Pitajte veterinara

 Odgovara: Dinko Kralik, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Mojoj kujici samojedu dijagnosticiran je dijabetes te smo počeli s injekcijama svakih 12 sati 9 jedinica i prehrana svakih 12 sati posebnom hranom za dijabetičare, od Hill'sa, jede 200 dag uvečer i 200 ujutro. No, ona ima 22 kile i ona kroz dan je jako gladna. Što bih joj mogla dati, malo riže bez soli onako popodne ili sa mlijekom , jer ne mogu je ovako gladnu gledat! Danas je čak travu išla jesti van! Hvala na odgovoru! Eni O: Više o dijabetesu kod pasa i prilagođenoj ishrani možete saznati u ranijem odgovoru kolegice naslovljenom Prehrana psa s dijabetesom. Kao i kod ljudi, inzulinska terapija se povremeno mora prilagoditi. Trebalo bi vršiti i kontrolu razine glukoze u krvi. Bilo kakve promjene bi trebalo provoditi pod nadzorom veterinara koji vodi slučaj. Ukoliko Vam je vaš veterinar propisao ovaj režim prehrane, savjetujem Vma da ga ne mijenjate na svoju ruku. Dijabetes zahtjeva stalni nadzor i po potrebi prilagodbu doze inzulina i količine prehrane. Ukoliko je ljubimica jela travu, to ne mora biti ništa alarmantno. Vjerojatno se radi o gastritisu pa si s travom pokušava olakšati. Preniska ili previsoka razina glukoze može uzrokovati i komatozno stanje. Savjetujem Vam da budete u stalnom kontaktu i razgovarate s Vašim veterinarom, redovito vršite kontrole i isključivo u dogovoru s Vašim veterinarom radite izmjene. Eventualno, ukoliko imate uređaj za mjerenje glukoze, mijenjajte prema uputama Vašeg veterinara režim ishrane i jedinice inzulina. Ukoliko ste primjetili da je ljubimica izgubila na težini, obavijestite o tome Vašeg veterinara kako bi korigirao inzulinsku terapiju. Nadam se da će Vam ove informacije i savjeti biti od koristi, a za sva Vaša dodatna i buduća pitanja stojimo Vam rado na raspolaganju.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam pitanje u svezi psa. Njemački dugodlaki ovčar neko kratko vrijeme ima rana na sebi i problem s  s otpadanjem dlake i crvenilom kože i lizanjem tog područja. Nisam upoznata s tom vrstom rane i voljela bih ako biste mi mogli objasniti o čemu je riječ i što da poduzmem osim posjeta veterinaru. Pas se uz tu ranu sad već i trese. Slika je u prilogu. Hvala i radujem se vašem odgovoru.Lijepi pozdrav, Mihaela O: Vaš opis uz priloženu fotografiju, podsjeća na akutni vlažni dermatitis, tzv. Hot Spot. U većini slučajeva, smatra se da je riječ o lokalnoj alergijskoj reakciji na ugriz buhe, ali može se raditi i o alergiji na neku komponentu hrane, inhalacijske alergene, grinje ili šugarce. Ovaj dermatitis se može pojaviti i vezano za upale uha, bolesti analnih žlijezda, displaziju kuka ili druge degenerativne bolesti zglobova, kao i različite iritacije kože. Uobičajeno, to su okrugle lezije na različitim dijelovima tijela, najčešće na bedrima, leđima, vratu. Na njima nema dlake, površina je vlažna, ponekad sa vidljivom skramom gnoja a u pravilu promjene su dosta bolne. Životinje dodatno pogoršavaju stanje lizanjem ili grebanjem, a promjene se pogoršavaju rapidno. Smatra se da je bolest češća kod pasa sa dužom dlakom i jakom podlakom, u toplim i vlažnim periodima godine, kada je ventiliranje kože i dlake otežano. U vezi tretmana lezija, primarna briga je usmjerena na zaustavljanje širenja i isušivanje rane. Okolnu dlaku treba ošišati, a ranu tretitati antiseptičnom otopinom. Nakon toga primjenjuju se obično antibiotici lokalno i/ili parenteralno i po potrebi kortikosteroidi. Uputno je psu staviti zaštitni ovratnik kako bi rana ostala intaktna i kako bi cjeljenje bilo uspješno. Kao potporna terapija preporučuje se psu davati preparate sa esencijalnim masnim kiselinama, a izbalansirana i kvalitetna prehrana je neizostavna. Psa treba redovno tretirati protiv vanjskih i unutrašnjih parazita i redovito održavati krzno urednim i počešljanim. U svakom slučaju, psa što prije odvedite veterinaru, a odmah mu možete staviti zaštitni ovratnik, kako se ne bi češao ili lizao ranu.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Molim vas za pomoć, već dva mjeseca se psihički i fizički ubijamo zbog infestacije buhama u kući. Imamo psa i zaštitili smo ga ogrlicom, ali prekasno i sada ih na njemu nema, ali zato u stanu je ludnica.  Svaki dan usisavamo, brišemo varikinom pa čak smo potrošili nekih desetak biokila, znači par dana špricali naokolo, a jedanput sam s tri biokila pošpricao cijeli stan, znači doslovno svaku pukotinu prošao i opet su se namnožili. Najgore je što su na nama, sa svime time što se peremo non stop.  Molim za pomoć! Meni je jasan način kako ih se riješavati, no nije mi jasno kolko dugo to moramo raditi. Dakle – mi smo jedan dan usisali sve, pošpricali tri biokila pa nakon dva sata opet sve usisali. Drugi dan usisali sve pa sa bijelim domestosom sve prošli, to mi je rekla vetrinarka da isto pomaže, ali mi nije znala reć koliko dugo to moramo raditi pa pitam. Treći dan opet sve sa biokilom i čajevac smo špricali i opet sve usisali. Sad 4. dan opet sve sa domestosom i opet sve usisali. Znači sutra bi opet sa biokilom i razrijeđeni čajevac opet pošpricali. Mene zanima kolko vi mislite da mi moramo to dalje radit i da li ima smisla tako svaki dan nešto, jer šta mi to znači ako ima jajašca koja će mi izaći za dva tjedna van buhe, a ja sam iscrpljen i fizički i financijski. Mi smi mislili još dva-tri dana ovako... Što vi mislite? Hvala, Toni O: Shvaćam Vaš problem u kojem ste se nažalost našli, svakako nikome od vlasnika kućnih ljubimaca nije ugodno kada postane svjestan da njegov ljubimac ima buhe. Naravno, kako danas sve više vlasnika dijeli sa svojim ljubimcima i najintimnije prostore kao što je krevet, ta spoznaja postaje noćna mora. Sigurno ste već čitali zašto je tome tako, da samo 5% buha živi na domaćinu, onih ostalih zastrašujućih 95% u Vašem stanu. Općenito o buhama Kako ih se riješiti? Svakako odgovor na to pitanje nije nimalo jednostavan jer su buhe, iako insekti, vrlo otporni i dovitljivi organizmi koji se znaju prikriti i preživjeti vrlo rigorozne uvjete okoliša. Da bi znali kako se boriti važno je reći neke detalje iz razvojnog ciklusa buha. Naime, buhe na toplokrvne životinje, pa tako i na čovjeka dođu samo po krvni obrok, koji im je nužan kao izvor energije da bi se dalje mogle razmnožavati.  Ostalo vrijeme, dakle  provode na tlu, u tepisima, u pukotinama između parketa i slično kao što smo već rekli. Stadiji u razvoju buhe Stadiji u razvoju buhe su: jaja, larve, kukuljice i odrasle buhe. Trajanje razvojnog ciklusa buhe ovisiti će o temperaturi i vlažnosti okoline, te o mogućnosti da što prije dođe do svog nosioca. Odrasla buha - ženka živi nekoliko tjedana na životinji. Kroz to vrijeme će sisati krv životinje dva do tri puta i izleći oko 20-30 jaja svaki dan. Znači da jedna buha u svom životu može izleći nekoliko stotina jaja. Ta jaja padaju sa životinje na pod, tepihe, krevete, zapravo svugdje gdje životinja obitava. Jaja se dalje razvijaju u larvu na mjestu gdje su pala i one se hrane organskom materijom, a to su mrtve stanice kože ili izmet odraslih buha koji je bogat probavljenom krvi. Larve se dva puta presvlače i razvijaju u kukuljicu. One mogu dugo vremena preživjeti u okolini životinje i njihov daljnji razvoj u odraslu buhu nastupiti će onda, kada osjete u svojoj blizini temperaturu tijela nekog nosioca (najčešće životinju), zatim njene vibracije kako se životinja kreće i izdahnuti ugljični dioksid. Tada iz kukuljice vrlo brzo skidanjem opne nastaje odrasla buha koja skače na svog nosioca. Kada su najoptimalniji uvjeti, taj cijeli razvoj do odrasle buhe može trajati 14 dana, a u lošim uvjetima temperature i vlage i do 140 dana. Ta spoznaja najgora je u borbi protiv infestacije buhama. Kako se riješiti buha? Iskustva govore da je najbolji način tretiranje životinje repelentima (u obliku spot-on pripravaka, sprejeva) kroz jedan duži period jednom mjesečno (cca 3-4 mjeseca uzastopno) kako bi ubili cijelu populaciju buha, a u isto vrijeme raditi dezinsekciju u stanu ili kući na način, da se temeljito tretira cijeli prostor za stanovanje. Za to je najjednostavnije zadužiti odgovorne stručne osobe iz službe DDD (dezinfekcija, dezinsekcija, deratizacija) ili ukoliko se želite sami boriti svakako će Vam trebati strpljenja i novaca (što ste i sami primjetili). Ako ste primjenili sredstvo za suzbijanje buha na Vaše ljubimce, onda bi ono trebalo poubijati buhe koje trenutno žive na životinji i na taj način spriječiti da se Vaš prostor i dalje infestira jajašcima. Prostor, odnosno jajašca i larve koje se nalaze još negdje u Vašem stanu dovoljno Vam je tretirati jednom tjedno prilikom redovnog čišćenja kuće  (tu „hvatate“ buhe u najkraćem vremenu njihova razvojnog ciklusa rekli smo cca 14 dana). Koliko dugo, točno u dan teško je reći jer sve ovisi o tome koliko jaka odnosno obilna infestacija buhama je u pitanju. Zato Vam i kolegica nije znala točno reći. Svakako bi bilo dobro da kroz nekoliko tjedana (npr. 4-5 tjedana) redovito jednom tjedno provodite čišćenje insekticidnim sredstvima i domestosom, ipak veliki broj nametnika ste do sada sa intenzivnom dezinsekcijom riješili. Budite svjesni da obavezno prozračavate prostor i da nosite zaštitnu masku prilikom tretiranja prostora, također prostirku, deku, krevet, sve ono što je od tekstila, u kojem Vaš ljubimac spava perite u isto vrijeme, na što višoj temperaturi u perilici, naravno koliko tekstil dozvoljava, a da se ne uništi. Nadam se da će Vam ove informacije i savjeti biti od koristi u rješavanju postojeće situacije. Za dodatne informacije o buhama, pročitajte i članak Buhe kod mačaka: kako ih ukloniti iz kuće i s mačke

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Maltezer  je star 6,5 godina. Nakon odlaska kod veterinara, šišanja i cijepljenja protiv bjesnoće te ampulice Advantix pas se čudno ponaša – trese se, da li mu je hladno? Nije razigran kao inače. Leži umotan u dekicu i ne veseli se pri dolasku ukućana. Djeluje omamljeno. Ne reagira kao inače. Jede normalno. Stolica je uredna. Iako sam uočila malu količinu crvenkaste boje u stolici. Primijetila sam također da podiže stražnju lijevu nogu, kao da mu se nešto zabilo u šapu, ali isto tako se normalno oslanja na nju prilikom obavljanja nužde. Također na dodir ne reagira kao da ga boli. Prije odlaska veterinaru češće je lizao anus, te „skijao“ na stražnjici. Sada se samo liže. Treskavica traje šest dana. Tretiranje ampulicom obavljeno je prije tri dana. Da li su to reakcije na ampulicu i cijepljenje ili je potrebno javiti se veterinaru? U nadi Vašeg brzog odgovora, unaprijed zahvaljujem. Tamara O: Prvi korak pri procjeni zdravstvenog stanja životinje je opća klinička pretraga i detaljno  pregledavanje cijelog organizma ljubimca, mjerenje temparature, pulsa, disanje. Cijepljenja mogu imati različite nuspojave, reakcije na vakcinu su u velikoj mjeri individualne i nije ih moguće predvidjeti. Na sreću, reakcije su uglavnom privremene i bez posljedica. Vrlo je bitno reći da se ne smije cijepiti životinju oboljelu od bjesnoće, za  koje postoji sumnja na bjesnoću i one za koje se sumnja da boluju od bilo koje druge zarazne bolesti. Od nuspojava, moguće je da pojedine životinje pri aplikaciji očituju bol, a na mjestu potkožne injekcije može nastatai upalni čvorić (promjera oko 1 cm) koji se spontano povuče nakon 2-3 tjedna. Ako se primjete nuspojave na cijepivo treba obavijestiti veterinara, Centar za nuspojave veterinarsko-medicinskih proizvoda pri Zavodu za farmakologiju i toksikologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu te Zastupnika cjepiva za Hrvatsku. Također je dobro ne stavljati ampulu protiv krpelja i buha ako ljubimac pokazuje znakove poremećenog zdravstvenog stanja. Drhtanje može biti uzrokovano ili postati pretjerano u vrijeme stresa ili jake emocije, kad fizičke iscrpljenosti ili tijekom određenog položaja ili pokreta. Regulacija topline, krvotok i disanje međusobno su usko povezani pa su moguće i oscilacije ovisne jedno o drugome. Povišenu temperaturu u pravilu prati frekventnije bilo i disanje. Hipertermija je najčešće popratna pojava groznice kada dolazi do poremetnje u regulaciji topline pod utjecajem pirogenih tvari (bakterije i njihovi toksini,virusi i drugi mikroorganizmi...) pritom tijelo pokušava povećati temperaturu trzanjem mišića, što dovodi  do drhtavice. Ovo stanje zahtijeva veliku količinu energije, tako da su ostale tjelesne funkcije sporije. Na vrhuncu bolesti  temperatura poraste, a cirkulacija i svi procesi metabolizma su pojačani i ubrzani. Potreban je ponovni pregled u ambulanti te pregled analnih vrećica. Preporučila bih Vam da ljubimca hranite nekom od medicinskih hrana za oporavak. U ljekarnama Pet centra možete pronaći medicinsku hranu od proizvođača Hill's (Canine a/d), Royal Canin Recovery, Eukanuba (High) te Purina (CN), koje su lakše probavljive i stoga oporavljaju i vraćaju energiju.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Zanima me, ako mi kuja (1 god. i 2 mj.) bude imala lažnu trudnoću, hoće li se u to vrijeme moći sterilizirati? Andrej O: Sterilizacija je operativni zahvat kojim odstranjujemo reproduktivne organe (jajnike i maternicu) ovariohisterektomija. Zahvat se izvodi u fazi anestrusa (period spolne neaktivnosti) kada su spolni organi u mirovanju, otprilike 2-3 mjeseca nakon tjeranja. Zahvat se obavlja u općoj anesteziji te traje oko sat vremena što ovisi o veličine ženke i pristupačnosti jajnika. Nakon zahvata kujica mora mirovati. Hranu i vodu obično ne nudimo isti dan kada je operirana iako je oporavak vrlo individualan. Tako su neke kujice već za nekoliko sati na nogama te traže hranu. Lažni graviditet je stanje u kojemu se kuja koja nije gravidna ponaša i iskazuje fizičke znakove tipične za graviditet. Javlja se pred kraj diestrusa oko 60-og dana, što je ujedno i prosječno vrijeme trajanja fiziološkog graviditeta, i stoga nije čudno što vlasnici često zamijene ovo stanje s pravim graviditetom. Lažni graviditet je stanje koje je prolazno nije potrebna intervencija veterinara, svi gore spomenuti znakovi sami se povlače nakon 2–3 tjedna. Razlog za veterinarsku intervenciju postoji u težim slučajevima sa izraženim kliničkim znakovima, a u svrhu ubrzavanja njihovog nestanka. Zbog hormonski uvjetovanih promjena na spolnim organima kuja u navedenom periodu, preporučam Vam da sterilizaciju odgodite. Nastalo stanje dovodi do jače prokrvljenosti cijelog genitalnog trakta te trbušne regije u kojoj se obavlje sam kirurški rez. U usporedbi s periodom van ciklusa (anestrija), povećana je mogućnost komplikacija zahvata u smislu krvarenja.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Planiram kasistrirati svog psa u starosti od 2,5 god (samojed). Zanima me hoće li se njegovom kastracijom smanjiti agresivnost drugih mužjaka prema njemu i kako bi se drugi mužjaci ponašali prema njemu? Unaprijed hvala na odgovoru.Lijepi pozdrav, Maja O: Za očekivati je da će se nakon kastracije smanjiti agresivnost kako Vašeg psa, tako i drugih pasa prema njemu. U mnogo slučajeva, agresivno ponašanje nije izolirano, već dvosmjerno; ono podrazumijeva akciju dva mužjaka. Osim toga, kastriran pas neće lutati u potrazi za ženkama koje se tjeraju i neće doći u situaciju da se natječe sa drugim mužjacima, što već znatno utječe na smanjenje agresivnog ponašanja. Također, mogli bismo reći kako mužjaci "prepoznaju" visoku razinu testorena kod drugih, nekastriranih mužjaka, što vodi agresivnom ponašanju. Kastracija u određenoj mjeri smanjuje pažnju prema njima i to bi bio odgovor na Vaše pitanje. Međutim, postoje i drugi kompleksni razlozi zašto se psi međusobno bore (dominacija, zaštita i sl.), a na koje kastracija ne utječe. Postoje brojna istraživanja sa različitim rezultatima odnosa kastracija-agresija, pa ne postoji uvijek jednoznačan odgovor u tom smislu. Generalno, može se tvrditi da kastracija utječe na smanjenje agresivnosti, ali ne u svakom slučaju i ne kod svakog psa. Korisne informacije o ovoj temi možete pročitati i u prethodno objavljenim odgovorima Iznenadna agresija te Međusobna agresija kao pojava u suživotu jazavčara, labradora i mješanca.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Hvala na odgovoru na prethodno postavljen upit. U pitanju je bilo zapetljanje crijeva, koje je sad operirano. Pas prima infuziju, ali odbija jesti te samo pije vodu. Problem koji sada imamo je to odbijanje hrane koja je  neophodna za ozdravljenje i sad opet nastaje problem kako ga natjerati da ju prihvati...Marija O: Zapletaj crijeva (volvulus mesenterialis) je količno oboljenje u kojem je došlo do promjene fiziološkog položaja crijeva. Promjenom položaja crijeva onemogućava se normalna pasaža crijevnog sadržaja, a u zavrnutom dijelu crijeva dolazi do zastoja krvi, ubrzo i do hemoragičnog infarkta, a krajnji je ishod nekroza stijenke crijeva.Uslijed onemogućene pasaže sadržaja crijeva, stvaraju se toksini, koji se relativno brzo resorbiraju i ukoliko se crijevo na vrijeme ne vrati u fiziološki položaj, može doći do autointoksikacije. U sadržaju se nalaze  i bakterije, koje se sve više množe, izlaze kroz stijenku crijeva i uzrokuju lokalnu upalu potrbušnice (peritonitis). Moguć je i meteorizam (nadam) dijelova crijeva koji su promijenili položaj. Klinički, zapletaj crijeva se manifestira izrazitim količnim bolovima, povraćanjem, nemogućnošću defeciranja, nastankom peristaltike, napetim trbuhom, te naglim pogoršanjem općeg stanja životinje i bolnošću pri palpaciji trbuha.Dijagnostika se provodi na temelju anamnestičkih podataka, kliničkom pretragom i obavezno RTG pretragom.Ovo se stanje teško liječi, stoga je u većini slučaja neophodna operacija. U ponudi ljekarni Pet centra nalaze se i posebne hrane za oporavak: Royal Canin Recovery, a/d Hill's, Convalescence od Purine ili High calorie od Eukanube. To su potpune dijetetske hrane za pse i mačke koje sadrže visoku razinu energije i esencijalnih hranjivih tvari. Također je preporuka hranu za oporavak davati u periodu 2-3 dana, a dalje nastaviti hraniti hranom koja se koristi kod probavnih poremećaja, koja je izrazito lagana i probavljiva (Royal Canin Intestinal, Hill's i/d, Eukanuba Intestinal, Purina EN).  Također, u ponudi imamo i Calo pet pastu – visokokalorični dodatak hrani s omega-3 i omega-6 masnim kiselinama, taurinom, vitaminima i mineralima za pse i mačke. Njome se u organizam unosi energetski koncentrat u obliku vrlo ukusne paste obogaćene životno potrebnim vitaminima, mineralima i taurinom. Ova ukusna pasta može se nuditi u slučajevima gubitka apetita ili nedovoljnog uzimanja hrane kao izvor energije za organizam. Ako životinja u potpunosti odbija hranu, uputno je pastu dati kao samostalan obrok u količini 3-4,5 g/kg tjelesne mase.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štene pekinezera, staro mjesec dana. Ima neki mjehurić i ne raste uopće nimalo, hoda pomalo, ali ne kao i drugo štene koje je za duplo veće od njega. Ti mjehurići ili, ne znam šta je to po trbuhu su mu... Što da radim? I što je to?Stjepan O: Zaostajanje u rastu može imati različite uzroke, npr. nedostatna prehrana, parazitarne invazije, endokrinološki poremećaji, itd. Nedovoljna količina hrane ili hrana koja po svom sastavu ne zadovoljava nutritivne potrebe šteneta koje je u razvoju, jedan je od najčešćih razloga zaostajanja u rastu. Ako štene iz nekog razloga ne siše dovoljno potrebno ga je nadohranjivati sa zamjenskim mlijekom za štence. U dobi od mjesec dana u prehranu se polako može početi uvoditi kašica za štence i gotova hrana za štence koju se  u početku vlaži toplom vodom. U toj dobi štenci bi trebali dobivati hranu dvaput dnevno i mlijeko dvaput dnevno (znači ukupno četiri obroka na dan). Osim toga, potrebno ih je očistiti od crijevnih parazita. Što se tiče  "mjehurića" na koži, niste naveli da li se radi o jednoj ili više promjena, gdje su smještene, koliko su velike, itd. Ako se radi o jednoj tvorbi koja je smještena na području pupka, može se raditi o umbilikalnoj herniji. Pupčana (umbilikalna) hernija je dosta česta pojava kod štenaca, a smatra se da je njen nastanak u direktnoj vezi s embrionalnim rastom i razvojem. Za vrijeme embrionalnog razvoja na ventralnoj stjenci trbuha formira se otvor kroz koji prolazi pupčana vrpca. Nakon rođenja taj se otvor zatvara, a na njegovom mjestu ostaje pupčani ožiljak. Ako se taj otvor ne zatvori , razvija se pupčana hernija.  Ova hernija je na  dodir  mekana, bezbolna i reponibilna - nestane dodirom, tj. sadržaj kile se pritiskom može povući u trbušnu šupljinu. Sadržaj koji se nalazi unutra je obično masno tkivo no ponekad u njoj može biti i crijevo ili drugi trbušni organi. U tom slučaju može doći do uklještenja i stiskanja organa što je opasno za život životinje. Ako se radi o više malih sitnih mjehurića odnosno superficijalnih pustula koje su smještene uglavnom na dijelovima koji su slabije prekriveni dlakom (trbuh, ispod pazuha i područje prepona) može se raditi o impetigu. Impetigo se najčešće javlja za vrijeme i prije puberteta. Životinja se ne češe, a pustule mogu prsnuti nakon čega  se stvore kraste žućkaste boje. Infekciju izazivaju bakterije iz roda Staphylococus , a nastaje kao posledica djelovanja određenih faktora kao što su kutane abrazije, prisustvo crijevnih parazita, virusne infekcije, povećana vlažnost, smanjena otpornost organizma, slaba ishrana, nehigijenski uvjeti i dr. Savjetujem Vam da  što prije odvedete štene kod veterinara koji će ga pregledati i točno utvrditi što je s njim, o kakvom se to mjehuriću radi i da li je štene normalno razvijeno.  U skladu s postavljenom dijagnozom, određuje se i odgovarajuća terapija.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Molim Vas preporuku četke sa vašeg weba za češljanje sibirskog samojeda. Trenutno je star 6 mj. i ima urednu dlaku, znači za redovito održavanje. Hvala. Lijepi pozdrav, Robert O: Samojedi su pasmina prepoznatljiva po svojoj dvostrukoj predivnoj dlaci koja varira od snježno bijele do blago žućkaste. Gornja dlaka je gruba i ravna a donja dlaka je mekana i gusta. Podlaka ima termičku ulogu, služi za zagrijavanje kože, dok gornja dlaka štiti psa od kiše i prašine. Takva struktura dlake daje samojedu vrlo dobru zaštitu od ekstremnih hladnoća kao i od toplina. Kako bi ona uvijek izgledala uredno i bila zdrava potrebno je naravno redovito četkati psa, posebno u sezonama linjanja, u proljeće i jesen. Dlaka se uvijek češlja od repa prema glavi i nikako u suprotnom smjeru. Već kod mladog psa u dobi od 4 mjeseca treba početi sa česljanjem svaki drugi dan jer će se time lakše naučiti na uređivanje. Ukoliko se češljanje redovno provodi potrebno je i kraće vrijeme za češljanje. Preporuka je da Vašeg psa očetkate jednom dnevno, nakon dolaska iz šetnje kako bi umanjili mogućnost da se u dlaku uvukao neki od ektoparazita ili komadići trave, te gruba zaprljanja. Svakako osim toga jednom tjedno do kože potrebno je pomno isčetkati mrtvu dlaku. Dodatno o načinu održavanja dlake u samojeda pisala je i kolegica Dragica Nemeš, dr.vet.med.  u ranije objavljenom odgovoru Pravilno održavanje krzna samojeda / Pravilno češljanje samojeda. U vrijeme kada pas mijenja dlaku, temperature većinom su visoke, pa se donja dlaka odvaja se od kože. Zatim opada, no, zbog prisustva gornje dlake ostaje zapetljana stvarajući petlje i čvorove.  Važno je stoga obratiti pažnju na prve male snopove donje dlake koja otpada (najčešće na zglobovima) i započeti sa svakodnevnim četkanjem. Primijetit ćete kako će donja dlaka postepeno u potpunosti otpasti, za ovaj posao koristite četku sa iglicama,čekinjastu četku, posebnu vrstu četke koja uspijeva odvojiti i ukloniti donju dlaku s tijela. Pritom pazite na dijelove tijela koji su najizloženiji grebanju poput potkoljenica i ostalih pregiba. U aktualnoj ponudi naših dućana kao i u web prodaji neke od četki navedenog tipa su sljedeće: KARLIE Četka Perfect Care Hard Slicker, KARLIE Četka Perfect Care Slicker sa zaštitnim kapicama, same ili u kombinaciji s proizvodom FERPLAST Grooming Češalj sa zupcima.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam koker španijelku staru 10 godina. Upravo ovih dana liječena je antibioticima radi problema vezanih uz gastritis i akutnog napada gušterače. Krvna slika je u normali, nema temperaturu i preporuka veterinara je da je još narednih tjedan dana hranim kuhanim pilećim mesom uz dodatak riže, a nakon toga da joj nabavim superpremium hranu za seniore. Obzirom da nisam upućena u tu vrstu hrane, a na netu je previše informacija, molim Vas za savjet kakvu hranu tražiti i pod kojim nazivom. Unaprijed Vam hvala na odgovoru. O: Pankreatitis (upala gušterače) je ozbiljna bolest , osobito u akutnom obliku.  Uzroci su različiti, a  jedan od najčešćih  je nepravilna prehrana (pankreatitis je češći u debelih životinja), upotreba  nekih lijekova, opstrukcija izvodnog kanala pankreasa, trauma, a mogući su i drugi uzroci. Klinički znakovi su povraćanje, ponekad proljev, bolovi u trbuhu, a ti simptomi nisu tipični samo za tu bolest. Pankreatitis najčešće viđamo kod pasa srednje životne dobi, predebelih i to nakon konzumacije masnog obroka. Akutni pankreatitis je vrlo ozbiljno stanje jer u vrlo kratkom vremenskom razdoblju može doći do nastanka šoka. Bolesni psi uvijek su dehidrirani, a sve je praćeno i povišenom tjelesnom temperaturom. Prisutna je i jaka bol u području želuca  pa je bolesna životinja nemirna i cvili. Bez intervencije veterinara akutni pankreatitis može biti fatalan. Terapija se sastoji u nadoknađivanju izgubljene tekućine i elektrolita te u određivanju strogog posta jer se pankreatitis ne liječi antibioticima, pošto oni ne mogu djelovati na žlijezdano tkivo. Nakon oporavka veliku pažnju moramo posvetiti pravilnoj prehrani.   Opširnije o problematici gastritisa i pankreatitisa pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., u prijašnjem odgovoru naslovljenom Povraćanje žućkaste sluzi. Preporučljivo je psa hraniti medicinskom hranom prilagođenom toj bolesti, u kojoj je smanjen postotak masnoće. U ljekarnama Pet centra možete pronaći takve hrane i to Royal Canin dog Gastrointestinal low fat ili Hill`s Canine  I/D  low fat. Uz pomoć takve hrane, uz nisku  razinu masti, gušterača se ne opterećuje i upala se polako smiruje. Za starije pse ionako nije preporučljiva prekalorična hrana pa superpremium hrane koje su deklarirane za starije pse obično imaju smanjeni udio masti. U trgovinama  Pet centra također možete naći i superpremium i premium hrane za starije pse srednje veličine kao što su Brit Care, Royal Canin, Hill`s, Eukanuba, Pro plan, Alleva i dr. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam francuskog buldoga starog 11 mjeseci i zanimame vaše mišljenje o prijevozu psa avionom. Na više mjesta sam čula i pročitala da psi s kratkom njuškom teško podnose vrućinu, a s obzirom na težinu mora se prevoziti u prostoru za prtljagu. Zanima me kako bi podnio put dva puta po dva i pol sata s pauzom od sat i pol. Da li bi bio u kakvoj opasnosti po njegovo zdravlje?Lijep pozdrav, Jadranka O: S obzirom na to da se psi hlade dahćući, pasmine s kratkom njuškom uistinu su osjetljivije na visoke temperature jer one za njih predstavljaju dodatno opterećenje kako na gornje tako i na donje dišne puteve.Isto tako, povećana razina stresa dovodi do ubrzanja bila i frekvencije disanja što u ovakvim kombinacijama znatno utječe na opće stanje životinje. Stoga bi psa prije puta bilo dobro odvesti na veterinarski pregled čime bi se isključile eventualne neočekivane komplikacije. Veterinar bi mogao propisati i biljne tablete umirujućeg učinka (npr. "Dia Calm" koje pomažu opustiti i umiriti pse u stresnim situacijama). Što se tiče uvjeta u prostoru za zračni prijevoz životinja, oni moraju biti prilagođeni na način da ni u kojem segmentu ne ugrožavaju zdravlje životinja. Temperature ovih prostora su u pravilu niže od onih u prostoru za ljude te u tom smislu vjerujem da neće biti problema. U svakom slučaju, najbolje bi bilo da se mailom pravovremeno obratite direktno prijevozniku, najavite da namjeravate povesti ljubimca i zatražite detaljne informacije o uvjetima pod kojima će pas putovati.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam njemačkog ovčara starog 16 mjeseci i imamo problem s ušima. Uši su mu uzdignute, ali previše spojene. Da li postoji način da se razdvoje? Hvala, Vahid O: Standard pasmine njemački ovčar kaže da su uši srednje veličine, u osnovi, široke, visoko nasađene, uspravno nošene, sa šiljastim vrhovima, naprijed okrenute. Nepoželjne su klempave uši. Diskvalificiraju se psi sa odsječenim i oborenim ušima. Kod njemačkog ovčara, postoji posebna „priča“ oko podizanja odnosno nepodizanja uški. One se u većine štenaca njemačkih ovčara počinju uspravljati u dobi od 8 tjedana pa sve do 6 mjeseci starosti. U periodu podizanja ušiju često se primjete usponi i padovi ušiju, a to je najčešće i znak da će se u konačnosti podići. Uzrok takvog podizanja je u nejednolikosti trošenja kalcija koji odlazi u rast zubiju i nedovoljno u ušnu hrskavicu. Kod Vašeg ljubimca taj period izmjene mliječnih zuba u trajne već je odavno prošao, a uha su se normalno uspravila. Zašto su ona ostala prekrižena ili preblizu jedno drugome, stvar je razvoja. Metabolizam kalcija ima velike veze sa uspravljanjem uški, međutim osim hrskavica potporu uškama daju i mišići u korijenu uški. Jačanje mišića čeljusti i ušiju postiže se grizenjem različitih gumeno-plastičnih igračaka ili suhih kožnih pripravaka (životinjskog porjekla) u obliku kosti ili štapa. Učestalom igrom i omogućavanjem da pas grize odnosno zvače postići ćete ravnomjernije jačanje tih mišićnih struktura s obe strane lubanje pa se možda i uške isprave. Uzrok takvih ušiju odnosno krivo postavljenih uški može biti i posljedica genetskog nasljeđa bližih ili daljnjih predaka. Uzgajivači to nastoje suzbiti odabirom rasplodnih jedinki koje imaju korektne i tvrde uši, pravilno postavljene.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim vas da mi pojasnite kakve negativne pojave mogu uzrokovati tablete Decortin kod alergije pasa. Moj pas je alergičan na pelud trave i drveća. Veterinar mu je prepisao Decortin 5 mg  1 put na dan i to mu pomaže i dobro mu je. Molim vas, recite mi koliko dugo može piti te tablete, a da mu se ne pojave neki problemi sa zdravljem i da li ima neki drugi lijek koji nije kortikosteroi, a da bi njemu mogao pomoći. Molim vas odgovor. Puno vam hvala!Pozdrav, Deni O: Dekortin tablete od 5 mg sadrže 5 mg prednizona koji pripada skupini tvari pod imenom kortikosteroidi za sustavnu primjenu - glukokortikoidi. Kortikosteroidi su velika grupa različitih kemijskih supstanci (steroidni hormoni) koje stvaraju i luče stanice kore nadbubrežne žlijezde. Iste ili slične supstance dobivaju se i sintetičkim putem. Kortikosteroidi imaju brojne fiziološke, ali i farmakološke funkcije. Djeluju protuupalno. Kod alergija smiruju svrbež, međutim samo dok traje njihovo djelovanje, nakon prestanka djelovanja svrbež se opet može pojaviti. Usprkos svom korisnom djelovanju, kortikosteroidi mogu imati brojne nuspojave, a njihova težina ovisi o vrsti lijeka, visini doze i dužini primjene. Smatra se da  najteže nuspojave imaju oralni kortikosteroidi, koji se koji se koriste u višim dozama i kroz duže vrijeme. U tom slučaju može doći do povećanja tjelesne težine zbog povećanog apetita i do promjene u kvaliteti kože koja postaje tanja. Moguća je pojava mišićne slabosti, osteoporoze, hiperadrenokorticizma te dijabetesa, hipertenzije, glaukoma i katarakte. Doza i dužina davanja kortikosteroida ovisi o indikaciji, odnosno o vrsti patološkog stanja zbog kojeg je lijek propisan. Važno je znati da se uzimanje kortikosteroida ne smije naglo prekidati. Umjesto toga dozu treba postapeno smanjivati. Razlog tome je taj što za vrijeme uzimanja kortikosteroidnih lijekova (naručito ako se uzimaju oko tri tjedna ili duže), organizam smanjuje proizvodnju vlastitih kortikosteroida. Ako se naglo prestane uzimati ove lijekove, organizam ostaje bez vlastitih kortikosteroida zbog čega može doći do pogoršavanja stanja i simptoma poput  slabosti,  umora, osjećaja mučnine, povraćanja, proljeva, abdominalne boli, niske razine šećera u krvi i sniženja krvnog tlaka. Ovakvo stanje može biti vrlo teško pa čak i opasno po život. Potrebno je nekoliko tjedana da organizam opet počne sam proizvoditi vlastite kortikosteroide. Ako se doza lijeka postepeno smanjuje, tijelo će imati vremena da uspostavi normalnu proizvodnju kortikosteroida i navedeni simptomi se neće javiti. U suzbijanju simptoma alergije može pomoći i medicinska  hipoalergena hrana koja, čak i  kada hrana nije primarni uzrok alergija, pomaže organizmu da prebrodi bolesno stanje. Ovu hranu treba uzimati najmanje dva mjeseca i to bez dodavanja druge hrane sa strane (uobičajenu hranu koju je jeo prije, poslastice i hranu za ljude). Navedene hrane su Royal Canin Hypoallergenic, Hill's z/d, Eukanuba Dermatosis ili Purina HA. Može se razmotriti i primjena antihistaminika. To su tvari koje djeluju tako da  inhibiraju otpuštanje ili djelovanje biogenog amina histamina u tijelu. Antihistaminici se između ostalog  koriste u liječenju alergijskih bolesti (peludne hunjavice, urtikarije). Nemaju toliko nuspojava kao kortikosteroidi, no kod pasa ne moraju uvijek biti uspješni u suzbijanju simptoma alergije. Preporučam Vam da se oko nastavka terapije posavjetujete sa veterinarom koji liječi vašeg psa i koji je propisao terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam dobermana starog  11 mjeseci i molim za savjet. Donji dio oka (oko 1/4) mu pokriva kožica. Iako nisam primjetio da mu smeta ili da slabije vidi zbog toga, zanima me da li je moguće kakvim zahvatom orkloniti taj višak i da li je to preporučljivo. U prilogu Vam šaljem sliku oka da možete bolje prosuditi.Hvala, srdačan pozdrav, Deni O: Promjena koju opisujete i iz priložene fotografije upućuje kako se vjerojatno radi o nekoj od bolesti treće očne vjeđe. Vjeđa je zapravo tanki nabor kože koji prekriva oko te na taj način štiti rožnicu i jabučicu oka žmirkanjem od ozljeda i od isušivanja. Psi i mačke imaju tri vjeđe: gornju, donju i treću. U njih se može javiti: deformacija hrskavice - izaziva okretanje treće očne vjeđe prema jabučici ili prema van. Kod ove bolesti postoji pasminaska dispozicija. Bolest se javlja kod velikih pasmina pasa; prolapsus treće očne vjeđe - treća očna vjeđa prekriva veću površinu jabučice nego je to fiziološki, te se najčešće javlja kao simptom nekog primarnog oboljenja (encefalitis, potres mozga, tetanus, tumor...); hipertrofija treće očne vjeđe - vjeđa prekriva trećinu rožnice i ometa vid. Kod njemačkih ovčara je to nasljedna bolest, a kod drugih pasmina je to stečena bolest čiji je najčešći uzrok strano tijelo. Prolapsus žlijezde treće očne vjeđe je bolest štenadi i mladih pasa do dobi od godine dana, a postoji i pasminska dispozicija, među koje spadaju brahiocefalične pasmine. Prolabirana žlijezda viri preko ruba vjeđe, otečena je i upaljena i bojom podsjeća na višnju. Ako se na vrijeme ne poduzme liječenje javlja se konjuktivitis, pojačano suzenje i mukozni iscjedak iz oka. Terapija je da se izreže 25% žlijezde zajedno s hrskavicom. Više o problemima treće očne vjeđe u pasa možete pročitati i u već ranije objavljenom odgovoru kolegice, naslovljenom Treći očni kapak. Također, za dodatno se mišljenje možete obratiti na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta kod dr. Pirkića, specijaliste oftalmologa. Prilažem Vam i broj telefona centrale kako biste se mogli dogovoriti direktno s doktorom za točan termin pregleda: 01/2390-111. Naime, nastalo stanje potrebno je pregledati kako bi se na osnovu dobivenih nalaza potrebnih pretraga postavila točna dijagnoza i prema tome preporučila odgovarajuća terapija a sve u svrhu sprječavanja oštećenja vida uslijed kronične iritacije.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa, mješanca, srednjeg rasta, starog dvije godine. Inače je jako veseo i zaigran, kad dođem s posla skače od veselja, pomalo je divlji. Prije dva dana bio je na cijepljenju kao i godinu prije i veterinar nam je dao tabletu koju smo mu dali dan kasnije. No, od dana cijepljenja postao je nekako lijen, ne skače, ne veseli se, ne želi jesti, čak ni omiljene pseće poslastice... ništa. Tu i tamo popije malo vode i spava po cijele dane. Zabrinuti smo jer to nije njemu slično. Što bi mogao biti uzrok? Večeras smo mjerili temperaturu jer je bio dosta vruć, iznosila je 39. Hvala. Lijep pozdrav, Brigita O: Cijepljenje je jedna od najvažnijih metoda za zaštitu životinja od zaraznih bolesti. Cjepivo potiče tvorbu protutijela u organizmu imunizirane životinje, a za razvoj imunosnog odgovora potrebno je približno 2-3 tjedna. Prije vakcinacije veterinar mora provjeriti zdravstveni status životinje, tj. je li pogodna za cijepljenje jer što to utječe na kvalitetu imunosnog odgovora, odnosno na sposobnost organizma da kvalitetno odgovori na cjepivo. Prilikom cijepljenja mora se poštovati pravila aseptičnog postupka. Moguće je da se nakon cijepljenja jave neke nuspojave koje mogu biti lokalne ili sistemske. Od nuspojava, moguće je da pojedine životinje pri aplikaciji očituju bol, a na mjestu potkožne injekcije može nastatai upalni čvorić (promjera oko 1 cm) koji se spontano povuče nakon 2-3 tjedna. Lokalne reakcije javljaju se na mjestu aplikacije cjepiva, a uključuju bolnost, oticanje, crvenilo, iritaciju pa i pojavu apscesa. Ove promjene javljaju se unutar nekoliko minuta do 1 tjedan nakon vakcinacije, a liječenje je simptomatsko. Sistemske reakcije uključuju reakciju cijelog organizma. U tom slučaju može doći do pojave groznice, depresije, letargije, gubitka apetita ili proljeva. Ovi simptomi se mogu javiti  1 do 2 dana nakon cijepljenja. Najteži oblik reakcije je anafilaktički šok koji se javlja vrlo brzo nakon aplikacije cjepiva. Simptomi su pojava edema, slabost, otežano disanje, proljev, svrbež, a na kraju je moguća i pojava šoka i uginuće životinje. Kod pojave anafilaktičkog šoka potrebna je hitna intervencija veterinara. Ono što još može doći u obzir, a vezano uz simptome koji su se pojavili kod Vašeg psa, je to da je pas bio u inkubaciji neke bolesti koja se počela očitovati nakon cijepljenja. Sada je u prirodi prisutno dosta krpelja koji mogu prenijeti uzročnika babezioze odnosno piroplazmoze.  Simptomi koji se javljaju u akutnom obliku su  povišena temperatura, odbijanje hrane, slabost, bljedilo vidljivih sluznica, depresija  te tamnija ili krvava mokraća, limfadenopatija (povećani limfni čvorovi) i  splenomegalija (povećana slezena). Budući da je Vaš pas miran, snužden i nema apetita savjetujem Vam da ga svakako što prije odvedete veterinaru na pregled. Samo na temelju pregleda se može ustanoviti što je psu i na osnovu dijagnoze odrediti odgovarajuću terapiju.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam rottweilera starog 13 mjeseci. Nokat mu je rastući ustranu rascjepio jastučić na šapi pa me interesuje vaše mišljenje šta je potrebno činiti. Povremeno šepa i vidno štedi tu nogu. Evo i par slika šapice. Božidar O: Jastučići na šapama (mekuši) često su izloženi raznim mehaničkom povredama. To mogu biti porezotine od stakla ili nekih drugih oštrih predmeta, ozljede od grubih podloga, tučnjava, ozebline, opekotine, itd. Uraštanje nokta je također vrlo često uzrok nastajanja rane na tkivu mekuši. Nokti na prstima kod pasa i mačaka su lagano zaobljeni i konstantno rastu, a svaki nokat može postati predugačak i kao takav može predstavljati problem zbog mogućeg lomljenja ili uraštavanja.   Ono što vlasnici prvo primjete je da pas šepa, štedi nogu, liže šapu, a nekad se javlja i krvarenje.  Oštećeni jastučići mogu biti ulazna vrata infekcije pa je važno sanirati povredu. Promijenjeno mjesto bi trebalo tretirati lokalno sredstvima koja podstiču epitelizaciju i sanaciju rane ožiljkom. Nakon što se ukloni urasli nokat, svježu ranu treba očistiti antiseptikom koji ne nadražuje tkivo (npr. Betadin ili Rivanol). Ovakve su rane česti inficirane pa dolazi do pojave gnojenja. Javlja se oteklina i bolnost, te jača temperiranost na području gdje je došli do uraštanja nokta. Za suzbijanje infekcije koriste se antibiotici koji se apliciraju parenteralno ili peroralno. Rane na jastučićima (mekušima) psa jako dugo zarastaju. Da bi se osiguralo pravilno zaraštavanje rane potrebno je spriječiti psa da liže šapu. To se može postići stavljanjem tzv. elizabetanskog ovratnika. Šapu se može zaštititi stavljanjem povoja ili zaštitne šlapice. Da bi se spriječila pojava uraštavanja noktiju u mekuši važno je redovito skraćivati nokte. Za životinje koje uglavnom borave u kući preporuka je da se skraćivanje  obavlja svakih 5-6 tjedana, no učestalost zahvata ovisi o brzini rasta i trošenja noktiju kod svake životinje individualno. Budući da Vaš pas pokazuje znakove bolnosti, šepa i štedi nogu, savjetujem Vam da ga svakako odvedete veterinaru. Nakon pregleda, veterinar će utvrditi o kakvoj se promjeni radi i odrediti daljnju terapiju i postupak.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Vlasnik sam psa alpskog brak jazavčara starog šest i pol mjeseci koji posjeduje sve papire pošto je pas kupljen za potrebe lova. Prije mjesec i pol dana primjetio sam da pas dok hoda ili trči vuče prednje šape po podu što je dovelo do velike istrošenosti prednji pandži i sad mu je već i dlaka na šapama dosta istrugana i kada trči često puta padne preko prednje lijeve noge. U čemu je problem i da li postoji način da se to nekako ispravi? Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru! Željko O: Hrskavice unutar zglobova imaju zadatak  ublažiti udarce, koji nastaju pri trčanju i skakanju. Svaki je zglob okružen zglobnom čahurom, koja je ispunjena tekućinom zadužena za podmazivanje. Vezivnotkivni ligamenti vežu kosti na različite načine, omogućujući pokrete u određenim smjerovima. Mišići su snažni i izdržljive građe te osiguravaju psu savršene koordinirane i "glatke" pokrete. Prednje noge nose više od 60% težine psa, a masivno mišićje stražnjih nogu omogućava trenutačno ubrzanje i održavanje brzine. Elastične tetive učvršćuju mišiće za kosti. Kod poremećaja koji dovode do nemogućnosti hodanja ili otežanog hodanja,potrebno je ljubimca provesti kroz nekoliko dijagnostičkih postupaka: palpacija (pretraga diranjem rukama), dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu te mijelografiju. Također se koriste i sljedeće metode: nuklearna scintigrafija, kompjuterizirana tomografija (CT). U mladih pasa većih pasmina, ponekad se javlja oboljenje cjevastih kostiju, tzv. panostitis (eozinofilni panostitis pasa). Poznato je da obolijevaju mladi psi koji intenzivno rastu. Upalni proces zahvaća duge cjevaste kosti nogu (prednjih ili rjeđe stražnjih nogu) pa se oboljela životinja nerado kreće jer joj svaka kretnja uzrokuje jaku bol. Proces može zahvatiti jednu ili više nogu odjednom. Osim što je kretanje otežano bolom, životinja bolno reagira i na umjereni pritisak prstima na oboljelu kost. Za ovu je bolest karakteristično da se proces naglo aktivira, traje više dana, pa onda znakovi bolesti naglo nestaju, da bi se kroz neko vrijeme ponovno pojavili na istoj ili drugoj nozi. Bolest je dugotrajna i za životinju prilično neugodna, ali psi ipak spontano ozdrave dok završi rast životinje. Za vlasnika je najvažnije znati da psi ovu bolest prebole bez posljedica, osim ako je upalni proces bio jačeg intenziteta, a štene bilo zahvaćeno u ranoj mladosti. Bolest se dijagnosticira na osnovu kliničke slike, a sumnju bolesti potvrđuje se rengenskom pretragom.  Međutim, postoje u jazavčara kakakteristične i ozbiljne genetske greške vezane za građu tijela: slabo tijelo, visokonogo ili prenisko postavljeno (vuče se po zemlji), izraženo povišenje prema stražnjem dijelu (sapi više od grebena), preslaba prsa, pretjerano uvučene slabine, loši kutevi nogu, usko postavljeni stražnji udovi bez mišića, kravlji ili bačvasti stav, šape izraženo izvrnute prema van ili okrenute prema unutra te rašireni prsti. Potrebno je ljubimca odvesti na pregled kod veterinar kako bi se utvrdilo radi li se o genetskoj mani ili problemu vezanom za dob i nedostatnu prehranu (deficit glukozamina, hondroitina) pa prema nalazu i postupiti i provesti liječenje. O ovoj temi pisala je dodatno i kolegica, u svom odgovoru naslovljenom Odizanje noge u hodu i šepanje mladog psa.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo psa koji već duže od godinu dana ima šugarac. Liječili smo ga i u privatnoj veterinarskoj ambulanti, ja sam kupovala ampule, Purivet, kapi za uho, vozili smo ga dva puta na pranje uha, prala sam prema preporuci veterinara kućicu sa izosanom. Stanje mu je sad bolje,  iako naravno ne skroz, iako mu se na nekim mjestima koža peruta i oko trbuha postoji crvenilo, te me najviše zabrinjava što mu dosta dlake otpada. Pitanje je da li bi bilo dobro okupati ga, da li postoje šamponi za pse i koliko koštaju i što još da napravimo jer stanje je malo bolje pa se pogorša, a moram priznati da nas  je to i financijski dosta iscrpilo.Hvala unaprijed, Ana O: Šuga je kožna parazitarna bolest uzrokovana mikroskopski sitnim grinjama - šugarcima. Ovi paraziti žive na koži ili u koži životinja i čovjeka gdje se hrane i razmnožavaju. Svojim prisustvom i raznim aktivnostima na ili u koži uzrokuju upalne promjene, što se manifestira jakim svrbežom, odebljanjima i perutanjem kože, a sve to prati stvaranje krasta i gubitak dlake. U pasa se najčešće pojavljuju tri vrste šugaraca:- Otodectes cynotis - lokalizirani na području vanjskog zvukovoda, hrane se cerumenom te izazivaju iritaciju osjetljive sluznice kao i stvaranje preduvjeta za razvoj sekundarnih bakterijskih infekcija,- Sarcoptes canis - najčešće na prednjim dijelovima tijela (koža glave i vrata) ali i na drugim dijelovima tijela. Migrirajući kroz kožu hraneći se krvlju, limfom i tkivnim stanicama izazivaju izraziti svrbež s posljedičnim zadebljanjima kože.- Demodex canis - grinja koja uzrokuje bolest pod nazivom demodikoza. Uzročnik živi u dlačnim folikulima i lojnim žlijezdama. Bolest se najčešće pojavljuje u obliku lokaliziranih promjena iako nisu rijetki i slučajevi generaliziranog oblika. U pojavi bolesti postoje i određene predispozicije. Tako, stres, pad otpornosti organizma, dob, loša kondicija, loši zoohigijenski uvjeti držanja, nepravilna prehrana, virusne infekcije,... mogu stvoriti preduvjete za pojavu kao i širenje bolesti. U posljednje vrijeme, velika važnost se pridodaje i genetskoj predispoziciji kao i prijenosu s majke na podmladak. Liječenje ovog oboljenja se obavlja u skladu s postavljenom dijagnozom i nerijetko je dugotrajno. Za vrijeme liječenja, savjetuje se ojačati prehranu bogatu bjelančevinama te istovremeno siromašnom s masnoćom kao i pojačati unos vitaminsko-mineralnih pripravaka (pogotovo onih namijenjenih poboljšavanju statusa kože i dlake, npr. biotin, esencijalne masne kiseline,...). U liječenju lokalnih oblika, primjenjuju se kupke specijalnim preparatima tijekom određenog vremenskog perioda. Pri generaliziranom obliku bolesti, uz potpornu terapiju se primjenjuje i peroralna aplikacija lijekova. Tijekom same terapije, nužno je stalno biti u kontaktu sa svojim veterinarom kao i redovito dolaziti na kontrole radi daljnjeg usmjeravanja kao i eventualnih korekcija terapije. U osiguravanju higijene ljubimca, na tržištu postoje mnogi preparati namijenjeni toj svrsi. Međutim, kako navodite da se kod Vašeg ljubimca stanje još nije u potpunosti riješilo i da su još uvijek prisutne promjene po koži (iritacije i crvenilo), kupanje sa šamponima bi trebalo maksimalno reducirati ili koristiti posebne medicinske šampone namijenjene za tu svrhu.  Stoga, smatram da bi Vam za početak najbolje bilo da se sa svojim ljubimcem obratite svojem veterinaru. Naime, jedino će on u skladu s povijesti bolesti kao i postojećim zdravstvenim stanjem ljubimca biti u mogućnosti najprikladnije pomoći ljubimcu kao i odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz samo izlječenje ljubimca kao i postizanje optimalne kvalitete života.