rumunjske. U Hrvatskoj je česta u području Dalmacije do sjeverozapadne granice Zadar- Novigrad - Obrovac. Sjeverozapadno, uzduž Velebita, na otocima Rabu, Cresu i Krku, čančara je puno rjeđa. U kontinentalnim predjelima naše zemlje prirodno ne dolazi. Podvrste na Balkanu U okviru populacija koje naseljavaju Balkanski poluotok, razlikuju se dvije podvrste, nominalna Testudo hermanni hermanni (Gmelin, 1789) i Testudo hermanni boettgeri (Mojsisovics, 1889). Relativno je lako međusobno razlikovati ove dvije podvrste. Treba samo pogledati oblike koloracije na plastronu. Kod podvrste T. h. hermanni tamnija pigmentacija je cjelovitija i pokriva veću površinu plastrona, dok je kod T. h. boettgeri ona dosta slabije izražena sa većim nepigmentiranim prostorom u središnjem dijelu plastrona. Zanimljivosti o običnoj čančari Čančara je kornjača, a svim je kornjačama "životni moto": tko polako ide, daleko stigne. Kada osjeti opasnost, spas će potražiti u zaštiti svojega čvrstog oklopa. Izuzetno se lako navikava na sužanjstvo i vrlo često i u našim gradovima ljudi udomljavaju čančare u svojim vrtovima, stanovima ili na balkonskim terasama. Udomimo li čančaru u vrtu ili u kući (u terariju), lako će se naviknuti i snaći. U jelu nije probirač pa joj svakojako povrće ide u tek, a usput pojede i crve, pužiće, gusjenice i slično. Bude li hrane u obilju, neće joj dodijati da pomalo žvače od jutra do mraka; nema li hrane - izdržat će bez nje i čitave tjedne. Saznajte više o uređenju prostora za život čančare. Životni vijek kornjače čančare I tako, dan po dan, čančara proživi svojih pedesetak i više godina. Žive pojedinačno, samo u vrijeme parenja traže partnera. Rastu vrlo sporo, ali zato imaju dugi životni vijek. Neobično je otporna te izuzetno dobro preživljava razne ozljede. Stanište Obična čančara živi po suhim, kamenitim, grmljem obraslim toplim predjelima mediteranskog područja. Najčešća je po travnatim kamenjarskim ravnicama, gdje se često susreće po rubovima maslinjaka, šikara i na obradivim područjima. Rjeđe je možemo naći u brdovitim područjima, dok je iznad 700 m vrlo rijetka. Izbjegava ekstremne temperature, zimsko razdoblje u stanju mirovanja provodi plitko zakopana pod zemljom. Prije nego što dobro zahladi, a to je obično krajem listopada, čančara u zemlji iskopa rupu u kojoj će dočekati tople proljetne dane. Iz zimskog sna se budi tijekom ožujka i travnja i kreću u potragu za partnerom. Odmah nakon toga dolazi do parenja. Parenje i oplodnja Iako inače vrlo miroljubljivi, mužjaci u vrijeme parenja postaju vrlo ratoborni. Kao pravi hrvači, suparnici nastoje jedan drugoga prevrnuti na leđa. U međusobnoj potjeri znaju se i satima sukobljavati u tako žestokoj borbi. Pobijeđeni će dugo mlatarati nogama, dok mu ne uspije osoviti se. Za trajniju uspomenu na poraz, pobjednik će ga još ljuto ugristi. Kornjače grizu bezubim čeljustima kao oštrim kljunom.  Nakon parenja i oplodnje ženka počne tražiti pogodno mjesto za polaganje jaja. Najprije vrhom čeljusti počne pipati zemlju i zagrebavati zemlju prednjim nogama. Kada pronađe neko zaklonjeno, suncu izloženo mjesto u rahloj zemlji započne stražnjim nogama kopati jamicu. U njoj odloži 3-15, obično 6-8 bijelih ovalnih ili okruglastih jaja, veličine golubljih. Cijeli proces polaganja jaja, od početka kopanja, polaganja i zatrpavanja traje oko 3 sata. Nakon što zatrpa rupu, završavaju njene materinske brige. Čančarina jaja ostaju dugo u zemlji; u idealnim uvjetima inkubacija traje izmedu 8 i 11 tjedana (60 do 90 dana), mladunci iz jaja izlaze u rujnu. Što je temperatura zraka niža, to inkubacija dulje traje. Idealna temperatura za inkubaciju je 30° - 31,5°C i u tim se uvjetima najčešće izliježu mladi miješanih spolova. Neka su istraživanja pokazala da niže temperature inkubacije rezultiraju većim brojem mužjaka, a da se kod temperatura viših od 31,5°C izlijezu ženke.  Nakon što dovrši embrionalni razvoj u jaju, mladunci počinju izlaziti van. Obično taj proces traje od 8-24 sata. Ponekad svi mladunci ne izađu u isto vrijeme van, neki izađu i dan kasnije. Probijanje iz ljuske jaja i izlazak iz gnjezdišta nisu nimalo lagan zadatak, treba se probiti i kroz sloj zemlje kojim su pokriveni. U svojim prvim trenucima izlaska iz jaja oklop im je skroz zgužvan i naboran od sklupčanog polozaja u jajetu. Kada se izlegu, veličine su 30-40 mm i sa 6-8 g težine prepuštene same sebi, ali jako aktivne i živahne i odmah spremne za samostalan život. Istog se trenutka počnu kretati, a kroz par sati, odnosno dana, oklop im se izravna i svakim danom postaje čvršći. Rastu polako pa će veličinu svojih roditelja dostići tek za 5-7 godina. O određivanju spola i parenju čančare više možete pročitati ovdje. Izgled obične čančare Noge su kratke i zdepaste, prsti su srasli zajedno, na prednjim nogama imaju 5, na stražnjim 4 pandže. Oklop je sa gornje strane maslinastožut s tamnim šarama, odozdo je sa svake strane crni rub. Nadrepna ili suprakaudalna ploča stražnjoj strani oklopa je uvijek podijeljena i prema tome parna. Na vrhu repa je oštar šiljak, dostiže dužinu oklopa od 12-20 cm, dok ženke T.h. boettgeri mogu narasti do 25 cm duljine. Prehrana kornjače čančare Hrani se uglavnom biljnom hranom (lišćem sočnih biljaka i plodovima), ali ponekad se znaju hraniti i kukcima, te lešinama uginulih životinja, u zarobljeništvu jede voće, lišće salate i ostatke hrane. Saznajte više o prehrani, smještaju i izostanku apetita mlade čančare. Zaštićena vrsta Čančara je ozbiljno ugrožena promjenama koje je čovjek izazvao u okolišu, naročito na poljoprivrednim površinama koje se obrađuju pomoću mehanizacije, izlovljavanjem i prodajom na crnom tržištu i požarima. Čančare su zaštićene na nacionalnom i internacionalnom nivou (CITES Appendix II, EEC C1, Bernska konvencija Appendix B). Čančare iz naših krajeva često su predmet ilegalne trgovine, jedan od izuzetno loših primjera je sjeverna Dalmacija, gdje su nerijetko čančare, uz same ceste, uz voće i povrće nude strancima na prodaju. Još u travnju 1965. tadašnji Republički zavod za zaštitu prirode SRH donio je Rješenje o zaštiti obične čančare. Prema Zakonu o zaštiti prirode zabranjeno je običnu čančaru uznemiravati te izdvajati iz njenih prirodnih obitavališta. Strogo je zabranjeno prikupljanje kornjače čančare i njenih jaja. Hvatanje čančare u znanstvene svrhe iznimno je dozvoljeno samo uz prethodnu suglasnost Republičkog zavoda za zaštitu prirode. Uništavanjem obične čančare nanosi se nenadoknadiva šteta našoj zavičajnoj fauni. Stoga treba najenergičnije reagirati na svaki pokušaj uništavanja ove vrste. U Republici Hrvatskoj čančara je zakonom strogo zaštićena vrsta životinje. Zaštita je određena Zakonom o zaštiti prirode (Narodne novine 70/2005) odnosno Pravilnikom o proglašenju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (Narodne novine 7/2006). Temeljem Priloga I navedenog Pravilnika čančara je proglašena strogo zaštićenom zavičajnom divljom svojtom. Prema članku 19. Zakona o zaštiti prirode (NN 70/2005) strogo zaštićenom svojtom može se utvrditi: divlja svojta kojoj prijeti izumiranje na području Republike Hrvatske; usko rasprostranjeni endem i divlja svojta zaštićena na temelju međunarodnog ugovora kojega je Republika Hrvatska stranka i koji je na snazi, potvrđenog od Republike Hrvatske. Istim su Zakonom o zaštiti prirode određene koje su to zabranjene radnje nad strogo zaštićenim životinjama (članak 85. stavak 2). Prema ovom članku zabranjena je svaka radnja kojom se divlje svojte bez opravdanog razloga ometaju i uznemiruju u njihovom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, uklanjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i njegovo ubijanje, te uništavanje ili oštećivanje njihovih staništa, gnijezda ili legla i obitavališta ili mijenjanje njezinih životnih uvjeta u mjeri u kojoj bi svojta postala ugrožena). Opravdani razlog utvrđuje Ministarstvo. Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i njegovo prepariranje. Istim su Zakonom također utvrđene i prekršajne sankcije za kršenje istih. Za svaku prouzročenu štetu nedopuštenim radnjama u odnosu na zaštićene svojte Zakonom je propisana novčana kazna za fizičke osobe u iznosu od 7.000,00 do 30.000,00 kn. Pravilnikom o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama (Narodne novine 84/1996) propisan je iznos od 4.000,00 kn po jedinki kao naknada štete za ubijanje odnosno radnje koje prouzroče smrt životinje, a koji se kao imovinsko-pravni zahtjev podnosi nadležnom sudu. Nadalje, lov odnosno hvatanje čančara je i kazneno djelo sukladno čl. 258. Kaznenog zakona.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dvije čančare u vrtu. U vrtu mi također ima i puno mravi. Upotrijebio sam insekticid Neopitroid (sastav:100 ml otopine sadržava 20 g permetrina (cis: trans izomera u omjeru 25:75). Pomoćne tvari: Rhodacal 70 B, Soprophor S-25, Shellsol A.) Zanima me da li je to štetno za čančare i ako su slučajno otrovane, da li postoji neki postupak ili protuotrov za njih? Zahvaljujem, MatijaO: Neopitroid EC 20 je tekući koncentrat za emulziju koji polučuje dobro insekticidno i ektoparazitsko djelovanje. To je sintetski insekticid iz skupine piretroida čija je djelatna tvar permetrin. Permetrin je mješavina dvaju izomera (cis i trans oblika) koji, kao takvi, djeluju insekticidno na kukce, a u propisanim omjerima i dozama nisu štetni za životinje.Međutim, proizvođač također navodi da je Neopitroid EC 20 otrovan za ribe, gmazove i druge hladnokrvne životinje. Iz tog razloga, sam proizvođač savjetuje prskanje površina s određene udaljenosti od vodotokova, jezera, mora izvorišta, bunara, odnosno, od staništa osjetljivih vrsta.Kako u slučaju otrovanja ljudi ili životinja nema specifičnog antidota, potrebno je poduzeti simptomatsku terapiju i obratiti se svom veterinaru. Isti će nakon anamneze i kliničkog pregleda pristupiti liječenju, prema potrebi. Stoga, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru i zakažete pregled za svoje ljubimce.

Odgovara: Marko Vincek, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam u vrtu dvije kornjače čančare, mužjaka i ženku. Ženka je u petom mjesecu polegla tri jaja, ali ovih dana dana je padala velika kiša i ta jaja su se vjerojatno natopila. Molim vas da mi kažete da li će se što izleći iz njih u devetom mjesecu, pošto su se smočila? Jaja su još uvijek pod zemljom i ne planiram ih dirati.Puno hvala, Tonči O: Nakon parenja i oplodnje, ženka počne tražiti pogodno mjesto za polaganje jaja. Znači, vrlo je kratak period kada je jaje u kornjači.  Kornjača najprije vrhom čeljusti počne pipati i zagrebavati zemlju prednjim nogama. Kada pronađe neko zaklonjeno, suncu izloženo mjesto u rahloj zemlji, čančara započne stražnjim nogama kopati jamicu. U njoj odloži 3 "- 15, obično 6 "- 8 bijelih ovalnih ili okruglastih jaja, veličine golubljih.Cijeli proces polaganja jaja, od početka kopanja, polaganja i zatrpavanja traje oko 3 sata. Nakon što kornjača zatrpa rupu, završavaju njene materinske brige.Čančarina jaja ostaju dugo u zemlji. U idealnim uvjetima, inkubacija traje izmedu 8 i 11 tjedana (60 do 90 dana), a mladunci iz jaja izlaze u rujnu. Što je temperatura zraka niža, to inkubacija dulje traje. Idealna temperatura za inkubaciju je 30° - 31,5°C i u tim se uvjetima najčešće izliježu mladi miješanih spolova. Neka su istraživanja pokazala da niže temperature inkubacije rezultiraju većim brojem mužjaka, a da se kod temperatura viših od 31,5°C izliježu ženke. Nakon što dovrše embrionalni razvoj u jajima, mladunci počinju izlaziti van. Obično taj proces traje od 8 "- 24 sata. Ponekad svi mladunci ne izađu u isto vrijeme van, neki izađu i dan kasnije. Probijanje iz ljuske jaja i izlazak iz gnjezdišta nisu nimalo lagan zadatak, treba se probiti i kroz sloj zemlje kojim su pokriveni. U svojim prvim trenucima izlaska iz jaja oklop im je skroz zgužvan i naboran, od sklupčanog položaja u jajetu. Kada se izlegu, veličine su 30 "- 40 mm i sa 6 "- 8 g težine, prepušteni sami sebi, ali  su jako aktivni i živahne te odmah spremni za samostalan život. Istog se trenutka počnu kretati, a kroz par sati, odnosno dana, oklop im se izravna i svakim danom postaje čvršći. Rastu polako pa će veličinu svojih roditelja dostići tek za 5 - 7 godina. Zaključak bi bio sljedeći: nemojte dirati jaja, kiša kao takva im ne smeta, sve dok se zemlja ne pomiče, tj. sve dok su jaja u inkubaciji.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Za rođendan sam dobila punoglavce. Zanima me nešto o njima: što jedu, kada će se pretvoriti u žabu i slično. Unaprijed hvala, MarijaO: Preporučena temperatura vode je 15-20 stupnjeva. Žumančana vreća, kojom se ličinke hrane, resorbira se u prvoj fazi života i punoglavac se počinje aktivno hraniti. Punoglavci većine žaba su biljojedi i hrane se algama. Alge im možete osigurati tako da u akvarij stavite mnogo biljaka na kojima se alge formiraju ili da im dodajete male količine kuhane salate, špinata i blitve. Možete koristiti i usitnjenu riblju hranu, ali morate osigurati kvalitetnu filtraciju jer nakupljanje nitrita i nitrana zasigurno će ubiti male punoglavce.Nakon nekog vremena, punoglavcima narastu zadnje, a ubrzo i prednje noge,  smanji im se apetit i počinju resorbirati rep.Njihov izlazak na kopno može se olakšati tako da se smanji razina vode u akvariju i stavi blago zaobljeno kamenje, kako bi se male žabice lakše uspele. Jednom kad žabice napuste vodu, možemo ih staviti u terarij i osigurati hranu primjerene veličine - to su mali, tek izlegli cvrčci ili vinske mušice ili slično. Odrasle žabe treba držati u terarijima s dubokim supstratom, s mnogo zaklona u vidi plosnatog kamenja, granja, kore drveta ili šupljih panjeva i mnogo bilja. Za vrste žaba koje hiberniraju potrebno je osigurati razdoblje zimskog mirovanja, kada ih prebacimo u kutije s vlažnom mahovinom i pohranimo u hladnjak na temparaturu 4-7 stupnjeva, na 2-3 mjeseca.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 2 vodene kornjače. U nekim časopisima sam čitala da crvenouhe kornjače  imaju sposobnost prepoznavanja lica i da se mogu dresirati (pripitomiti da reagiraju na neke zvukove ili sl.). Je li to moguće? Ako je moguće, molim vas da mi date meki savjet ili mi ukratko objasnite kako ću ih pripitomiti.Unaprijed hvala, LucijaO: Za kornjače se doista smatra kako su vrlo inteligentne (3/4 glave u kornjača pripada mozgu). Također, smatra se kako prepoznaju svojeg vlasnika već nakon mjesec dana, a prepoznaju i hranu koju im nudite.Iako im je osjet vida i sluha manje razvijen, uvijek osjete Vaše vibracije kada dolazite, a na isto reagiraju kada izgovarate njihovo ime. Dakle, njihova komunikacija se osniva na prepoznavanju vibracija, a manje se oslanjaju na osjet vida i sluha.Stoga, nije potrebno uložiti previše truda da Vam se kornjača odazove na ime. Često je slučaj i da potpuno nepoznate osobe zazovu ime Vaše kornjače i ona reagira na to okretanjem glave u smjeru neznanca. Dovoljno je svaki put kada je hranite i kada Vas pogleda zazvati ime.Kasnije ćete je moći učiti i da Vas slijedi po kući ili stanu, opet zazvavši njezino ime.Činjenica je, isto tako, da navedeno umnogome ovisi o temperamentu same kornjače koju posjedujete, a i o njezinoj dobi. Mnogo je teže komunicirati sa starijom kornjačom jer ona ima već mnogo usvojenih navika i načina ponašanja. Tako se neki vlasnici susreću sa "tvrdoglavim" kornjačama koje samo borave u akvaterariju, dok drugi vlasnici osnivaju vrlo dobre kontakte sa svojim ljubimcem.Uz dovoljno truda i brige za Vašeg ljubimca, želja za kontaktima i komunikacijom od strane kornjače je neizbježna.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Je li mi možete reći nešto o Dendrobates leucomelas i o njihovom održavanju? Imate li tu vrstu u svojim trgovinama, ako imate koliko košta?Unapred hvala!DavidO: Dendrobates leucomelas je otrovna žaba, s prirodnim staništem u sjevernim dijelovima Južne Amerike (Venezuela, Gvajana i Brazil). Ovaj vodozemac pretežno boravi u vrlo vlažnim uvjetima na drvećima ili kamenju. U odnosu na ostale žabe iz skupine, Dendrobatidae bolje podnosi i manje vlažna područja.Ova otrovna žaba mala je veličinom i obojana čistim, bistrim bojama. Postoji gotovo 250 vrsta, koje dolaze u bojama koje variraju od tamno ljubičasto-plave do svijetlo neonski žute te smeđe ili crne te kombinacijama istih. Ovako bistre i jasne boje služe upozoravanju potencijalnih predatora o njihovoj otrovnosti.Treba napomenuti kako oni primjerci uzgojeni u zatočeništvu nisu otrovni.Sve vrste ove obitelji su diurnalne, što dodatno pridonosi većem ineteresu kod hobista.Općenito, ova otrovna žaba je vrlo zahtjevna za držanje jer su vrlo osjetljive te treba strogo slijediti upute držanja te životinjicu nabaviti od iskusnog uzgajatelja i ne mlađu od 12 tjedana.  Što se smještaja tiče, prostrani tropski terarij veličine od 60x30x40cm je dostatan dendrobates leucomelasu. Na dno terarija stavite podlogu, grane za penjanje te plitku posudu za vodu ili se možete odlučiti za složeniji model sa fontanom, tajmiranom rasvjetom i mnoštvom različitih tropskih biljaka. Dendrobates leucomelasu je potrebno osigurati dnevnu temperaturu od 23-28°C sa padom temperature tijekom noći na 21°C a vlažnost od 70-90%.Dendrobates leucomelas hrani se sitnom živom hranom (zbog svoje veličine). Npr. voćne mušice, cvrčci, larve muha,.... Osigurati svakodnevni izvor hrane je najteži dio držanja ove žabe pa se najbolje odlučiti za uzgajanje malih insekata. Ovisno o veličini, dnevno je potrebno po žabi osigurati 15-40 insekata. Za zadovoljenje nutritivnih potreba u prehranu je dobro dodati vitaminsko-mineralne dodatke za vodozemce.Na žalost, ova vrsta žabe nije u ponudi Pet centra.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam 6 velikih čančara. Napravio sam im mali vrt koji ima oko 6-7 kvadratnih metara. Je li im tebam napraviti malo veći vrt ili da ih ostavim u tom vrtu? FraneO: O čančarama je pisala detaljno kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Čančare se drže u zajednicama od po nekoliko jedinki.Čančare, kao kopnene kornjače, zahtijevaju veliki prostor koji bi trebao imati mjesta za sakrivanje  sa kamenjem, opekom i drvećem.Za jednu čančaru se preporuča, kada se drži u terariju, minimalno 120x60 cm sa šljunkom, mješavinom treseta i zemlje te skrivalištem dovoljno velikim da se u njega može skloniti nekoliko životinja. U zatvorenim prostorima obavezno je izlaganje UV zrakama. Na vanjskim prostorima preporuča se zemljana ili travnata podloga s više skrivališta, po mogućnosti u hladu. Dobri su kopači pa mogu prokopati prolaz ispod ograde. U nastambi je važna kombinacija osunčanog i sjenovitog dijela. Minimalne mjere iznose za veličinu takvog prostora za širinu 4 x duljina oklopa, dužina 5 x dužina oklopa i visina 3 x širina oklopa.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dobila sam vodozemca za rođendan, no osoba koja mi ga je poklonila ne zna koja je vrsta, a pet shop u kojem je kupljen mi nije nimalo blizu. Meni je izgledom najsličniji zidnoj gušterici. Uredila sam mu terarij (pumpice, filter, pravo bilje, platforma), no njemu nešto očito ne odgovara. Jako je mlitav te uopće ne jede, navodno jede običnu riblju hranu pa sam mu ponudila hranu koju inače koristim za akvarij (borci i crne udovice). Možete li mi, molim Vas, napisati nešto općenito o držanju vodozemaca u terariju i čime se inače hrane. Da li je moguće da se ova moja vrsta hrani običnom hranom za ribice? Hvala, AnaO: Vodozemci (Amphibia) su skupina kopnenih slatkovodnih kralježnjaka čije je ima nastalo na osnovu činjenice kako većina njih ima razvojne stadije te tako stadij larve proživljavaju u vodi, dok kao odrasli mogu živjeti i na kopnu, no doživotno ostaju u blizini vode. Podijeljeni su u velike skupine na repaše, beznošce i bezrepce. Danas postoji oko 5700 vrsta vodozemaca.Kao kućni ljubimci najčešće se drže mali kineski vodenjak i Pachytriton o kojim sam više pisala ovdje.Kako vrijeme prilagodbe na nove uvjete okoline najviše utječe na apetit vodozemaca, ovo može potrajati 2-3 dana no svakako ne bi smjelo dulje od tjedan dana. U potonjem slučaju trebali bi se obratiti sa ljubimcem u veterinarsku ambulantu kako bi se terapijom i nadoknadom tekućine pomoglo Vašem ljubimcu.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kalifornijska kornjača ima oteklinu na lijevoj strani uha. Što učiniti s njom? IvanO: Apsces je simptom upale uha i uočava se kao oteklina s jedne ili obje strane glave, što su zapravo nakupine gnoja. Ovakvo stanje je vrlo bolno za kornjaču pa često dolazi do gubitka apetita i kornjače više vremena provode pod mjestom za sunčanje. Može nastati kao posljedica propuha ili loše kvalitete vode ili može biti posljedica širenja upalnog procesa s pluća. Srednje uho je povezano s usnom šupljinom pa bakterije iz prljave vode dospijevaju u srednje uho i naseljavaju se u uho. Nepravilna i slaba prehrana dovodi do pada imuniteta, a manjak vitamina A uzrokuje da stanice raznih organa počnu nepravilno rasti i zbog toga odumiru i postanu pogodne za naseljavanje bakterija.Bolest ne prolazi sama od sebe, već je potrebno kornjaču odvesti veterinaru koji će u općoj anesteziji otvoriti apsces, očistiti gnoj i dati antibiotsku terapiju. Potrebno je, također, ukloniti nepovoljne uvjete držanja kako se bolest ne bi ponavljala.O uvjetima držanja kornjača sam detaljnije pisala ovdje.Kornjače su svejedi pa im je potrebna raznovrsna prehrana. Detaljnije je o o prehrani kornjača pisala kolegica Ivana Mlinar-Gruja dr.vet.med. ovdje. Preporučam Vam da se javite kolegici Maji Lukač, dr.vet.med., koja se bavi liječenjem gmazova, na Veterinarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, na tel. 01/ 2390-410.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Doznao sam da žutouhe kornjače smiju jesti kišne gliste i puževe golaće. Zapravo me zanima je li smijem kišne gliste i puževe golaće uzeti iz prirode i dati kornjači ili se moraju kupiti, a ako se moraju kupiti gdje se nabavljuju? Moje drugo pitanje je u kojoj se hrani nalaze vitamini A, C, D3, E i H? Hvala, KrunoO: Kornjače je potrebno hraniti najsličnije onome kako bi jele u prirodi. Dakle, puževi, gliste, crvi, sirovo meso, riba, jetra te zelena hrana, kao što je endivija, matovilac, trputac, maslačak, ribana sirova mrkva, jabuka, lubenica, dinja, mango, papaja.Ne preporučuje se davati navedene životinjice iz prirode jer mogu sadržavati parazite. U Hrvatskoj trenutno nema u uzgoju puževa golaća pa  preporučujem da ih, u međuvremenu, ne dajete kornjačama , dok uzgoj glista postoji u eko proizvodnji humusnog gnojiva .  Crvene gliste se u pogodnim uvjetima enormno množe pa se mogu, bez opasnosti za funkcioniranje legala, vaditi i koristiti za ishranu kućnih ljubimaca (ptica, reptila, ribica i sl.), peradi, riba i stoke  jer predstavljaju čistu proteinsku hranu. Glavni izvori vitamina A su mrkva, jetra, mlijeko i mliječni proizvodi,  žutanjak i riba. Vitamin C ili askorbinska kiselina je vitamin topiv u vodi, a prisutan je u svježem voću i povrću. To je prvi sintetski dobiveni vitamin .Vitamin D prisutan je većinom u namirnicama životinjskog podrijetla. Najbogatiji prirodni izvor su ulja jetre bakalara i drugih masnih riba, poput sardine, lososa i sleđa. Dobar izvor vitamina D su i žumanjak jajeta, pastrva i jetra, iako količine mogu varirati.Vitamin E predstavljaju u mastima topljivi tokoferoli, koji u organizmu djeluju kao jako dobri antioksidansi. Nedostatak vitamina E vrlo je rijedak jer je taj vitamin vrlo široko zastupljen u hrani. Nalazi se u svim tkivima u organizmu, a najviše ga je u jetri, masnom tkivu i mišićima. Biotin se nalazi u pekarskom kvascu, pivskom kvascu , kokošjem jaju, jetrica (goveđa i svinjska), siru , soji , lososu, suncokretovim sjemenkama, brokulama, orasima i krumpiru.