Pitajte veterinara

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam akvarij od 70 l, filter Tetratec namjenjen toj količini vode, pumpicu za zrak i lampu. Grijač imam već dugo vremena u ormaru jer je temperatura vode po ljeti preko 30ºC , a po zimi se spusti na 28-29ºC. U sobi uopće nije pretoplo. A voda također jako smrdi pogotovo ujutro. Redovito mjenjam 30% vode. Kako da snizim temperaturu i smanjim smrad? Hvala, Miroslav O: Za smanjenje neugodnog mirisa preporučio bih vam ugradnju jačeg filtera. Niste naveli koliko često čistite filter materijal i da li redovito mijenjate spužvice u filteru. Naime, kod pojačanog mirisa potrebno je čistiti filter skoro svakih deset dana, pogotovo ako je filter manjeg kapaciteta. Čudi me takva temperatura vode u akvariju, pogotovo ako ne koristite grijač. Pokušajte temperaturu vode izmjeriti staklenim toplomjerom koji se uranja u vodu. Niste naveli položaj akvarija, tj. da li je postavljen u blizini prozora i izložen suncu, što može povećati temperaturu vode za ljetnih mjeseci odnosno blizina radijatora ili nekog drugog grijaćeg tjela tjekom zime. Savjetovao bih vam da nam se javite kako bi od vas razgovorom dobili što više podataka i pokušali vam pomoći u otklanjanju tog problema.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Nabavila sam ličinke daždevnjaka ovo ljeto koje su se sad presvukle, pa me zanima držanje i njega istih. Kada ulaze u hibernaciju i koje im uvjete tad moram osigurati. Za sada ih hranim glistama. Da li smiju još nešto ili? Bilo kakav savjet je dobro došao. Unaprijed hvala, Saša. O: Daždevnjaci pripadaju redu repaša (Caudata), razred vodozemaca (Amphibia). Tijelo im je vitko s dugim repom. Neki provode čitav život u vodi, a drugi na kopnu. Razvojni ciklus daždevnjaka se sastoji od tri stadija: jaja, ličinke i odraslog oblika. Iz jaja se razvija ličinka koja ima vanjske škrge i hrani se sitnim životinjama (zooplankton, beskralježnjaci). Ličinke daždevnjaka su mesojedi, imaju dugo i vitko tijelo s jakim repom nalik peraji. Daždevnjaci imaju malu glavu i oči jer se služe mirisom kao glavnim osjetilom prilikom traženja hrane i međusobnog druženja. Pretežno dišu kožom, te dijelom preko pluća koja su jako malena ili ih uopće nemaju. Odrasli daždevnjaci su također mesojedi i hrane se živim plijenom. Pronalaze ga koristeći se kombinacijom mirisa i vida. S obzirom na to da su slabo pokretni, nemaju velikih energetskih potreba pa ne trebaju jesti prečesto. Kada hrane ima u izobilju, nakupljaju zalihe masti koje im omogućuju da prežive sušna ili hladna razdoblja. Hibernacija počinje padom temperature zraka, krajem listopada ili početkom studenog. Buđenje počinje u ožujku, odnosno u planinskim predjelima tijekom travnja ili početkom svibnja. Vodozemci su osetljivi na uvjete okoline u kojoj žive jer za razliku od drugih kralježnjaka nemaju zaštitni vanjski sloj (npr. ljuske, koža, dlaka). To ih čini osetljivijim prema patogenim mikroorganizmima i parazitima. Vrlo su osjetljivi na kemijske agense kao što su pesticidi, jer lako prodiru u njihovo tijelo i brzo se apsorbiraju. Vodozemci su osjetljivi i na ultravioletne zrake, naročito UVB. Ova osetljivost ih prati u svim životnim stadijima, čak su i njihova jaja nezaštićena jer za razliku od reptila nemaju zaštitnu ljusku. Prema Pravilniku o zaštiti vodozemaca (Amphibia), u Hrvatskoj su šareni daždevnjak (Salamandra salamandra) i crni daždevnjak (Salamandra atra) zaštićene životinjske vrste. Hvatanje vodozemaca dopušteno je samo u znanstveno-istraživačke svrhe i ne smiju se hvatati u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa. Za hvatanje vodozemaca u znanstveno-istraživačke svrhe mora se prethodno pribaviti dopuštenje Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša. Nedozvoljene su, i smatraju se štetnim i druge radnje (ozljeđivanje, rastjerivanje, proganjanje, hvatanje i držanje) kao i uništavanje, odnosno oštećivanje njihovih razvojnih oblika (jaja, ličinki, mladunčadi) i njihovih gnijezda, legla ili staništa. Zakon predviđa kaznu i za onemogućavanje životinji daljnjeg samostalnog opstanka u prirodi, a sve s ciljem dobrobiti ove i drugih životinjskih vrsta. Složit ćete se sa mnom, mjesto Vašim ljubimcima je u prirodi i to što prije dok još temperature nisu prenisko pale.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije svega da vas toplo pozdravim i da vam kažem da mi je jako drago što vas imam na raspolaganju. Zanima me sve što znate o kraljevskim pitonima, prehrani (koliko često i što), temperatura u terariju, veličina istog, uređenje terarija i sve što je vezanu za tu vrstu zmije. Toplo se nadam brzom odgovoru. Unaprijed hvala, Darijo iz Pakraca Kraljevski piton - opće informacije O: Prirodno stanište kraljevskog pitona (pyhton regius) su šumovita područja  srednje i zapadne Afrike. Obitavaju i na tlu i na drveću. Ove zmije aktivne su u sumrak i po noći, dok se danju odmaraju i spavaju. Dok se u Europi ova vrsta pitona naziva kraljevski, u Americi je poznat pod nazivom "ball" piton,  jer se poput lopte sklupča dok je nervorzan ili se osjeća ugroženim, a u tom trenutku glava se nalazi u centru "klupka". Kao i ostali pitoni , ovi su pitoni jako znatiželjne i dobroćudne životinje. Izgled Konačna dužina tijela je između 1 i 1,5 metar.  Ako se pravilno hrane, tijelo im postane lijepo oblikovano, oblo. Kao i ostali pitoni i boe,  kraljevski pitoni imaju jasno vidljiv analni otvor, koji je uočljiv poput izbočine. Mužjaci imaju duži analni otvor od ženki, a spol se može sa sigurnošću utvrditi jedino analnom sondom, kojom upravom određujemo dužinu analnog otvora.   S obje strane otvora vidljive su tvorbe koje nas podsjećaju na kanđe, a zapravo su ostaci stražnjih nogu koje su zmije izgubile tijekom evolucije prije milijun godina. Prehrana kraljevskog pitona Kraljevski pitoni u prirodi se hrane gušterima, manjim zmijama, pticama i malim sisavcima. U prirodi se ne hrane miševima, pa se vrlo često događa da miša - koji je često ponuđen kao hrana u zatočeništvu - ne prepoznaju kao hranu. Pitoni su za vrijeme lova plijena jako izbirljivi po pitanju što će uloviti i što će pojesti. Također su vrlo nervozni kada ih se ometa za vrijeme pokušaja lova ili u toku jela. Kraljevski pitoni u prirodi mogu duže vremena preživjeti bez hrane, pa se čak nalaze podaci koji navode da taj period može biti godinu, pa čak i dulje. Kako je interes za ovom vrstom zmije sve veći, u prirodi se godišnje smanjuje populacija kraljevskih pitona za 60 000, a veliki dio ove populacije je ugrožen od strane drugih životinja ili ljudi iz matične zemlje, gdje je vrlo tražena koža ovih zmija.   U zatočeništvu mladi kraljevski pitoni narastu oko 30 cm godišnje, kroz prve tri godine života. Spolnu zrelost dosežu između treće i pete godine života. Životni vijek je preko 30 godina, a zabilježeno je da je najduže živući piton živio 48 godina. Ženke kraljevskih pitona legu jaja, kojih bude između 4 i 10. Ženka u periodu kada ima jaja, nikada ih ne ostavlja, te za to vrijeme uopće ne jede. Taj period traje oko 3  mjeseca. Kraljevski piton kao kućni ljubimac Ako se odlučite za kraljevskog pitona, izaberite onoga sa čistom čvrstom kožom,  sa zaobljenim kožnim krugovima, čistim analnim otvorom, bistrim očima, živahnog kada ga se primi u ruke, čvrstog stiska u Vašim rukama, a najčešće zbog straha od predatora, odmiče vrat i glavu u nazad. Prvi kontakt s Vama će ga vjerojatno iznenaditi, pokazat će određeni stupanj nervoze, ali ubrzo će se i smiriti.   Kako se brinuti za kraljevskog pitona Kraljevski pitoni poznati su kao izuzetno vješti i spretni, pa vrlo često i pobjegnu iz terarija. Svakako treba osigurati stakleni terarij, zatvoren sa svih strana. Na gornjem dijelu terarija trebao bi biti smješten metalni umetak s malim otvorima, te još jedan naprimjer postrance, kako bi vlaga mogla nesmetano isparavati iz terarija. Terarij bi tebao biti dimenzija barem 100x40 cm, kako bi se zmija mogla nesmetano kretati i skrivati. Na dno terarija možete postaviti treset od kokosa ili običan zeleni tepih, što bih Vam preporučila jer je najlakše za čišćenje i održavanje. U početku se čak preporuča staviti običan papirnati ručnik, kako bi u početku pratili konzistenciju izmeta, eventualnu  prisutnost parazita u izmetu, te grinja na koži, koje su najuočljivije na takvom papiru. Ne preporuča se stavljanje suhog lišća, a osobito borovinu i jasen, jer se vrlo često dešava da za vrijeme jela pojedu i to, što može uzrokovati teške probleme s probavom, pa čak i s respiratornim traktom. Treset ili neka druga podloga mora biti obavezno čista i suha; vlažne podloge predstavljaju idealan medij za razvoj bakterija i gljivica.   U terariju zmija treba imati i mjesto za skrivanje. Najčešće se koriste cjevanice ili debla, a možete koristiti i običnu plastičnu ili kartonsku kutiju. Ako koristite kutije, obavezno trebate imati pristup u njihovu unutrašnjost, odnosno na jednom dijelu napraviti otvor. Plastične kutije se lako čiste i održavaju, a kartonske kutije se mogu zamijeniti svaki put kad se onečiste. Takve kutije moraju biti dovoljno velike da se zmija čitava može "uvući" u njih, ali ne moraju biti ni prevelike, jer pitoni kada spavaju vole osjetiti predmete pored sebe. Kako su kraljevski pitoni noćne životinje, za vrijema dnevnog odmora i spavanja također vole mračna mjesta.  Pitoni su dobri penjači i vole boraviti na drveću, pa u terarij možete smjestiti i grane ili umjetno bilje.   Uvjeti u terariju Zmije su hladnokrvne životinje, tjelesna temperatura im ovisi o temperaturi okoliša. Temperatura u terariju mora biti što bliža onoj u prirodi, kako bi se odvijali normalni metabolički i drugi za život važni procesi. Dnevna temperatura mora biti između 27 -31°C, dok temperatura na sunčalištu mora iznositi i do 32,5°C. Noćna temperatura mora biti niža od dnevne, tj. iznositi oko 24°C, osim na središnjem dijelu terarija, sunčalištu, do 27°C.   Kraljevski pitoni su jako osjetljivi na visoke temperature,  što često kod njih završava opeklinama, pa se nikako ne preporučuje grijača stijena. U terariju svakako trebaju biti smještena dva termometra, jedan na rubnim djelovima terarija, a drugi na središnjem dijelu, kako bi imali točan uvid u temperaturu i regulirali je po potrebi.   Vlaga je također vrlo bitna. U terariju je potrebno smjestiti posudu s vodom, koja će služiti i za vlaženje zraka, a i za kupanje. Osim toga potrebno je svakodnevno špricanje zmije i terarija s vodenom špricalicom. Vlaga se kontrolira higrometrom koji se postavlja također u terarij. Vlaga treba iznositi do 50%, a za vrijeme presvlačenja kože i do 60-65%. Ako je vlaga u terariju odgovarajuća, zmija će se presvući unutar 24 sata.    Osvijetljenje koje postavljate u terarij mora biti s UV spektrom zračenja, kako bi se osigurala nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu, te na taj način izbjegle metaboličke bolesti i druga oboljenja. Osvjetljenje mora biti nedostupno zmiji radi izbjegavanja eventualnih opeklina.   Kako hraniti kraljevskog pitona? Vašem kraljevskom pitonu trebat će nekoliko tjedana da se u potpunosti akomodira u novoj sredini. Pitoni se hrane jedanput u desetak dana, najčešća hrana u zatočeništvu su miševi, koji veličinom moraju odgovarati mogućnostima zmije da ga uspije progutati i probaviti. Za mlade zmije - pinki miševi (stari 1 - 5 dana), a za veće zmije - oni malo stariji. Za vrijeme dok zmija probavlja miša ne preporučuje se uznemiravanje, a samo probavljanje traje nekoliko dana, ovisno o veličini miša. Ako Vaš piton ne jede duže vrijeme, a ne gubi na tjelesnoj masi, ne zabrinjavajte se. No ako dođe do gubitka tjelesne mase, obratite se veterinaru koji poznaje fiziologiju i patologiju zmija.   Kako sam već spomenula, u terariju mora biti smještena posuda s vodom radi vlažnosti zraka, kupanja, a također i da zmija može piti tu vodu. Svaki dan voda mora biti svježa; zmije u posudu s vodom često i defeciraju. Čista voda je vrlo bitna i prije samog presvlačenja. U tom periodu oči se zamute, pa se preporuča uranjanje zmije u toplu vodu desetak minuta, kako bi se oči isprale, a nakon toga presvlačenje će u potpunosti nastupiti nakon 24 sata. Više o uvjetima pogodnima za kraljevskog pitona možete pronaći ovdje   Nadam se da sam pomogla informacijama, a svakako Vam za sve daljnje upite stojimo na raspolaganju ja ili moji kolege iz Pet centra.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Kupio sam prije nekoliko dana kod vas grijač za akvarij, pošto u akvariju držim kornjače, razina vode u akvariju ne dopušta mi da grijač držim okomito. Zanima me da li se grijač može držati i vodoravno s obzirom da to u uputama nije spomenuto.... Unaprijed hvala, Drago. O: Svi akvarijski grijači iz našeg asortimana su potopni i mogu se uroniti, tj. potopiti. Svi oni imaju oznaku za minimalnu razinu urona u vodu (bitno zbog pregrijavanja i pucanja grijača). Stoga bez straha uronite vaš grijač u vodu. Podesite željenu temperaturu postavite grijač i tek tada ga uključite u struju. Pilikom čišćenja, ukoliko imate potrebu vaditi grijač, isključite ga iz struje, pričekajte desetak minuta te ga potom izvadite iz vode. Na ovaj način ste spriječili puknuće grijača zbog nagle razlike temperature i eventualne opekotine.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mušku crvenouhu kornjaču više od 5 mjeseci, hranim je sušenim račićima te povremeno kuhanom mrkvom. Od prošlog tjedna je prestala u potpunosti jesti. Usto se malo kreće i često spava (možda samo drži zatvorene oči), no prije se nije tako ponašala, voljela je jesti, kretala se i često bila budna. Plastični akvarij sam kupio s kornjačom pa joj je postao premalen. Možete li mi reći što nije u redu s njom te kako da to ispravim i koliko veći akvarij da kupim. Hvala, Leon O: Crvenouha kornjača je najčešći kućni ljubimac među gmazovima. Ovoj životinjici treba omogućiti uvjete u akvariju/terariju što sličnijima onima u prirodi. Crvenouha kornjača (Trachemys scripta elegans) dosegne veličinu od 25 - 30 cm (dužina oklopa), stoga, uzimajući u obzir njihovu konačnu veličinu, akvaterarij bi trebao biti volumena minimalno 150 - 200 l, a idealan je od 360 l, pa i više. Vrlo je bitno osigurati dovoljno prostora, kako bi kornjačica mogla nesmetano plivati i kretati se, te se na taj način izbjegle atrofije muskulature, koje se upravo javljaju zbog nemogućnost dovoljnog kretanja.Kako se ove kornjače vole zavlačiti i kopati, na dno terarija je poželjno staviti kamenčiće, i to veće od usnog otvora kornjače, kako bi se izbjeglo gutanje istoga. Pijesak treba izbjegavati, jer vrlo brzo nakon gutanja dolazi do začepljenja probavnog trakta i uginuća.Osim navedenoga, pijesak djeluje iritantno na sluznici oka, te je na taj način oštećuje.U akquaterariju treba biti smješten kopneni dio, na kojem bi se kornjača mogla sunčati, a potrebno ga je osvjetliti lampom s UV spektrom zraka. U prirodi sunčevo svijetlo im daje potrebnu količinu zraka UV spektra. UV spektar zraka je potreban kako bi se odvijala sinteza vitamina D3 u organizmu, koji je izuzetno važan za metabolizam i transport kalcija. Sinteza vitamina D3 je neophodna za pravilno okoštavanje oklopa, kostiju i naravno kože kornjače. Bez adekvatnog osvjetljenja vrlo brzo dolazi do deficita vitamina D3, a time i do hipokalcemije (bez vitamina D3, bez obzira na količinu kalcija u organizmu, onemogućen je njegov metabolizam i transport, te obrnuto). Manjak kalcija uzrokuje probleme s oklopom, koji nažalost mogu završiti i uginućem. Uz lampu s UV spektrom, možete s vremena na vrijeme dodati u vodu i sipinu kost za ptice, koja je odličan izvor kalcija.Prostor iznad kopnenog dijela mora biti dovoljno visok, iz razloga što su kornjače izuzetno dobri penjači, te na taj način izbjegavamo padove, a time i napuknuća oklopa. Idealno bi bilo zatvoriti terarij poklopcem, a neki terariji već imaju ugrađene lampe s UV spektrom. Najbolje je koristiti lampe koje sprečavaju nakupljanje algi u teriju i na oklopu kornjače. Između poklopca i površine vode stvara se zona toplog i vlažnog zraka, u kojoj se kornjača sunča.Crvenouhe kornjače su toplovodne životinje, te da bi se probava i metablizam normalno odvijali potrebna je stalna temperatura vode od 25 - 26°C. Zato je potreban grijač za vodu. Grijač mora odgovarati litraži terarija i svakako se prije nabavke posavjetujte s nekim od prodavača.Kako dolaze sve hladniji dani, a sobna temperatura nije dovoljna da bi voda bila na spomenutoj temperaturi, vjerojatno je to jedan od razloga što Vaša kornjačica ne jede. Neadekvatni uvjeti u teriju su upravo najčešći razlog zdrastvenih problema kornjačica.Pored UV lampe i grijača, vrlo je bitna i filtracija vode. Filtracija u terariju oponaša prirodni izvorni biotop (sporiji vodeni tokovi i jezera), a voda u terariju duže ostaje čista. Vodene kornjače su poznate kao veliki onečiščivaći vode, te je svakako potrebno nabaviti filter (kapaciteta prema volumenu akvaterarija) koji će uklanjati otpadne tvari, koje se akumuliraju u vodu prilikom uriniranja i defekacije.Terarij je potrebno smjestiti na mjesto bez propuha, jer u protivnom vrlo često dolazi do upale pluća i uha u kornjača.Ishrana, osim gotove tvorničke hrane (račići i briketi) mora sadržavati i sirovo meso. Piletina, govedina, teletina, junetina, puretina, goveđa ili teleća srca, pileća srca, jetrica itd. Ove kornjače su mesožderi, no možete im ponuditi i voće i povrće. Voće i povrće češće konzumiraju u starijoj dobi. Meso obiluje vitamonom B1 (važan za pravilan rad mozga i živčanog sustava) i B2 (važan za pravilan rad mišićja). Nedostatak vitamina B2 izaziva krvarenja na koži i simptome od strane živčanog sustava. Meso sadrži i vitamine B6 i B12 koji sudjeluje u eritropoezi (proizvodnja crvenih krvnih zrnaca), te vitamine A (jača vid, pomaže kožu), C,E, H (biotin) itd.Osim mesa možete korisititi i akvarijske ribice kao prehranu, a na taj način pobuđujete i lovački instinkt u kornjača.Mišljenja sam da je kod Vaše kornjače došlo do hipovitaminoze, te da biste svojem ljubimcu što prije trebali osigurati što bolje uvjete u terariju. Potražite veterinara koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača, kako bi se kornačica počela liječiti na vrijeme. U ovakvim situacijama najbolje riješenje su injekcioni vitaminski preparati, a kasnije se mogu dodavati i vitamini u kapima na hranu. Nadam se da sam Vam pomogla i da će se Vaš ljubimac oporaviti što prije.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kornjaču nekoliko godina i inače je uvijek je živahna, društvena i uglavnom jede i previše. No od prije par dana skroz je mirna što nikako nije uobičajeno za nju i potpuno odbija jesti; danas je sedmi dan kako nije jela, tako da sam zabrinuta da nije bolesna. Ja sam imala streptokoknu anginu nedavno pa sam pomislila da joj nisam možda prenijela. Iskreno, ne razumijem se previše u to i ne znam točno što činiti i kako da saznam što joj je? Kroz jesen i zimu ona više spava ali je uvijek jela redovno i svaki dan, tako da odbijanje hrane nije nikako uobičajeno za nju i zato sam potpuno zabrinuta. Molim Vas da mi pomognete! Puno puno hvala unaprijed! NinaO: Akvarijske kornjače, a naročito crvenouhe (Pseudemys scripta elegans) vrlo su popularni kućni ljubimci. Popularnosti pridonosi njihovo lako održavanje, ne traže mnogo prostora i hrane. Sasvim je prirodno da se javljaju i problemi kod njihovog držanja. Ipak, važno je znati iz kojeg klimatskog pojasa potječu kornjače. One koje prirodno žive u toplijim krajevima zahtijevaju više njege. Ukoliko se znaju osnovna pravila čuvanja, hrane i njege, onda će i problemi koji se javljaju biti svedeni na minimum. Crvenouha kornjača (dobila je ime po crvenom trokutu s obje strane glave kod očiju) stanovnik je slatkih, toplih voda istočnih dijelova SAD (Meksika i Centralne Amerike). Zbog toga joj najviše odgovara akvarij (bar 5 litara vode na jednu kornjaču) u kojem je temperatura konstantna, ne niža od 25 i ne viša od 31°C. Navedeno se vrlo lako regulira akvarijskim grijačem. Veliku važnost u očuvanju zdravlja ovih kornjača ima sunčevo svjetlo, kalcij, te vitamini. Sunčeva svjetlost potrebna je za svakodnevni život, učvršćuje kalcij u kostima, povećava otpornost organizma i utječe na apetit. Na primjer, ukoliko temperatura vode, ali i zraka, padne na 20 °C, ona prestaje uzimati hranu. Kalcij čini osnovu koštanog sustava kornjača, a bez njega se ne mogu normalno razvijati. Vitamini su (posebno vit. D) važni za rast i otpornost organizma kornjače, a naročito u prvim godinama života. Stoga im se svakodnevno dodaju mineralne soli i vitamini. Od velike je važnosti i vitamin A zbog kojeg će u nedostatku doći do gubitka apetita i oticanja očiju. Najčešći uzrok je neadekvatna prehrana. U blažim slučajevima dovoljno je kvalitetnije izbalansirati obrok, no u težim dodaju se kapi vitamina A na preporuku veterinara. No, vitamin A u suvišku može uzrokovati promjene na koži. Općenito, uzroci zbog kojih kornjače odbijaju hranu su: preniska temperatura vode, otečenje očiju, oštečenja oklopa, kihanje, začep, presvlačenje. Jedna od najtežih bolesti od koje mogu oboljeti kornjače je upala pluća. No ona, kao i u ljudi, može biti uzrokovana bakterijama ili virusima, pa se prema uzročniku poduzima odgovarajuća terapija. Oboljela kornjača teško diše, nosnice su joj vlažne i nema apetit. Tada je neophodan posjet veterinaru.No, u pravilu, kornjače mogu biti bez hrane tjednima, čak i mjesecima bez štetnih posljedica po zdravlje. Ako ste poduzeli sve kako biste osigurali idealne uvjete za život Vaše kornjače, posjet veterinaru ipak je potreban ako kornjačica ne jede dva tjedna. Najčešći uzroci ipak leže u neadekvatnoj temperaturi vode, zraka ili nedostatku sunčevog svjetla, a ponekad i u pogrešnoj ishrani ili bolesti, pa svakako na navedeno obratite posebnu pozornost.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dvije kalifornijske kornjače i htjela bi ih premjestiti u veliki ribnjak u dvorištu koji nije opremljen s grijačima i filterima, pa me zanima da li bi one mogle živjeti u takvim uvjetima i da li bi se prilagodile temperaturi u toj vodi.Unaprijed zahvaljujem! Doris O: U prirodi crvenouhe kornjače (kalifornijske kornjače) obitavaju u jugozapadnom dijelu SAD-a, te u Meksiku. Ove vodene kornjačice obitavaju u toplim vodama, te im je za dobar apetit i razvoj potrebna temperatura vode od oko 25ºC, što je nešto više od prosječne sobne temperature. Svakako je potrebno svjetlo s UV spektrom zračenja, kako bi se omogućila nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu, koji omogućuje resorpciju i transport kalcija do oklopa i kostiju. Nedostatak ovog osvijetljenja, ubrzo dovodi do avitaminoze, te ozbiljnih problema s oklopom, koji nerijetko mogu dovesti i do uginuća životinje.Pred zimu se gmazovi u prirodi, s padom temperature, ukopavaju pod zemlju (tako ne dolazi do smrzavanja), a pri niskim temperaturama njihov metabolizam je toliko usporen (hibernacija) da životinje koriste minimalne količine energije i tako dočekaju tople dane. U slučaju da je temperatura vode tj. okoliša tek nešto niža, gmazovi postaju usporeni i prestaju jesti. Temperatura koju ove kornjače podnose iznosi za zrak oko 27ºC ljeti, a zimi ne ispod 22ºC, a temperatura vode može varirati do 26ºC ljeti, a zimi 20ºC.U slučajevima kada je voda u akvaterariju ispod 25ºC kornjače prestaju jesti i zatvaraju oči. Oscilacije temperature mogu dovesti do ozbiljnih zdrastvenih problema. Kornjače koje žive u grijanoj vodi (25-26ºC) jednako su aktivne kroz cijelu godinu. Za uspješno držanje kornjača potrebno je uspostaviti uvjete što sličnije njihovom prirodnom staništu, odnosno osigurati odgovarajuću temperaturu vode i zraka. Vodene kornjače u prirodi hiberniraju u mulju na dnu jezera i bara, smanjujući metabolizam na miminum, a time i potrebu za kisikom. Kisik primaju preko sluznica grla i kloake. Za preživljavanje je bitno da se voda nikada potpuno ne zamrzne. Crvenouhe kornjače u prirodi redovito hiberniraju, a da bi do toga došlo u akvaterariju trebalo bi osigurati uvjete što sličnije onima u prirodi. Umjetna hibernacija nije preporučljiva, a osobito za mlade i slabe kornjače. U prirodi dolazi do postepenog snižavanja temperature i smanjenja zaliha hrane, te dolazi do smanjenja metabolizma, a popratna pojava tomu je hibernacija. Da bi se desila umjetna hibernacija, kornjači bi trebalo uskratiti hranu nekoliko tjedana prije, jer u protivnom zaostala hrana fermentira, zbog čega dolazi do upalnih promjena na probavnim organima i smrti životinje. Sa snižavanjem temperature pada i imunološki status, pa su u toj fazi kornjače osjetljivije na pojavu bolesti. Zbog svega navedenoga proizlazi zaključak da je crvenouhe kornjače u zatočeništvu bolje držati na konstantnoj temperturi tokom cijele godine. Crvenouhe kornjače žive u širokom klimatskom spektru, i pri niskim temperaturama u prirodi redovito hiberniraju, pa se često postavlja pitanje da li je i kornjačama u akvariju potrebno osigurati uvjete za hibernaciju u hladnom dijelu godine. U pravilu, umjetna hibernacija nije nužna i ne preporuča se mladim ili slabijim kornjačama. Također, vrlo je bitno imati na umu i činjenicu kako ribe i kornjače mogu ići zajedno, ali se moraju poštivati neke regule; smještaj za ribe mora biti nedostupan kornjači, moraju biti zdrave jer bolesni primjerci mogu poslužiti kornjači kao hrana.S obzirom kako se ne radi o našoj autohtonoj vrsti kornjača upitno je njezino preživljavanje u ovim uvjetima.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije par dana ušao mi je gušter tarantula u kuću. Zanima me nešto o njemu, kad je aktivan, čega se boji, da li je opasan i slično. Hvala, Zrinka O: "Gušter tarantula" kojeg navodite je vjerojatno kućni macaklin (Hemidactylus turcicus). To je noćna životinja, ružičaste boje ili boje mesa, prekrivena krljuštima, koje podsjećaju na bradavice. To je posve bezopasna životinjica, vrlo korisna, jer se hrani komarcima, paucima i drugim insektima. Najčešće boravi u zgradama, kućama, pukotinama stijena i dr. Noću se glasa oštrim piskavom glasom, najčešće kad doziva ženke ili kada se bori s mužjacima. U proljeće ženka polaže desetak jaja u pijesak ili slično, iz kojih se izvale mladunci sposobni za samostalan život. Kod nas je rasprostranjen po cijelom Jadranskom primorju. Osim kućnog postoji i zidni macaklin (Tarentola maurltanica), koji je veći od kućnog macaklina. Gornji dio tijela je sive, smeđe ili crne boje. Također je noćna životinja, a najčešće se nalazi po starim zidovima i kućama i u nas nije tako čest kao kućni macaklin. Ovo su izrazito spretne životinjice, penju se naglavačke, preskaču velike udaljenosti, penju se po sasvim okomitim površinama, pomoću "ljepilica" , koje se nalazi na svih 5 prstiju. Ovi gušteri kao i ostali gušteri iz porodice gekona nemaju očne kapke. Kada uđu u kuću, mjenjaju boju, postaju prozirni, pa im možemo vidjeti svaki organ. Mjenjaju boju u skladu s okolinom, pa se na taj način mogu sakriti. Jako su plašljive životinjice, a zimi kad je hladno sporije se kreću. Njihov nepomičan pogled u ljudi izaziva strah, koji je posve bezrazložan. Na žalost najveći im je neprijatelj čovjek, jer mnogi ubijaju ova stvorenja iz pukog praznovjerja, da su ova stvorenja otrovna. Macaklin je zaštićena životinjska vrsta u Republici Hrvatskoj i svaka nezakonita radnja na njima, ozlijeđivanje, proganjanje, hvatanje i držanje podliježe novčanoj kazni, koja je propisana pravilnikom o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama, na temelju članka 44. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine br. 30/94 i 72/94).

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Koji su pravilni uvjeti držanja vodenih kornjača? Da li im je dovoljna plastična posuda ili stakleni terarij? Hvala.  O: Stakleni akvaterariji puno su praktičniji od plastičnih. Razlog je tvrdoća naše vode i taloženje kamenca po rubovima. Naime, mnogo ga je lakše ukloniti sa staklenog nego s plastičnog. Osim toga, struganjem kamenca oštetit će se plastični akvaterarij. Kornjače su između ostalog izvrsni penjači i pri tome im pomažu oštre i duge kandže, pa je njihovo penjanje i grebanje vrlo bučno u plastičnom akvaterariju. Akvaterarij za kornjače mora biti dovoljno velik kako bi se kornjačice nesmetano kretale i plivale, što je vrlo bitno u održavanju normalne funkcije lokomotornog i mišićnog sustava, a u protivnom dolazi do problema u kretanju zbog atrofije muskulature. Ova vrsta kornjače postigne dužinu oklopa 30-35 centimetara, a ženke su nešto veće od mužjaka. Akvaterarij za kornjače bi trebao biti veličine 120 litara za svaku kornjaču. U terariju mora biti smješten kopneni dio na kojem će se kornjače moći sunčati, a veličina kopnenog dijela ne bi smjela biti manja od dužine jednog i pol oklopa po svakoj kornjači. Vrlo je bitno da kopneni dio bude osvjetljen UVA i UVB spektrom (posebnim žaruljama koje emitiraju dnevni spektar svjetla) kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu, a nadalje metabolizam i transport kalcija. Osim navedenog potreban je grijač, kako bi temperatura bila konstanto 25 - 26ºC. Vodite računa i o filtraciji, kako bi voda što duže bila čista, jer kornjače dosta onečišćuju vodu.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije 2 dana iz vašeg pet centra u Rijeci sam kupio dvije crvenouhe kornjače (stare mjesec-dva). Prvi dan su obje kornjače jele brikete a drugi dan jedna nije jela ništa a druga je pojela. Zanima me koliko je briketa potrebno dati svakoj kornjači na dan? Koja druga hrana im se još može dati? Hvala, Vedran O: Kornjače su gmazovi te njihov metabolizam i tjelesna aktivnost ovise o temperaturi okoliša (vode). Pothlađene jedinke slabije jedu ili se ne hrane. Kako niste naveli uvjete u kojima ih držite, savjetovala bih Vam da to bude u grijanom akvaterariju u kojem je temperatura vode 25-27°C.Crvenouhe kornjačice su kao mlade pretežno mesojedi, dok odrasle jedinke rado jedu i zelenu hranu. Osim gotove kupovne hrane, koja na tržište dolazi u obliku sušenih račića, te kao briketirana hrana, prehrana može sadržavati svježe pileće meso, govedinu, goveđa jetrica i srce, ribu, a možete dodati voće i povrće. Mlade kornjače se hrane jedanput dnevno a količina ovisi o veličini životinje. Promatrajte ih dok jedu. Ako dio ponuđene hrane ostavljaju, nakon 10-tak minuta, znači da je to suvišak koji će samo zamutiti vodu i biti podloga za razvoj bakterija. Ovo će vam biti dobar pokazatelj količine hrane koja zadovoljava dnevne potrebe kornjača. Ako im nudite meso, ono treba biti svježe, nemasno, a daje se najviše tri puta na tjedan. Riba također mora biti svježa, a u obzir dolazi sva slatkovodna riba ili npr. oslići. Od povrća možete davati zelenu salatu, radić, listove maslačka, osim špinata koji sadrži velike količine oksalata. Povremeno možete davati i komadiće voća. Kornjače jako vole živu hranu, a osobito skakavce, muhe i dr. kukce. Kada dajete takvu hranu, obratite pozornost da površine s kojih ste ih nabavili nisu tretirane pesticidima. Kao dodatak prehrani koristite vitaminsko mineralne pripravke, a osobito je važan vitamin D za pravilnu funkciju oklopa i kostura. Vitamine možete nabaviti u obliku kapljica, koje se stavljaju u vodu ili direktno na hranu. Možete davati i blokove koji sadrže kalcij i vitamine B kompleksa. Kao izvor kalcija možete koristiti i sipinu kost.Kornjačama je potrebno svjetlo sa UV spektrom zračenja, kako bi se omogućila nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu, koji omogućuje resorpciju i transport kalcija do oklopa i kostiju. Nedostatak ovog osvijetljena, ubrzo dodvodi do avitaminoze te ozbiljnih problema s oklopom, koji nerijetko mogu dovesti i do uginuća životinje.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Kako se riješiti tih napasnika s iguane? Izgledaju kao sitni pauci bijele boje. Hvala, Robi O: Ektoparaziti nisu neuobičajena pojava kod gmazova. Najčešće su to grinje koje parazitiraju gotovo u sih vrsta gmazova. Ektoparaziti u gmazova svrstani su u tri kategorije, pa se mogu podijeliti na one koji parazitiraju samo na zmijama, paraziti koji u određenim uvjetima parazitiraju osim na zmijama i na drugim gmazovima, i konačno paraziti koji parazitiraju na svim vrstama gmazova. Osim na koži, neke vrste mogu parazitirati oko kloakalnog otvora, u plući i dušniku, te krvnim žilama. Ektoparaziti mogu izazavati velike štete domaćinu, sisajući krv, limfu i tkivne tekućine. Svakako je potrebno Vašeg ljubimca podvrći tretiranju protiv grinja, jer vrlo često jake infestacije mogu uzrokovati dermatitise, a mogu biti i prenosnici različitih infektivnih oboljenja. Vrlo je važno istodobno tretirati i životinju i nastambu. Za tretiranje koriste se preparati Ivermectin i Neguvon, te preparati na bazi eteričnih ulja Reptipur od Sere.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Kupili smo u vašem centru u Rijeci u 4. mjesecu malu vodenu kornjaču koja je narasla troduplo veća. Molimo vas da nas uputite u pravilnu prehranu i je li joj potrebno umjetno svijetlo po danu i da li ona može hibernirati. Pozdrav, Stjepan O: Crvenouhe kornjačice su mesojedi. Prehrana mora biti raznolika, kako bi se zadovoljile sve nutritivne potrebe njihovog organizma. Osim gotove kupovne hrane, koja na tržište dolazi u obliku sušenih račića, te kao briketirana hrana, prehrana mora sadržavati svježe pileće meso, govedinu, goveđa jetrica i srce, ribu, a možete dodati voće i povrće. Mlade kornjače se hrane jedanput dnevno, a starije svaki drugi dan. Meso mora biti svježe, nemasno, a daje se najviše tri puta na tjedan. Riba također mora biti svježa, a u obzir dolazi sva slatkovodna riba. Preporučuju se žive ribice, koje će kornjača sama loviti u terariju. Na taj način budimo prirodni lovački instinkt.Od povrća možete davati zelenu salatu, radić, listove maslačka, osim špinata koji sadrži velike količine oksalata. Povremeno možete davati i komadiće voća. Kornjače jako vole živu hranu, a osobito skakavce, muhe i dr. kukce. Kada dajete takvu hranu, obratite pozornost da površine s kojih ste ih nabavili nisu tretirane pesticidima. Kao dodatak prehrani možete koristiti vitaminske pripravke, a osobito je važan vitamin D za pravilnu funkciju oklopa i kostura. Vitamine možete nabaviti u obliku kapljica, koje se stavljaju u vodu ili direktno na hranu. Možete davati i blokove koji sadrže kalcij i vitamine B kompleksa. Kao izvor kalcija možete koristiti i sipinu kost.Svakao je potrebno svjetlo sa UV spektrom zračenja, kako bi se omogućila nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu, koji omogućuje resorpciju i transport kalcija do oklopa i kostiju. Nedostatak ovog osvijetljena, ubrzo dodvodi do avitaminoze, te ozbiljnih problema s oklopom, koji nerijetko mogu dovesti i do uginuća životinje.Zimski san ili hibernacija je prirodni mehanizam kojim se hladnokrvne životinje štite od hladnoće. Hibernacija može trajati različito dugo ovisno o vrsti kornjače. Vodene kornjače u prirodi hiberniraju u mulju jezera i bara, smanjujući metabolizam na minimum, a time i potrebu za kisikom. Da bi kornjače za to vrijeme preživjele vrlo je bitno da se voda ne zamrzne. Crvenouhe kornjače u prirodi redovito hiberniraju, a da bi do toga došlo u akvariju ili terariju trebalo bi osigurati uvjete što sličnije onima u prirodi. Umjetna hibernacija nije preporučljiva, a osobito za mlade i slabe kornjače. U prirodi dolazi do postepenog snižavanja temperature i smanjenja zaliha hrane, te dolazi do smanjenja metabolizma, a popratna pojava tomu je hibernacija. Da bi se desila umjetna hibernacija, kornjači bi trebalo uskratiti hranu nekoliko tjedana prije, jer u protivnom zaostala hrana fermentira, zbog čega dolazi do upalnih promjena na probavnim organima i smrti životinje. Sa snižavanjem temperature pada i imunološki status, pa su u toj fazi kornjače osjetljivije na pojavu bolesti. Zbog svega navedenoga proizlazi zaključak da je crvenouhe kornjače u zatočeništvu bolje držati na konstantnoj temperturi tokom cijele godine.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Što sve trebam kupiti za optimalne uvjete života crvenouhe kornjače? Kanadska vjeverica - da li ju je dobro imati za kućnog lubimca. Što joj treba za optimalne uvjete života? Hvala, Hrvoje O: Akvaterarij za kornjače mora biti dovoljno velik kako bi se kornjačice nesmetano kretale i plivale, što je vrlo bitno u održavanju normalne funkcije lokomotornog i mišićnog sustava, a u protivnom dolazi do problema u kretanju zbog atrofije muskulature. Ova vrsta kornjače postigne dužinu oklopa 30-35 centimetara, a ženke su nešto veće od mužjaka. Akvaterarij za kornjače bi trebao biti veličine 120 litara za svaku kornjaču. U terariju mora biti smješten kopneni dio na kojem će se kornjače moći sunčati, a veličina kopnenog dijela mora iznositi minimalno kao dužina jednog i pol oklopa po svakoj kornjači. Vrlo je bitno da kopneni dio bude osvijetljen UV spektrom, kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu, a nadalje metabolizam i transport kalcija.Osim navedenog potreban je grijač, kao bi temperatura bila konstanto 25-26ºC. Vodite računa i o filtraciji, kako bi voda što duže bila čista, jer kornjače dosta onečišćuju vodu.Dok su male hranimo ih svaki dan, nakon druge godine starosti hrane se svaki drugi ili treći dan. Gotovu hranu možete nabaviti u Pet centru. Ima više okusa i oblika, a također treba dodavati i vitamine i minerale. Kornjače su osjetljive na nedostatak vitamina A (upala oka), manjak D3 i Ca (meki oklop). Od svježe hrane možete hraniti govedinom, piletinom i ribom (oslić) te voćem i povrćem. Nisu uvijek raspoložene za vegetrijansku hranu, jer su one ipak mesožderi. Također vole razne kukce i njihove larve (skakavci).U isti akvarij možete staviti kornjače različitih spolova. U mladosti je gotovo nemoguće razlikovati spolove. Poslije, mužjaci imaju puno duže prednje kandže, a kloaka im je smještena više prema kraju repa. Rep im je duži i tanji, a plastron ponekad lagano udubljen. U prirodi prežive oko 20 god., a u zatočeništvu i do 40, ako im se omogući hibernacija. Kanadskoj vjeverici za optimalne uvjete je potreban prostran kavez, visok minimalno 60cm. Kavez treba urediti tako da što više odgovara prirodnim uvjetima. S obzirom da su vjeverice vrlo aktivne životinje i žive na drveću, poželjno je staviti grane u kavez i obavezno kućicu (mjesto za skrivanje - zamjenjuje duplju drveta). U Pet centru možete nabaviti gotovu kompletnu hranu za vjeverice, koja zadovoljava sve hranidbene potrebe, a uz takvu hranu joj možete dodavati lješnjake, orahe i voće. Voda im mora biti stalno na raspolaganju. Bez obzira na veliku ljubav, vjeverice je teško posve pripitomiti i uvijek ih iz kaveza treba puštati uz nadzor.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Što učiniti ako mi se piton prilikom presvlačenja ne presvuče do kraja, ostao je jedan mali komadić na repu ? Nadam se da čete naći vremena da mi odgovorite. Unaprijed hvala na odgovoru. Darijo O: Zmije u zatočeništvu se češće presvlače nego one u prirodi. Osobito se to odnosi na mlade zmije kada je rast najintezivniji pa će u tom periodu zmija i češće odbacivati kožu. Zmije odbacuju kožu u jednom dijelu, uključujući i kožu oko očiju. U mladih zmija presvlačenje, uz normalne uvjete u terariju i primjereno hranjenje, bi se trebalo dešavati jednom mjesečno. Učestalost presvlačenja osim što ovisi o intezitetu hranjena i rasta zmije, ovisi i o drugim faktorima kao što su: vrsta zmije, dob (mlađe zmije se presvlače češće), prehrana (da li prehrana zadovoljava sve nutritivne potrebe), reproduktivni status (da li je zmija spolno zrela ili nije), zdravlje kože (prisutnost bakterija ili parazita), uvjeti u terariju (temperatura, vlaga i podloga). Problemi vezani uz presvlačenje ipak su u većini slučajeva rezultat neadekvatnih uvjeta u terariju.Prije samog presvlačenja koža je bez sjaja, oči se zamute (mliječne boje ili mutno plave), a vidljive su i promjene u ponašanju, koje su upravo posljedica zamućenja očiju, time i smanjenog vida.Nakon dva do tri dana oči postaju bistrije i zmije u prirodi pa tako i u terariju traže mjesta o koja će "ostrugati" kožu i na taj način si olakšati presvlačenje.Presvlačenje započinje na glavi, a završava na repu. Ponekad samo presvlačenje može trajati i do sedam dana, a u literaturi postoje podaci koji govore da u nekih vrsta taj proces može trajati i do 14 dana. Za vrijeme presvlačenja ne preporuča se zmiju uzimati u ruke niti na bilo koji način uznemiravati. Za vrijeme presvlačenja zmije ne uzimaju hranu te se nikako ne preporuča hranjenje na silu. Ipak ponekad se događa da se presvlačenje kože ne odvija u cijelosti, kao i u Vašem slučaju. Uzroci tome mogu biti različiti, no najčešće su, kako sam to navela, neprimjereni uvjeti u terariju. Svakako Vam savjetujem da provjerite temperaturu u terariju (dnevnu i noćnu), postotak vlage te obratite pozornost na podlogu u terariju i prehranu (da li se zmija hrani dovoljno ili preučestalo). Obratite i pozornost na samu kožu, uočavate li kakve promjene na koži, infekcije ili parazite koji su lako uočljivi te koliko često držite zmiju u rukama (pretjerano "hendlanje" također može uzrokovati probleme s presvlačenjem). Ako primjetite tako nešto, u tom slučaju svakako potražite pomoć veterinara koji poznaje fiziologiju i patologiju zmija. Naravno, to ne mora biti uvijek slučaj pa se ponekad, uz sve idealne uvjete, događa da se zmija ne presvuče u cijelosti. Provjerite postotak vlage u terariju, a ako su svi uvjeti u terariju zadovoljavajući, smjestite u terarij posudu s toplom vodom, te na dno stavite grublji ručnik, kako biste svom ljubimcu olakšali presvlačenje. Podlogu koju koristite u terariju najbolje je za sada ukloniti i staviti obične papirnate ručnike, na kojima ćete najlakše uočiti eventualne parazite. Savjetujem Vam da ukoliko ne koristite nikakve vitaminsko mineralne dodatke, u ovom periodu ih počnete koristiti, kako bi se nadoknadio eventualni deficit nutritivnih sastojaka..

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Htio bih nabaviti bradatu agamu, ali ne znam nista o njoj. Čuo sam da moram uzgajati i bube s kojima se on hrani. Molim Vas za savjet. VI ste mi najbolja trgovina sa životinjama. Hvala. Luka O: Bradatih agama ima više vrsta. Obično kad se o njima govori misli se na najpopularniju vrstu Pogona vitticeps. Potječu iz kontinentalnog južnog dijela Australije, iz stjenovitih pustinja. Narastu do 50 cm dužine pa to reba uzeti u obzir prilikom izrade terarija. Uređivanje terarija mora odgovarati čim više prirodnim uvjetima. Podloga treba biti pijesak i kamen, omogućite mu i prostor za skrivanje, pogotovo ukoliko je više jedinki u istom terariju. Akvaterarij mora biti grijan i to u središtu terarija temperatura treba iznositi 31-37ºC, a na rubovima terarija nešto niža temperatura. Noću se grijači gase i temperatura pada na oko 20ºC. U terarij se obavezno postavlja rasvjeta koja emitira UVA i UVB spektar svjetla. Što se prehrane tiče, crvi (brašnari i zoofobasi) te cvrčci zauzimaju dobar dio jelovnika (oko 50%), a ostatak čini hrana biljnog porijekla (radić,salata...). Treba izbjegavati ili uopće ne davati špinat. Uz prehranu potrebno je dodavati vitamine, a pogotovo minerale.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dvije crvenouhe kornjače, mislim da je jedna od tih mužjak (odgovaraju mu sve karakteristike koje ste naveli). Imam ih godinu dana i primjetila sam kako mužjak iz repa izbacuje nekakavu crno-smeđu sluz koja izgleda kao dio organa (nije izmet). Čim ga ometem tu sluz vrati u rep i više to ne pokušava napraviti. Hranim ih isključivo račićima, a ponekad i s ostalom hranom. Zanima me što je uzrok tome i što bi se dogodilo da ga ne ometam u tome, je li moja kornjačica jako bolesna, kako joj mogu pomoći? Unaprijed hvala! DorisO: Kako je Vaša kornjača mužjak, postoji mogućnost da se radi o prolapsusu penisa.U mnogih kornjača se tijekom života povremeno javlja stanje kada izvrnu iz tijela kloaku ili u mužjaka penis (prolapsus penis). Kloaka je otvor u kojem se nalaze izvodni kanali mokračnog i spolnog sustava. Češći su povremeni prolapsusi, a manje su opasni ako ih se pravilno liječi. U tijeku prolapsusa kornjače osjećaju vrlo malo boli. Još nije u potpunosti poznat uzrok prolapsusa. Stres, prehrana, crijevne infekcije ili paraziti, generalizirana oboljenja, opstrukcije probavnog sustava, te slabi mišići kloake neki su od mogućih uzroka, no niti jedan nije posebno izdvojen. Iz tog razloga nema poznate preventive kako bi se spriječilo ovo stanje.Ako je Vaša kornjača naizgled zdrava, povremeni prolapsusi nisu zabrinjavajući. Međutim, ako se češće ponavljaju i samim time narušavaju zdravlje organizma, možete potražiti pomoć veterinara specijaliziranog za kornjače, da postavi poseban šav na kloaku. U trenutku prolapsusa pojedinih od organa osigurajte da prljavština ne dođe do izvrnutih organa.  Ako se odmah ne vrate u tijelo kornjače, osigurajte da ostanu vlažni, masirajte okolne dijelove tijela oko izvrnutog organa i držite kornjaču u pokretu. U tom slučaju, što prije potražite pomoć veterinara.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 2 iguane već 6 godina i kupljene su kod vas u pet shopu. Sve je bilo dobro do prije 2 mjeseca kad se na ženki pojavilo oticanje oko očiju, usta, na nogama i po dijelovima tijela, a mužjak se ukočio i ne može se pomaknuti. Pogledala sam u usta i mislim da mu je jezik natekao, ništa ne jede. Imaju sve lampe, hranu i veliki terarij sa potrebnom temperaturom. Molim vas da mi pomognete. Vodila sam ih kod veterinara ali su im dali neke vitamine i ništa oni ne znaju o iguanama. Još jedno pitanje. Gdje bih mogla naći veliki grijač za terarij jer je terarij 2m puta 2m i sada ih griju žarulje. Unaprijed hvala. Pozdrav iz Dubrovnika. O: Promjene na glavi i tijelu koje opisujete vjerojatno su posljedica bubrežnih problema nastalih kao posljedica viška proteina u prehrani. Uzrok mogu biti i bubrežni kamenci, koji za posljedicu imaju stvaranje edema. Ukočenost druge iguane može biti posljedica metaboličkog oboljenja, deficijencije kalcija. Terapija se provodi nadoknadom vitamina i minerala preko usta ili injekciono. Uzrok opisanoj ukočenosti može biti i infekcija adeno virusom. Pravilna prehrana iguana jedana je od najbitnijih čimbenika za održanje njihovog zdravalja. Iguane su biljojedi, te bi im dnevni obrok trebao sadržavati povrće bogatim kalcijem (60-70% obroka): radić, raštika, endivija, hibiskus, pelete sijena, alfalfa. Zatim, ostalo povrće (20-30% obroka, mjenjati tjedno): npr. brokulu, grašak, zeleni grah, rotkvice, peršin, tikvice i slatki krumpir. Voće (ne više od 10% obroka): smokve, kivi, papaje, lubenice, jabuke, grožđe, marelice, jagode, šljive, rajčice ili banane. Povremeno im se može dati kuhana riža i kuhano jaje. U njihovoj prehrani trebalo bi zbog veće količine oksalata izbjegavati špinat, zelje i kelj. Vitaminsko mineralnim dodatcima trebali bi im upotpuniti prehranu (količinski prema preporuci na proizvodu) dva puta tjedno. Mikroklima u terariju također je važna za pravilan metabolizam gmazova. Tako bi u terariju vlažnost zraka trebala biti 70-80 %, dnevna temperatura 21-25°C, a na sunčalištu oko 32°C. Uz žarulju je potreban i izvor UVB spektra koji emitiraju neonske lampe za gmazove. One osiguravaju sintezu vitamina D3 koji je neophodan za iskorištavanje kalcija u organizmu. UV spektar ne prolazi kroz staklo, te je važno da se neonska lampa smjesti ispod njega. Ovo je u praksi česta pogreška, a najčešće kod izlaganja sunčevom svjetlu preko stakla. Neonske lampe bi trebali mijenjati otprilike svakih 9 mjeseci. Za grijanje terarija, osim žarulje, možete koristiti i kablovski podni grijač, koji bi trebali postaviti ispod terarija kako životinje ne bi opekle noge. Iz istog razloga nemojte postavljati kamene grijače.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Dobar dan! Koliko kornjača može biti izvan svog akvarija? Čitala sam kod vas da ne smije biti dugo vani i da mora imati slobodan pristup vodi. A sada mi molim vas recite koliko dugo smije kornjača biti vani, možda 1,2,3 ili 4 sata, ili možda manje ili više, recite mi točno u satima. Hvala, Adriana. O: Najčešći kućni ljubimci u nas su vodene kornjače Trachemys scripta elegans i Trachemys scripta troosi. One su gmazovi koji žive u slatkim, toplim vodama. Dio vremena provode izvan vode, uglavnom se sunčajući. Njihov oklop i koža prilagođeni su pretežno životu u vodi, a duže isušivanje nepovoljno utječe na epidermis i dovodi ga u stanje smanjene otpornosti. Koža je najveći organ na tijelu životinja, a najvažnija je njena zaštitna funkcija. Na koži i sluznicama kornjača nalazi se fiziološka mikroflora koju čine različiti mikroorganizmi. U optimalnim uvijetima, na intaktnoj koži i oklopu, one ne predstavljaju nikakav problem. Narušavanjem ravnoteže epidermisa otvaraju se ulazna vrata različitim mikroorganizmima koji tada izazivaju oboljenja različitog stupnja. Ne treba posebno naglašavati da je životinji potrebana i voda za piće. Koliko dugo kornjača može bez posljedica ostati bez vode ovisi o vrsti, starosti i kondiciji pojedine jedinke. Mlađe i manje životinje teže će podnijeti duži boravak izvan vode. Bitan čimbenik je vlažnost i temperatura zraka, odnosno podloge, te opće stanje same životinje. Iz svega navedenog, jasno je da se vrijeme boravka izvan vode ne može odrediti točno u satima, ali u uvjetima uobičajenim za naše stanovanje period od 2-3 sata neće narušiti zdravlje i najmanjih jedinki.