Pitajte veterinara

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam patuljastog lavljogrivog kunića. U zadnje vrijeme je počeo kašljati kao da nešto pokušava izbaciti van. Ne znam što mu je. Mislila sam da je možda od dlake jer se počeo linjati kako dolazi ljetno vrijeme, ali zabrinuta sam jer to prije nije radio. A i nekako mi se čini da teško diše, no nisam sigurna. Imam i ženku patuljastog kunića, ali s njom nemam nikakvih problema tako da ne znam što bi mogao biti uzrok. Molim vas za savjet. Hvala! AnamarijaO: Kašalj je obrambeni refleks sluznice grkljana i dušnika. Kašalj se može javiti kao posljedica upale ili to može biti nadražajni kašalj koji se javlja uslijed različitih podražaja izvan dušnika.Simptomi lakših oblika prehlade u životinja uglavnom su kihanje i iscjedak iz nosa. U težim se slučajevima obično još javlja iscjedak iz očiju, inapetenca, gubitak na težini, slabost, kašljanje, otežano disanje uz karakterističan dišni šum.Ukoliko je Vaš kunić progutao ližući se veću količinu dlake, ona je sklupčana u želucu i predstavlja strano tijelo. Kunići takvu dlaku najčešće izbace izmetom, ali ponekad se formira gusta kuglica koja nadražuje sluznicu. U tom slučaju će pomoći Malt pasta za kuniće koja je u stalnoj ponudi Pet centra.Iako infekcija gornjih dišnih puteva sama po sebi nije po život opasna bolest, preporuča se odlazak veterinaru jer vrlo često sekundarne bakterijske infekcije mogu zakomplicirati stanje i dovesti do ozbiljnog oboljenja.Tako je npr. kontagiozni rinitis kunića uzrokovan bakteriom Pasteurella multocida relativno često oboljenje kunića kućnih ljubimaca. U ove bolesti kliničkom slikom dominira obilan iscjedak iz nosa, a kao posljedica se javljaju kihanje i kašalj. Neliječene životinje i one lošeg općeg stanja teško je prebole. Kako je ovo izrazito kontagiozna bolest, vrlo vjerojatno bi u tom slučaju oboljela i ženka.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam patuljastog kunića starog 4 mjeseca i do sada je živio sam, međutim dobili smo malu macu i upoznavanje je prošlo ne baš glatko - kunić je pobjegao jer se uplašio, a i mačka se uplašila, pa bi vas molila da me savjetujete kako da ih što bolje upoznam. Hvala unaprijed, Kristina O: Kunići mogu biti dobri sustanari drugim kućnim ljubimcima. Najveći izazov je početno upoznavanje, koje ne mora uvijek proći glatko. Kombinacija nagona i karaktera drugih životinja sa njihovom urođenom potrebom za dominacijom, može izazvati probleme. Na sreću, ne i nerješive. Mačke i kunići mogu postati veliki prijatelji i najčešće nema problema pri upoznavanju. Neki kunići čak preferiraju društvo mačke u odnosu na društvo drugog kunića. Mačke su prilično samostalna bića i njima hijarahija nije toliko važna kao kunićima. Iako mačke pripadaju grabežljivcima, obično se dogodi da će upravo kunić postati dominantan, te natjeravati mačku po stanu.U slučaju da je kunić vrlo plah i sramežljiv, te se pri prvom susretu uplaši i počne bježati od mačke, ona to može shvatiti kao poziv na jedinu igru koju zna: lov za plijenom. Takva igra može loše završiti po kunića, ali sreća je da se događa vrlo rijetko. U tom slučaju držite kunića neko vrijeme u kavezu, a mački dozvolite da ga izbliza promotri, ali samo "preko žice". Slijedeći korak je da jedna osoba uzme u ruke mačku, druga kunića i tada im dozvolite de se izbliza onjuše i dobro pogledaju. Možete koristiti i povodac. Bitno je naviknuti Vaše ljubimce na prisustvo onog drugoga. U svakom slučaju, nakon nekog vremena i oni će postati dobri prijatelji. Savjet - i mački i kuniću redovito podrezujte nokte.

 Odgovara: Tanja Mutak, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam jedan problem sa svojim zamorcem. Primjetila sam da moj zamorac nema jednog zuba, ne znam da li je pukao jer pri mesu ima mali dio zubića. Trebam li ga voditi veterinaru ili će mu narasti drugi zub? Nedavno sam mu kupila mineralni kamen za zube no on ga ne koristi. Hvala, AntonijaO: Zamorčić je glodavac kojem cijeli život rastu zubi i on ih stalnim glodanjem troši. Vašem zamorčiću će puknuti zub narasti i trošenjem će se izjednačiti sa nepuknutim. Bitno je da u kavezu uvijek ima drvo oblo za glodanjem i da mu nudite mrkvu, jabuku da gricka. Ono što Vi još možete učiniti je da kupite kapi vitaminske kapi koje sadrže pojačanu dozu C vitamina, koji je vrlo bitan za zdrave desni, a zamorčić ga ne može sam stvoriti već ovisi samo o onom što dobi preko hrane. Ova uputstva su samo u slučaju ako Vaš zamorčić normalno jede, pije i veseli se. No, međutim ukoliko je taj zubić tako puknuo da mu je dio oštar i vrijeđa mu sluznicu, on će malo jesti ili će potpuno prestati jesti. Isto će se ponašati ukoliko ga sam zubić boli. U tom slučaju ćete posjetiti Vašeg veterinara koji će napraviti pregled zubića, dati zamorčuću sredstvo protiv bolova eventualno izbrusiti dio koji je preoštar.O puknutom zubiću pisao je i kolega Ivan Marić, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam jednogodišnju zečicu (kunića) koja voli slatko; to sam znala i prije jer sam imala hrčke, ali moj kunić voli pojesti i meso npr. salame, kobasicu... Ja mu to ne dajem, ali me zanima o čemu se tu radi? Unaprijed hvala, Anea O: Iako su kunići biljojedi, vrlo vjerojatno je Vaš ljubimac pojeo mesne prerađevine privučen njihovim dodacima (začinsko bilje, češnjak, paprika i dr.), a osim toga slanu i slatku hranu rado uzimaju i ostali biljojedi. U životinja se mogu javiti i različiti poremećaji vezani uz deficit pojedinih nutrijenata u prehrani. Ovakav deficit se najčešće javlja ukoliko je životinja izbirljiva ili je problem u probavnom traktu pa je resorpcija određenih tvari umanjena ili onemogućena. Neprirodan apetit (alotriofagija) je poremećaj u prehrani pri kojem životinja nastoji nadomjestiti određene hranjive tvari konzumirajući nejestivo (zemlja, kamenje, žbuka, krpe i sl.). I nadalje izbjegavajte kuniću davati slatkiše, slane štapiće i krekere, a naročito meso i mesne proizvode (izuzetno štetno za organizam kunića!), te mu osigurajte prehranu kvalitetnom hranom za kuniće i uvijek dostupno sijeno. 

 Odgovara: Tanja Mutak, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kineskog hrčka. Upravo sam primjetila da na području brkova, blizu usta ima nekog nametnika. Rekla bih da se radio o krpelju, tako izgleda. Ovih dana je hodao po travici ispred kuće pa je vjerojatno od tuda pokupio tog nametnika. Što mi je činiti? Da pustim da sam odpadne ili...? Hvala na odgovoru, LoraO: Najvjerojatnije je Vaš hrčak pokupio krpelja sa trave, pošto su već i temperaturne i klimatske prilike takve da im pogoduju. Krpelja izvadite odmah jer siše krv hrčku i ometa ga, a oni su jako osjetljivi na bilo kakvu nečistoću i strane tvari po njima. Krpelja skidate tako da ga, prstom ili posebnim pincetom za skidanje krpelja, obuhvatite tik do kože i lagano ga, okrećući ga oko njegove osi, polagano vučete van. Ukoliko mu i zaostane glava nemojte se prepasti, koža će je sama izbaciti formiranjem malog prištića. Ne morate ga ničim dezinficirati jer ce hrčak to odmah polizati, eventualno blagom otopinom Rivanola. Nemoje krpelja ničim premazivati. Bitno je samo da ga odstranite. Budite nježni jer hrčak je mala životinjica pa, ako procijenite da ga ne možete sami izvaditi bez da ozlijedite hrčka, posjetite radije veterinara da Vam on pomogne.

 Odgovara: Tanja Mutak, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prije godinu dana sam kupila kod Vas činčilu,sad je stara oko 15 mjeseci. Uskoro bih htjela kupiti i degua pa me zanima koliko bi se dobro slagali. Moja činčila ja mužjak, a najvjerojatnije bih uzela i degua mužjaka. Ako postoji mogućnost, s vremenom bih ih stavila u isti kavez. MartinaO: Upoznavanje bilo koje životinje sa drugom životinjom može biti vrlo "škakljivo". Tim više kada su životinje različite vrste. Problem nastane kada imaju različite načine komunikacije pa znakovi upozorenja od jedinke jedne vrste ne moraju biti prepoznati od jedinke druge vrste.Također, ako životinjice jedna drugu doživljavaju kao prijetnju dolazi do problema jer mnoge vrste ne toleriraju kohabitaciju sa drugima jer postoji direktna suparnost za izvor hrane te izražena teritorijalnost kao što je, npr. slučaj kod činčile.U svakom slučaju, postoje podaci da činčila i degu žive skupa i da se slažu. No, treba uvijek imati na umu da su činčile životinjice koje su izrazite individue i svaka ima svojstven karakter. To znači da bi Vaša činčila mogla prihvatiti degua, ali i da bi moglo doći i do suprotnog ishoda. Bitno je da su i jedna i druga životinjica mlade.Vaša činčila bi trebala prvo upoznati degua i to negdje na neutralnom terenu, npr. nekoj povećoj prostoriji koja mu je relativno nepoznata. Taj prvi kontakt treba biti kratak, a ukoliko bilo koja od životinjica pokaže agresivno ponašanje, odmah ih treba razdvojiti. Nakon nekog vremena možete pokušati ponoviti susret ili staviti njihove kaveze jedan pored drugog, da se što više naviknu na međusobnu prisutnost. Nikako ih nemojte stavljati odmah zajedno u kavez jer, ako dođe do agresivnosti od bilo koje strane, degu je taj koji će nastradati zbog nesrazmjera u veličini. Ako se i sprijatelje, morat će imati svaki svoj kavez jer su ritmovi spavanja i hranjenja ipak malo različiti, odnosno specifični za svakog od njih.Budite svakako uporni, sa puno strpljenja i nježnosti. Ako zbližavanje životinjica i ne uspije, nemojte se razočarati, već uživajte u njima pojedinačno i vjerujem da će vam dati puno zauzvrat.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kanadsku vjevericu oko 9 mjeseci. I sve je ok, već se pripitomila, ali danas je povraćala, kao neku bijelu kašicu. Jela je lješnjake i sjemenke. Zabrinula sam se pa me zanima da li trebam nešto napraviti? Hvala! SelenaO: Kanadske vjeverice su, u pravilu, poprilično zdrave životinje, ako im se omogući ispravna prehrana i dovoljno vježbe. Problemi mogu nastati kod nepravilne ishrane, a ponekad i ako im je nepravilan smještaj (npr. mali kavez). Hrana za vjeverice, kao što ste i naveli - lješnjaci, sjemenke,  bi se trebala nadopuniti i voćem (vitamini). Ponekad, se i probavni poremećaji mogu regulirati doziranjem voća. Tako, vjeverice mogu imati proljev ako im se u hranu dodaje previše voća (rješava se ukidanjem voća na nekoliko dana), odnosno, zatvor ako pojedu nešto što nije karakteristično za njihovu prehranu (rješava se dodavanjem više voća).Različiti su razlozi koji mogu dovesti do pojave povraćanja kod Vašeg ljubimca: prejedanje, probavne smetnje, intoksikacija, virusna infekcija,...Ono što možete napraviti jest da smanjite količine hrane na dnevnoj osnovi kroz nekoliko dana te da ju češće hranite u manjim količinama. Na takav način dodatno će te odteretiti probavni sustav.Možete Vašem ljubimcu dati i Carbo medicinalis (medicinski ugljen) koji je intestinalni adsorbens (adsorbira toksine iz probavna sustava).Ako se stanje ne popravi kroz nekoliko dana, savjetujem Vam da se obratite veterinaru.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kako hraniti hrčke u paru? Imam kineskog hrčka starog oko 4 mj. i namjeravam kupiti još jednoga (istog spola). Da li mi trebaju dvije posudice za hranu ili će htjeti jesti iz iste, ali kako onda paziti da jedan ili drugi ne pojede više pa će ovaj  preostali hrčak ostati gladan? Unaprijed hvala, RegyO: Hrčci su malene životinjice kojima su dnevne potrebe za hranom i vodom (u odnosu na, primerice, ljude) vrlo male. S obzirom da ne možete imati kontrolu da li će i koliko će svaki od njih dnevno pojesti, smatram kako nema potrebe za odvajanjem hrane u zasebne posudice. Suha hrana može im biti ponuđena u posudici cijeli dan (tako da nema bojazni da će ostati gladni). Voće i ostalo je potrebno neko vrijeme ostaviti ponuđeno životinjicama, no nakon toga ga izvadite, kako ne bi prljalo kavez i Vaše hrčke. Dakle, dovoljno je imati jednu posudicu za hranu i jednu za vodu za oba hrčka. Vodu obavezno morate svakodnevno mijenjati, te im ona mora biti uvijek na raspolaganju jer će u suprotnom, bez vode, hrčak brzo uginuti. Uobičajena dnevna količina hrane za kineskog hrčka je otprilike jedna velika žlica, no i to je jako individualno, stoga promatrajte svoje hrčke pa im prema tome i prilagodite količinu hrane.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Malo me zabrinjava kod moga hrčka što stalno ima isplažen jezik. Je li to zbog vrućine ili to nije normalno? Molim vas da mi što prije odgovorite. Zahvaljujem, HanaO: Stalno isplažen jezik svakako nije karakteristika potpuno zdravog hrčka. Također, ozbiljnost situacije teško je procijeniti isključivo na osnovi ovog simptoma. Općenito, bolesni hrčci su nervozni, nemaju volje za kretanjem, hodaju ukočeno, oči su im mutne i vrlo često s iscjetkom, imaju smanjeni apetit i drugo. U hrčaka je moguće da, uslijed visoke temperature okoline, obole od toplotnog udara jer ne dahću i ne znoje se. Stoga je važno održavati konstantnu temperaturu okoline od 18.3 do 21.1°C. Pozornost svakako treba obratiti na slijedeće znakove koji upućuju na neko oboljenje: gubitak apetita, inaktivnost, zadržavanje pretežno u kućici ili jednom kutu kaveza, nezainteresiranost za okolinu. Naravno, vidljivi znakovi poput ozljeda i rana, oteklina, proljeva, iscjetka iz nosa ili očiju su očiti znaci da sa zdravstvenim stanjem nešto nije u redu, te je potrebno posjetiti veterinara kako bi se pomoć pružila što prije. Najbolje što možete učiniti za Vašeg malog glodavca je da ga hranite što kvalitetnije (Bunny hrana), povremeno u hranu ili vodu dodajete vitaminsko-mineralne dodatke i da održavate zoohigijenske uvjete na najvišoj razini, te pratite njegov životni ritam (po danu spavanje, a po noći aktivnost jer su hrčci noćne životinje). Na kraju, ipak, savjetujem Vam da se obratite svome veterinaru, koji će na osnovi kliničkog pregleda i drugih dijagnostičkih zahvata riješiti Vašu dilemu jer se konačna dijagnoza jedino tako može postaviti.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Mene zanima je li normalno da ženka hrčka okoti samo dva mlada, doduše jedan je uginuo. I još nešto, može li se hrčak postepeno okotiti, npr. jedan dan 2 mlada, i koji dan kasnije, je li to moguće? Hvala, HelenaO: Ženke hrčaka okote prosječno 6 mladunaca, ali su moguće i varijacije 2-15.Okot većeg broja mladunaca može potrajati kroz duži period, ali svakako će završiti kroz nekoliko sati. Postoji mogućnost da plod zaostane u maternici ili porođajnom kanalu, ali u pravilu ne preživi.Ženka u kojoj je zaostali plod vrlo brzo postaje snuždena, ne uzima hranu, otežano diše i, nažalost, ugiba.Životinjica koja je okotila sve mladunce normalno jede i pije, ima stolicu i mokri, sluznice su joj bistre i sjajne a dlaka uredna.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam patuljastog kunića i sa mnom je oko 3 mjeseca. Problem je što voli jesti ukrasno bilje po stanu. Kako da ga od toga odviknem? Da li mu to može naškoditi? Puno hvala i puno pozdrava, Vanja    O: Postoji niz otrovnih biljaka koje bi mogle naškoditi Vašem kuniću. Samo neke od njih su:  difenbahija, naprstak, ljiljan, imela, ljuta kopriva, kužnjak, sve vrste cvjetnih lukovica, filadendron, azaleja, božićna zvijezda, kukuta, bršljan, oleandar, rododendron, glicinija, tisa, ali i mnoge druge.Ukoliko sumnjate da posjedujete sobno bilje koje bi moglo naškoditi Vašem ljubimcu, možete ga podići na neko od mjesta gdje ga kunić ne može dohvatiti ili potpuno ukloniti iz prostorije. Ove radoznale životinjice sposobne su i za penjanje pa je još bolje bilje objesiti "sumnjivo" bilje za strop ili smjestiti na visoke police. Pažnju treba obratiti i na ev.otpalo lišće te na biljke puzavice. Ukoliko Vaš kunić ima pristup dvorištu, također treba dobro pregledati koje biljke rastu u njemu. Trovanje otrovnim biljem u kunića može se manifestirati različitim simptomima kao što su: slinjenje, proljev, različite alergijske reakcije (kožne), srčane i dišne smetnje, nekoordinirane kretnje, ekscitacija, a mogu dovesti i do trajnih oštećenja unutrašnjih organa, posebice bubrega.Kako kunići nemaju refleks povraćanja, trovanje biljem koje inače izazivaju ovaj simptom vrlo lako može ostati nezapaženo sve dok ne bude prekasno. Stoga, ne podcjenjujte bilo kakve simptome koje primjetite nakon što je Vaš ljubimac žvakao ili progutao neke od biljaka, već odmah potražite pomoć veterinara. Uspostavljanje dijagnoze teže je ukoliko niste vidjeli kunića kako jede biljku. No, ako jeste, onda je svakako ponesite sa sobom jer će tada veterinar moći brže djelovati.

 Odgovara: Tanja Mutak, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kunića kojem je 11,5 godina. Od prvog dana kako smo je dobili puštena je da slobodno hoda po stanu, dakle kavez joj služi isključivo za obavljanje nužde i hranjenje. Do nedavno nismo imali nekih većih zdravstvenih problema, koje nismo uspijevali riješiti sami ili uz pomoć veterinara, ali u zadnje vrijeme počela je jako kihati u napadajima i stalno se grepsti po njuškici. To je trajalo nekih 10-tak dana i onda prestalo na neko vrijeme, međutim opet se vratilo. Uvjeti u stanu nisu se mjenjali. Isto tako počela je jako i sliniti, tako da su joj ponekad cijela njuškica, brada i vrat mokri. Zubići mi izgledaju u redu, iako su sad puno manji nego što su bili kada je bila mlađa. Ne znam da li su to problemi koji se često pojavljuju kod kunića njene dobi. Iako je oduvijek bila izbirljiva kod hrane, i dalje ne primjećujem da joj je apetit oslabio, jede kao i inače i ne gubi na težini. Molim Vas ako me možete uputiti kako da joj pokušam pomoći bez odlaska veterinaru jer joj je vožnja i  sam pregled i kao puno mlađoj predstavljao veliki šok, pa je ne bih željela dodatno uzbuđivati. Unaprijed hvala, InesO: O kihanju kod kunića je već opširno pisala kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., ovdje.Možete primjetiti da je kod svake pojave kihanja i dišnih poremetnji naveden kao uzrok prvenstveno pad imuniteta organizma i neodgovarajući zoohigijenski uvjeti. Ono što Vi u tom slučaju možete napraviti je da vodite pojačanu brigu o čistoći nastambe i redovito mijenjajte podlogu da bude što kraće mokra, kako amonijak iz mokraće ne bi nadraživao sluznicu dišnih puteva. Također, pratite stelju i sijeno te hranu, probajte od drugog proizvođača, ako kihanje prestane, a opet se pojavi kada vratite proizvod, možda Vašem kuniću taj određeni proizvod ne odgovara i izaziva kihanje na alergijskoj osnovi. Za jačanje imuniteta mogu vam preporučiti vitamine u kapima koje se dodaju u vodu, a možete ih naći u našim trgovinama (Multi vitamini od Beaphara, Rodvital od JBL-a). Postoje i razne grickalice i bombončići obogaćeni vitaminima.  Slinjenje mogu uzrokovati mehanički čimbenici kao što je nečista i zaprašena krma koja podražuje žlijezdu slinovnicu na jače izlučivanje. Moguće je da je zapela sjemenka za zubić ili se zapiknula u sluznicu usta. Kod zubi, osim sjekutića, treba pregledati i pretkutnjake i kutnjake, zvane još i "obrazni zubi". Ako prerastu ili se odlome pa oštri dio ranjava osjetljivu sluznicu obraza također kunić jače slini. Usnu šupljinu treba detaljno pretražiti za što je potrebno stručno znanje i specijalni instrumenti za otvaranje i pregled usne sluznice i zubi. Za to Vam ipak moram savjetovati odlazak Vašem veterinaru. Ono što Vi možete učiniti u ovom slučaju je, isto kao i kod kihanja, higijena nastambe, te vitamini u kojima je u ovom slučaju najvažniji vitamin A (Vitamin A+D3+E, otopina za peroralnu primjenu). Bradu, vrat i šapice možete ispirati i brisati jer moraju biti stalno suhi.U slučaju poremetnje općeg stanja, tj. ako kunić prestane jesti i biti živahan, odmah posjetite veterinara.

 Odgovara: Tanja Mutak, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me da li postoji neka druga podloga za zamorca osim piljevine (jer nju stalno razbacuje van kaveza pa radi nered)? Čula sam da se može staviti i običan ručnik? Unaprijed hvala na odgovoru, TinaO: Najbolji i najčešće korišten materijal za podlogu u zamorčićevoj nastambi je upravo piljevina zbog njene velike moći upijanja. Zamorčići su životinje koje dosta mokre i ono najvažnije je da im je nastamba stalno suha. Važno je da je piljevina od drva koje nije kemijski tretirano. Od drugih izbora za podlogu postoje drvene strugotine, one moraju biti od mekanog drveta, no njihova moć upijanja je nešto manja. Slama kao podloga u svom izvornom obliku vrlo slabo upija i postoji opasnost ozljede osjetljivih očiju zamorčića od tvrđih i oštrijih vlati, no u našoj ponudi imate slamu u kompostiranom obliku (Vitakraft) gdje tih nedostataka nema. Papir u cjelini ili u komadićima je ugodan i topao,pogotovo za mjesto gdje spavaju, no zamorčići ga vole "gricnuti" što nije preporučljivo, a i opet izgleda dosta neuredno. U našoj ponudi je i granulat od srži klipa kukuruza sa velikom moći upijanja, stvara vrlo malo prašine i ne lijepi se za krzno, a ima aromu citrusa kojom neutralizira neugodan miris.Ručnik glodavci vole, ali samo kao zaklon u koji će se sakriti, no kao podloga biti će mokar i mogu u tkaninu zapesti noktićima.Najbitnije je da podloga uvijek bude čista, suha, redovito mijenjana kako bi se izbjegle dosta česte ranice na tabanu u obliku čira (tzv. boomblefoot ili bumbarova noga) koje nastaju zbog  grube, mokre, urinom natopljene stelje.Ako se pojave nuspojave kao što su kihanje, češkanje i crvenilo maknite stelju da vidite nije li ona uzrok i probajte s nekom drugom. Kako ste naveli da je zapravo najveći problem neurednost i "bježanje" piljevine izvan kaveza pozivam Vas u naše dućane da pogledate naš izbor kaveza i izaberete možda jedan s većim tj. višim dnom.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ja imam 1 godišnjeg kunića i žarko me zanima da li kunić ima neku bolest koja se može prenijeti poljupcem u glavicu? Unaprijed hvala, VanessaO: Iako su kunići vrlo čiste životinje (većinu svoga vremena provode čisteći krzno) i gotovo da nemaju nikakav miris ukoliko se redovito čiste, uvijek postoji opasnost od prijenosa bolesti s ljubimca na čovjeka (zoonoza) i obratno. Čovjek se može zaraziti ugrizom ili ogrebotinom, kontaktom sa slinom, izmetom i mokraćom. Zoonoze su zarazne bolesti zajedničke životinjama i ljudima. Danas je poznato preko 200 uzročnika zoonoza.Zoonoze kunića su: Limfocitarni horiomeningitis, Salmoneloza, Pseudotuberkuloza, Tularemija, Pastereloza, Kampilobakterioza, Listerioza, Trihofitoza, te neke parazitarne i gljivične bolesti. Česte su gljivične infekcije uzrokovane gljivicama Trichophyton mentagrophites i Microsporum canis.Kunići, na žalost, uvijek prekasno pokažu da su bolesni. To je osobina životinja koje u prirodi žive u grupama. Bolesni kunić ne želi da njegovu bolest ostali članovi grupe primjete i zbog toga želi ostaviti utisak zdravog kunića koliko god dugo je to moguće, jer u protivnom biva izbačen iz grupe i nastambe, te postaje lak plijen grabežljivcima. Ta njihova prirodna osobina otežat će nam otkrivanje bolesti u početnom stadiju. Zbog toga je vrlo važno svakodnevno promatrati, da li je došlo do nekih neuobičajenih promjena u ponašanju i navikama vaših ljubimaca, a sve kako bi pravovremeno reagirali i pružili svom ljubimcu najbolju moguću pomoć.Stoga, struka savjetuje da se izbjegavaju kontakti, kao što ste Vi naveli, te prije i nakon kontakta sa ljubimcem, odnosno njegovom hranom i opremom, temeljito prati ruke.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Mislim da moj kunić ima miksomatozu. Danas sam primjetila da mu se oko usta i njuškice  dlaka počela nekako skupljati, kao da je skorena. Je li to ta bolest? Bio je vani na ispaši. Je li to od kakvih kukaca? Star je oko 6 mjeseci. Može li se bolest kako izlječiti? Molim vas brz odgovor.Hvala, MartinaO: Kako niste detaljnije opisali stanje Vašeg ljubimca, pretpostavljam da se nisu javile bitne promjene od strane dišnog ili probavnog sustava, promjene na tijelu i koži, kao ni poremećaj općeg stanja životinje. Stoga je vrlo vjerojatno riječ o iscjetku iz nosa koji se suši i ljepi dlaku. Rinitis u kunića, zavisno o uzroku, može biti blagog toka ili se komplicirati bakterijskom infekcijom. O tome će ovisiti i slika bolesti.Kunića svakako odvedite na veterinarski pregled kako bi bila postavljena točna dijagnoza i provedena pravovremena terapija. U veterinarskoj praksi nerijetko se susreću simptomi određenih bolesti koji se preklapaju ili su vrlo slični. Upravo zato dijagnostiku treba prepustiti stručnjacima. Miksomatoza je akutna virusna zarazna bolest isključivo kunića. Najvažniji izvori infekcije su divlji kunić, a izuzetno i zec. Virus se izlučuje preko promjena na koži i sluznicama, a infekcija se širi direktnim ili indirektnim kontaktom. Najvažniji put širenja u prirodnim uvijetima je preko insekata koji sišu krv. Oni prenose virus mehanički. U Europi su glavni vektor kožni ektoparaziti (kunićja uš). Budući da su insekti glavni vektori zaraze, ona se s naročitim intenzitetom javlja u blizini rijeka i močvarnim područjima. Bolest se javlja sezonski, za toplih mjeseci.Inkubacija traje 7-10 dana. Virus se umnaža na mjestu ulaska u organizam odakle se širi limfogenim putem. Kod prirodne infekcije se na ulaznom mjestu nakon prodora virusa za 2-3 dana oblikuje mala bezbojna ili crvenkasta papula koja se ubrzo razvije u primarni miksom promjera oko 5 cm. Dan ili dva kasnije javljaju se teži oblici konjunktivitisa. Kapci se slijepe sluzavo gnojnim iscjetkom, usne oteknu, a na nosu se pojavi jaki edem (oteklina). Glava kunića poprimi izgled tzv. lavlje glave. Jaki edemi se javljaju u anogenitalnoj regiji (anus, vulva, skrotum) a izraženiji su na mjestu prelaska kože u kutanu sluznicu. Nadalje, javlja se sluzavo gnojna upala nosa, a po raznim dijelovima površine tijela uočavaju se čvorasta, okrugla, ali ne oštro ograničena zadebljanja. Većinom se nalaze na bazi uške, ušnoj školjci, donjim dijelovima nogu i koži leđa iznad zdjelice. Zbog otečenja sluznice disanje i gutanje je otežano, a temperatura iznosi 41°C.Iako za postavljanje točne dijagnoze postoje laboratorijski testovi, klinička slika i patološke promjene toliko su karakteristični i specifični da omogućuju pouzdanu dijagnozu.Unatoč brojnim nastojanjima, lijeka za sada nema.Miksomatoza kunića suzbija se primjenom veterinarsko upravnih mjera i vakcinacijom.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Djeci su donijeli divljega zeca, po mom osobnom mišljenju ne starijega od mjesec dana. Žao mi je zbog neodgovornosti ljudi koji su ga odvojili od majke, ali sada ga više niti u prirodu ne mogu vratiti. Molim vas, zekonje radi, recite mi kako da ga hranim, gdje i kako da mu učinim novi dom i na koji način da ga zaštitim od mogućih bolesti i, naravno, ostale savjete kojih bi se trebalo pridržavati. Hvala puno, AnteO: Zec je po rođenju težak 80-120 g (najčešće 100-120), sa 2 tjedna 400 grama (prosječne vrijednosti). Odrasli zec je velik 40 do 70 cm (dužina tijela) i težak otprilike 3 do 6 kg. Dlaka mu je žuto-smeđe do smeđe-sive boje, donja strana trbuha i repića je bijelkasta. Ima duge stražnje noge, te dugačke uši (16cm), vrh/rub ušiju je crn. Ako ste našli zeca težeg od 800 grama, preporuka je da ga vratite na isto mjesto jer je već odhranjen od majke i sigurno zna jesti zeleno, te će se zadržavanjem teže prilagoditi u prirodi. Novorođene bebe zečeva, za razliku od kunića: imaju dlaku (krzno), vide i čuju, i već nakon nekoliko sati su sposobne trčati. Bebe su na mlijeku dok im težina ne dosegne nekih 700 grama, a istovremeno samostalno uzimaju i drugu hranu.Divlji zec težine 80-120 grama hrani se 5 puta dnevno (svakih 4 sata). Mliječni obrok se radi na takav način da se miješa mlijeko u prahu za mačiće i vruća voda, u omjeru 1:2 (oko 10 mL). Beba zeca u početku pije malo mlijeka, otprilike 3 do 5 ml po hranjenju. Kod bolesnih beba divljeg zeca (nadutost,...) umjesto zamjenskog mlijeka za mačiće, koristi se zamjensko mlijeko za štence (manje masnoće i bjelančevina=lakše probavljivo). U svaki mliječni obrok umiješati mliječno kisele bakterije (linex, prolife, ferzym). Sadržaj jedne kapsule probiotika raspodijeliti na 5 dnevnih obroka. Obavezno osigurajte ljubimcu dovoljnu količinu dnevno svježe vode.Divlji zec težine oko 250 grama hrani se 4 puta dnevno (svakih 6 sati) sa oko 20mL mliječnog obroka. U svaki mliječni obrok umiješati mliječno kisele bakterije (linex, prolife ili ferzym) na takav način, da se jedna kapsula probiotika raspodijeliti na 4 dnevna obroka. Kada zeko dosegne nekih 700-800 grama, količinu mliječnog obroka postepeno smanjivati prema 20 ml/dnevno sve do povratka u prirodu (kada zeko dosegne nekih 1200 grama). Od nekih 250 grama težine, pored mliječnih obroka, divlji zec počinje uzimati i drugu hranu: razne trave, začinsko bilje, grančice drveća i grmova, oguljenu zob, krupne zobene pahuljice, zrna sezama, sjemenke lana, očišćene sjemenke suncokreta. Sijeno, lucerne, jabuke, mrkve, prokulice, zeleni kupus, krastavac, brokula, lišće korabe (povrće dobro oprano i posušeno). Obzirom da zec jede uglavnom noću, hranu dajemo navečer (naravno, hranu smije imati i preko dana na raspolaganju). U ničemu ne pretjerivati, bitna je raznolikost. Hranu koja napuhava (kupus, lucerna/djetelina, lišće korabe), kasnije uvesti u prehranu, a započeti od trave, lišća maslačka... U Vašoj kući im treba neka kartonska kutija ili kućica kao za kunića (kućne ljubimce), koja će mu pružiti osjećaj sigurnosti. Divljeg zeca ne zatvarajte u kavez. Naime, on treba puno kretanja, kako bi se razvili mišići, kosti i probava. Obzirom da je zec aktivan predvečer i noću, posebno u to doba mora imati dovoljno prostora za trčanje i to po površini na kojoj mu se neće klizati. Pazite da se nema gdje ozlijediti. Sklonite električne kablove jer ih može pokušati gristi. Kad malo poraste potreban mu je veći ograđen prostor na otvorenom, gdje bi se pripremio za povratak u prirodu. Savjetujem Vam da svog ljubimca odvedete kod veterinara koji će ga pregledati, eventualno odrediti način tretiranja protiv kokcidija (redoviti problem), odnosno, odgovoriti Vam preciznije na pitanja. Kolegica mr. Ljiljana VrhovacUzur, dr.vet.med., je pisala o divljem zecu ovdje.Skrenuo bih Vam pažnju i na postojanje utočišta za divlje zečeve, sa vrlo informativnim stranicama koje su bile izvor informacija i za ovaj odgovor: http://www.tarraland.com/index.html , pa ih možete i direktno kontaktirati za sva daljnja pitanja, a posebno ukoliko odlučite pronađenog zeca vratiti u prirodu. Naime, u utočištu postoji kavez za prilagođavanje othranjenih mladih zečeva te njihovo postepeno puštanje u prirodu, s obzirom da izravno puštanje odhranjenih divljih zečeva u prirodu najšečće završava kobno po zeca.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam dva hrčka (ženka i mužjak). Imam ih nešto manje od 2 mjeseca. Bilo je sve u redu do prije par dana kada su se počeli tuči i gristi (oba su izranjavana i krvava). Čim sam to vidjela razdvojila sam ih, jer čim ih stavim zajedno - opat ista stvar - fight! Ne znam da li bi mogao biti razlog tome, što mi je jedan hrčak pobjegao iz kaveza i trebao mi je 1 dan da ga nađem. Možda je ovaj drugi, koji je ostao u kavezu, prisvojio teritorij i zato dolazi do tuče. Uglavnom, ne znam što da radim jer ovako ih ne mogu držati odvojene. Možda da kupim novi kaveza pa ih probam staviti zajedno - možda bude sve po starome... Molim savjet! TanjaO: Kako niste naveli o kojoj vrsti hrčaka je riječ, pretpostavljam da su to sirijski hrčci (zlatni hrčak). Ove životinjice su vrlo teritorijalne i po prirodi su samotnjaci. Ne vole društvo, osim u vrijeme parenja. No, ukoliko se ženka ne tjera, ni hrčci različitih spolova neće živjeti u slozi. Samo vrlo mlade jedinke iz istog legla u ranoj životnoj dobi žive mirno u skupini. Spolna zrelost sirijskih hrčaka nastupa sa 4-6 mjeseci, a spolno zrela ženka je spremna za parenje svaka četiri dana. Graviditet je u različitih vrsta hrčaka različito dug, a u sirijskih hrčaka on traje 16-18 dana. Moja je preporuka da ih držite odvojene, u zasebnim kavezima. Povrede koje hrčci nanose jedan drugom u borbi za teritorij mogu biti vrlo ozbiljne i opasne. Razlog tome su relativno veliki prednji zubi kojima se životinje često grizu u predjelu glave.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nisam nigdje uspjela naći više info o crnom hrčku. Imala sam prije svakakve glodavce, ali ovaj je najčudniji. Ne uspijeva se baš pripitomiti, imam ga već 3 mj. Ispušta čudne vibracije kad njuška okolinu, voli se bacati sa kata  koji ima u kavezu, nešto čudno je napravio u kutevima kaveza (moguće da je to od mokraće napravio, uglavnom, to se ne može očistiti, ali on se stalno u tom valja iako je zasušeno. Čula sam da je to neko obilježavanje teritorija), voli gristi sve i svašta. Čudno mi je za hrčka da može skakati i to baš da vas zaskoči, a i nisam nikad čula takve zvukove. Kada sam ga uhvatila kad je htio pobjeći, pustio je užasan miris. Nekad mi se čini da me prepoznaje i voli jer odmah izađe na kavez i gleda me.Kao da se želi družiti, ali bježi iz ruku. Pustila sam ga par puta da ide po sobi, ali sad imam rupu u zidu. Žao mi je da je cijeli dan u kavezu, ali ne znam šta da radim s njim, pogotovo kad se primi za kavez i kad me tako promatra. Imala sam miša, degua i sirijskog hrčka, ali oko ovoga mi je dobrodošao bilo kakav savjet. Kavez mu je, inače, 55 x 25 cm. Ima lojtrice za gornji kat, stepenice, kolut, kućicu... I već je potrošio drugu kutiju hrane od 500 g, počela sam mu davati hranu jednom na dan, pola porcije (smanjeno, jer je sad već prevelik za kolut, a i proždrljiviji je). I, budući da odmah zasmrdi kavez isti dan kad očistim, počela sam ga držati pored balkonskih vrata pa me zanima da li se može prehladiti ako je malo svježija večer? Hvala, HelenaO: Ovaj varijetet sirijskog hrčka (Mesocricetus auratus) relativno je noviji u odnosu na ostale. Smatra se da se prvi puta pojavio u Francuskoj oko 1985. pa se kasnije proširio po Europi kao vrlo popularan kućni ljubimac. Nazivaju ga još i fancy "Black Bear" hrčak. Crnog hrčka karakterizira krzno crne boje sa ponekim mrljama bijele boje. S obzirom da su izravni potomci izložbenih europskih hrčaka nešto su veći ali i smireniji u odnosu na tipične zlatne ili sirijske hrčke. No, i uz tu karakteristiku ponekad je pripitomljavanje složen i dugotrajan proces a naročito ako imate nestašnog hrčka koji je stalno u panici ili postane agresivan kada ga pokušate uzeti u ruku. Treba imati na umu kako su hrčci po prirodi solitarne i nervozne životinjice pa je teže pripitomljavanje česta pojava. U prirodi je panika i agresija način obrane od predatora. Kako su hrčci najaktivniji u večernjim satima (19 do 22 sata) to je i vrijeme najbolje za interakciju sa Vašim hrčkom. Osigurajte čisti prostor i otvorite vrata kaveza ili odignite njegov poklopac. Rastrljajte malo stelje po Vašim rukama kako bi bio okružen poznatim mirisom a izbjegavajte kontakte ako ste netom prije dirali njegovu hranu jer bi mogao pomisliti da je Vaša ruka hrana i nehotice Vas ugristi. Kada izađe van kaveza obuhvatite ga nježno objema rukama kako bi se naviknuo diranju na taj način. U početku su hrčci vrlo nervozni i nepovjerljivi no sa vremenom se priviknu na takav način interakcije. Kod uzimanja u ruku se javlja i najčešći problem, agresija. Ponekad se hrčci prije nego ga dotaknete na pola izvrnu na leđa, ispruže prednje noge i pokažu zube. U ovoj poziciji, nemojte ga pokušavati uzeti u ruke jer bi Vas mogao bolno ugristi. Pustite da se opusti pa tek onda pokušajte ponovni kontakt rukama. Općenita su pravila da hrčka ne dirate ako spava ili se tek probudio te ako Vam ruke mirišu na hranu. Zatim, nemojte ga hvatati rukom odozgo a radi njegove zaštite, nemojte se igrati sa njime na mjestima gdje postoji rizik da padne i ozlijedi se.No, i unatoč svim predostrožnostima koje se poduzimaju neke hrčke nije moguće pripitomiti. Stoga je tada najbolje fizičke kontakte svesti na minimum, a uživati u gledanju njegove aktivnosti i akrobacija u kavezu i okolini jer je hrčak po prirodi vrlo živahan. Voli kretanje po što većem prostoru, otkrivati nova mjesta, njuškati i istraživati. To mu pruža mogućnost da prouči okolinu, te upozna ljude koji se brinu o njemu. Vjerojatno mu je to zanimljivije nego vrtjeti se u kolutu koji ga neće nikud odvesti. Soga, kavez u kojem je smješten obavezno treba popuniti odgovarajućom opremom koja će mu omogućiti da se igra i stalno bude u pokretu. Pritom je važno voditi računa i o njegovoj potrebi da na gotovo svemu oštri zube, pa je najbolje da igračke u kavezu budu plastične. Hrčku možete ponuditi i mineralni kamen za trošenje zubi, te razno razne igračke i sigurna drvca za glodanje koje možete nabaviti u našim trgovinama. Osim igračaka za kavez vrlo je praktična i njima zanimljiva kugla kojom "šeću" po stanu (u ponudi u našim Pet centrima: FOP RunAround za hrčke), a ujedno je hrčak Vama pod kontrolom. Svakako posjetite naše Pet centre kako bi u zaista širokoj ponudi igračaka i opreme za hrčke izabrali najprikladnije za Vašeg kućnog ljubimca. Što se pak glasanja Vašeg hrčka tiče, treba napomenuti kako ono nije neuobičajena pojava općenito u hrčaka, a javlja se za vrijeme igre, agresije jednog prema drugom, a u starijih hrčaka i za vrijeme parenja, a vrlo često i kada su neraspoloženi za igru s nama. O zvukovima u hrčaka pisala je kolegica Danijela Biban, dr.vet.med., a njezin tekst možete pročitati ovdje. Uz navedeno, trebalo bi svakako isključiti reakciju na bol. Promatrajte ga dok se igra ili jede. Primjetite li nepravilnosti u hodu (šepanje, neopterećivanje noge, zanošenje), sporo i "oprezno" uzimanje hrane, proširen trbuščić ili oteklinu na tijelu odvedite je na veterinarski pregled.Zatim, sasušena mrlja u kutu kaveza koju ne možete očistiti, vjerojatno je od mokraće. Hrčci su poznati higijeničari i obavljaju nuždu na jednom mjestu. Kako je mokraća bogata kemijskim tvarima često dolazi do nagrizanja plastike kaveza. Kako bi spriječili oštećenja, u taj kut kaveza možete staviti i wc za glodavce u koje stavljate i poseban pijesak, i u tom slučaju, ako će se Vaš hrčak prilikom obavljanja nužde naučiti služiti wc-om, spriječiti ćete mrlje ali i rjeđe mijenjati stelju (prema potrebi, jednom u 10-14 dana, to ćete morati sami prosuditi već prema nastaloj situaciji). Treba naglasiti da  je svakodnevno mijenjanje stelje ipak najpreporučljivije. Na ovaj način se, osim bolje higijene prostora življenja osigurava i manje širenje neugodnih mirisa. No, također, mrlja na kavezu može biti sekret mirisnih žlijezda sirijskih hrčaka. Mirisna žlijezda u sirijskih je hrčaka bilateralno smještena na bokovima i uočljivija je kod mužjaka. Izgledom je plosnata, često mokra ili masna, ponekad pigmentirana poput madeža sa ponekom izraslom dlakom. Žlijezda je najaktivnija tijekom sezone parenja pa kada je mužjak uzbuđen liže ili češka žlijezdu koja tada luči sekret. Često se hrčka vidi kako bokove trlja o stranice kaveza ili predmete kako bi obilježio teritorij. Kako žlijezda nije građena i od dijela u kojem bi se sadržaj mogao skupljati u žlijezdi, hrčak ga ne može voljno istisnuti poput tvora. Neugodan miris koji osjetite prilikom uzimanja hrčka u ruku vjerojatno je mokraća ili izmet. Naime, hrčci su vrlo skloni uslijed stresa (npr. uzimanje u ruku) urinirati ili defecirati.Hrčcima bi trebala biti osigurana temperatura od 21-22°C, a kavez zaštićen od strujanja zraka i propuha, naglih promjena temperature i niske vlažnosti zraka. Ako temperatura dosegne 33°C, mogu oboljeti od toplotnog udara, a ako temperatura padne ispod oko 10°C, padaju u stanje hibernacije. Iz navedenih razloga, mjesto kraj balkonskih vrata nije primjereno za smještaj Vašeg ljubimca. Što se pak prehrane tiče, učinili ste dobro smanjivši količinu jer su sirijski hrčci osobito skloni debljanju. Prekomjerna tjelesna težina uvelike utječe na živahnost i aktivnost (otežava kretanje). Treba imati na umu kako se većina zdravstvenih problema može izbjeći pravilnom prehranom. Hrčcima je potrebna uravnotežena mješavina sjemenki kao osnova prehrane (sadrži pravilan omjer sirovih vlakana, bjelančevina i masti). Sirijskim hrčcima dovoljne su dvije jušne žlice ovakve mješavine sjemenki dnevno. Vrlo je bitno i da u komercijalnu hranu bar svaki treći dan dodate nešto od svježe hrane. Na taj način prevenira se začep crijeva, ali i pretilost. Također, oprez stavite i na poslastice koje mu dajete jer i one nose stanoviti broj kalorija. Nemojte mu naglo mijenjati ishranu.Ukoliko hrčak pozitivno reagira na Vaš glas, pokušaje držanja u ruci, davanja poslastica i slično, mišljenja sam kako je sve što ste opisali samo mali dio široke palete pokreta, položaja i ponašanja koje predstavljaju njihovo normalno ponašanje. Za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima Pet centra.