Pitajte veterinara

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim Vas za odgovor. Imam psa starog 11 godina, mješanca jazavčara i terijera, ima 20 kg. Ima stalnih problema sa bolovima u uhu. Pas ima analne vrećice, ali mu ne možemo čistiti, jer je jako agresivan i ne može mu se nikako to izvesti. Također mu uho ne možemo dati čistiti, jer ne dopušta, kao ni kapanje kapljica u uho. Već smo nekoliko puta kupovali kod veterinara tablete za bolove kao i antibiotik, ali samo mu je trenutno pomoglo, ponovo mu se bol javi sljedeći dan i tako uvijek. Uzimao je tablete: Norocarp, Medrol, Synulox ali mu nije pomoglo. Davali smo mu i Lupocet, ali ne preporuča se, iako mu niti to ne pomaže. Molim Vas recite mi što da učinim, kako da mu pomognem. Bolovi u uhu su mu jaki i glavicom trese, a u noći jauče od boli. Hvala za odgovor! Lijep pozdrav! Željka O: Upale uha javljaju se dosta često kod pasa, a mogu zahvatiti vanjsko, srednje i unutarnje uho. Upala zvukovoda izaziva slabiju ili pak vrlo jaku  bol i neugodu. Pas trese glavom, češe se po uhu, reagira bolno pri pregledu uha. U zvukovodu se može nalaziti manja ili veća količina sadržaja čiji izgled ovisi o etiologiji odnosno uzroku upale. Uzroci upale mogu biti alergije (atopije, preosjetljivost na hranu), infekcije (bakterijske ili gljivične), paraziti (ušni šugarci), strana tijela (npr. travke), različite autoimune bolesti i endokrinološki poremećaji, anatomske nepravilnosti (suženi kanal, prevelika količina dlaka u zvukovodu, teške obješene uši). Liječenje treba provesti temeljito sa ciljanom terapijom. Za početak je prvo potrebno postaviti točnu dijagnozu. Da bi se to učinilo potrebno je napraviti opći pregled i pregled zvukovoda. Unutrašnjost zvukovoda se pregledava pomoću otoskopa. Na taj način se može vidjeti stanje i prohodnost vanjskog zvukovoda, prisutnost i izgled cerumena, stanje bubnjića, eventualnu prisutnost stranog tijela, itd. Uzimanjem brisa, dobija se materijal za bakteriološku, parazitološku ili mikološku pretragu, na temelju kojih se može identificirati uzročnik i odrediti ciljana terapija ( npr. određivanje odgovarajućeg antibiotika pomoću antibiograma). Spomenula sam strano tijelo kao uzrok upale uha. Najčešće se radi o travkama (npr. stoklas) koje uđu u zvukovod i svojim oštrim vrhom oštećuju njegovu stjenku, a mogu dovesti i do perforacije bubnjića. To, naravno, izaziva veliku bol. Upala srednjeg uha pasa i mačaka nastaje širenjem infekcije iz vanjskog  zvukovoda, Eustahijeve tube ili hematogeno. Najčešći uzročnici upale srednjeg uha su bakterije Staphylococcus sp., Pseudomonas aeruginosa, Proteus mirablis i Escherichia coli. Kod kronične upale vanjskog zvukovoda sa prisutnim upalnim sekretom, može doći do ulcerozne upale bubnjića i kao posljedica toga do njegove perforacije. Nažalost, u ovom slučaju, kod Vašeg psa se ne može izbjeći veterinarska intervencija. Savjetujem Vam da se ponovo obratite veterinaru,  kako bi ponovo pregledao psa i postavio dijagnozu. Nakon što se odredi odgovarajuća terapija potrebno ju je dosljedno i temeljito provoditi da bi došlo do izlječenja. Zatražite pomoć od veterinara da Vam pokaže kako da obuzdate i sputate psa prilikom davanja terapije. Također Vam savjetujem da ne dajete psu humane lijekove poput Lupoceta, Ketonala, Voltarena i slično jer mu mogu ozbiljno naškoditi.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa kojeg ću uskoro udomiti pa me zanima kako to ide u vezi čipa. Trebam li dovesti psa i promijeniti drugi čip ili nešto drugo mogu napraviti? Ivona O: Mikročip je sredstvo za trajno  označavanje životinja, a izgleda kao  malena kapsula ovalnog oblika veličine zrna riže. U njemu se nalazi jedinstveni identifikacijski broj, a izrađen je od stabilnog, čvrstog materijala kako ga organizam ne bi odbacio.   Aplikacija mikročipa je jednokratna, mikročip je trajan i prati psa od označavanja do kraja života. Očitavanje identifikacijskog broja s mikročipa obavlja se pomoću odgovarajućeg čitača kojeg moraju posjedovati sve ovlaštene veterinarske organizacije i privatna praksa.  Svakom čipu je dodijeljen jedinstveni 15 znamenkasti broj. Sustav označavanja koji se koristi u Republici Hrvatskoj osigurava jedinstvenost i neponovljivost mikročipa kao i samog broja dodijeljenog mikročipu. Prema Pravilniku o označavanju pasa (NN 72/10) Zakonodavac je propisao da su svi psi u Republici Hrvatskoj morali biti označeni mikročipom najkasnije do 13. lipnja 2011. godine, a štenci moraju biti čipirani najkasnije 90 dana po štenjenju. Svi psi koji su označeni mikročipom i cijepljeni protiv bjesnoće upisuju se u Središnji upisnik pasa koji je sastavni dio Središnjeg veterinarskog informacijskog sustava te je vlasništvo Uprave za veterinarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Identifikacijski broj unesen u zaštićenu bazu podataka otkriva podatke o vlasniku (adresa, broj telefona, OIB i sl.), o provedenim cijepljenjima te još neke informacije poput onih da li je pas kastriran. U slučaju promjene vlasnika mijenjaju se podaci u bazi i ostaju podaci o prethodnim skrbnicima, zbog čega je važno da se veterinari obavijeste o svakoj promjeni podataka. Dakle, da zaključim, čip kojeg pas ima se ne mijenja, nego mu ostaje trajno, a za promjenu podataka o vlasniku  u upisniku, obratite se u veterinarsku stanicu ili ambulantu gdje će kolege učiniti ono što je potrebno.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Mom trogodišnjem terijeru se nekada, obično kad spava, napravi pjenica na ustima. Probudi se i malo počne mljackati i stvori mu se ta pjena. To se događa možda jednom u mjesec dana, nekada rjeđe, nekada češće. Ne daje znakove da ga išta boli, obično samo promljacka i nastavi spavati. Zanima me je li to možda znak nekog problema sa želucem jer mali zna pojesti i malo mačje hrane, a tu i tamo ukrade i s tanjura nešto "ljudske" hrane. Obično ga hranimo sa kombinacijom suhe hrane (najviše voli Darling) i konzervica.Hvala unaprijed! O: Slina nastaje u slinskim žlijezdama odakle se kontinuirano izlučuje u usnu šupljinu. Fiziološka funkcija sline jest natapanje hrane kako bi zalogaj postao sklizak te rastavljanje nekih sastojaka hrane čime započinje proces probave. Centri u moždanom deblu koji kontoliraju produkciju sline podražuju se okusom u ustima kao i taktilnim stimulusima iz usne šupljine. Kada su ti centri podraženi, povećava se produkcija sline. Tako, većina patoloških procesa u usnoj šupljini, grlu pa i jednjaku povećavaju produkciju sline. Upaljena sluznica želuca također može refleksnim putevima pojačati slinjenje. Obilna produkcija sline nije uvijek uočljiva jer će bolesna životinja slinu gutati. Kod nekih životinja dolazi do prelijevanja sline izvan usne šupljine iako je produkcija sline normalna. U tom slučaju ne nalazimo nikakav patološki proces u ustima, već se obično radi o anatomskim anomalijama u građi usta ili usnica. Slinjenje je naizgled pojačano i u onim slučajevima kada životinja ne može gutati. Iako je tada produkcija normalna, slina istječe iz usne šupljine jer je otežano gutanje. Kod nekih pasmina pasa kao što je njemački bokser, nešto obilnije slinjenje u odnosu na druge pasmine, smatramo normalnim. Takav pas slini naizgled više nego drugi psi, no zapravo je to posljedica specifične građe  i nije povezano sa patologijom. Kada je prisutna lezija u usnoj šupljini bilo da se radi o rani, stranom tijelu ili bolnom zubu, životinja će često odbiti uzimanje tvrde hrane. Oštećenja sluznice mogu izazvati toksične tvari kao i korozivna sredstva za čišćenje. Može se raditi o problemima sa zubima, jezikom, desnima. Slinjenje se može javiti i kod nekih sistemskih oboljenja kao što su neke bolesti jetre. Ukoliko primjetite da se slinjenje često pojavljuje i promijeni opće stanje psa, savjetujem Vam da se obratite veterinaru.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štene bernardinca, staro 2 i pol mjeseca. Ima nekakav mjehurčić, kesicu, kako već da nazovem, kao da je voda unutra... Nalazi se blizu spolovila, na stomaku, pa me zanima o čemu bi se moglo raditi? Givanildo O: Prema opisanom, a i prema dobi ljubimca, moguće je da se radi o herniji (kila). Jedna od češćih hernija u štenaca jest pupčana (umbilikalna) hernija. Pupčanu herniju kod štenadi prepoznajemo kao malenu oteklinu na središnjem dijelu trbuha - na mjestu gdje se nalazi pupak. Na dodir je obično mekana, bezbolna, a ponekad i reponibilna -  nestane dodirom, tj. sadržaj kile se pritiskom može povući u trbušnu šupljinu. Smatra se da je njen nastanak u direktnoj vezi s embrionalnim rastom i razvojem. Naime, ventralna stijenka trbuha se formira tijekom embrionalnog razvoja na način da se dijelovi buduće stijenke spajaju i formiraju otvor kroz koji prolazi pupčana vrpca. Nakon rođenja taj se otvor zatvara, a na njegovom mjestu ostaje pupčani ožiljak. Ako se taj otvor ne zatvori pravovremeno, razvija se pupčana kila. Neka istraživanja su pokazala da u pojavi umbilikalne hernije postoje i određene pasminske predispozicije, odnosno genetska uvjetovanost. Tako, najčešće ih viđamo kod pasmina pekinezer i njihovih mješanaca, mopsa te kod pointera. Međutim, njihova pojava je moguća i kod svih drugih kako pasmina pasa tako i mješanaca i križanaca. Pojavnost pupčane hernije se može dovesti i u vezu s previše skraćenom pupčanom vrpcom. Naime, pupčana vrpca bi se trebala skratiti tako da ostane barem 3 cm duga. Također, trebalo bi u prvih nekoliko dana prevenirati da kujica lizajući i grickajući ostatak pupčanog tračka štenaca dodatno ga ne skrati te tako stvori preduvjete za pojavu hernije.  Kada su hernije male one obično sadrže samo mast. Ponekad u njoj može biti i crijevo ili drugi trbušni organi. Organi skliznu u vreću koja formira herniju, a prsten kroz koji skliznu u herniju se može stisnuti. Ukoliko dođe do stiskanja organa, to se manifestira jakom boli i povraćanjem. U tom slučaju hernija je na dodir topla i bolna te je neophodan hitni kirurški zahvat. Kod malih pupčanih hernija u kojima se nalazi samo mast, kirurško liječenje obično nije potrebno. No, ponekad se vlasnici takvih pasa ipak odluče odstraniti herniju iz čisto estetskih razloga kao i eventualne prevencije mogućih komplikacija. Malene hernije se s vremenom mogu smanjiti i kao takve često ne uzrokuju probleme. Ako je u herniji bilo koji trbušni organ, a najčešće je to crijevo, onda je operativni zahvat bolje obaviti što prije. Stoga Vam savjetujem da se s ljubimcem uputite kod svojeg veterinara. Isti će pregledati ljubimca kao i točno utvrditi što je posrijedi s njim, odnosno kakav je to mjehurić koji i opisujete kod svojeg ljubimca. U skladu s postavljenom dijagnozom, Vaš veterinar će moći odgovarajuće postupiti kao i dalje Vas savjetovati.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam problem s mužjakom, star 6 mjeseci, am. staff - crvenilo na spolovilu, i na tom mjestu mu je otpala dlaka? Neka alergija ili? Planiram ubrzo posjetiti veterinara, naravno. Vaše mišljenje? Alergija na što? I zašto upravo samo na tom mjestu? Zahvaljujem na razumijevanju. Lijep pozdrav. O: Kod većine pasa se na otvoru prepucija uvijek primjećuje manja ili veća količina sivkastog-žutog iscjetka, a da pritom pas ne pokazuje nikakve znakove oboljenja. Veće količine iscjetka su posljedica  upalnog procesa na prepuciju, najčešći uzrok je bakteriološki. Kod upale prepucija, klinička slika se očituje većom količinom iscjetka različite boje, crvenilom po koži,  ponekad je prisutan i otok. Opće stanje se znatno ne mijenja, ali pas pokazuje nemir i stalno pokušava otkloniti sekret i ublažiti bol. Upalu prepucija mogu izazvati larve muha, pojavljuju se kod neuredno držanih pasa ili kod onih koji na prepuciju imaju manje ili veće rane. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda penisa i prepucija. Osobita se pozornost postavlja na prisutnost ozljeda, stranih tijela. Bakterijska kultura i citološka analiza iscjetka potrebna je u identifikaciji uzročnika te točne preporuke antibiotske terapije. Liječenje blagih oblika upala vrši se održavanjem penisa i prepucija čistim, ispiranjem fiziološkom otopinom te stavljanjem zaštitnog ovratnika u svrhu sprječavanja lizanja. Za prevenciju treba slijediti upute Vašeg veterinara o liječenju i redovito davati preporučenu terapiju. Preporučujem Vam da svakako posjetite veterinara koji će na osnovu pregleda dijagnosticirati problem te preporučiti odgovarajuću terapiju.

 Odgovara: Dinko Kralik, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam ženku westija staru 2 godine, do sada nije imala nikakve bolesti. Prije nekih mjesec dana desno uho joj se jako zacrvenilo i stalno se češe. Veterinar mi je dao kapi, ali nije prošlo, bilo je malo bolje i opet se pojavilo. Potom je dobila injekcije, antibiotik,  i opet nije prošlo. Recite mi, molim vas, što da napravim.Veliki pozdrav, Meri O: Trebalo bi razlučiti radi li se o upali uha, pa je Vaša ljubimica zbog nelagode i boli grebanjem ozlijedila uho, ili je proces na vanjskoj površini uha. Upala uha može biti  bakterijske, gljivične ili parazitarne (grinja) etiologije. Ukoliko je u pitanju parazitarna invazija, antibiotik neće pomoći i neće doći do pomaka na bolje. Neki psi su skloniji čestim upalama uha. Upale uha možete spriječiti ili barem smanjiti učestalost redovitom higijenom ušiju za to namijenjenim sredstvima koja su dostupna i u našim dućanima. Prorijeđivanjem dlaka u samom uhu da bi uho bila prozračnije, smanjuje se mogućnost  invazije anaerobnih bakterija. Budući da u slučaju Vaše ljubimice ne znamo točan uzrok koji je doveo do ozljede, trebalo bi napraviti dermatološki pregled da se isključi kožna bolest, izvaditi eventualno krv radi sumnje na alergije, pregledati analne žlijezde i, najvažnije, ponoviti  pregled uha. Budući da ne znam koje je kapi i antibiotike Vaša ljubimica dobila, savjetujem Vam da razgovarate s Vašim veterinarom da se, ukoliko dani lijekovi neće utjecati na nalaz, uzme bris iz uha i pošalje na analizu kako bi se saznalo postoji li u ušima neka patogena bakterija ili gljivica. U skladu s pretragama i nalazima ćete započeti s terapijom.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Meni bi trebalo nekoliko informacija o ponašanju/navikama odraslih mužjaka nakon kastracije. Naime, imam mješanca belgijskog ovčara i neke nepoznanice (pretpostavljam na pit bulla ili nešto slično), starog 2.5 godine. Mene zanima da li će nakon kastracije izgubiti potrebu da čuva svoj teritorij (mislim na kuću i dvorište, ne svaki stup koji obilježi) i da li će smanjiti netrpeljivost prema drugim mužjacima koje sreće u šetnji i društvu, kako će kastracija utjecati na njegovu aktivnost (jer to obožavam kod njega) i prehranu?Hvala unaprijed!Domagoj O: Testosteron je hormon koji višestruko utječe na psihofizičke karakteristike životinja. Gubitkom ovog hormona mužjaci postaju nezainteresirani za parenje te se time gubi agresivnost prema drugim mužjacima kao i teritorijalnost koje su važne komponente u održanju vrste. Potreba za obilježavanjem teritorija će se umanjiti, ali kako psi svoja dvorišta čuvaju zbog integriteta skupine, pas će nastaviti čuvati dvorište. Kastrirani psi u pravilu imaju pojačan apetit te im je važno promijeniti prehranu. S tim ciljem su osmišljeni programi niskokalorične vrijednosti, a bogati vlaknima koja podržavaju dobru probavu i pružaju osjećaj sitosti. Aktivnost i potreba za kretanjem svakako zavisi o pasmini i temperamentu te se i u tom smislu, uz održavanje redovne aktivnosti i dobre kondicije ništa značajno neće promijeniti.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Zanima me da li se javljaju, i ako da koji, problemi pri kupnji psa starog 8 mjeseci ili godinu dana. Naime, razmatram kupovinu čivava koje su starosne dobi 8 mjeseci i godinu dana, ali se bojim kako će pas reagirati i kako će podnijeti odvajanje od sadašnjih vlasnika, s obzirom da nije više štene i da je prošlo vrijeme od 3 mjeseca koje je idealno za odvajanje. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Srdačno, Iva O: Socijalizacija i učenje pravila ponašanja šteneta jesu procesi koje je dobro početi primjenjivati u dobi već od 8 tjedana šteneta, te se do šest mjeseci starosti ti oblici ponašanja ustaljuju kao što ste i sami naveli, no svaki dolazak u novu obitelj, štencu predstavlja promjenu njegovog čopora.  Prema tome, prilagođavanje novim pravilima i uvjetima koje nalaže "novi čopor" biti će svakako izazov za male čivave.  Međutim, psi  drugačije gledaju na svijet, za razliku od nas, ukoliko im bude u novoj obitelji pruženo dovoljno ljubavi, poštovanja i interakcije da se doista osjećaju kao čovjekov najbolji prijatelj, ne vidim razloga zbog čega one ne bi mogle postati Vaše prisno društvo, odnosno zašto im u Vašoj obitelji ne bi bilo dobro kao i do sada. Dakle, rekli smo da štene novu obitelj doživljava kao novi čopor koji ga je prihvatio i to je  prilika za Vas da od početka krenete postavljati i kreirati svoja pravila u čoporu. Svakako će u tome biti izazova s obzirom na to da su psi navikli do sada na jedan način funkcioniranja, od toga gdje spavaju, hrane se, kada je vrijeme za šetnju i dr. Preporuka bi svakako bila da dobro istražite uvjete u kojima su psi sada držani, koji su im dnevni rituali, ako postoje neka od neželjnih ponašanja koja su to, te ćete se ustvari donekle morati i Vi prilagoditi njihovim već usađenim navikama. Kako su dva psa u pitanju i odgovornost je dvostruka, ali će na neki način i lakše kompenzirati promjenu okoline. U svakom slučaju morat ćete kompenzirati njihove već stečene rituale i Vaša pravila koja želite da se poštuju. Ne bi smjeli biti niti preblagi i popustljivi jer psi dolaze u novi čopor i postoji vrlo velika šansa da će se u njemu pokušati nametnuti kao dominantni. Morate ima pokazati da, koliko god Vam je stalo do njih, da su u Vašoj obitelji oni voljeni, ali hijerarhijski na poslijednjem mijestu. Prilikom učenja novih pravila treba izbjegavati fizičke kazne za krive postupke i zamjeniti ih s nagradama i maženjem u trenucima ispravnog ponašanja. Čivave treba navoditi na ispravno ponašanje tako da ih hvalite kada poštuju Vaša pravila naravno to ćete učiniti blagim glasom, dodirom ruke i nagradom u obliku poslastica. Nagrada ili kazna treba uslijediti neposredno u nekoliko sekundi nakon postupka kako bi štene povezalo uzrok i posljedicu. Naknadno kažnjavanje nema učinka. Ukoliko se odlučite na taj korak da u svoj život prihvatite čivave, svakako bi bilo dobro da se obratite za savjet stučnim osobama iz područja psihologije pasa, priključite edukacijskim radionicama i da čitate neku od knjiga napisanih na tu temu, npr. danas popularnog Cesara Millana.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Moj pas ima 8 godina i nedavno smo ga kastrirali, no sada ima problem sa probavom i stolicom. Već dugo jede hranu iz trgovačkog centra Lidl jer samo to želi jesti, ali mu želimo promjeniti hranu za njegovu dob. Imate li savjet koja je hrana lako probavljiva za njemačkog ovčara, da mu olakšam stolicu?Unaprijed hvala, Srebrenka O: Cilj ishrane starijih, zdravih pasa je da usporimo ili spriječimo napredovanje metaboličkih procesa povezanih sa starenjem i na taj način produžimo život. Da bismo to postigli moramo održavati idealnu tjelesnu težinu, poznavati zdravstvene probleme te ukoliko boluju od kroničnih bolesti, nastojimo pravilnom prehranom ublažiti simptome i usporiti razvoj oboljenja. Prehrana starijih pasa ovisi o njihovoj veličini. Stariji psi manje su aktivni pa im je potrebna hrana s manje kalorija. Hrana mora imati reduciranu količinu proteina, fosfora i natrija zbog toga što su vrlo često prisutne promjene na bubrezima i kardiovaskularnom sustavu. Potrebno je povećati unos vitamina A, vitamina B kompleksa te vitamina E zbog promjena koje se događaju na probavnom sustavu i metabolizmu. Kako se metabolizam starijeg psa usporava, uz uobičajenu ishranu pas se počinje debljati, zato starijem psu treba općenito manje, lako probavljive  hrane podijeljene u veći broj obroka, 2–3 na dan i  jako je važno prilagoditi ishranu takvim promjenama. Pet centar nudi veliki izbor „senior“ hrana,  primjerice Brit Care Senior, Eukanuba Sensitive digestion, Hill's Sensitive stomach, Royal Canin Maxi Sensible... Pozivamo Vas da nas posjetite te Vam stojimo na raspolaganju za sve dodatne informacije o pojedinim hranama i pomoć pri odabiru hrane prikladne specifičnim potrebama Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam veliki problem, naime već tri godine moje dobermanke ne ostaju skotne. Radi se o zdravim, mladim,z relim ženkama, u dobroj kndiciji, stare su između 2,5 i 3 godine, ženke su od različitih majki i očeva. Do tada nikada nisam imao problema s plodnošću, uglavnom su majke od ovih ženki redovito ostajale plodne i kotile su između 8 i 12 štenaca. Problem se pojavio, imam osjećaj, od kad sam pse počeo hraniti mesom. Kako točno ustanoviti uzrok neplodnosti, da li postoje kakve krvne pretrage ili slično? Radi se o 6 ženki vrhunskog porijekla.  O: Uzroci neplodnosti u kuja mogu biti različite etiologije. Tako, kod kuja se zna pojaviti skraćeni intraestrusni interval s posljedičnom neplodnosti zbog "slabije" involucije maternice, produljeni interestrusni interval (tiho tjeranje), split estrus (znakovi tjeranja neposredno pred ovulaciju, koja izostaje, nestaju te se ponovno pojavljuju kroz nekoliko dana ili tjedana), ciste na jajnicima (folikularne, lutealne), hipotireoidizam, sistemska oboljenja, eventualne spolne bolesti, prirođena ili stečena patološka stanja, greške u hranidbi i iskorištavanju životinje,... Zbog svega prije navedenog te osiguranja zdravlja ljubimca izrazito bitno je utvrđivanje zdravstvenog stanja ljubimca te reproduktivne sposobnosti jedinke. Za to je nužno odvesti ljubimce kod veterinara, izvršiti klinički pregled, ginekološke pretrage te sve druge pretrage ovisno o potrebi i situaciji u kojoj se nalaze ljubimci. Također, uputno je i utvrditi koncentraciju progesterona u plazmi, obaviti vaginalnu citologiju, vaginoskopiju, ultrazvuk,... Na temelju same anamneze, dobiti će se uvid i u prehrambene navike kao i nutritivnu vrijednost obroka koje ljubimci dobivaju na dnevnoj osnovi kao i njihov eventualni utjecaj na neplodnost kuja. Također, ljubimci će se pregledati na eventualnu prisutnost pojedinih mikroorganizama koji mogu utjecati na plodnost:- specifični uzročnici infekcija - npr. uzročnici bruceloze, toksoplazmoze, herpes virusi, adenovirusi,...,- oportunistički mikroorganizmi - normalna mikroflora spolnih organa koja pod određenim uvjetima može dovesti do pojave infekcije,- uzročnici sistemskih oboljenja - indirektni utjecaj na plodnost. Naime, na takav način se dobiva uvid u zdravlje ljubimca te stanje reproduktivna sustava. Također, može se i odrediti najprikladniji termin za umjetno osjemenjivanje ili pripuštanje ženki (po potrebi). Više o umjetnom osjemenjivanju možete saznati i u mom ranijem odgovoru Umjetno osjemenjivanje. Stoga Vam i savjetujem da se s ljubimcima obratite svojem veterinaru ili da se obratite stručnjacima s područja reprodukcije na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu Klinika za porodništvo. Oni će nakon pregleda te svih dodatnih pretraga biti u mogućnosti odrediti najprikladniji pristup u rješavanju postojećeg problema te Vas u skladu s njim dalje savjetovati.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam ženkicu shitzua staru 2,5 godine, prvo tjeranje joj je bilo sa 6 mjeseci, od tada se tjera svakih šest mjeseci. Sada smo je odlučili pariti prvi puta,da jednom ima mlade da osjeti majčinstvo, nemamo  namjere kastrirati je. Deseti dan od kad je krenulo krvarenje dali smo je pariti s mužjakom, no tri dana uzastopce smo dolazili mužjaku. Mužjaku je također bilo prvo parenje, ali nije znao kako, čak mu je i prijatelj probao pomoći, međutim ništa... Da napomenem ona nije tjerala mužjaka od sebe, dapače nudila mu se. Pošto ništa nije bilo, četvrti dan otišli smo kod drugoga, koji ima iskustva iza sebe, kao da je nešto bilo, no nisu se spojili... Pa sada ne znam postoji li mogućnost da je uspio nešto s obzirom na to da se nisu spojili? Također, mužjak je nakon toga malo puštao kapljice krvi i ukočio se, nakon toga ništa više nije mogao napraviti. Da budemo sigurni, otišli smo i peti dan, ali tri puta je probao ,ovaj puta ništa nije napravio i opet se ukočio, i par kaplica krvi je puštao. Da li je to u redu s mužjakom? Lijepi pozdrav! Unaprijed zahvaljujem! IvanaO: O parenju pasa pisala sam u ranijem odgovoru Parenje pasa / Optimalna dob za parenje i ponašanje kuje. U abnormalnosti kod mužjaka spadaju impotentia coeundi kada pas nije zainteresiran za ženku te impotentia generandi kada pas zaskoči ženku, ali je ne oplodi. Psi nakon skoka moraju ostati spojeni.  Pregledom penisa mogu se otkriti nepravilnosti koji onemogućuju parenje.  Reproduktivni pregled  obuhvaća pregled genitalnog sustava, reagiranje na ženku u estrusu te skupljanje sjemena kako bi se ustanovi broj funkcionalnih spermija u ejakulatu. Svako oštećenje kontinuiteta kože i sluznice te otekline mogu pri aktu parenja izazvati dodatnu bolnost te se u ejakulatu mužjaka psa mogu pronaći eritrociti, leukociti i bakterije, koje direktno smanjuju aktivnost spermija, čiji je rezultat neuspješno parenje.  Pregled testisa uključuje veličinu i mekanost pri dodiru, ako je pojačana upućuju na slabu kvalitetu sjemena. Otekline i upaljena koža na području spolovila utječu na termoregulaciju spolnih organa (testisa) te isto smanjuju kvalitetu sjemena. Na kvalitetu sjemena utječe i spuštenost oba testisa. Stvaranje spermija je limitirano ako je tjelesna kondicija loša. Vrlo je bitna dob mužjaka, naime premlad pas ne može oploditi ženku. U reproduktivni pregled spada i pregled prostate te test na infekcije prostate i tumor u testisima. Traume penisa i okolnog tkiva su česti u pasa, a mogu doći prilikom napada drugog psa, neuspješnog skoka preko ograde ili zida, trauma vezanih uz parenje i sl. Iscjedak iz područja spolovila mužjaka, moguć je ako pas ima balanopostitis - upalu penisa i prepucija. Različiti uzroci ga mogu izazvati, primjerice  ozljede, bakterijske infekcije, fimoza i tumori. Balanopostitis prate sljedeći simptomi: žuti ili zeleno-žuti iscjedak (gnoj) vidljiv na vrhu penisa ili prepucija neugodnog mirisa, ponekad i krvavi iscjedak, moguće je i otečenje i upala u području oko penisa i prepucija, prekomjerno lizanje prepucija, neugoda i manjak interesa za parenjem a kod težih infekcija letargija, vrućica te gubitak apetita. Da bi parenje bilo uspješno vrlo je važno i točno odrediti dan kada je kuja spremna za parenje (ovulacija). Također, kuje mogu biti pod utjecajem stresa (putovanje do mužjaka, veliki mužjak, previše ljudi...). Preporuka je i sistematski pregled kuje.  Budući da je bez pregleda i potrebnih nalaza teško reći o čemu se radi, najbolje bi bilo da, radi točne dijagnostike, mužjaka odvedete na pregled kod veterinara kako bi se napravila kompletna krvna slika, analizu urina, UZV bubrega, mokraćnog mjehura, RTG abdomena, prostate. Parenje je potrebno prilagoditi kuji i mužjaku, kako u prostoru tako im i dati vrijeme upoznavanja. Stoga, preporučujem da obavite preglede i pripremite se za iduće parenje.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Uzela sam Ectoband antiparazitsku ogrlicu za psa. Ono što mene zanima, a ne piše nigdje jest način primjene. Znači, treba lijea pas stalno nositi ili se može skinuti kad je kući? U slučaju da mora cijelo vrijeme nositi ovratnik, koliko je to vremenski? Nekoliko tjedana, mjeseci...? I treba li onda pas cijeli život nositi takve ogrlice ili ima neko vrijeme da ne mora? Unaprijed zahvaljujem.S poštovanjem, Martina  O: HOBBY Dog Ectoband ogrlica za pse protiv buha i krpelja namijenjena je suzbijanju buha  i krpelja na psima. Djelatna tvar u njoj je diazinon koji spada u organofosforne spojeve.  Ogrlica  se, neposredno prije stavljanja psu oko vrata, izvadi iz kutije i plastificirane vrećice. Treba provjeriti da je ovratnik dobro pričvršćen, a dobro je postavljen ako se životinji između njega i vrata mogu ugurati dva prsta. Suvišni dio trake koja viri kroz kopču treba odrezati. Povremeno treba provjeriti da ovratnik nije stegnut prejako i da životinju ne draži. Ako se primijeti da je koža psa ispod ogrlice zacrvenjena, treba ga skinuti. Takve alergijske reakcije veoma su rijetke. Antiparazitskia ogrlica za psa se ne smije  stavljati bolesnim psima i jedinkama u stadiju oporavka, dojnim kujama, štenadi mlađoj od 6 mjeseci,  psima koji su istodobno, ili u proteklih 7 dana, tretirani nekim drugim ektoparazitikom. Psima se ne smije dopustiti da grizu ogrlicu ili njezine dijelove. Ako pas proguta dio ovratnika mogu se javiti znakovi intoksikacije.  Voda ne umanjuje aniparazitski učinak ovratnika. Zato ga nije nužno skinuti kad se životinja kupa ili je izvan kuće na kiši. Kao i za sve druge antiparazitske ogrlice vrijedi pravilo da trebaju stalno biti na životinji i da ih se ne skida za vrijeme boravka u kući. Aktivne tvari, koje se nalaze u samoj ogrlici, oslobađaju se iz ovratnika te se kristaliziraju na njegovoj površini. Ektoparazitik se u obliku sitnih čestica praška postepeno se raspoređuje po koži i dlaci. Ogrlica zadržava djelovanje kroz 4-5 mjeseci. Ectoband ogrlice se ne smije  primjenjivati istodobno sa spojevima koji koče aktivnost AChE (npr. karbamati), s parasimpatomimeticima (npr. pirantel) ili neurolepticima (derivati fenotiazina). Mala djeca i dojenčad ne smiju se igrati sa ogrlicom. Nakon što se psu stavi ovratnik, ruke treba oprati vodom i sapunom, a osobe kojima je liječnik savjetovao da izbjegavaju dodir sa sredstvima antikolinergičnim učinkom (npr. organofosfati), ne smiju rukovati ovratnikom. Budući da su ektoparaziti (buhe, krpelji, itd.) stalno prisutni , preporuka je da se antiparazitici za zaštitu u od vanjskih parazita primjenjuju kontinuirano cijele godine.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Od jučer ili prekjučer, nisam sigurna, moja zlatna retriverica (09.05. puni 5 godina) pije više vode nego uobičajeno. Malo sam pogledala po internetu o čemu bi mogla biti riječ i jako sam se uplašila. Pijenje vode nije previše drastično, ali opet pije više nego inače. Sad me zanima je li nužno mora biti opasno i jeli mora biti neka bolest? Trenutno se hrani isključivo Royal Canin Hypoallergenicom, jede tu hranu od 28.02. zbog problema sa češanjem i trenutno prima terapiju tabletama Medrol 2x1 (ujutro i navečer) i pije Enroxil 1x1 (terapiju prima isto zbog intenzivnog češanja). Bila bih vam jako zahvalna kada bi mi što prije odgovorili jer sam jako uplašena. Hvala unaprijed. Lijepi pozdrav, Nina O: Bez obzira na starost životinje, pojačani unos tekućine i posljedično pojačano mokrenje u većini slučajeva upućuju na neki zdravstveni problem. Općenito o polidipsiji u pasa možete pročitati u ranije objavljenom odgovoru kolegice Ljiljane Vrhovac Uzur, univ.mag.med.vet., naslovljenom Povećana žeđ i unos veće količine vode (polidipsija) uz pojačano mokrenje (poliurija). Osim uzroka koje je kolegica navela u priloženom odgovoru, moram spomenuti kako je ponekad moguće ovo stanje kategorizirati i kao fiziološki proces (npr. pas koji jede suhu, dehidriranu hranu će piti više vode od onog koji jede mokru hranu, a nerijetko se ovo događa i kod promjene proizvođača hrane što se povezuje sa različitim sastavom hrana i metabolizma psa). Također, više temperature zraka, kao i suh zrak, imaju za posljedicu pojačani unos tekućine. Kako se pojačana žeđ manifestira unosom većih količina vode, ovo obično rezultira i poliurijom (učestalim mokrenjem). Polidipsija i poliurija se također mogu smatrati i ranim znacima određenih bolesti: zatajenja bubrega, diabetes mellitusa, piometre (gnojna upala maternice), bolesti jetre, hiperkalcemije ili problema sa štitnom žlijezdom. Primjena nekih lijekova također ima za posljedicu polidipsiju – kortikosteroidi (Medrol je kortikosteroid za sustavnu primjenu iz skupine glukokortikoida) i diuretici. Životinje različito reagiraju na glukokortikoide pa je stoga i doziranje individualno. Doze navedene kod pojedinih glukokortikoida samo su orijentacione, te najpovoljnije doze treba utvrditi za svaku pojedinu životinju. Ako se kratkotrajno upotrebljavaju, glukokortikoidi rijetko djeluju nepovoljno na organizam, ali kod dulje upotrebe, a osobito u visokim dozama, popratno se djelovanje sve više ispoljava. Doza i vrijeme terapije ovise o indikaciji, veličini životinje i tjelesnoj masi. Smatra se da psi normalno dnevno popiju 20-40 ml vode na pola kilograma tjelesne težine. Sve što prelazi prije navedene vrijednosti mogli bismo kategorizirati kao pojačano uzimanje vode (polidipsija). Tako, u sljedećih nekoliko dana (1-2 dana) izmjerite količinu vode koju dnevno unese Vaša ljubimica prema njenoj tjelesnoj težini. Preporučujem Vam da o dobivenom rezultatu obavijestite Vašeg veterinara, a ako se radi o povišenim vrijednostima dogovorite i kontrolni pregled u ambulanti kako bi se na osnovu dodatnih pretraga identificirao uzrok i prema tome poduzelo primjereno liječenje, odnosno ukoliko se postavi sumnja na kortikosteroid, prilagodi dnevna doza.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam kujicu pekinezera staru 13 godina i zubi joj nisu nikada čišćeni od kamenca. Sad su već, naravno, puni kamenca i naslaga, i zadah joj je grozan. Znam da sam to trebala odavno obaviti, ali nisam, sad što je - tu je. Uglavnom, već dugo me muče ti njeni zubi i svaki dan se predomislim u vezi uklanjanja kod veterinara.  Iskreno, previše me strah anestezije u njenim godinama. Bili smo neki dan i na pregledu srca iz tog razloga, i dijagnoza je mitralna insuficijencija I. stupnja. Zanima me da li postoji kakva alternativa uklanjanja kamenca u kućnoj varijanti, neki pripravci koji bi mogli otkloniti već ovako teške naslage? Također me zanima, koje su najgore varijante ukoliko se zubi ostave u ovakvom stanju, odnosno hoće li joj samo poispadati zubi s vremenom, ili to može dovesti do nekih težih stanja? Jednostavno ne mogu odvagnuti između direktnog ugrožavanja života psa anestezijom u tim godinama, naspram smanjene kvalitete života ukoliko se ništa ne poduzme. Emma O: O rizicima anestezije u starijih pasa pisala je kolegica u ranije objavljenom odgovoru naslovljenom: Anestezija i rizik za pacijenta / Čišćenje naslaga zubnog kamenca. Kao što je navedeno u priloženom odgovoru, možete pokušati sa sprejem za zube koji sadrži enzime, proizvođača Armonie Naturali. Ovi enzimi na sasvim prirodan način razlažu zubni plak, a za omekšavanje solidnijih naslaga kamenca je ipak potrebna dugotrajnija upotreba uz dodatno lagano isčetkavanje.  Zubni kamenac potiskuje zubno meso i stvara džepove u kojima se zadržavaju ostaci hrane. To je podloga za razvoj bakterija koje posljedično izazivaju upale različitog stupnja. Zubi se rasklimavaju i otpadaju, što u prehrani i kvaliteti života psa i nije znatan problem. Takve životinje se hrane mekom hranom iz konzervi ili mlakom vodom razmekšalom suhom hranom. Ono što predstavlja objektivnu opasnost su različiti upalni procesi na desnima. Najčešće se rješavaju antibioticima, a preveniraju upotrebom antiseptičkih gelova (npr. Stomodine gel, čija djelatna tvar je chlorxeksidin). Ovaj gel Vam preporučam ukoliko uočavate početne promjene na zubnom mesu. Promjene se mogu manifestirati kao tanka crvena crta iznad zuba, otekline ili crvenilo pojedinih zona u čeljusti. Ponekad se upalni procesi nemogu izliječiti antibioticima, a to je najčešće u onim fazama kada su zahvaćene dublje strukture koje tada treba očistiti i obraditi. Upalni procesi skriveni u dubljim strukturama potencijalan su izvor bakterija koje krvotokom mogu biti raznešene u organizam, što predstavlja ozbiljan problem. Kako biste na vrijeme otkrili i započeli s liječenjem upalnih stanja, svakako bi bilo dobro češće voditi kujicu na kontrolne preglede.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kuju njemačkog ovčara od 11 mjeseci. Nakon nekoliko dana njenog mirovanja primjetila sam iscjedak te je drugi dan odvedena veterinaru. Početa je tura s antibioticima prvenstveno da se snizi temperatura, terapija je trajala tjedan dana. Nakon analize brisa vagine koji je došao pozitivan (nalaz krvi uredan osim povišenih leukocita), ustanovljeno je da je riječ o stafilokoku koji ne mogu potući niti jednim antibiotikom. Sad me zanima da li postoji ikakva mogućnost kako bi se izbjegla kastracija te me zanima da li je doista jedina opcija vitaminizacija kuje (VMP) te čekanje ukoliko će se, s obzirom na dob kuje, uspjeti očistiti organizam te mi je preporučeno čekanje.Molim za Vaš savjet. Iva O: Općenito vaginalna infekcija ili vaginitis je termin kojim opisujemo upalu vagine. Vaginitis je češća pojava u pasa nego u mačaka, i to onih mlađih od godinu dana. U kuja koje se još nisu tjerale vaginitis obično nestaje gotovo i bez liječenja, nakon prvog estrusnog ciklusa, odnosno tjeranja. Uzroci vaginitisa najčešće nisu specifični, a neki od njih su: pretpubertetni vaginitis, strano tijelo unutar vaginalne šupljine, infekcija urinarnog sustava, kontaminacija urinom ili fecesom kod onih jedinki u kojih postoji anatomska anomalija (no, ona je obično već uočljiva odmah po rođenju), infekcije (bilo bakterijske ili virusne etiologije), neoplazije. Također, može se pojaviti i kao idiopatska upala, upala kod koje se ne poznaje pravi uzrok kao i uzrokovan i dugotrajnim liječenjem antibioticima. Naime, dugotrajno liječenje antibioticima može za posljedicu dovesti i do disbalansa normalne bakterijske flore rodnice s posljedičnim umnožavanjem patogenih mikroorganizama i razvojem upale. Naime, normalna bakterijska flora sastoji se od aerobnih bakterija (E. Coli, stafilokoki i streptokoki) te anaerobnih bakterija (Bacteroides spp., Peptostreptococcus spp). Treba spomenuti i druge bolesti koje mogu uzrokovati pojavu vaginitisa (dijabetes mellitus, upale urinarnog trakta,...) dovođenjem do pada opće otpornosti organizma te stvaranjem preduvjeta za razvoj infekcije. Klinički se kod vaginitisa mogu uočiti sljedeći simptomi: iscjedak iz vulve, prekomjerno lizanje vulvarnog područja, kapanje iscjetka, učestalo mokrenje, bježanje i privlačenje mužjaka (estrusni ciklus).... Dijagnoza vaginitisa se postavlja općim kliničkim pregledom u veterinarskoj ambulanti te dodatnim pretragama (kompletna krvna slika i biokemija krvi, analiza urina, vaginalna kultura i citologija te vaginoskopija). Na osnovi nalaza pretraga postavlja se dijagnoza te preporučuje odgovarajuća terapija. Vezano pak uz nalaz krvne slike, moram napomenuti kako su jedan od glavnih faktora obrane organizma leukociti. Ima ih više vrsta, od kojih svaka ima svoju funkciju. Organizam pojačano proizvodi leukocite u situacijama kada je zdravstveno stanje ugroženo različitim bakterijskim, virusnim ili gljivičnim infekcijama, kao i parazitarnim invazijama. Oni se proizvode u koštanoj srži i limfnim čvorovima. Smanjenje njihova broja zovemo leukopenija, a povećanje leukocitoza. Prema tome, povećanje ukupnog broja leukocita uz redovito i povišenu temperaturu, govori da u organizmu postoji žarište, odnosno infekcija, a zbog čega je Vaš veterinar i aplicirao antibiotik. Terapija vaginitisa liječi se na osnovu postavljene dijagnoze. Pretpuberteni vaginitis prolazi bez liječenja, nakon prvog tjeranja (pretpostavka je da se to događa zbog nezrelosti epitela samog porođajnog kanala ili slabijeg općeg imunološkog sistema); primjerena antibiotska terapija na osnovi antibiograma te eventualno ispiranje vagine i ukoliko je uzrok strano tijelo ili neoplazije, uklanjanje istog. Svakako je u svrhu otimalnog oporavka ključno redovito davanje lijekova propisanih od strane veterinara, a ako se simptomi ne povlače biti u kontaktu sa Vašim ambulantnim veterinarom kako bi se terapija prilagodila ili promijenila a na osnovu nalaza dodatnih pretraga. Općenito je vaginitis teško prevenirati, no održavanjem dlaka oko vulve kratkima i redovitim čišćenjem anogenitalne regije stanje se prilično dobro drži pod kontrolom. Moram napomenuti, a s obzirom na dob Vaše ljubimice kako se ženke velikih pasmina pasa počinju tjerati u dobi 10-12 mjeseci, pa se možda u Vaše kuje i radi o tjeranju kao nespecifičnom uzroku vaginitisa ili upale mukoznog dijela rodnice, odnosno pojave isjetka iz vagine čiji simptomi će se spontano povući nakon tjeranja. Vezano, pak, uz nalaz stafilokoka, kod životinja se nalazi na površini kože kao dio fiziološke flore, a najčešće uzrokuju lokalne infekcije na koži dok rjeđe, infekcije urogenitalnog i probavnog trakta. Stafilokokne infekcije mogu se prenositi direktnim kontaktom, kontaminiranim predmetima te zrakom. Kako se fiziološka flora u trenucima pada imuniteta može prekomjerno namnožiti te uzrokovati klinički vidljive simtpome upale, antibiotska terapija pomaže trenutno u suzbijanju prekomjerne namnožene populacije, no kako bi se biološka ravnoteža na koži očuvala nije niti cilj da se u potpunosti ukloni populacija stafilokoka. Narušavanje ravnoteže fiziološke bakterijske flore na koži i sluznicama omogućuje druge patološke procese odnosno upale uzrokovane drugim uzročnicima te je jedini način da se spriječe recidivi vaginitisa, održavanje genitalnog područja čistim i imuniteta na optimalnoj razini kvalitetnom ishranom i dodacima prehrani (npr. Pfizer VMP tablete). Što se, pak, kastracije tiče, odluku ćete morati donijeti u dogovoru s Vašim ambulantnim veterinarom koji će na osnovu poduzete terapije i kontrolnog pregleda procijeniti rizik, odnosno benefit nastalom stanju.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa mješanca collie starog 12 godina. Do prije 3 dana bio je vrlo vitalan, rado išao u šetnju i igrao se. Jedino što smo već duže vrijeme primjećivali je da je teže hodao uz stepenice (obzirom da mi stanujemo na 2. katu obiteljske kuće. U nedjelju sam primjetila da malo nakrivo drži glavu i lagano povremeno zašemeće ( kao da na momenat izgubi ravnotežu). Moram spomenuti da je malo i podeblji (zadnje vaganje bilo je 36 kg). Kad se penjao stepenicama prije 3 dana zaletio se i pao na stepenicama. Je li moguće da je tada doživio udar? Prema svim simptomima nekako sam stekla dojam da je dobio lagani moždani udar. Da li je to moguće i ima li šanse za oporavak? Naime on i dalje hoda ( doduše polako jer mu ne dozvoljavam da žuri)normalno jede i pije, izvodimo ga u kraće šetnje 3- 4 puta dnevno i dajem mu vitaminske tablete svaki dan. Količinu hrane smanjila sam mu za 1/3 i dajem mu 3 puta dnevno manje količine. Danas ga vodimo njegovom veterinaru na potpuni pregled. Koju hranu da mu kupim nakon ovoga? Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru, Dolores O: Moždani udar u pasa se javlja kada je poremećen dotok krvi u mozak ili zbog blokirane arterije (ishemični moždani udar) ili zbog krvarenja koje nastaje zbog rupture krvne žile u mozgu (hemoragični moždani udar). Za normalno funkcioniranje mozga, potrebni su glukoza i kisik, a njih donosi krv koja cirkulira kroz krvne žile. Prekidom normalne cirkulacije, prestaje opskrba tkiva sa kisikom i glukozom i dolazi do njegovog odumiranja. Uzroci nastanka moždanog udara mogu biti brojni. Najčešće se radi o embolusu ili trombu, ali uzrok može biti i  blokada arterije zbog bolesti bubrega, bolesti srca, Kušingove bolesti, diabetesa, povišenog krvnog tlaka ili bolesti štitnjače. Uzrok obstrukcije mogu biti i  tumori i paraziti. Ponekad se uzrok nastanka moždanog udara ne može otkriti. Kakve će posljedice imati pas, ovisi o mjestu i opsegu oštećenja krvne žile, a posljedično i okolnog tkiva. Općeniti simptomi su: naginjanje glave na jednu stranu, okretanje glave na suprotnu stranu od one na kojoj vlasnik zove psa, sljepoća, gubitak ravnoteže, letargija, gubitak kontrole nad mjehurom i mokrenjem, promjene u vladanju. Ne postoji dobna, spolna ili pasminska predispozicija za pojavu  moždanog udara kod pasa. Kod sumnje na moždani udar veterinar će napraviti klinički pregled pažljivo prateći simptome i sve potrebne pretrage da bi se postavila dijagnoza. Liječenje treba započeti što prije, a cilj je smanjiti oticanje mozga, odnosno sniziti intrakranijalni tlak. Samim tim sa smanjuje oštećenje okolnog tkiva i povećava dotok krvi i opskrba sa kisikom i glukozom. Primarne uzroke nastanka moždanog udara treba liječiti da bi se spriječilo nastajanje novih udara. Rano postavljanje dijagnoze i brzi početak terapije pridonose boljem oporavku. Kod većine pasa koji prežive prvih nekoliko dana nakon moždanog udara, prognoza je uglavnom povoljna. Klinički simptomi se obično smanjuju ili povlače 48 do 72 sata nakon početka liječenja, a većina se pacijenata oporavlja za nekoliko tjedana. Nažalost moguća su i trajna oštećenja. Dugoročna prognoza ovisi i o primarnom uzroku nastanka moždanog udara. Ukoliko je psu potrebno pomoći pri hranjenju, za to mogu poslužiti visoko energetske medicinske hrane,  mekane konzistencije. To su Hills a/d, Royal Canin  Recovery , Eukanuba High calorie i Purina c/n. Zbog njihove mekane konzistencjije, ove hrane se mogu davati i pomoću brizgalice ili sonde onim životinjama koje ne jedu same. Budući sa ste napisali da ćete psa odvesti veterinaru, što je svakako potrebno učiniti što prije, on će Vam dati dodatne preporuke o prehrani s obzirom na nalaze i postavljenu dijagnozu.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam njemačkog ovčara starog 4 godine. Prije više od mjesec dana primjetila sam na njemu da ga boli u vratu, tj. on namjerno okrene glavu u desnu stranu, prema leđima i onda zacvili, jede normalno, ali ne može jako usta otvorit, zagrist nešto, tako da kosti uopće ne jede, nakon toga primjetila sam da se pa teško diže na zadnje noge, kad je u boksu, kad leži, jako polako, a kad smo u šetnji onda je sve uredu, otišli smo veterinaru koji mu je dao injekcije i pošto je to djelovalo 10-ak dana dao nam je tablete za displaziju kukova, no ja ne vidim poboljšanje od tih tableta. Za vrat je rekao da je možda vratna kralježnica, a to bi valjda prestalo bolit od tih lijekova, gledao mu je uho  tu je sve u redu, limfni čvorovi nisu natečeni. Ne znam kako da mu pomognem, tražila sam po internetu ali jednostavno neznam šta bi moglo biti. U zadnje vrijeme zna jest zemlju, čitala sam da se to dešava kad mu fali vitamina, dali je možda to povezano s čim. Nije naučen na vožnju u autu i taj sam put do veterinara je bio užasan, tako da prijevoz do rendgena, do Zagreba bi bio problem.Unaprijed Vam zahvaljujem.Martina O: Simptomi koje opisujete kod Vašeg ljubimca mogu ukazivati na ozljedu kralježnice, a najčešća od njih je hernija diska ili klasično uklještenje izlaznih živaca u kralježnici. Puno češće se javlja u pasa nego u mačaka. Rizični faktori su obično genetska predispozicija, a mogu biti i debljina i nedostatak mišićnog tonusa. Češće zahvaća pse određenih pasmina, kao npr. jazavčare, bigle, koker španijele, pekinezere, buldoge i manje pudle. Mogu oboljeti i sve ostale pasmine, a pogotovo one koji imaju smetnje u razvitku hrskavičnog tkiva. Bolest se može javiti u svakoj životnoj dobi. Zadaća međukralježničkih diskova je da povezuju kralješke i leđnu moždinu i time daju kralježnici elastičnost i potporu. Oštećenje diska bilo koje vrste može dovesti do njegovog iskakanja, otečenja, rupture ili uklještenja. Posljedično dolazi do bolne kljenuti (pareze) ili čak i totalne paralize živaca, ovisno o mjestu i stupnju oštećenja leđne moždine. Oštećenje je rezultat mehaničkog pritiska diska na leđnu moždinu, što dovodi do cirkulatornih i kemijskih promjena u okolnom tkivu. Klinički znakovi ovise o mjestu i stupnju oštećenja. Kod svih ćemo imati opće simptome, kao npr: gubitak apetita, bolno cviljenje, sakrivanje od pogleda ukućana, a neki ljubimci mogu i povraćati. Ako je uklještenje nastupilo na vratnoj kralježnici, životinja može imati zakrivljen vrat ili grč mišića vrata, može šepati na jednu ili obje prednje noge. Ako se bolest javlja na grudnom ili slabinskom dijelu kralježnice, životinja može imati povijena leđa, slabost prednjih nogu, zatim se to može proširiti i na stražnje noge s potpunom paralizom i inkontinencijom (nesposobnost kontrole mokraćnog mjehura i debelog crijeva). U najtežem slučaju može doći do gubitka osjetne funkcije na sve 4 noge. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih znakova bolesti, neurološkog pregleda, RTG pretrage, mijelografijom (kontrastna pretraga kralježnice), a u najnovije vrijeme sigurna se dijagnoza može postaviti magnetnom rezonancijom ili kompjuteriziranom tomografijom. Liječenje se sastoji uglavnom u mirovanju. Najbolje da se životinja smjesti u neki ograđeni prostor i da se ne kreće. U težim slučajevima gdje je prisutna pareza ili paraliza, treba što prije smanjiti otečenje leđne moždine, upalu, pritisak i tak vratiti funkciju leđne moždine na normalu. To se može lijekovima ili kirurškim putem, ovisno o nalazu neurološkog pregleda i naravno kondiciji psa. Lijekovi za smanjenje bola daju se s oprezom i to samo ako je životinja pod veterinarskim nadzorom jer smanjenjem boli životinja postaje aktivnija i to može dovesti do pomicanja diska i jačeg oštećenja leđne moždine.Kirurška terapija će biti preporučena u slučajevima kada su prisutni progresivni neurološki ispadi, a zahvat se sastoji u oslobađanju pritiska na leđnu moždinu. O toj problematici možete opširno pročitati u prijašnjim odgovorima kolegice Zdravke Rumihe, dr.vet. med. naslovljenim Ozljeda kralježnice - terapija i oporavak te  Prolabirani disk (Disc protrusion) - hernija diska. Bez detaljnijih pretraga, posebno RTG pretrage, nažalost ne može se postaviti  točna dijagnoza. Što se tiče tableta za displaziju kukova, pretpostavljam da se radi o tabletama koje sadrže glukozamin i hondroitin. To su složeni šećeri koji se ugrađuju u hrskavice i vezivna tkiva i donekle ih obnavljaju, ali se trebaju davati kroz duže razdoblje (više mjeseci) da bi se vidjelo poboljšanje. Takve se tablete uvijek preporučaju kao potporna terapija pri ozljedama zglobova , a može se davati i kompleks vitamina i minerala. Naime, kod takvih stanja se obično propisuju lijekovi protiv bolova i miorelaksansi, ali s oprezom i obično samo kroz prvih 14 dana nakon ozljede , jer ako psa prestane boljeti,  on nastavi raditi pokrete koji su doveli do ozljede. To su najčešće skokovi u zrak za loptom pa nezgodni doskoci, trčanje po stepenicama, skokovi sa povišenog  i sl. Pri takvim ozljedama obično  nisu nastale ozljede na kostima pa nisu posebno indicirani preparati koji sadrže kalcij i fosfor , jer su kod odraslog psa kosti izgrađene pa ih nije potrebno obnavljati. Ono što se preporučuje za oporavak vezivnog tkiva su preparati koji sadrže glukozamin i hondroitin, tj. preparati koji se koriste za jačanje zglobova, ligamenata, tetiva i hrskavica. Od takvih preparata  u Pet centrima možete nabaviti: Petvital GAG - preparat koji pruža odličnu opskrbu sustava za kretanje s glikozamin glikanom (GAG). Njegovim djelovanjem obnavlja se i stabilizira struktura vezivnog tkiva (tetive, ligamenti, zglobna hrskavica, diskovi). Ovaj preparat je visokovrijedan kompleks prirodnih tvari koje povoljno djeluju u vrijeme skotnosti, u fazi rasta, kod povećanog opterećenja sustava za kretanje, a isto tako i kod starijih životinja. Sadrži aminokiseline i brašno morskih algi, osušene zelene usnate školjke te vitamin E i selen kao zaštitu od štetnih tvari koje nastaju staničnom mjenom tvari. Preparat je u prodaji u obliku tableta te praška. Također, u našoj ponudi je i Caniviton forte prah s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). Caniviton je dopunsko sredstvo hrani za stabilizaciju lokomotornog sustava u pasa s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). Glikozaminoglikani pripadaju velikoj skupini tzv. šećera s učinkom na zglobove i to tako da regenerira hrskavice, tetive i ligamente, održava ih gipkim te na taj način olakšava nesmetano kretanje. Caniviton se pokazao izvrsnim nakon velikih opterećenja tetiva, ligamenata i zglobova. Dodatak L-karnitina u preparatu omogućuje bolji rad srca i skeletne muskulature i skraćuje vrijeme odmora nakon sportskih natjecanja. Dodatak joda podupire metaboličke procese te tako potiče vitalnost životinja. Dodani vitamin C i selen povećavaju zaštitu tkiva od njegovog oštećenja toksičnim metaboličkim produktima te tako preveniraju otok zglobova koji se može javiti uslijed nedostatka. Za efektivno jačanje i dugotrajnu zaštitu hrskavice preporuča se, npr. Caniviton, primjenjivati kroz period od najmanje 3 mjeseca. Slični preparati su Consequin i Synoquin tablete ili Stride plus u tekućem obliku. Također, spomenut ću i programe medicinske hrane renomiranih proizvođača kod takvih indikacija: Hill's Prescription Diet "j/d", Royal Canin Veterinary Diet "Mobility support", Eukanuba Veterinary Diets, program "Joint Mobility" te Purina "Joint Mobility". I posljednje, fizikalna terapija koja pomaže vraćanju mobilnosti zahvaćenog ekstremiteta, smanjivanju neugodnosti te prilagodbe na novo fizičko stanje. U fizikalnoj terapiji koriste se sljedeće metode: masaža i manipulacija - služi kod smanjivanja ukočenosti i boli pri povećavanju aktivnosti oboljelog ekstremiteta te dovodi do bržeg oporavka potičući cirkulaciju krvi. Masaža održava i tonus mišićja te prevenira koštano-mišićnu degeneraciju. Zatim, stimulacija električnom strujom - niska jakost struje spriječava atrofiju mišićnog tkiva i ubrzava oporavak. Sljedeća, terapija toplinom - hladni oblozi smanjuju otečenost i upalu tkiva nakon 24-36 sati nakon ozljede dok topli oblozi olakšavaju simptome, stimuliraju cirkulaciju ozljeđenog tkiva te opuštaju mišićna vlakna. Terapijski uzltrazvuk - ultrazvučni valovi ciljano se usmjeravaju prema oštećenom tkivu što stimulira cirkulaciju krvi i ugrijava oštećeno mišićno tkivo dublje od toplih obloga. Najčešće se koristi u kombinaciji sa masažom čime se ubrzava vrijeme oporavka. Terapijsko vježbanje - posebne vježbe koje pojačavaju stupanj pokretljivosti i povratak normalne funkcije ozlijeđenog ekstremiteta. Vježbe se preporučuju u ovisnosti o zdravstvenom stanju psa isto kao i trajanje izvođenja vježbi i njihov intenzitet. I, posljednja, terapija vodom - izvodi se u posebnim bazenima sa pokretnom trakom čime se povećava jačina, fleksibilnost i izdržljivost mišićnog tkiva. Za pomoć se možete obratiti na Veterinarski fakultet na Zavod za rentgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju, gdje Vas stručno osoblje može uputiti u pravilan način vježbanja, kako bi se funkcija kretanja u Vašeg ljubimca što prije oporavila. Prilažem Vam i telefonski broj Veterinarskog fakulteta kako biste se mogli dogovoriti za termin pregleda ili konzultacije: 01/2390-111.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa mješanca maltezera-ši-cua,ima 1,5 godina, 6kg. Počeo se tresti, kašasta stolica s malo krvi, najobičnije se ponaša. Doživio je stres prije tjedan dana, vodili smo ga na šišanje (ali on se ne da šišati pa grize sve oko sebe). Što mu je? Što trebamo napraviti s njim? Jana O: Proljev i/ili mekana stolica se definira kao abnormalno povećanje broja, konzistencije i volumena fecesa kao posljedica prevelike količine vode u sadržaju.  Proljev može biti uzrokovan velikim brojem čimbenika kao što su npr. preosjetljivost i netolerancije na hranu, unutarnji paraziti, bakterijske i virusne infekcija (parvoviroza, štenećak, koronavirus...), poremećaja u metabolizmu (gušterača), trovanja, pa čak i različiti oblici stresa. Krv u stolici može se javiti u slučajevima  kada se ljubimac napinje da istisne stolicu iz debelog crijeva, kao i iz anusa te posljedično dolazi do pucanja sitnih malih kapilarica. Budući da  pojavu krvi u stolici mogu uzrokovati i drugi faktori poput parazita, virusnih ili bakterijskih infekcija, itd., svakako bi trebalo odvesti psa veterinaru. Drhtanje se može javiti kao posljedica straha, boli, hipotermije, fizičke iscrpljenosti ili pak kao posljedica korištenja nekih lijekova, trovanja, trauma mozga, itd. Moguće je da se Vaš pas nalazio u inkubaciji neke bolesti. Spomenuli ste da bio na šišanju koje ne voli i koje na njega djeluje stresno. Moguće je i da je to bio dodatni okidač  za pojavu spomenutih kliničkih simptoma.  Na ovaj način je zaista teško reći što je Vašem psu pa Vam savjetujem da sa njim posjetite veterinara. On će nakon pregleda biti u mogućnosti utvrditi zdravstveno stanje psa i postaviti dijagnozu, te na temelju toga odrediti terapiju.