Pitajte veterinara

 Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prijatelj je svojoj bradatoj agami dao skakavca i pojela ga je. Poslije sam mu rekao da agami ne smije davati tvrdokrilce. Bradata agama je povratila skakavca i salatu te je poslije imala vodenast izmet. Možete li mi napisati koje su moguće komplikacije jer njegova agama stalno spava po danu i hoće li uginuti?LovroO: Niste naveli kolika je dob ljubimca. Bradate agame intenzivno rastu do 6. mjeseca starosti. Tada su duge oko 30 cm i teške  200-250 grama. Spolno sazrijevaju sa oko 8 mjeseci i tada su duge oko 45-55 cm i teške  400-600 grama. Naime, mlade agame trebaju više proteinske hrane dok intenzivno rastu, tako da 70% njihove prehrane trebaju sačinjavati phobasi, cvrčci, žohari, skakavci, brašnari, pinky jednom mjesečno... Oko 30% prehrane Vašeg ljubimca trebaju činiti maslačak, crveni radič, rikola, grašak, mahune, mrkva, dinja, mango, banana, kruška, breskva, malina, borovnica, šumska jagoda, grožđe...Kako Vaš ljubimac raste, tako mu postepeno smanjujete udio proteinske hrane i povećavate količinu voća i povrća. Nakon što Vaš ljubimac postigne svoju optimalnu težinu udio proteinske hrane treba iznositi 30%, a udio biljne hrane 70%.Uz navedenu prehranu, bradatim agamama je potrebno davati vitaminsko-mineralne dodatke u obliku praška ili kapljica. Ovi preparati se stavljaju na hranu.Insekte tvrdokrilce (Coleoptera) ne smijete davati zbog mogućih probavnih smetnji i komplikacija. Osim što su teško probavljivi većina tvrdokrilaca ima obrambene mehanizme koji djeluju tako da ispuštaju razne kemijske tvari kada se osjećaju ugroženima,  a te tvari mogu naškoditi gušterima. U tvrdokrilce spadaju: božja ovčica (buba mara), zlatica, strizibuba, jelenak, krijesnica" Skakavci spadaju u ravnokrilce (Orthoptera) i primjerena su hrana za agame. Nije preporučljivo davati kukce iz prirode jer ne znate da li su trovani insekticidima.Mladima hranu treba ponuditi 2 "- 3 puta dnevno, a odraslima 1 "- 2 puta dnevno. Također , ne smijete zaboraviti osigurati dnevno svježu vodu, iako bradate agame rijetko piju vodu jer svoju potrebu za tekućinom nadoknađuju kroz biljnu hranu. Posudica s vodom se drži samo par sati da se izbjegne prevelika vlažnost zraka u terariju.U zimskim mjesecima agame se često umire, slabo jedu ili većinom uopće ne jedu, te se skrivaju na hladnijim mjestima u terariju.  Radi se o brumaciji, pojavi sličnoj hibernaciji koju neki nazivaju i poluhibernacija. U tom periodu je potrebno postepeno smanjiti trajanje fotoperioda na 8-10 sati i isključiti grijače. Brumacija obično traje 1-2 mjeseca.Također, kod ljubimca Vašeg prijatelja se može raditi o bolesti gastrointestinalnog sustava pa bi bilo poželjno da ga odvedete kod veterinara, kako bi se utvrdilo o čemu se točno radi. Naime, nažalost,  na ovaj način se ne  može doći do ispravne dijagnoze, a  samim time ni do terapije.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dvije crvenouhe kornjače, mužjaka i ženku, no u zadnje vrijeme sam primjetila da je ženka izgrizla rep mužjaku. Kornjače sam premjestila u zasebne akvaterarije. Zanima čime bi mogla dezifincirati ranu mužjaku i kakve mjere bi trebala poduzeti? Da li bi koristila Betadin otopina? AnamariaO: Agresivno ponašanje u vodenih kornjača nije rijetkost, a najčešće se dešava ako zajedno borave kornjače različite dobi, odnosno različitih veličina, što ne mora uvijek biti pravilo. Agresivno ponašanje je vrlo složena pojava, a manifestira se na različite načine, bilo kao nagon, napadanje zbog hrane ili teritorija. Uzroci agresivnog ponašanja još uvijek nisu u potpunosti razriješeni.Ozljede oklopa i kože kornjača su vrlo česte, a mogu biti suhe i vlažne prirode. Ove druge su uzrokovane gram negativnim bakterijama, neugodna mirisa, popraćene krvarenjem i sukrvicom, te upalom tkiva između pločica oklopa.U slučajevima ozljeda kornjača, procedura je slijedeća: očistiti mjesto ozljede Betadinom ili 0,75 % chlorhexidinom, te mjesto ostaviti otvoreno da se stvori tzv. krasta ili mjesto prekriti flasterom, zavojem, prije toga prekriti tupferom. To je također potrebno da ose i muhe ne izazovu dodatne probleme, da ne polažu jaja u ranu ili ne sišu krv.Savjetujem Vam da svakako posjetite veterinara koji će na temelju kliničkog pregleda najbolje procijeniti o kakvoj ozljedi je riječ, odrediti terapiju i prognozu, odnosno u potpunosti odgovoriti na Vaše pitanje.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam par problema sa svojom kornjačom. Posljednje vrijeme joj je izmet zelene boje, odbija minerale koje je prije obožavala, jede jako malo i po cijeli dan bi spavala. Također joj se već neko vrijeme guli kožica sa vrata. Stvarno ne znam što da radim jer sam sve uvjete za držanje kornjače ispunila. Ima UV lampu, grijač, kapam joj vitamine u vodu, ne jede samo suhe račiće, već joj dajem svježe meso, dajem joj minerale (koje, kao što sam rekla, odbija, mijenjam joj vodu svaka 2 dana i stavljam odstajalu vodu. Možete li mi, molim Vas pomoći jer zaista ne znam što da radim. Unaprijed se zahvaljujem. Pozdrav! AnaO: Uvjeti držanja gmazova imaju veliki utjecaj na njihovo zdravlje i opće stanje. Ukoliko im uvjeti u terariju nisu zadovoljavajući, javit će se sklonost infekcijama, nepravilan rast i razvoj, kao i niz metaboličkih problema.Kornjačama u zatočeništvu treba omogućiti emitiranje sunčevog svjetla specijalnim lampama s UVA i UVB spektrom zračenja. Pri kupnji treba voditi računa da su to lampe za reptile jer sve lampe nisu iste, niti im odgovaraju. Spektar UV zračenja je potreban kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu, odgovornog za transport i resorpciju kalcija u oklop i ostale skeletne strukture. Ovaj vitamin nalazi se u hrani biljnog i životinjskog podrijetla, ali u količini koja nije dovoljna pa je stoga UV osvjetljenje neophodno.UVA dio spektra stimulira apetit u reptila, te nagon za razmnožavanjem. Visina na koju se lampa postavlja ne bi smjela biti viša od 30-40 cm, a treba ih zamijeniti nakon šest mjeseci. Lampe je najbolje smjestiti u unutrašnjost terarija jer ako su iznad stakla, nemaju efekta zbog redukcije svjetla i apsorbcije stakla. U akvaterarij bi trebalo smjestiti i grijač, kako bi temperatura bila konstanto 25-26 stupnjeva Celzijusovih. Zatim, voditi računa o filtraciji, kako bi voda što duže bila čista. Kornjača bi trebala imati i dio suhe podloge na koju se može lako popeti, a iznad nje bi trebalo postaviti lampu za gijanje kornjača.Nadalje, kornjače su gmazovi i nemaju stalnu temperaturu tijela (hladnokrvne životinje), odnosno, ona ovisi o temperaturi njihove okoline. Kako je optimalna temperatura za držanje kornjača oko 25-26°C, one na nižim temperaturama usporavaju metabolizam. Dakle, u uvjetima nižih temperatura metabolizam kornjača se smanji (smanji se potrošnja energije u organizmu), zbog niže temperature prestaju jesti, a podložnije su i oboljenjima.Mirnoj životinji, koja se ne kreće i ne uzima hranu, trebalo bi prije svega osigurati optimalne uvjete, što je pretpostavka nesmetanom odvijanju fizioloških ptocesa.Izmet kornjače trebao bi biti smećkasto-zelene boje i donekle formiran. Ako je stolica proljevasta ili izuzetno neugodnog mirisa, to može biti posljedica parazitarne invazije ili drugih bolesti te bi trebalo posjetiti veterinara.O guljenju kože kod kornjača pisala je kolegica Danijela Biban, dr.vet.med. ovdje, a više o prehrani vodenih kornjača možete saznati iz odgovora kolegice Zdravke Rumihe, dr.vet.med. ovdje.Vitaminski dodaci prehrani u obliku kapi i sl. vrlo su važni, a obavezno pripazite na doziranje s obzirom na veličinu kornjače. Svakako joj ponudite i "pločice" s kalcijem, koje sadrže i vitamine B skupine ili sipinu kost.Na kraju, savjetujem Vam da potražite veterinara koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača, koji će kliničkim pregledom, a po potrebi i drugim dijagnostičkim zahvatima, ocijeniti u kakvom je stanju Vaša kornjača, te odrediti eventualnu injekcionu terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 2 crvenouhe kornjače. Držim ih u terariju. Ženka ima 3 godine, a mužjak dvije. Neki dan sam primjetila da im se voda vrlo često prlja i to crvenom tekućinom. Danas sam ih promatrala i ugledala kako ženka ugriza mužjaka za rep te njemu iz repa izlazi nešto jako crveno. Ženka ga uporno vuče za rep. Ne znam što bi to moglo biti pa vas molim za nekakvu pomoć. Ne znam da li on njoj ne paše ili koji je razlog ugrizu i krvi koja izađe iz repa. Hvala unaprijed. Lijep pozdrav! Alma O: Svaka životinja je jedinka za sebe i reagira različito, bilo da se radi o istoj ili različitoj vrsti životinje.Agresivno ponašanje u vodenih kornjača nije rijetkost, a najčešće se dešava ako zajedno borave kornjače različite dobi, odnosno različitih veličina, što ne mora uvijek biti pravilo. Agresivno ponašanje je vrlo složena pojava, a manifestira se na različite načine, bilo kao nagon, napadanje zbog hrane ili teritorija. Uzroci agresivnog ponašanja još uvijek nisu u potpunosti razriješeni.Kako je problem agresivnosti teško kontrolirati, važno je što prije uočiti oblike agresije, kao ne bi poprimili veće razmjere, u smislu nanošenja ozljeda drugoj životinji, koje vrlo često mogu ugroziti i život.Kako Vaša kornjača iskazuje agresiju prema drugoj kornjači, savjetujem Vam da ju svakako premijestite u zaseban terarij. Ako je trenutni terarij dovoljno velik, možete u njega smjestiti predmete ili omogućiti nekakvo posebno mjesto gdje bi se mužjak mogao skrivati. No, svakako puno bolje rješenje je izolacija agresivne kornjače.Kako ste opisali da kod mužjaka primijećujete da mu nešto izlazi iz repa, postoji mogućnost da se radi o prolapsusu penisa.U mnogih kornjača se tijekom života povremeno javlja stanje kada izvrnu iz tijela kloaku ili u mužjaka penis (prolapsus penis). Kloaka je otvor u kojem se nalaze izvodni kanali mokraćnog i spolnog sustava. Češći su povremeni prolapsusi, a manje su opasni ako ih se pravilno liječi. U tijeku prolapsusa kornjače osjećaju vrlo malo boli.U trenutku prolapsusa pojedinih od organa osigurajte da prljavština ne dođe do izvrnutih organa.  Ako se odmah ne vrate u tijelo kornjače, osigurajte da ostanu vlažni, masirajte okolne dijelove tijela oko izvrnutog organa i držite kornjaču u pokretu. U ovakvom slučaju, što prije potražite pomoć veterinara.Također, pratite ponašanje mužjaka kako biste uvidjeli eventualne komplikacije uslijed nanesenih ozljeda. U slučaju pojave gubitka apetita, teškog i dugotrajnog zaraštavanja rane te općeg lošeg stanja, hitno posjetite veterinara.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Već desetak godina imam crvenouhu kornjaču i navikla sam da preko zime ne želi jesti, iako bi tu i tamo ipak tražila. Ali ove zime samo spava, a kad joj ubacim račića, samo ga ponjuši i okrene mu leđa. Je li normalno, što da radim? MateaO: Kako se vjerojatno radi o hibernaciji, ovakva se pojava u Vaše kornjače može smatrati normalnom. Pred zimu se gmazovi u prirodi, s padom temperature, ukopavaju pod zemlju (tako ne dlazi do smrzavanja), ali pri niskim temperaturama njihov metabolizam je toliko usporen (hibernacija) da životinje koriste minimalne količine energije i tako dočekaju tople dane. U slučaju da je temperatura vode, tj.okoliša tek nešto niža, gmazovi postaju usporeni i prestaju jesti. Hibernacija predstavlja složeni biološki proces. Za nju je potrebno osigurati određene uvjete, kao što su optimalna temperatura (2-10 stupnjeva, idealna je 5°C). Sama životinja mora biti zdrava i uhranjena. U probavnom traktu kornjače koja se sprema na hibernaciju ne smije biti neprobavljene hrane, odnosno, ovisno o veličini životinje i o njenom metabolizmu, post prije uvođenja u hibernaciju bi se trebao kretati između 2-4 tjedna (osigurati pražnjenje organizma). Preporučam Vam da provjerite temperaturu vode u akvaterariju. U slučajevima kada je voda u terariju ispod 25°C kornjače prestaju jesti i zatvaraju oči pa mnogi vlasnici imaju dojam da se radi o hibernaciji. Oscilacije temperature mogu dovesti do ozbiljnih zdrastvenih problema, te je uputno staviti grijač u terarij ukoliko ga nemate. Također, ukoliko primijetite neke od drugih simptoma koji mogu ukazivati na ozbiljniji zdravstveni problem, kornjaču je preporučljivo odnijeti na veterinarski pregled u ambulantu.O hibernaciji crvenouhih kornjača pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.O gubitku apetita u kornjača pisala sam ovdje.

 Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me nešto više  o zelenoj zmiji općenito te o njenom održavanju - prehrana, dimenzije terarija, osvijetljenje, grijanje,... DamirO: Zelene zmije su zelenkaste boje sa gornje strane, a sa donje strane su zelenkasto bijele, žućkaste ili smećkaste. Mlade zmije su svjetlije boje od odraslih. Postoji dvije vrste zelene zmije takozvana hrapava (Opheodrys s. Liochlorophis aestivus) i glatka (Opheodrys s. Liochlorophis vernalis). Hrapava zelena zmija naraste od 55-80 cm, ali poznati su primjerci i duži od metra. Glatka zelena zmija naraste oko 30-50 cm.Prirodno stanište im je Sjeverna Amerika, šume, travnate površine i nisko raslinje, osobito u blizini rijeka , jezera i potoka. Harane se kukcima. Dobri su penjači i vole boraviti na drveću. Treba ju hraniti svaka 3 do 4 dana živim cvrčcima (3-4 komada), moljcima ili larvama insekata. Treba uvijek imati dostupnu vodu u plitkoj zdjelici.  Minimalne dimenzije akvarija su 25x35x25cm. Što se osvjetljenja tiče, nisu zahtjevne potrebne su im fluorescentne lampe, puni spektar nije nužan, ali nije na odmet. Temperatura u terariju treba biti 21-27°C preko dana, a preko noći 15-19°C; vlaga 50-70%. Dobro bi bilo u terarij smjestiti i granu koja im omogućuje penjanje.Nisu komplicirane za držanje, jedini problem je prehrana, pa bi bilo poželjno imati vlastiti uzgoj kukaca  (u našoj zemlji je ponuda kukaca slaba i neredovita). Također se kod njih često javlja nedostatak kalcija, pa tome treba posvetiti pažnju prilikom hranidbe.

Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me ukratko o kukuruznim zmijama, njihovo održavanje i šta jedu. Hvala unaprijed, Antonio O: Kukuruzna zmija je jedna od prvih zmija koju je čovjek počeo imati kao kućnog ljubimca. Veličina ove zmije kreće se oko 60-180 cm. Narančaste do smeđe-žute je boje, ali postoji mnogo varijacija ovog ljubimca, vezano uz razne kombinacije boja i šara, sve do popularne "snow corns" koja je bjelkasta. Razmnožavaju se od ožujka do svibnja, kada mogu snesti 10-30 jaja iz kojih se za 60-65 dana izlegu male zmije. Nakon navršenih 18-36 mjeseci starosti spolno sazrijevaju, a mogu živjeti do 20 godina, ovisno o načinu držanja. Ova zmija vrlo lako(što i voli) pobjegne iz svog terarija koji mora biti veličine 19-38 litara u početku razvoja,poslije ju treba držati u terariju veličine 76-150 litara, gdje mora imati par mjesta za skrivanje (od biljaka, kamenja, granja i slično). Temperatura u terariju mora varirati od 21-24 C na jednom do 26-29 C na drugom kraju terarija, tako da sama zmija odluči gdje će obitavati tokom dana - ako joj je hladnije izabrat će dio s višom temeperaturom, dok se njena tjelesna temepratura ne podigne. Ako se ne pazi na ovaj faktor (temeperatura), dolazi do usporavanja probave, infekcije dišnog sustava i uginuća zmije. Previsoka temeperatura u terariju uzrokuje neurološke smetnje. Temepratura se može regulirati jednim podnim grijačem ili jednom (ili više) spot-lampom, naravno uz stalnu kontrolu temeperature (termometar). Za pokrivanje dna ne smije se koristit cedar, a izmet treba svakodnevno ukloniti. U Pet Centru možete naći veliki izbor "stelja" za prekrivanje dna terarija. Mlade zmije hrane se svakih 5-7 dana jednim mladim mišićem ( pinky - tek okoćeni bez dlake), a odrasloj zmiji daje se svaka dva tjedna jedan veći miš. Ponekad kukuruzna zmija od 50 cm može pojesti do sedam malih pinky-mišića. Također, željeli bismo upozoriti da se zmije ne hrane u svom terariju, već u nekom drugom (akvarij, kutija, veća posuda) pri čemu ih se ne uznemirava tokom hranjenja, a posebno se ne smije dirati zmiju 15-20 minuta poslije pojedenog obroka jer mogu biti nešto nervoznije i ugristi vlasnika za ruku (ova napomena vrijedi za sve vrste zmija koje se drže kao kućni ljubimci).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ne mogu naći konkretne informacije o tome koliko Red Head agama jede. Zanima me koliko čega dnevno jede agama u kojoj dobi života? Gdje se može nabaviti hrana? Hvala, Nikola O: Redhead agama (Agama agama) prirodno nastanjuje područje Afrike. Spada u srednje velike guštere, duljine oko 40 cm. Mužjaci su nešto veći od ženki a dominantnog mužjaka karakterizira glava crvene boje kao i vršak repa, tijelo plave boje a tijekom dana i noge plave boje. Tijekom noći dominantni mužjaci, ali i ženke, su smeđkaste boje. Ženke spolno dozrijevaju u dobi od oko 15 mjeseci dok mužjaci sa dvije godine. Tek izliježeni mladi imaju duljimu tijela oko 3.8 cm te repa oko 7.5 cm. Adolescentima se smatraju u dobi od dva do četiri mjeseca.Ovoj agami treba osigurati dnevnu temperaturu između 29 i 35°C a noćnu od 24-28°C. U terarij treba smjestiti osvjetljenje cijelog sunčevog spektra 12-14 sati dnevno. Terarij od oko 120 litara zadovoljava potrebe na životnom prostoru jedne do dvije agame. Terarij treba urediti sa mnoštvom mjesta za sakrivanje, mjestom za sunčanje, posudom za vodu. Preporučuje se blago poprskati stranice terarija vodom u jutarnjim satima kako bi se osigurala primjerena vlažnost.Redhead agama je mesojed, primarno insektivor (crvčci, skakavci,...). No, poznato je i da se hrani malim sisavcima, malim reptilima, vegetacijom kao što je cvijeće, trava i voće. Agama je predator koji sjedi i čeka. Lovi osjetom vida, sakriva se u vegetaciji, iza kamena i sl., i čeka dok insekt ili mali sisavac ne prođe kraj njega kako bi se dao u trk za lovinom. Love plijen jezikom na čijem se vršku nalaze mukozne žlijezde koje pomažu da se manji plijen (npr. mrav) "prilijepi" za jezik.Kako se agama isključivo hrani živom hranom, u prehrani morate biti oprezni. Ako se radi o mladoj agami, do četiri mjeseca starosti, hrana koju koristite mora biti vrlo sitna. Općenito pravilo koje vrijedi u prehrani agama kaže da plijen ne smije biti veći od 2/3 veličine njihove glave. Hranjenje prevelikim komadima ili plijenom, može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, a najčešće dolazi do paralize, ataksije, gušenja, pa i do smrti. Prehranu započnite malim cvrčcima, crvima, a kasnije i malim pinki miševima kada Vaša agama bude dovoljno velika da ih može progutati.Kako se agame u prirodi hrane beskralježnjacima i manjim kralježnjacima, koji su im izvor proteina koji im je neophodno potreban, u zatočeništvu u prehrani također mora biti zastupljen dovoljan postotak proteina. Preporučljivo je da su beskralježnjaci koje dajete živi, svježi, jer su na taj način mekši, izbjegavamo žilavost kao kod uginulih jedinki. Tako će se i lakše probaviti egzoskelet (vanjska anatomska karakteristika člankonožaca koja podupire i štiti organizam), koji može dovesti do začepa i drugih problema s probavom.Kako agama raste, kasnije je preporučljivo hraniti je manjim miševima, koji su hranjiviji, a i manja je mogućnost nastanka probavnih problema. Odrasla se agama hrani svaki drugi dan dok je mlade agame potrebno hraniti dva puta dnevno. Odrasloj je agami u prosjeku po obroku dovoljno oko 7-10 crvičaka, odnosno dva "baby" miša. Iako ove količine mogu i neznatno varirati najbolji je pokazatelj odbijanja hrane kada je agama sita.Savjetujem da 3 - 5 puta na tjedan dodate kalcij na hranu, a mladim ili gravidnim agamama svakodnevno. Osim kalcija, 2 - 3 puta tjedno dodajte i multivitaminske pripravke.Živu hranu možete nabaviti u Pet centar trgovinama, kao i navedene dodatke prehrani.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prije dva dana smo kupili dvije žutouhe kornjače. Velike su između 3-4 cm. Koliko su stare? Unaprijed hvala, NarcisaO: Žutouha kornjača (Trachemys scripta troosti) je vrsta koja postiže dužinu oklopa od oko 20 - 25 cm, do 7. godine života. U pravilu su ženke veće od mužjaka. Nakon sedme godine života one još uvijek rastu, tek nekoliko milimetara godišnje, što i ne možemo zamijetiti. Na brzinu rasta kornjača utječe više čimbenika. To su: uvjeti držanja, način prehrane i spol. Ukoliko uvjeti u terariju nisu zadovoljavajući, rast je usporen ili nepravilan (kornjačice ostaju male i zakržljale), a spolna zrelost odgođena.   Ljuske na oklopu kornjača imaju koncentrične prstenove  koji se šire iz jednog kuta. Uži i tamniji dijelovi pojedinog prstena odgovaraju nepovoljnoj, a širi djelovi povoljnoj sezoni za rast. Brojenjem prstenova se može odrediti i približna starost kornjače. Što je kornjača starija, metoda određivanja starosti brojenjem prstenova postaje sve manje precizna jer su zone prirasta sve manje uočljive.   Žutouhe kornjače držane u optimalnim uvjetima čija je dužina tijela 3 - 4 cm stare su oko 2 - 3 mjeseca.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Posjedujem oko pet godina mediteransku kopnenu kornjaču čančaru.Čuvam je u kućnim uslovima,u improvizovanom terarijumu,s tim da je tokom ljetnjeg perioda iznosim tokom dana vani u prirodu. Do ovog proljeća sa njom je sve bilo u redu, redovno  svake zime hibernira probudi se i tako u krug. Međutim ono što je neobično i što me je navelo na sumnju da je bolesna je njeno neobično ponašanje. Iako je budna već neko duže vrijeme (oko mjesec dana), nema dovoljno snage da se kreće i da normalno jede. Pomjera sve ekstremitete na dodir, ali ih ne uvlači u oklop, osim glavu. Djeluje dosta iscrpljeno, ne može da se osloni na noge,slabije su pokretljive naročito zadnje. Takođe ne može da se samostalno hrani, pošto joj ugriz nije dovoljno jak da bi kidala i sitnila hranu (pa joj to ja radim ručno), ali ni to u potpunosti ne pomaže pošto dosta otežano i usporeno guta hranu, iako ima želju za hranom. Ono što sam takođe primjetio kao dosta neobično je velika količina vode koju pije. Naime prije sam je rijetko kad viđao da pije vodu, a prije neki dan je popila veliku količinu vode, koju je sledeći dan izmokrila. Još jedna stvar koja joj se dešavala i ranije, a meni je nepoznata i nejasna je izbacivanje, tj. izmokravanje neke neobične tečnosti nalik gipsu ili kreču, što joj se desilo i ovog proljeća poslije buđenja iz hibernacije, ali u dosta većoj količini nego prije. Molim vas da mi odgovorite kako da pomognem svojoj kornjači što prije, pošto u okolini gdje živim nema adekvatne zdravstvene zaštite i pomoći, kao ni prodavnica sa tipskom ishranom i lijekovima za životinje poput kornjače,tako da ću vjerovatno morati improvizirati (sa nekim vitaminima ili prehranom). Unaprijed zahvalan i veliki pozdrav, BraneO: Metabolizam proteina i aminokiselina rezultira produkcijom dušika koji mora biti eliminiran iz organizma. Kod sisavaca krajnji produkt metabolizma proteina je urea. Terestrialni reptili izlučuju mokraćnu kiselinu koja je slabo topiva u vodi i lako tvori soli mokraćne kiseline takozvane urate. Bubrezi izlučuju mukoznu supstancu koja sadrži glikoproteine i mukopolisaharide koji sprečavaju urate da se nakupljaju u kanalić tako da ih prožimaju. Urati se izlučuju iz organizma u obliku polutekuće bijele paste. Kod pojave mokraćnih kamenaca vlasnici primjete da životinja izlučuje više bijele formacije nego uobičajeno. Mokraćni kamenci su čest problem i u gmazova u prirodi i u zatočeništvu. Uzroci su različiti, od neprikladne hranidbe do dehidracije i infekciozne etiologije.Najčešći je ipak uzrok dehidracija. Veći kamenci uzrokuju oštećenje stjenke mjehura i životinja teže jede i diše. Vlasnici primjete i da stalno tiska, da stražnje noge drži u zraku, glavu niže.Kamence dijagnosticiramo palpacijom u preponskoj jami. Rentgenski ne moramo sve vidjeti, a i mikroskopski nalaz neće ukazivati na promjene jer uratne kristale nalazimo i fiziološki u urinu. Terapija nije hitno kirurška, ako pacijent slabije jede hranjenje i nadoknada tekućine je prvo što treba učiniti.Savjetujem Vam da se konzultirate sa kolegicom Majom Lukač, dr.vet.med. koja se bavi liječenjem gmazova i educirana je za njih, na broj telefona 01/3098-038, Veterinarska ambulanta "Šapa", Taborska 5 a, Zagreb.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam poljsku kuću i do mog dvorišta je druga poljska kuća sa dvorištem. Trenutno, ta druga je urušena te vlasnik ne dolazi. Neki dan sam vidjela poskoka, muškog  i velikog oko 70-80 cm koji je prošao oko metar od mene i otišao u dvorište ruševne kuće do mene. Trebam li ga ubiti ili postoji način da ga otjeram ili da ga jednostavno zanemarim? Zapravo ga ne bi htjela ubiti, ali ga se malo bojim. Postoji li mogućnost da mi se popne na odrinu ili će kad smo tamo bježati od nas jer će nas osjetiti po vibracijama tla? Može li se zmija naviknuti na prisustvo ljudi u drugom dvorištu i jednostavno nas izbjegavati? Može li mi noću ući preko odrine kroz prozor u kuću? Pošto je kuća u polju pretpostavljam da i nije jedini poskok. A pošto je velik i debeljuškast, mislim da je odavno tu, samo ja to nisam znala do sada.S poštovanjem, Ines Zanimljivosti o poskoku O: Poskok (lat. Vipera ammodytes) je najotrovnija i najopasnija europska zmija iz porodice ljutica. Najveća je otrovnica na našim područjima, a ne živi isključivo na kamenitom području. Pari se potkraj travnja do početka svibnja, a ženka od rujna do listopada okoti 10 do 20 mladih. Živi do 15 godina. Neprijatelji su mu ptice grabljivice i male zvijeri. Noću je aktivan samo za vrijeme najtoplijeg dijela godine, kada je preko dana pretoplo, a prvi dio noći je još uvijek dovoljno visoka temperatura. Sporiji je, tromiji te otrovniji od riđovke. Poskoci na području Europe spavaju zimski san. Povremeno se penje po niskom grmlju i drveću. Obično je to u doba kada ima malih ptića, ali i za vrijeme ljeta, kada je u sumrak tlo dovoljno zagrijano pa da se griju na granama iznad, npr. hrpe kamenja. Relativno je je spor, a debeljuškast je zbog sala. Ubijati ga se ne smije jer je zakonom zaštićena vrsta. Kako otjerati poskoka? Poskok se boji vode pa ga se može otjerati i tako sa ga se pošprica s vodom.  Topot nogu i dodir štapova po tlu će ga otjerati.  Također, održavanjem okoliša i uređenjem zapuštenih područja i kuća umanjit će se njihovo obitavanje na tim mjestima. Ugriz poskoka Poskok se ugrizom se brani ako nema nikakvog drugog izbora (bijeg je onemogućen, a pokušaji zastrašivanja predatora nisu urodili plodom) jer je inače riječ o neagresivnoj i relativno mirnoj zmiji. Ugriz poskoka je rijetko smrtonosan jer u 30% slučajeva ugriz je suhi i ne dolazi do izbacivanja otrova, a i pri obrambenom ugrizu ispušta samo 1/6 otrova za razliku od lovnog ugriza kada ispušta 1/3. Otrov se sastoji od hemotoksičnih tvari koje zgrušavaju krv i izazivaju šok. Liječi se injekcijom protuotrova (serum), a prema podacima Državnog zavoda za statistiku prosječno zdrava odrasla osoba može preživjeti prosječan ugriz (u ruku ili nogu) prosječnog poskoka bez liječničke intervencije (dakle, bez protuotrova), no za svaki slučaj ipak bi bilo dobro što prije potražiti liječničku pomoć. Što učiniti ako psa ugrize zmija (između ostalog i poskok), možete pročitati ovdje i ovdje.

Odgovara: Marko Vincek, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kad pustim iguanu, ona se stalno skriva u što dublja mjesta. I kako da znam da li je moja iguana mužjak ili ženka? AntonioO: Iguane mogu dostići dužinu od 1,5 m i težinu od 10 kg. Veći primjerci su zabilježeni, ali oni su prilično rijetki. Zabilježeno je da je jedna zelena iguana, držana kao ljubimac, doživjela 69 godina, no inače žive 20-35 godina.Zelene iguane imaju red šiljaka na leđima, koji služe kao sredstvo za odvraćanje grabljivica.Repovima mogu zadati jake udarce, a u slučaju da ih velika grabljivica uhvati za rep, jedan njegov dio može se odlomiti bez većih posljedica, kako bi iguana pobjegla. Rep se relativno brzo regenerira.Iguane imaju veoma dobro razvijen podvaljak koji im pomaže u održavanju tjelesne temperature.Zelene iguane imaju dobar vid, no samo kad pri dobroj osvjetljenosti. One posjeduju i ćelije koje im omogućavaju vidjeti ultraljubičastu svjetlost. Zelene iguane imaju i fotosenzitivni organ na vrhu tijela koji se često naziva i treće oko. Iako se naziva okom, ono ne može stvoriti jasnu sliku, već iguane pomoću njega mogu detektirati promjene u osvjetljenju tj. sjene koje možda prave grabežljivci iznad njih.Iguane imaju zube na unutrašnjoj strani vilice pa ih je nekad na manjim primjercima teško uočiti. Njihovi zubi mogu probiti ljudsku kožu.Iguane su prvenstveno biljojedi (salata, mrkva, poriluk...).Razvijanje "društvenih", tj. osobnih odnosa s iguanama traje više godina. Poslije pet do deset godina, iguane mogu izraziti vezanost pa čak i izraženu depresiju zbog razdvojenosti. Dakle, Vašoj iguani dajte vremena da se privikne, neka to bude postepeno i problema neće biti.Što se tiče determinacije spola,  muške iguane imaju dva muška spolna organa, svaki s unutarnje strane bedra (stražnje noge) koji su smješteni pod kožnom tvorevinom. Ženke pak imaju jedan maleni otvor kod analnog otvora (kloaka).

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam nandu chromatus tarantulu staru god.i pol. Do prije pola godine se uredno presvlačila i hranila, a unazad 6 mj. nije se ni jednom presvukla, dosta se slabije hrani te dlačice na stražnjem dijelu tijela otpadaju. Zanima me zašto se tak ponaša?MarkoO: Nandu chromatus je jedna od vrsta tarantula koja je nešto većih dimenzija (oko 7. cm) i potječe iz Brazila. To je miroljubiva, ali i vrlo oprezna vrsta, koja zbog svoje veličine i rasporeda boja postaje sve atraktivnija kao kućni ljubimac. Općenito govoreći, tarantule su beskralježnjaci, odnosno imaju exoskelet ili vanjski kostur. Da bi mogle rasti, moraju promijeniti kožu. Presvlačenje kože ovisi o vrsti, starosti, te uvjetima držanja. Mlade tarantule se u istoj godini života presvuku 5 - 6 puta, dok odrasle tarantule jednom u dvije, tri godine. Tjednima pa i mjesecima prije presvlačenja prestaje jesti, a na abdomenu potamni. Kada dođe vrijeme presvlačenja, tarantula napravi paučinu, a presvlačiti će se ležeći na leđima, te će provesti nekoliko sati na toj paučini. Nakon presvlačenja, će još nekoliko dana mirovati, a kasnije, kada se nova koža osuši, počet će jesti. Presvlačenje traje 12-15 sati. Za to vrijeme trebalo bi povećati vlažnost terarija. Također, većina tarantula posjeduje specifične dlačice koje im služe kao primarni obrambenih mehanizam. Naime, tarantule koje se nađu u opasnosti, izbacivati će iste u smjeru neprijatelja. Posljedično, kod neprijatelja mogu dovesti do pojave različitih edematoznih ili iritacijskih promjena, koje kod manjih životinja mogu biti kobne. Do danas je otkriveno 6 tipova specifičnih dlačica. Određena istraživanja pokazala su zastupljenost određenog tipa specifičnih dlačica kod pojedine vrste tarantula.Gore navedene dlačice, tarantule koriste i za označavanje teritorija, pa ih se u povećanom broju može naći i oko ulaza u skrovište i po mreži. Same dlačice ne rastu kao kod sisavaca. Stoga,  za nove dlačice je potrebno pričekati ponovno presvlačenje tarantule.Također, povećani gubitak dlačica može ukazivati i na pojavu stresa kod ljubimca.Konkretno, što je posrijedi kod Vašeg ljubimca poprilično teško mi je procijeniti. Moguće je da mu nije ništa, odnosno da prolazi kroz normalan životni ciklus. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se pridržavate osnovnih uvjeta za držanje ove vrste životinja i da ju u skladu s njenom dobi prikladno hranite. O tarantulama općenito, njihovom držanju i načinu prehrane, pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pronašla sam čančaru sa ranom na stražnjem dijelu trupa koja se ucrvala. Ne znam koliko je duboko infektirana i kako da uklonim te crve; neki su duboko u mesu. Hvala. O: Ozljede oklopa i kože kornjača su vrlo česte. Dolaze u nekoliko oblika, a najčešće se dijele na suhe i vlažne. Ozljede kože i oklopa kornjača predstavljaju idealno mjesto za polaganje jajašaca muha. Jajašca su sitna, poput zrna riže i iz njih će se, u kratkom vremenskom periodu, razviti crvi. Crvi su smeđe/žute boje i hrane se mesom kornjače. Najčešća klinička slika infestacije rane kornjače crvima su rupe na koži ili oklopu kornjače iz kojih se cijedi tamna tekućina, te nalazak crva i jajašaca.Nekoliko crva u rani kornjače ne predstavljaju neki teži problem, dok veće infestacije mogu ozbiljno narušiti zdravlje i život kornjače.Također, zanemarivanje ozljeda i infestacija može prouzročiti otvaranje ulaznih vrata za sekundarne bakterijske infekcije i trovanje krvi, te završiti smrću životinje. U slučajevima ozljeda kornjača, procedura je sljedeća: očistiti mjesto ozljede Betadinom ili 0,75% chlorhexidinom, te mjesto ostaviti otvoreno da se stvori tzv. krasta ili mjesto prekriti flasterom, zavojem, prije toga prekriti tupferom. To je također potrebno da ose i muhe ne izazovu dodatne probleme, odnosno, da ne polažu ponovno jaja u ranu ili ne sišu krv. Također, potrebno bi bilo pincetom izvaditi sve crve iz rane. U određenim slučajevima, bilo bi potrebno i postojeću ranu dodatno proširiti i na takav način osigurati što bolje čišćenje i uklanjanje svih crva.U svakom slučaju, savjetujem Vam da posjetite veterinara koji će na temelju kliničkog pregleda najbolje procijeniti o kakvoj ozljedi je riječ, obraditi ranu i odrediti daljnju terapiju i prognozu.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam žutouhu kornjaču već 2 godine, a dobila sam ju s 2 ili 3 mj. Sada je dugačka oko 10 cm samo s oklopom. Živi vani u umjetnom jezeru i zanima me da li prebrzo raste jer su sve kornjače mojih prijateljica manje od nje. Svaku zimu ide u hibernaciju i hranim ju 1 ili 2 puta na dan. Hvala!   O: Žutouha kornjača (Trachemys scripta troosti) je vrsta kornjača koja postiže dužinu oklopa oko 12,5 - 28 cm i to do 7. godine života te su prosječne težine oko 240 gr. Nakon sedme godine života ova vrsta  još uvijek raste, međutim, zato što je to tek nekoliko milimetara godišnje, teško da se može i zamijetiti.   U pravilu, ženke su veće od mužjaka. Na brzinu rasta kornjača utječe više čimbenika (uvjeti držanja, način prehrane, spol,...). Stoga, ako su uvjeti držanja kornjača narušeni, rast je usporen ili nepravilan (kornjačice ostaju male i zakržljale), a spolna zrelost odgođena.   Uzgajivači navode da je mlade kornjače potrebno hraniti svaki dan, i to najmanje dva puta dnevno. Kornjače starije od godinu dana trebalo bi hraniti svaki drugi ili treći dan, i to jednom dnevno. U toj dobi, savjetuje se postepeno privikavati ljubimca i na biljnu hranu.   Dakle, nepravilno izbalansirana ili učestala prehrana kornjača može uzrokovati ubrzani rast oklopa ljubimca.   Prema podacima koje ste mi naveli o starosti  i veličini oklopa ljubimca, Vaš ljubimac ne raste prebrzo nego je po svojoj veličini unutar svih normalnih granica. Naime, smatra se da zdrave, pravilno držane i hranjene kornjače godišnje rastu 2-4 cm.

 Odgovara: Vladimir Kordić., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Rhampoleon Brevicaudatus - zanima me sve o tom gušteru (malom kameleonu), ako mi možete napisati (rasvjeta, koliki terarij za 3, hrana...)?Hvala,LukaO: Rhampoleon brevicaudatus je pripadnik patuljastih kameleona koji žive u priobalnom području u Tanzaniji, gdje nastanjuju lišće i travu u kišnim šumama. Mogu se pronaći čak na visinama od 1300 m nadmorske visine. Dugački su oko 12 cm. Mogu proizvoditi zvukove (zuje i vibriraju) kada se osjećaju ugroženima. Zbog potrebe Rhampoleona brevicaudatusa za konstantno visokom vlagom zraka, najbolje ih je držati u akvariju. Akvarij od cca 80 litara je dovoljan za par ili tri životinje, ali treba izbjegavati zajedničko držanje dva mužjaka zbog njihove međusobne netrpeljivosti. Podloga mora biti duboka barem 12-15 cm. Na podlogu je dobro položiti ili zasaditi puno bilja, lišća ili kore drveće kako bi se omogućilo zadržavanje visoke koncentracije vlage u zraku i mjesta za skrivanje. Osvjetljenje: jedna FLUO cijev (punog spektra) je sasvim dovoljna, basking i UVB žarulje nisu potrebne. Vlaga/ ovlaživanje: prskanje terarija/akvarija dva puta dnevno s finom maglicom zadovoljava potrebe za vodom. Podloga se mora osušiti između dva prskanja. Temperatura: temperatura treba biti 22-28º C. Visoku temperaturu treba pratiti i visoka vlaga. Uzgoj: parenje se odvija čitavu godinu. Rhampoleon brevicaudatus se pari čak i zimi, iako nešto rjeđe. Moguće je dobiti 2-4 legla godišnje, s 1-4 jaja po leglu. Inkubacija jaja traje 60-75 dana. Briga za mlade: nakon što se mladi izvale iz jaja rastu vrlo brzo. Potrebno ih je hraniti cvrčcima i vočnim mušicama. Mladi su spolno zreli s tri mjeseca, a ženke prva jaja mogu položiti s četiri mjeseca.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima  me kakvi uslovi trebaju zelenom pitonu ili chondro pythonu i posebno  koje mu lampe trebaju, neonka i halogenka ili je samo jedna jača halogenka dosta? Pozdrav, Luka O: Zeleni piton (Chondro Python, Morelia Viridis) je arborealan i aktivan noću piton, što ga čini iznimno cijenjenim i rijetkim za pronaći u prirodi. Kao što i sam naziv sugerira, boja ovog ljubimca je zelena. Također, postoje i određeni primjerci koji su i plavi ili žuti s bijelim, žutim ili crnim područjima. Prirodno stanište ove vrste je Nova Gvineja i okolno otočno područje sve do sjevernih predjela Australije. Za odraslog zelenog pitona, smatra se da je vivarium od 90x60x60 cm minimum koji se treba zadovoljiti. Također, potrebno bi bilo da vivarium ide i u visinu. Osim određenih dimenzija vivarija, uzgajivači bi trebali postići i optimalnu temperaturu, odnosno, optimalne temperature. Naime, u hladnijem dijelu vivarija temperatura bi trebala biti oko 23 C, a u toplijem dijelu oko 30 C. Temperatura zraka u vivariju bi se trebala kretati oko 28 C. Dakle, i te činjenice bi trebalo uzeti u obzir prilikom izgradnje vivarija za ovu životinjsku vrstu jer se zeleni pitoni najčešće zadržavaju na najvišim granama. Kako zelenom pitonu nije nužna i neophodna uporaba specijalnih UV lampi, uzgajivači koriste fluorescentne lampe koje oponašaju prirodnu sunčevu svjetlost, i to iz tog razloga kako bi stimulirali i održavali živo bilje. Za vrijeme noći, možete postaviti i infracrvene lampe. Infracrvene spot lampe se izbjegavaju jer povećavaju opasnost od pregrijavanja vivarija, kao i od opekotina ljubimaca. Između najviše točke vivarija i mjesta gdje se postavlja lampa trebalo bi ostaviti minimalno 40-50 cm razmaka kako bi se spriječilo penjanje ljubimca na taj dio vivarija. Prilikom uzgoja ove vrste ljubimca, trebalo bi obratiti i posebnu pozornost na vlagu. Naime, sami uzgajivači navode da nije nužno održavati nivo vlage koliko je bitno, tijekom dana, postići veću vlažnost u vivariju i onda ostaviti da se ona postupno smanjuje. Na takav način se može što sličnije oponašati uvjeti njihovog prirodnog staništa.

 Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nedavno smo kupili vodenu kornjačicu. Kada  smo je kupili bila je vesela itd. Uz nju smo nabavili sve potrebno, prigodan akvariji, grijač, filter sa pumpom, hranu i jednu biljčicu. Pošto pozicija akvaija nije baš u direktom kontaktu sa suncem, znamo je premjestiti tokom dana (iako razmišljamo u kupnji te posebne lampe za zamjenu sunca - tzv. UVB UVA lampe). Problem je u tome što, otkad smo je stavili u akvariji, nije baš toliko vesela,  slabo ili uopće ne pliva nego samo stoji na jednom mjestu (u vodi pridržavajući se uz biljku ili na suho) i ne jede. To već traje 5 dana. Poslije 2 dana bili smo na prodajnom mjestu gdje smo je nabavili i rekli su nam da je to normalno, te da se kornjačica mora prilagoditi. Pitanje je da li je to stvarno nomalno te da se kornjačica mora toliko dana prilagoditi i ne jesti? Što raditi ? Da li je možda problem što je sama, a u prodajnom mjestu je imala društvo?Unaprijed hvala, EsperiaO: Kako bi Vaša kornjača bila vesela i zdrava, trebate joj osigurati optimalne uvjete života. Najvažniji čimbenici dobrog i ispravnog uzgoja ove vrste kućnih ljubimaca uključuju optimalnu temperaturu vode (24-26 stupnjeva), osiguravanje dostatne količine sunčeve svjetlosti ili umjetnog izvora sunčeve svjetlosti na dnevnoj osnovi, te pravilnu prehranu i odgovarajuću filtraciju vode. Naime, ako bilo koji od gore navedenih uvjeta nije zadovoljen, postoji velika vjerojatnost oboljenja ljubimca, odnosno promjene njegovog ponašanja. Osim gore navedenih potencijalnih problema, uzrok promjenama u ponašanju može biti i normalan, za vrijeme prilagodbe novim uvjetima. Dakle, period aklimatizacije je individualan i ovisno o ljubimcu može trajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Nedostatak apeteta može biti uzrokovan previše hladnom vodom. Provjerite da li grijač i termometar rade ispravno. U slučaju da je temperatura vode, tj. okoliša tek nešto niža od preporučene, gmazovi postaju usporeni i prestaju jesti. Naime, kornjače su hladnokrvne životinje, odnosno nemaju stalnu temperaturu tijela te ona ovisi o temperaturi njihove okoline. Sa smanjenom temperaturom okoline, usporava se metabolizam, smanjuje se potrošnja energije u organizmu, smanjuje se apetit i podložnije su oboljenjima.Iznad suhog mjesta za sunčanje svakako trebate postaviti odgovarajuću rasvjetu. Za manje manje akvarije se obično koristi kombinacija UVA-UVB neonki i obične reflektorice za grijanje. Temperatura na kopnu treba biti nekoliko stupnjeva viša od temperature vode, što ovisi o jačini reflektorice. Sunčevo svjetlo je kornjačama bitno za sintezu vitamina D3 koji je vrlo bitan za zdravlje kostiju i oklopa, jer pomaže resorpciju i transport kalcija u organizmu. Ovaj vitamin nalazi se u hrani, ali u količini koja nije dovoljna za potrebe Vašeg ljubimca, pa je stoga UV osvjetljenje neophodno. UVA dio spektra također stimulira apetit. Ukoliko ovakvo stanje potraje unatoč povoljnim uvjetima, savjetujem Vam da se javite veterinaru, koji će kliničkim pregledom, a po potrebi i drugim dijagnostičkim zahvatima, ocijeniti u kakvom je stanju Vaša kornjača, te odrediti odrediti terapiju ukoliko je potrebna.Što se hrane tiče, ukoliko ste ljubimcu dali sušene račiće, trebate znati da su oni samo poslastica, a glavna za kornjače je sirovo meso, slatkovodna riba, kupovne sušene granule, povrće...Kornjače nisu baš socijalna bića i ne smeta im ako se drže pojedinačno, ponekad je to i bolja opcija jer kada počnu rasti, moguća su neslaganja, tučnjave, borbe za prostor... O gubitku apetita i prehrani kornjača pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med.  ovdje i ovdje.