Odgovara:
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med.,
Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek

P: Možda pitanje nije baš za Pet centar, ali am se odlučio javiti vama u nadi da ćete imati neki savjet za moj problem. Tijekom zadnjih godina broj vjeverica u okolici moje vikendice u Lici je u velikom porastu. Vrlo su postale napasne, uništavaju urod i općenito rade štetu. Da li postoji neki način odbijanja/ plašenja njih kako bi se metoda isprobala prije nego se posegne za drastičnim metodama. Unaprijed hvala na odgovoru, Nenad

O: Crvena vjeverica (Sciurus vulgaris) je jedina europska autohtona vrsta iz porodice Sciuridae. Živi pretežno u crnogoričnim šumama, parkovima, vrtovima.

Boja krzna je crvenosmeđa poput lisice, a odozdo je bijela, oči i uške velike s tipičnim čupercima dlake na vrhovima tijekom zime (koji se kod sive nikad ne javljaju ), rep je dug i kitnjast. Spretno i brzo se penje i skače, a karakteristično je njeno silaženje s glavom nadolje jer ima snažne noge i oštre pandže. Uglavnom boravi na drveću i rijetko se spušta na tlo u potrazi za hranom jer bi se tako dovela u opasnost od predatora. Hrani se sjemenkama četinjača (pinjolima, koji rastu na vrhovima stabala ), raznim  plodovima, orasima, lješnjacima, korom, kukcima, ptičjim jajima, mladim pticama. Zbog njene male brojnosti, zakonom je zaštićena.

Posljednjih desetljeća pojavila se velika prijetnja crvenoj vjeverici, a radi se o sivoj vjeverici (Sciurus carolinensis) porijeklom iz Sjeverne Amerike. Nakon što je uvežena u Englesku, nevjerojatno se proširila, te je u potpunosti istisnula crvenu vjevericu. Razlog povećanja brojnosti sive i smanjenja crvene vjeverice je taj što su sive bolje prilagođene životu u listopadnim šumama.

Crvene vjeverice su prilagođene životu u crnogoričnim šumama gdje se hrane pinjolima, kojih nema puno, ali su prisutni u svim godišnjim dobima i zato su populacije crvene vjeverice rijetke (manje od jedne jedinke po hektaru). Ova vrsta obično ima jedno mlado, a sive imaju po dva mladunca godišnje. Prehrana sivih vjeverica je raznolikija pa se na jednom hektaru može zateći i po šest jedinki. Brojnije i  krupnije, sive vjeverice konzumiraju više hrane od crvene, tako da one hrane koju obje vrste jedu (npr. lješnjaci) ostaje manje za crvene. Faktor koji je najpresudniji za opstanak je taj što crvene vjeverice ne vole žireve, za razliku od sivih koje ih obožavaju i lako stvore masne zalihe za zimu. Sive vjeverice pretežno nalaze hranu na tlu jer se hrane raznolikije od crvenih. Crvena vjeverica ne smije biti predebela jer se penje po vrhovima grana u potrazi za pinjolima. Nijedna vrsta ne spava zimski san, ali su manje aktivne te tijekom godine rade velike zalihe hrane za zimu i neumorne su u tome. Hranu spremaju u duplje ili ih zakopavaju u zemlju.

U Italiji su sive vjeverice gotovo potpuno istrijebile domicilnu crvenu vjevericu pa su Talijani bili primorani rigoroznim mjerama riješiti se "stranca" i jedna su od rijetkih zemalja koje su u tome uspjele.

U svakom slučaju, moja je preporuka da se s Vašim pitanjem obratite Zavodu za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kontakt dostupan na web stranici  www.vef.hr/org/biologija .
 
Nadam se da su Vam ove informacije bile od koristi da lakše prepoznate "uljeze" koji Vam rade štetu i pronađete način kako ih u tome spriječiti.

OZNAKE:

male-zivotinje

Idealni uvjeti za ribice

Sljedeća objava