Pitajte veterinara

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Živim u malom mjestu bez veterinarske stanice u blizini, najbliži veterinar je 40 km daleko i to mi predstavlja problem, stoga se nadam da ćete mi moći pomoći savjetom šta da radim. Naime, prije 10-tak dana naš mačak(ne može se reći da je kućni) jer živimo na selu i najveći dio vremena provodi vani. Star je 10 mjeseci i počeo je gubiti ravnotežu i nekontrolirano se gibati. On je i dalje dobre volje, jede dobro, nosić mu je lijepe roza boje, ali situacija s njegovim kretanjem se ne poboljšava i sad sam stvarno zabrinuta. Stomak se napinje kao da ima grčeve i apsolutno sve više i više ima problem s kontroliranjem pokreta. Ne može ni skočiti niti hodati normalno, pokušava se igrati sa svojom lopticom, ali mu trčanje ne ide baš najsjajnije. Situacija se ne popravlja pa vas molim za savjet što učiniti da bismo mu pomogli. Bojim se da će odlazak veterinaru biti skoro pa nemoguć s njime, zadnji put kad smo ga vodili bio je zbilja slab, s temperaturom preko 40, ali je svejedno digao toliku paniku u autu da smo jedva uspjeli. Hvala puno unaprijed na odgovoru, Tanja O: Gubitak ravnoteže, odnosno nekoordinirano kretanje nazivamo jednom riječju ataksija. Postoje tri klinička oblika ataksije: senzorna (proprioceptivna), vestibularna i cerebelarna. Sva tri oblika dovode do promjena u koordinaciji udova, ali vestibularna i cerebelarna također dovode i do promjena u pokretima glave i vrata. Ataksija općenito je stanje povezano sa senzornom disfunkcijom, koja dovodi do gubitka koordinacije udova, glave i/ili trupa. Do senzorne ataksije dolazi kada postoji blagi pritisak na leđnu moždinu. Tipični simptomi ovog oblika su pogrešno (neprirodno) držanje nogu i, kako bolest napreduje, progresivna slabost. Senzorna ataksija može nastati prilikom ozljeda leđne moždine, moždanog debla i malog mozga. Što se tiče vestibularne ataksije, tu dolazi do ozljeda vestibulokohlearnog živca, koji je inače zadužen za prenošenje informacija vezanih za ravnotežu, iz unutarnjeg uha u mozak. Kod ovog oblika može doći do promjena u položaju glave i vrata, a životinja će obično imati i pogrešan osjećaj za pokrete ili probleme sa sluhom. Od vanjskih znakova mogu se još vidjeti nagnutost na jednu stranu, gubitak ravnoteže, padanje ili valjanje. Kod centralnog oblika obično dolazi i do promjena u pokretima očiju, percepciji, slabosti nogu, pospanosti ili kome. Kod perifernog oblika navedenih promjena nema. Cerebelarna ataksija ispoljava se također u nekoordiniranim kretnjama udova, glave i vrata, ali i velikim, neproporcionalnim koracima, neobičnom hodu, tremoru glave, tijela i zanošenju trupa. Uzroci ovakvih stanja mogu biti mnogobrojni, počevši od urođenih mana, degeneracija, tumora, upalnih procesa, zaraznih bolesti, trovanja, metaboličkih poremećaja, trauma, poremećaja u cirkulaciji ili bolesti nepoznate prirode. Za točnu dijagnozu svakako je potrebna opširna anamneza, klinički i neurološki pregled, nalazi krvi i urina te rendgenski snimak. CT i magnetska rezonanca, tamo gdje ih je u mogućnosti obaviti, vrlo su korisne dijagnostičke metode. Također, kada se sumnja da je izvor bolesti u živčanom sustavu poželjno je napraviti punkciju i analizu cerebrospinalnog likvora. Što se tiče liječenja, ono će svakako ovisiti o uzroku bolesti. Ono što Vi do tada možete napraviti je da mačiću osigurate mirno i udobno mjesto gdje će se moći odmarati te da mu smanjite ili ograničite pokrete kako se ne bi negdje ozlijedio. Za sve ostalo biti će potrebna veterinarska pomoć. Budući da se radi o dosta zahtjevnoj dijagnostici, ali i liječenju, moj je savjet da se obratite kolegama na Veterinarskom fakultetu, u Ambulanti za unutarnje bolesti. Više informacija vezanih uz poteškoće s kretanjem i gubitku ravnoteže u mačaka možete pročitati ovdje i ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me koliko mačića bude u prvom mačkinom leglu? Je li moguće, ako se pare dvije različite mačke, da jedan mačić bude isti ili sličan kao jedan od roditelja? Hvaka,Marija O: Broj mačića po leglu varira i može se kretati između jednog i osam. Uzgajivači mačaka navode da se legla kreću najčešće između 2 i 5 mačića. Smatra se da je veći broj mačića po leglu češći kada je majka u dobi između 2 i 8 godina života. Točnije informacije o broj mačića po leglu moguće je utvrditi već oko 25 do 35 dana graviditeta, kada je Vaš veterinar u mogućnosti palpacijom abdomena procijeniti broj. Također, u utvrđivanju broja plodova poprilično dobro se pokazao ultrazvuk kojim je moguće ne samo utvrditi graviditet ženke nego i broj embrija. Više o spolnom sazrijevanju i parenju mačaka možete saznati u odgovoru kolege Franje Hrgota, dr. vet. med. ovdje. Nasljeđivanje se odvija preko gena koje jedinka dobiva nasumično i od majke i od oca. S tog aspekta postoji mogućnost da novonastalo biće bude manje ili više slično kao jedan ili oba roditelja.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam mačku staru cca 20 godina. Maca je kućna, ne izlazi nikad van, nije nikad imala potomke. Uvijek je bila vrlo, vrlo glasna i dobroga zdravlja do prošle godine. U listopadu 2010. imala je operaciju vađenja maternice i jajnika zbog tumora te je podvrgnuta općoj anesteziji. Obzirom da nakon operacije nije bila raspoložena za hranu uopće, naknadnim pregledom uočeno je da ima pokvarena 2 zuba koja su joj izvađena, a maca je opet podvrgnuta općoj anesteziji. Znači, 2 opće anestezije u roku 10 dana na maci staroj 20 godina. S obzirom na našu pruženu njegu i brigu, maca je sad u potpunosti oporavljena, uredno jede i pije, ponaša se dobro, svojeglava je kao i uvijek, opet je ona stara. Problem je u tome što nakon tih operacija ona kao da je izgubila glas. Kad mijauče, otvara usta, ali glas ne izlazi. Tu i tamo se čuje neki zvuk mijaukanja, ali to je daleko od onoga kako je ona mijaukala. Naime, uvijek je bila vrlo, vrlo glasna, a sad je nečujna. Možete li mi reći o čemu se radi? Srdačni pozdravi, Sandra  O: Mijukanje prestavlja vokalni zvuk  kojim se mačke sporazumjevaju sa drugim mačkama pa i s ljudima. Promjene glasa ili nemogućnost glasanja mogu biti uzrokovane poremećajima na razini glasnica koje stvaraju zvukove u larinksu.Dok maca diše glasnice su razmaknute, a prilikom mijaukanja priljube se jedna uz drugu te prolaskom zraka iz pluća vibriraju i proizvode zvuk. Edem ili neravnine na glasnicama onemogućuju njihovo zbližavanje, što dovodi do promjena u mijaukanju ili mijaukanje potpuno izostaje.  Različiti patološki procesi na glasnicama, kao što su novotvorevine, te upalni procesi koji se šire sa grkljanja i ždrijela, bolesti štitne žlijezde i neurološki poremećaji, mogu uzrokovati  stanje promuklosti ili gubitka glasa .  Anestezija je lijekovima izazvana neosjetljivost cijelog tijela (opća )ili dijela tijela (lokalna), zbog bezbolnog izvođenja operacije. Opća anestezija je gubitak svijesti uz gubitak svih osjeta, uključujući i bol  zbog djelovanja anestetika na mozak. U lokalnoj anesteziji izravno se blokira provođenje živčanih impulsa pa bolni signali ne mogu stići do mozga, ne osjeća se bol i životinja je budna.  Komplikacije opće anestezije su moguće, one uključuju mogućnost privremenih bolova u ustima i grlu, promuklost, ozljede usne šupljine i zuba usljed uvođenja tubusa, svjesnost tijekom anestezije, mučninu i povraćanje, ozljede krvnih žila, aspiraciju (udisanje želučanog sadržaja) ili pneumoniju (upalu pluća).  Promuklost kao popratna pojava opće anestezije u pravilu je  prolazne naravi i ne zahtjeva liječenje, međutim moguće je da je došlo do oštećenja glasnica uvođenjem tubusa. Bitno je da se maca normalno ponaša, da je opće stanje dobro, da je ona "stara", da se ne primjećuju teškoće kod gutanja hrane i vode. S obzirom da je već poprilično prošlo od operativnog zahvata, a glas joj se još nije vratio, možete se obratiti na ambulantni pregled kako bi se ustanovilo stvarno stanje.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula     P: Ja bih trebala vašu stručnu pomoć ako može. Imam jednu mačku i star je 15 godina. Njemu se nešto izbacuje na koži, tj. ima neke fleke na koži. Ne znam s čime da to uklonim pa bih vas molila vašu pomoć ako mi mozete reći šta da napravim s time? Unaprijed hvala O: Kožne promjene kod mačaka mogu biti u širokom opsegu, od gljivičnih i bakterijskih infekcija, parazitarnih invazija, traumatskih i drugih ozljeda pa do alergijskih reakcija, hormonalnih poremećaja i različitih drugih kožnih bolesti.  Na žalost, niste opisali kožne promjene, što ne ostavlja velike mogućnosti za usmjeravanje na nešto konkretno. O najčešćim kožnim problemima kod mačaka pisale su detaljno moje kolegice i kolege. O gljivičnim infekcijama možete više pročitati ovdje. O parazitarnim invazijama možete više pročitati ovdje i ovdje. O kožnim bolestima općenito možete pročitati ovdje i ovdje. Najbolji put za rješavanje problema kod Vaše mačke, u svakom slučaju, je odlazak Vašem veterinaru.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam mladog mačka koji boravi i u kući i na polju. Nekad ode i bude odsutan po tri dana. Tako i ovaj put. Primijetila sam da mu kaplje neka providna tečnost pozadi i vidjela sam da ima rupu na početku repa sa strane, iz koje cure ta tečnost. Rupa je mala promjera možda 0.5 cm. Nema krvi već samo puno te limfe. Moguće je da je nešto ugrizlo. Kako da mu pomognem da mu to zaraste? Postoji li neka antibakterijska mast? Oko rane je i krzno malo ogoljeno. Da li da mu stavljam zavoj? Aida O: Vaš mačak vjerojatno ima ranu čije porijeklo može biti trauma različite vrste, a moguće je i da se radi o ugriznoj rani, što nije rijetko kod mačaka. Ugrizne rane imaju malo drugačiji tretman i o tome možete više pročitati ovdje. Što se tiče ostalih vrsta rana, one mogu biti mehaničke, termičke, kemijske, električne, bakterijske, radijacijske itd. Prema izgledu i oštećenju tkiva rane se dijele na otvorene i zatvorene. Svaka rana je primarno inficirana, a opći (gubitak krvi, pad opće otpornosti, iscrpljenost ...) i lokalni (količina zdrobljenog i nekrotičnog tkiva, hematomi, poremećaj cirkulacije ...) utjecaji pomažu pojavi infekcije. Zaraštavanje rane je individualne prirode - kvalitetnije je u mladih životinja, dobro držanih životinja te u onih koje su u dobroj kondiciji a kako će ona zarasti ovisi o mnogim uvjetima: o točnoj adaptaciji rubova rane, o infekciji, prisutnosti stranih tijela... Proces zaraštavanja se odvija ili reparacijom (zamjenom ožiljkastim tkivom) ili regeneracijom (stvaranje istog odgovrajućeg tkiva na mjestu rane). Koža i sluznica imaju veliku moć regeneracije epitelizacijom. Procesi zaraštavanja počinju vrlo brzo nakon nastanka rane, a zadaća im je ukloniti uništene stanice, strana tijela te spojiti ranu novim tkivom. Drugi, treći dan nakon sanacije, rana počinje zaraštavati i svrbjeti pa u tom periodu treba posebno pripaziti na životinju, odnosno dobrom zaštitom maksimalno spriječiti mogućnost grickanja, grebanja i lizanja rane. Naime, mačke su vrlo temperamentne životinje i teško ih je obuzdati u nečemu što su naumile. Kako ne razumiju važnost mirovanja, najčešće svojom tvrdoglavošću iziritiraju ranu, a mogu napraviti i ozbiljniju štetu pa je potrebna i intervencija veterinara. No pristup svakoj životinji je individualan i sam vlasnik će najbolje procijeniti kako će njegov ljubimac najlakše podnijeti taj period mirovanja. Zaštita rane postiže se ovisno o lokalizaciji rane sa zaštitnim ovratnikom i/ili povojem. Ako je rana manja možemo je zaštititi čvršćim flasterom, a kod većih možemo koristiti sterilnu gazu, povoj i zaštitnu mrežicu. Kako bi se spriječila sekundarna infekcija rane najprije treba oštećeno mjesto na koži očistiti i isprati. Ovo možete načiniti običnom vodom ili bolje foziološkom otopinom, pod mlazom (npr. špricom). Mjesto možete posušiti sterilnom kompresom a nakon toga nanijeti neki od antiseptika (Rivanol, Betadin,...) 1-2 puta dnevno. Za brže zaraštavanje rana, nakon čišćenja možete nanijeti cink-vitaminsku mast ili Cothivet sprej. U Pet centrima možete nabaviti oba navedena preparata. Cink vitaminska mast sadrži cink oksid i riblje ulje. Riblje ulje sadrži vitamin A koji je vitamin zaštite epitela, a cink oksid adstrigentno djeluje. I riblje ulje i cink oksid su ugrađeni u masnu podlogu koja dobro prijanja na oštećenu kožu i sluznice štiteći ih od vanjskih utjecaja te pospješujući sušenje i zacijeljivanje rana. Oboljela ili promijenjena mjesta na koži ili sluznici je potrebno premazivati 1 - 2 puta dnevno. Zatim, Cothivet sprej koji je cikatrizirajući antiseptik. Cothivet je na biljnoj bazi (sastoji se od tinkture Gotu kole, eteričnih ulja lavande, ružmarina, majčine dušice...) i nanosi se 3 - 4 puta dnevno. Ako se stanje ne zakomplicira, rana bi trebala u potpunosti zarasti za oko 10-14 dana (koža bez vidljivih promjena na mjestu sadašnjeg oštećenja a tek neznatno svjetlije boje). U suprotnom ili ako ranije primijetite da dolazi do krvarenja ili gnojenja, odvedite macu kod veterinara.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: U zadnje vrijeme sam kod mačke primjetio da joj jako smrdi iz usta. Također, dosta često zna povratiti cijele komade progutane suhe hrane. Naoko sve djeluje zdravo i ne primjećujem da ima na desnima neke promjene ili upalu. Zanima me postoje li neki lijekovi, neka trava ili nešto što mogu probati dati da uklonim taj zadah ili je potreban posjet veterinaru? Lijepi pozdrav, Vedran O: Uzroci povraćanja kod mačaka mogu biti različiti, a  više o njima možete pročitati ovdje, ovdje i ovdje. Zadah iz usta može dolaziti iz samih usta i iz želuca. O neugodnom zadahu iz usta možete pročitati ovdje. Gastritis je upala sluznice želuca. Najčešći je kućnih mačaka. Može uzrokovati puno želučanocrijevnih simptoma kao što su povraćanje, bolnost u području trbuha, gubitak apetita, pojačano uzimanje vode, slabost i letargija. Povraćeni sadržaj je najčešće žuto pjenasti, a mogu biti prisutni i tragovi krvi. U akutnom slučaju dolazi do naglog povraćanja hrane nakon obroka. Povraćanje neprobavljene hrane neposredno nakon jela može se javiti i ukoliko mačka ne žvače, nego samo pohlepno guta. U tom slučaju hrana se ne počne probavljati već u ustima, nego odlazi direktno u želudac. Osim toga, gutanjem cijelih granula mačka se naguta i zraka, koji će zajedno s neprobavljenom hranom opterećivati želudac i doći će do gastritisa. Akutni gastritis javlja se zbog trovanja hranom, prejedanja ili bakterijske i virusne infekcije. Slab imunitet pogoduje izloženosti bakterijama i pojavu gastritisa. Alergije na hranu, toksini iz gnojiva i proizvodima za čišćenje u kućanstvu, antifriz, biljni i kemijski iritansi također su čest uzrok gastritisa, a isto tako i neki lijekovi kao što su nesteroidni protuupalni lijekovi i steroidi. Uzrok može biti i progutano strano tijelo. Paraziti, stres, neoplazije i duge navedene sistemske bolesti također su povezane sa gastritisom. Dijagnoza se postavlja na temelju isključenja drugih uzroka povraćanja. Krvna slika, rentgen i biopsija nekad su potrebne da se detektira točan uzrok. Liječenje gastritisa obuhvaća post, korekciju dehidracije i elektrolita, identifikaciju i eliminaciju uzroka te propisivanje lijekova. Blagi i akutni gastritis liječi se postom od 24h kako bi se omogućilo želucu da se oporavi i upali da se smiri. Vodu za piće treba nuditi u manjim količinama svakih par sati. Mace sa gastritisom zbog gubitka tekućine budu žedne pa pojačano piju, a zbog nadraženog želuca mogu tu vodu povratiti. Zatim se mačka hrani mekanom, malomasnom lakoprobavljivom hranom. Hrani se više puta na dan manjim količinama. U navedenim linkovima za povraćanje navedene su medicinske hrane za probavne poremećaje kod mačaka, s time da uz navedene imamo u ponudi još i Purina Gastroenteric hranu za probavne poremetnje. Preporuča se i jedan noćni obrok, da se izbjegne jutarnje povraćanje zbog kiseline u praznom želucu. U težim i kroničnim slučajevima veterinar će, nakon što ustanovi uzrok, odrediti protokol liječenja. Propisat će antibiotike, nadoknadu tekućine infuzijom, lijekove za smirivanje kiseline u želucu.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Prije tri dana mačka je okotila 2 mačića i danas sam primijetila da ima gliste. Zanima me smijem li joj davati kakav lijek i hoće li to utjecati na mačiće? Veterinar nam je dao prošle godine, kad nije bila skotna, tabletu koja se inače daje psima i rekao nam da joj malo te tablete naribamo u hranu i to je djelovalo, ali ne znam smijem li joj to sad dati jer doji. Unaprijed hvala, Maja O: U ponudi Pet centra se nalazi Nemastop pasta iz Protection linije proizvođača Orme Naturali. Ovaj proizvod predstavlja dopunsku hranu za kućne ljubimce koja pomaže u osnaživanju prirodnog obrambenog mehanizma probavnog sustava. Ova pasta sudjeluje u probavi stvarajući nepovoljno okruženje za opstanak nametnika probavna sustava. U sastavu posjeduje neemovo lišće, ricinusovo ulje, sojin lecitin, papaju, ananas, ekstrakte koštica grejpa, sljez, češnjak,... Pasta se najčešće primjenjuje prije samog glavnog obroka i to pola brizgalice dnevno tijekom dva dana. Na tržištu postoje i drugi preparati koji se koriste u borbi protiv unutrašnjih parazita. Međutim, ovdje morate biti oprezni jer je Vaša ljubimica u laktaciji (dojenju). Stoga Vam savjetujem da kontaktirate sa svojim veterinarom oko izbora najprikladnijeg preparata namijenjenog za dob i trenutnu situaciju Vaše ljubimice. Više o glistama kod mačaka, nekim od preparata, kao i načinu primjene istih možete saznati u odgovoru kolegice mr. sc. Ljiljane Vrhovac Uzur, dr. vet. med. objavljenom pod naslovom Maca ima gliste.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Jučer je kod veterinara mom mačku ustanovljen PKD. Zadnjih par dana je bio u depresiji, nije jeo, malo je povraćao tekućinu, no išao je na wc i obavljao nuždu normalno. Mislila sam da ima ponovo probleme s kamencem. Inače je perzijska mačka (nema rodovnik, dobiven je na poklon, pretpostavljam da je možda i mješanac perzijske). Dobio je antibiotik, tekućinu kroz kožu, glukozu i danas ide kod veterinara na cijeli dan da mu daju preko kanile infuziju. Imao je temperaturu 40.2, no nekako mi se čini da je danas ujutro bio bolje, da nije bio toliko vruć. Malo sam čitala o toj bolesti i vidjela sam da piše da se ta bolest može odrediti testiranjem DNK, no da se simptomi počnu javljati kasno (ako se pojave), kada je već 2/3 bubrega van funkcije. Mene sada zanima postoji li mogućnost da se oporavi te da mu bude dobro i da reguliram bolest sa pravilnim liječenjem za tu bolest (posebna prehrana) ili je sada samo pitanje vremena kada će pasti u komu? Nisam za nepromišljenu eutanaziju, no isto ne želim da mačak pati i da ga boli, a pomoći nema te je samo pitanje dana kada će ga boljeti još više bez povratka. Hvala Vam puno na brzom odgovoru. Lijepi pozdrav, Andrea O: Policistična bolest bubrega je poremećaj normalne diferencijacije bubrežnog parenhima zbog multiplih cisti. Bubrežne ciste nastaju iz preteča nefrona (nefron je osnovna jedinica za pročišćavanje krvi u bubregu; sastoji se od bubrežnog tjelešca, kanalića i sabirnih cjevčica). Zahvaćena su oba bubrega najvjerojatnije zato što je bolest nasljedna. Perzijske i druge dugodlake mačke su češće zahvaćene od ostalih pasmina. Ciste ostaju neotkrivene sve dok ne postanu dovoljno velike i brojne da izazovu zatajenje bubrega i povećanje abdomena. Pacijent ne pokazuje nikakve kliničke simptome dok su ciste male i malobrojne. Moguće je abdominalnom palpacijom palpirati kvrgave bubrege. Najčešće nisu bolne prilikom palpacije, osim ako nisu sekundarno inficirane što dovodi do rastezanja kapsule bubrega i pojave boli. Osim genetike faktori koji pogoduju nastanku bolesti mogu biti: endogeni i okolišni koji ubrzaju nastanak. Endogene komponente prema hipotezi stimuliraju staničnu hiperplaziju i i pridonose nastanku cisti pomoću paratiroidnih hormona, vazopresina i endotoksina crijevnih mikroba. Također pridonose i kemijski agensi kao difeniltiazol, difenilamin i dugodjelujući kortikosteroidi. Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti druge multicistične bolesti bubrega, bubrežne ciste povezane s kroničnim zatajenjem bubrega i bubrežnom displazijom, necistične uzroke povećanja bubrega , bubrežne neoplazije, hidronefrozu, peribubrežne pseudociste, mačji zarazni peritonitis, gljivičnu i bakterijsku upalu bubrega. Pretragom krvi ne nalazimo nikakvih abnormalnosti osim ako nije došlo do zatajenja bubrega. Sadržaj cisti može biti proziran, zamućen ili krvav te se sadržaji iz različitih cisti iz istog bubrega mogu razlikovati. Bakterijska kultura sadržaja ciste može pomoći kod detektiranja prateće infekcije. Rentgen i intravenozna urografija su neagresivne metode za potvrdu postojanja cisti te također i ultrazvuk. Aspiracijom sadržaja ciste može se razlučiti od ostalih bolesti koje uzrokuju povećanje bubrega. Bakterijsku upalu bubrega potrebno je odmah započeti liječiti jer iako nije trenutno opasna po život može dovesti do sepse. Spontano povlačenje cisti nije dokumentirano. S vremenom njihov broj može i porasti i tako utjecati na normalnu funkciju bubrega. Tretman je najčešće sveden na ublažavanje i minimaliziranje posljedica koje uzrokuju (zatajenje bubrega, bubrežna infekcija, krv u mokraći i bol) jer uklanjanje cisti još nije ostvarivo. O tretiranju zatajenja bubrega možete pročitati ovdje. Aspiracija preko kože sadržaja iz ciste može smanjiti njezin volumen i reducirati bol. To je nepraktično kod bubrega s velikim brojem cisti. Kod terapije inficiranih cista treba uzeti u obzir njihov sadržaj kiselog karaktera što može ometati djelotvornost nekih antibiotika (npr. cefalosporini i penicilini). Lužnati antibiotici topivi u mastima antibiotici (trimetoprimsulfonamid, enrofloksacin, kloramfenikol, tetraciklin i klindamicin) penetriraju epitelijalnu barijeru i budu ionizirani i uhvaćeni u lumen ciste preporučuju se kod ljudi sa inficiranim bubrežnim cistama pa se može razmotriti i njihova upotreba kod životinja.Pacijenta je potrebno motriti svakih 2-6 mjeseci. Dugoročna prognoza pacijenta s policističnim bubrezima često ovisi o zahvaćenosti i uznapredovalosti zatajenja bubrega.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanimalo bi me zašto mace toliko vole masline? Meni je zaista fascinantna reakcija našeg mačka kad osjeti miris masline u blizini, koju mu onda, naravno, moram dati, ali on koliko god da je preokupiran tada njome, izgleda da se većinom njome samo igra, gricka ju, valja se po mjestima kuda ju je "rolao", ali rijetko kada pojede. Mislila sam da je to samo on, ali onda sam saznala da i drugi vlasnici maca imaju takva iskustva. Unaprijed hvala na odgovoru, Magdalena O: U praksi se vrlo često može susresti osobita naklonost mačaka prema plodu masline, a naročito je ova pojava vidljiva u mačića. Plod masline je okruglasti pa mačke na taj način zadovoljavaju svoje prirodne porive za šuljanjem, penjanjem, promatranjem, naganjanjem, zaskakivanjem, grizenjem i držanjem predmeta kao što bi to činili s bilo kakvom manjom okruglastom igračkom. Osim idealne igračke, sklonost mačaka ka hranjenju sa plodom masline povezuje se sa uljnim sastavom (općenito mačke vole masniju hranu), a ukoliko se pak radi o davanju konzerviranih maslina koje obično sadrže i manji udio soli, mačke na taj način pokušavaju nadoknaditi nedostatak istih u svome organizmu. I posljednje, istraživanja kemijske strukture masline pokazala su kako sadrži tvari koje su slične kemijskim tvarima koje su odgovorne za odgovor receptora u vomeronazalnom organu u mačke a koji posljedično utječe i na promjene unutar mozga tijekom aktivnosti kojima se mačka bavi. Da razjasnim, vomeronazalni organ je organ u mačaka (većina drugih životinja posjeduje ovaj organ također, u ljudi nije prisutan) kojima mačke mogu osjetiti feromone. Feromoni su "kemijski signali" koje životinje koriste u komunikaciji sa pripadnicima iste vrste. Kao rezultat, feromoni emitirani od jedne životinje mogu utjecati i promijeniti ponašanje drugih individua iste vrste. Najpoznatiji su spolni feromoni koji imaju svrhu učiniti mačku atraktivnijom mužjaku u sezoni tjeranja. Kako maslina (a isti je princip i u slučaju trave mačje metvice) sadrži kemijsku tvar u ulju koja dovodi do stimuliranja receptora u vomeronazalnom organu mačke ima utjecaja na ponašanje mačke ali samo u pozitivnom smislu u smislu ugode te je sasvim logično da će mačka takvu radnju ponavljati.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Već godinu dana se liječim od demodex folliculoruma na obrazima. Otprilike u to vrijeme mojoj je 11 godina staroj maci počela otpadati dlaka na gornjem dijelu stražnjih šapa. Vodili smo je veterinaru i on ju je pregledao pod lampom te ustanovio kako nema gljivica, a za parazite joj je preventivno dao otopinu koju smo nanijeli na stražnju stranu vrata. Veterinar smatra da je mačka po pitanju kožnih oboljenja zdrava te da je opadanje dlake njoj uzrokovala starost. Dijelovi na kojima joj otpada dlaka nisu crveni, ne ljuskaju se. Češka se, istina, jer često ima uši, maca živi na dvorištu i izlazi iz kuće, čistimo je periodički protiv ušiju, ali se one, nažalost, nakon nekog vremena ponovno pojave. Hoću reći, ne znam je li to češkanje zbog otpadanja dlake ili ušiju. Macu također i kupamo u šamponima za mace i da se ne stekne krivi dojam, pazimo je i ona je jako čista maca, stalno se pere i spava u kući, ali voli skitati. Mene zanima je li moguće da sam ja demodex folliculorum dobila od nje i je li moguće da je maca demodex folliculorum možda dobila od mene? Mogu li mace imati D. folliculorum? Također, s obzirom da smo već dvaput iz istog razloga bili veterinaru, a on je uvijek utvrdio da joj opada dlaka od starosti i kaže da se tu ne radi o demodikozi, molim Vas, kako ne bih macu nepotrebno izlagala bolnom uzimanju uzorka kože (koliko čitam, struže se do krvi), biste li mi mogli odgovoriti ide li nužno mačja demodikoza s crvenilom, ljuskanjem i češkanjem? Biste li mi mogli preporučiti neki preparat s kojim mogu mazati ta njezina područja bez dlake ili to treba tako ostaviti? Naime, veterinar kaže da za opadanje dlake od starosti nema lijeka. Ipak, možda postoji nešto što bi joj moglo olakšati? Čujem za preparat Tic Tac, je li to učinkovito i za mace i bi li bilo jako opasno da ja nju svejedno pokušam tretirati tim preparatom? Što biste mi Vi savjetovali da učinim s opadanjem dlake kod mace? Hvala unaprijed O: Demodex folliculorum je vrsta parazita koja nastanjuje dlačne folikule u ljudi. Najčešće ga nalazimo na obrazima, nosu, obrvama, trepavicama i na čelu. Dobije se kratko nakon rođenja i smatra se normalnom faunom kože. Sa starenjem broj demodexa se povećava, a teže infestacije se uglavnom javljaju u pubertetu. Ovi se paraziti povezuju s različitim problemima kože lica poput mitesera, iritacija, rozacee, upale očnih kapaka i drugih bolesti. Što se tiče mačaka, demodikoza je kod njih, za razliku od pasa, dosta rijetka kožna bolest. Uzročnici su Demodex cati koji živi u dlačnim folikulima ili Demodex gatoi koji nastanjuje vanjski sloj kože. Postoje dva oblika bolesti, lokalizirani i generalizirani. Lokalizirani oblik je češći, a simptomi su ispadanje dlake i perutanje kože na kapcima, glavi, ušima i vratu. Također se može javiti crvenilo, iritacija i svrbež. Kod generaliziranog oblika se javljaju slične promjene, ali zahvaćaju i tijelo i noge. Dijagnoza demodikoze se postavlja isključivo uzimanjem strugotine kože i pregledavanjem pod mikroskopom. Lokalizirani oblici mogu se liječiti aplikacijom otopine amitraza, a dobrim se je pokazalo i oralno davanje ivermectina, osobito kod Demodex cati. U slučajevima sekundarne bakterijske infekcije daju se još i antibiotici. Jedan od mogućih uzroka pojačanog ispadanja dlake u starijih životinja može biti i poremećaj u radu štitnjače, o čemu možete više pročitati ovdje. O mačjim ušima pisala je kolegica ovdje, a o šugi i kožnim mikozama koje bi u ovom slučaju također mogle doći u obzir možete detaljno pročitati ovdje i ovdje. Budući da su daleko najčešći uzročnici češkanja i ispadanja dlake u mačaka buhe, vrlo je važno da se redovito apliciraju preparati protiv navedenih nametnika kao što su Frontline ili Advantage ili pak Advocate ampula koje, osim na buha, djeluju još i na pauši, ušne i kožne šugarce, crijevne obliće i srčane crve. Što se tiče svih ostalih antiparazitarnih preparata, moja je preporuka da se ipak prije posavjetujete sa svojim veterinarom ili s kolegama na Veterinarskom fakultetu koji će tek na temelju pregleda postaviti točnu dijagnozu i propisati najadekvatniji lijek. Do tada svakako savjetujem da Vašu macu hranite superpremium hranom za starije životinje koja je posebno prilagođena njihovoj dobi i potrebama (Hill's, Royal Canin, Purina Pro Plan), dok za poboljšanje stanja dlake i kože možete davati neki od preparata poput FeliDerm tableta (aniVital). Područja bez dlake možete za početak probati mazati Bepanthenom ili nekom drugom sličnom kremom.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Našeg mačka smo našli na ulici izgladnjelog s nekih 5-6 mjeseci. Uvijek je imao problema sa očima i stalno su mu curile smećkasto-crvene suze. Dosta često smo ga vodili kod veterinara koji bi govorio da je to samo prehlada pa bi ga nekih 7-8 dana vodili na inekcije. Bilo bi mu bolje neko vrijeme, a zatim bi se sve opet vratilo! On sada ima oko 3 godine. U 2. mjesecu ove godine bilo mu je jako loše, nije jeo ni pio 3-4 dana, pa smo ga odveli veterinaru opet! Prvi dan je bio na infuziji i vadili su mu krv te mu je dijagnosticiran manjak trombocita i bolest FIV ili mačja leukemija. Trebali bi ići na daljnje pretrage da utvrdimo što je točno. Opet smo ga uspjeli zaliječiti, 8-9 dana inekcija, i kastrirali smo ga. I stvarno mu se stanje poboljšalo, počeo je normalno jesti, zaigran je i veseo. Sve osim te dosadne upale oka, i to samo lijevog. Kapali smo mu Maxitrol 4x dnevno, zadnjih 10 dana i stanje mu se poboljšalo. Prije 2 sam stala jer mi je veterinar rekao da ne kapam dulje i danas se već pogoršalo. Molim vas da mi kažete smijem li još koristiti Maxitrol ili da prijeđem na neke drugi kapi ili možda mast. Jer nisam više u mogućnosti voziti ga veterinaru, a ne želim da pati. Puno hvala, Ivana  O: O virusnoj mačjoj imunodeficijenciji (mačja sida, FIV)  pisao je kolega Franjo Hrgota, dr. vet. med. ovdje, a o mačjoj leukemiji (FEL) pisao je kolega Ivan Marić, dr. vet. med. ovdje. Obje bolesti uzrokuje virus koji slabi organizam i tako omogućuje raznim sekundarnim uzročnicima da napadnu organizam. Ono što Vi možete učiniti je podizati imunite mačka vitaminskim pripravcima, pripravcima koji sadrže kolostrum (protutijela), kao što je npr. Imunoboost pasta (Sadrži brzo apsorbirajuće trigliceride, esencijalne masne kiseline, glukozu, kolostrum, bakterije mliječno kiselog vrenja, vitamine A, D, B-kompleksa, C, PP i željezo.). Također imamo u ponudi i Feliimmun za jačanje prirodnog imuniteta osjetljivim mačkama i macama sa posebnim potrebama Feli Immun® kao ciljani dodatak prehrani mačke sa prirodnim sastojcima, koji su poznati po svom pozitivnom učinku na cijeli organizam povećavajući prirodnu otpornost.Sadrži  ß 1,3/1,6 glukane iz kvasca koji reagiraju na receptore bijelih krvnih zrnaca, vežu se na njih i tako aktiviraju imunitet, vitamin C djeluje u sinergiji s ß 1,3/1,6 glukanima i pod velikim opterećenjem organizma ne proizvodi se u dovoljnim količinama. Neophodan je za održavanje funkcije leukocita i za regulaciju učinka stresa na organizam, pivski kvasac koji je bogat kompeksom B-vitamina i amino kiselinama, i riba, jetra, sirutka i perad koji su bogati su esencijalnim amino kiselinama. Maxitrol kapi za oči sadrže kortikosteroide (deksametazon) koji sprječava i olakšava upalu u oku te antibiotike (neomicin i polimiksin B) učinkovite protiv mikroorganizama koji uzrokuju infekciju oka. Dugotrajnija primjena Maxitrol kapi (zbog kortikosteroida u sebi) može povećati osjetljivost oka na očne infekcije, ali i usporiti proces zacjeljivanja rana u oku. Za nastavak terapije predlažem upotrebu samo antibiotske masti ili kapi za oči bez kortikosteroida (naravno, uz prethodnu konzultaciju s veterinarom) te detaljni pregled samog oka s obzirom na to da je samo s jednim okom problem, da se isključe mogući uzroci kojima kod mačke saoslabljenim imunitetom treba duže vremena da se saniraju (travka ispod trećeg očnog kapka, ozljeda ili trauma...). Za zaštitu rožnice preporučam Opticorn mast koja sadrži vitamine A i D i štiti i omekšava rožnicu oka.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Prije dva tjedna maca je okotila četiri mačića te je prije dva dana stradala u prometnoj nesreći i uginula. Mačiće hranim zamjenskom hranom Canina. Zanima me koliku količinu u ml prilikom jednog hranjenja treba dati mačiću da bi on bio sit? Na koji način održavati higijenu dlake mačiće i očiju (jednom mačiću je oko malo zatvoreno kao da ima laganu upalu)? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. S poštovanjem, Ivana O: U prvih 24 – 48 sati života svaki bi mačić trebao dobiti 1 ml mlijeka svakih sat vremena. Svaki dan se ta količina povećava za 0,5 ml dok se ne postigne maksimum od 10 ml po obroku. Broj obroka po danu trebao bi biti 9 – 12.  Tijekom drugog tjedna života mačićima se daje 5 – 7 ml mlijeka po obroku, a sa trećim tjednom može im se, uz mlijeko, polako početi davati i suha hrana 3 puta dnevno. U Pet centru možete nabaviti Royal Canin Babycat 34, hranu za mačiće namijenjenu odvikavanju od sisanja i prijelazu s mlijeka na krutu hranu. U četvrtom tjednu života mlijeko se daje 4 – 6 puta, a suha hrana 4 – 5 puta dnevno. Noćni obrok se može smanjiti i u potpunosti izbaciti kada mačići već dobro jedu dehidriranu hranu. Sa 7 tjedana starosti mačići mogu u potpunosti prijeći na suhu hranu. Nešto više o tome  i o infekciji oka u mladih mačića možete pročitati ovdje.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Nabavili smo britanskog kratkodlakog mačića (datum rođenja 0.02.2011.). Kod nas je od 22.05.2011. Uživamo u njemu, mazan je i razigran, ali nas muči što ne želi jesti suhu hranu. Probali smo davati Royal Canin baby cat i kitten 36, te Hill's kitten, međutim ne želi pojesti niti jedan jedini keksić. Močili smo u vodu, umješavali u hranu iz vrećice ili paštetice, ali bez uspjeha. Probere sve „mokro“, ostalo obliže i ostavi. Jednom smo mu čak uskratili „mokru“ hranu, ali praktički 2 dana nije ništa pojeo pa smo odustali. Od „mokroga“ mu dajemo Royal Canin baby cat paštetetu, Royal Canin kitten, Hill's kitten (sve okuse) te povremeno Gourmett Perle. Svaki dan dobije i 1 cm Gimpet baby paste. Povremeno mu damo sitno rezanu sirovu juneću šniclu, što voli. Zadnje što smo pokušali je samljeti keksiće i umiješati u hranu iz vrećice (cca 1:1) i to pojede. Dobiva li mačić sve što mu treba za rast i razvoj (inače se normalno ponaša i raste, normalno mokri i kaka)? Hoće li ukoliko ostane na „mokroj“ hrani imati problema sa zubima? Može li imati i drugih zdravstvenih problema ukoliko bi cijeli život jeo „mokru“ hranu? Kako ga „natjerati“ da jede suhu hranu i koju bi nam preporučili? Što bi nam preporučili od „mokre“ hrane? Unaprijed zahvaljujemo i pozdravljamo, obitelj Firšt O: Psi i mačke, za razliku od ljudi, nisu skloni nastanku zubnog karijesa, ali je zato kod njih puno češće ispadanje zubi. Ono je uglavnom povezano sa gingivitisom i periodontalnim bolestima kod kojih upala i infekcija desni dovode do gubitka i povlačenja zubnog mesa te posljedično do ispadanja zubi. Iako mnogi vjeruju da suha (dehidrirana) hrana uništava i smanjuje nakupljanje zubnog plaka i tartara, istina je da zapravo prosječni briketi u tome ne zadovoljavaju, ali zato tijekom žvakanja ipak treniraju mišiće usta. U tu svrhu postoji posebna prehrana za održavanje higijene usta i zubiju (Hill's Oral Care, Royal Canin Dental..) čiji su briketi formulirani tako da što duže budu u kontaktu sa zubima prije nego se smrve. Takva hrana ima efekt čišćenja, ali ni ona nije nadomjestak pravilnoj njezi i zaštiti zubiju. Iako konzervirana (mokra) hrana potpomaže nešto bržem nakupljanju plaka i tartara, oni će se svejedno nakupljati neovisno o vrsti hrane. Redovna kućna njega i redovni pregledi kod veterinara te po potrebi profesionalno čišćenje zubi su zapravo ključni za optimalno zdravlje zubi. Također važno je još spomenuti da treba izbjegavati otpatke sa stola i poslastice s većom količinom šećera jer oni također mogu povećati stvaranje plaka i tartara i tako dovesti do razvoja bolesti. Iako se do nedavno za mačke uglavnom preporučala suha hrana, novija istraživanja pokazuju da to možda ipak nije u potpunosti ispravno. Dehidrirana hrana ima dosta visok udio ugljikohidrata (i do preko 45%), što kod mačaka tijekom godina može dovesti do razvoja pretilosti i dijabetesa. Tipična prehrana mačaka u divljini (miševi i drugi mali glodavci) sadrži otprilike 45% bjelančevina, 45% masti i tek 4–5% ugljikohidrata. Prema tome, bolja bi bila mokra hrana koja u sebi ima puno manje ugljikohidrata (oko 10%). U svakom slučaju, ako Vaš mačić i dalje odbija jesti dehidriranu hranu, ne morate se brinuti jer i ona konzervirana predstavlja kompletan obrok. Sve hrane koje ste naveli, i Hill's i Royal Canin, ubrajaju se u superpremium hranu koja je savršeno izbalansirana i koja sadrži sve sastojke potrebne za pravilan rast i razvoj Vašeg ljubimca. O odbijanju hrane, izbirljivosti mačaka i njihovim prehrambenim navikama možete više pročitati ovdje i ovdje, a o čišćenju zubi i održavanju oralne higijene ovdje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Mojoj maci su se nedavno pojavile izrasline iznad 2 pandžice na šapama. Tamno smeđe su boje, čvrste, izgledaju kao da će na tom mjestu izrasti još jedna pandžica. Jedna od tih izraslina je tako porasla da strši izvan šapice. Maca ne šepa, ali ne znam pravi li joj to probleme. Maca je stara oko 8-9 godina i živi u stanu, a samo povremeno ju prošećemo na vodilici po parku. Trebamo li se brinuti zbog toga i što bi to bilo? Vesna O: Sve promjene koje nisu dio jedinstvenog integriteta kože nazivamo tumorima. Izrasline mogu biti kožne ciste, apsces, hematom,... Ovo su najčešće promjene na koži koje rezultiraju vidljivim uzdignućima kože, a rjeđe je uzrok neki od tumora. Klinički se tumori kože najčešće manifestiraju pojavom kvrga ili kvržica ispod kože ili kao oštećenja kože koja ne zaraštavaju. Ova pojava obično dovodi do poremećaja ponašanja, kao što je češanje ili grizenje oštećenih dijelova tijela. Ciste su vrećaste ili loptaste tvorbe koje su zatvorene sa svih strana, obložene slojem pokrovnih stanica i ispunjene tekućim ili kašastim sadržajem. Kožne ciste se razvijaju unutar kože. Mogu biti tvrde ili frultuirajuče tako da se osjeti pod opipom prisutnost tekućine. Potrebno ih je punktirati ili kirurški odstraniti. U pravilu se same ne povlače, dok se tumurozne tvorbe mogu same nestati. Nastalu izraslinu, naročito ako ne smeta Vašoj ljubimici, možete promatrati pa ako se smanjuje ili stane s rastom  to je povoljno. Ako se izraslina povećava poželjna je biopsija ili se kirurškim zahvatom tvorba može odstraniti i napraviti patohistološki nalaz da se ustanovi njeno stvarno stanje i narav.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam tri mačka od 2 godine, ali ih ne držim u kući. Jedan od njih već neko vrijeme gubi dlaku i jako je smršavio. Prije nekoliko mjeseci je imao ranu na nozi, a veterinar nam je rekao da je riječ o infekciji i dobili smo neki sirup. Rana je u međuvremenu zarasla, ali spomnjem i to, za svaki slučaj. O čemu bi moglo biti riječ, pošto mačak normalno jede i živahan je kao i uvijek? Također, koristimo Frontline ampule protiv buha i krpelja. Moram naglasiti da nije vakcinisan. Nejra O: Gubitak dlake i gubitak na težini mogu kod mačaka biti posve normalne pojave u slučajevima poput promjene godišnjeg doba ili životnog okoliša. Ukoliko se radi o sezonskom odbacivanju dlake i manjim fluktuacijama u težini, nema razloga za zabrinutost. Ipak, ako ova dva simptoma postanu izraziti ili kronični te se jave još neki znakovi poput crvenila, upale kože ili svrbeža, onda bi svakako trebalo posjetiti veterinara. Postoje različite bolesti i stanja koja mogu dovesti do pojačanog ispadanja dlake. Jedni od češćih su crijevni paraziti, alergije na buhe ili hranu, bakterijske infekcije, gljivice (mikrosporoza) i kvasci (malasezija), uši, šugarci ili poremećaji u hormonskoj ravnoteži. Najčešći endokrini (hormonski) poremećaj koji se javlja kod mačaka je hipertireoidizam. Riječ je o hiperprodukciji hormona štitnjače (T3 i T4) koji su inače odgovorni za cjelokupni metabolizam u organizmu. Kada dođe do suviška navedenih hormona životinje najčešće počnu gubiti na težini, pojačano uzimaju hranu, povraćaju, pojačano mokre i piju vodu, ispada im dlaka, aktivnije su, a mogu se javiti i promjene u ponašanju. O dijagnostici i liječenju bolesti štitnjače možete više pročitati ovdje. Ponekad, neadekvatna prehrana siromašna vitaminima i mineralima, može također uzrokovati pojačano ispadanje dlake i gubitak na težini. Najčešće se radi o nedostatku vitamina A, biotina, cinka, omega-3 i omega-6 masnih kiselina. U tom slučaju, osim superpremium hrane (Hill's, Royal Canin, Purina Pro Plan, Iams) preporučam neki vitaminsko-mineralni dodatak prehrani poput FeliDerm tableta, Derm-Caps tableta ili VMP vitaminske paste. U svakom slučaju, budući da je bez pregleda teško reći o čemu je riječ, moja je preporuka da macu odvedete kod svog veterinara koji će na temelju pregleda postaviti točnu dijagnozu i po potrebi propisati terapiju.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Prije dva i pol tjedna mačka je okotila četiri mačića te se prije šest dana otrovala i uginula. Mačićima od tada dajem zamjensko mlijeko Kitty milk i napreduju. Redovito im dajem obroke, ali se pojavila mekana stolica i to svaki dan drugi mačić, jednom ili dva puta dnevno. Zanima me trebam li prokuhati vodu s kojom pravim mlijeko (jer to ne piše u uputama) ili griješim u nečem drugom i piju li oni i vodu uz mlijeko? Jedan od mačića ima dosta krmeljavo oko pa mu perem kamilicom i trenutno se otvori, ali se poslije opet zatvori. Pomozite mojim mazama... Hvala, Anamarija O: Kitty Milk (Beaphar) je zamjensko mlijeko za mačiće od rođenja do 35-og dana života. Priprema se tako da se 2 jušne žlice praha miješaju s 50 ml tople vode. Iako na samom proizvodu nije navedeno, macama do 3. tjedna starosti bi bilo dobro vodu prethodno prokuhati. Mačiće stare 2 i pol tjedna trebalo bi hraniti otprilike svaka 2 – 3 sata i barem jedanput noću. U svakom slučaju bolje im je davati manje i češće obroke, nego rjeđe i obilnije, kako bi se izbjegle probavne smetnje. O pravilnom othranjivanju mladih mačića možete detaljno pročitati u odgovoru kolegice Tanje Krulc, dr. vet. med. ovdje. Što se tiče uzimanja vode, mačići obično počnu sami piti s 4 – 5 tjedana, kada se i počnu hraniti suhom (dehidriranom) hranom. Do tada im je dovoljno ono što dobiju putem mlijeka. Što se pak tiče infekcije oka, ona nije rijetkost u mladih mačića, a često je virusnog karaktera. Ono što za početak možete napraviti je da oko ispirete prokuhanom vodom ili Optiseptylom, a potom aplicirate neku antibiotsku mast za oči (kloramfenikol ili tobrex). Kamilicu se zapravo ne preporuča koristiti jer je ona jako pogodan medij za naseljavanje bakterija. Ukoliko se stanje ne popravi u roku od nekoliko dana, bit će potrebno zatražiti pomoć veterinara. Više o upali oka, njezinim uzrocima i liječenju možete pročitati i ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim za savjet. Imam perzijsku macu. Maca je bila na parenju prije 5 tjedana, prošli tjedan maca je imala jako krvarenje koje je nestalo nakon dva dana, bili smo kod veterinara i nakon pregleda rekli su da je to posljedica mijenjanja prehrane i da krvarenje nije iz rodnice, da je prerano za ultrazvučni pregled, ali da im se čini po pojačanim žilama na trbuhu da je gravidna, međutim maca se počela tjerati tjedan dana nakon krvarenja. Zanima me po čemu se može prepoznati je li maca imala spontani pobačaj, ako je  imala? I bi li bilo kakvih komplikacija? Naime, maca je sasvim u redu, ne krvari, normalno jede kao da se ništa nije dogodilo. Dala bih je sada ponovno na parenje pa me zanima vaše mišljenje. Hvala i pozdrav, Christina O: Spontani abortus ili spontani pobačaj predstavlja stanje kod kojeg je plod uginuo te evakuiran iz maternice ili je resorbiran (u slučajevima kada je plod uginuo tijekom samog početka embrionalnog razvoja). U određenim slučajevima, pobačaj može nastupiti bez ikakvih znakova, odnosno ono što se može uočiti jest da porod nije nastupio u očekivano vrijeme. U određenim slučajevima ipak su prisutni određeni klinički znakovi, kao što su kontrakcije abdomena, iscjedak iz vagine, izlazak nedovoljno razvijenog živog ili uginulog ploda,... Iz svega prije navedenog, kao i iz razloga što je za vlasnika ljubimaca važno da posjeduje informaciju o broju plodova kao i o eventualnom terminu poroda, savjetuje se odlazak kod veterinara da se utvrdi graviditet. S velikom dozom točnosti, ultrazvukom se već nakon 16 dana graviditeta može isti potvrditi ili isključiti. Tijekom kasnije faze graviditeta, graviditet je moguće utvrditi i rtg-pretragom. Više o pobačaju kao i o nekim od najčešćih razloga pobačaja u mačaka možete saznati i u mojem ranijem odgovoru ovdje. U svakom slučaju, radi Vaše sigurnosti kao i samog zdravlja ljubimice, savjetujem Vam da se s ljubimicom uputite na Kliniku za porodništvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će stručnjaci na području reprodukcije moći točno odgovoriti što se i događalo s Vašom ljubimicom te Vas dalje savjetovati oko najprikladnijeg načina kao i vremena za parenje. Odlazak kod veterinara je nužan i iz razloga kako bi se utvrdila točna priroda promjena, kao i prevenirala ponovna pojava zdravstvenog poremećaja, kao i poremećaja u tijeku graviditeta.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Prije 1 god. sterilizirala sam macu staru sada 7 godina, obavljena je sterilizacija vađenjem jajnika, ali nakon 1 god. maca se ponovno počela tjerati i to na način da svaki mjesec dana sada ima nagon tjeranja 2 puta s prekidom od 1 tjedan. Prije sterilizacije nagon je bio svaka 3 mjeseca, a sada je postalo sve češće. Konzultiranjem kod veterinara dobila sam odgovor da ponovna sterilizacija ne dolazi u obzir jer bi macu morali čitavu rastvoriti dok bi se pronašao skriveni i zaostali jajnik. Što učiniti i postoje li hormonalne tablete umjesto inekcija i koliko su štetne za zdravlje mace? Lijepi pozdrav, Ljiljana O: Nekirurška kontracepcija predstavlja reverzibilnu ili ireverzibilnu prevenciju estrusa u ženki. Farmakološke metode kontracepcije i sterilizacije su pouzdane, jeftine i reverzibilne. Postoje hormonske metode progestinima, androgenima i analozima GnRH (uzrokuju blokadu receptora raprodukcijskih hormona ili indirektno blokiraju kontracepciju negativnom povratnom spregom). Zatim, na raspolaganju je imunokontracepcija te ostale metode nekirurške kontracepcije. Hormonska kontracepcija progestinima kod ženki obavlja se sa sljedećim: MA (Megastrol acetatom) sintetskim preogestinom za privremenu supresiju estrusa kuja i mačaka (daje se oralno tijekom 8 dana), MPA (medroksiprogesteron acetat)supresija estrusa kuja i mačaka. Hormonska kontracepcija kod mačaka obavlja se Metiltestosteronom peroralno koji inhibira estrus i Miboleronom (sistemski androgen) koji odgađa estrus do dvije godine). Analozi GnRH primjenjivani kontinuirano suprimiraju plodnost. Kronična supresija hormona jajnika rezultira supresijom hormona jajnika i gametogeneze (produljeno vrijeme bez tjeranja). GnRH antagonisti blokiraju receptore u hipofizi. Za odabir preparata, djelovanje i eventualne nuspojave, savjetujem Vam da se javite na Kliniku za porodništvo veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.