Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Žutouha mlada kornjača je s vremenom dobila malu bijelu mrlju na gornjem oklopu, kroz mjesec dana cijela je bijela, zanima me što je sa njom? Živi u idealnim uvjetima i dobiva sve potrebno. U terariju je sa još desetak drugih koje su sasvim zdrave, osim nje. Ako mi možete dati savjet što da radim i kako da joj pomognem jer mi je žao vidjeti je takvu. A izgleda kao da je izgubila pigment što ne znam koliko je moguće. Unaprijed puno hvala, Ines   O: Oklop kornjača sastavljen je od tvrdih, koštanih ploča prekrivenih ljuskicama. One su sastavljene od keratina, primarne građevne tvari dlake i noktiju drugih životinja i čovjeka. Iako ljuske tvore vidljivi vanjski sloj oklopa, oblik, potporu i zaštitu osigurava koštana struktura ispod ljuskica. U ljuskama je prisutan pigment melanin čijom se kombinacijom dobivaju različite boje oklopa u kornjača.   Za sada u veterinarskoj medicini nije zabilježena pojava gubitka pigmenta na oklopu uslijed određenih problema kože i oklopa kod kornjača. Nedostatak pigmenta događa se jedino u slučajevima urođene mane (albinizam).   Promjena boje oklopa u kornjača obično je posljedica infekcije bakterijske ili gljivične etiologije ili pak nakupljanja minerala.   Male ogrebotine i oštećenja potpomažu infekciju navedenim mikroorganizmima. Oštećenja mogu nastati kretanjem kornjače po pregruboj površini, pad na ili uz oštar predmet ili ugriz. Bakterije se obično zadržavaju i razmnožavaju u živom koštanom tkivu ispod keratiniziranog pokrova oklopa pa stoga počinju nagrizati kost a mogu prodrijeti i u tjelesnu šupljinu, uzrokujući opsežne čak i pogubne sistemske infekcije. Stanje se obično komplicira kvalitetom vode. Naime, ovisno o stanju, prljava voda može uzrokovati infekciju ili joj pogodovati. Držanje vode čistom je neophodno u prevenciji zdravstvenih problema ali i u liječenju i oporavku nakon bolesti. Dobro je očistiti i dezinficirati akvaterarij.   Ovakve infekcije poznate su pod nazivom truljenje oklopa ("shell rot"). Razlikuju se dva oblika ove bolesti: suhi i mokri. Mokri oblik može biti posljedicom bilo gljivične infekcije bilo bakterijske. Obično je rezultat puknuća, loma, porezotine ili drugog tipa oštećenja na oklopu koje se inficira. Tipični uzrok gljivične infekcije je nemogućnost kornjače da se potpuno osuši. Ova promjena bijele je i/ili žućkaste boje, neugodnog mirisa a često je prisutna jedna pastozna masa sa gnojnim iscjetkom. U početku procesa prisutno je tek nekoliko točaka ili mrlja a s vremenom se proces širi po cijelom oklopu. Ako se ne liječi, vrlo brzo može prijeći u septikemiju. Najčešći uzrok suhog oblika je kvaliteta vode i ozljede (od okolišne dekoracije - ogrebotine prilikom penjanja, plivanja ili ronjenja u vodi, podloga, opekline i sl.). Najčešće je u početku vidljivo poput bijelih mrlja koje imaju tendenciju širenja a čine se kao dio oklopa.   Truljenje oklopa često je i posljedicom stresa, šoka ili sindroma loše prilagodbe na okolinu pa se tako može javiti i kod samo jedne kornjače ako ih se drži veći broj.   Sljedeće što rezultira pojavom bijele boje oklopa u kornjača je nakupljanje minerala, najčešće kalcija. Ovo se stanje često zamjenjuje sa truljenjem oklopa i namnažanjem bakterija na oklopu. Teško ih je i naoko razlikovati, tako da se razlikovanje može načiniti jedino pregledom kod veterinara i izolacijom uzročnika.   Nakupljanje minerala uzrokom je tvrde vode u akvaterariju. Često je slučaj i da jačina lampe koja emitira svjetlost ili toplinu utječe na brzinu stvaranja mineralnih naslaga. Ključna razlika je u tome da su kod nakupljanja minerala ljuske oklopa sa donje strane čiste što je evidentno kod presvlačenja kornjače a na oklopu nema prisutnih udubljenja ili rupa. Uznapredovalo truljenje oklopa karakteristično je i po zacrvenjenim rubovima ili područjima ispod ljuskica. U ovom stadiju upitno je preživljenje, naime potrebno je intenzivno čišćenje promijenjenih mjesta na oklopu i svakodnevna aplikacija antibiotika. U ovom slučaju izbjegavajte liječenje kod kuće jer ćete na taj način otežati dijagnostičke postupke kod veterinara u identifikaciji uzročnika i najprimjerenijoj terapiji.   Zatim, treba razlikovati stanje da li je oklop bijeli samo kada je kornjača suha ili i kada je mokra. Bijeli oklop kornjače i kada je mokra upućuje na infekciju gljivicama ili bakterijama a dok je suha vjerojatno samo osušene naslage minerala od kalcija u vodi. Također, treba razlikovati i blijeđenje boje. Naime, nekoliko je prehrambenih činjenica koje utječu na boju u kornjača ali one su vrlo sporog djelovanja. Najčešće se spominje nedostatak A vitamina ali za ovakve promjene potrebno je nekoliko mjeseci.   Osim navedenoga, vrlo često kod presvlačenja kornjače dolazi do izlaganja koštanog tkiva koje je bjelkaste boje. No, ovakva pojava opet može predstavljati jedan od oblika truljenja oklopa.   Općenito, problemi sa oklopom u kornjača mogu nastati zbog urođenih mana (ili genetski ili tijekom inkubacije), mehaničkim ozljedama, držanjem u premalom akvaterariju, nedostatka čitavog spektra sunčeve svjetlosti ili prirodnog svjetla i/ili deficitarne prehrane.   Dakle, kako opisane promjene na oklopu Vaše kornjače mogu biti različite etiologije prema čemu se i terapija znatno razlikuje, savjetujem Vam da se obratite veterinaru koji će na osnovu pregleda postaviti sumnju na određeni problem te poduzeti odgovarajuću terapiju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam jedno pitanje vezano za crvenouhu vodenu kornjaču. Moja je stara  4 god.  i do sad je živjela u plastičnom terariju i sve je bilo ok. Nedavno sam joj kod Vas kupila stakleni akvarij bez grijača, filtera. Kupila sam joj drvo na kojem bi se trebala sunčati pa me zanima mora li to drvo biti uvijek suho ili pod vodom? Može li se stolna svjetiljka koristiti kao osvjetljenje za kornjaču? Kupila sam joj i neutralizator vode za kornjače s kalcijem Nutrafin Basix pa me zanima mogu li ga staviti u taj akvarij, iako ima malo vode u njemu i da li da stavim cijeli? Također sam kupila i JBL vitaminski nadomjestak u kapima koji se kapa na hranu, ali pošto ne jede mogu li to kapati u vodu? Kornjača još ne hibernira, ali je prestala jesti pa bih Vas molila odgovore na ta sva pitanja. Hvala unaprijed. Srdačan pozdrav,NatašaO: Akvaterarij za kornjače mora biti dovoljno velik kako bi se kornjača nesmetano kretala i plivala, što je vrlo bitno u održavanju normalne funkcije lokomotornog i mišićnog sustava. Stoga, uzgajivači preporučuju minimalne vrijednosti akvaterarija za kornjače koji ne bi smio biti manji od 120 litara za svaku kornjaču. U akvaterariju mora biti smješten kopneni dio (u Vašem slučaju drvo) na kojem će se kornjača moći sunčati, a veličina kopnenog (suhog) dijela mora iznositi minimalno kao dužina jednog i pol oklopa po svakoj kornjači. Vrlo je bitno da kopneni dio bude osvijetljen UV spektrom, kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu, a nadalje metabolizam i transport kalcija. Osvijetljenje kopnenog dijela se postiže uporabom posebnih UV lampi, s UVA i UVB spektrom zraka. Trenutno na tržištu dolaze različiti oblici ovih lampi. Tako mogu se naći i UV žarulje koje se mogu staviti u "klasičnu" stolnu lampu i na takav način osigurati ljubimcu za život nužno UV osvjetljenje. Nutrafin basix neutralizator vode za kornjače s kalcijem sprječava da voda ode u kiseli ph, dok kalcij koji se otpušta prevenira omekšavanje oklopa. Sam proizvođač u uputama ne navodi minimalnu količinu vode potrebnu za stavljanje ovog preparata. Za eliminiranje neugodnog mirisa i pročišćavanje vode možete koristiti npr. Nutrafin Turtle Clean, i to 1 čep na 35 L vode. Pri primjeni svih preparata pridržavajte se uputa proizvođača. Stoga, ako je na preparatu navedeno da se kapa na hranu, njegova primjena na neki drugi način (ako nije tako navedeno) može imati smanjen ili u nekim slučajevima i neželjeni učinak. Na tržištu postoje razni pripravci koji se mogu primjeniti direktno u vodu, npr. Beaphar Turtle vit (multi-vitaminske kapi za kornjače koje se daju u dozi od 1 kapi na hranu ili vodu/dnevno). Osim gore navedenog osigurajte Vašem ljubimcu grijač, kao bi temperatura bila konstantno 25-26ºC. Vodite računa i o filtraciji, kako bi voda što duže bila čista jer kornjače dosta onečišćuju vodu te o kvalitetnoj prehrani. Osnovne podatke o držanju, smještaju i prehrani crvenouhih kornjača možete pročitati ovdje.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Već duže vrijeme nešto se čudno dešava s mojom iguanom, ne znam da li to nazvati problemom. Ona, naime, ne želi biti u terarijumu. Više voli hodati po kući ili ležati na nekom od njoj omiljenih mjesta. Šta bi moglo biti uzrok takvom ponašanju. Hvala, JasnaO: Iguana iguana ili zelena iguana je jedan od najmirnijih kućnih ljubimaca, ali to ne znači da one ne zahtjevaju puno pažnje i njege. Svaka jedinka je različitog karaktera, neke su plašljivije, neke mirnije, neke se daju bolje "pripitomiti", ali ne na isti način kako je to slučaj za pse i mačke, jer su one ipak gmazovi. Uglavnom se naviknu na vlasnika i mogu biti dosta privržene, ali su svojeglave i pamte ako im se zamijerite.Kako ovi gušteri narastu  do 2 metra, već na početku morate računati da joj je potrebna nastamba barem duplo duža od njene dužine, a visine barem tri puta njene dužine. Kavez mora biti visok jer se iguana penje po drveću i većinu vremena provodi na drveću. Stoga u unutrašnjost terarija treba staviti debele bambusove grane i čvrste platforme za sunčanje, koje su napravljene tako da se iguana ne može ozlijediti. Temperatura mora varirati između 21 i 32 stupnja,  u terariju od 26 do 28 stupnjeva, a na mjestu za sunčanje i do 32 stupnja, dok noćna temperatura  mora biti niža, ali ne ispod 21 stupanj.Pošto su iguane gmazovi, to znači nemaju termoregulaciju, temperatura okoline je važna kako bi mogla probaviti hranu. Ako je preniska, metabolizam se usporava i hrana počinje trunuti u probavnom sustavu, što dovodi do neugodnog mirisa u terariju. To također oslabljuje njen imunitet pa postane neotporna na infekcije.Vrlo je bitna optimalna vlažnost u terariju, a postiže se svakodnevnim prskanjem mlakom vodom.Mjesto sunčanja treba biti na povišenom mjestu, a osvjetljenje se postiže žaruljama koje emitiraju i svjetlost i toplinu. Za postizanje pravilne temperature preko noći su najbolje keramičke žarulje koje emitiraju toplinu bez svjetlosti. Uz žarulje je obavezna i upotreba neonskih lampi koje emitiraju UVB svjetlost zbog pravilne sinteze D3 vitamina koje se postavljaju 30 cm od iguanina tijela te se trebaju mijenjati svakih 9 mj. Bez toga , iguana može oboljeti od rahitisa. Nadam se da ćete iz ovih informacija moći odgonetnuti razlog ponašanja Vaše iguane.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam crvenouhu kornjaču staru 3 godine i držim je u savršenim uslovima gde sam većinu korisnih saveta našla upravo kod vas. Problem se sastoji u tome što ona (ženka) već nekoliko dana u nazad ima proliv, tj. neposredno nakon obroka izbacuje nesvarene komadiće hrane. Ishrana joj je raznovrsna (živa piletina i riba, sveže voće i gotova hrana za kornjače). Neposredno pre javljanja problema jela je veće količine sveže jabuke koju obožava i koja joj nije ranije pravila problema. Zanima me da li to uzrok, iako se problem nastavio i sa svom ostalom hranom kojom je inače hranim ili je u pitanju neka crevna infekcija, prehlada...? Jako sam vezana za nju i volela bih da joj pomognem. Šta mi je činiti? Zahvalna, MajaO: Uzgajivači, u pravilu, savjetuju da bi voće (jabuke, banane, borovnice, dinje,...) trebalo rjeđe davati crvenouhim kornjačama. Naime, obilne količine voća u prehrani crvenouhih kornjača mogu dovesti do probavnih poremetnji (zbog veće količine šećera te posljedične fermentacije), koje se mogu očitovati i kao promjene koje ste Vi naveli kod svog ljubimca.Osim gore navedenog uzroka, mogući su i drugi poput: parazitarne infekcije, bakterijske infekcije,...Ako se stanje ne popravi u narednih nekoliko dana, svakako Vam preporučam da svoju kornjačicu odvedete veterinaru koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača, koji će na osnovu kliničkog pregleda, odrediti terapiju ukoliko ona bude potrebna. Kako bi se kornjačica oporavila što prije, uz terapiju vrlo je važno i poboljašti uvjete u terariju. Savjetujem i dodavanje multivitaminskih pripravaka te reduciranje prehrane s voćem.O prehrani crvenouhih kornjača pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kupio sam agamu prije otprilike mjesec dana. Prije par dana sam primjetio da joj se počeo sušiti rep, pa ako mi možete reči kako da to spriječim, a ako ne mogu spriječiti kakve će biti posljedice na njenom repu i da li će joj narasti novi? David O: Stanje Vaše agame koje ste opisali upućuje na suhu gangrenu repa. Često ovoj pojavi pogoduju ozljede blizu kraja repa. Rep može zapeti na nešto ili biti prignječen nečim (npr. dekor terarija, vrata i sl.). Tkivo na vrhu repa počinje odumirati i mijenja boju u tamno-smeđu do crnu, postaje vrlo tvrdo i oštro, počinje se uvrtati prema unutra. Ponekad se ozljede ili infekcije dogode prema sredini repa. Kako infekcija napreduje, uočava se izbočenje na repu koje ometa opskrbu krvlju i prožetost živčevljem. Infekcija se često širi prema vrhu repa ali i prema tijelu. Ovo se događa brzo, u nekoliko dana ili tjedana, no proces može potrajati i nekoliko mjeseci. Dok se vide znakovi odumiranja repa infekcija je već znatno uznapredovala, tako da je potrebno reagirati na samom početku uočavanja simptoma kako ne bi posljedice bile pogubne po zdravlje agame.Liječenje se provodi amputacijom sa vrlo velikim uspjehom ako je infekcija ili odumiranje pri vršku repa. Od pomoći su i sistemski antibiotici koji reduciraju infekciju a ne smetaju regeneraciji repa.Također, do ovakve pojave dovode i uznapredovali slučajevi dehidracije. Početni simptomi ovog stanja su uvučene oči i suha i naborana koža. Stanje se može provjeriti na način da mali nabor kože uzmete između prstiju - ako se koža odmah vrati na mjesto dobar je znak hidriranosti organizma no ako nabor kože ostaje na mjestu ili mu treba neko vrijeme da se vrati, radi se o dehidriranosti. Dehidracija je uvijek simptom a ne samostalno oboljenje, a u ovisnosti o stupnju dehidracije posljedice su blage ili pak vrlo ozbiljne po zdravlje agame. Teška dehidracija dovodi do šoka, acidoze, uremije. Najčešći uzrok dehidracije su loši uvjeti držanja - nedostatk vode, niska vlažnost, previsoka temperatura, neadekvatna prehrana. Liječenje se provodi identifikacijom uzroka dehidracije.Treba spomenuti i probleme kod presvlačenja koji se događaju ako ne može otpasti vanjski sloj odumrle kože pa ona koja raste ispod također odumire. Najčešće su uzrokovani neadekvatnom vrijednošću vlage, a predstavljaju uzrok daljnjim bolestima. Zaostala koža se mora što prije ukloniti, kako ne bi dovela do komplikacija infekcijom i gangrenom.S obzirom na navedeno, savjetujem Vam posjet veterinaru koji će na osnovu pregleda postaviti ispravnu dijagnozu te poduzeti odgovarajuće liječenje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 3 kornjače (2 u dobi od godinu i 8 mj., a 1 u dobi od godinu i 2 mj.). Do svibnja ove godine sam ih držala u adekvatnom terariju u kući, te sam ih onda premjestila van, u umjetno jezero. Smijem li kornjače ostaviti na otvorenom tijekom zime ili ih moram premjestiti natrag u kuću? Unaprijed hvala, Elizabeta O: Kornjače su gmazovi i nemaju stalnu temperaturu tijela (hladnokrvne životinje), odnosno, ona ovisi o temperaturi njihove okoline. Kako je optimalna temperatura za držanje kornjača oko 25-26°C, one na nižim temperaturama usporavaju metabolizam. Dakle, u uvjetima nižih temperatura metabolizam kornjača se smanji (smanji se potrošnja energije u organizmu), zbog niže temperature prestaju jesti, a podložnije su i oboljenjima.Hibernacija predstavlja složeni biološki proces. Za nju je potrebno osigurati određene uvjete, kao što su optimalna temperatura (2 - 10 stupnjeva, idealna je 5°C). Sama životinja mora biti zdrava i uhranjena. U probavnom traktu kornjače koja se sprema na hibernaciju ne smije biti neprobavljene hrane, odnosno, ovisno o veličini životinje i o njenom metabolizmu post prije uvođenja u hibernaciju bi se trebao kretati između 2 - 4 tjedna (osigurati pražnjenje organizma).   Za vrijeme hibernacije, kornjače bi se trebale često kontrolirati, a sama hibernacija, ovisno o starosti kornjača, ne bi smjela biti duža od 8 - 10 tjedana (male životinje), odnosno 12 - 14 tjedana (velike životinje).  Kornjače u zatočeništvu ne hiberniraju jer su im konstantni i nepromijenjeni uvjeti života u akvaterariju.  Kako uzgajivači navode,  za Trachemys scripta elegans (crvenouha kornjača) nije preporučljivo da hiberniraju vani.  Savjetujem Vam da još jednom dobro razmislite možete li osigurati dovoljno dobre uvjete za ispravnu hibernaciju svojih ljubimaca, odnosno, ako u prije navedeno niste sigurni savjetujem Vam da ih, za njihovu i Vašu sigurnost, ipak premjestite u kuću.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam crvenouhu kornjaču staru oko 2 i pol godine. Prije nekoliko dana sam primjetio čudnu izraslinu na glavi odmah ispod crvene pjege. Kvržica je narasla te je promjera nekoliko milimetara. Kornjača normalno jede i naizgled ne pokazuje nikakve meni poznate simptome bolesti. Hvala unaprijed. ArijanO: Mjesto na tijelu kornjače koje opisujete je najizloženije mehaničkim oštećenjima. Patološke promjene na vratu, stoga, imaju nekoliko uzroka: abrazije od grubog mjesta na oklopu (kod izvlačenja i uvlačenja  glave  u  oklop), ozljeda odnekog predmeta u akvaterariju (drvo za penjanje, kamen i sl.), komplikacije male ogrebotine sekundarnom bakterijskom infekcijom....S obzirom da ste primijetili rast kvržice, moglo bi se raditi o apscesu. Apscesi su novonastale šupljine ispunjene gnojem a mogu biti posljedica ozljeđivanja. Prilikom formiranja apscesa nastaje kvrga ispod kože, tvrda i bezbolna, a sam proces je okružen čahurom. Apsces je često praćen bakterijskim infekcijama, a nerijetko se događa i širenje infekcije unutar organizma, što rezultira sepsom. Ovo stanje zahtijeva što hitniju antibiotsku terapiju.Također, ovisno o konzistenciji kvržice, njezinoj boji i veličini može se raditi o fibropapilomatoznom tumoru, koji je dosta česti nalaz u kornjača.Zatim, treba spomenuti i infekcije uha čijom komplikacijom dolazi do širenja upale i nakupljanja upalnog sadržaja u okolna područja.Svakako Vam preporučam posjet veterinaru koji će, na osnovu pregleda, diferencirati navedne procese te prema potrebi poduzeti terapiju. Provjerite i parametre vode u akvaterariju te ispravite one kod kojih ste uočili nepravilnosti, održavajte primjerenu temperaturu vode i zraka te omogućite Vašoj kornjači dovoljno dnevnog sunčanja, s obzirom da su uvjeti držanja pogodovni čimbenici u nastajanju infekcije ili komplikacijama, a svakako pogoduju bržem oporavku nakon bolesti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li prodajete hranu za kameleone, dakle živu hranu? Hvala, HrvojeO: U Pet centrima možete pronaći živu hranu za kameleona. U ponudi imamo crve brašnare, cvrčke te crve zoophobase. Kameleoni se hrane kukcima, ali i malim kralježnjacima, voćem i povrćem te manjim vrstama svoje porodice. Što se ishrane tiče vrlo je bitna raznolikost, odnosno da mijenjate s vremenom prehranu, koja je najčešće kombinacija cvrčaka, kraljevskih crva i crva brašnara. Nikada nemojte uzimati insekte iz prirode, jer mogu biti špricani različitim insekticidima i pesticidima, što je vrlo toksično za guštere. Mladi kameleoni jedu dva puta dnevno, a odrasli svaki drugi dan. Većim kameleonima jednom mjesečno može se dati i pinki miš. Hrana mora biti smještena u posudama koje nisu metalne, odnosno u kojima kameleon ne vidi svoj odraz, što ih jako uznemirava jer misle da se radi o drugom kameleonu. Posudice moraju biti takve da iz njih kukci ne mogu izaći, kako ne bi ozlijedili kamelona dok spava i odmara. Obavezno je dodavanje multivitaminskih pripravaka na hranu 1-2 puta na tjedan.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kornjača mi već godinama ima artritis, bila je kod vetrinara dobila par injekcija i lijek i rekli su mi da tu ne mogu više puno pomoći. Koliko sam vidjela, ona se navikla tako živjeti i ne može puno micati prednje nogice, zato su sad zadnje  jake i mišićave. Pokušavam joj davati hranu obogaćenu kalcijem. Zanima me da li mogu nekako pomoći da joj olakšam tu bolest? Inače ima 15 godina. I da li ima možda danas kakav lijek, koliko košta i gdje ga mogu nabaviti? Hvala, MateaO: Kornjače su gmazovi čije zdravlje uvelike ovisi o uvijetima držanja i načinu prehrane. Vodene kornjače, koje su ujedno i najčešći kućni ljubimci, porijeklom su iz Sjeverne Amerike, a žive u toplim rijekama i vodama stajačicama. One su pretežno mesojedi, ali se hrane i vodenim biljem. Za pravilno držanje ovih kornjača neophodno je osigurati grijanu vodu (24-30°C), te sunčalište na kojem se životinja može potpuno osušiti i apsorbirati dio spektra sunčeve svjetlosti, odnosno posebnih lampi koje osiguravaju pravilan razvoj koštanog sustava.U našim krajevima obitava  barska kornjača. Lako ju je prepoznati po crnoj boji i žutim pjegama. Ove kornjače žive u vodama stajačicama s dnom prekriven muljem i pijeskom. Hrana im se sastoji od insekata, punoglavaca i manjih riba, a u starosti se hrane i biljem. Najpoznatija kopnena kornjača naših krajeva je čančara. U Hrvatskoj je česta u području Dalmacije. Hrani se biljem ali ponekad pojedu i sitne kukce, gusjenice i sl. Čančara živi na suhim, kamenitim, grmljem obraslim toplim predjelima mediteranskog područja.Svakoj od opisanih životinja trebalo bi pružiti uvjete života najsličnije onima u kojima obitavaju u prirodi.Artritis je oboljenje zglobova koje može biti akutnog i kroničnog toka. Nerijetko se u kornjača javlja septični artritis čija je pojava bakterijske etiologije. Pri tome mogu biti zahvaćeni jedan ili više zglobova. Simptomi slični artritisu javljaju se i kod gihta kornjača. Giht je bolest vezana za metabolizam. Riječ je o poremećaju metabolizma purina s odlaganjem soli mokraćne kiseline ili mikrokristala urata u različita tkiva, najčešće kosti i hrskavicu.Vrlo važnu ulogu u liječenju gihta ima prehrana. Potrebno je umanjiti unos namirnica koje sadrže purin (meso, iznutrice, riba,), a preporuča se prehrana bogata voćem i povrćem.Akutni giht se očituje iznenadnom boli u zglobu koja je izrazito jaka i povećava se na dodir. Zglob je crven i otečen. Najčešće je u prvom napadu zahvaćen jedan zglob, dok se kasnije može proširiti i na druge. Kronični giht se očituje taloženjem urata u zglobnoj hrskavici. Javljaju se trajne smetnje, bolovi u zglobovima i mehanički je narušena pokretljivost zglobova. Točna dijagnoza može se postaviti rtg pretragom i punkcijom zgloba.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Možete li mi reći nešto o uzdržavanju dnevnog gekona?David O: Gušter Veliki dnevni gekon (Phelsuma madagascariensis grandis) pripada porodici Gekkonidae, vrsti Phelsuma te podvrsti Phelsuma Madagascariensis. Kao vrsta su zaštićeni (CITES), a izvorno stanište im je Madagaskar. Spadaju u arborealne guštere.Kako im samo ime govori, dnevne su životinje te su danju vrlo aktivni.  Imaju vrlo osjetljivu kožu pa je svako diranje nepoželjno kako ne bi imali problema pri presvlačenju. Narastu maksimalno do 30 cm. Karakterizira ih lijepa zelena boja tijela i crvene mrlje prošarane po glavi i leđima. Kada ih je strah, može se dogoditi da otpuste rep, koji im kasnije naraste, no nikad više ne naraste kakav je bio.  Potrebno im je dobro pripremiti terarij koji treba biti (minimalno) visine 70 cm, dužine 60 cm i širine 40 cm. S obzirom da žive u tropskim krajevima, odgovara im puno bilja, granja i bambusa koji im služe i kao mjesta za skrivanje jer je ovo vrlo plašljiva vrsta. Potrebno je osigurati i kvalitetnu ventilaciju, tako da terarij ima dobar protok zraka kako se ne bi pojavila plijesan, ali i da bi se mogla održavati velika vlažnost zraka (50% "- 85%). Za održavanje vlage u zraku potrebno je svakodnevno prskati terarij, pogotovo lišće, jer gekoni s lišća piju vodu. Kao podlogu možete koristiti zemlju za cvijeće ili treset koje jednom tjedno valja dobro namočiti radi održavanja vlage.Gekoni su hladnokrvne životinje te im je potrebno napraviti i mjesto za sunčanje gdje će se moći grijati, odnosno podići svoju tjelesnu temperaturu. Temperatura u terariju trebala bi danju biti između 27°C i 33°C, ispod mjesta za sunčanje i do 37°C, a noću 21°C - 27°C. Odgovarajuća temperatura održava se pomoću sijalica i grijača. Ove životinjice također trebaju imati i određenu količinu UVA i UVB svjetla, a koriste se UV neonske žarulje ili UV žarulje za E27 grlo. Na mjestu za sunčanje može se postaviti reflektor lampa prikladne jačine (W). Rasvjetu možete uz pomoć timera paliti u pravilnim razmacima, ljeti u trajanju od 14 sati, a zimi u trajanju od 10 sati.Što se prehrane tiče, ona bi trebala biti što raznovrsnija, a uključuje cvrčke, muhe, mušice, leptire, skakavce, žohare, fobase. Izbjegavajte davati im kukce koji imaju tvrda krila jer im mogu uzrokovati probavne probleme. Dobro im je u prehranu najmanje dvaput tjedno dodavati minerale i vitamine, posebno D3, fosfor i kalcij, a poželjno im je davati i voće - breskve, jabuke ili eventualno i dječje voćne kašice.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me jedna vrsta pauka i je li dobar odabir za početnika. Radi se o Chromatopelmi. Je li ga ima u Pet centru Osijek?  Planiram si kupiti grammostolu roseu ili chromatopelmu, a ne mogu se odlučiti pa molim Vas da mi pomognete pri izboru, tj. koji je bolji za početnika? Hvala unaprijed, MalaO: Chromatopelma cyaneopubescens (Greenbottle Blue Tarantula) pauk je kojemu je prirodno stanište Venezuela, jedan je od pauka najljepših boja - noge su metalik plave boje, plavo-zelenom bojom obojen je karapaks, dok je abdomen jarko narančaste boje. Zbog svoje ljepote iznimno su popularni kućni ljubimci kod ljubitelja tarantula. Malo je poznato o životnom vijeku ovog pauka, no smatra se da mužjaci žive 2-4 godine, dok je životni vijek ženki vjerojatno preko 12 godina.Vrlo su aktivni pauci i brzo rastu (stoga se mora i češće hraniti u odnosu na druge tipove tarantula). Odrasla ženka veličine je oko 15 cm dok su mužjaci nešto manji, oko 11 cm. Zbog njihova aktivnog života vrlo ih je zanimljivo promatrati, što pridonosi njihovoj popularnosti.Terestrijalni su, žive u rupama koje ponekad tvore mrežu tunela ispod grmova i korijenja drveća. Ulaz u njihov tunel obično prekrivaju mrežom koja osigurava ulaz od vremenskih uvjeta, ali i služi kao zamka insektima. Terarij od 20 litara zadovoljava potrebe jedne jedinke za prostorom. U terariju treba održavati temperaturu od 27 do 32 °C. Podnose temperature i do 18 °C na kratko vrijeme no samo ako su duboko u rupi. Terarij treba smjestiti dalje od prozora i sunčevog svjetla. Ovoj tarantuli pogoduje vlažnost u terariju od 40-60% a dobro je podlogu držati manje vlažnom. U terarij treba smjestiti plitku posudu sa vodom a jednom tjedno možete poprskati vodom stranice terarija. S obzirom da spadaju u skupinu terestrijalnih pauka dobro je da im je podloga debljine 12-15 cm.Hrane se živom hranom pri čemu je najbitnije da je ona manja od duljine tijela tarantule.Po temperametnu se općenito smatraju nestašnim i razdražljivima, no ovo može individualno znatno varirati. Neki su iznimno smireni i pitomi.Zbog mogućnosti nestašnog i nervoznog ponašanja nije osobito pogodna za početnike jer kontakte treba izbjegavati. Stoga Vam preporučujem Grammostolu koja je poznata po svojem mirnom karakteru i stoga idealan kao kućni ljubimac za početnike. Detaljnije je o ovom pauku pisala kolegica mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.Na žalost, Chromatopelmu cyaneopubescens trenutno nemamo u ponudi ni u jednom Pet centar dućanu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Htjela sam vas samo pitati, da li znate zašto se na oklopu od moje kornjače pojavljuje nešto ljigavo i kao neka sluz? Pokušala sam da joj to skinem, ali mislim da je to boli jer svaki put uvuče glavu u oklop. Hvala unaprijed! AldijanaO: O kožnim problemima u kornjača i uvjetima držanja pisala sam ovdje.Kožni problemi najčešće su uzrokovani nečistom vodom u akvaterariju. Za zdravlje životinje je vrlo važno osigurati dobru kvalitetu vode.Promjene na oklopu kornjača kakve opisujete obično su posljedica infekcije bakterijske ili gljivične etiologije, no čest je slučaj i nakupljanje algi.Alge su redoviti stanovnici akvarija ili akvaterarija, imaju i pozitivnu finkciju održavanja kvalitete vode. Postoji velik broj vrsta algi koje se mogu javiti u akvaterarijima. Neke rastu u čistim, zdravim vodama, a neke u ustajalim i mutnim vodama. Općenito rečeno, alge koje su tamno zelene boje i rastu u nakupinama poput krpe ili prekrivača nisu opasne za zdravlje kornjača. Duge, linijske i sluzave alge predstavljaju zdravstveni problem i potrebno je odmah poduzeti mjere za spriječavanje njihovog rasta. Naime, iako same alge ne uzrokuju znatna oštećenja na oklopu, redovito prikrivaju druge probleme bakterijske ili gljivične etiologije. Zatim, neke alge rastu ispod ljusaka koje su djelomično odljuštene, što će dovesti i do nakupljanja vode ispod ljusaka, a to je pogodan medij za razvoj sekundarnih problema sa oklopom. Takvu pojavu možete ublažiti češćim izmjenama vode ili ugradnjom jačeg filtera. Također je bitno ne držati akvaterarij blizu prozora jer svjetlost potiče njihov rast. Povećajte i količinu vode, ali pazite da kornjača ima dovoljno suhog dijela. Također je bitno da podlogu, tj. kamenje dobro mehanički očistite. U vodu možete staviti neka od sredstava koje će smanjiti, tj. usporiti rast algi, npr: Sera algovec. Kornjaču operite u vodi oko 26°C, posušite i oklop premažite Sera repticleanom. Ako se oklop kornjače čini sluzavim i skliskim, a nema naznake da se radi o algama, vjerojatno se radi o sloju bakterija. Stvaranju ove pojave pogoduje voda loše kvalitete te nemogućnost sušenja tijela. Također, male ogrebotine i oštećenja potpomažu infekciju bakterijama i/ili gljivicama. Oštećenja mogu nastati kretanjem kornjače po pregruboj površini, padom na ili uz oštar predmet ili ugrizom. Bakterije se obično zadržavaju i razmnožavaju u živom koštanom tkivu ispod keratiniziranog pokrova oklopa pa stoga počinju nagrizati kost, a mogu prodrijeti i u tjelesnu šupljinu, uzrokujući opsežne, čak i pogubne, sistemske infekcije. Stanje se obično komplicira kvalitetom vode. Naime, ovisno o stanju, prljava voda može uzrokovati infekciju ili joj pogodovati. Držanje vode čistom je neophodno u prevenciji zdravstvenih problema, ali i u liječenju i oporavku nakon bolesti. Dobro je očistiti i dezinficirati akvaterarij.Ovakve infekcije poznate su i pod nazivom truljenje oklopa ("shell rot"). Razlikuju se dva oblika ove bolesti: suhi i mokri. Mokri oblik može biti posljedicom gljivične ili bakterijske infekcije. Obično je rezultat puknuća, loma, porezotine ili drugog tipa oštećenja na oklopu koje se inficira. Tipični uzrok gljivične infekcije je nemogućnost kornjače da se potpuno osuši. Ova promjena je bijele i/ili žućkaste boje, neugodnog mirisa, a često je prisutna jedna pastozna, sluzava masa sa gnojnim iscjetkom. U početku procesa prisutno je tek nekoliko točaka ili mrlja, a s vremenom se proces širi po cijelom oklopu. Ako se ne liječi, vrlo brzo može prijeći u septikemiju. Najčešći uzrok suhog oblika su kvaliteta vode i ozljede (od okolišne dekoracije - ogrebotine prilikom penjanja, plivanja ili ronjenja u vodi, podloga, opekline i sl.). Najčešće je to, u početku, zamjetnu u vidu bijelih mrlja koje imaju tendenciju širenja, a čine se kao dio oklopa.Truljenje oklopa često je i posljedica stresa, šoka ili sindroma loše prilagodbe na okolinu pa se tako može javiti i kod samo jedne kornjače, ako ih se drži veći broj. Kao prvu mjeru treba poduzeti čišćenje oklopa nježno mekanom četkicom za zube. Često se redovitim Čišćenjem oklopa kroz nekoliko tjedana (uz poboljšanje uvjeta i kvalitete vode u akvaterariju) problem rješava, no ako se proces zanemari, dolazi do ulaska bakterija u oštećene i oslabljene dijelove oklopa, te dubljih infekcija oklopa. Svakako obratite i pozornost na uvjete života (temperatura, kvaliteta vode,..) u akvaterariju te ispravite one parametre koji odudaraju od normale.Na kraju Vam savjetujem da svakako posjetite veterinara koji će, na temelju kliničkog pregleda, najbolje procijeniti o kakvom se patološkom procesu rad, te prema nalazu preporučiti terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas da mi odgovorite na pitanje vezano oko potrebnih uvjeta za držanje vodozemca sa priloženih fotografija. PetraO: Slikama u privitku najsličniji je mali kineski vodenjak (Cynops orientalis). Maleni je (6-10cm duljine) vodenjak crne boje sa jarko narančastom obojenošću u obliku mrlja na ventralnoj (donjoj ) strani tijela. Porijeklo mu je iz srednje i istočne Kine, a nastanjuje mirne ili slabo tekuće vode.Tijelo ovog vodenjaka sa gornje je strane crne boje. No, ova boja ponekad posvijetli ili se promijeni u tamno smeđu sa točkicama i malim crticama iz još za sada nerazjašnjenih razloga.Donji dio tijela, kao i noge i donji dio repa jarko narančaste su do jarko crvene boje u obliku nepravilnih mrlja. S unutrašnje strane prstiju se također uočava crvena obojanost. Također, često se uočava linija točkica ili crtica sivo-plave ili nijanse crvene boje. Među ovim vodenjacima postoje razlike po spolu koje su vidljive tek nakon spolne zrelosti (2-3 godine); mužjaci su kraći sa kratkim repom, ženke imaju dulji rep i punije su. Tijekom parenja kod mužjaka je uočljiva naotečena kloaka.Smatra se da su mali kineski vodenjaci blago otrovni izlučujući toksine kroz kožu. No, samo toksini izlučeni kožom malo vjerojatno uzrokuju probleme u ljudi osim ako cijela životinja nije progutana. Stoga, nije na odmet prije i nakon kontakta sa vodenjakom dobro oprati ruke kako bi se smanjio rizik od prijenosa toksina sa vodenjaka ali i prijenos uzročnika bolesti na vodenjaka.Mali kineski vodenjak jedan je od čestih vodozemaca kućnih ljubimaca jer je njihovo održavanje jednostavno. Kako su prirodno stanište malog kineskog vodenjaka slabo tekuće ili mirne vode ovo je potrebno uzeti u obzir prilikom uređivanja akvaterarija. Ovim vodenjacima je potrebno osigurati vodeni dio ali i suhi jer im to bolje odgovara prirodnim potrebama. Odgovara mu temperatura u akvaterariju od 14-20°C. Temperature više od 23°C obično uzrokuju veliku razinu stresa ili čak uginuće. Odrasli primjerci se najugodnije osjećaju sa velikim vodenim dijelom i manjim suhim (kamen, drvo, plutajuće bilje - najbolje terarijsko,...).  Akvarij veličine 20 litara zadovoljava potrebe za prostorom za jednog vodenjaka. U akvaterarij možete staviti vodeno bilje koje će ujedno i održavati dobru kvalitetu vode te pružati atraktivan zaklon vodenjaku. Na dno akvarija možete postaviti šljunak, kamenje i/ili panj. Rasvjeta koja razvija i toplinu nije poželjna u akvariju vodenjaka tako da na dovoljnoj visini možete smjestiti neonsku rasvjetu radi osiguravanja sunčevog spektra.Vodenjaci su najosjetljiviji na kvalitetu vode te je stoga treba često mijenjati. Ako nemate filter, izmjena vode bi trebala biti svakodnevna. Treba osigurati temperaturu vode od 20 °C te visinu vode od 10 cm do 30cm. Nevoljkost ulaženja vodenjaka u vodu znak je stresa (kod novonabavljenih), neprimjerene kvalitete vode ili drugih zdravstvenih problema.Smještanje drugih životinja (ribice, drugi vodozemci i sl.) u isti akvarij sa vodenjakom nije poželjno. Druge životinje mogu biti agresivne ali i zahtijevaju druge uvjete života te mogu pojesti ili biti pojedeni od strane vodenjaka. Vodenjaci su inače mirne naravi, polagano se kreću no ako se radi o plijenu, znaju biti vrlo energični i agresivni.Prehrana malog kineskog vodenjaka u zatočeništvu sastoji se od peletirane hrane za vodozemce iako istu neke životinje odbijaju. Iz tog razloga treba im ponuditi živu hranu (Daphnia, račići, tubifexi, larve muha, kišne gliste i sl.) ili pak smrznutu navedenih.Veći crvi moraju se sasjeći na komadiće primjerene veličine. Također, hrane se punoglavcima ili malim ribicama, no zbog rizika prijenosa parazita ili bakterija ovaj način prehrane bi se trebao svesti na minimum. Ovi vodenjaci nisu osobito izbirljivi, u prvim danima dolaska kod novoga vlasnika često i odbijaju hranu u potpunosti. Dovoljno ih je hraniti 1-2 puta dnevno.Treba spomenuti i vodenjaka Pachytriton-a. Poznate su dvije vrste: P. labiatus i P. brevipes od kojih je labiatus češći kućni ljubimac. Kada je ovaj vodenjak otkriven smatralo se da je jedna od tipova Cynopsa (ili Triton). No, iako oba navedena vodenjaka imaju slični raspored boja, uočava se razlika u glatkoći kože (Pachytritoni uvijek imaju glatku kožu dok je to kod Cynopsa neredovita pojava) te je Pachytriton nešto veći (15-18cm) od Cynopsa. Zatim, glavna je razlika u obliku repa koji je kod Pachytritona u obliku vesla dok je kod Cynopsa on okruglasti sa tupim vrškom. Njegove životne potrebe nešto se razlikuju od opisanog malog kineskog vodenjaka jer potonji naseljava tekuće vode izuzetno bogate kisikom i pogoduje im smještaj akvarijskog tipa. Ova dva tipa vodenjaka razlikuju se i po temperamentu, naime, Pachytritoni puno su agresivniji od malog kineskog vodenjaka.Da li vi imate Cynopsa ili Pachytritona sa sigurnošću ne mogu reći jer ne mogu procijeniti glatkoću kože prema slikama te nije vidljiv niti izgled repa.Prema specifičnim opisima koje sam navela za oba tipa vodenjaka moći ćete sa lakoćom procijeniti o kojem se vodenjaku radi.O Pachytritonu  Vam preporučam Vam vrlo informativni link.

° Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam iguanu staru otprilike oko 5 godina. Uvjeti u kojima živi su jako dobri: temperatura je regulirana tako da je uvijek u manje-više idealnim uvjetima za njen boravak i život, dnevna cca 25-26, noćna 19-20°C. U zadnjih par mjeseci sam primjetio da su leđne bodlje jako nepravilno raspoređene, povijane na stranu, prema dolje i poprilično su tvrde. Isto tako poprilično su narasle. U zadnje vrijeme mali problem mi je postala vlaga u terariju, koje ponekad malo nedostaje, pa je zrak možda nešto presuh. Da li je to uzrok nepravilnosti tih bodlji ili je to normalno kod iguana te dobi? Hvala, ZoranO: Sve iguane karakteriziraju leđne bodlje, međutim neke vrste kao sto je Chuckwallas, vrsta pustinjske iguane koja se kreće između stijena, imaju poprilično reducirane leđne bodlje. Mekana krijesta duž leđa pomaže iguani da izgleda veće no što ona u stvari jest. Bodlje koje čine krijestu leže na mišićnoj erektivnoj podlozi i pomoću mišićnih kontrakcija mogu se podići odnosno spustiti. Kada je aktivirana, krijesta je izraženija u mužjaka nego u ženki, a njena veličina bitan je faktor u čuvanju teritorija.Tvrdoća odn. prevelika suhoća samih bodlji može biti uzrokovana nedostatkom vlage u terariju. Osim temperature, vlaga je jedna od bitnijih stavki za održavanje idealnih uvjeta u terariju, a trebala bi se kretati u vrijednostima od 70 do 80%. Održava se svakodnevnim prskanjem terarija toplom vodom. Vlaga se podiže za vrijeme presvlačenja. Neadekvatan postotak vlage u terariju, osvjetljenje UVA i UVB spektrom (zbog nesmetane sinteze vitamina D3 koji je odgovoran za resorpciju i transport kalcija u koštane strukture) ali i druge hipovitaminoze, te različite infekcije najčešći su uzrok ovakvim problemima, odnosno dobre su podloge za daljnji razvoj različitih bolesti.Inače, manjak kalcija često dovodi do problema s kostima i koštanim strukturama, od kojih je najčešća metabolička bolest kostiju, odnosno hipokalcemija. Takva stanja očituju su u deformitetu ekstremiteta i vilice, te problemima s kretanjem. S obzirom na nedostatak drugih parametara, koji su neophodni za donošenje konačne i sigurne dijagnostike, bilo bi nestručno i neprofesionalno s moje strane postavljati dijagnozu bez kliničkog pregleda. Stoga Vam savjetujem da potražite veterinara koji poznaje fiziologiju i patologiju gmazova, pri čemu preporučujem da se obratite stručnjacima na Veterinarskom fakultetu kako bi utvrdili da li se doista radi o kakvom metaboličkom poremećaju.Također Vam savjedujem da, ukoliko već niste, Vašem egzotičnom ljubimcu prehranu obogatite vitaminsko-mineralnim dodacima od kojih preporučujem sljedeće: JBL MicroCalcium, JBL TerraVit, Beaphar Reptile Minerals, te Exo Terra Electrolize. Više o pravilnoj prehrani iguane možete saznati ovdje.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P:  Imamo dvije čančare, jedna je veća, a druga manja. Po opisu kakav rep treba biti da bi se odredio spol, shvatili smo da je veća mužjak. Bili smo uvjereni da je duplo manja ženka, ali se na naše čuđenje počela/o čudno ponašati, ganjati većeg naokolo te ga naskakivati i sve ostalo kao što se događa u procesu parenja. Također, vrlo često se može čuti piskutavi zvuk tijekom parenja. To nas navodi na razmišljanje da je i manji mužjak i shvatili smo da smo bili u zabludi?! Da li to znači da su oba mužjaka? Naime, manji ima mali rep pa pretpostavljamo da se radi o mladom mužjaku kome rep nije izrastao u punoj veličini. Kako se može razlikovati ženka od mladog mužjaka ako oboje imaju mali rep? Hvala, MateO: Mužjaci čančara su manji od ženki, a spol se može razlikovati po tomu što je u mužjaka čančare rep velik od oko približno 4 cm, a u ženke duplo manji. Spol je najsigurnije utvrditi po tome što mužjak čančare ima udubljen donji oklop (plastron), a u ženke je ravan, a možda i čak malo ispupčen. Spol se može pouzdano utvrditi u kornjača koje su stare 4 ili više godina, u većine vrsta ženka je veća i teža, a mužjaci mogu imati veću glavu. Prilikom parenja mužjaci mašu glavom i ispuštaju zvukove kao dio procesa parenja.Čančare se pare neposredno nakon zimskog sna, u lipnju. Kada mužjak osjeti potrebu za parenjem, krene u potragu za odgovarajućom ženkom. U vrijeme parenja spremne ženke ispuštaju osobite mirise, raspoznatljive samo čančarama, pomoću kojih ih mužjaci mogu lakše pronaći. Nakon što pronađe pogodnu ženku, započinje ritual parenja. Mužjak najprije započne njušiti i povremeno lagano grickati ženku, nakon čega ona obično počinje trčati pred njim. Nakon nekog vremena ženka zastane, a mužjak joj ponovno počne grickati prednje noge i glavu, koje ona uvlači u oklop kako bi se zaštitila od njegovih ugriza. Mužjak ovom prilikom zna biti vrlo agresivan, a ugrizi mu često znaju biti vrlo snažni. Cijelo ovo vrijeme mužjak se pokušava spariti s ženkom naskačući joj s leđa. Ukoliko ženka prihvati mužjaka, parenje započinje i to prilikom mužjak ispušta glasove nalik pištanju, dok se ženka u principu ne glasa. Tijekom parenja ženka se cijelo vrijeme pomalo pomiče prema naprijed, a on ide za njom i naskakuje je. U slučaju da ženka ne odgovara na udvaranje, mužjak zna biti vrlo agresivan prema njoj. U Vašem slučaju, manja kornjača je najvjerojatnije isto mužjak.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Hteo bih da kupim škorpiju. Želeo bih da znam šta mi sve treba? Unapred hvala, Miloš O: Škorpion pripada redu Scorpiones, razredu Arachnida, potkoljenu Chelicerata, koljenu Arthropoda. Do danas je klasificirano oko 1500 različitih vrsta (podjeljenih u 16 porodica), a mnogo ih još nije klasificirano ni otkriveno. Rasprostranjeni su po cijelom svijetu. Najviše vrsta dolazi iz tropskih predjela i pustinja. Smatra se da su nastali prije 400 milijuna godina, kada im je veličina dosezala i do 1 m.Škorpione karakterizira 4 para nogu, jedan par snažnih štipaljki i dugačak i člankovit rep koji završava bodljom i žlijezdom za lučenje otrova. U otrovu se nalaze različite tvari potrebne škorpionu da ubije ili paralizira svoj plijen (kukci, pauci,...). Ovisno o vrstama, veličine su 1,5 - 18 cm.Svi škorpioni su noćne životinje, tj. kreću se i hrane uglavnom noću. Tijekom dana većina škorpiona provodi vrijeme zakopana ispod zemlje i kamenja (i do 95% dana). Postoje i vrste koje se odmaraju na površini, viseći sa stijena ili grana. Za držanje škorpiona u terariju potrebno bi bilo osigurati optimalne uvjete:- temperatura između 25-30 stupnjeva (preporuka je koristiti grijače koji se lijepe na staklo),- optimalna vlaga i prikladna ventilacija (oponašaju se klimatski uvjeti u kojima ljubimac živi),- optimalno svijetlo (najčešće se koriste noćna svijetla - crvene ili plave lampe jačine 25W),- optimalna podloga (najčešće se koristi zemljana podloga 10-15 cm duboka kako bi se škorpioni mogli zakopavati),- raznolika prehrana (cvrčci, žohari, crvi,...).Naravno, gore navedene vrijednosti osciliraju ovisno o porodici škorpiona i klimatskim uvjetima iz kojih dolaze.Za sve druge informacije, pozivam Vas da se obratite djelatnicima naših trgovina.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mužjaka crvenouhe kornjače, tačnu dob ne znam jer sam ga dobila na poklon, ali veličina mu je malo manja od dlana. Često ga puštam u šetnju po stanu jer zaista uživa u tome, ali u zadnje vrijeme sam primijetila da kad god se nađe na tepihu, pokušava da ga izgrize. Par puta je malčice počupao par dlačica, a dok povlači tepih, prevrne se preko glave. Nisam sigurna da li je to veliki problem, ali bih voljela da znam šta bi mogao da bude uzrok takvog ponašanja. Hranim ga redovno. Nadam se da ćete mi pomoći, ili da li mogu da ga zabavim nekim igračkama (ako postoje takve za kornjače).Unaprijed hvala, NoraO: Crvenouhe kornjačice regiraju na različite mirise pa i na crvenkastu boju, koja ih može asocirati na sirovo meso koje vrlo rado jedu. Stoga, ukoliko osjeti kakav za nju privlačan miris ili je Vaš tepih takvih boja koje bi mogle asocirati kornjačicu na hranu koju voli, može se javiti neprirodno ponašanje koje navodite. Naravno, treba i isključiti eventualni nedostatak esencijalnih tvari u prehrani koji, također, može dovesti do različitih metaboličkih promjena u organizmu pa tako i do neprirodnog apetita. Alotriofagija ili neprirodan apetit nastaje obično kad je poremećen promet mineralnih i vitaminskih tvari u organizmu i to većinom nastaje zbog njihovog nedostatka u organizmu. Vitamini u organizmu sudjeluju u mjeni tvari, u intermedijarnom prijetvoru ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Neki vitamini važni su faktori u prometu mineralnih tvari, a naročito kalcija, fosfora, sumpora i željeza, dok drugi sudjeluju u prijetvoru kreatinina u mišićju, pigmentnih i drugih tvari. Dnevne potrebe za vitaminima ovise o dobi životinje, nivou aktivnosti, spolu i mnogim drugim faktorima. Nestašica vitamina se naziva još i avitaminoza, a  nastaje u prvom redu zbog nedostatka vitamina u hrani - primarna ili alimentarna nestašica vitamina. Uzrok nestašice vitamina mogu biti i različite poremetnje koje otežavaju primanje, resorpciju i iskorištavanje vitamina u tijelu ili povećavaju njihovu potrošnju. Poremetnje koje dovode do sekundarne nestašice vitamina svode se na poremetnje u probavi i endokarenciju zbog poremetnje u mijeni tvari.Minerali su jedan od najvažnijih sastojaka, kako ljudskog, tako i životinjskog organizma. U organizam se minerali unose u obliku soli, iona i kompleksnih spojeva. Najvažniji mineral koji se unosi u organizam je natrij klorid. Osim kalij klorida, bitne su kalijeve soli, kalcijeve soli, magnezijeve soli, fosfati, soli cinka, joda, bakra, željeza, molibdena, kobalta, mangana, vanadija i selena. Minerali se dijele na makroelemente (Na, K, Ca, Mg, P), mikroelemente (Fe, I, Cu, Zn, F, Se) i elemente u tragovima (Mn, V, Mo, Co).Više o crvenouhim kornjačicama kao i o njihovoj pravilnoj prehrani možete saznati iz ranijih tekstova mojih kolega o ovoj temi ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.

 Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Lijepo bi vas molio imam jedan problem sa  iguanom. Ne znam koliko je ozbiljno pa bi htio čuti vaše mišljenje jer sam malo zabrinut. Moja iguana već nekoliko mjeseci ima na sredini repa veliku kvrgu. Kvrga je smještena na gornjoj strani repa. Unapred hvala, MatijaO: Rep iguane je njen najmoćniji dodatak. Pomaže održavanju ravnoteže kod penjanja, a kod plivanja služi za pokretanje i kormilarenje. Rep je također vrlo bitno obrambeno oružje iguane. Kada je uznemirena ili preplašena udara bodljikavim dijelom repa, što može nanijeti teške ozljede "protivniku". Rep iguane je vrlo osjetljiv i lako ga može slomiti. Najčešće deformacije na repu nastaju zbog neadekvatnog smještaja. Ukoliko svojoj iguani ne omogućite dovoljno velik prostor, ona se neće moći normalno kretati i razvijati, uslijed čega dolazi do nepravilnog rasta kostiju, iskrivljenja ili frakture repa, prstiju, kralježnice... Ove deformacije je vrlo teško ispraviti. Pri postavljanju polica u terarij treba biti vrlo oprezan. Posebice treba paziti na spojeve jer se iguana među njima može zaglaviti i slomiti prst ili rep. Ukoliko dođe do frakture prsta ili repa nužna je hitna intervencija veterinara. Rep iguana se može regenerirati ukoliko dođe do otpuštanja ili prijeloma, ali novi će rep rasti jako sporo i za vrijeme presvlačenja neće se ljuštiti istovremeno sa ostalim dijelovima tijela.Osim prijeloma, koji je kod iguana najčešći, kod Vašeg ljubimca se također može raditi i o nizu drugih promjena. Kvrge na tijelu naših kućnih ljubimaca mogu biti tumori, apscesi, hematomi. Svakako je potreban pregled veterinara, RTG-pretraga, punkcija. kako bi se mogao utvrditi točan uzrok. Rep je iguani vrlo bitan i stoga svaka promjena u njegovoj građi zahtjeva hitni pregled veterinara. Brzim reagiranjem osiguravamo i veći uspjeh terapije. Savjetujem vam da se svakako javite Vašem veterinaru radi pregleda i pravilne terapije.