Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj štakor čudno se  glasa već nekoliko dana. Možete li mi reći što mu je? TinaO: Štakori su inteligentne, osjećajne i prijateljske životinje koje imaju kompleksan sistem govora - mogu komunicirati dodirom, mirisom te zvukom. Zvuk koji štakori ispuštaju može biti raznolik, pa tako imamo:- zvuk sličan izgovaranju "bvip" (traje oko 0,1 sek) = može se čuti prilikom uređivanja dlake, - kratko skvičanje (traje oko 0,2 sek) = može se čuti prilikom uređivanja dlake na glavi, kratkotrajnih socijalnih interakcija te natjecanja s drugim štakorima,- uzastopno kratko skvičanje = prilikom svađe,- cvrčanje (u trajanju od 0,2 sek) = može se čuti prilikom uređivanja dlake na glavi i tijelu,- skvičanje-cvrčanje (u trajanju od 0,2 sek) = može se čuti prilikom uređivanja dlake na glavi i tijelu ili natjecateljskih susreta s drugim štakorima,- dugotrajno skvičanje (u trajanju od 0,2-0,3 sek) = proizvodi ga podčinjeni štakor prilikom uređivanja trbuščića, prilikom drugih intenzivnih susreta ili kao znak jakog protesta,- isprekidano dugotrajno skvičanje = slično kao i kod dugotrajnog skvičanja,- kričanje (u trajanju od 0,2 sek) = može se čuti za vrijeme svađa, kada ja prisutna bol ili snažan protest,- pištanje (u trajanju od 0,5 sek) = zvuk se ispušta prilikom eskalacija sukoba ili nadmetanja dva ili više štakora,- škrgutanje (može trajati i nekoliko minuta) = može se čuti za vrijeme odmaranja, kada je štakor sam ili se nježno miluje. Rijetko, ovakvo glasanje može značiti stres ili neizvjesnost.- cvrkutanje = može se čuti prilikom izrazito stresnih situacija,...Naravno, gore navedeni oblici glasanja nisu jedini. Osim toga, njihov najčešći način međusobne komunikacije se odvija putem visokofrekventnih zvukova koje mi ne možemo čuti bez posebnih instrumenata. Određena istraživanja pokazuju da se štakori mogu smijati i izražavati sreću. Naime, neuroznanstvenik prof. dr. Jaak Panksepp, sa Sveučilišta Bowling Green State, u Ohiju, SAD, došao je do zaključka da štakori paze da ih se ne čuje dok se smiju. Koristeći instrumente, poput ultrazvučnog detektora, došao je do interesantnog otkrića da su štakori škakljivi i da na škakljanje reagiraju zvukovima nalik kikotanju. Također, zapazio je da se nakon nekoliko škakljanja, štakori ponašaju poput djece - unaprijed se kikotaju. Na kraju, smijali su se već i na samo pokazivanje prsta.Posljednje studije pokazuju da oni i tijekom igre ispuštaju zvukove nalik ljudskom smijehu.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me kako me zamorac raspoznaje od drugih ljudi i kako vidi? Da li me vidi kad je njuškica usmjerena ravno prema meni ili kad je u stranu zbog položaja očiju? Da li sam dobro shvatila njegovo glasanje: kada kao da "pišti" znači da je ljut, a kada kao da "guguće" znači da je sretan? Te, zašto se popne na krov svoje kućice u kavezu i tamo sjedi? Inače njen kavez se nalazi na polici uzdignutoj oko 1 metar od poda da ima pogled kroz prozor. Unaprijed zahvaljujem! EminaO: Zamorčići imaju oštar vid, no još uvijek im je taj osjet slabije razvijen nego sluh, njuh i osjet dodira. Ovim se osjetilima zamorčić služi, odnosno orijentira prema njima, kada je u pitanju raspoznavanje, kako drugih životinja tako i ljudi. Također, imaju sposobnost raspoznavanja cjelokupnog spektra boja.Što se tiče njihove mobilnosti, zamorčići mogu preskočiti manje prepreke, no ne mogu se penjati i nisu pretjerano okretni. To su vrlo plahe životinjice te ukoliko ih nešto preplaši ili osjete opasnost spremni su "ukopati" se na jednom mjestu duže vrijeme ili, suprotno tome, početi trčati "glavom bez obzira" po nastambi. No, češći boravak na jednom mjestu može jednostavno značiti da se životinjica tamo osjeća sigurno i ugodno. Inače, zamorčići su i izvrsni plivači.Ove životinjice su prilično aktivne te zahtijevaju mnogo prostora. Prilikom izbora kaveza morate paziti da površinom nije manji od 120 x 60 cm te niži od 50 cm za jednog odraslog zamorca. U slučaju da je kavez manji od navedenih dimenzija, zamorčića je potrebno češće puštati u šetnju po stanu ili po nekom vanjskom, dobro ograđenom i zaštićenom prostoru. Što se smještaja kaveza tiče, važno je da ove životinjice nikad ne izlažete direktnom sunčevom svjetlu, da su u prozračenim prostorijama, zaklonjene od propuha i da im je na raspolaganju dovoljna količina svježe vode. Upotreba klimatizacijskih uređaja dobro je rješenje za vrućih dana, no temperaturu treba postepeno i umjereno snižavati. Za dobru kondiciju i opće zdravstveno stanje važna je i čistoća nastambe, kao i cjelokupne opreme u njoj (hranilice, pojilice, igračke). Time osiguravate zamorčiću najbolje higijenske uvjete i spriječavate moguće infekcije. O značenju zvukova kod zamorčića pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Odlučila sam kastrirati svog kunića pa me zanima kako se brinuti o njemu kada ga donesem nazad kući. Da li ga treba posebno hraniti ili paziti na ranu?  Negdje sam pročitala da ne smijem mu držati piljevinu u kavezu nekoliko dana poslije kastracije. Koliko poslije kastracije mogu pustiti muškog kunića zajedno s ženskim? Unaprijed hvala, RomanaO: Kastracija kunića je zahvat koji zahtijeva vrlo obazriv i pažljiv pristup kuniću kao pacijentu. Vlasnici se za kastraciju odlučuju zbog toga što nekastrirani mužjak kunić obilježava urinom svoj teritorij te može postati vrlo teritorijalan i posesivan, a time i agresivan.Prije same operacije preporučuje se post od 6 sati prije operacije mada neki autori navode da  može imati na raspolaganju sijena prije operacije. Vode mora imati na raspolaganju cijelo vrijeme.Vrlo je važno prije i poslije operacije provesti terapiju protiv bolova jer su kunići jako osjetljivi na bol i često nakon uspješne operacije prestanu jesti zbog bolova.S obzirom da anestezija snižava tjelesnu temperaturu kunića treba cijelo vrijeme za vrijeme operacije držati na jastuku koji grije. Oporavak je kritični period u kojem pacijent mora biti smješten na toplo, mirno i nadzirano mjesto. Uključuje hidraciju sa toplom otopinom NaCl-a i glukoze te specijalni trud za stimulaciju postoperativnog početka hranjenja. Prolongirani oporavak  je obično uzrokovan hipotermijom, hipoglikemijom i predoziranjem  anestetikom te oslabljenom eliminacijom anestetika. Voditi treba brigu da je životinja koju smo ugrijali najvjerojatnije hipovolemična i hipoglikemična jer je posljedica zagrijavanja organizma širenja perifernih žila te rastući metabolizam traži glukozu. Ovim fenomenom mogu se objasniti neke od naglih smrti koje se jave unutar par sati nakon anestezije.Prilikom buđenja iz anestezije najbolje je da je vlasnik kraj ljubimca, kako bi, u trenutku kada se ljubimac budi, prvo što čuje bio glas vlasnika da se stres što više smanji.Kada ga dovedete kući, također ga treba smjestiti na mirno, toplo i mračno mjesto i pažljivo ga nadzirati da li jede i ponaša se uobičajeno, ponuditi mu uobičajenu hranu i obavezno sijeno. Za spriječavanje infekcije apliciran će mu biti antibiotik, a pošto se rana šiva neće biti potrebe za dodatnim lokalnim tretiranjem antibiotskim praškom. Preporučila bih prvi dan staviti umjesto piljevine papirnati ili obični ručnik u kavez da se, ukoliko bude malo sekreta iz rane, piljevina ne zalijepi na ranu.Vaš veterinar će Vas naručiti sa njim na još injekcija antibiotika i sredstva protiv bolova ukoliko je potrebno, a samim time pratiti njegovo stanje. Vrlo je važno osigurati da ti posjeti budu što manje stresni. Provjerite kada je najmanja gužva, da ga u čekaonici ne plaše psi i mačke, te ga dobro utoplite i izolirajte transporter, s obzirom da je vani već prava zima. Nakon 8 dana veterinar će Vas naručiti na vađenje konaca.Što se tiče ženkice, Vi možete pustiti mužjaka kada se potpuno oporavi k njoj, ali uz izuzetan oprez jer, kada se ženke kunića tjeraju (svakih 18 do 20 dana, traje po 5 dana), znaju postati jako agresivne. Stoga se većina vlasnika odluči kastrirati i ženku.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas da mi napišete nešto o držanju prerijskog psa kao kućnog ljubimca. Da li ćete ih možda nabavljati u dogledno vrijeme u vaše trgovine, sjećam se da ste ih prije držali? GoranO: Ravnice Sjeverne Amerike naseljene su glodavcima veličine malih kunića (30-40 cm) uključujući i mali rep.Nazvani su prerijskim psima prema mjestu obitavanja, te prema zvukovima upozorenja koji su nalik psećem lavežu. Ove životinjice ne samo što pasu travu na površini, već to čine danju kad posvuda lutaju i drugi stanovnici tog područja (kojoti, divlje mačke, tvorovi, jastrebovi..) koji bi sa zadovoljstvom pojeli prerijskog psa, ako bi im se za to ukazala prilika. Zbog toga su prerijski psi razvili vrlo djelotvornu obranu koja je zasnovana po visoko organiziranom društvenom sistemu organizacije.Oni skupno žive u velikim podzemnim naseljima nazvanim "gradovima", u kojima ima i po tisuću životinja. Svaki "grad" je podijeljen u niz manjih zajednica s otprilike tridesetak životinja koje se međusobno dobro poznaju, te mnoge od njih imaju neposredno povezane jazbine. Manje zajednice imaju uvijek nekoliko članova na tzv.stražarskoj dužnosti. Oni sjede na humku iskopane zemlje, kraj ulaza u jazbinu, otkud mogu najbolje vidjeti što se oko njih događa. Ako jedan opazi neprijatelja, oglasit će se nizom zvižduka kojima će ostali članovi zajednice razumjeti značenje. Za svaku vrstu grabežljivaca imaju svojevrstan zov, tako da svi znaju ne samo da im prijeti opasnost, već i koliko je ozbiljna. Zov upozorenja što ga proizvodi "stražar" ponavljaju ostali u blizini, pa se on širi čitavim gradom i tako su svi na oprezu. Stanovnici ne bježe odmah, već zauzimaju strateške položaje u blizini svojih rupa. S tog mjesta, uspravljeni na stražnjim nogama zure u uljeza, prateći pomno svaku njegovu kretnju. Kako npr.kojot trčkara kroz njihov grad, uzbuna se širi od zajednice do zajednice pa ga dočekuje čvrsto i bijesno piljenje građana, koji ga prijeteći prate sve dok ne stigne u neposrednu blizinu, a onda u hipu nestaju svi u svoje jazbine.Društveni život prerijskog psa nije ograničen samo na obranu. Odrasli, koji sjede izvan jazbine, objavljuju svoje pravo vlasništva još jednim u nizu zvižduka, popraćenog malim, dražesnim skokom u vis. Za vrijeme sezone parenja članovi zajednica veoma su bliski i brane svoje granice od svakog napadača. Spolno sazrijevaju s tri godine, a godišnje imaju 1-6 mladih koji se rađaju slijepi i bez dlake. Kada završi vrijeme "napetosti", opuštaju se, tumaraju gradom i zalaze u područje jedni drugima. Kada se nepoznati pridošlica približi starosjediocu, životinje vrlo oprezno razmjenjuju prilično rezerviran poljubac, a zatim si uzajamno njuše analne žlijezde, kako bi ustanovile da li su srodnici iste populacije. Ako se ne poznaju, rastaju se i posjetilac odlazi. Ali ako otkriju da su pripadnici iste zajednice, ljube se otvorenih usta, nježno se timare i često zajednički odlaze te pasu jedan uz drugoga.Unutar grada, prerijski psi se s posebnom brigom odnose prema raslinju. Oni ga tako temeljito popasu da mnoge biljke, koje naročito vole, gotovo potpuno iskorijene. Tada se sele na drugi dio svog teritorija, a stare pašnjake ostavljaju neko vrijeme na ugaru, da bi se na njih vratili kad se biljke oporave. Oni čak selektivno uzgajaju biljke. Ne vole kadulju (jednu od češćih i otpornijih biljaka na ravnicama), te ako neka sadnica kadulje pusti korijen i proširi se, oni je namjerno podgrizaju, da bi se više proširile biljke koje radije jedu. Gotovo isključivo su biljojedi, no znaju pojesti i ponekog insekta.Inače, ove životinjice popularne su u zoološkim vrtovima gdje ih se može vidjeti, no kao kućni ljubimci vrlo su zahtjevni što se tiče držanja i prehrane. Također, tijekom godine ulaze u specifičan period parenja (engl. rut) koji može potrajati i do nekoliko mjeseci, a kada im se ponašanje drastično promijeni - često postaju ratoborni pa čak i agresivni. Mogu oboljeti od tularemije.Nadam se da sam Vam navedenim informacijama približila ovu životinjicu, no na žalost trenutno nemam saznanja o tome da li ćemo ih dobivati naše trgovine za prodaju.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku kunića staru tri i po godine. Od preksinoć popodne skoro ništa nije jela. Juče sam je vodila kod veterinara i dali su joj  antibiotik i rekli ako se i danas nastavi da je dovedem da je snime. Sinoć je pila vode normalno i mokri normalno, jako malo je sena pojela, celera i suvog lišća, ali odbija ostalu hranu i nije samim tim i išla u wc normalno. Temperatura je normalna tela. Zabrinuta sam jer se ovo prvi put dešava. Molim vas ako imate imate savet bilo kakav da mi date. MartaO: Kunići su životinje koje u svom prirodnom okruženju vrste na meti predatora. Adaptirani su na mehanizam "bori se ili bježi" svojim osjetljivim sluhom i osjetilom njuha, lakim skeletom, manjim prednjim nogama, jakim stražnjim nogama. Te reakcije preživljavanja još perzistiraju u mnogih dometificiranih kunica, međutim oni zato jako loše reagiraju na uznemiravanja i nagle stresne promjene. Životinje pod stresom jače su primljive na zdravstvene, reproduktivne i probleme vladanja, što uglavnom rezultira anoreksijom i promjenama u učestalosti i konzistenciji izmeta.Čest uzrok nestanka apetita su promjene na zubima (malokluzije) i to ili prerasli zubi ili puknuti ili otkrhnuti komadić zuba, nakon čega ostane oštra površina koja ozlijeđuje osjetljivu sluznicu usta. Kunići imaju mali jednostavni želudac i jaki mišić na izlazu iz njega, tako da zajedno s njhovom nemogućnošću da povraćaju i pošto se čiste ližući krzno, često nastanu želučani trihobezoari (ili lopte od dlaka), pogotovo ako se hrane hranom siromašnom vlaknima (sijeno, voće i povrće).Gotovo sve bolesti probave u kunića uzrokuju prvenstveno poremetnje u prehrani. Dolazi do ometanja kunićeve crijevne mikroflore. Počinju se umnažati sporulirajuće bakterije kao Clostridium i koliformi kao što je Escherichia coli te uzrokuju simptome poremetnje probavnog, pa čak i dišnog, trakta.Također, vrlo je važna proizvodnja druge vrste izmeta, koji se stvara noću i rano ujutro, a počinje se proizvoditi sa dva do tri tjedna starosti kunića. To su  mekane kuglice veličine zrna graška, pokrivene zelenkastom opnom i sadrže polutekući sadržaj slijepog crijeva. Sadrže veliku količinu vitamina B kompleksa i K vitamina te dva puta više proteina i upola manje vlakana nego druga vrsta izmeta koja je tvrda. Kunići jedu te kuglice izmeta direktno iz anusa i ta pojava zove se cekotrofija. Ukoliko je prestala poizvodnje izmeta obavezno je nadoknaditi te tvari.Hrana siromašna vlaknima  uzrokuje i slabu peristaltiku crijeva. Sindrom želučane staze (zastoj sadržaja u probavnom traktu) je česta pojava u kunića i manifestira se anoreksijom, prestankom produkcije izmeta i povećanim trbuhom, a uzrokuje je opet hrana sa  premalo vlakana te kada se životinje premalo kreću, ako su stalno u kavezu i kada ne piju dovoljno tekućine. Vrlo je važno rehidrirati kunića (nadoknaditi tekućinu u organizmu) davanjem za piće iscrpine od sijena (šaka sijena na decilitar vode, nakon što odstoji pola sata tekućinu dati za piti), otopine elektrolita te za jesti voća i voćnih kašica za bebe. Najbolje je hraniti kunića na špricu. Također je potrebno aplicirati sistemske antibiotike da se zaustavi rast nepoželjnih bakterija i nadoknaditi nezaobilazne vitamine C i B kompleksa.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kako da znam kad se činčila tjera i kako da znam ako joj je loše? Dora-DonaO: Ženke činčila tjeraju se svakih 28 - 35 dana i poliestrične su životinje. U laboratorijskom uvjetima činčile imaju glavni estrusni ciklus od 38 dana.Činčile se obično pare tri puta godišnje, a po leglu obično imaju 1 - 4 mladih. S tjeranjem počinju u starosti od 6 mjeseci, no ovo je premlada dob za parenje, te se preporuča starost od bar jedne godine (karakteristično je za činčile da mogu ostati skotne i u starosti mlađoj od 6 mjeseci). U skotne činčile mogu se primijetiti ove promjene: povećanje tjelesne težine, promjene u prehrambenim navikama, promjene u ponašanju (može postati više nervozna), promjene u načinu spavanja ili mjesta za spavanje, brže umaranje. Općenito, dobro održavane činčile imaju vrlo malo zdravstvenih tegoba. Ukoliko primjetite promjenu u gustoći izmeta, ako mjestimično nedostaje krzna te ako su oči vodenaste, bilo bi dobro kontaktirati veterinara. Isto vrijedi ako se vaša činčila ponaša drugačije nego ste naviknuti, ako spava i po noći, previše miruje, ne uzima hranu...

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prije 14 mjeseci kod vas sam kupila lavljoglavljeg zeca. Odlučila sam ga dati na kastraciju zbog zapišavanja i izrazite spolne aktivnosti. Međutim, kad su ga rastvorili rekli su da je nedefiniran spol i da se to zna događati kod križanja zečeva i nisu se usudili ništa raditi po tome da ne bi došlo do komplikacija, pa bih vas zamolila ako mi možete objasniti pobliže o čemu se radi. Hvala, Natalija O: Dvospolnost ili hermafroditizam je pojava kada ista jedinka posjeduje i ženske i muške spolne organe. Dvospolnost životinja je relativno česta u beskralježnjaka, dok je u kralježnjaka vrlo rijetka. Dvospolnost se kao abnormalna pojava može pojaviti u životinja razlučenih spolova u raznim oblicima. U kralježaka je mnogo češća pojava pseudohermafroditizam pri kojoj su spolni organi mužjaka nepotpuno razvijeni i slični ženskim spolnim organima (androginija), ili su pak ženski spolni organi nepotpuno razvijeni i slični muškima (ginandrija).U biologiji životinja su poznate hipoplazija i aplazija spolnih organa. Aplazija je potpuni izostanak razvoja određenog organa, a nedovoljna razvijenost organa naziva se hipoplazija.Ove promjene se mogu javiti uslijed genetskih mutacija, ali isto tako kao posljedica nekih sistemskih virusnih oboljenja.Na žalost, vrlo mi je teško bez pregleda životinje postaviti dijagnozu, te Vas upućujem da za dodatne informacije kontaktirate veterinare koji su životinju pregledali i dijagnosticirali stanje.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Naš Darko je s nama nekoliko dana pa smo puni dilema i nedoumica. Koje su igračke najzanimljivije kanadskim vjevericama, jesu li to grane ih prirode, špaga ili proizvodi koji se mogu kupiti u Pet centru? Postoje li neke biljke iz prirode koje mu ne bismo smjeli stavljati u kavez jer su otrovne ili mu ne odgovaraju (mislim prvenstveno na granje)? Trenutno na podu kaveza ima piljevinu, da li je  bolja slamai možemo li upotrijebiti onu iz prirode? Treba li ju u tom slučaju prokuhavati? Dosad smo mu, iz obzira  prema njegovoj plašljivosti, u kavez smjestili nekoliko "skloništa" koja zdušno koristi. Trebamo li ga "izložiti" i ukloniti neke od tih kućica? Jednom   smo  ga  stavili na povišenije   mjesto od onog na kojem   inače   boravi  i primjetili smo da se slobodnije kretao po kavezu. Je li to pravilo? Koliko mu često moramo čistiti kavez? Smeta li mu TV? Voli li više mračne prostorije ili može ostati u dnevnom boravku? Unaprijed hvala na odgovorima, JelenaO: Za jednu kanadsku vjevericu potreban je veliki kavez. U kavez je potrebno smjestiti granje za skakutanje (jabuka, kruška, lijeska, obavezno nešpricno i da nije s gradskih ulica). U našim trgovinama možete nabaviti i Trixie drvene "lojtrice". Dodatno, ako želite, možete rastegnuti špagu unutar kaveza u nekoliko razina. Može se postaviti i metalni kolut.Potrebna je kućica u kojoj će spavati (veliki izbor Karlie drvenih kućica dostupan je i u našoj u ponudi) i gdje će se skrivati i spremati hranu. Pošto je to životinja koja u prirodi živi u podzemnim rovovima blizu stijenja , srušenih debala i ograda slobodno ostavite tuneliće, imitacije gnijezda i debala. Jedino pazite da te stvari nisu plastične jer će sigurno stradati od njihovih oštrih zubića. Razmještaj predmeta u kavezu mijenjajte prema potrebi jer se vjeverice brzo zasite i postane im dosadno.Od standardne opreme potrebna je zdjelica za hranu, pojilica i posuda u kojoj će obavljati nuždu, npr. wc za hrčke.Za podlogu slobodno koristite piljevinu - mogu Vam preporučiti Sanipet podlogu za glodavce, Chipsi piljevinu za glodavce, a od slame Vitakraft farmers prirodnu slamu za glodavce koja se ne praši, 100% je biološki razgradiva, ima odličnu moć upijanja (300%) i veže neugodne mirise. U kavez se stavi sloj debljine 3-5 cm, pogotovo u kuteve. Podlogu mijenjajte najmanje jednom tjedno i uz to dobro mehanički očistite kavez i isperite vrućom vodom. Možete po potrebi upotrijebiti deterdžent, samo svakako pazite da ga dobro isperete. Kavez slobodno može biti u Vašem dnevnom boravku jer ipak je to prostorije gdje Vi najčešće boravite i moći ćete stalno promatrati svog ljubimca, ali ga nemojte staviti preblizu TV-a.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, upravo sam čitala Vaše odgovore na pitanja postavljenih od strane vlasnika kunića, o učenju obavljanja fizioloških potreba. Vi ste to sve lijepo odgovorili da se posudica stavi na ono mjesto na kojem kunić obavi svoju prvu nuždu. U slučaju mojeg kunića (ženke), prvo mjesto je bila fotelja, a nakon toga je skočila na svoj kavez i tamo urinirala. Jedno vrijeme je imala posudu sa pijeskom na svojem kavezu ali nije se baš ni toga pridržavala. Sada već dosta dugo vremena svoje fiziološke potrebe obavlja daleko od svojeg kaveza (na drugom kraju sobe). I tamo joj je postavljen wc, ali ona uporno i urinira i ostavlja "kuglice" na tepihu, skroz okolo naokolo svog wc-a, koji je uvijek čist i ima pijeska u njemu. Sada ispod wc-a ima najlon da se zaštiti tepih, ali to je ipak previše jer ona to sve obavlja na velikoj površini. Kada kažete da su kunići predisponirani da obavljaju nuždu na jednom mjestu i da ih je vrlo lako naučiti, dajte mi savjet kako da ju naučim da sve obavlja u  wc-u, a ne kraj njega, ali dobar i učinkovit. Kunić je ženka, patuljasti lavljoglavi i angora, kupljen u Vašem dućanu 21.08.2007. Nepovjerljiva je, ne želi se čuvati i izbirljiva je u prehrani, tako da nema poslastica kojima bi ju mogli pridobiti u wc. VedranaO: Po prirodi, europski kunić (divlji kunić, od kojeg se razvio domaći kunić) nikada ne vrši nuždu u svojoj rupi gdje spava. On odabire jedno ili nekoliko mjesta izvan rupe gdje obavlja nuždu. Kunić kao kućni ljubimac ponaša se na isti način, smatrajući kavez svojim domom. Stoga se smatra da nije teško naučiti kunića da nuždu obavlja na jednom mjestu. Najjednostavniji je način stavljanjem posude za WC u kut kaveza ili prostorije gdje je kunić prvi puta obavio nuždu ili gdje najčešće obavlja nuždu. Ako kunić najviše vremena provodi u kavezu, treba ga držati unutar njega dok se u potpunosti ne nauči obavljati nuždu na tom jednom mjestu.Kada je kunić slobodan, treba ga držati pod kontrolom i puštati samo na malom ograničenom mjestu, poput jedne sobe. Ako podigne rep ili glavu prema kutu prostorije, recite "NE!" naglim i oštrim glasom (imitirajte tup zvuk udarca kakav oni proizvode kada nogama lupe o pod). Ovo započinje refleks straha u njih, a uzrokuje da se kunić "zaledi" (time je vršenje nužde odgođeno) i svoju pažnju potpuno posveti Vama. Tada je lagano vratite u kavez i ostavite vrata otvorena kako bi mogla izaći van, bez obzira da li je nuždu obavila u posudi za WC. Na ovaj je način ne pokušavate siliti da obavi nuždu u posudi, već da shvati da se, kada to želi učiniti, mora vratiti u kavez i obaviti u posudi za WC. Ovo je potrebno ponavljati sve dok samostalno ne obavlja vršenje nužde u kavezu. Nakon usvojenog, pomalo povećavajte teritorij kojim bi se kretala.Najčešće greške kod učenja kunića obavljanju nužde su puštanje iz kaveza bez nadzora i nestrpljivost. Naime, kunićima treba vremena za sve što rade "- oni vole svijet istraživati polako, a isto tako i učiti.Dakle, ako je pustite van kaveza, a radite druge stvari, previdjet ćete obavljanje nužde i nećete moći na vrijeme reagirati. Ovo dovodi do nesvjesnog podizanja glasa kada uočimo obavljenu nuždu gdje ne treba, a tako nepotrebno plašimo kunića čime produžujemo vrijeme učenja.Pokušajte točno odrediti gdje obavlja nuždu i tamo smjestite posudu za WC. Ako se kreće po jednoj prostoriji, stavite posude na nekoliko najčešćih lokacija. Nemojte je požurivati, dajte joj vremena da istražuje i budite strpljivi, imajte razumijevanja kada će imati nezgodu. Ako je uhvatite da nuždu obavlja na neprimjerenom mjestu nježno je odnesite u kavez ili usmjerite ka posudi za WC, nemojte je plašiti kako ne bi vršenje nužde u posudi povezala kao negativno iskustvo. Posudu učinite pozitivnim mjestom i ona će ga rado koristiti. Osim poslastice, kunićima je vrlo dobra i učinkovita nagrada tapšanje po glavi i umirujući i nježan glas.Imajte na umu kako je starije kuniće lakše naučiti obavljanju nužde nego mlade jer sa starošću kunićima raste pažnja i koncentracija. Također, kastrirani ili sterilizirani kunići lakše uče jer im nedostaje hormona koji ih potiču na označavanje teritorija. Razmislite o zahvatu kastracije ili sterilizacije kao mjere rješavanja nepoželjnog ponašanja te o tome raspravite sa Vašim veterinarom.Također, pripitomljavanje kunića zahtijeva mnogo nježnosti i pažnje. Možete početi ispočetka stjecajući njezino povjerenje. Ne želimo da se kunić osjeća nesigurnim jer je preplašeni kunić agresivan i nepristupačan. Agresiju uvijek podnesite s razumijevanjem i poštovanjem, to je samo jednostavan način da Vam kaže kako je uznemirena. Pokušajte odgonetnuti što je uznemiruje te izbjegavati takve situacije. Promatrajte njezino ponašanje i slijedite njezine potrebe.Nadam se da će Vam navedeni savjeti pomoći. Budite ustrajni i puni razumijevanja i pažnje i zasigurno će Vaš suživot biti na obostrano zadovoljstvo.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prije 2 dana dobila sam sirijskog hrčka. Imam par pitanja: 1) Primjetila sam da nuždu vrši gdje god stigne, a iz prijašnih odgovora i savjeta na stranici vidim da mu je potrebno kupiti wc posudu, zanima me kako da ga naviknem da vrši nuždu u njoj, koliko dugo će mu trebati da se navikne na nju i kakav tip posude i pjeska je najbolje kupiti? 2) Hrčak često boravi i spava u jednom dijelu tunela gdje si je donio i hranu i komadiće papirnatih kuhinjskih ručnika. Je li normalno da spava i ostavlja zalihe hrane u tunelu i bih li trebala pokušati ga odviknuti od toga i kako? I dodatno, je li u redu što sam mu stavila papirnati kuhinjski ručnik u kavez ili bih mu trebala kupiti specijalne proizvode za gnijezdo? 3) Osim gotove hrane dala sam mu prvi dan malo mrkvice i drugi dan jabuke, je li to prečesto i kolike mu količine i koliko često svježe hrane mogu davati? 4) Jučer sam mu malo počistila kavez i tunel i primjetila sam da dio tunela u kojem najviše boravi malo zaudara. Za sada sam tunel oprala samo s toplom vodom, ali zanima me trebam li korisititi i neka druga sredstva za čišćenje i koliko često? 5) Kako se održava higijena krzna? Naime primjetila sam da mu krzno na gornjem dijelu leđa izgleda kao da je vlažno odnosno nije paperjasto kao na ostatku tijela, je li to normalno ili je znak neke bolesti ili slično? Unaprijed hvala na odgovorima. Pozdrav, MajaO: U nastavku slijede odgovori, redom, na Vaša pitanja.1) Hrčak će izabrati jedno mjesto na kojem će najčešće obavljati nuždu. Tada ćete Vi to mjesto dobro očistiti i tu smjestiti WC, u njega pijesak (i dodati malo pomokrene piljevine sa prijašnjeg mjesta da on nanjuši gdje je obavljao nuždu). U WC za glodavce koji isto možete kupiti u našim trgovinama možete staviti Trixie fresh ´n` easy granulat za glodavce.2) Vaš hrčak je mjesto za gnijezdo odabrao u tunelu. Vi mu možete namijestiti kućicu s vatom i staviti unutra malo sjemenki ili premjestiti cijelo gnijezdo u kućicu. Međutim, to što on ima gnijezdo u tunelu je vrlo zgodno jer, ako mu ga ostavite, dobit ćete mogućnost promatranja kako on to gnijezdo slaže i kako unutra sprema hranu. Za gnijezdo bih preporučila vatu za ležište hrčka Hobby program ili Karlie vata za hrčka u bijeloj i narančastoj boji. Kuhinjski papirnati ručnik je u redu ali, bilo bi dobro na njega staviti stelju, najbolje piljevinu npr. Sanipet piljevina za glodavce, VLG podloga corn bedding, visokoupijajuća podloga dobivena od pulpe klipa kukuruza. 3) Detaljno je o prehrani i držanju sirijskog hrčka pisala kolegica mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.4) Često hrčci u svom gnijezdu i ostavljaju izmet, tako da ćete kod čišćenja morati svaki put provjeriti klupko vate i ako ima jaki neugodni miris, promijeniti mu vatu i dodati koju sjemenku. Tada će se on odmah baciti na uređivanje novog gnijezda. Ženke pri tjeranju imaju jači miris.5) WC ćete čistiti svaki dan, a kompletnu piljevinu treba promijeniti barem jednom tjedno, a ne bi bilo loše niti oprati je tada prikladnim sredstvom za pranje, temeljito isprati vrućom vodom i dobro posušiti.6) Sirijski hrčci imaju na svakoj strani boka žlijezde koje su slabije razvijene u ženki, a u starijih mužjaka, kada spolno dozre, počnu prominirati (uzdižu se) iznad površine i pojavljuje se sadržaj koji vlaži dlaku na tom mjestu, te ih se nikako ne treba zamijeniti za bolesno stanje. Kod mužjaka u spolnoj zrelosti sadržaj postane mutan.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Možda pitanje nije baš za Pet centar, ali am se odlučio javiti vama u nadi da ćete imati neki savjet za moj problem. Tijekom zadnjih godina broj vjeverica u okolici moje vikendice u Lici je u velikom porastu. Vrlo su postale napasne, uništavaju urod i općenito rade štetu. Da li postoji neki način odbijanja/ plašenja njih kako bi se metoda isprobala prije nego se posegne za drastičnim metodama. Unaprijed hvala na odgovoru, Nenad O: Crvena vjeverica (Sciurus vulgaris) je jedina europska autohtona vrsta iz porodice Sciuridae. Živi pretežno u crnogoričnim šumama, parkovima, vrtovima. Boja krzna je crvenosmeđa poput lisice, a odozdo je bijela, oči i uške velike s tipičnim čupercima dlake na vrhovima tijekom zime (koji se kod sive nikad ne javljaju ), rep je dug i kitnjast. Spretno i brzo se penje i skače, a karakteristično je njeno silaženje s glavom nadolje jer ima snažne noge i oštre pandže. Uglavnom boravi na drveću i rijetko se spušta na tlo u potrazi za hranom jer bi se tako dovela u opasnost od predatora. Hrani se sjemenkama četinjača (pinjolima, koji rastu na vrhovima stabala ), raznim  plodovima, orasima, lješnjacima, korom, kukcima, ptičjim jajima, mladim pticama. Zbog njene male brojnosti, zakonom je zaštićena.Posljednjih desetljeća pojavila se velika prijetnja crvenoj vjeverici, a radi se o sivoj vjeverici (Sciurus carolinensis) porijeklom iz Sjeverne Amerike. Nakon što je uvežena u Englesku, nevjerojatno se proširila, te je u potpunosti istisnula crvenu vjevericu. Razlog povećanja brojnosti sive i smanjenja crvene vjeverice je taj što su sive bolje prilagođene životu u listopadnim šumama. Crvene vjeverice su prilagođene životu u crnogoričnim šumama gdje se hrane pinjolima, kojih nema puno, ali su prisutni u svim godišnjim dobima i zato su populacije crvene vjeverice rijetke (manje od jedne jedinke po hektaru). Ova vrsta obično ima jedno mlado, a sive imaju po dva mladunca godišnje. Prehrana sivih vjeverica je raznolikija pa se na jednom hektaru može zateći i po šest jedinki. Brojnije i  krupnije, sive vjeverice konzumiraju više hrane od crvene, tako da one hrane koju obje vrste jedu (npr. lješnjaci) ostaje manje za crvene. Faktor koji je najpresudniji za opstanak je taj što crvene vjeverice ne vole žireve, za razliku od sivih koje ih obožavaju i lako stvore masne zalihe za zimu. Sive vjeverice pretežno nalaze hranu na tlu jer se hrane raznolikije od crvenih. Crvena vjeverica ne smije biti predebela jer se penje po vrhovima grana u potrazi za pinjolima. Nijedna vrsta ne spava zimski san, ali su manje aktivne te tijekom godine rade velike zalihe hrane za zimu i neumorne su u tome. Hranu spremaju u duplje ili ih zakopavaju u zemlju.U Italiji su sive vjeverice gotovo potpuno istrijebile domicilnu crvenu vjevericu pa su Talijani bili primorani rigoroznim mjerama riješiti se "stranca" i jedna su od rijetkih zemalja koje su u tome uspjele.U svakom slučaju, moja je preporuka da se s Vašim pitanjem obratite Zavodu za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kontakt dostupan na web stranici  www.vef.hr/org/biologija .  Nadam se da su Vam ove informacije bile od koristi da lakše prepoznate "uljeze" koji Vam rade štetu i pronađete način kako ih u tome spriječiti.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Naš hrčak je star. Primjećujemo u zadnje vrijeme da je izgubio dosta krzna, da se smanjeno kreće, apetit mu je smanjen i otežano (piskutavo) diše. Pitanje je da li je moguće olakšati mu patnju jer on očito polako odlazi. Dali smo mu vitaminsku terapiju kroz vodu i brinemo o njegovoj prehrani, međutim nema poboljšanja. Da li da ga odvedemo na faks veterinaru? SašaO: U prosjeku, hrčak živi 2-3 godine, što je ekvivalent 65-95 ljudskih godina. Znakovi koje ste primjetili kod svog ljubimca karakteristični su znakovi starenja i predstavljaju normalan životni ciklus.Stoga, uzgajivači savjetuju da nastavite hraniti svog ljubimca kao do sada izbjegavajući stres, vrućine ili nedostatak vode. U ovom periodu ne savjetuje se hranjenje hrčaka na špricu jer uvijek postoji opasnost od ugušenja ili drugih komplikacija. Izbjegavajte nagle promjene hrane jer bi iste mogle dovesti do probavnih smetnji. Održavajte mu kavez čistim i osigurajte mu uvijek svježu vodu i hrane koliko hoće.U ovom periodu života također se savjetuje smanjivanje vježbi i česte kontrole usne šupljine. Naime, stalne kontrole zubi prevenirati će probavne smetnje nastale kao posljedica preraslih ili puknutih zuba.Ako ljubimac bude pokazivao znakove boli, bude plakao ili se počne čudno ponašati bez oklijevanja ga odvedite veterinaru na Veterinarski fakultet kako bi isti mogao/li točnije procijeniti trenutnu situaciju te u skladu s njom pomoći mu na najbolji mogući način.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam zeca, starog oko dvije godine. Da li mi možete molim vas reći, što da radim. Naime, on u svojoj kućici ima plastičnu posudu u kojoj obavlja nuždu..no nekada zna i prespavati u toj posudi, te mu nogice budu mokre, prljave i neugodnog mirisa. Na mjestu oko repa, već je počeo gubiti i dlaku, pa se bojim da mu se nešto ne dogodi loše. Probali smo ga oprati, ali to nije to. Molim vas, kako to spriječiti i postoji li nešto za pranje? Unaprijed hvala! Pozdrav, Ana O: Nije rijetka pojava u kunića da i sjede ili spavaju u posudi za obavljanje nužde. To je najčešće posljedica neusvojenih pravila obavljanja nužde jer su još premladi ili su prekratko kod novog vlasnika da bi pravila stigli usvojiti. Ova pojava nije osobito zabrinjavajuća jer u pravilu odustaju od ove navike kada obave nuždu u posudu nakon što ste promijenili stelju. Problem možete riješiti nabavkom još jedne posude za obavljanje nužde koju bi smjestili u onaj kutak gdje Vaš kunić najčešće obavlja nuždu. Davanjem omiljene poslastice i pohvale nakon obavljene nužde na željenom mjestu ubrzavate učenje željenog.Za uklanjanje nečistoće i neugodnih mirisa možete koristiti šampon za suho pranje namijenjen glodavcima, npr. šampon za suho pranje "Bernina", "Trixie" te vlažne maramice "Karlie",  a samo vlažnom spužvicom možete oprati noge i donji dio trbuha ako je koža izrazito uprljana, a dlaka zaljepljena izmetom ili mokraćom. Kunići su u pravilu vrlo čiste životinje i nije ih preporučljivo kupati, posebno ne šamponom. Radije koristite suho pranje s puderima za glodavce i redovito četkanje. Prilikom kupanja voda može ući u slušni kanal i izazvati upalu uha i okolnog tkiva (upala moždanih ovojnica), a sve može dovesti do uginuća ljubimca.Kako biste spriječili navedeni problem, kavez održavajte čistim. U prosjeku ga treba kompletno očistiti jednom tjedno (promijenjena stelja,  obrisane stranice i dno kaveza). Posudu za WC potrebno je svakodnevno čistiti. Trebat ćete i 2-3 puta tjedno očistiti samo vlažna mjesta u kavezu. Neki vlasnici vlažne mrlje čiste svaki dan, dok drugi kompletno čiste kavez svakih 3 - 4 dana. Sve ovisi o broju i veličini životinje, njihovom urinu i stolici, te mjestu gdje obavljaju nuždu, veličini kaveza i vrsti stelje.

 Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Koja temperatura prostoriji mora biti za čileanske vjeverice? AjlaO: Čileanska vjeverica nema posebne zahtjeve što se tiče vanjske temperature. Najviše im odgovara sobna temperatura (oko 20 stupnjeva). Trebate paziti da nisu na propuhu ili smještene previše blizu prozora ili radijatora.Također je vrlo bitna vlaga u prostoriji. Naime, zimi je zbog grijanja zrak često suh, što pogoduje dišnim i kožnim infekcijama. Također se isti problemi javljaju ukoliko je vlaga u zraku previše visoka, pogotovo uz višu temperaturu u prostoriji. Ukoliko ljubimce selite iz toplijeg u hladniji prostor ili obrnuto, svakako obratite pozornost na to da taj prijelaz bude postepen.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Da li hrčak treba da se vakciniše i da li prenosi neke bolesti na decu? ReljaO: U Hrvatskoj još nije registrirano niti jedno cjepivo za hrčke, tako da se ne vrši njihovo cijepljenje. Što se tiče bolesti koje prelaze na ljude sa životinja (zoonoze), jedna od zoonoza zabilježena 2005. godine u SAD-u u Centru za kontrolu bolesti je salmoneloza  koja je dovedena u vezu sa kućnim ljubimcem glodavcem  - radilo se o jednom hrčku i jednom mišu. Uzročnik je bila Salmonella typhimurium. Međutim, ista bolest zabilježena je godišnje u 1,4 milijuna slučajeva i to povezano sa kontaminiranom hranom. Stoga, ne treba stvarati paniku, ali opet treba biti toga svjestan.Životinje koje se prodaju za kućne ljubimce treba pratiti Svjedodžba o zdravstvenom stanju životinja. Životinje koje su dostupne u ponudi Pet centra posjeduju navedenu Svjedodžbu te su pod stalnim nadzorom veterinara. Kod vlasnika, kaveze sa ljubimcima ne preporuča se držati u blizini kuhinje i općenito hrane i vode. Nakon svakog rukovanja sa hrčkom potrebno je prati ruke, naročiti na to paziti kod mlađe djece jer su puno prijemljivija. Pogotovo je važno svesti na što manju mjeru "ljubljenja" svog ljubimca. Hranilice, pojilice, igračke i druge predmete iz kaveza potrebno je redovito prati vručom vodom i deterđentom, a kavez barem jedanput tjedno oprati nekim dezinficijensom (npr. Canina Capha DesClean Spray). Limfocitni horiomeningitis druga je zoonoza koja primarno zahvaća divlje glodavce tj. miševe. Hrčci, ljudi i druge životinje također se mogu zaraziti u kontaktu sa izlučevinama zaraženih divljih miševa. Zaraženi hrčak ne mora pokazivati znakove bolesti, ali može prenjeti uzročnika, tj. virus na ljude. U ljudi je bolest asimptomatska ili se simptomi razviju 1 do 2 tjedna nakon izlaganja virusu  (vrućica, znojenje, smanjen apetit, mišićna slabost, mučnina, povraćanje). U većine zdravih ljudi oblik je blagi i oporavak je potpun. U trudnica može izazvati pobačaj pa se njima, kao i općenito ljudima oslabljenog imunološkog statusa, preporuča izbjegavati dodir sa ljubimcima glodavcima. Preventiva je ista kao i kod salmoneloze. Rizik od zaraze limfocitnog horiomeningitisa od hrčka kućnog ljubimca vrlo je mali. U večini kućanstava higijena na razini i obazrivo rukovanje sa ljubimcem sve je što je potrebno da se prevenira bolest.Tularemija je bolest uzrokovana bakterijom Francisellom tularensis i javlja se većinom u divljih glodavaca i zečeva. Prenosiva je na ljude i javlja se u obliku bolesti nalik gripi iako su slučajevi u ljudi rijetki. Prenosi se direktnim kontaktom sa zaraženom životinjom ili indirektno sa zaraženom okolinom i predmetima, a u prirodi i insektima koji sišu krv. Nije prenosiva sa čovjeka na čovjeka. Klinički se manifestira oštećenom kožom i sluznicom u ustima (čir), otečenim i bolnim limfnim čvorovima, vrućicom, glavoboljom,  proljevom, mišićnom slabošć, bolovima u zglobovima, otečenim i bolnim očima. Izlječiva je antibioticima. Ako bilo tko oboli u obitelji nakon kontakta sa hrčkom (pogotovo koji je bio bolestan ili je uginuo), potrebno je to navesti pri posjeti doktoru.Cestode (trakavice) Hymenolepis nana najčešće se kao i sve navedene bolesti javljaju kod djece. Nema simptoma, ali ako je veći broj parazita jave se želučanocrijevni poremećaji. Dijagnoza se postavi koprološkom pretragom stolice.Od gljivica su najčešće Trichophyton Mentagrophytes i Microsporum spp. Manifestiraju se bez simptoma, s malim područjima bez dlake sa krasticama i crvenim rubom.Bakterijska pneumonija uzrokovana Streptokokom može pak obrnuto biti prenesena sa djece na hrčka, stoga prehlađeno dijete trebalo bi izbjegavati kontakt sa hrčkom.Želim Vam ugodno druženje s Vašim ljubimcem bez straha, a u slučaju nedoumica i pitanja, uvijek se možete obratiti veterinarima u Pet centru.

 Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Već dulje vrijeme imam 3 vrtimiša. Kako držim i nekoliko drugih vrsta glodavaca, često im nudim voće, najčesće jabuke koje ovi drugi jako vole i odmah pojedu, a vrtimiši ih samo ponjuše i najčešće počnu trčkarati oko komadića voća.... Zašto ne žele jesti jabuke? Postoji li neko drugo voće koje bi im mogla ponuditi, a da je primjećeno da ga rado jedu? Unaprijed Vam zahvaljujem, MateaO: Prikladna hrana za vrtimiše su sjemenke i pelete. Suncokret i orahe nemojte davati u velikim količinama jer su dosta masni i nepovoljno utječu na zdravlje vrtimiša. Također, treba izbjegavati salatu, celer i luk. Povremeno im možete davati grožđice, poslastice za glodavce, sijeno, mrkvu, kupus, bobičasto voće, corn flakes, kruh... Komadić jabuke Vaši ljubimci vjerojatno gledaju kao igračku. Pokušajte im usitniti  ili naribati voće i povrće, na više malih komadića, i staviti u posudu za hranu. Ukoliko je ni tada ne budu jeli, pokušajte s mrkvom, groždem, groždicama... Možda samo imate izbirljive ljubimce.O vrtimišima je opširno pisala kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dva hrčka, muško i žensko, koji su se normalno ponašali sve do jučer, kada su postali potpuno pasivni, mužjak je stalno sakriven, a ženka ne izlazi iz kućice, i oči su im jako "mokre", nekako su čudne. Jedno oko im je zatvoreno. Ona ispušta čudne zvuke, a njuškice su im oboma jako crvene. Dok su prije bili izjelice u pravom smislu te riječi, sada jako malo jedu, i stvarno svi ukućani počinju da brinu. Jučer su se parili, tako da ne znam da li ovo utiče na njihovo trenutno stanje. Da li, molim Vas, možete da mi kažete što nije u redu, i da li je potrebna ozbiljnija veterinarska intervecija. Iskreno Vaša, SanjaO: Kako su hrčci vrlo male životinje te aktivne noću, ponekad se rani znakovi bolesti previde ili uopće ne primjete. Bolesni hrčci obično su nervozni, a često i ugrizu. Obično nemaju volje za kretanjem, a kada su prisiljeni, hodaju ukočeno. Oči im obično izgledaju mutnima te vrlo često s iscjetkom. Bolesni hrčci često imaju i smanjeni apetit. Znakovi koji upućuju na neko oboljenje u hrčaka su: gubitak apetita, inaktivnost, zadržavanje pretežno u kućici ili jednom kutu kaveza, nezainteresiranost za okolinu. Naravno, vidljivi znakovi poput ozljeda i rana, oteklina, proljeva, iscjetka iz nosa ili očiju su očiti znaci da sa zdravstvenim stanjem nešto nije u redu, te je potrebno posjetiti veterinara kako bi se pomoć pružila što prije. Infekcije oka relativno su česte u hrčaka. Najčešći znak upale oka je nakupljanje sadržaja u unutarnjem kutu oka različite konzistencije (vodenast, sluzav, gnojan), a posljedično tome mokra dlaka ispod donje vjeđe jednog ili oba oka, ispadanje ili obojenost dlake. Po svim vanjskim znakovima čini se kako je hrčak zdrav, no s početkom suzenja jednog ili oba oka svakako bi trebalo posjetiti veterinara jer se stanje može kompicirati, kada su vidljive i opće promjene organizma (potištenost, inaktivnost, odbijanje hrane i vode..). Mnogo uzroka rezultira pojačanim suzenjem i očima koje izgledaju staklasto. Bakterijske infekcije (Pasteurella sp., Bordetella sp., ili Staphylococcus sp.) jedan su od najčešćih uzroka problema s očima, a potrebno ih je odmah liječiti jer se infekcija može proširiti na vilicu i respiratorni sustav. Upale očiju često se javljaju kao nastavak infekcije sinusa i ponekad ih je potrebno liječiti i lokalno i sistemski antibioticima. Ovo je važno iz razloga što su oči povezane živcem s mozgom, pa nakon neliječenih očnih infekcija se može kao komplikacija javiti upala mozga s mnogo težim posljedicama. Drugi od uzroka suzenja jednog ili oba oka je opstrukcija suzonosnog kanala kao posljedica upale ili urođene mane. Ovaj kanal služi za protjecanje suza od oka u nosnu šupljinu. Ako je kanal neprohodan, otjecanje suza je otežano, pa suze teku preko ruba kapaka niz obraz. Ako se radi o upalnom procesu, problem se liječi ispiranjem kanala i antibiotskom terapijom. Također, javlja se i urođena nepravilnost kapaka (uvrnuće ili izvrnuće kapka) što ima za posljedicu suzenje oka. Ovisno o nalazu poduzima se i kirurško liječenje.Alergija na prašinu sijena, stelje ili suhe hrane isto je jedan od čestih uzroka suzenja. Komadići piljevine mogu dospjeti u oko i mehanički ga dražiti što rezultira suzenjem. Također, ako se kavez dovoljno često ne čisti, nakupljaju se štetni plinovi (amonijak) koji draže sluznicu oka. Kavez mora biti postavljen na mjesto koje je zaklonjeno od direktnog sunčevog svjetla, vlage i propuha. Upravo propuh može biti uzrok suznog i zatvorenog oka.Savjetujem Vam da provjerite je li njihova nastamba u dijelu stana koji je izložen propuhu ili koristite klima uređaj, pa ukoliko je, pokušajte nastambu smjestiti u dio prostorije gdje neće biti izložena strujanju hladnog zraka. Svakako je potrebno oči hrčaka i njihovu neposrednu okolinu držati čistim, a to možete učiniti tako da svojim ljubimcima ujutro obrišete područje očiju toplom vodom, otopinom acidi borici ili vlažnim maramicama za čišćenje očiju (Canina). Također, smatram da je za potpuno ozdravljenje potreban posjet veterinaru kako bi se odredila adekvatna lokalna te, eventualno, sistemska antibiotska terapija. Bilo bi uputno i davati im vitamine za glodavce u vodu za piće. Savjetujem Vam da koristite multivitaminske kapi za glodavce koje u svom sastavu sadrže visoki udjel vitamina C. Takve kapi možete nabaviti u trgovinama Pet centra, gdje će Vas naši veterinari rado savjetovati o načinu davanja i preporučenim dozama ovog preparata.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Može li se hrčak kastrirati? Kupila sam ga prije dva tjedna i užasno smrdi, ali to je tek počelo nedavno. Mužjak je. Mislim da zato smrdi, to što se tjera ili nešto jer redovito mijenjam stelju i čistim kavez. Hvala, Sonia O: Kastracija hrčka je moguća, no s obzirom na specifičnost i osjetljivost vrste,  odnosno stručnost osoblja i opremljenost, takvi se zahvati na malim glodavcima kod nas, nažalost, ne rade u svim ambulantama. Pokušajte se obratiti Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, Klinici za kururgiju, ortopediju i oftalmologiju,  docentu dr.sc. Draženu Vnuku, Veterinarskoj ambulanti "Šapa" ili Veterinarskoj ambulanti "Buba", gdje će Vas detaljnije savjetovati i uputiti o dotičnom zahvatu. No, moja je preporuka da takav operacijski zahvat izbjegnete ukoliko nije apsolutno neophodan.Inače, hrčci su izrazito čiste životinjice i mnogo vremena provode čisteći se i uređujući svoje krzno. Nije preporučljivo kupati ih u vodi i sa šamponom. Za čišćenje krzna može poslužiti šampon za suho pranje glodavaca (npr. "Trixie" Trocken-Shampoo). Prah se utrlja u dlaku, ostavi da kratko djeluje te se pažljivo isčetka ili se životinjicu istrlja mekom krpicom. Hrčci se u prirodnom okruženju "kupaju" u pijesku. Kotrljajući se i okrećući održavaju krzno čistim, a na taj način uklanjaju i višak masnoće. Oni uživaju u ovoj aktivnosti pa Vam preporučam da im u nastambu smjestite posudicu sa sitnim pijeskom. Možete koristiti i pijesak za činčile.Redovno čišćenje nastambe također je preduvjet za prevenciju lošeg mirisa. Hrčci najčešće koriste jedan ugao nastambe u kojem obavljaju nuždu te im možete na to mjesto postaviti mali WC ispunjen granulama koje imaju veliku moć apsorpcije. Ovakav WC trebalo bi očistiti svaki dan, a možete ga potražiti u našim trgovinama.Za dezinfekciju nastambe možete koristiti "Virkon". To je prah koji se rastopi u vodi, a ima jak baktericidan, fungicidan i virucidan učinak. Ovaj preparat je također u stalnoj ponudi trgovina Pet centra.