Pitajte veterinara

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me ovo na priloženoj snimci što je označeno slovom "P“, što bi to bilo? imamo mišljenje 4 veterinara, koji su rekli da to nije prostata, a samo je jedno drugačije – da to je povećana prostata. Pas normalno mokri. Naš veterinar je dodatno radio snimku i s prstima mu probao palpirati,ali nije ju uopće napipao kao tako veliku,nego normalne vličine. I šta bi bilo ovo crvenilo na šapi i kako liječiti? To crvenilo ne liže i sad se u sredini počela raditi krastica. Hvala Vam unaprijed na odgovoru, Tanja O: Prostata je jedina akcesorna spolna žlijezda muških pasa, a nalazi se između rektuma dorzalno i simfize zdjelice ventralno. Kroz njezinu sredinu prolazi uretra i vrat mokraćnog mjehura. Smještaj prostate varira  ovisno o pasmini, veličini prostate, starosti i punjenoti mokraćnog mjehura. Kad je mokraćni mjehur prazan i skupljen, žlijezda se nalazi potpuno u zdjeličnoj šupljini i može biti 2,5 cm ili više iza prednjeg ruba preponske kosti, a kada je mokraćni mjehur prazan, prostata može biti velikim dijelom ili potpuno ispred preponske kosti. Patološke promjene na prostati vrlo su česte kod starijih pasa. Na osnovi simptoma ne možemo razlikovati različita patološka događanja na prostati, jer su svi posljedica povećanja volumena prostate ili promijenjene sekrecije. Otežana defekcija jedan od prvih simptoma koje primijete vlasnici, a otežano mokrenje  te prisutnost krvi u mokraći, javljaju se kasnije. Ukoliko se radi o upalnom procesu, može se pojaviti i visoka tjelesna temperatura te povišen broj bijelih krvnih zrnaca u krvi. Česti simptom je krvav iscjedak iz mokraćnog kanala koji se javlja neovisno o mokrenju. Bolesti prostate koje se najčešće javljaju kod pasa su benigna hiperplazija prostate, skvamozna metaplazija, bakterijski prostatitis, apsces prostate, prostatične i paraprostatične ciste i neoplazije prostate.   Kod pasa se najčešće javlja benigna hiperplazija.  adi se o povećanju (hipertrofiji) normalnog, žljezdanog tkiva prostate. Ova pojava zahvaća gotovo sve nekastrirane pse starije od 4-5 godina. Upala prostate može nastati i kao posljedica bakterijske infekcije. Upala nastaje hematogeno (bakterije putuju krvlju) ili putem mokraćnog sustava.Tumor prostate se također može javiti, no nije učestala pojava, a ako se pojave onda su najčešće maligne prirode. Tu su najčešći adenokarcinomi. Benigna hiperplazija prostate je često asimptomatična pa dijagnozu postavimo slučajnim pregledom, a kod svih pasa starijih od 7 godina kontrolne preglede bi trebalo obavljati svake godine. Što se tiče liječenja, najbolje rješenje je kastracija. Medikamentozna terapija uključuje primjenu antibiotika kod bakterijskih upala, a kod  hiperplazije dajemo lijekove koji djeluju antitestosteronski. Treba napomenuti da medikamentozna nije uvijek uspješna. Na snimci koju ste poslali, na označenom mjestu se fiziološki nalazi prostata, no kao što sam već spomenula njezin položaj može varirati pod utjecajem različitih faktora. Prilikom dijagnostike bolesti prostate, primjenjuje se više dijagnostičkih metoda. Osim same palpacije prostate i nativne radiografije, koja je u ovom slučaju napravljena, može se kontrastna radiografija, te ultrazvučna dijagnostika. Ultrazvučna dijagnostika pokazuje veličinu, položaj i gustoću tkiva prostate (npr. cista). Također je potrebno napraviti i biokemijske pretrage krvi, kompletnu krvu sliku i pretragu urina jer se na taj način može otkriti prisutnost upale. Što se tiče promjene koja se nalazi na koži noge, moram reći da se na temelju slike ne može postaviti dijagnoza. To znači da promjene na koži može biti posljedica i lokalne, ali i neke sistemske bolesti. Najčešći uzroci problema sa kožom su paraziti (buhe ili drugi vanjski paraziti), gljivične i bakterijske infekcije, alergije, stres, ozljede ili kombinacije navedenih uzroka. Simptomi koji se mogu javiti su konstantno lizanje, češanje, svrbež, crvenilo, upalne promjene, zadebljanje i otekline, gubitak pigmentacije, suha, iziritirana koža, perutanje, krastice, gubitak dlake, osip, krvarenje ili pojava gnoja. Da bi se postavila točna dijagnoza potrebno je napraviti pregled ( opći pregled, bris kože, pregled pomoću Woodove lampe, zatim pregled otiska i strugotine kože, itd...). Prema tome, kada se ustanovi jesu li uzročnici bakterije, gljivice ili paraziti, određuje se i odgovarajuća terapija. Preporučam Vam da se posavjetujete sa veterinarom o daljnjem postupku, a što se tiče specijalističkog  radiografskog i ultrazvučnog pregleda, može se obaviti na Veterinarskom fakultetu na Zavodu za rendgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju. Za pregled je potrebna uputnica koju izdaje ambulantni veterinar.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam gigantskog aljaškog malamuta (55 kg) starog dvije godine. Imao je epileptički napad, srušio se, popiškio, pjenu na ustima, trzao se... Druge tegobe nema. Kod veterinara je ustanovljeno da ima mikrofilarije u razmazu periferne krvi, ali test na odrasle crve u srcu je bio negativan. U EKG-u su nađene neke nespecifične smetnje provođenja, a UZV srca je pokazao blagu hipertrofiju stjenki srca. U terapiji je dobio injekcije 1x tjedno i doksiciklin peroralno za parazita, te furosemid i enalapril za srce, uz preporuku da ga ne istrčavamo. Zanima me da li je moguća fiziološka hipertrofija srca kod pasa kao kod ljudi sportaša jer je pas redovito fizički aktivan (trči 1-2 dnevno). Odnosno brine me da li ćemo ikada više smjeti s njim trčati? Unaprijed hvala, Jelena O: Hipertrofična kardiomiopatija rijetki je oblik bolesti srčanog mišića u pasa. Karakterizira ga zadebljanje srčanih stijenki što dovodi do premale količine krvi koju srce tjera u organizam. Većina pasa ne pokazuje klinički vidljivih simptoma, ali ukoliko se jave ukazuju na kongestivno zatajenje srca: manja mogućnost aktivnosti, gubitak daha, kašljanje i plavkasto obojenje kože. Vrlo rijetko se uočavaju simptomi poput nesvjestice, a naročito tijekom aktivnosti ili vježbanja. Uzrok ovoj bolesti je gotovo nepoznat. Iako se kod ljudi i mačaka povremeno uočavaju genetičke abnormalnosti kod ove bolesti, ovo nije dokazano i u pasa. Osim navedenoga, u mačaka uzrok može biti u nekom od nasljednih miokardijalnih bolesti, stenoze aorte ili hormonalne stimulacije (kao što je hipertireoidizam) ili pak neke druge bolesti van kardiovaskularnog sustava pa postoji mogućnost da je ovo uzrokom i u pasa, a naročito iz razloga što se pokazalo da je tijekom invazije srčanim crvom gotovo redoviti nalaz na srcu i hipertrofija istog. Isto tako, u radnih aktivnih pasa javlja se, kao i u ljudi, fiziološka hipertrofija, ali se za ovu pojavu smatra kako je reverzibilne prirode. Više, pak, o dirofilariozi i preventivnim mjerama možete pročitati u već ranije objavljenom odgovoru kolege Dragana Vešovića, dr.vet.med. naslovljenom Dirofilarioza. Osim inicijalne terapije dirofilarioze, aktivnosti ljubimca se moraju znatno smanjiti kroz period minimalno 4-6 tjedana. Opet, u ovisnosti o težini stanja, ponekad se preporučuje ljubimca ograničiti u kavezu ili boksu. Prognoza stanja ovisi o odgovoru organizma na poduzetu terapiju i tijek oporavka pa je iz toga razloga nemoguće pretpostaviti, odnosno odgovoriti na Vaše pitanje. Svakako preporučujem da budete u kontaktu sa Vašim ambulantnim veterinarom, slijedite upute o razini aktivnosti, redovito davajte terapiju i vjerujem da će se Vaš ljubimac brzo oporaviti bez komplikacija.

 Odgovara: Dinko Kralik, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Naš bullmastiff već skoro mjesec dana ima mekanu stolicu, star je 5 mjeseci. Moram napomenuti da je veseo, razigran te nimalo ne izgleda bolestan. No, stolica nije čvrsto formirana, već mekana (ne doduše vodenasta, čisti proljev). Jede Eukanubu Puppy koju pomiješamo sa rižom, kuhanom piletinom i mrkvom, tjesteninom, te koji put malo juhe. Lijepo napreduje. Je li možda problem što pije vodu iz dvorišnog jezerca u koje stavljamo povremeno Algizid, jer mi ništa drugo ne pada na pamet kao uzročnik mekane stolice?Naš Hugo ima oko tridesetak kilograma. Pajo O: Giardoza je crijevna parazitarna bolest pasa uzrokovana jednostaničnim organizmom-bičašem Giardia duodenalis. Psi se zaraze preko vode ili hrane kontaminirane cistama ili lizanjem okoliša i drugih zaraženih životinja. Bolest može proći asimtomatski do pada imuniteta te se onda može očitovati poremetnjama u probavi i proljevima. Ukoliko se ne liječi, simptomi se pojavljuju periodički ili prijeđu u kronični oblik. Dijagnoza se potvrđuje  koprološkom pretragom. Nakon potvrđene dijagnoze, terapija je dostupna i u našim ljekarnama u obliku Drontal Plus tableta. Drontal Plus Flavour primjenjuje se za suzbijanje oblića, trakavica i crijevnih bičaša: crijevnih oblića (Toxocara canis, Toxascaris leonina, Uncinaria stenocephala, Ancylostoma caninum, Trichuris vulpis), trakavica (Echinococcus granulosus, E. multilocularis, Dipylidium caninum, Taenia spp., Multiceps multiceps i Mesocestoides spp.), crijevni bičaši (Giardia duodenalis). Drontal Plus Flavour daje se jednokratno u dozi 1 tableta/10 kg tjelesne mase. Za pse manje tjelesne mase preporučuje se razlomiti  tabletu u polovine odosno  četvrtine. Tablete treba dati izravno u usta ili sakrivene u komadu mesa, kobasice, sira ili sličnom zalogaju. U slučaju potrebe, može ih se usitniti. Za kontrolu toksokaroze preporučuje se također dehelmintizirati dojne kuje 2 tjedna nakon okota i tretman ponavljati svaka dva tjedna do odbića štenadi. Kod invazije bičašem Giardia duodenalis: psima tablete treba davati u propisanoj dozi tri uzastopna dana. Za vrijeme terapije pse se ne smije hraniti mliječnim proizvodima i hranom koja sadrži ugljikohidrate. Istodobno okolinu psa kontaminiranu izmetom valja temeljito očistiti. Čest izvor zaraze su kontaminirane vode i jezerca poput Vašeg iz kojeg Vaš ljubimac pije vodu stoga ga svakako trebate spriječiti u tome i ponuditi mu čistu vodu iz slavine, koja je klorirana i sigurna za zdravlje ljudi i životinja.  Ukoliko Giardia nije uzrok mekane stolice u Vašeg ljubimca moguće je da je uzrok i prehrana. Iako je Eukanuba Puppy odlična hrana superpremium kvalitete, svaki pas je jedinka za sebe i može i uz najbolju  i najkvalitetniju hranu imati mekšu stolicu. Možete Vašem ljubimcu obogatiti obrok mliječnokiselim proizvodima ili primjeniti probiotske bakterije za normaliziranje probave. U našim ljekarnama su dostupni sljedeći preparati s probiotskim kultarama: Florentero  probiotske bakterijske kulture u obliku tableta i paste, Floryboost pet  pasta u injektoru s  kombinacijom vulkanske gline, prebotika (frukto-oligo-saharidi) i probiotika te Canina Petvital Darm Gel za crijeva s probiotikom. Ukoliko će i nakon kure s probioticima ljubimac imati mekanu stolicu, predlažem Vam da razmislite o promjeni hrane, o čemu se možete dodatno posavjetovati i s veterinarima u našim trgovinama.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Pre nekih mesec dana dobio sam na poklon dobermana koji nema papire. Problemi su se javili pre neki  10-ak dana kada sam primetio da je vidno oslabio na zadnjim nogama što je kroz dva dana rezultiralo da ne može da se podigne na njih. Ja sam ga vodio u lokalnog veterinara koji je prvo pomislio da je nešto sa kukovima i prepisao mu rimadyl koji nije pomagao, nego je štene počelo da slabi i na prednje noge te nakon par dana ne može više da se podigne niti na njih. On pomjera i prednje i zadnje šape mada se kod prednjih vidi kada želi da dopuže do mene da ih nekako grči i savija. On ima sad 2,5 mjeseca, jede normalno, obavlja nuždu normalno, jedino što sam primetio je povremeni tremor i dosta baljenja dok pije vodu što pre nije radio. Ja znam da mi vi ne možete sa sigurnošću ništa reći ovako, ali pošto ja nisam u mogućnosti da dođem kod vas na detaljan pregled molio bih vas da mi date odgovor ako ste se ikada susreli sa ovakvim slučajem šta bi to moglo biti. Hvala vam mnogo unapred i srdačan pozdrav. P.S. Reaguje na bol, nema temperature… O: Kod poremećaja koji dovode do nemogućnosti hodanja ili otežanog hodanja, potrebno je provesti ljubimca kroz nekoliko dijagnostičkih postupaka: palpacija (pretraga diranjem rukama), dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu te mijelografiju.Također se koriste i sljedeće metode: nuklearna scintigrafija, kompjuterizirana tomografija (CT) i magnetska rezonanca.  Ujedno je od velike važnosti pratiti sposobnost defeciranja i uriniranja. U mladih pasa većih pasmina, u navedenu skupinu pripadaju i dobermani, ponekad se javlja oboljenje cjevastih kostiju, tzv. panostitis (eozinofilni panostitis pasa).  Pretpostavlja se da su kod nekih pasmina u pitanju genetski faktori (npr. kod njemačkih ovčaria, a  mogući uzroci su i alergijske reakcije, poremećaja vaskularizacije dugih kostiju kod brzog rasta, metabolički poremećaji), no pravi uzrok ove bolesti je i dan danas nepoznat.  Poznato je da obolijevaju mladi psi koji intenzivno rastu. Upalni proces zahvaća duge cjevaste kosti nogu (prednjih ili rjeđe stražnjih nogu) pa se oboljela životinja nerado kreće jer joj svaka kretnja uzrokuje jaku bol. Proces može zahvatiti jednu ili više nogu odjednom. Osim što je kretanje otežano bolom, životinja bolno reagira i na umjereni pritisak prstima na oboljelu kost. Za ovu je bolest karakteristično da se proces naglo aktivira, traje više dana, pa onda znakovi bolesti naglo nestaju, da bi se kroz neko vrijeme ponovno pojavili na istoj ili drugoj nozi. Bolest je dugotrajna i za životinju prilično neugodna, ali psi ipak spontano ozdrave dok završi rast životinje. Za vlasnika je najvažnije znati da psi ovu bolest prebole bez posljedica, osim ako je upalni proces bio jačeg intenziteta, a štene bilo zahvaćeno u ranoj mladosti. Bolest se dijagnosticira na osnovu kliničke slike, a sumnju bolesti potvrđuje se rengenskom pretragom. Liječenje se svodi na povremeno ublažavanje bolova, ako je šepanje kroz nekoliko dana uporno i vrlo bolno (analgetici tipa Rymadila), te ublažavanje upale ,mirovanje psa. Izbjegavati treba trčanje uz i niz stepenice, skakanje na tvrdu podlogu oštećuje prednje, a skok u vis stražnje noge. Treba birati mekane terene za igru poput livada i šuma  te plivanje. Više o sličnom primjeru možete pročitati i u ranijem odgovoru Hromost kod mladih pasa u razvoju - panostitis i hipertrofična osteodistrofija. Potrebno je posjetiti veterinara i napraviti dijagnostiku kako bi se provela i adekvatna potrebna terapija.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Odlučih se da upitam za savjet, iako znam da Vam je teško ga dati bez pregleda psa. Pa ću Vam pokušati predočiti što više umijem, da biste lakše odredili dijagnozu. Kuja je stara 4 g. Imala već dva okota, pri čemu je zadnji okot bio u 5. mj prošle godine, bio je jako težak. Da sam morala biti uz nju, pa donekle i pomoći pri vađenju šteneta. Nakon okota dobiva jako i obilno krvarenje, što je meni graničilo s poremećajem hormona. Muža sam zamolila da je pod hitno odvede veterinaru i da se to smiri, što je i učinjeno. Nakon okota dobije neki vid otoka jedne strane nadlaktice i hrama na tu nogu. Što je s vremenom i prošlo jer smo joj mazali nekom kremom. Potom gubitak dlake, iako se već izlinjala i jako opadanje u kilaži. Iako je jela sasvim normalno. Nije dugo potrajalo, oslabio joj je imunitet i dobije visoku temperaturu. Postaje izbirljiva u hrani. Sve do prvog povraćanja. Tada je jedva išta jela. Jaja, riba i sl. Nakon toga je odvedem veterinaru. Dobije infuziju, nije teško disala, ali je bila jako slaba i bezvoljna. Dadne joj injekcije za temperaturu, antibiotik i neku vitaminsku. Imala je oko 40 s dvije crtice. S tim da se veterinar nije smio odmah osloniti na toliku temp. jer sam mu rekla da sam joj davala ljudske antibiotike i tabl. protiv temp. Osjetio je šum na plućima. Drugi odlazak k njemu, već jako brže diše, ubrzanijeg ritma. Mirna i dalje nevesela. Mada se okreće i gleda šta tko radi, tako da nije se potpuno povukla u sebe. Izmet tvrd, taman. Mokraća bez krvi i obilna. Pije dosta tekućine, ali i dalje hrana joj ne šmeka. Dobiva ponovno infuziju. Injekciono antibiotik,koji traje 4 dana. I injekciju vitaminsku. Temperatura drugi put nije mjerena. Njuška joj dosta suha i skorena. Ima iz njuške i gnoja zelenkasto-žućkastog. Oko usne šupljine, na jastučićima ima također skoreno s obje strane. Rado voli među ljude, ali je dosta pokunjena. Nema snage za igru. Pojela je sirovog mesa, želudaca. Jer mi je veterinar rekao da joj pokušam nadomjestiti izgubljenu hranu. Sad se pitam,da li je to bronhokapija ili nešto više? Unaprijed hvala. Lijep pozdrav, Westalina O: Po opisanim simptomima, moguće je da se radi o Cushingovom sindromu, no to ne mogu tvrditi sa sigurnošću. Doduše, neki simptomi se ne uklapaju u kliničku sliku Cushinga, kao što su opisane gnojne rane, no one mogu biti posljedica oslabljelog imuniteta te naseljavanja i prodora bakterija u bolešću pogođen organizam. Što je Cushingov sindrom kod pasa? Dakle, Cushingov sindrom ili hiperadrenokorticizam je multisistemski organski poremećaj koji nastaje zbog kronično povišene koncentracije glukokortikoida u krvi. Glukokortikoidi su hormoni koje luči kora nadbubrežne žlijezde. Klinički znakovi Cushingovog sindroma kod pasa Tipični klinički znakovi hiperadrenokorticizama u pasa su sljedeći: poliurija (pojačano izlučivanje urina), polidipsija (pojačana žeđ), polifagija (pojačana glad), povećanje obujma abdomena, alopecije (gubitak dlačnog pokrivača), hipertenzija, neurološki znakovi, poremećaj energetskog metabolizma koji može rezultirati gubitkom težine, mišićne mase ili abnormalnom distribucijom masti. Klinički znakovi nastupaju i napreduju neprimjetno, a posljedica su kombiniranog glukoneogeničkog, protuupalnog, imunosupresivnog, lipolitičkog djelovanja i učinaka razgradnje proteina koji nastaju zbog utjecaja glukokortikoida na razne organske sustave. Letargija (nevoljnost), ubrzano i plitko disanje i slaba podnošljivost tjelesnog treninga odraz su gubitka mišićne mase i slabosti. Koža, osobito donjeg dijela trbuha, postaje tanka i neelastična, pa se zbog smanjenog elasticiteta kožni nabor usporeno ispravlja. Abdominalne vene su istaknute i lako vidljive kroz kožu. Često je vidljivo ljuštenje kože, osobito oko bradavica. Razgradnja proteina uzrokuje atrofiju (razgradnju) kolagenih vlakana i također dovodi do prekomjernog nastajanja podljeva nakon vađenja krvi ili manjih trauma. Zaraštavanje rana je jako usporeno. Alopecije su često prisutne kod hiperadrenokorticizma, a javljaju se zbog inhibitornog efekta kortizola na fazu rasta dlačnih folikula. Preostala dlaka je suha i bez sjaja. Alopeciju često ne prati pruritus (češanje) i pretežno zahvaća ventralni abdomen, prsa, perineum i vrat. Na ošišanim ili obrijanim mjestima dlaka često više ne raste ili je ponovan rast dlake oskudan. Zašto nastaje? Hiperadrenokorticizam nastaje iz nekoliko razloga: tumor hipofize (žlijezda u mozgu koja nadzire lučenje hormona nadbubrežne žlijezde), tumor (adenom ili karcinom) nadbubrežne žlijezde te jatrogeni, nastao zbog dugitrajne, učestale ili prekomjerne upotrebe glukokortikoida u terapiji. Dijagnoza Cushingova sindroma kod pasa Na bolest možemo posumnjati na osnovu kliničke slike, nekih rutinskih laboratorijskih testova (hematološka i biokemijska pretraga krvi, analiza urina) te temeljem RTG i UVZ nalaza. Objektivna dijagnostika hiperadrenokorticizma zahtjeva provedbu specifičnih endokrinoloških testova koji uključuju ACTH stimulacijski test, deksametazon supresijski test i omjer kortizola i kreatinina u urinu. Liječenje Cushignova sindroma Liječenje se može provoditi medikamentozno ili kirurški. Hiperadrenokorticizam ovisan o hipofizi se liječi isključivo medikamentozno, dok se hiperadrenokorticizam ovisan o nadbubrežnoj žlijezdi može liječiti kirurški ili medikamentozno. Medikamentozno liječenje se danas najčešće provodi trilostanom. Trilostan je sintetski steroid, koji djeluje tako da blokira nadbubrežnu žlijezdu u sintezi glukokortikoida, mineralokortikoida i spolnih hormona. Terapija je doživotna. Opet, što se tiče povraćanja i tamne stolice, moguće je da se radi o krvarenju u gornjem dijelu probavnog sustava. Takvo stanje opet može nastati radi tumora, čira na želucu ili nečeg trećeg. Također, pojačana žeđ je moguća radi povišene tjelesne temperature. Svakako preporučam obaviti detaljne dodatne pretrage kako bi se barem eliminirale moguće navedene dijagnoze. Pa tako preporučam da se napravi: kompletna krvna slika, biokemijski nalaz krvi i urina (na taj ćete način dokazati ili eliminirati dijabetes), UZV, RTG (mogu se ustanoviti eventualne neoplazije ili upala pluća), zatim ACTH stimulacijski test ili test omjera kortizola i kreatinina u urinu (na taj način će se dokazati ili eliminirati Cushingov sindrom), gastroskopija (tom pretragom će se ustanoviti dali je sve u redu sa sluznicom želuca i početnog djela tankog crijeva). Još neke informacije o Cushingovu sindromu kod pasa mogu se pronaći ovdje. Na kraju, nadam se da će sve biti u redu sa Vašom ljubimicom te da će se ubrzo početi oporavljati.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moja sestra ima 2 pekinezera, brata i sestru, koji imaju 10 godina. Lori ima visoki tlak i srce mu je oslabilo, dlaka mu je slabija nego prije, a i umara se pa ne ide na duge šetnje kao i prije, a i nema nešto apetit. Jedu jednom dnevno. Veterinar mu je prepisao Enap 5 mg, pola tablete ujutro i Fursamid 40 mg, pola ujutro pola navečer. Često mokri, ali i pije. Da li bi on morao jesti posebnu hranu i možda mu trebaju neki vitamini za nadomjestak izgubljenog? Ima 6 kg, a bio je deblji. Znam da je debljina možda sad ok.Lijepi pozdrav, Jadranka iz Korčule O: Bolesti srca česta su  pojava kod pasa srednje i starije dobi, a prema neki podacima javljaju se kod 60% pasa starijih od 8 godina. Stečene bolesti su češće od urođenih, a najčešće se radi ili o kroničnoj bolesti srčanih zalistaka, koja uglavnom pogađa manje i srednje pasmine pasa ili o dilatativnoj kardiomiopatiji, koja se uglavnom javlja kod  velikih i gigantskih pasmina. Kod kronične bolesti srčanih zalistaka ili mitralne insuficijencije zalistaka, zalisci nisu sposobni  u potpunosti spriječiti povrat krvi iz lijeve klijetke u pretklijetku prilikom srčane akcije. Zbog toga dolazi do zadebljanja lijeve strane miokarda i njegove smanjene sposobnosti da se kontrahira i tjera krv kroz krvne žile, a kasnije promjene zahvaćaju i desnu stranu srca. Kao posljedica toga javlja se plućni edem, a pas se počinje umarati, kratko dahtati, kašljati, gubi apetit itd. U većini slučajeva bolest se razvija sporo, kroz duži vremenski period. Primjećuje se i povećanje obujma trbuha koji poprima oblik kruške kao posljedica nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini i jetri. Često se javlja i slabost mišićja u kasnijm stadijima bolesti. Dijagnozu bolesti postavlja se na temelju anamneze i na temelju   kardiološke pretrage koja uključuje kliničku pretragu, EKG, te rentgenološki i ultrazvučni pregled srca. Budući da se bolest razvija sporo, mjesecima ili godinama, organizam u početku kompenzira novonastalo stanje. No, nakon određene točke  ovaj mehanizam više nema učinka. Nakon postavljanja dijagnoze određuje se terapija. Iako su promjene na srcu nažalost nepovratne, postoje lijekovi poput fursemida, enapa i drugih kojima se ublažavaju simptomi odnosno kojima se bolest donekle drži pod kontrolom.  Osim lijekova postoje također i posebne medicinske hrane indicirane kod srčanih oboljenja kao što su Hills Prescription Diet h/d - u dehidriranom i konzerviranom obliku te Royal Canin Early Cardiac također u dehidriranom i konzerviranom obliku. Radi se o kompletnim hranama koje u potpunosti zadovoljavaju dnevne potrebe na hranjivim tvarima i energiji, no s obzirom na sniženu količinu natrija pomažu kontroli kliničkih znakova povezanih s retencijom natrija i tekućina, a dodatkom taurina i L-karnitina pomažu normalnom radu funkcije srčanog mišića. Osim davanja terapije i odgovarajuće prehrane, potrebno je voditi računa o tome da se životinju ne izlaže prevelikom naporu te visokim ili niskim temperaturama. Nužne su i redovite kontrole kod veterinara kako bi se pratilo stanje i po potrebi korigirala terapija. Za dodatne informacije možete se obratiti na Kliniku za unutarnje bolesti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štene staro 3 mj., križanac brak jazavčara i njemačkog terijera. Već mjesec dana boluje od rahitisa, dobio je do sada 5 inekcija od veterinara, ali ništa mu nije bolje. Dobro se brinem o njemu, ali nema napretka. Postoji li kakva terapija da bi se noge poravnale i da ne šepa na njih? O: Najčešći poremećaj lokomotornog sustava kod štenaca je rahitis. Ovo oboljenje predstavlja bolest kostiju tijekom rasta i razvoja. Naime, radi se o metaboličkoj bolesti mladih životinja koja nastaje zbog poremećaja u prometu kalcijevih i fosfornih soli uz nedostatnu opskrbu D vitaminom. Od rahitisa često obolijeva štenad jer su osobito osjetljiva na nestašicu kalcija i višak fosfora u obroku. Smatra se da je oboljenje najčešće prisutno u štenadi hranjene kuhanom biljnom hranom te kruhom i čistim mesom, tj. neadekvatnom prehranom uz posljedični nedostatak vitamina i minerala. Manjak D vitamina se može javiti uslijed nedovoljnog unosa D vitamina hranom ili nedovoljnog izlaganja ultraljubičastim zrakama. Važnost samog vitamina D u organizmu je višestruka. Tako, njegovo osnovno i najvažnije djelovanje je na metabolizam kalcija, čime regulira količinu kalcija i fosfora u cirkulaciji. Vitamin D potiče apsorpciju kalcija iz crijeva pa se ulazak kalcija u organizam brzo povećava. Sljedeće važno ciljno tkivo na koje djeluje vitamin D su kosti, gdje potiče njihovu normalnu mineralizaciju. Na taj način ima veliki utjecaj na rast i kvalitetu kostiju. Rahitis se kod štenadi očituje poremećajima u mijeni zubi i sklonosti grčevima, nakon čega nastaju promjene na zglobovima, koji su povećani te kostima na kojima se očituje osjetljivost i bolnost - životinje se teško i nevoljko kreću, šepaju ili ukočeno hodaju. Kasnije nastaju promjene na cjevastim kostima u obliku simetričnog zadebljanja u području zglobova, deformacije ekstremiteta (nepravilni stavovi ekstremiteta - "O" noge, "X" noge), "rahitična krunica" - kvržica na rebrima u području koštano-hrskavičnog prijelaza, deformacije zubi, a kod štenadi su česte promjene na lubanjskim kostima (posebno gornje čeljusti). U poodmaklim slučajevima se pojavljuju i drugi simptomi: oslabljen apetit, mršavost, slabokrvnost, upala želuca, promjene na koži i dr. Sama bolest ima kroničan tok, koji se u lakšim slučajevima može "sanirati" promjenom i prilagođavanjem prehrane te dodavanjem vitaminsko-mineralnih pripravaka uz uspostavljanje optimalnih uvjeta držanja.  U težim slučajevima ovog oboljenja, uz sve liječenje, dijelovi skeleta ostaju izobličeni ili životinje posve zakržljaju. Dijagnoza rahitisa se postavlja na temelju rentgenskog nalaza i laboratorijske pretrage krvne plazme. U plazmi je vrijednost fosfora snižena, a vrijednost kalcija je normalna ili snižena, a vrijednost alkalne fosfataze je povišena. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se ponovno obratite svojem veterinaru ili se konzultirate za drugo mišljenje na Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55.  Za to vrijeme, osigurajte ljubimcu optimalnu i kvalitetnu prehranu, npr. nekom od hrana iz segmenta superpremium hrana (Hill's, Eukanuba, Royal Canin, Pro Plan, Brit,...) ili premium hrana (Belcando, K-9, Alleva,...) i to varijantom za štence odgovarajuće veličine. Od vitaminsko-mineralnih dodataka možete koristiti npr. Canine Welpenkalk namijenjen štenadi i mladim psima od 6 tjedana do 15 mjeseci starosti. Welpenkalk je indiciran za organizam u razvoju, za stvaranje zdravih i snažnih zuba te za jačanje kostiju kao i lokomotorna sustava u cijelosti.  Korisne informacije možete saznati i u odgovorima mojih kolegica Rahitis, Važnost vitamina i minerala za razvoj i rast štenaca / Rahitis, Iskrivljene noge šteneta - rahitis? te Rahitis.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štene njemačkog ovčara, star je 3 mjeseca. Zanima me je li ozbiljno/je li poremećajto što često ubrzano diše dok je budan, dok samo leži i nema nekog fizičkog opterećenja. Diše ubrzano i plitko.Unaprijed hvala na odgovoru.S poštovanjem, Krešimir O: Ubrzano disanje štenaca se najčešće smatra normalnim - fiziološkim. Naime, sve vrijednosti trijasa (temperatura, bilo, disanje) su u odnosu na odraslog psa povećane. Tako, normalni (fiziološki) parametri za štence velikih pasmina pasa se kreću: temperatura 37,5 - 39°C (odrastao pas 37,5 - 38,5°C), bilo 110-130 (odrastao pas 60-80), disanje 15-30 (odrastao pas 10-20). Prema određenim veterinarskim priručnicima, brzina disanja štenaca može se povećati i dvostruko, u odnosu na frekvenciju disanja odraslog zdravog psa, a da i dalje ostane u okvirima zdravog mladog ljubimca. Kako ljubimac bude rastao, frekvencija disanja, kao i ostale vrijednosti trijasa, polako će se smanjivati, odnosno doći će u okvire i granice vrijednosti trijasa za odraslog zdravog psa. Međutim, ubrzano disanje može za uzrok imati i neke od zdravstvenih poremećaja - različiti poremećaji u rastu i razvoju pojedinih organa i organskih sustava, problemi vezani uz dišni sustav, srce i krvožilni sustav, ... Stoga, ako i dalje niste sigurni u zdravlje svog ljubimca, savjetujem Vam da izmjerite frekvenciju disanja svog ljubimca i da ga odvedete kod veterinara. Isti će, nakon temeljito uzete anamneze i kliničke pretrage, moći utvrditi ozbiljnost situacije, odnosno, odgovoriti Vam preciznije na Vaša pitanja.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam jedno pitanje vezano za ženku eng. buldoga. Prije dva dana pojavila joj se cista na žlijezdi u oku i išli smo kod veterinara i predložili su nam operaciju da to odstrane, cijena je 700 kn po oku. Zanima me je li to potrebno ili nije i može li se na neki drugi način ukloniti? Aber O: Cista žlijezde trećeg očnog kapka (tzv. "trešnjino oko") nastaje zbog povećanja i upale žlijezde koja se nalazi u trećem očnom kapku. Treći očni kapak smješten je u unutarnjem očnom kutu, a žlijezda ima funkciju proizvodnje sekreta koji služi u stvaranju prekornealnog filma, zajedno sa suzama i sekretom ostalih žlijezda. Do razvoja ciste trećeg očnog kapka može doći iz više razloga, a najčešći je začepljenje izvodnih kanalića kroz koje se izlučuje zaštitna sluz, žlijezda otekne te dolazi do njene upale. Kao posljedica upale dolazi do toga da  žlijeza otekne i prolabira ispod donjeg očnog kapka u unutarnjem očnom kutu. Povećana žlijezda je zažarena, veličine zrna graha ili trešnje. Što se tiče terapije. preporuča se kirurška obrada. Samo kapanje očiju različitim kapima ili mazanje antibiotskim mastima, bez kirurške pomoći neće riješiti problem, već će samo produljiti iritaciju oka pa može doći i do razvoja komplikacija. Cista žlijezde trećeg očnog kapka ima tendenciju recidiva i to u glavnom na onom oku na kojem se prvotno javila, no kod pasa sklonijih ovom problemu može se javiti i na drugom oku. Prilikom kirurške obrade  ne ekstirpira se cijela žlijezda da zbog nedostatka sekreta ne dođe do komplikacija poput isušivanja rožnice. Drugi razlog zbog kojeg se ne ekstirpira cijela vjeđa zbog toga što je moguća pojava entropija (uvrtanja vjeđe). Dodatni savjet ili drugo mišljenje možete zatražiti u Klinici za kirurgiju, oftalmologiju i ortopediju na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Broj telefona za kontakt je 01/2390-390.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Moja pudla pije B kompleks, po preporuci veterinara, radi epileptoformnih napada. Nije mu prepisan nikakav drugi lijek jer su napadi izrazito blagi. 10-tak dana koristi jači B kompleks, na svoju ruku sam ga kupila, u nadi da bolje djeluje. Je li moguće predoziranje B vitaminom? Jučer je odjednom postao slab, nesiguran na nogama, opća slabost, nešto kasnije dezorijentiran i hiperaktivan. Nije popio B kompleks, a dala sam mu normabel 2 mg, da se smiri, po preporuci veterinara. Pomalo, sve je bio bolje, na kraju i zaspao, danas je sasvim normalnog ponašanja. Ima 3 godine i ovo se prvi put dogodilo. O: Neki od vitamina B kompleksa mogu se predozirati te na organizam psa imati toksičan učinak. To su vitamini B3 i B6. Vitamini B kompleksa se propisuju u najvećem broju slučajeva, dok se terapija pojedinim vitaminom (ili kombinacijom samo nekih) provodi ciljano i po preporuci veterinara. Iako se hipervitaminoza ovim vitaminima javlja samo u slučajevima višestruko povećanih doza koje se daju kroz duži period, moguće je da su opisani simptomi povezani uz previsoke doze B kompleksa. Svakako se kod promjene terapije konzultirajte s veterinarom koji liječi Vašeg psa i koji je točno upućen u njegovo opće stanje.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam ženku njemačkog ovčara staru 2 i pol mjeseca. Prije druge vakcine dao sam joj pola Drontala, poslije nedjelju dana imala je sve simptome za gliste kao što sam i pročitao, onda sam joj dao još drugu polovinu i izbacila je nekoliko glista. Veterinar mi je rekao da joj dam za 10 dana cijelu jer joj je to bilo malo, sada je prošlo nedjelju dana od toga pa da li smeta da joj sjutra dam opet jer jede mnogo, a neće da se udeblja.Hvala. Jasmin O: Štence je preporučljivo čistiti od crijevnih parazita prvi puta već u dobi od 2 tjedna, a onda ponavljati svakih 14 dana do starosti od 3 mjeseca. Nakon toga čišćenje je potrebno ponavljati u 4. i 5. mjesecu života jednom mjesečno. U dobi od 6 mjeseci pa nadalje – svaka 3 mjeseca.Također je dobro i ponoviti za 14 dana u 2 navrata tokom godine. Drontal Plus flavour daje se jednokratno u dozi 1 tableta na 10 kg tjelesne mase. Za pse manje tjelesne mase preporučuje se razlomiti  tabletu u polovine odosno  četvrtine. Tablete treba dati izravno u usta ili sakrivene u komadu mesa, kobasice, sira ili sličnom zalogaju. U slučaju potrebe, može ih se usitniti.  Znači, potrebno se pridržavati preporučenih doza jer ako se daje umanjena doza, čišćenje se neće potpuno obaviti. Stoga, štene izvažite i dajte joj potrebnu dozu odmah. Za 14 dana ponovo je izvažite i dajte točnu dozu. Nadalje se pridržavajte gore navedenih uputa. O specifičnim potrebama i razvoju te pravilnoj prehrani njemačkih ovčara pisala je detaljnije kolegica u prijašnjem odgovoru Prehrana štenca njemačkog ovčara / Razvoj i prehrana štenaca velikih pasmina.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Prije 6 dana mog je psa udario auto ispred kuće, odmah sam ga odvela veterinaru, gdje je dobio inekcije za smirenje i protiv boli. Dali su ga i na infuziju. Prvo se mislilo kako mu je povrijeđena kralježnica jer nije mogao ustati ni stati na zadnje noge. Ili da su noge slomljene, pogotovo desna noga. Pustili su ga da prvo dođe k sebi, da lijekovi prorade te da se infuzija isprazni. Nakon toga stavili su ga na rendgen i vidjeli da mu ni noge ni kralježnica nisu oštećene, nego da se radi o prijelomu zdjelice i to na obje strane. Na desnoj strani ima tri prijeloma, a na lijevoj jedan. Kažu mi da je zdjelica jako loše, ali da je moguće da se popravi, ali treba vremena. Strogo mirovanje! I da dolazim na injekcije protiv bolova. Doveli smo ga kući te ga smjestili u sobu gdje ga se neće ometati. Okrene se s jedne strane na drugu, ustane ali na sekundu-dvije pa legne. Problem je taj što on, evo, već šesti dan ne obavlja veliku nuždu!? Počeo je jesti nakon trećeg dana od nesreće, ne dajem mu puno. Malu konzervu i to ne cijelu. Pije tek kad ga poslužim, često ni neće. Još nisam vidjela da je rep koristio (miruje). Radi se o pekinezeru, starome 9 i pol godina. Zaboravila sam reći da je iz spolovila curila krv kod prvog posjeta veterinara, ubrzo je prestalo; u maloj nuždi nisam nakon toga vidjela krvi. Najviše me sad brine velika nuzda. Kako dalje? Što mogu očekivati?Najljepše vam hvala unaprijed na odgovoru. Sonja O: Kosti zdjelice su zaštićene muskulaturom, a lomovi nastaju uglavnom prilikom jake mehaničke sile kao npr. od udarca automobila. Kosti zdjelice su hvatište velikom broju mišića trupa i stražnjih nogu, a anatomski oblikuju kanal kroz koji prolaze živci, krvne žile te meka tkiva urogenitalnog trakta i debelo crijevo. Prilikom djelovanja mehaničke sile dolazi i do utjecaja na funkciju tih organa, živaca i krvnih žila u različitom stupnju. Trauma urinarnog trakta se dogodi u skoro 40% slučajeva, ali  ne mora  uvijek doći i do oštećenja urinarnog trakta, ako su kosti slomljene. Ozljede debelog crijeva su rijeđe, osobito ako nije došlo do pomaka puknutih kostiju. Peristaltika u crijevu može biti poremećena zbog bolova jer se pas ne može napinjati kako bi obavio veliku nuždu. Preporučila bih Vam da se obratite u veterinarsku ambulantu u kojoj je pas liječen, da se poduzme klistiranje ili eventualno prije toga da date psu oralno parafinsko ulje u većoj količini, kako bi se izmet lakše istisnuo. O istoj problematici je opširnije pisala kolegica Sonja Vojnović, dr.vet.med. u prijašnjem odgovoru Prijelom zdjelice psa nakon udarca auta - liječenje, suzbijanje boli i oporavak. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me zašto mi se na psiću na stomaku pojavljuju gnojni prištići? Imao je neka četiri pa su prošli, ali, evo, danas sam primjetila prave se dva nova. Psić je star neka dva i pol mjeseca, mama mu je pekinezer tata maltezer. Nisam ga još cijepila protiv štenećaka, planiram ovaj tjedan.Unaprijed hvala i nadam se da ćete mi pomoći. Jasna O: Uzroci za pojavu prištića kod ljubimaca mogu biti raznoliki. Tako, promjene na koži štenaca se najčešće dovode u vezu s padom otpornosti organizma ili nedovoljno razvijenim imunološkim sustavom, npr. stres radi promjene okoline (prerano odvajanje šteneta iz legla), invadiranost kožnim nametnicima, te promjenom načina ishrane. Uz promjene na koži, najčešće je prisutan i svrbež s posljedičnim češanjem ljubimca te dodatnom iritacijom na koži. Svrbež kože (pruritus) parestetički je osjet na površini tijela, što nastaje pod utjecajem raznovrsnih vanjskih ili unutarnjih podražaja: alergije (preosjetljivost na ugriz buhe, preosjetljivost na hranu, atopički dermatitis, kontaktni alergijski dermatitis, ugriz pčele), ektoparaziti (krpelji, ušni i kožni šugarci, ubod komarca, buhe,...), infekti (bakterije, gljivice), upala analnih vrećica, upala uha, loše njegovano krzno, psihička stanja (dosada, prinova u obitelji) te bolna stanja izazvana promjenama na koštano-mišićnom sustavu (artritis, displazija kuka). Svrbež se očituje češanjem, lizanjem ili nagrizanjem kože, općim nemirom i drugim simptomima. Osim toga, treba napomenuti da svrbež redovito uzrokuje sekundarne promjene na koži kojima se često pridruži i infekcija pa prvobitna slika dermatoze bude prikrivena sporednim simptomima. Svrbež kože javlja se i neovisno o kožnim bolestima (ima svrbeža, ali na koži nema promjena) i takav svrbež uzrokuju nametnici što gmižu po koži ili izlaze iz tjelesnih otvora (u tom slučaju svrbež je lokaliziran na okolinu otvora tijela). Svrbež je ponekad posljedica hormonalnih poremećaja, izlučivanja autotoksičnih tvari, npr. kod bolesti bubrega ili jetre, promjena u sastavu krvi, želučano-crijevnih oboljenja, primjene različitih lijekova, draženje kože sekretima tijela. Često se uzrok svrbežu i ne može pronaći. Kod Vašeg ljubimca je vjerojatno riječ o juvenilnoj piodermiji. Kožne bolesti izazvane bakterijama (piodermija) najčešće nastaju nakon oštećenja površinskog sloja kože. Predisponirajući faktori mogu biti pad imuniteta ili alergija. U štenadi mlađe od 6 mjeseci javlja se juvenilna piodermija. Općenito, kožne infekcije mogu izazvati stvaranje manjih uzdignuća (papula) ili prištića (pustula). Pustule su ispunjene gnojem, a papule sadrže upalne stanice. Oštećenjem i pucanjem prištića nastaju erozije, a ako se prostiru i u dublje slojeve kože, nazivaju se ulceracije. Aknama se nazivaju samo oni upalni čvorići koji su vezani uz upalnu bolest žlijezda lojnica. Liječenje piodermija mora se često provoditi kompleksno, tj. u obliku lokalnog i općeg liječenja. Za lokalno liječenje upala i infekcija na koži koriste se antibiotici u obliku kreme, gela ili masti. Kod težih slučajeva veterinar će propisati i opće, ciljano liječenje onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran. Uz prikladnu terapiju, podiže se ili ojačava imunološki sustav. Također, prikladnim prehranama (dodatno obogaćenim elementima za kožu i dlaku - biotin, omega 3, 6 masne kiseline,...) dodatno se potpomaže organizmu u smislu poboljšavanja regenerativnih procesa kao i same kvalitete kože i dlake. U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svojeg veterinara. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca te postaviti dijagnozu, odnosno odrediti najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja. O podizanju imuniteta pisala je kolegica u svom odgovoru Vitaminsko–mineralni pripravci za "podizanje" imuniteta.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Od prije par dana imam štenca od 4,5 mjeseci, štenac je velike pasmine ima oko 20 kg. Primjetila sam da na prelazu iz leđnog dijela u rep ima jako izražen prvi pršljen, kao da je zadebljao ili da je uvećan, kada pređem rukom od leđa prema repu jasno osjetim ispupčenje. Ne osjeća nikakvu nelagodu ili bol u tom dijelu. Rep drži opušteno, normalno maše kada se raduje a kada trči rep podigne iznad nivoa leđa. Zanima me da li je potrebno hitno voditi psa veterinaru ili možemo pričekati koji dan dok se pas ne navikne na novu sredinu i koliko ozbiljan je ovaj problem.  Unaprijed hvala za odgovor  i srdačan pozdrav. O: Vrlo mi je teško s obzirom na opisano pretpostaviti o čemu se radi kod Vašeg ljubimca. Izrasline, zadebljanja ili otekline kod pasa mogu biti različite etiologije. Kako Vas prethodni vlasnici nisu upozorili na neuobičajenu pojavu kod Vašeg ljubimca, nedostaju nam i vrlo biti podaci kod usmjeravanja ka sumnji, a to je duljina trajanja procesa, da li ta izbočina raste i kojim intenzitetom, da li se sa vremenom mijenjala konzistencija, da li je promjena ograničena ili ne. Sljedeće, postoji mogućnost kako je pojava nastala od dolaska u Vaš dom pa u obzir, osim promjena na samom kralješku, treba uzeti i mogućnosti pojave apscesa ili hematoma. Naime, navedene pojave česte su kod štenaca jer obično nastaju mehanički, odnosno udarcem, ubodom ili sl., a uslijed njihove nestašne prirode. Hematom (nakupljanje krvi u novostvorenoj šupljini) bih u ovom slučaju možda i isključila jer navodite da je izraslina tvrda (odnsono kao kralježak) te ne uočavate promjenu pigmentacije kože. Naime, veći hematom bi se trebao u roku otprilike sedam smanjiti i nakon nekog vremena i potpuno resorbirati dok kod manjih taj proces traje i kraće. Također, apsces (nakupljanje gnoja u novostvorenoj šupljini) bi bio bolan i temperiran (topao) i vjerojatno bi pas izbjegavao ležanje na toj strani te ne bi dopuštao diranje a pokreti repa bili bi mu ograničeni uslijed bolnosti. Osim navedenoga, treba spomenuti i mogućnost pojave kožnog tumora. Iako su dosta česti kod pasa, srećom je oko 80% kožnih tumora benigno. Od benignih tumora pojavljuje se lipom, histiocitom, papilomi, adenom tubularnih žlijezda dok su najčešći maligni tumori: mastocitom, hemangiosarkom, fibrosarkom, melanom, karcinom bazalnih stanica i karcinom skvamoznih stanica. Naravno, na temelju samog izgleda promjene i bez prethodne patohistološke dijagnostike ne može se znati o kojoj se vrsti tumora radi kao ni o njegovoj naravi, iako se smatra da benigni tumori rastu ograničeno, a sam rast u dužem vremenskom periodu je sporiji i manje invazivan nego je to kod malignih tumora. Također, opće stanje većeg broja pasa sa zloćudnim promjenama je promjenjeno (mršavost usprkos apetitu, slabost, povraćanje, poremećena krvna slika). Sljedeće, lokacija promjene koju opisujete vrlo je blizu lokacije repne žlijezde kod pasa. U pasa na gornjem dijelu repa, blizu njegove baze, smještene su mirisne lojne ili masne žlijezde. Zdravstveni poremećaji na ovoj žlijezdi najčešće se javljaju u nekastriranih mužjaka i to povećanje njezina obujma (hiperplazija), no problemi na ovoj lokaciji mogu biti posljedicom i hormonalnih poremećaja prvenstveno smanjene funkcije štitnjače (hipotireoidizam). U potonjem slučaju je vrlo često na tom mjestu na repu vidljiva masna koža i dlaka, gubitak dlake, kraste te hiperpigmentacija same žlijezde, ali i njene okoline. Problem se rješava liječenjem postojećeg procesa ili po potrebi i kirurškim odstranjivanjem žlijezde. I posljednje, promjena koju ste uočili doista može biti vezana uz promjene na samo kralješku. Kako ne uočavate neuobičajene pokrete bilo repa ili nogu, za pretpostaviti je kako se radi o bujanju koštanog tkiva kralješka i da nema drugih poremetnji provodljivosti živčevlja. Repni kralješci su prirodni završetak kralježnice koja je dio koštanog sustava tijela. Formiranje samog skeleta pasa događa se u vrlo ranoj fazi embrionalnog razvoja. Sam izgled budućeg skeleta psa ovisi o nasljednim faktorima. Mutacije kod rekombinacije genetskog materijala nisu rijetke, a one se kao takve mogu prenijeti na potomstvo. Deformacije kralježaka ili čak i repa kao takve su dio defekata skeleta, a takav genetski defekat se može ispoljiti na razne načine od potpunog nedostatka repa, ili nedostatka samo jednog repnog kralješka pa do zavrnuća, uvijanja, kukica ili pak viška jednog ili nekoliko kralješaka. Uvrnuća i slične deformacije već nekoliko tjedana po štenjenju postaju vidljive. U svakom slučaju, problemi s kralješnicom se moraju dijagnosticirati te utvrditi točna njihova lokacija kao i opseg problema. U tu svrhu, nerijetko je potrebno obaviti kompletni neurološki pregled ljubimca kao i slikanje kralješnice. Ovdje se poprilično često koristi metoda kontrastnog slikanja kralješnice ili mijelografija. Stoga, s obzirom na brojne mogućnosti uzroka i prirode pojave kod Vašeg ljubimca, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru ili na Klinike veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Naime, tek nakon opće kliničke pretrage, RTG-snimke te dodatnih pretraga (npr. punkcija, uzimanje biopsata,...) moći će se odrediti priroda promjene te u skladu s njom odrediti daljnju terapiju. Kako je štene kod Vas već nekoliko dana, bez bojazni se možete što prije uputiti na pregled jer se općenito smatra kako je period od 3 do 5 dana za štene ove dobi sasvim dostatno za akomodaciju. Također, u ambulanti dogovorite i termin cijepljenja ukoliko nije obavljeno do sada, kao i dehelmintizaciju i zaštitu od vanjskih parazita. Naime, ovi preventivni zahvati neminovni su u osiguravanju optimalnog zdravlja šteneta pa im svakako treba dati pozornost.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam psa, boxera kujicu, stara je 2 godine. Često povraća i ponekad nema apetita te je dosta mršava... Mršava je od kad smo je dobili, a tek nedavno je počela povraćati i gubiti apetit. Znate li možda razlog? Išli smo kod veterinara te je rekao da je moguće zbog hrane, hranu smo promijenili, ali nije se ništa poboljšalo... Hvala unaprijed! Valentina O: Mršavost (inanitio, cachexia) je poremećaj tvarne i energetske ravnoteže organizma i postaje patološka kad dosegne stupanj u kojem smanjuje radnu sposobnost psa. Mršavljenju pogoduje i trajna nestašica bjelančevina (esencijalnih aminokiselina), vitamina, mineralnih tvari i elemenata u tragovima. Mršavost često nastaje i kao posljedica drugih bolesti, kao što su bolesti usta i zuba, kronične bolesti želuca i crijeva, parazitarne invazije, kronične zarazne bolesti, kronične intoksikacije, poremetnje rada žljezda s unutarnjim lučenjem (štitnjača, gušterača, nadbubrežna žlijezda...). Katkad je mršavost posljedica poremećaja pri gutanju, stenozi i dijertikulu jednjaka, malignih tumora itd. Mršavost se obično razvija postepeno. Najprije životinja počinje gubiti na težini, a kad vidno smršavi, ističu joj se kosti pa obrisi tijela postanu uglasti. O mršavosti je pisala i mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. u svom odgovoru Mršavost psa. Liječenje mršavosti je uspješno jedino ako je uzrok poznat i ako se može ukloniti. Važno je regulirati prehranu, tj. promjeniti prehranu, uvesti dostatnu količinu bjelančevina, mineralnih tvari i vitamina, zatim poboljšati   životne uvjete, uz pravilan režim prehrane i poštedu od rada. Etiološko liječenje mora biti usmjereno na primarnu bolest. S obzirom na to da se radi o mladoj životinji, a niste mi naveli kojom hranom je hranite, preporučujem da koristite hranu superpremium kvalitete (Royal Canin, Eukanuba, Hill's, Brit Care, Pro Plan...) za štence, koja je kalorična i nutritivno izbalansirana, a možete dodavati i tablete kvasca i brašno morskih algi.  Potrebno je posjetiti ambulantu kako bi se provela pravilna dijagnostika i vidjelo zdravstveno stanje bubrega, jetre i probavnog trakta pa prema potrebi i provelo liječenje.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Moja pas je ženka mopsa,  ima 2 i pol godine, redovno vakcinisana, čišćena od glista i parazita. Skoro je imala upalu uha, to smo izliječili antibioticima i kapima. Nedugo nakonon toga je dobila upalu mjehura, prehladila se. Pila je Uvin čaj i oporavila se, međutim sada kad piški na kraju joj izađe kap-dvije krvi. Nije mi jasno, ne bih je još vodila ponovno veterinaru, zato što normalno jede, pije, nisam primjetila da je nešto boli, igra se,  skače, trči, nema temperaturu, normalnu stolicu ima. Znate li što bi moglo biti, da je vodim na pregled? Pomozite mi, molim vas. Lijepi pozdrav. O: Ako Vaša kuja nije sterilizirana, postoji mogućnost da se radi o krvi iz genitalnog trakta kao redovan ciklus. Međutim, ako je kuja sterilizirana, također bi trebalo razlučiti radi li se o krvi iz urinarnog ili iz genitalnog dijela. Međutim, povremeno se u mokraćnom sustavu psa mogu formirati oštri sitni kamenci koji oštećuju stijenku uretre i uzrokuju krvarenje. U nekih pasa događa se to da se minerali međusobno vežu i tvore tvrde male kamenčiće koji oštećuju sluznicu koja posljedično krvari. Prilikom mokrenja vidljivo je da je ono otežano i vrlo često praćeno boli. Urolitijaza je naziv za stvaranje kamenaca bilo gdje u mokraćnom sustavu - bubregu, mokraćovodu, mokraćnom mjehuru, uretri.Dolazi do potpunog ili djelomičnog ometanja prohodnosti mokraćnog sustava i otećenje sluznice: promjenjena količina mokraće, krvava mokraća, bolnost pri mokrenju... Kod bubrežnih kamenaca i kamenaca u ureterima može se javiti bolnost u abdomenu, često i bez simptoma, osim ako ne dođe do upale bubrega, ali može doći do kroničnog otećenja bubrega i na kraju uremije. Dijagnoza kamenaca se može postaviti rentgenskim snimanjem, ultrazvučnom pretragom, a mikroskopskom pretragom mokraće može se identificirati vrsta kristala. Drugi najčešći uzrok prisutnosti krvi u urinu su infekcije mokraćnog sustava, bilo u bubrezima, mokraćnom mjehuru ili mokraćovodu. Najčešće se radi o bakterijskim infekcijama, za koje je karakteristično da dugo vremena ne stvaraju nikakvih problema, no kad se bakterije prekomjerno namnože uzrokom su vrlo bolnih upala. Psi s upalom mokraćnog sustava obično mokre češće nego inače i mogu imati povišenu tjelesnu temperaturu. Većina infekcija nije s teškim posljedicama, no ne bi smjela proći bez liječenja kako ne bi došlo do pogoršavanja stanja. Liječenje se provodi antibioticima širokog spektra. U liječenju pomaže i medicinska hrana (npr. Hill's, Royal Canin veterinarske dijete) koja otapa nastale kamence, a kasnije i održava pH mokraće da ne nastaju kamenci, a potrebna je dugotrajnija primjena. Navedenu hranu se preporučuje također davati i ako se radi o bakterijskim upalama mokraćnog sustava, također zbog povoljnog pH koji ubrzava izlječenje. O upali mokraćnog mjehura pisala je i kolegica u već objavljenom odgovoru Krv u mokraći - upala mokraćnog mjehura (cistitis) i uzroci. Preporučujem Vam posjet veterinarskoj ambulanti jer se očito ponovljena upala vratila u jačem obliku pa je i veća vjerojatnost da će liječenje potrajati duže.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imamo 2 mjeseca staru kujicu boston terijera i primjetili smo prije tri-četiri dana na gornjem kapku ljevog oka bijeli prištić. Mislili smo da je, pošto je vodimo van isključivo u dvorište zgrade gdje nema drugih životinja jer treba još primiti zadnje cjepovo protiv zaraznih bolesti! Međutim, večeras smo primjetili da se prištić povecao! Molim pomoć. Slike u privitku. Marko O: Slike koje ste poslali su, na žalost, dosta mutne, ali ipak dovoljno jasne da se vidi čvorić na rubu vjeđe. Takvi čvorići najčešće su ječmenac, koji zovemo i hordeolum, a radi se o infekciji žlijezda (jedne ili više) koje se nalaze na vjeđama. U većini slučajeva infekcija je gnojna i uzrokuje ju Staphylococcus aureus. Ukoliko se ne liječi, kroz određeno vrijeme, čvorić se poveća i pukne, a gnoj izađe van. Čvorić je bolan i može "žuljati" oko, ukoliko se nalazi sa unutrašnje strane vjeđe. Da bi se taj proces ubrzao, preporuča se primjena toplih obloga nekoliko puta dnevno, kao i očnih antiseptika. Nakon toga, obično ide i antibiotik, lokalno kao mast. Osim ječmenca, na vjeđama se mogu pojaviti i tumori - adenomi i papilomi, koji također imaju izgled čvorića pa zbog toga preporučujem da svou ljubimicu odvedete veterinaru na pregled.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štenca labradora starog 2,5 mjeseci. Kod njega se javlja problem krivljenja prednje lijeve noge. Redovno mu dajem kalicijum, kupovnu hranu za štenad i AD kapi. Dešava se par dana ništa onda počne da je krivi, pa sve tako naizmjenično. Napominjem u pitanju je samo lijeva noga. Srdačan pozdrav i hvala. O: Općenito se može reći kako su uzroci nepravilnosti sa kretanjem u štenaca različite etiologije te se, kao uzroci, mogu izdvojiti: problemi sa živčanim sustavom, problemi sa drugim sustavom organa u tijelu koje imaju utjecaja na funkcioniranje živaca ili funkcije mozga, slabost (mnogo mogućih uzroka, kao što je anemija, nedostatak hrane ili tekućine), ortopedski problemi (problemi sa kostima i zglobovima), nasljedne bolesti te problemi mišićnog sustava. Međutim, najčešće se pojavljuju problemi s kretanjem kao posljedica bolesti lokomotornog sustava. Ovdje bi trebalo navesti različite patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. Najčešći poremećaj lokomotornog sustava kod štenaca je rahitis. Rahitis je, zapravo, matabolička bolest mladih životinja koja nastaje zbog poremećaja u prometu kalcijevih i fosfornih soli uz nedostatnu opskrbu vitaminom D. Više o samom problemu možete pročitati u već ranije objavljenom odgovoru kolege Dragana Vešovića, dr.vet.med., naslovljenom Rahitis kod šteneta. No, kako bi se postavila točna dijagnoza potrebno je u veterinarskoj ambulanti provesti određene dijagnostičke postupke. Prije svega je potrebno ishoditi od vlasnika što iscrpniju anamnezu, simptome, identifikaciju bolnog eksremiteta, znaju li za kakvu traumu, utječe li promjena vremena, je li prisutno šepanje (ako da, nakon odmora ili nakon izvjesne aktivnosti). Također, ako je životinja prije bolovala i ukoliko je liječena, važno je znati kako je reagirala na liječenje. Nadalje, potrebno je determinirati je li prisutna bol, te je li ona akutna ili kronična, razvija li se sporo, brzo ili je statična. Zatim, treba obaviti kompletnu kliničku pretragu, promatrati hod, kaskanje, penjanje po stepenicama, izvođenje figura, na primjer osmica... Palpacijom detektiramo asimetriju u mišićnoj masi ili prominiranje kosti. Rukom pokrećemo zglobove počevši na nižim i završavajući na višim zglobovima. Treba ustanoviti nestabilnost, iščašenje, bolnost, preveliku pokretljivost, abnormalne zvukove ako postoje. Područje na koje sumnjamo mora se pregledati zadnje. Kao što je vidljivo iz navedenog, nužno je provesti cjeloviti dijagnostički postupak, kako da bi se utvrdilo o čemu se točno radi kod Vašeg štenca. Stoga Vam savjetujem da se sa ljubimcem obratite u Vašu veterinarsku ambulantu, kako bi se na osnovu pregleda postavila točna dijagnoza te, na temelju dijagnoze, preporučila eventualna terapija. Također, možete se obratiti i na Kliniku za Kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta, gdje raspolažu stručnim osobljem za ovu problematiku, a tako i primjerenom tehnologijom u svrhu ranog otkrivanja te prikladnog liječenja problema sa lokomotornim sustavom kod pasa.