Pitajte veterinara

Odgovara:  Andrea Babić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Moja djevojka i ja obožavamo životinje. Imamo zamorce, sirijske i kineske hrčke i par skočimiševa. Htjeli bismo nabaviti još neke vrste glodavaca kao npr.vjeverice, no niti u jednoj kjnižari, knjižnici, niti antikvarijatu ne možemo pronaći nikakvu knjigu o glodavcima na hrvatskom jeziku. Kako bi se mogli informirati o vrstama vjeverica, načinu držanja, hrani i ostalim zanimljivostima? Ne samo o vjevericama, nego i o zamorcima, deguima, hrčcima i ostalima...? Budući da ih želimo imati, htjeli bismo se o njima brinuti najbolje što možemo. Unaprijed hvala! Marijan  O: Na žalost, niti mi nemamo spoznaju postoji li kakvo domaće izdanje knjige o glodavcima.Na Internetu, pogotovo služite li se engleskim jezikom, možete pronaći ogromne količine informacija o Vašim ljubimcima, no uvijek je potreban određeni oprez i provjera iz kojeg su izvora nađeni podaci. Moja je preporuka da je dobro vjerovati renomiranim institucijama, uzgajivačima i njihovim stranicama, dok na raznim forumima baš svatko ima pravo upisati što želi, što nije nužno uvijek stručno i ispravno.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, nabavila sam afričkog tvora starog godinu i 7 mjeseci i cjepljen je protiv štenećaka i steriliziran. Imam i psa, tibetskog terijera, pa me zanima da li se njih dvoje mogu družiti i da li postoji neka opasnost od nekih bolesti ili buha ili nečega za malog tvora? Da li mogu tvora šetati po vani?Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, Vedrana O: Afrički tvorovi predivni su kućni ljubimci zbog njihove zanimljive osobnosti, zaigranosti i izbirljive prirode. Društvene su životinje pa tako nije zabilježeno urođeno neprijateljstvo tvorova prema psima (i mačkama). Dakle, nema prepreke da se Vaši ljubimci ne bi slagali. No, obratite pozornost jedino na slijedeće: kako je pas dulje vremena kod Vas i stvorio je već svoj teritorij neka upoznavanje bude polagano i uz Vaš nadzor.  Naveli ste da je Vaš tvorić cijepljen protiv zaraznih bolesti. Trebalo bi proći dva tjedna od cijepljenja kako bi se razvio imunitet na te bolesti pa nakon tog vremena nesmetano možete voditi tvorića u izlaske van kuće ili stana. Inače, tvorovi su vrlo podložni štenećaku tako da ih se obavezno mora cijepiti. Osim ove zarazne bolesti, treba spomenuti i bjesnoću od koje također mogu oboljeti, ali su i sposobni prenositi virus. Tvorovi se mogu cijepiti protiv bjesnoće već u starosti od tri mjeseca. Zakonom nije propisano da morate cijepiti tvorića protiv bjesnoće, no ukoliko to želite možete to učiniti. Vanjski paraziti pasa i /ili mačaka (poput buha, kožnih gljivica, ušnih parazita) mogu uzrokovati bolest i u tvora. U manjoj mjeri rizik je za prijenos crijevnih parazita. Ako je potrebno tvora možete liječiti ili pak zaštititi ampulicom "Stronghold" koja djeluje na niz vanjskih i unutrašnjih parazita. Navedenu ampulicu možete nabaviti u ljekarnama Pet centra uz veterinarski recept.Prilikom izvođenja tvorića van, zbog svoje znatiželje i brzine neophodno ih je držati na povodcu. U Pet centrima možete kupiti posebne povodce namijenjene tvorovima. Tvorove se da vrlo lako naučiti na povodac a na način pozitivnog poticanja. Ovaj način učenja dopušta Vam da oblikujete ponašanje tvorića koje želite dajući pozitivnu nagradu kada učini specifično ponašanje. Najučinkovitija nagrada je hrana ili poslastica u malim količinama.  Fereti su domesticirani već tisućama godina i prihvaćaju sve disciplinske mjere koje su u redu i za druge kućne ljubimce. Iznimno su inteligentne životinje i brzo ih se može naučiti što smiju, a što ne smiju učiniti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dvije afričke tvorice od kojih jedna ima 2 godine i operirana je, a mlađa ima 10 mjeseci. Zanima me kad se javlja prvo tjeranje, odnosno kad joj prorade žlijezde. Odvest ću ju na operaciju, ali ne znam tko ima dovoljno iskustva u gradu Rijeci sa afričkim tvorovima? Strah me da ne ugine od anestezije. Zanimljivo bi bilo da postavite pod Moj ljubimac i afričke tvorove jer u Pet centru imate posebnu hranu za njih, a sve više ih ima kao kućnih ljubimaca. Gdje se može nabaviti Bi-odor od Marshalla ili nešto slično (da mokraća nema tako neugodan miris). Zahvaljujem na odgovoru. SilviaO: Ženke afričkih tvorova dosižu svoju punu veličinu (600-800 g) u dobi od 16 tjedana, dok mužjaci nastavljaju sa rastom do dobi od 9 do 10 mjeseci.Kao i svi mustelide, fereti imaju mirisnu žlijezdu koja im služi za označavanje teritorija, ali i za obranu. Najpoznatija vrsta po tome je američki skunk, no miris fereta nije toliko neugodan. Ispuštaju miris samo kada su jako uznemireni ili ozlijeđeni. Miris nije ugodan, ali nestaje u nekoliko minuta. Sterilizaciju bi trebalo načiniti u dobi tvorice od oko 6-7 mjeseci starosti. Tada obično dosižu spolnu zrelost i mogu se početi tjerati. Tjeranje je inducirano količinom dnevnog svjetla (fotoperiodičko je), kada je u danu 16 sati dnevnog svjetla. Glavna sezona parenja je općenito od ožujka do kolovoza, ali može biti i do listopada. Držanjem tvorova kao kućnih ljubimaca količina dnevnog svjetla je duža od prirodnog tako da sa tjeranjem mogu početi i ranije. U tjeranju je ženkina vulva otečena a ono traje sve dok ne dođe parenja. Ovulacija je inducirana prisustvom i ponašanjem mužjaka te koitusom. Ako planirate zahvat sterilizacije, možete se obratiti Veterinarskom fakultetu, Klinici za kirurgiju, gdje ćete dobiti informacije o cijeni, preoperativnom i postoperativnom tijeku.U našoj ponudi nema Bi-Odor od Marshalla, a ja niti kolege nemamo informaciju gdje bi u Hrvatskoj mogli pronaći taj proizvod. Iz naše ponude mogu izdvojiti neutralizator mirisa mokraće od Iv San Bernarda. No, imajte na umu da se redovitim svakodnevnim čišćenjem kaveza sprječavaju neugodni mirisi, a također tvorice možete kupati posebnim šamponima za tvorove, jednom u dva tjedna.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Našla sam šišmiša koji se probudio iz hibernacije, savjetovali su mi da ga zadržim dok malo ne otopli pa da ga onda pokušam pustiti, ali problem je u tome što ne znam čime da ga nahranim. Jedna gospođa koja se bavi šišmišima mi je preporučila da probam napraviti kašicu od mačje hrane, banane, vode i šećera, ali mi se čini da on to nije jeo. Ako imate kakvu preporuku bila bih vam vrlo zahvalna. Mateja Šišmiš - općenite informacije O: Šišmiši ili netopiri (Chiroptera) predstavljaju red letećih sisavaca iz podrazreda plodvaši (Placentalia). Maleno tijelo obraslo im je kratkom i gustom dlakom. Kao organ za let služi im kožna opna (letnica) koja je razapeta između produljenih kostiju zapešća i članaka prstiju. Jedini su sisavci koji mogu aktivno letjeti. Vrste šišmiša u Hrvatskoj i svijetu Na svijetu je do danas identificirano više od 1000 vrsta šišmiša. Dijele se na dvije velike skupine: veliki šišmiši (Megachiroptera) i mali šišmiši (Microchiroptera). U Hrvatskoj su zabilježene gotovo sve vrste šišmiša rasprostranjene u Europi (tridesetak vrsta), a pripadaju skupini Microchiroptera. Sve su vrste šišmiša u Hrvatskoj strogo zaštićene Zakonom o zaštiti prirode te prema Zakonu o potvrđivanju Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija), kao i posebno zaštićene prema Pravilniku o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (Mamalia), čl. 1. st. 2., a sve vrste također se nalaze na popisu ugroženih vrsta prema Crvenoj knjizi životinjskih svojti Republike Hrvatske - Sisavci. Prema Zakonu pojedina biljna i životinjska vrsta koja ima zaštitu Države je vrsta koja je ugrožena ili rijetka te za svaki kontakt, držanje ili slično treba imati dozvolu nadležnoga ministarstva. Strogo je zabranjena svaka radnja kojom je se ometa i uznemiruje u njenom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i njegovo ubijanje, te oštećivanje njihovih gnijezda ili legla i obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i njegovo prepariranje. Za svaku prouzročenu štetu nedopuštenim radnjama u odnosu na ovu zaštićenu životinjsku vrstu, a prema članku 1. Pravilnika o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na šišmišima utvrđena je kazna u visini od 1.000,00 do 4.000,00 kn. Hibernacija (zimski san) šišmiša Tijekom zime svi šišmiši spavaju zimski san (hibernacija) kada se zavuku na neko mirno mjesto stabilne temperature i vlažnosti. Neki zimuju u kolonijama a neki pojedinačno. Za vrijeme hibernacije ih se ne smije uznemiravati jer stres može dovesti do nepotrebnog trošenja energije i uginuća jedinki. Temperatura tijela šišmiša se povisi na oko 40°C za što se troši toliko energije iz rezervnog masnog tkiva koliko bi moglo dostajati za još tri tjedna neporemećenog sna. Čime se hrane šišmiši? Općenito je pravilo da prehrana šišmiša ovisi o mjestu prebivališta i njihovoj prilagođenosti. Oko 70% šišmiša svijeta hrane se samo insektima dok drugi pretežno jedu voće (oni koji žive u tropskim krajevima). Najmanji broj je mesojeda koji se pretežno hrane malim kralješnjacima (žabe, ribe, mali glodavci ili ptice). Zimi nema osobito insekata te je to kritično razdoblje za šišmiše a naročito ako dođe do nepotrebnog buđenja. Dakle, najveća je vjerojatnost da imate šišmiša kukcojeda, tako da mu treba osigurati adekvatnu prehranu. Oni se u prirodi hrane sljedećim insektima: pčele, ose, mravi, muhe, skakavci, žohari i drugi insekti. Što učiniti ako pronađete šišmiša? Možete pokušati šišmišu ponuditi mješavinu koju ste naveli, no s obzirom da jedu živu hranu preporučujem Vam da nabavite žive cvrčke u jednom od naših Pet centara. Činjenica je da se spašeni šišmiši vrlo brzo oporave i spremni su za povratak u prirodu. Kada temperatura bude oko 15°C, u sumrak ga možete pustiti van. Budite oprezni da Vas ne ugrize. Još informacija o pronađenim šišmišima možete pronaći ovdje.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P:  Našao sam skakavca kako se smrzava i ne znam kako ga hraniti. Molim vas pomozite. Tomislav Vrste skakavaca O: Skakavci pripadaju porodici insekata, Acrididae. Insekti su jedini bezkralježnjaci koji lete. Na svijetu identificirano oko milijun vrsta, od kojih je 18 tisuća skakavaca. Skakavci koji obitavaju u našem području najčešće su vrste zeleni konjic i poljski skakavac. Svojom bojom uklopljeni su u okoliš. Izgled skakavaca Tijelo skakavaca sastoji se od glave, prsa i zadka. Na glavi imaju ticala koja im služe za osjet dodira i mirisa, usta i dva velika i tri manja oka, po jedno iznad ticala i jedno između njih. Na stražnjem dijelu prsa nalaze se krila, koja imaju i skakavci, a služe im ako prebrzo skaču, da bi se lakše prizemljili, strugajući nogama o krilca. Upravo u tom trenutku proizvode zvuk, koji čujemo ljeti. Skakavac čuje uz pomoć specifičnog timpanalnog organa sluha koji se nalazi sa donje strane trbuha. Skakavci imaju dva para krila, vanjska uža i tvrda, te šira i elastična kojima lete. Neke vrste imaju zakržljala krila ili ih uopće nemaju. Skakavci imaju mali mozak, a probavni trakt u cijeloj dzužini tijela. Nemaju krvne žile, niti krvi. Organi se nalaze u hemolimfi, koja služi za prijenos hranjivih tvari i otpadnih produkata iz organizma. Nemaju pluća, već dišu kroz male otvore na oklopu. Najčešće su veličine 1-8 centimetara, a ženke su u pravilu veće od mužjaka. Mužjaci pjevom privlače ženke. Razvoj skakavaca Insekti imaju vanjski oklop, odnosno exoskelet, kojeg mjenjaju pet puta tijekom života. Ženke polažu u zemlju 2-120 jaja. Skakavci se razvijaju nepotpunom metamorfozom, odnosno kad se izlegu iz jaja, imaju oblik tijela koji će imati do kraja života, ali bez krila, koja će im se postupno razvijati. Koliko skakavac ima nogu? Imaju tri para nogu, koje nose prsa, koja su podijeljena na tri dijela za svaki par nogu. Što skakavci jedu? Samo mali broj skakavaca koji se pojavljuju u rojevima su štetočine na poljeprivrednim površinama, pa se najčešće hrane lišćem različitih biljaka, povrća i voća. Neke vrste kao Locusta viridissima su mesojedi. Skakavci u ustima imaju dvije vilice, sa razvijenim zubima za kidanje i žvakanje. Skakavac u terariju Ukoliko želite zadržati skakavca smjestite ga u manji terarij, koji će biti grijan i imati rasvjetu. Kao podlogu možete staviti zemlju. Svakako stavite i puno bilja (najbolje umjetnog), te suhih grana, kako bi mogao skakutati i skrivati se. Obavezna je posuda sa vodom i hranom. Na proljeće ipak razmislite da ga vratite u prirodu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Obožavam afričke tvorove i imam u planu kupiti si jednog, ali ne znam dali da uzmem curu ili dečka i koja je razlika u njima. Osjeti li se njihov smrad? Unaprijed hvala, Dora O: Afrički tvor (lat.Mustela putorius furo), pripada porodici Mustelidae (lasice). Vrlo su društvene i inteligentne životinje. Ženke su manje od mužjaka, težine su od 600 - 1100 g, dok mužjaci teže od 1200 - 2100 g. Tijelo mu je duguljasto, nogice su kratke, oči i uši male, a rep dugi. Na svakoj šapici ima 5 prstiju (potrebno im je kratiti nokte). Prosječna duljina tvora je 40 - 60 cm, a raskošan rep dužine je 12 - 20 cm. Životni vijek im je 6 - 9 godina. Afrički tvor može biti smeđe boje s crnom bojom na repu i nogama, a dolazi i u varijanti albino boje (bijele), koja se javlja zbog nedostatka pigmenta. Kod albino tvorova nedostatak pigmenta javlja se i na šarenici, pa su oči crvene boje.Tvorovi imaju specifičan miris, koji je produkt izlučevina spolnih žlijezda, analnih žlijezda i žlijezda u koži, koje se nalaze u okolini anusa (čmara). Ovaj miris tvorovi izlučuju da bi obilježili svoj teritorij, a u prirodi nekim vrstama predstavlja i jednu vrstu obrambenog mehanizma. Miris je intezivniji kod mužjaka, a naročito u vrijeme spolnog sazrijevanja. Upravo zbog mirisa, ljudi se rijetko odlučuju za tvora kao kućnog ljubimca. Miris se može ublažiti kupanjem specijalnim šamponima za tvorove, no jedino i dugotrajno rješenje uklanjanja mirisa je kiruški zahvat pri kojem se odstranjuju spolne žlijezde (kastracija) i analne žlijezde, odnosno analne vrećice. Tvorovi imaju dlaku i podlaku, nemaju znojne žlijezde (ne znoje se), pa su skloni toplotnom udaru (ne ih ostavljati na direktnom sunčevom svjetlu jer je već iznad 27°C za njih pretjerana vrućina, a na 30 - 32°C slijedi toplotni udar). Vrlo je inteligentan, čist, tih i zaigran kućni ljubimac, voli se maziti i jako je znatiželjan. Veže se za osobu koja se o njemu brine (hrani ga, čisti, igra se s njime, mazi ga). Pokazuje sklonost prema samo jednoj osobi. Tvor spavajući provede 3/4 dana. Voli sakrivati svoj plijen. Za držanje tvora kao kućnog ljubimca potrebno je nabaviti žičani kavez koji ima više etaža. Kavez mora biti prostran, lako održiv, dobro ventiliran, mora imati dovoljno uske rešetke i mora sadržavati pojilicu, keramičku zdjelicu za hranu, posudu za obavljanje nužde i ležaljku (košaricu). Tvorovi su potpuni mesojedi i nisu sposobni probaviti proteine biljnog porijekla. Nemaju slijepo crijevo, metabolizam im je jako brz i potrebno im je davati hranu 10 puta dnevno. Do 3-4 godine starosti preporučuje se tvorove hraniti najkvalitetnijom hranom za male mačiće (sadrži više masti i proteina). Kada tvorovi navrše 4 godine, potrebno ih je hraniti najkvalitetnijom hranom za odrasle mačke. Svakako se preporučuje da tvorovi jedu dehidriranu hranu zbog higijene zubi i desni, a mekanu hranu (konzerve, paštete, vrećice) je potrebno davati kod odbijanja mladunaca od sise. Posebna su im poslastica kuhano meso bez kostiju, tvrdo kuhana jaja, sir, banane. Ne smije se tvorovima davati hrana za pse, nekvalitetna hrana za mačke, kosti, mlijeko i mliječni proizvodi, slatkiši i hrana bogata ugljikohidratima, sirovo meso i jaja (neutraliziraju biotin-vitamin H), riba i hrana bogata vlakninama (nemaju slijepo crijevo i ne mogu je probaviti). Tvorove možete kupati jednom mjesečno šamponom za pse, mačke ili tvorove. Potrebno ih je četkati u periodu linjanja jer se lizanjem mogu sakupiti trihobezoari (kuglice od dlake) koji mogu dovesti do opstrukcije.Da li mužjak ili ženka, u tvorova prvenstveno ovisi o osobnim preferencijama. Ponašanje je jednako u mužjaka i ženki. No kada dođe vrijeme za sterilizaciju ili kastraciju, treba imati na umu da je kastriranje mužjaka financijski povoljnije. Zatim, ako se odlučite za ženku, neizbježna je sterilizacija ukoliko je ne želite pariti jer u suprotnom razvijaju bolest pod nazivom aplastična anemija i ugibaju.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Konj na ranchu na kojem jašem je zapeo nogom u betonsku rupu i kako je pokušavao izvaditi nogu iz rupe, oderao si je kožu na zadnjoj lijevoj nozi, ispod gornjeg zgloba. To smo mu zabandažirali i prestalo mu je krvariti. Hoće li mu noga zacijeliti i da li će moći ponovno trčati? Koliko dugo mu treba da se noga oporavi? Očekujem odgovor, Lorena O: Ozljede ili rane (lat. laesio) su skup općih i lokalnih oštećenja tkiva nastalih djelovanjem nekog štetnog agensa. S obzirom na uzrok, ozljede mogu biti mehaničke, termičke, kemijske, električne, bakterijske, radijacijske. U užem smislu, ozljeda je oštećenje nastalo djelovanjem mehaničke sile. Sve ozljede mehaničke etiologije dijelimo na zatvorene i otvorene rane. Otvorene rane su prekid kontinuiteta kože ili sluznice, a dijele se prema vanjskom izgledu i uzroku na ubodne rane (vulnus punctum ili ictum), posjekotine (vulnus scisum), razderotine (vulnus laceratum), razderotine i nagnječenja (vulnus lacerocontusum), ugrizne rane (vulnus morsum), nagnječenja (vulnus contusum ili cesifacta-tupi udarac), strijelne rane (vulnus sclopetarium, vulnus explosivum).Svaka rana je primarno inficirana, a opći (gubitak krvi, pad opće otpornosti, iscrpljenost ...) i lokalni (količina zdrobljenog i nekrotičnog tkiva, hematomi, poremećaj cirkulacije ...) utjecaji pomažu pojavi infekcije. Prvih 5 sati rana je bez promjena, između 5 i 9 sati po nastanku rane dolazi do nakupljanja limfocita, između 9 i 12 sati tu su Gram pozitivne bakterije, a nakon 12 sati i Gram negativne bakterije. Za 24 sata počnu se razmnožavati i piogene bakterije. Do 7 dana u rani se mogu naći sporogeni anaerobi i streptokoki, a nakon toga, do 20 dana nesporogene bakterije ( E.Coli, Proteus species) i u tom periodu anaerobi nestaju. Nakon 20 dana ostaju piogene bakterije (koki). Prema vrsti mikroorganizama i kliničkoj slici infekcije rana se mogu podijeliti u tri skupine: piogene, anaerobne i putridne.Liječenje rana se provodi (ovisno o samoj rani i njezinom nastanku) primarnom kirurškom obradom:1) čišćenje rane (bijenje i dezinfekcija okoline),2) anestezija rane - ovisno o položaju, regiji i težini rane (lokalna i opća),3) isjecanje (ekscizija) prema Friedrichu - skalpelom obrežemo rubove rane za 2 - 4 mm (kožu i potkožje do dna rane), slijedi hemostaza i šivanje, postavljanje suhog povoja, imobilizacija, te po potrebi aplikacija tetanus antitoksina i aplikacija antibiotika.Ako se radi o razderotini, nagnječenju ili strijelnoj rani, rana se rasječe do dna, ukloni se nekrotično tkivo, strana tijela. Pritom treba paziti da se ne oštete krvne žile i živci. Napravi se šav koji će samo približiti rubove, po potrebi se postavi dren, a nakon 4-5 dana se zatvara. Obavezno treba napraviti definitivnu hemostazu. Drenaža se izvadi tako da se na najnižem mjestu napravi rez skalpelom pa se u ranu uvuče dren koji se ostavi dijelom visiti iz rane. Dren se izvlači 3. dan. Stavi se suhi povoj koji se može skinuti za 6-12 sati ako je promočio, a ako nije promočio, za 24 sata.Liječenje inficiranih rana se sastoji u drenaži, imobilizaciji, pravilnom povijanju i previjanju rane. U principu se uvijek postavlja suhi povoj.Za postavljanje točne dijagnoze potrebno je uzeti anamnezu i informacije vezane uz regiju u kojoj je smještena rana, napraviti funkcionalne pretrage i prema potrebi rentgen. Zaraštavanje rane je individualne prirode - kvalitetnije je u mladih životinja, dobro držanih životinja, te u onih koji su u dobroj kondiciji. Proces zaraštavanja se odvija ili reparacijom ili regeneracijom. U kirurgiji je poželjna regeneracija jer reparacijom nastaje ožiljkasto tkivo. Regeneracija je stvaranje istog odgovarajućeg tkiva na mjestu rane, a reparacija je zamjena tkiva vezivnim, ožiljkastim tkivom. Pa tako koža i sluznica imaju veliku moć regeneracije epitelizacijom, mišići ograničenu (kod malih se defekata stvore nova mišićna vlakna, a kod većih je to nemoguće). Periferni živci imaju veliku moć regeneracije pri čemu udaljenost između presiječenih dijelova živca treba biti ispod 1 cm. Živčano tkivo središnjeg živčanog sustava zaraštava reparacijom. Krvne žile se ne nadoknađuju direktno regeneracijom već nastankom kolateralnog krvotoka ili proširenjem vasa vasorum ili nastankom anastomoza između susjednih krvnih žila. Tetivna vlakna se nadoknađuju bujanjem peritendineuma i fascilarnog veziva čime nastaje ožiljak koji ima čvrszoću, ali ne i elastičnost. Fascije se spajaju ožiljkom vezivnog tkiva. Hrskavično tkivo zaraštava isključivo reparacijom dok se koštano tkivo dobro regenerira.Procesi zaraštavanja počinju vrlo brzo nakon nastanka rane, a zadaća im je ukloniti uništene stanice, strana tijela te spojiti ranu novim tkivom. Kod zatvorenih ozljeda proces je isti, samo je resorpcija mrtvog tkiva sporija.Ranjavanjem nastaje krvarenje koje ispire ranu. Nakon 45 minuta se na površini rane nađu leukociti. Obično se stvori krasta koja otpadne nakon 2 dana te se ponovnim sušenjem rane stvori nova krasta. Za 3 - 4 dana nastaje mlado granulacijsko tkivo. Površina rane zatvara se rastom kože sa strane. Načini zaraštavanja rane su primarno-CIKATRISATIO PER PRIMAM INTENTIONEM, sekundarno-CIKATRISATIO PER SECUNDAM i zaraštavanje pod krastom-CIKATRISATIO SUB CRUSTAM. O mnogim uvjetima ovisi kako će rana zarasti: o točnoj adaptaciji rubova rane, o infekciji, prisutnosti stranih tijela...Iz svega navedenog, razvidno je da je problematika rana vrlo složena, te bez kliničkog pregleda životinje nije moguće niti otprilike predvidjeti posljedice.Svakako posjetite veterinara koji će Vam nakon pregleda konja moći reći o kakvoj se rani radi i eventualno kada možete očekivati potpuno izlječenje.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Iz kojeg razloga se uklanjaju analne vrećice u afričkih tvorova? Možete li napisati nešto o tom zahvatu uklanjanja, otprilike cijenu operacije i kakve su posljedice? Hvala, Josip O: Analne žlijezde luče sekret, koji se skuplja u analnim vrećicama. Analne vrećice, uz spolne i kožne žlijezde uz područje anusa, odgovorne su za neugodan miris koji tvorovi imaju. Sadržaj analnih vrećica u prirodi služi za obilježavanje teritorija, kod nekih vrsta ima i obrambenu funkciju. Kada se kućni tvor prestraši ili uzbudi, dolazi do istiskivanja sadržaja i širenja neugodnog mirisa. Miris je intezivniji u mužjaka, kada su spolno zreli, te u ženki za vrijeme estrusa.Analne žlijezde se najčešće uklanjaju da bi se uklonio neugodan miris, no da bi se to postiglo, potrebna je i kastracija, odnosno uklanjanje spolnih žlijezda, te tjedno kupanje.Kiruško uklajanje analnih vrečica izvodi se u općoj anesteziji. Vrečice se izvuku pomoću sonde kroz analni otvor, isprepariraju se, podvežu, a rana se zatvara šavom. Kod druge metode koristi se tekućina koja se aplicira u analne vrečice. Na taj način analne vrečice se lakše palpiraju. Napravi se cirkularni rez na koži, vrečice odprepariraju i uklone. Rana se zatvara šavovima.Ako planirate ovakav zahvat, možete se obratiti Veterinarskom fakultetu, Klinici za kirurgiju, gdje ćete dobiti informacije o cijeni, preoperativnom i postoperativnom tijeku.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam haflingera (konja) starog 10 godina i jučer su mi javili da je šepao na prednju nogu! Možda se samo zaležao, jer u zadnje vrijeme jako puno leži! Može biti da ga bole noge! Ne smijem izostaviti ni to da šepa i na zadnje noge, gdje mu je ona putična tetiva skroz otišla. Može li se to nekako sanirati ili bi trebalo stavljati bandaže? Na staru godinu smo ga preselili pa sada dobiva i puno više jesti nego što je dobivao tamo gdje je prije bio! Poslje smo saznali da je anemičan (mislim da sam dobro napisala) i da ima gastritis!!!!! Hvala! Gabriela O: Pareza predstavlja stanje nepotpune, smanjene snage mišića. Stupanj bolesti ovisi o opsegu bolešću zahvaćene mišićne mase. Pareze mogu biti: neurogene (cerebralne, spinalne i periferne) - zbog različitih kompresijskih (mehaničkih), toksičnih, infekcijskih podražaja, funkcijskih poremetnji zbog otrovanja, autointoksikacije, bolesti metabolizma i hipovitaminoza, i miogene - nastaju zbog traume, upala, metaboličkih poremetnji (praznička bolest).Općenito, postoje tri tipa hromosti (šepanja) u konja. Prvi tip obuhvaća bolove prilikom aktivnosti (trening i sl.). Ovo su tipični problemi artritisa niskog stupnja ili mekog tkiva (tetive ili ligamenti). Drugi tip šepanja nastaje uslijed ozljeda (padovi ili loš nagaz). Treći tip predstavlja poremetnje u razvoju zglobova i kostiju, a nastaje nepravilnim rastom i razvojem ovih tkiva. No, najveći problem predstavlja šepanje i bol u zadnjim nogama. Ovo nastaje kao posljedica prevelikog preopterećenja prilikom izvođenja različitih vježbi (naglog stajanja, prevrtanja ili okretaja). Vrlo često stražnje noge pokazuju slabiju pokretljivost. Ovo je iz razloga što je bol obično obostrana, sa zahvaćenim obim nogama. Na prednjim nogama najčešći su problemi s kopitom. Kopito je vrlo složene anatomske strukture, a služi za amortiziranje udaraca. Zatim, česti su i problemi s mekim tkivima koji uzrokuju bol (ligamenti suspenzornog aparata), a dovode do teških hromosti. Također, nerijetko se javljaju istodobno problemi na nekoliko mjesta (kopito, peta, pa i zajedno sa suspenzornim aparatom).Hromost se u konja otežano može lokalizirati. Početno liječenje obuhvaća blokadu živaca, radiografiju i ultrazvuk. Vrlo je važno odredediti točnu dijagnozu, jer to utječe kako na terapiju tako i na prognozu slučaja. Kako su hromosti u konja vrlo kompleksne prirode, savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta kako bi pretragama postavili dijagnozu, te prema nalazu poduzeli odgovarajuću terapiju. Također, kompletnom krvnom slikom će se dobiti uvid u stanje organizma, te ostalim pretragama odrediti problem probavnog sustava.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Kupili smo tvora prije dva tjedna. U početku nije mogao na noge pa smo po preporuci veterinara davali Vita pet pastu i nakon dva dana mu je bilo bolje. 5 dana nakon prestanka davanja paste ponovno se zanosi i ne može napraviti niti dva koraka bez naše pomoći. Gubi ravnotežu a apetit ima dobar. Unaprijed hvala! Stela O: Gubitak ravnoteže, nekoordinirani pokreti, zanošenje u hodu i sl., neki su od simptoma od strane neurološkog sustava, rjeđe su posljedica bolesti lokomotornog aparata i mišićja. U prvom su redu živčana oboljenja sustavnog karaktera, tj. bolesti koje zahvaćaju veći dio pojedinih živčanih organa ili pak živčani sustav u cjelosti.Takva oboljenja nastaju redovito kao posljedica infekcije, intoksikacije ili alimentarne nestašice, neoplastičnih tvorbi itd. Rjeđe se pojavljuju oboljenja živčanog sustava sekundarnog podrijetla, koja nastaju kao simptom ili popratna pojava drugih oboljenja.Bolesti živčanog sustava mogu se lokalizirati na samom mozgu, moždanim ovojnicama, te na perifernim živcima. Ova oboljenja najčešće su posljedica mehaničkih ozlijeda, neoplastičnih tvorbi, toplinskih faktora itd. Većina infekcioznih i toksičnih čimbenika (endogenog i egzogenog podrijetla), pogađa više živčanih organa, pa uzrokuje polineuropatije, kod kojih sudjeluju mozak, leđna moždina i njihove ovojnice, periferni sustav, moždani živci i dr. Živčani sustav raspolaže malom regenerativnom sposobnošću, pa teže promjene u strukturi i funkciji živčanog tkiva uvjetuju teške i trajne posljedice.U tvorova ovakvi simptomi mogu biti posljedica neoplastišnih tvorbi (spinalni limfom i limfosarkom), parazitarna oboljenja uški (šugarci - dolazi do oštećenja srednjeg uha, a time i centra za ravnotežu), deficita vitamina i minerala u prehrani, virusnih bolesti (zarazne i nezarazne prirode) itd.Na ovaj način teško je utvrditi pravi uzrok tegoba Vašeg ljubimca. Svakako Vam savjetujem da se obratite veterinaru, da se naprave detaljnije pretrage, te se na vrijeme započne s adekvatnom terapijom. Možete nastaviti s vitaminsko-mineralnim pripravcima, osobito onima bogatima vitaminima B-kompleksa, ali onim pripravcima koji su registrirani baš za tvorove.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Eto da i ja počnem sa svojom pričom. Velika sam ljubiteljica životinja i imam 7 povećih životinja. Pošto ćemo se u narednih 1 i pol godine odseliti u veću kuću, dobila sam dozvolu od svojih roditelja da nabavim psa i majmuna, kojeg sam oduvijek htjela. Tako ja želim vrstu kapucin, pa bi vas molila da mi napišete nešto više o toj vrsti, gdje je mogu nabaviti, kolko otprilike košta, što mu sve treba i kakav prostor treba imati. Unaprijed hvala, Hana. O: Kapucin spada u porodicu Cebus. Postoje četiri vrste: cebus albifrons, cebus apella, cebus capucinus i cebus alivaceus. Prirodno stanište ovih majmuna je južna Amerika, a zavisno od vrste rasprostranjeni su na području  Ekvadora, Kolumbije, Brazila, Venecuele te Amazone. Društvene su životinje i žive obično u skupinama od 15-20 jedinki. Što se jelovnika tiče prvenstveno se hrane voćem a upotpunjuju ga raznim beskičmenjacima, insektima, gušterima, pticama, ptičjim jajima i malim glodavcima. U zatočeništvu im se treba osigurati dovoljno velika prvenstveno visoka nastamba, u koju se može smjestiti kućica, pojilica, posuda za hranu i naravno dovoljno mjesta za kretanje. Na žalost, nemamo informaciju gdje nabaviti tog majmuna i po kojoj cijeni.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Trebala biih udomiti hermelina i zanima me nešto o toj vrsti, gdje mogu nabaviti i koliko košta. Hvala, Dunja. O: Hermelin (lat. Mustela erminea) naziva se još: velika lasica, zrdav, zerdav. Po građi tijela vrlo je sličan maloj lasici. Kratke noge nose iduženo tijelo i dugi vrat. Glava je trokutasta, uši zaobljene, a oči lako uočljive, crne i velike. Ima dugačke brkove. Rep je dugačak 5 - 12 cm. Mužjaci su primjetno veći od ženki. Sjeverne populacije su veće od južnih. Krzno je relativno kratko i dobre kvalitete. Ljeti je smeđe ili crvenkaste boje, trbuh i vrat bijele boje. Zimi sav postane bijele boje osim vrha repa koji ostaje crn. U toplijim krajevima krzno postane samo djelomično bijelo. Ima dobro razvijena osjetila vida, sluha i njuha. Obično nastanjuju gustiše i šumarke, kao i otvorena područja uz šumarke. U južnim predjelima nastanjuju stepska područja. Žive u brlogu ili jazbini. Ponekada preuzmu rupe glodavaca. Znaju se smjestiti i u šupljim deblima ili rupama u kamenju. Brlog oblažu suhim biljem ili dlakom i perjem plijena. Oko brloga imaju zalihe hrane. Kod nas nastanjuju područje cijele Hrvatske. Obitavaju u poljima i gustišima. Hermelin je naša autohtona životinja. Zakonom o lovu je trajno zaštićen od lova i nije divljač. Hermelin je aktivan pretežito danju. Te su životinje vrlo živahne i izuzetno spretne. Mogu loviti i pod zemljom. Snijeg im ne predstavlja nikakav problem, a izvrsni su plivači i penjači. Mužjaci zauzimaju znatno veće teritorije od ženki. Žive usamljeničkim životom, a izvan sezone parenja mužjaci i ženke predstavljaju konkurente. Zauzimaju 10 - 20 hektara teritorija. Teritorij označavaju mirisom. Hermelin lovi miševe, štakore, voluharice, ptice, zečeve i leminge. Hrani se i ptičjim jajima, žabama, ribama, pa i kukcima. Ponekad može usmrtiti i srnu. Tijekom lova temeljito pretražuje teren, zaviri u svaku rupu i pregleda svaki gustiš. Plijen savlada ugrizom u vrat ili mu smrska lubanju. Ponekada lovi i noću. Rijetko napada domaće životinje. Prema Zakonu o zaštiti prirode iz 2005. godine, a temeljem odredbi Pravilnika o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (Narodne novine 7/06), u Hrvatskoj je zerdav ili hermelin (Mustela erminea) zaštićena životinjska vrsta. Prema pravilniku zabranjeno je bez opravdanog razloga uznemiravanje, hvatanje, ozljeđivanje divljih životinja, smanjivanje brojnosti populacije divlje svojte (ubijanje, uklanjanje i sl.), uništavanje ili oštećivanje njezinog staništa ili mijenjanje njezinih životnih uvjeta u mjeri u kojoj bi svojta postala ugrožena. Opravdani razlog utvrđuje Ministarstvo. Zabranjeno je istrebljivanje zavičajne divlje svojte. Strogo zaštićene životinje zabranjeno je: namjerno hvatati, držati i/ili ubijati, prikrivati, uzgajati, trgovati, uvoziti, izvoziti, prevoziti i otuđivati ili na bilo koji način pribavljati i preparirati. Pojedini primjerci strogo zaštićenih divljih životinjskih svojti mogu se držati u zatočeništvu, uzgajati, prodavati i kupovati na temelju dopuštenja Ministarstva, uz određene uvjete. Nedozvoljene su, i smatraju se štetnim i druge radnje (ozljeđivanje, rastjerivanje, proganjanje, hvatanje i držanje) kao i uništavanje, odnosno oštećivanje njihovih razvojnih oblika (jaja, ličinki, mladunčadi) i njihovih gnijezda, legla ili staništa. Zakon predviđa kaznu i za onemogućavanje životinji daljnjeg samostalnog opstanka u prirodi, a sve s ciljem dobrobiti ove i drugih životinjskih vrsta.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani, imam par pitanja što se tiče tvorova: 1. Smiju li tvorovi biti vani (u negrijanom prostoru preko zime)? 2. Kada je najbolje vrijeme za kastraciju muškog tvora (koliko kosta)? 3. Je li moguće doći kod vas na pregled i koliko to košta? Pozdrav, Davor O: Poštovani, odgovori na Vaša pitanja kako slijede su: 1. U pripremama za zimu tvorovima izraste novo, zimsko krzno kad mekana, svjetlo obojena poddlaka izraste u mnogo gušću, a tvor postane tamnije boje i bogatiji dlakom. Tvorovi bi smjeli biti u negrijanom prostoru, vani za zimskih dana, no svakako im je potrebno osigurati sklonište od nepovoljnih vremenskih uvjeta (kiša, snijeg, vjetar), toplu podlogu za ležanje i spavanje kao što bi im bili uvjeti u prirodi. Preporučljivo je tvorove postepeno privikavati na niže temperature na način da ga držite u hladnijoj sobi i postepeno povećavate period držanja na nižoj temperaturi. Također, imajte na umu kako su tvorovi osjetljivi na prehlade, te sa prvim znacima drhtanja, kašljanja, kihanja i sl. vratite ga u stan i utoplite. 2. U nas je tvor još uvijek rijedak kućni ljubimac i isto tako neobičan pacijent u veterinarskim ambulantama. Afričkog tvora poznajemo u dvije osnovne boje: smeđi sa crnom maskom, repom i nogama i albino (potpuno je bijeli i ima ružičaste oči). Životni vijek im je 7 do 9 godina, no u prosjeku u zatočeništvu žive 6 godina. Miris tvorova je ono što je najvjerojatnije razlog što unatoč njihovoj inteligenciji i društvenosti nisu tako popularni kao psi ili mačke. Neugodan miris posljedica je više različitih izlučevina: spolne žlijezde, analne vrećice, te kožne žlijezde u području oko anusa. Također, kad mužjaci spolno sazriju dobivaju vrlo inztenzivan miris, a osim toga i uriniranjem označavaju svoj teritorij, te ih je potrebno kastrirati. Zahvat je najbolje izvršiti već u dobi 4 mjeseca starosti, a cijena se kreće oko 400 kn.3. U sklopu svake Pet centar trgovine registrirana je veterinarska ljekarna, a u našim ljekarnama radi 7 licenciranih veterinara. Međutim Pet centar nije veterinarska ambulanta, stoga ne može vršiti preglede i dijagnostiku; no svakako Vam možemo pomoći savjetima o njezi i prehrani. Za postavljanje dijagnoze i liječenje stručni su i najbolje opremljeni kolege na Klinikama Veterinarskog fakulteta, pa ih stoga i preporučujem.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Molila bih savjet. Predivni su mi afrički tvorovi. Prvi put sam ih srela u nekakvom pet shopu u Karlovcu. Koliko sam mogla pročitati na internetu svi kažu da je bolje da ih kupim od nekog tko ih uzgaja, a ne iz pet shopa jer se tamo uopće sa njima ne bave i da ih je teško poslije pripitomiti. Da li je to istina i što bi još trebala znati o njima. Unaprijed puno hvala, Iva O: Afrički tvor je sisavac iz porodice Mustalidae. Vrlo je inteligentan, čist, tih, zaigran , voli se maziti i jako je znatiželjan. Veže se za osobu koja se o njemu brine (hrani ga, čisti, igra se s njime, mazi ga). Pokazuje sklonost prema samo jednoj osobi. Tvor spavajući provede 3/4 dana. Voli sakrivati svoj plijen. Tijelo mu je duguljasto, nogice su kratke, oči i uši male, a rep dugi. Na svakoj šapici ima 5 prstiju (potrebno im je kratiti nokte). Prosječna duljina tvora je 40-60 cm. U koži se nalaze lojne žlijezde koje izlučuju mošusni miris. Sa strane analnog otvora nalaze se analne žlijezde koje sadrže tekućinu intenzivna mirisa koja tvorovima služi za dezorijentiranje napadača. Tvorovi imaju dlaku i podlaku, nemaju znojne žlijezde (ne znoje se), pa su skloni toplotnom udaru (ne ih ostavljati na direktnom sunčevom svjetlu jer je već iznad 27ºC za njih pretjerana vrućina, a na 30-32 stupnja slijedi toplotni udar). Za držanje tvora kao kućnog ljubimca potrebno je nabaviti žičani kavez koji ima više etaža. Kavez mora biti prostran, lako održiv, dobro ventiliran, mora imati dovoljno uske rešetke i mora sadržavati pojilicu, keramičku zdjelicu za hranu, posudu za obavljanje nužde i ležaljku (košaricu). Tvorovi su potpuni mesojedi i nisu sposobni probaviti proteine biljnog porijekla. Nemaju slijepo crijevo, metabolizam im je jako brz i potrebno im je davati hranu 10 puta dnevno. Do 3-4 godine starosti preporučuje se tvorove hraniti najkvalitetnijom hranom za male mačiće (sadrži više masti i proteina). Kad tvorovi navrše 4 godine, potrebno ih je hraniti s najkvalitetnijom hranom za odrasle mačke. Svakako se preporučuje da tvorovi jedu dehidriranu hranu zbog higijene zubi i desni i nije lako kvarljiva, a mekanu hranu (konzerve, paštete, vrećice) je potrebno davati kod odbijanja mladunaca od sise. Posebna su im poslastica kuhano meso bez kostiju, tvrdo kuhana jaja, sir, banane. Ne smije se tvorovima davati hrana za pse, nekvalitetna hrana za mačke, kosti, mlijeko i mliječni proizvodi, slatkiši i hrana bogata ugljikohidratima, sirovo meso i jaja (neutraliziraju biotin-vitamin H), riba i hrana bogata vlakninama (nemaju slijepo crijevo i ne mogu je probaviti). Tvorove možete kupati jednom mjesečno šamponom za pse, mačke ili tvorove. Potrebno ih je četkati u periodu linjanja jer se lizanjem mogu sakupiti trihobezoari (kuglice od dlake) koji mogu dovesti do opstrukcije. Tvorovi su spolno zreli sa 6-8 mjeseci, rasplodni period im je od 3-9 mjeseca (fotoperiod-dulji dan-estrus). Ženka tvora se stalno tjera ako se ne pari, pa može uginuti od iscrpljenosti. Zato se tvorovi koji se ne koriste za rasplod steriliziraj. Graviditet kod tvorova traje 38-44 dana. Ženka može okotiti 1-18 mladunaca. Tjedan dana prije poroda ženka se počinje linjati i radi gnijezdo od dlake. Ženka tvora ima 5-9 mliječnih žlijezda. Bebe tvorići se rađaju bez dlake, gluhi i slijepi. U dobi od 3 tjedna se tvoriće počinje prehranjivati i tada počinje rukovanje sa njima. Tvorići se od majke odvajaju sa 6 tjedana. U Pet centar tvorovi dolaze s veterinarskom svjedodžbom (što znači da ih je pregledao veterinarski inspektor) kao bebe, stari oko 2 mjeseca. Bilo da kupite tvorića kod uzgajivača ili u trgovini za kućne ljubimce, morate se s njime baviti. Svaka mlada životinja, ako imate dovoljno vremena, strpljenja i živca, se dade pripitomiti i naučiti neke stvari. Zato Vam preporučujem da nabavite tvora koji je mlađi od 3-4 mjeseca, ali samo ako imate dovoljno vremena i ljubavi koja mu je potrebna za zdrav i sretan život.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Namjeravam kupiti ili napraviti kutiju hitne pomoći za životinje jer imam mačka, psa, kunića, kornjače, ribice. Zanimalo bi me što bih mogla staviti u tu kutiju. To bi mi zatrebalo za hitne slučajeve kad ne stignem kod veterinara. I zanimalo bi me znate li brojeve hitne pomoći za životinje? Hvala unaprijed na odgovorima!!! Ljubiteljica svih životinja, Ana Horvat O: Principi prve pomoći za kućne ljubimce su slični onima što se koriste kod ljudi. Vaš vlastiti, ili neki drugi pas, mačka, kunić može biti žrtvom manjih nezgoda koje zahtijevaju Vašu pomoć, a povremeno i neke veće, što traži hitnu prvu pomoć dok životinja ne stigne veterinaru. U slučaju ozbiljne nezgode pokušajte zadržati hladnokrvnost duha i upotrijebiti zdrav razum za pomoć i smirivanje životinje. Vaše pružanje prve pomoći može spasiti život životinje, spriječiti pogoršanje stanja i ubrzati oporavak. Osnovni pribor prve pomoći držite u kući i nastojte zapamtiti postupke u slučaju prometne nezgode, kao i za umjetno disanje - u hitnom slučaju možda nećete imati vremena pogledati u knjigu. Kutija hitne pomoći za kućne ljubimce ne razlikuje se osobito od Vašeg pribora prve pomoći, no svakako imajte posebnu za njih. Osnovni pribor sastoji se od: termometar, zaobljene škare, pinceta, zavoji širine 5 i 10 cm, flaster širine 5 cm, gaza, vata, plastične vrećice za čuvanje zavoja na nogama suhima, antiseptička mast, antiseptička tekućina, štapići s vatom, cinkova mast, sredstvo za ispiranje očiju, sredstvo za čišćenje ušiju.Za kornjače vrijedi pravilo da ukoliko se znaju osnovna pravila čuvanja, hranjenja i njege, onda je mogućnost pojave bolesti svedena na minimum. No, u kutiji prve pomoći trebala bi se nalaziti sterilna kompresa, pinceta, zavoj, antiseptička tekućina. Osim navedenog, poželjno je kornjači osigurati vitaminske i mineralne dodatke prehrani u slučaju pojave nekih bolesti uzrokovanih poremetnjom u metabolizmu.Ribe, na sreću, obolijevaju vrlo rijetko u dobro njegovanim akvarijima. Većina bolesti riba je rezultat lošeg održvanja. Najbolji način za spriječavanje bolesti jest zaštita putem profesionalne njege akvarija. Najvažnije je izbjegavati: lošu kvalitetu vode, prenapučeni akvarij, loš izbor hranjivih sastojaka, temperaturne razlike, kombinacija nespojivih vrsta riba. No, u kutiji prve pomoći trebalo bi se naći, ovisno o vrsti ribica koje posjedujete, sredstvo protiv bakterijskih infekcija kod toplovodnih riba (Tetra Medica General Tonic), te sredstvo protiv bakterijskih infekcija kod zlatnih, hladnovodnih ribica (Tetra Medica Goldmed). Telefoni prve pomoći za životinje: SUZA tel. 0800 27 22 22 i VetInfo tel: 060 500 000

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Možete li mi reći koji je najbolji kućni ljubimac za djecu? Super vam je Pet-centar u Heinzelovoj i u Drvinju. O: Kao omiljene kućne ljubimce koji jednako uveseljavaju kako djecu tako i odrasle preporučila bih dvojezupce i glodavce. Opisat ću neke od popularnih vrsta, pa se nadam da će jedna od njih i Vas osvojiti. Kunići - su vrlo pitomi, dragi, veseli, inteligentni, vole društvo ljudi, a mogu se čak i pomalo dresirati. Kao i sve druge životinje, zahtijevaju određenu brigu i njegu. Životni vijek im je oko 10 godina, te stoga budite spremni na jedno dugo prijateljstvo i obvezu. Najveći dio dana i noći provode u spavanju ili dremuckanju. Najzaigraniji su predvečer i tijekom večeri. Tada im svakako treba omogućiti slobodno kretanje. Vole kada ih se dira i mazi, a ponekad znaju biti vrlo uporni ako nisu dobili svoju dnevnu porciju nježnosti (guranje njuškice pod vašu šaku je najočitiji znak). Neki kunići mogu biti i agresivni, pa ponekad čak i ugristi. Takvo ponašanje im nije urođeno, nego je rezultat neprimjerenog postupanja prema njima. Da bi se to spriječilo, potrebno je vašeg malog kunića od malih nogu što više držati u rukama ili krilu, iskazivati mu ljubav i nježnost. Najčešće će agresivni biti oni kunići koji najveći dio vremena provode zatvoreni u kavezu i koji su vrlo malo u kontaktu s ljudima. Kunići su vrlo zabavna stvorenja. Svakog dana će vas ponovno iznenađivati novim zgodama (i nezgodama).Zamorčić - je idealan ljubimac za obitelji koje nemaju puno prostora, jer je sasvim zadovoljan u prostoru veličine ne manje od 30x60 cm, no, ako mu dozvolite, pratit će vas svuda po stanu, a i po dvorištu ili travnjaku. Zubi mu stalno rastu, pa se moraju trošiti. Iako se zamorci najčešće kupuju kao dječji ljubimci, njihova njega i održavanje nastambe primjerenija je odraslima, jer je potrebno redovito uklanjanje izmeta, mijenjanje vode za piće, čišćenje nastambe i redovito četkanje. Najbolje ga je hraniti gotovom hranom kupljenom u trgovinama. Za probavu mu je nužno sijeno, koje također treba nabaviti u specijaliziranim trgovinama. Družeći se s njime možete razviti lijep kontakt, a možete ga čak u određenim uvjetima izvoditi i van. Životni vijek zamorčića je 4 - 8 godina. Hrčak - je idealan ljubimac za cijelu obitelj. Nije im potrebno puno prostora i jednostavni su za održavanje. Aktivni su noću, a danju spavaju. Vesele su i zaigrane životinjice. Pogodnije su za stariju djecu koja se o njima mogu adekvatno brinuti. Očekivani životni vijek hrčka iznosi 2-3 godine. Izvrstan je ljubimac za osnovnoškolce koji kroz druženje s njim, proučavanjem njegovih navika, iz direktnog kontakta dolaze u bliži odnos s prirodom i nekim njenim procesima. Svakako Vas pozivam u naše Pet centre kako bi Vam pružili dodatne informacije o njezi, zdravlju, prehrani, te ostalim zanimljivostima vezanim navedene male prekrasne životinjice.

 Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Na koži moje afričke tvorice pojavile su se bijele ljuskice (kao perut). Je li to možda kakva kožna upala i ako da kako je liječiti? NikolinaO: Koža vrši mnogobrojne funkcije, kao što su regulacija temperature, izolacija, osjet dodira i zaštita od utjecaja iz okoliša. Na zdravlje kože utječe čitav niz unutarnjih i vanjskih faktora. Do ljuskanja kože može doći zbog previše visoke vanjske temperature i suhoće zraka, što je osobito često zimi zbog grijanja. Također je za zdravlje kože i dlake vrlo bitna prehrana. Ovo stanje može biti uzrokovano nedovoljnom količinom vitamina, minerala i esencijalnih masnih kiselina Do ljuskanja kože može doći i zbog prečestog kupanja ili kupanja neadekvatnim šamponima, čime se skida zaštitni masni sloj sa kože i dlake te koža postaje suha i sklona ljuskanju, a dlaka lomljiva i bez sjaja. Promjene na koži također uzrokuju bakterijske infekcije i parazitarne invazije. Osim toga postoji i niz organskih bolesti kojih je simptom promijenjeno stanje kože. Većinom se radi o poremećaju žlijezda sa unutarnjim izlučivanjem, odnosno hormonalnim poremećajima. Stoga bi bio najsigurnije obratiti se svome veterinaru kako bi detaljnom pretragom otkrio pravi uzrok ljuskanja kože Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Znam da psi vide crno-bijelo, je li je tako i kod ostalih životinja?Katarina O: Ljudsko oko reagira na svjetlo samo u vidljivom dijelu elektromagnetskog spektra.Za razliku od čovjeka, mnoge životinje imaju oči koje reagiraju i na druge načine. Tako neke životinje ne raspoznaju boje dok druge imaju mogućnost detektirati infracrveno ili ultraljubičasto svjetlo. Naime, priroda se potrudila da vid kod životinja, odnosno unutarnja struktura oka, bude prilagođena njihovim životnim potrebama. Tako je za predatore važnija osobina vida da detektira pokret potencijalna plijena nego boju objekta u vidnom polju.Psi imaju mrežnicu (dio oka osjetljiv na svjetlo) s većim udjelom štapića (odgovorni za percepciju različitog intenziteta svjetlosti) u odnosu na čunjiće (receptori odgovorni za razlikovanje spektra boja, kao i kvalitete vida pri jakom intenzitetu svjetlosti). Stoga, njihovo oko je osjetljivije na svjetlost i pokret (u odnosu na čovjeka), ali s razmjerno slabijom mogućnosti spektralne determinacije objekta u vidnom polju.Iako su istraživanja pokazala drugačije, većina stručnjaka se slaže u činjenici da mačke ne raspoznaju boje. Naime, pokusna ispitivanja su pokazala da mačke imaju sposobnost prepoznati zelenu, plavu i žutu boju, ali ne i crvenu boju. Anatomski gledano, dokazano je da čunjići oka mačke raspoznaju plavu i zelenu boju, ali ne i crvenu.Određena ispitivanja provedena na ribama dovela su do zaključka da i one imaju sposobnost razlikovanja boja. Tako je poznato da određene skupine ciklida pokazuju veći afinitet prema crvenoj i plavoj, nego zelenoj boji. Također, mnoge ribe (kao što su i piranje i zlatne ribice) imaju sposobnost vidjeti i infracrveni spektar svjetlosti, kao i valne duljine svjetlosti koje nisu vidljive ljudskom oku. Takva sposobnost im daje mogućnost bolje vidljivosti u zamućenoj vodi.Crvena vjeverica i zamorac nemaju čunjiće, te su sa stajališta anatomije oka i razlikovanja spektra boja, potpuno slijepi.Također, slična je situacija i sa stokom.Većina ptica ima odličnu sposobnost raspoznavanja spektra boja. Tako je poznat slučaj s australskom sjenicom koja u vrijeme gnježđenja pokazuje veliki afinitet prema predmetima plave boje (komadima papira, voća ili perja manjih ptica) te ih ugrađuje u svoja gnjezda.Kod kokoši i golubova mogu se naći tri tipa čunjića te im se vidljivost boja procjenjuje sličnim ljudima. Za razliku od njih, sove su slijepe za boje.Također je utvrđeno da pčele ne vide crvenu i narančastu boju, ali vide plavu u ultraljubičastom spektru. Naime, veliki broj cvijeća reflektira neku od nijansi plave.Utvrđeno je da mravi nisu u mogućnosti vidjeti crvenu svjetlost. Ta se spoznaja i koristi u noćnom promatranju aktivnosti mrava.Komarci ne mogu vidjeti žutu boju te ih svjetlost i boje ne privlače. Kako vide ljubičastu boju, ta se spoznaja koristi i u proizvodnji specijalnih svjetiljki, koje emitirajući plavo do ultraljubičasto svjetlo, na sebe privlače i uništavaju komarce.  Kako u kraljevstvu životinja postoji više milijuna različitih vrsta životinja, nadam se da će Vas moj skroman odgovor, bar djelomično, zadovoljiti. Ostale informacije možete dobiti na Zavodu za biologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55.