Pitajte veterinara

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Vlasnik sam šteneta haskija starog 3 i pol mjeseca. Nije još primio nikakvo cjepivo, stoga je moje pitanje je li ga potrebno sad cijepiti protiv štenećaka? Veterinari su najavili svoj dolazak da ga cijepe protiv bjesnoće, no treba li se prije toga cjepiti protiv štenećaka ili se može i poslije cjepljenja protiv bjesnoće?Hvala unaprijed. Ugodan dan želim. Ivan O: Cijepljenje pasa protiv bjesnoće zakonska je obveza svakog vlasnika ljubimca. Služi za zaštitu samih pasa, ali i ljudi, od ove akutne, smrtonosne bolesti. Štene protiv zaraznih bolesti cijepimo prvi put u dobi od 6 tjedana ili kasnije, ovisno o tome je li kuja bila cijepljena, odnosno nekoliko dana nakon dolaska šteneta u Vaš dom jer treba proći nekoliko dana dok se štene ne prilagodi na novu okolinu. Štene se u dobi od 6 tjedana cijepi protiv štenećaka, zaraznog hepatitisa uzrokovanog adenovirusom tipa1, leptospiroze, respiratornih bolesti uzrokovanih adenovirusom tipa 2, virusa parainfluenze, enteritisa uzrokovanog coronavirusom i parvovirusom. Nakon prvog cijepljena štene se ponovno cijepi u dobi od 9 tjedana pa zatim u dobi od 12 tjedana. Prvo cijepljenje protiv bjesnoće obavlja se dobi starijoj od 3 mjeseca pa sljedeće nakon 12 mjeseci. Prema Naredbi o mjerama zaštite domaćih životinja od zaraznih i nametničkih bolesti za 2014. godinu, psi stariji od 3 mjeseca moraju jednom godišnje biti cijepljeni protiv bjesnoće na čitavom području Republike Hrvatske, s time da između dva cijepljenja ne smije proteći više od 12 mjeseci. Pas koji tijekom godine navrši 3 mjeseca mora biti cijepljen u narednih 14 dana, a pas koji nije ranije cijepljen u roku od 14 dana od dana njegove nabave. Vi sada pratite slijed cijepljenja kako ide po redu pa u dogovoru s Vašim veterinarom, tako i obavite. Štene preporučujem držati podalje od drugih odraslih pasa.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Nabavili smo Otta,  štenca od tri mjeseca (mali  „westić“), koji se jako dobro uklopio u našu obitelj. Po dolasku je bilo sve u redu osim čestoga češkanja, okupali smo ga, provjerili da nema nametnike, ali češkanje se nastavilo.  Ako je netko pažen, mažen i sve tome slično, onda je to sigurno on. No, nešto se ipak promijenilo – po dolasku k nama, u igri i „cirkusima“ koje je radio  po kući, rep je bio u zraku. Neku noć se vrtio, nije si mogao naći položaj za spavanje, nikako da zaspi, primijetio sam da ga muči trbuščić (vjerojatno su mu svi ukućani po nešto dali, nitko se ne može na miru najesti, a da on ne prosjači ), pa je bilo previše, a završilo je sa povraćanjem male količine tekućine. Iza toga je jedan dan bio na smanjenoj prehrani i stanje se popravilo,razigran je, gladan je uvijek i stalno prosi, ali smo mi ukućani bar koliko toliko dosljedni dogovoru da jede tri puta dnevno (po tablici – Purina salmon – riža za štence ), ali primijetio sam da u zadnja dva dana rep drži među nogama iako nitko prema njemu nije bio grub, nasilan i slično, čak naprotiv, možda mu ponekad i dosadimo sa pretjeranom pažnjom. Kada sam mu malo podigao rep u zrak, zacvilio je, pa nisam ni pokušavao dalje sa time. Zanima me što bi sve tome mogao biti uzrok? Otto nije pokazao da je plašljiv već ga sve zanima, svakud gura njuškicu, rekao bih normalno štene, pa se brinem da li bi to moglo biti nešto ozbiljno. Apetit mu je odlićan, rado se igra, jurca po kući, ali rep... Oprostite što sam bio ovako „temeljit“, ali mislim da je to sve možda i važno za dobivanje nekakvoga savjeta. Unaprijed Vam se zahvaljujem na odgovoru.Lijepi pozdrav, Damir O: Rep pasa je produžetak kralježnice, a sastoji se od kralježaka, mišića i tetiva, krvnih žila i živaca, te kože i dlake sa vanjske strane. Anatomska građa repa omogućava njegovo pomicanje u svim smjerovima.   Kada govorimo o ulozi repa, dokazano je da je važan u komunikaciji. Njegov položaj i kretnje mogu ukazivati na sreću, agresiju, stres ili mnoga druga emotivna stanja ljubimca. Kada je  rep držan visoko i  pas maše s njim naprijed-nazad ili lijevo-desno, pokazuje da se dobro osjeća i da je sretan. Spušten rep ukazuje na strah ili potčinjenost. Ako je rep u horizontalnom položaju usmjeren prema podlozi, znači da je pas zainteresiran za nekoga ili nešto.  Kada se rep pomakne iz horizontalnog u uspravni položaj te tako "fiksira" nerijetko ukazuje na na to da se ljubimac osjeća ugroženo ili izazvano. Kada je rep spušten i s njim ljubimac maše desno-lijevo, nerijetko ukazuje na to da se pas brine ili je nesiguran. Osim navedenoga, rep ima ulogu i u širenju osobnog mirisa životinje. Kada  ljubimac maše repom, tako i širi svoj specifični miris. Dominantne životinje često drže rep uspravno, a preplašene i potčinjene životinje spušten i među stražnjim nogama. Psi često koriste rep i za održavanje ravnoteže prilikom penjanja, skakanja, naglog skretanja, ali i prilikom plivanja. Nažalost, na ovaj način Vam ne mogu reći koji je točan razlog zbog kojeg Vaš ljubimac drži rep spušteno. Ako je reagirao cviljenjem na pokušaj podizanja repa, vrlo je vjerovatno da osjeća bol ili neugodu. To može biti posljedica ozljede ili nekih probavnih smetnji.  Zbog toga Vam savjetujem da psa odvedete veterinaru koji će na temelju pregleda ustanoviti koji je uzrok nastalim promjenama i na temelju toga odrediti odgovarajuću terapiju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam njemačkog ovčara i u zadnje vrijeme čujem pucketanje u zadnjim nogama kad ga šetam, ali nije da ga boli ili tako nešto jer trči i sve normalno radi. Znate li možda što bi to moglo biti? Antonio O: Na ovakav način mi nije moguće točno utvrditi što se s ljubimcem događa, odnosno da li su znakovi koje Vi uočavate vezani uz određeni zdravstveni poremećaj ili ne. Naime, nije rijetkost da baš ta pasmina pasa ima česte probleme vezane uz lokomotorni sustav - kukovi, zglobovi, tetive,... Općenito gledajući, pucketanje se naziva krepitacijom. Ona podrazumijeva pojavu specifična zvuka ili osjećaja trenja koji nastaje kod pritiska i kretanja. Sam zvuk nastaje kao posljedica međusobnog dodirivanja dviju neravnih ploha. Tako, može ga se čuti kod loma kostiju, kod artroza (zbog naslaga fibrina), neravnih hrskavičnih i koštanih površina, kod higroma, svježih hematoma,... Iz tog razloga, savjetujem Vam da se sa svojim ljubimcem obratite svojem veterinaru. Isti će pregledati ljubimca i utvrditi ima li uopće razloga za zabrinutost ili se određenim preparatima (suplementima namijenjenim za održavanje i preveniranje problema vezanih uz lokomotorni sustav - kondroitin, glukozamin, hijaluronska kiselina,...) ili hranama može zdravlje i kvaliteta života održati ili poboljšati ljubimcu.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam psa belgijskog ovčara, vrlo aktivnog i dresiranog, starosti 3,5 godina. Kao štenca sam ga hranio Royalom, a sada ga hranim sa Happy dog 26-16 i jednom na dan mu dodajem Brit Care (omega 3 i 6)  ulje za njegovu težinu od 28 kg koje kupujem u Pet centru. Problem je s repom, koji nikako da bude čupav prema kraju, tj. kao da nedostaje dlake i sa zadnje lijeve i desne strane nogu mu također nedostaje dlake. Pas se nalazi u boksu te je svaki dan pušten u okućnici na oko 1000 m2. Naime, u Pet centru sam upoznao veterinara s tim problemm dlake pa mi je preporučio omegu 3 i 6 ulje što dajem psu već cca 1 godinu, ali taj problem s dlakom ne nestaje. Svako toliko odem i kod veterinra na čišćenje analnih žlijezda koje su čiste, te redovito mu stavljam i ampule za buhe kojih pas inače i nema. Moj upit je kako da riješim taj problem i svako koliko bih možda trebao dati psu tablete za gliste, ali koliko vidim u izmetu ih nema i pas ima čvrstu stolicu. U nadi da ćete mi dati neko rješenje unaprijed Vam se zahvaljujem. Pozdrav, Ranko O: Svakako niste pogriješili s dodatkom omega 3 i 6 masnih kiselina u hranu, s obzirom na to da povoljno djeluju na kožu i dlaku. Što se tiče samog rasta dlake, tj. prorijeđenih područja na repu i stražnjim nogama, kako se problem nije riješio načinom prehrane, smatram da bi trebalo napraviti dodatnu dijagnostiku sa svrhom pronalaska uzroka koji je doveo do alopecije. Koža je organ koji stereotipno reagira na različita oboljenja bila ona lokalne ili sistemske naravi. Tako će koža pokazivati vrlo slične promjene kod različitih alergija, dermatitisa različitog uzroka, netolerancije na sastojke hrane, autoimune bolesti, hormonalni disbalans, a ponekad je nemoguće uopće odrediti uzrok prorijeđenju dlake. No ipak su kod hormonalnog disbalansa prisutne bilateralno simetrične alopecije (spomenuli ste da pas ima promjene na stražnjim nogama), dlaka je samo prorijeđena, a ponovni rast je oskudan. Također je moguće da se radi o neurodermitisu, tj. vrsti dermatitisa koji je psihološke naravi. Pas znači neprestano liže određene dijelove tijela i na taj način vrši inzult na samu kožu te prorijeđuje dlaku, a ovakvo stanje može dovesti i do težih upala kože i stvaranja rana. Zbog učestalog lizanja nakon nekog vremena u potkožju dolazi do stvaranja neuralne ploče koja tada trajno nadražuje kožu te pas konstantno ima potrebu za češanjem i lizanjem dotičnog mjesta. Uzroci nastanka neurodermitisa mogu biti razni od dosade do prevelike aktivnosti, promjene sredine, nedostatak vremena vlasnika za bavljenje kućnim ljubimcem. Predlažem da psa pratite neko vrijeme dok je u boksu, tako da vas ne primjeti, pa ukoliko primjetite da se gricka i češe po stražnjim nogama moguće je da se radi upravo o neurodermitisu. Kod hormonalnog disbalansa prorijeđenje dlake repa i bilateralno simetrična alopecija javlja se kod hipotireoidizma. Hipotireoza nastaje kao posljedica smanjenog lučenja hormona štitnjače, a javlja se zbog: oštećenja štitnjače, kao posljedica oštećenja hipofize (žlijezda u mozgu koja nadzire lučenje hormona štitnjače), ili kao posljedica oštećenja hipotalamusa (žlijezda u mozgu koja nadzire lučenje hormona hipofize). Bez obzira na uzrok, klinička slika hipotireoze obuhvaća: prorijeđena dlaka, štakorasti rep (gubitak dlake na vrhu repa), depresija, česte upale kože i ušiju, osjetljivost na hladnoću, suha ili masna seboreja, kardiopatije, zadebljala koža, neuropatije, slabost... Naravno, simptomi se razvijaju postepeno i nisu uvijek prisutni svi simptomi odjednom pa bolest vrlo lako promakne veterinaru.  Ukoliko želite saznati konkretnu dijagnozu i uzrok prorijeđene dlake Vašeg ljubimca savjetujem da, ako ste u mogućnosti, psa odvedete na Veterinarski fakultet u Zagrebu, Kliniku za unutarnje bolesti i zatražite pomoć Doc.dr.sc. Nikše Lemo, dr.vet.med.  Što se tiče čišćenja od crijevnih nametnika, optimalno je davati neki od antihelmintika redovno svaka 2-3 mjeseca. Ukoliko niste davali antihelmintike duži period tada se nakon prvobitne doze, davanje može ponoviti za 15 dana (radi razvojnog ciklusa parazita), pa onda opet za 2 mjeseca.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam jedno pitanje vezano za štene njemačkog ovčara. Muško štene je staro 35 dana i dok je bio mali kuja (majka) mu je stala na vrat te on sada uvijek ima glavu nakrenutu, tj. iskrivljen vrat. Mene zanima da li se njemu može kako pomoći da ispravi vrat ili se on može sam ispraviti? Pas nema nikakvih problema, normalo jede, licka, laje(ako se to može nazvati lajanjem), sa nogicama i šapama je sve u redu. Lijepi pozdrav. Roman O: Kralježnica se u pasa  sastoji od brojnih kralješaka koji se protežu od baze lubanje pa sve do završetka repa. Između njih se nalaze intervertebralni diskovi. To su ravni i okrugli diskovi sastavljeni od čvrstog omotača i meke unutrašnjosti. Osnovna funkcija im je da amortiziraju (ublažavaju) udarce između kralješaka prilikom kretanja, kao i osiguravaju savitljivosti kralješnice. U različitim slučajevima, kao što su između ostalog ozljede, oni se mogu pomaknuti, iskočiti iz svog fiziološkog položaja ili puknuti. Posljedično, dolazi do gubitka funkcije intervertebralnih diskova što rezultira pojavom boli, te dovodi do poremećaja ovisno o položaju problema. Klinička slika uvelike varira ovisno o tipu traume koji se ustvari dogodio. Nerijetko, ako se ovakvi poremećaji ne dijagnosticiraju pravovremeno, klinička slika se u kratkom vremenskom periodu pogoršava - pas može iskazivati nemogućnost  oslanjanja na pojedine ili sve ekstremitete, nemogućnost ustajanja, izrazito sporo hodanje ili "nepravilan" hod, zavijanje ljubimca (bol), osjetljivost područja prilikom dodira ili oslanjanja,... Direktna trauma na vratni dio kralježnice najčešći je uzrok loma i luksacije kralježnice (kralješka), pri čemu kralježnična moždina može biti također ozljeđena u vidu nagnječenja ili laceracije. Težina ozljeda kralježnične moždine mjeri se mogućom kvalitetom oporavka i ovisi o trima čimbenicima: brzini sile kompresije, stupnju i trajanju kompresije. U slučaju da je, dakle, došlo do iščašenja nekog od vratnih kralješaka nezaobilazno je u liječenju vraćanje kralješka u prvotan položaj, dekompresija kralježnične moždine i stabilizacija zahvaćenog kralješka. Na sreću, kod Vašeg ljubimca očigledno još uvijek klinička slika nije toliko teškog stupnja. No, u svakom slučaju, problemi s kralježnicom se moraju dijagnosticirati te utvrditi koliki je stupanj oštećenja i o čemu se točno radi. Pomoćne dijagnostičke metode kao što su rentgenski snimak, metoda kontrastnog slikanja kralješnice ili mijelografija danas se koriste kako bi se točno odredio stupanj oštećenja kralježnice i mjesto same traume. U tu svrhu, kako se zaista radi o vrlo mladom psu, moj savjet je da se svakako u najkraćem roku trebate javiti Vašem veterinaru ili veterinaru specijalisti u ortopediji kako bi se učinio kompletni klinički pregled s naglaskom na neurološki pregled ljubimca kao i slikanje kralježnice. Kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. pisala jer također o ozljedama kralježnice, u svom ranije objavljenom odgovoru Ozljeda kralježnice - terapija i oporavak.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Znam da mi na moje pitanje ne možete odgovoriti na daljinu, no pokušat ću barem opisati. Moj osmogodišnji mješanac (majka labrador retriver, otac mješanac terijera i pudlice), srednjeg rasta, nikad nije imao problema sa zglobovima ni nogama, visoko skače, brzo trči, dugo šetamo uvijek. No, u listopadu sam, do prosinca, trčala s njim svako jutro 2 km, popodne nekad još šetala toliko i onda sam prestala... i prije 20 dana odjednom je ustao i klecnule su mu noge i nije mogao hodati, prvo je stajao pa krenuo šepajući i jedva hodao. Davala sam mu po pola andola, masirala noge i štedila ga pa je bio bolje... Nekada bi šepao navečer, ali samo dok ne krene. Danas smo opet trčali 2, 3 km, da vidim što će biti... i jedva hoda. Što može biti i što mi preporučujete?! Živim na otoku i trenutno ne mogu veterinaru. Dok ne odem pomozite, molim vas.Hvala Vam. Marina O: Mnogobrojni su uzroci koji dovode do problema koje ste opisali. Bilo koja anatomska struktura na nozi može biti zahvaćena različitim bolestima i manifestirati se hramanjem i otežanim kretanjem. To se odnosi na mišiće, tetive, nerve, zglobove i šape kao takve. Trauma, različitog porijekla može uzrokovati oštećenja na više tkiva na nozi, a može biti i ograničena samo na npr. mišiće ili tetive. Mišići mogu biti zahvaćeni upalom, kao i tetive. Nervi na nozi, najčešće budu zahvaćeni traumom ili se radi o bolestima vezanim uz kičmenu moždinu, odnosno intervertebralne diskove. Bolesti zglobova su vjerojatno najčešći uzroci hramanja i otežanog hodanja kod pasa, naročito ako se radi o velikim pasminama, starijim od 6-7 godina. U tom smislu, spominju se degenerativne bolesti zglobova - osteoartroze koje nastaju uslijed trošenja zglobova u starosti ili se radi o bolestima kod kojih je oštećena građa zgloba: displazija kuka i lakta, ruptura prednjeg križnog ligamenta i osteochondrosis dissecans. Zglobovi mogu biti oštećeni i traumatski, npr. uganuća i iščašenja. Osim zglobova, zahvaćene mogu biti i same kosti, kod kojih može doći do fraktura, upala poput panosteitisa ali i tumora. Nerijetko, problemi sa šapama uzrokuju hramanje. Prodor stranog tijela, ubod, ugriz, upale, oštećenje kandži... dovode do otežanog kretanja i potrebe da se "poštedi" noga. Navedene bolesti imaju različito liječenje, ali za većinu njih, kao osnovne mjera vrijedi mirovanje i pošteda od intenzivnih aktivnosti. Također, naročito kod artritisa, važno je da pas nema preveliku tjelesnu težinu, kako bi se smanjilo opterećenje na bolesni zglob. Dakle, Vašem ljubimcu priuštite mirovanje, bez trčanja od nekoliko kilometara i što prije ga odvedite veterinaru na pregled.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Najljepše Vas molim za Vaše cijenjeno mišljenje o stanju kukova našeg psa. Radi se o kujici staroj samo 2,5 godine, mješancu, težine 11 kg, kućnom ljubimcu, koja je "iznenada" počela šepati pred 45 dana i vrlo je nestabilna na zadnjim nožicama i nema snage u nogama, naročito u lijevoj nozi. Bili smo kod našeg veterinara koji nam je napravio rendgensku snimku kukova i utvrdio da pas ima displaziju kukova teškog stupnja sa artrotičnim promjenama te je proveo terapiju od 4 dana injekcijama i 20 dana protuupalnim lijekovima te uveo novu prehranu predviđenu za bolesti zglobova. Pas još hoda i trči, ali sa vidljivim poteškoćama u kretanju lijeve noge. U prilogu Vam šaljem link sa rendgenskom snimkom kukova od 04.01.2014. Najljepše Vas molim za Vaše mišljenje o stanju njenih kukova i o mogućim načinima i rješenjima nastalog problema. Da li bi u njenom slučaju bila od pomoći metoda liječenja operacijskim putem ekscizije glave i vrata bedrene kosti, da li bi to moglo pomoći upravo našem voljenom psu, koje su prednosti a koji nedostaci te operacije i posebno kakav  je oporavak nakon operacije, ili nam možete predložiti neki drugi način liječenja njenog problema. Najljepše zahvaljujem! Lijep pozdrav! Sanda O: Displazija kukova predstavlja abnormalan razvoj zgloba kuka, najčešće obostrano. Javlja se u različitim stupnjevima nestabilnosti, promjena okolnih mekih tkiva, malformacijama glave bedrene kosti i zglobne čašice te degenerativnim promjenama. Pogledala sam rtg snimku kukova Vaše ljubimicei iako nisam stručjak u području ortopedije, na snimci se, nažalost, jasno vide znatnije promjene u strukturi i odnosu zglobnih površina te artrotične promjena oba zgloba. Postoji nekoliko klasifikacija displazije kukova, no najpoznatija je FCI klasifikacija. Prema ovom načinu klasifikacije postoji 5 stupnjeva promjena od A do E: A - Nema znakova displazijeGlava i acetabulum kongruentni su (pravilno prilježu jedan uz drugog). Kraniolateralni rub acetabuluma izgleda oštro ocrtan i blago zaobljen. Zglobni je prostor uzak. Kut je po Norbergu oko 105°. Kod dobrih kukova kraniolateralni rub pokriva glavu bedrene kosti nešto više u kaudolateralnom smjeru. B - Gotovo normalni kukoviGlava femura i acetabulum blago su inkongruentni. Kut je po Norbergu oko 105° ili su glava femura i acetabulum kongruentni, a kut je po Norbergu manji od 105°. C - Srednji stupanj displazijeGlava femura i acetabulum inkongruentni su. Kut je po Norbergu oko 100°. Kraniolateralni rub može biti blago spljošten. Blage artrotične promjene mogu biti vidljive na acetabulumu te glavi i vratu bedrene kosti. D - Umjereni stupanj displazijeOčigledna je inkongruencija između glave femura i acetabuluma. Istaknuta je subluksacija. Kut je po Norbergu manji od 90°. Kraniolateralni je rub acetabuluma spljošten. Znakovi osteoartroze evidentni su. E - Jaki stupanj displazijeIstaknuta je subluksacija ili luksacija glave femura. Kut je po Norbergu manji od 90°. Kranijalni rub acetabuluma očigledno je spljošten. Glava femura deformirana je (gljivastoga oblika). Istaknuti su znakovi osteoartroze. Liječenje može biti konzervativno ili operacijsko. Konzervativno liječenje uključuje primjenu analgetika, nesteroidnih protuupalnih lijekova, hondroprotektiva za poboljšanje sastava i funkcije zglobova. Ograničeno i kontrolirano kretanje bitan je dio konzervativnog liječenja oboljenja zglobova. Primjena fizikalne terapije u obliku terapeutskih vježbi, osobito hidroterapije od presudne su važnosti za uspijeh ovakvog pristupa.Konzervativni način liječenja najčešće je metoda izbora kod pacijenta koji imaju blaži oblik displazije kukova. Operacijske tehnike određuju se u ovisnosti o starosti životinje i stupnja razvoja degenerativnih promjena. Kirurško uklanjanje glave i vrata bedrene kosti metoda je izbora kod displazijom promjenjenih kukova u manjih i srednje velikih pasmina. Male pasmine pasa (posebno mlade jedinke) imaju lakši i brži postoperativni tijek oporavka zbog toga što njihovi bedreni mišići i ostale strukture nisu dodatno opterećene težinom kao što je to u velikih pasmina pasa. Cilj operacije je ukloniti dio kuka čime se uklanja i bol, a nastala nestabilnost se kompenzira u određenoj mjeri stvaranjem lažnog zgloba tzv. pseudoartroza, tj. organizam nakon određenog perioda nadoknadi odstranjene strukture vezivnim tkivom koje ustvari preuzmu dotadašnju funkciju glave bedrene kosti. Naravno, napominjem da je nakon operativnog zahvata nužna fizikalna terapija u svrhu jačanja bedrenih mišića koji svojom potporom također preuzmu funkciju zgloba. Ipak, najučinkovitija metoda liječenja displazije kukova je ugradnja proteze kuka (THR- total hip replacement). Smatram da je u slučaju Vaše ljubimice nužan operativni zahvat jer će se bol vremenom samo intenzivirati, a promjene uznapredovati. Što se tiče negativnih strana operativnog zahvata one uključuju komplikacije za vrijeme operacije (krvarenja, zastoj u radu srca, zastoj disanja - a ovisno o podnošljivosti na anesteziju) kao i postoperativne komplikacije - infekcije kosti (osteomijelitis), otežano uriniranje i obavljanje nužde radi bolnosti nakon zahvata, no smatram da se ovo potonje uz brigu i njegu vlasnika može relativno brzo i lako nadvladati.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam labradora starog 9 mjeseci i cijepljen je protiv bjesnoće sa 6 mjeseci, a i kastriran je. Zanima me da li sve to utječe na njegov rast jer mi se čini da je manji nego šta treba biti. Molim vas, recite mi do kojeg doba on treba rasti i kada završi sa razvojem koliki treba biti i koliko kila treba imati. Postoje li kakvi nadomjesci za rast? Unaprijed zahvaljujem, Marijalaco O: Teško je točno procjenjivati koliko bilo koja pasmina dobiva na tjelesnoj težini. Naime, ti podaci eventualno mogu biti okvirni jer postoje velike razlike između pojedinih pasmina, između spolova kao i pojedinih legala. Tijekom narednih 8 tjedana intenzivna rasta i razvoja štenaca, smatra se da oni postepeno dobivaju oko 1 kg tjedno. Stoga, prosječna tjelesna težina labradora oko 8 tjedana starosti kreće se između 5 i 7,7 kg. Od 8. tjedna starosti pa sve do 6. mjeseca starosti štenca njihova tjelesna težina se na slični, prije naveden način, mijenja. Tako, labrador s 6 mjeseci starosti ima negdje između 22 i 25 kg tjelesne težine. Iz aktualne ponude naših veterinarskih ljekarni izdvojio bih: Petvital "GAG" - preparat koji pruža odličnu opskrbu sustava za kretanje glikozamin glikanom (GAG). Njegovim djelovanjem obnavlja se i stabilizira struktura vezivnog tkiva (tetive, ligamenti, zglobna hrskavica, diskovi). Caniviton forte prah - s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). VMP tablete (Pfizer) - vitamini, minerali i proteini kao nadopuna prehrani. U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svojeg veterinara. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca te mu u skladu s postavljenom dijagnozom odgovarajuće pomoći .

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam problem sa štenetom škotskoga ovčara starim 2 i pol mjeseca. Naime, kada sam ga kupio iz uzgajivačnice bio je dosta slabašan. Prvih 10-ak dana sve ok, i unazad zadnja 2 dana su mu se počele kriviti noge, odvevši ga kod veterinara utvrđeno je da je pas rahitičan. Noge mu idu u OKS i dosta se teže kreće, veterinar je dao inekciju vitamina D3 i kalcija. Vjerojatno je problem i "zimsko" leglo zbog nedostatka sunca, kako čitam po forumima. Zanima me znate li točno kako da ga sada hranim i na koji način, da li je moguće da se štene u potpunosti oporavi jer je još u fazi razvitka? Čitam da je za vitamin d3 dobar sirovi žumanjak pa dam psu i to ponekad i mlijeko za kalcij. Ako znate više informacija koje bi mi pomogle bio bih Vam zahvalan. Srdačan pozdrav, Mario O: Rahitis je metabolička bolesti kostiju u razvoju, dakle mladih jedinki. S druge strane imamo osteomalaciju koja je bolest već izgrađenih kosti, tj. odraslih pasa, a manifestira se jednakim kliničkim simptomima. Razlika između ove dvije bolesti je u ishodu, tj. rahitis je u ranom stadiju moguće terapirati i izliječiti dok potonje nije. Rast i metabolizam kostiju je dinamičan proces koji se mijenja iz dana u dan, no ne traje zauvijek tj. okoštavanje skeleta u šteneta dovršava se oko šestog mjeseca starosti. Do tog perioda imate mogućnost djelovanja i terapije, a smatram da je u Vašeg ljubimca dosta rano ustanovljena bolest pa je i samim time prognostički vrlo povoljan ishod. Što se tiče prehrane šteneta s rahitisom, savjetujem da ljubimca hranite nekom od super premium vrsta hrane, a u našoj ponudi imate zbilja široki asortiman (Royal canin junior, Eukanuba puppy, Pro Plan puppy, Hills puppy, Alleva Puppy, Brit care puppy). Ove vrste hrana su koncipirane i spravljene upravo za štence u rastu i razvoju pa samim time sadrže izbalansiran udio minerala i vitamina neophodnim za optimalan razvoj. Ne mogu znati sa sigurnošću, ali vrlo je vjerovatno da će se štene nakon promjene ishrane i uz dogovor s Vašim veterinarom polako početi oporavljati. Vitamina D ima u žumanjku i u sirovoj jetri, no ipak mislim da je optimalnije da štene hranite nekom od predloženim vrsta hrane pa se nećete morati brinuti za nadomjeske prehrani. Kravlje mlijeko nikako ne preporučam jer štenci ne posjeduju enzim za razgradnju laktoze te iz tog razloga može doći do proljeva. Nasuprot tome, dobro je davati neke fermentirane mliječne proizvode (jogurt, sviježi sir, vrhnje). Budući da je štene primilo dozu vitamina (koji je depo preparat - otpušta se i djeluje tokom par dana) i kalcij sada nije dobro još davati pripravke u vidu nadopune normalnoj prehrani. Prije toga bi bilo dobro napraviti biokemijske pretrage krvi te vidjeti omjer kalcija i fosfora te prema tome dalje koncipirati nadopunu prehrani u smislu mineralnih i vitaminskih dodataka. Općenito o rahitisu su pisali detaljnije moji kolege u ranije objavljenim odgovorima Krivljenje noge šteneta, sumnja na rahitis i dijagnostički postupak, Rahitis kod šteneta i Rahitis.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam mužijaka Japanske Akite starog 2 godine, narančasto-bijele boje. Hranim ga K9 hranom koja je dosta kvalitetna, no želio bih mu malo pojačati pigment narančaste boje. Molim vas da mi kažete što mi vi preporučujete, što bi mi pomoglo u ishrani i naravno nešto od vitaminskih dodataka. Hvala, Draško  O: Pigmenti su ti koji bojaju svaku pojedinačnu dlaku u dlačnom pokrivaču svih životinja. Na taj način omugućuju specifične boje pasmina pasa i niti jedan pas nema identični "uzorak" pigmenata u svojem dlačnom pokrivaču. Postoje dva tipa pigmenta koji čine boju krzna kod pasa i oba su oblici pigmenta zvanog melanin. Svaki od tih oblika predstavlja neku boju, a boje su opet podložne genetskim varijacijama (smeđa, siva, izabel). Melanin sintetiziraju specijalizirane stanice, melanociti, na poticaj melanotropnog hormona, a nalaze se u koži, korijenu dlake i drugim mjestima u tijelu. Tako je eumelanin, crni pigment koji se nalazi i oblikuje ponajviše vrh nosa, te šarenice oka, dok feomelanin daje crvenu odnosno žućkastu nijansu.  Feomelanin se producira samo u krznu, pa prema tome intenzitet bojanja crvenim pigmentom neće utjecati na boju očiju ili na nos. Također, za razliku od eumelanina feomelanin ne dolazi u različitim varijacijama, nego se boja krzna razlikuje samo prema intenzitetu pigmenta (tako se npr. pasmina Irski seter smatra najintenzivnijim njegovim oblikom).  Bijela boja dlake za razliku od crne i nijansi crvene nije boja. Dakle ukoliko pas posjeduje bijelu "boju" dlake, to ustvari označava da na tim mjestima u njegovoj dlaci nedostaje pigmenta jer bijelo označava odsutnost oba pigmenta kako eumelanina tako i feomelanina. Način na koji je pigment raspodijeljen u dlačnom pokrivaču i koje će stanice proizvoditi koji tip melanina ovisi, dakle, o genskoj ekspresiji. Često se to gensko ispoljavanje mijenja tijekom života psa pa se prema tome mijenja i boja dlačnog pokrivača (naravno, ne drastično). Također,  važno je napomenuti da sastav hrane i dodaci hrani mogu itekako utjecati na intenzitet pigmenata i na njihovu raspodjelu, npr. smatra se da hrana bogata mrkvom, kukuruzom, slatkim krumpirom potiče ispoljavanje crvenog feomelanina. Dodaci prehrani kao što su morske alge Spirulina i Ascophyllum pokazali su se kao izvrsni učvršćivači pigmenata i ispoljavanje njihovog intenziteta. Neki od tih dodataka možete pronaći i u našim dućanima u obliku Canina brašna morskih algi i tableta, te u obliku praška Beaphar Algolith. Zbog velikog udjela minerala, aminokiselina i mikro elemenata, posebno joda, cinka i karotenoida ovi preparati pozitivno djeluju na metabolizam kože, učinkovito poboljšavaju pigmentaciju dlake, očiju, nosa i mekuši i poboljšavaju opće stanje organizma.  Da bi se primjetila promjena u intenzitetu pigmenta i boji dlake  potrebno je nekoliko tjedana, čak mjeseci zbog metabolizma dlake i njenog ciklusa rasta. O pigmentaciji dlačnog pokrivača kao i o nekim problemima pisali su više i kolege u ranije objavljenim odgovorima Pigmentacija i depigmentacija / Uzroci depigmentacije - preporučeni dodaci za pigmentaciju te Promjena pigmentacije dlake.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam kujicu engleskog setera 4 godine stara koju je prije 2 dana lupio auto. Ostala je bez oka, ima preko glave 38 šavova, komad lubanje joj je otišao. Samo glava joj je nastradala, a ostatak tijela joj je dobro prošao. Veterinar koji ju je operirao rekao je da ne zna kako je preživjela. Uglavnom, da ne duljim, moje pitanje je da li joj taj dio gdje joj je pukla lubanja ikako može zacijeliti? I sada joj je skočila temperatura i suh joj je nos, kako da joj smanjim temperaturu? Lijep pozdrav, Đana O: Ozljede ili rane (lat. laesio) su skup općih i lokalnih oštećenja tkiva nastalih djelovanjem nekog štetnog agensa. Trauma glave predstavlja tupu ili penetrirajuću ozljedu glave. Liječenje trauma glave prvenstveno ovisi o uzroku i opsežnosti. Ono mora biti individualno bazirano prema težini stanja i drugih analiziranih faktora od strane veterinara. Liječi se nadoknadom tekućina infuzijama, lijekovima protiv bolova, lijekovima za smanjenje otečenosti mozga, po potrebi lijekovima za smirenje ako se jave napadi. Također, u slučaju krvarenja rade se postupci za stabilizaciju cirkulacije. Od velike je važnosti ponovni neurološki pregled kod veterinara jer se stanje ozlijeđenog mozga može mijenjati relativno brzo. Promatranje od strane vlasnika ima važnu ulogu u liječenju problema. Najbitnije je nekoliko dana nakon ozljede pomno promatrati psa te ukoliko se uoče slijedeći znakovi zatražiti hitnu pomoć veterinara. Optimalna terapija za Vašeg psa je kombinacija kućne i profesionalne njege. Redovito davanje preporučene lijekove, promatrajte općenitu razinu aktivnosti, apetita i zainteresiranosti, držite je u kontroliranom prostoru u kući. Svi navedeni faktori utječu na proces zaraštavanja. Zdravlje psa se ne prosuđuje isključivo prema vlažnosti njuškice, ali prema ostalim simptomima kao što su klonulost, gubitak apetita, temperatura...,  naslućuje se da je zdravlje Vašeg psa narušeno. Svakako što hitnije posjetite veterinara koji će na temelju kliničkog pregleda i eventualnih drugih pretraga odrediti potrebnu terapiju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Kako dišu psi? Na isti način kao ljudi ili različito?Lijepi pozdrav, Ana O: Pod disanjem se podrazumijeva izmjena plinova i to na način da je osiguran prijenos kisika iz zraka u stanice tkiva te prijenos ugljik-dioksida u suprotnom smjeru. Izmjena plinova između plućnih alveola i krvi se naziva vanjsko disanje, a izmjena plinova u tkivu i krvi - unutarnje disanje. Sam postupak disanja obuhvaća dvije radnje - udisanje (inspirij) i izdisanje (ekspirij). Tijekom ovih radnji, kontrahiraju se i relaksiraju mišići koji usmjeravaju kretanje plinova iz atmosfere u pluća i obrnuto. Tako, širenje prsnog koša kod udisaja je posljedica kontrakcije ošita i međurebrenih mišića, dok se izdisaj fiziološki odvija pasivno. Prilikom samog čina disanja najčešće koriste smjer strujanja zraka kroz nosnice. Međutim, ni disanje na usta im "nije strano". Izmjena plinova u plućima se temelji na razlici u parcijalnom tlaku O2 u alveolarnom zraku (104 mm Hg) i plućnim kapilarama (40 mm Hg). Stoga, kisik "prelazi" iz zone višeg u zonu nižeg tlaka sve dok se njihovi tlakovi ne izjednače. Slična priča je i s koncentracijama CO2 u venskim kapilarama i plućnim alveolama. Krv oplemenjena kisikom (vezanim na hemoglobin) ide do tkivnih kapilara gdje se na prije navedeni način provodi izmjena plinova (unutarnje disanje) što u konačnici rezultira izmjenu plinova na nivou stanice. Regulacija disanja se odvija preko centra za disanje lokaliziranog u produženog moždini te je u direktnoj korelaciji s koncentracijom CO2 u krvi.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Htio bih savjet u vezi gornjeg očnjaka ovog psa, fotografija u prilogu. Raste zub kraj zuba, a jedan je "crni". Pas je labrador star 5 mjeseci (oštenjen 20.9.2013.). Ima i neku ranicu na zubnom mesu malo iznad.Hvala. Hrvoje O: Po svemu sudeći, kod Vašeg ljubimca je zaostao mliječni zub. Psi mijenjaju mliječne zube za stalne u periodu od 4 do 7 mjeseci starosti i nije neobično ako tik pored stalnog zuba zaostane i mliječni. To se događa najprije s očnjacima. Zaostali mliječni zub potrebno je ukloniti, što obično ne predstavlja problem. Ukoliko se takav zub ne ukloni, mogu nastati poteškoće, s obzirom da se smanjuje prostor za stalne zube, kojih i i nače ima više nego mliječnih. U takvim okolnostima može doći i do bakterijskih infekcija i upala zubnog mesa, koje su u pravilu bolne i neugodne za psa. Osim toga, stalni zub može rasti ukrivo, što također nije dobro. Više informacija o ovoj temi možete pronaći u prijašnjim odgovorima mojih kolegica, naslovljenima Poteškoće s izmjenom zubi i "dupli" zubi u štenca, Izmjena mliječnih zuba i Izmjena zubi u šteneta. Preporučujem Vam da svojeg ljubimca odvedete veterinaru, kako bi se što prije rješio problem sa zubom.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Prije tri tjedna uginuo mi je pas, star 4 godine. Prvi dan bolesti odbijao je hranu, bio je bezvoljan, imao je tamni urin, odveli smo ga veterinaru i dijagnosticirana mu je piroplazmoza, u nalazima anemija, trombocitopenija, dobio je lijek za piroplazmozu, ali bez indikacije za transfuziju krvi. Sljedeći dan dobio infuziju, počeo je jesti i piti vodu. Treći dan pogoršanje, pas je klonuo, odbijao opet vodu i hranu, ostavljen u stacionaru na infuzijskoj terapiji  (GS i FO), istu večer izrazito je  dispnoičan, tahipnoičan, povraća, u nalazima hematokrit samo 5%, te je nađen pas donor krvi. Primio je 3 dcl krvi. Preživio je do jutra, čak se dignuo i kratko je hodao, pošto je hematokrit nakon prve transfuzije još uvijek bio nizak, 13 %, dobio je i drugu transfuziju, međutim 2 sata nakon toga uginuo. Pretpostavili smo da se razvila autoimuna hemolitička anemija. Od terapije, uz infuzije, primao je kortikosteroide, vitamin K, vitamin B, Catosal, Byodil, Enroxil, Ketocef. Zanima me koji bi mogao biti neposredan uzrok smrti? Reakcija na drugu transfuziju? Također, jesmo li zakasnili s prvom transfuzijom (htc samo  5%)?Unaprijed zahvalan na odgovoru. O: Piroplazmoza ili babezioza je zarazna, ne kontagiozna bolest, izazvana krvnim parazitom Babesia spp. U nas se kao najčešći uzročnik bolesti u pasa javlja Babesia canis. Bolest je najčešća u SZ dijelovima Hrvatske. Zbog promjene klimatskih faktora krpelji ostaju aktivni gotovo tokom cijele godine pa bolest nije više ograničena na proljeće i jesen. Uzročnika prenose krpelji, uglavnom oni iz roda Ixodes. Uzročnik Babesia canis parazitira u eritrocitima, crvenim krvnim tjelešcima. Znakovi bolesti jako variraju. Najčešći oblik je onaj akutni sa povišenom temperaturom, odbijanjem hrane, slabošću, bljedilom vidljivih sluznica, depresijom te tamnijom ili krvavom mokraćom, limfadenopatijom (povećani limfni čvorovi), splenomegalijom (povećana slezena). U krvnoj slici nalazimo anemiju, trombocitopeniju (smanjeni broj trombocita), hipoalbuminemiju (smanjena količina serumskih bjelančevina) i bilirubinemiju (povećana količina bilirubina u krvi). Dijagnosticira se pregledom krvnog razmaza i serološkim pretragama. U terapiji se najčešće koristi imidocarb diproprionat (Imidocarb, Imizol) apliciran u dozi 3 do 5 mg/kg. Preparat Imizol korišten u terapiji svojim djelovanjem može uzrokovati i oštećenja jetre i bubrega kod pacijenta. Uz ovu terapiju uvijek je preporučljiva i vitaminska potpora organizmu za lakši oporavak i povećanje otpornosti. Terapijom se ne uništava parazit u potpunosti pa je moguća pojava relapsa bolesti, a psi koji su preboljeli piroplazmozu ne bi smjeli biti donori krvi za transfuziju. Hemolitička anemija nastaje zbog ubrzanog procesa propadanja eritrocita i neadekvatnog odgovora koštane srži. Autoimuna hemolitička anemija (AIHA) najčešća je autoimuna bolest pasa, kojoj je jedna od glavnih značajki autoaglutinacija eritrocita i nalaz sferocit (nezreli oblici eritrocita) u krvnom razmazu. Kao uzroci hemolitičkih anemija spominju se: bakterijske, parazitarne i virusne infecije, izoimune reakcije, lijekovi i drugi kemijski čimbenici.  Učestalo se javlja  kao posljedica babezioze (piroplazmoze). Što se tiče same piroplazmoze, ona je i sama po sebi mogla uzrokovati smrt, s time da treba napomenuti da su i preparati koji se koriste u njezinu liječenju vrlo toksični za jetru i bubrege, ali nažalost neophodni su za ozdravljenje. U svakom slučaju točan uzrok smrti može se ustanoviti isključivo obdukcijom životinje, osobito u ovakvim slučajevima kada je moguć veći broj uzroka odnosno njihova međusobna kombinacija.

 Odgovara: Dinko Kralik, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: ZImam psa, tornjak, zapravo mješanac, tri godine. Dva dana ne jede, slabo pije i vodu, bezvoljan je i djeluje umorno. U urinu je imao krvi, zvali smo veterinara i on je nakon pregleda ustanovio, ako se ne varam, da je u pitanju piroplazmoza. Imao je visoku temperaturu, preko 40. Dobio je 4 injekcije, nisam sigurna šta je tačno u pitanju. Malo se pridigao nakon toga, ali i dalje odbija hranu, čak ni vodu ne želi i uz sve to počeo je da povraća. Najprije mu se pojavi pjena i nakon toga povrati (bijela sluz). Da li je ovo povraćanje znak pogoršanja? Šta da radim, molim Vas za savjet. Unaprijed hvala. Majda O: Piroplazmoza je bolest koju prenose krpelji koji svojim ugrizom unesu unutarstaničnog parazita iz roda Babesia. Simptomi su: povišena temperatura, apatija, brzo umaranje, blijede ili ikterične sluznice, gubitak  apetita. Dolazi do akutne hemolize i tamnije mokraće posljedično hemolizi. Simptomi se mogu razlikovati ovisno o podvrsti Babesia. Dijagnoza se postavlja najčešće  mikroskopskim pregledom obojenih krvnih razmaza. Liječenje se provodi lijekom Imizol (djelatna tvar - Imidocarb diproprionat). Sama aplikacija je poprilično bolna i jedna od čestih nuspojava ovog lijeka je povraćanje. Stoga, ukoliko je životinja povratila  taj dan kada je dobila inekcije, to je najvjerojatnije  zbog samog lijeka. Piroplazma je za pse izrazito opasna bolest i jedini lijek je upravo Imizol. Svakako je potrebna potporna terapija u smislu rehidracije, antibiotika, vitaminizacije, transfuzije po potrebi i drugo. Nažalost, mnogi psi podlegnu ovoj bolesti, a uspjeh liječenja ovisi o mnogim čimbenicima poput stanja i dobi životinje, stupnju invazije i podvrsti uzročnika, brzom odlaskom veterinaru, dodatnim komplikacijama i dr. Životinja treba mirovati, treba imati poseban režim ishrane što probavljivijom hranom (najbolje medicinska hrana za bolesnu jetru – Hepatic program) i redovita terapija i kontrole kod Vašeg veterinara. Psa treba tretirati kao srčanog i jetrenog bolesnika. Naime, često životinji kroz 3 do 5 dana terapije bude bolje pa vlasnici ponekad zaborave režim poštede i bacaju štap ili istrčavaju psa, koji zbog  "propadanja" eritocita  i nemogućnosti opskrbe kisikom te uslijed pojačanog rada srca padnu u arest. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se držite uputa Vašeg veterinara i nastavite s terapijom, sada je na organizmu Vašeg ljubimca da se uz Vašu pomoć oporavi.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo ženku maltezera staru godinu i 5 mjeseci i imamo nekoliko pitanja vezano uz nju. Prvi od problema je taj da se tjerala već 2 puta i jednostavno ne prihvaća mužjaka. Ona se samo igra, a svi simptomi tjeranja su bili prisutni. Nakon prestanka tjeranja, njoj je područje vagine i dalje crveno, otečeno, neka tekućina neugodnog mirisa  curi iz nje i ona to stalno liže. A drugi problem je taj da su joj mrlje ispod očiju prisutne stalno i ne mogu se očisiti. Oči joj suze bez prestanka. Zanima nas što bismo sada mogli učiniti po oba pitanja. Hvala! Srdačan pozdrav. Tena O: Kuja svake godine ima u pravilu dva hormonski aktivna reproduktivna ciklusa - estrusa. Svaki spolni ciklus sastoji se od 4 faze: proestrus, estrus, diestrus i anestrus. Proestrus traje otrpilike 12 dana (oticanje stidnice i iscjedak, privlači mužjake ali im ne dopušta pristup, blaga agresivnost kujice). Slijedi estrus koji traje oko 5 dana (kujica dozvoljava pristup mužjaku, događa se ovulacija, te posljedično graviditet kao posljedica parenja). Ako tijekom estrusa ne dođe do parenja, slijedi diestrus, koji traje 56-67 dana (kujica ne privlači mužjake). Anestrus ili faza mirovanja traje 2 ili više mjeseca (ovisno o pasmini i uvjetima života), tj. do sljedećeg tjeranja. Kako se ženke malih pasmina pasa počinju tjerati u dobi 6-8 mjeseci, Vašoj ljubimici sa jednom godinom i 5 mjeseci starosti, dva ciklusa su normalna pojava. Period između dva tjeranja također vrlo često varira, čak kod iste kuje može kod svakog sljedećeg tjeranja imati sasvim drugačije vremenske intervale. Ipak, kao prosjek se uzima vremenski interval od 6-7 mj. (iako su fiziološki parametri 4-12 mj). Iscjedak koji spominjete najvjerojatnije potječe iz vagine. Iscjedak može biti proziran i vodenast, sluzav i gust, krvav ili gnojan. Ovisno o okolnostima iscjedak se može smatrati normalnim (npr. tjeranje) ili može ukazivati na neke od bolesti mokraćnog ili spolnog sustava. Iscjedak iz vagine može tako biti posljedica infekcije mokraćnog sustava (mjehura) ili maternice (piometra), traume ili infekcije vagine, stranog tijela, smrti ploda, tumora, nekih razvojnih anomalija ili čak dugotrajnog davanja antibiotika. Također, problemi sa jajnicima u vidu razvijanja folikularnih cista na jajnicima dovode do pojave iscjetka iz vagine. Ovo je i najčešći uzrok produženog tjeranja u kuja jer je poremećeno lučenje spolnih hormona. Ovakve ciste mogu proizvesti dovoljne količine hormona estrogena što rezultira klinički vidljivim krvavim iscjetkom iz vagine, ali normalnog mirisa. Također, odbijanje mužjaka je vrlo često jedan od nespecifičnih znakova kod poremetnje zdravlja reproduktivnih organa u kujice, pa, tako, u svakom slučaju, za točnu dijagnozu odvedite Vašu ljubimicu u veterinarsku ambulantu na pregled. Naime, potrebno je napraviti klinički pregled, izvaditi krv i napraviti pretragu urina, rendgensku snimku i eventualno druge pretrage kako bi se postavila dijagnoza te prema tome poduzela pravovremena i primjerena terapija. O problemima mrlja ispod očiju maltezera već sam ranije pisala u odgovoru Tamno obojane mrlje na svijetloj dlaci i iscjedak iz očiju maltezera. Osim dodataka prehrani spomenutih u priloženom odgovoru, ipak bih izdvojila prirodan, jedinstveni proizvod na tržištu, u obliku tableta od Orme Naturali "Hybrid". Hybrid je potpuno prirodan dodatak prehrani koji, sudjelujući u uspostavljanju pravilnog pH suza i sline, uklanja problem pojačanog suzenja (epifora). Odabrani prirodni sastojci Hybrid kompresa pomažu i poboljšanju probave, jačanju imunološkog sustava te sudjeluju u suzbijanju upalnih procesa. Hybrid nije samo kreiran kako bi pomagao u korekciji nepravilnosti bijelog krzna, već radi prisustva morskih algi kao što je Spirulina, kontrolira i loš dah pasa i mačaka svih pasmina.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam malenog pekinezera starog 3 mjeseca. Ona je prije tjedan dana pala sa stolica i od tada više nije ona stara. Odmah sam je vodila veterinaru jer nije prestala plakati i cviliti. Nakon njegovog pregleda ustanovljeno je da nije ništa slomila, već je samo u šoku. No, ni nakon 2 dana nije bila bolje. Ponovno smo otišli i dali su joj tablete protiv bolova. Ona i dalje plače, bilo da joj se mi približimo ili sama od sebe. Najgore je noću, zaspi, ali se budi svako malo preplašena, drhti i jako cvili. Jede samo kad joj mi dajemo tako i pije. Jedino traži sama ići na wc. Vani ne želi nikako. Ukoči se cijela i drhti.  Prije toga je bila veseli pasić koji se nije stao igrati. Molim vas da mi pomognete. Ana O: Stres možemo objasniti kao promijenjeno stanje unutar organizma (homeostatski disbalans) do kojeg dolazi zbog utjecaja različitih vanjskih ili unutarnjih podražaja (stresora). U određenim se situacijama ili pod različitim okolnostima u tijelu naših ljubimaca pokrene čitav niz biokemijskih i fizioloških procesa: žlijezde pojačano izlučuju hormone (adrenalin, kortizol, ADH, spolne hormone...), ubrzava se rad srca, povisuju se krvni tlak i tjelesna temperatura, ubrzava se disanje... - drugim riječima, organizam dolazi u stanje pojačane aktivnosti. Promjena ponašanja kod psa može biti uvjetovana različitim stvarima i situacijama. Općenito, promjene u svakodnevnici najčešći su razlog za promjenu ponašanja. Ukoliko im se znatno mijenja rutina, sigurno je da će psi reagirati, pri čemu nije moguće predvidjeti na koji način. Ponekad ono što generira promjene nije lako otkriti pa je nužno detaljno preispitivanje okolnosti u kojima živi pas. Kako potištenost u pasa najčešće prati ozbiljne poremetnje zdravstvenog stanja, potrebno je napraviti klinički i dijagnostički pregledom provjerite zdravstveno stanje Vašeg ljubimca kod veterinara.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: U početku je štenac obavljao nuždu svugdje po kući, no u zadnje vrijeme primjećujem kako vrši nuždu na balkonu ili ispred ulaznih vrata, rijetko kad se dogodi da je obavi negdje drugdje u kući. Jako puno šetamo s njim, ali nikada ne obavlja nuždu dok je na uzici, nego čim dođemo doma odma trči na balkon ili u hodnik ispred vrata. Uzicu smo mu stavili tek nedavno, možda ima tjedan dana. Ponekad ju grize, a ponekad ne. To je stvarno rijetkost.  Muči me već to kako ga naučiti da vrši nuždu dok šetamo i dok je na uzici. Prije uzice, sasvim normalno je obavljao nuždu vani, no čim izađe sa uzicom, neće.  Hvala, Anđelina O: Psi komuniciraju na različite načine: stavom tijela i ponašanjem, glasanjem te mirisnim oznakama. U fecesu i izmetu pasa nalaze se tvari specifičnog mirisa (feromoni) koji prenose podatke o pojedinoj životinji. Vaše štene još nije shvatilo da nuždu treba obavljati vani. Ono još ne raspoznaje mirise koje ostavljaju drugi odrasli psi kako bi obilježili teritorij. S vremenom će štene samo shvatiti da nuždu treba obavljati vani jer u svojem domu nema potrebe obilježavati teritorij koji je ionako njegov. Štenci do  6. mjeseca života ima potrebu za češćim mokrenjem, nemaju razvijene kontrole i funkcije mišićnog sfinktera mokraćnog mjehura, čija je  uloga zadržavanju mokraće unutar mokraćnog mjehura te njeno otpuštanje po potrebi. Kod obavljanja nužde, prije nego čučnu, obično se vrte u krug njuškajući po podu. Kad počnu ove vidljive radnje, odmah psa izvedite van. Kad počne obavljati nuždu na dobrom mjestu, budite mirni i tiho govorite riječi koje ste odlučili povezati s nuždom. Te riječi koristite uvijek kad štene vrši nuždu, kako bi ih povezalo s nuždom. Kad završi, nagradite ga i tada ostanite s njim duže vani jer većina pasa uživa kad su vani. Najbolji način da naučite štene da obavi nuždu vani je da ga što češće izvodite u šetnju, da ga nagradite svaki put kada obavi nuždu vani nečime što jako voli, npr. poslasticom za štence. Također, verbalno ga pokudite kada nuždu obavi doma, ali samo ako ste "uhvatili" u trenutku kad obavlja nuždu ili odmah neposredno nakon toga, jer u suprotnom - ako je od obavljanja nužde do Vašeg otkrića prošlo neko vrijeme - štene neće shvatiti zašto je kažnjeno. Štene nikako ne kažnjavajte fizički. Psi imaju potrebu obavljanja nužde nakon spavanja, obroka, igre ili uzbuđenja. Pokušajte napraviti raspored šetnji prema bioritmu svoga psa ili kada primjetite da se vrti u krug i njuška po podu, odmah ga izvedite u šetnju. Štenci se često i zbune pa teže shvate potrebne radnje. Ako je psić vršio nuždu vani bez povodca, a sada sa povodcem to ne želi, oslobodite ga povodca u jednom dijelu šetnje. Često se dogodi kod nekih pasa da ne žele obavljati nuždu bez oslobađanja od povodca. Potrebna im je rutina, ponavljanje radnji i ponavljanje mjesta šetnje. Psi vole "svoje staze"pa ćete primjetiti da pas obavlja nuždu na istim mjestima pa i onda kada odrastu. Vaše štene je malo i nema majku koja bi mu mogla na psećem jeziku pokazati pravila kućnog reda, stoga se naoružajte strpljenjem iduća 4 mjeseca.