*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Evo moj pas je štene, ima 5 mjeseci i uvijek je živahan, samo skače, laje po čitav dan na sve i svašta, doslovno nemamo mira od njega, a jučer i danas se nije pomaknuo s mjesta, samo leži i kada ga zovemo ne miče se. Prije podne je nešto pojeo i ništa više. Apsolutno se ne odaziva ni na šta, niti laje niti išta. Stvarno sam zabrinuta. Lovački terijer je. SabinaO: Prvi korak pri procjeni zdravstvenog stanja životinje je opća klinička pretraga. Naime, pošto nam životinje ne mogu reći zašto su utučene i da li ih nešto boli ili im nije dobro, da bismo znali o kakvom je poremećaju riječ, prvenstveno je potrebno detaljno pregledati cijeli organizam. Ako tu ništa ne ukazuje na kakvu poremetnju, onda se pristupa istraživanju poremetnji vladanja.Pregled započinjemo opisom životinje, koji nam je važan iz tog razloga što o vrsti životinje ovisi manja ili veća primljivost na neku bolest. Zatim nam je važan spol jer neke unutarnje bolesti javljaju se ovisno o spolu. Dob također uvjetuje stanovite razlike u osjetljivosti. Neke bolesti javljaju se pretežno u mladih životinja (pupčane infekcije, rahitis, specifične zarazne bolesti..) Mlade životinje su općenito osjetljivije prema infekciji i invaziji parazitima.Veterinar zatim uzima od vlasnika anamnezu, tj. skup podataka o pojavi ili tijeku bolesti, o prilikama u kojima životinja živi, što jede i dugim okolnostima (koliko je dugo bolesna, koje su se bolesne pojave očitovale, kako funkcioniraju pojedini organi-apetit, defeciranje, mokrenje, opće ponašanje, od kojih je bolesti (ako je) životinja prije bolovala i kada, da li je liječena, cijepljena protiv zaraznih bolesti. Cjelovita i objektivna anamneza katkad je već sama po sebi dostatna da se postavi dijagnoza.Zatim veterinar pristupa pregledu i ustanovljuje stanje u kojem se životinja nalazi u času pretrage. Procjenjuje građu tijela, ugojenost, opće ponašanje. Mjeri im trijas u koji spada temperatura (koja može biti povišena ili snižena, a obadvije vrijednosti uzrokuju potištenost i slabost životinje). Bilo prosuđujemo palpirajući koju veću arteriju što leži površno. Disanje prosuđujemo po pokretima prsnog koša i trbuha, naročito na slabinama.U okviru opće pretrage radimo inspekciju sluznica i to oka, usta najčešće te nosa i stidnice. Od patoloških promjena na sluznicama najznačajnije su: blijede (krvarenje, anemija, piroplazmoza), crvene (groznica, intoksikacija), modrikaste ili cijanotične (srce, dišni sustav) i žute ili ikterične (oštećenje jetre, hemoliza, zastoj žuči).Nakon toga, veterinar pregledava limfne čvorove (podvilične, ramene, poplitealne). Patološko promijenjeni limfni čvorovi su redovito povećani. Regionalno otečen limfni čvor ukazuje na akutni proces odnosno lokalnu infekciju u pripadajućem dijelu tijela. Opće kronično otečenje limfnih čvorova posljedica je hiperplazije limfatičnog tkiva u okviru leukoze ili drugih sistemskih bolesti krvotvornog sustava.Nakon toga se pristupa pretrazi pojedinog organskog sustava i tu se odmah može usmjeriti na one na koji se anamnezom ili dosadašnjom pretragom sumnja (koža, dišni organi, organi krvotoka, probavni, mokraćni i spolni, sustav za kretanje, živčani, krvotvorni i mijene tvari).Ukoliko pretragom ne možemo ništa precizirati ili nam je potreban dodatni nalaz, pristupamo dodatnim pretragama: vađenju krvi, pretrazi mokraće fecesa, strugotine kože, rentgenu i ultrazvuku.Bolest koja se podudara s trenutnim klimatskim prilikama, a započinje naglo, kao kod Vašeg psa, je piroplazmoza (babezioza, bolest krpelja). Zatim, moguć je pogrešan skok ili udarac pa psa boli, bolnost kostiju prilikom rasta u velikih pasmina, trovanje...U svakom slučaju, nadam se da ste uvidjeli što minimalno doktor veterinarske medicine mora sve napraviti da bi na osnovu Vaše anamneze (da pas ne reagira na poziv, miruje i ne jede) postavi dijagnozu.Zato Vam savjetujem da posjetite Vašeg veterinara koji će psa pregledati i dalje Vas uputiti.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 30.11.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam američkog staford terijera u Šibeniku, a ja studiram u Zagrebu i sestra je u Zagrebu. Dok sam bila u Šibeniku, s njim sam se uglavnom ja bavila (moj je pas). U četvrtak 12-og su oni došli kod nas za vikend. Danas su nam javili da već danima ne jede, čak ni svježe meso koje obožava. Odveli su ga u veterinara i on je rekao da ima gastritis. Je li istina da ga ima od tuge za mnom? Čula sam već priče da je jedan pas, kad mu je umro gazda, isto tako dobio gastritis i da je onda na kraju i on umro od tuge. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, MarinaO: I kod ljubimaca je poznato da može doći do pojave različitih zdravstvenihporemećaja uzrokovanih tugom ili gubitkom. Naime, mnogi stručnjaci objašnjavaju tu činjenicu snažnim, dubokim i nerijetko intenzivnim vezama koje ljubimci ostvaruju sa svojim vlasnicima i prijateljima. Iz tog razloga, i nije tako rijetko da određeni gubitak može dovesti do ozbiljnih trauma i poremećaja. Također, iz razloga što su ljubimci izrazito perceptivni, nije čudno da često mogu osjetiti tugu i bol vlasnika te je i sami manifestirati.Takvi ljubimci često pokazuju različite fizičke ili psihološke probleme. Tako, moguće je uočiti gubitak apetita, distanciranje i izbjegavanje drugih ljubimaca i članova obitelji te gubitak želje za uobičajenim aktivnostima. Također, isti ljubimci pokazuju gubitak energije, letargiju, gube na tjelesnoj težini, nemirni su, učestalo spavaju (pogotovo po danu), pokazuju znakove straha, depresije,...U tim slučajevima, mnogi vlasnici pokušavaju riješiti probleme na takav način da posvete ljubimcu više pažnje te ne dozvole da osjećaji tuge i žalosti prevladaju i dovedu do poremećaja u ponašanju ili zdravlju ljubimca. Potrebno je osigurati normalnu rutinu te poticati ljubimca na vježbanje, trening, igru.Kao i kod ljudi, vrijeme žalovanja varira i može različito dugo trajati.U određenim težim slučajevima potrebno je potražiti i pomoć veterinara ili animalnih biheviorista.Gastritis je upala želučane sluznice uz posljedično njeno oštećenje, a rezultira poremećenom probavom, apsorpcijom ili prolazom hrane. Najčešće se javlja u obliku kataralnih promjena na sluznici, akutne ili kronične naravi. Upalu želučane sluznice izazivaju mikroorganizmi te različite tvari koje sluznicu draže mehanički, kemijski, termički ili toksički, te nesteroidni protuupalni lijekovi, stres (psihosomatska bolest), strah, fobije,... Posebno značenje pripada pogreškama u prehrani, nutritivnoj alergiji te bolestima drugih organa (bolesti zubi, jetre, gušterače, bubrega).Što je konkretno slučaj kod Vašeg ljubimca, na ovakav način mi nije moguće ustanoviti. Stoga, savjetujem Vam da se oko istog konzultirate sa svojim veterinarom.Više o gastritisu možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr.vet.med. ovdje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 30.11.2009.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Prije 9 mjeseci kod psa sam primjetila da pred kraj mokrenja izađe par kapi krvi. Nakon što je bio na terapiji antibiotika nekoliko mjeseci, izmokrio je mali kamen. Nadala sam se da je to završilo. No, jedanput mjesečno kod psa se javi krv u mokraći. Tako to traje 9mjeseci. Pas je bio na rendgenu i ništa se nije vidjelo. Dva mjeseca je dobivao i dijetnu pastu za sprječavanje nastajanja novih kamenaca. No, prije par dana izmokrio je još jedan mali kamen. Moram napomenuti da se pas ponaša normalno. Jede, igra se i ne pokazuje nikakve znakove bolesti. Zanima me je li normalno da to tako dugo traje i da toliko ima kamenaca, a da se nisu mogli vidjeti na rendgenu? I može li se ikako, i s kojom hranom, utjecati na sprječavanje nastajanja novih kamenaca, i je li u pitanju nešto ozbiljnije, pošto pas mokri u prosjeku jedanput mjesečno krv već 9 mjeseci?Unaprijed zahvalna, IrmaO: Mokraćni kamenci mogu nastati u bilo kojem dijelu mokraćnog susutava, međutim, kod pasa u najvećem broju slučajeva riječ je o kamencima u mokraćnom mjehuru. Znaci koji upućuju na njihovo postojanje su krv u mokraći, češće mokrenje male količine mokraće, napinjanje i ostajanje u položaju za mokrenje duže vremena. Neki psi ližu genitalno područje češće, a neki psi ne pokazuju nikakvih znakova.Većina kamenaca se može vidjeti na rendgenogramu, ali ponekad je moguće i da nisu vidljivi.Kamenci nastaju mikroskopski vidljivim taloženjem mineralnih kristala, koji se spajaju i počinju formirati veću tvorbu. Nekoliko je vrsta ovih kamenaca ovisno o njihovom kemijskom sastavu. Struviti su najčešći, a smatra se da su šnauceri i jazavčari nešto više skloni njihovom nastanku. Uratni kamenci su najčešći u dalmatinera jer oni imaju genetski nedostatak nekih jetrenih enzima koji pretvaraju mokraćnu kiselinu u alantoin; ovi kamenci se također javljaju u slučajevima oboljenja jetre. Ipak, smatra se da su 25% kamenaca kod dalmatinera struviti. Cistinski urolitni kamenci nastaju vezano za defekte u bubrežnoj resorpciji aminokiselina cistina i lizina i najčešće se javljaju kod mužjaka. Kalcij-oksalatni kamenci nastaju kada je pojačano izlučivanje kalcija ili oksalata.Važno je znati o kojem tipu kamanaca se radi jer to će utjecati na tretman životinje. Potrebno je izvršiti pregled sedimenta mokraće, tj. kristala, kao i odrediti ph.Struvitni kamenci mogu se eliminirati i kasnije držati pod kontrolom primjenom adekvatne dijete. Ona mora sadržavati nižu razinu proteina, fosfora i magnezija, osim toga struvitni kamenci nastaju u alkalnoj mokraći pa, ako se radi o gotovoj mediciniranoj hrani, ona ujedno i zakiseljava mokraću. Obično takva hrana sadrži i dosta NaCl, kako bi psi uzimali više vode i na takav način evakuirali kristale. Kalcij-oksalatne urolite se može samo kirurški odstraniti.Postupak sa bolesnom životinjom ovisi o tome da li su mokraćni putevi začepljeni pa prijeti opasnost od daljnjih, po život opasnih, komplikacija ili se radi oblažim simptomima koji se mogu konvencinalno rješiti.Mediciniranu hranu kojom se uspješno može prevenirati poteškoće sa urolitima proizvode Eukanuba, Royal Canin i Hill's pa Vam preporučam da sa svojim veterinarom razgovarate o tome.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 30.11.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas pati od paničnog straha prilikom pucanja petardi i grmljavine. Najveći problem je to što ne se ne može opustiti niti toliko da obavi nuždu. Jedino misli na to kako pobjeći doma. Pronašla sam na Vašim stranicama da se u Vašim trgovinama nalazi proizvod pod nazivom D.A.P. (Dog Appeasing Pheromone), te da on pomaže u zaustavljanju i sprječavanju sa strahom ili stresom povezanih znakova, te da čini psima ugodniju stresnu okolinu. Da li bi mi ga preporučili jer bi se tu radilo o periodu od 2 mjeseca svakodnevnog korištenja za šetnje? U kakvom je obliku preparat i kako se nanosi? Koliko dugo djeluje? Da li bi mi mogli preporučiti još kakav preparat? Dobila sam i savjet da joj kupim Valerijana kapi za smirenje (za ljudsku upotrebu), te da joj mogu dati apaurin (to mi ne zvuči nimalo zdravo). Hvala i lijepi pozdrav! SandraO: D.A.P. (Dog Appeasing Pheromone) je preparat koji dolazi u nekoliko oblika (sprej, ampule i raspršivač) za koje i sam proizvođač (CEVA Sante Animale) navodi njegovu učinkovitost u saniranju strahom ili stresom povezanih problema kod kućnih ljubimaca - pasa.Njegova učinkovitost počiva u činjenici da sve ženke sisavaca, u periodu laktacije, otpuštaju određene supstance ("umirujući feromoni") što umiruje štence i osigurava im sigurnost te lakše suočavanje s novim iskustvima.Sam proizvođač navodi njegovu učinkovitost u zaustavljanju ili sprječavanju problema štenaca, koji proizilaze iz straha ili stresa - uništavanje, glasanje, uneređivanje kuće, prekomjerno lizanje,... Također, ovi preparati se savjetuju i kod stresa i straha uzrokovanih vatrometom, posjeta stranaca, odlaska kod veterinara, vožnje automobilom, prevencije novih ili neočekivanih situacija, selidbe,...U svakom slučaju, proizvođač navodi njegovu učinkovitost u liječenju različitih poremećaja ponašanja kod kojih se u pozadini kriju psihički poremećaji (strah, anksioznost, fobija,...).Ovi preparati, ovisno o obliku, koriste se na način kao što propisuje proizvođač. Tako, sprej je potrebno aplicirati na takav način da potisnete 8-10 puta sprej 15 minuta prije željena učinka na ležište, unutar nosiljke ili prostora gdje se ljubimac nalazi ili zadržava. Sprej se ne nanosi na samog ljubimca. Nakon tako navedenog postupka, učinak će trajati oko sat i pol do dva sata, odnosno, svaki ljubimac će reagirati različito dugo.D.A.P. raspršivač i ampula se stavljaju u električnu utičnicu i to u onoj prostoriji u kojoj ljubimaca najčešće i najviše boravi te se tako ostavlja minimalno mjesec dana (cca. oko 4. tjedna).Također, u našoj ponudi se nalazi i npr. Canina Petvital Bachova cvjetna terapija, u obliku kuglica. Njihov sastav je aspen, crvenolisna šljiva, obična sunčanica, mimulus,... U ovakvom obliku, granulice se otope u vodi ili daju u hrani kako bi se sanirale situacije duševnih kriza ljubimaca.Također, na tržištu postoje i drugi preparati u obliku tableta ili pasti koji se ljubimcima mogu prepisati u prevladavanju kratkotrajnih strahova.O izboru najprikladnijeg preparata za Vašeg ljubimca, kao i o načinu primjene istoga, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru. Naime, isti će biti u mogućnosti, a sve prema zdravstvenom kartonu ljubimca, savjetovati Vas te Vam odgovoriti na pitanja.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 24.11.2009.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanca njemačkog ovčara starog 3-4 godine. Do prije 3-4 dana je bio u redu, a tada sam primjetio da jako slini i povraća. Dosta slini i ta slina mu zapinje u grlu i kao da je iskašljava. Ima apetita i želi jesti, ali kad pojede većinom ispovraća sa slinom. Imam osjećaj kao da povraća zbog obilne sline. Odveo sam ga veterinaru i dobio je inekciju za želudac, temperaturu nije imao, a veterinar nije znao točno odrediti što mu je, rekao je da se najvjerojatnije otrovao. DominikO: Pojačana produkcija sline naziva se ptijalizam. Pseudoptijalizam je pojačano otpuštanje sline koja se nakuplja u usnoj šupljini. Slina se stalno stvara u slinskim žlijezdama i izlučuje u usnoj šupljini. Količina sline može se povećati ukoliko postoje abnormalnosti koje je sprječavaju da otječe iz usta ili to sprječava otežano gutanje. Pojačano stvaranje sline uzrokovano je lezijama u središnjem živčanom sustavu ili u usnoj šupljini. Bolesti koje zahvaćaju ždrijelo (otežano gutanje zbog upale grla), jednjak i želudac također stimuliraju produkciju sline, pri čemu vlasnici zapažaju i povraćanje ljubimca.U anamnezi od vlasnika saznajemo da pas odbija jesti i to je čest simptom kod ozljeda u usnoj šupljini, bolesti probavnog sustava ili sistemskih bolesti. Mogu se javiti abnormalnosti prilikom uzimanja hrane (ispadanje hrane iz usta, krivljenje glave na jednu stranu).Otežano gutanje često je kod upale grla.Lijekovi ili otrovi koji uzrokuju živčane simptome zbog bolesti jetre mogu kao simptom imati slinjenje neurološkog porijekla.Kliničkim pregledom nalazimo ako je riječ o periodontalnim bolestima upalu zubnog mesa, ozljede u usnoj šupljini, povećane retrofaringealne limfne čvorove ako je upala grla.Uzroci mogu biti i strano tijelo (u grlu - slinjenje, u želucu - povraćanje, u jednjaku), periodontalne bolesti, virusna upala gornjih dišnih puteva, uremija, gutanje kaustičnih sredstava (sredstva za čišćenje domaćinstva), tvari što sadrže organofosfate, kolinergični lijekovi, insekticidi koji sadrže bornu kiselinu, piretrini, piretroidi otrovno bilje i životinjski otrovi (pauci..).Od zaraznih uzroka u obzir dolaze bjesnoća, pseudobjesnoća, botulizam.Trenutno je vrijeme upala grla (laringitis) i želučano-probavnih poremetnji, a detaljnije inforamcije o tome možete pročitati ovdje i ovdje. O povraćanju sline i stranom tijelu u želucu pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.Potrebno je liječiti primarni uzrok pa Vam savjetujem daljnju dijegnostiku kod veterinara.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 17.12.2009.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Naš njemački ovčar Amon ima 6 godina i 10 mjeseci, prije točno godinu dana imao je vrlo tešku, ali uspješnu operaciju torzije želuca, odstranjena mu je slezena. Nakon operacije brzo se oporavio i nastavio jesti suhu hranu Pedigree. Prie 9 mjeseci počeo je povremeno povraćati. Od tada mu dajemo rižu i malo suhe hrane Royal canin. Zna biti 10 dana ok, a onda povrati nekad i 2 puta dnevno. Nema nikakvih drugih simptoma, apetit nevjerojatan. Prije ljeta smo ga očistlili od parazita na osnovu nalaza izmeta i nije povratio 40 dana. 2 mjeseca dajemo mu Royal Canin Intestinal hranu u kombinaciji s rižom. Nekad je 12 dana ok, a nekad povrati nakon 5-6 dana. Izgubio je na kilaži, no to je dobro jer je bio pretio. Fizički jefenomenalno, vrlo motoričan i nema problrma sa zadnjim nogama i kukovima. Nema nikakvih drugih simptoma. Kad povrati, povrati poluprobavljenu hranu i nešto sluzi. Nema krvi niti pjene. Peptoran mu smiri želudac. Stolica je super. Primjetili smo da povraćanje zna biti povezano i sa promjenama vremena gotovo u pravilu. Molio bih Vaše mišljenje i preporuke u vezi prehrane. Članovi smo Pet centar kluba i sve kupujemo kod vas.Hvala od srca! HrvojeO: Povremeno, ali ipak kontinuirano povraćanje upućuje na nekoliko stanja.Prije svega, kronični gastritis, koji se ispoljava povremenim povraćanjem, smanjenim apetitom, gubitkom težine, dehidracijom, ponekad simptomi veoma variraju. Gastritis može biti po svojoj prirodi veoma različit. U terapiji važno mjesto zauzima prehrana, s obzirom na kvalitetu i učestalost, kao i primjena lijekova, ovisno o stanju životinje.Upalna bolest crijeva, također, može imati kao jedan od simptoma povremeno povraćanje. Radi se o nakupljanju upalnih stanica u stijenci želuca i/ili crijeva (limfociti, plazmaciti, eozinofili ili neutrofili), što može imati za posljedicu formiranje fibroznog tkiva umjesto normalnog u stijenci želuca, odnosno crijeva. Uzrok bolesti je nepoznat, smatra se da više faktora sudjeluje u njenom nastanku. Znaci variraju, ovisno o tome koji dio probavnog sustava je zahvaćen, a povraćanje obično prati promjene u želucu i prednjim partijama tankog crijeva. Proljev, gubitak težine, sluz ili krv u stolici i češće defeciranje su ostali su znaci bolesti. Postavljanje sigurne dijagnoze moguće je biopsijom promijenjenog tkiva. Liječenje je složeno i uključuje hipoalergijsku dijetu, različite protuupalne lijekove itd.Promjene u motilitetu želuca mogu imati za posljedicu povremeno povraćanje. Do toga dolazi zbog primarnih promjena na želucu, poput gastritisa, ulkusa te kirurških zahvata na želucu. Ostale promjena motiliteta su uzrokovane primarno izvangastričnim stanjima poput bolesti jetre i bubrega, primjene antikolinergičnih lijekova, jakog stresa i sl.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 17.12.2009.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam jedan problem koji ne mogu riješiti, obraćao sam se na više mjesta i kod veterinara i uzgajivača, ali nikako da riješim to. Imao sam štenca dobermana prije mjesec dva i počeo je kriviti prednje noge u koljenima te je hodao kao rak. Vratio sam toga štenca u uzgajivačnicu i dobio drugoga, od druge kuje i drugog parnjaka. Sve je bilo normalno prvih nekoliko dana kada se opet počeo dešavati isti problem, ostali psi iz istih legala su uredu, moj psić stoji u novoj kući u kojoj nitko ne živi i nije do kraja izrađena te u njoj ima podosta vlage, hranim ga hranom Natura dog za štence i dobija VMP vitamine, koje su mi preporučili veterinari, ako znate u čemu bi mogao biti problem molio bih vašu pomoć. Hvala unaprijed! JosipO: Problemi s mišićno-koštanim sustavom često se javljaju u velikih pasmina pasa, kod kojih intenzivan rast kostiju prati i intenzivan metabolizam minerala i hormona neophodnih za razvoj.Neke od bolesti kod mladih pasa su panostitis i hipertrofična osteodistrofija te osteochondrosis dissecans, kao i displazija kuka odnosno lakta. Rahitis je također moguć, ali u uvjetima prehrane pasa gotovom komercijalnom hranom nema velik značaj.Panostitis predstavlja upalu pokosnice dugih kostiju i može zahvatiti više kostiju pa je hromost uvjetovana brojem zahvaćenih kostiju. Proces je veoma bolan pa se psi nerado kreću, a bolest se može primiriti, ali i kasnije ponovno aktivirati. Ne zna se točan uzrok, postoji više teorija, koje nisu potvrđene. Kada razvoj kostiju završi obično i panostitis prolazi.Hipertrofična osteodistrofija također pogađa mlade pse u razvoju, a najčešće su zahvaćeni krajevi dugih kostiju ispod lakta odnosno koljena. Javlja se oteklina i bolnost razločitog stupnja. Hromost, nerado hodanje, ali i visoka temperatura uobičajeni su znaci bolesti. Također se ne zna točan uzrok nastanka.Osteochondrosis dissecans predstavlja bolest kod koje dolazi do odvajanja zglobne hrskavice, najčešće na glavi ramene kosti. Prati ju hromost različitog stupnja, obično se pojačava prilikom napora. Dvostruko češće oboljevaju muške životinje, najviše u dobi 6-10 mjeseci, ali mogu oboljeti i stariji psi. Najčešće se kirurški otklanja problematična hrskavica i analogna površina na kosti.O displaziji kuka možete više informacija pročitati ovdje.Dijagnoza ovih bolest postavlja se na temelju rendgenske pretrage. Terapija obično uključuje lijekove protiv bolova te lijekove za smirivanje upale, ovisno o procjeni stanja. Preporučujem Vam i korištenje medicinirane hrane koja je specifična za ovakva stanja, proizvođača Eukanuba, Royal Canin i Hill's, a o tome se možete konzultirati sa svojim veterinarom, kao i s veterinarima Pet centra.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 16.12.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me agenezija testisa. Moja prijateljica je nedavno vodila mačka na kastraciju. Zahvat je trajao kratko zato što mačak ima jedan testis. Veterinar joj je rekao da je to jedan od rijetkih primjera. Pitala ga je je li taj drugi testis negdje zaostao, a on joj je rekao da je to moguće. Pitala ga je i kako će točno znati, a on je rekao "nikako". Nju zanima je li mačak sad sterilan ako je testis negdje zaostao, je li moguće da ima samo jedan testis i šta da uopće radi. Nemaju ultrazvuk u gradu niti boljeg veterinara. Mačak joj je star oko 7 mj. Jednom drugom mačku je na sličan način pronađen drugi testis, međutim, njoj veterinar govori da ga nema i da nije moguće. Molim vas pomoć. Hvala unaprijed, IvanaO: Kriptorhizam predstavlja nedostatak u normalnoj građi muških spolnih organa, gdje ljubimcu u mošnji (skrotumu) nedostaju jedna ili obje spolne žlijezde (testisa). Spolne žlijezde nastaju u doba razvoja zametka u majčinoj utrobi, iz iste zametne osnove kao i bubrezi. Tijekom razvoja ploda, testisi se spuštaju ingvinalnim kanalom i pozicioniraju u svoj prirodni položaj, u mošnji. Spuštanje testisa (descensus testis) se završava za vrijeme ili nakon poroda.Prilikom spuštanja testisa isti mogu naići na mnoge prepreke koje mogu predstavljati razlog njihova zadržavanja u trbušnoj šupljini, odnosno, na njihovom nefiziološkom mjestu. Također, u određenim slučajevima, testisi se uopće i ne razvijaju. Takva stanja su izrazito rijetka, a razlikuju se od kriptorhizma po uočljivim promjenama u djelovanju ostalih hormona na građu i zdravlje životinje. Agenezija testisa (anorhija, monorhija) predstavlja prirođeni nedostatak razvoja testisa, tako da testisi nedostaju u potpunosti na jednoj strani ili obostrano. Anomalija je vrlo rijetka te se pojavljuje u svega 0,1% mačaka. U tim slučajevima, ova anomalija može biti povezana i s drugim anomalijama mokraćno-spolnog sustava.Ako nije vidljiva jedna spolna žlijezda, govorimo o jednostranom kriptorhizmu (unilateralnom), odnosno, ako nedostaju obje - obostranom (bilateralnom). Pritom je potrebno utvrditi da li žlijezda, koja nedostaje u mošnji, uopće postoji ili se skrila negdje na putu kojim treba u toku razvoja proći da bi se spustila u mošnju. Testis zadržan u abdomenu, u pravilu, je sterilan jer viša temperatura unutar organizma stvara nepovoljne uvjete za normalni proces stvaranja spermija. Ako je zadržani testis izvan abdomena, postoji mogućnost da je isti sposoban stvoriti spermije.Zaostali testis na "svom putu" inklinira pojavi neoplazija ili torzija. Određena ispitivanja dovela su do zaključka da je rizik od neoplazija, kod zaostalog testisa, 9-14 puta veća u odnosu na testis koji se nalazi na svom prirodnom mjestu, u skrotumu. Od tumora, najčešće se pojavljuje tumor sertolijevih stanica i seminom.Zbog gore navedenih komplikacija, u slučajevima kriptorhida, najčešće se preporuča kastracija.Kako kriptorhizam ne utječe na lučenje testosterona, posljedično su i zadržana tipična sekundarna spolna obilježja, kao što su označavanje teritorija urinom, agresivno ponašanje, miris urina.Postoje različite metode za utvrđivanje kriptorhidnog testisa. Osim palpacije, ultrazvuka i operativna zahvata, prilikom kojeg se pomoću ductus deferensa (sjemenovoda) pokušava pronaći zaostao testis, detekcija kriptorhidnih testisa se može utvrditi i pomoću HCG (Human Chorionic Gonadotrophin) stimulacijskog testa. Naime, ovi testovi se koriste kako bi inducirali mjerljiva testosteronska povećanja u uzorku krvi kroz određeni vremenski period.U svakom slučaju, savjetujem Vam da odvedete svog ljubimca kod veterinara koji će određenim postupcima biti u mogućnosti odrediti trenutni status ljubimca te Vas dalje savjetovati. Također, savjetujem Vam da se i obratite na Klinike za porodništvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu gdje će cijenjene kolege biti u mogućnosti informirati Vas i o drugim metodama utvrđivanja i određivanja kriptorhizma.Više informacija o spuštanju testisa i kriptorhizmu možete saznati i u odgovoru kolegice Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 14.12.2009.
Odgovara: Biljana Brzać, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Jučer mi je uginulo štene aljaškog malamuta staro 7 tjedana. Imao je trbušne gliste koje smo izliječili prije odprilike 2 tjedna i nakon toga je bio u redu, veseo, razigran, jeo je. A jučer mu je curila krv na usta i nos, nakon čega je uginuo. Do veterinara nisam stigla jer je bilo prekasno kada sam ga našla u tom stanju. Zanima me što je razlog jer ne želim da mi se to opet dogodi. MarijaO: Uzroci naglog uginuća štenadi mogu biti mnogostruki, od otrovanja, neadekvatne ishrane, virusnih zaraznih bolesti, do parazitarnih invazija.Parvoviroza je najčešća virusna bolest, od koje oboljevaju psi od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Uzročnik se prenosi na životinje izravnim kontaktom, kontaminiranim predmetima, preko obuće, odjeće i opreme. Bolest se javlja u dva oblika, kao crijevni i srčani oblik.Crijevni oblik je najčešći u štenadi odbijene od sise. Javlja se povraćanje s kašastim, pjenušavim sadržajem, uz primjesu krvi. Krv se pojavi 1-2 dana nakon početka bolesti. Životinja je apatična, stoji u mjestu, slini i u roku nekoliko sati ugiba od kolapsa.Srčani oblik se javlja u štenadi u dobi 4-8 tjedana, a dolazi do oštećenja miokarda. Uglavnom se javlja u uzgajivačnicama. Bolest karakterizira naglo uginuće bez prethodnih simptoma. Da bi se novorođena štenad zaštitila u prvih 6 tjedana života, preporučuje se cijepljenje kuja polivalentnim vakcinama.Također, kod štenaca se često javlja Corona virusna infekcija. Pas nema povišenu temperaturu, a stolica može biti kašasta do vodenasta, s primjesama krvi i javlja se obilno povraćanje. Životinji treba nadoknaditi tekućinu putem infuzije. Smrtnost štenaca je nešto manja nego kod parvoviroze.Rotavirusna infekcija štenaca je česti uzrok dijareje, a posljedično tome i uginuća životinje. Većina odraslih pasa nosi antitjela protiv ovog virusa jer su tokom života došli u kontakt s njim. Štenci mogu steći imunitet protiv rotavirusne infekcije putem majčinog mlijeka.Zarazni hepatitis pasa je visoko kontagiozno oboljenje, gdje dolazi do oštećenja jetre, bubrega i krvotvornih organa. Simptomi bolesti variraju od srednje izraženih, do eksremno brze i fatalne smrti. Virus se prenosi među štencima, direktnim kontaktom preko sline, stolice i urina. Psi koji prebole bolest mogu mjesecima biti kliconoše i predstavljaju izvor zaraze za druge životinje. Bolest se može prevenirati redovitim cijepljenjem.Osim virusnih zaraznih bolesti, čest uzrok uginuća štenaca mogu biti i parazitarne invazije. Najčešće su ankilostomi, tj. crijevne gliste, koje se javljaju kod pasa svake životne dobi. Simptomi bolesti su povraćanje, mučnina, bolovi u trbuhu, proljev koji može biti tamni kašasti zbog progutane krvi. Dehelmintizacija se provodi antiparazitskim pastama.Pokušala sam Vam opisati najčešće bolesti kod kojih su učestala uginuća štenadi. No, točan uzrok uginuća Vašeg šteneta, nažalost, može se utvrditi jedino obdukcijskom pretragom, koja se provodi na Zavodu za patologiju Veterinarskog fakulteta.
Biljana Brzać, dr. vet. med. | 11.12.2009.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me može li se skotna kuja cijepiti protiv SHLP ili ipak nije preporučljivo? Hvala, ŽarkoO: Cijepljenje skotnih kuja nije preporučljivo. Iako većinu vakcina ustvari smatramo sigurnima, cijepljenje gravidnih kuja se izbjegava jer su moguće štetne posljedice, a cijepljenje se može provesti i kasnije, odnosno prije graviditeta.Cijepljenje je ustvari unošenje uzročnika bolesti u organizam, pri čemu je taj uzročnik promijenjen tako da ne izazove bolest, ali provocira stvaranje imunosti.To se postiže na različite načine, na temelju kojih postoji osnovna podjela vakcina na tzv. "žive" i "mrtve". Potencijalno su opasnije "žive" vakcine jer sadrže živog uzročnika bolesti, kod kojeg su zadržana imunogena svojstva, a virulencija mu je oslabljena. "Mrtve", pak, vakcine su manje opasne i radi zaštite zdravlja kuje mogle bi se dati u drugoj polovici graviditeta, ovisno o procjeni rizika za zdravlje životinje. Idealno bi bilo vakcinirati kuju mjesec dana prije koncepcije jer će u tom slučaju titar antitijela biti najviši upravo u periodu gravidnosti, što omogućuje kvalitetnu opskrbu štenaca antitijelima preko kolostruma.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 10.12.2009.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Dobila sam danas na poklon štene od 1,5 mj. Mješanac je labradora i belgijskog ovčara. Maleni sad ima gliste, bio je veterinar i dao mu tableticu. Kakicu stalno čistim i provjeravam, pronašla sam ogromne mrtve gliste, taj dio mi je poznat i radi se o Toxocara canis. Sad me zanima je li se ličinke glisti zadržavaju na psećoj dlaci i koliko često trebam prati dekicu na kojoj spava? I mogu li se ličinke mogu prenijeti na čovjeka aerogenim putem? Unaprijed hvala, JelenaO: Ljudi se invadiraju psećom glistom (Toxocara canis) kada unesu peroralno njena jajašca koja se mogu nalaziti praktično svuda. Ukoliko su sa psećim fecesom izlučena i jaja parazita, nakon što se feces osuši, ona se mogu raširiti veoma lako. Najčešći način invadiranja ljudi je preko neopranih ruku.Neposredno nakon dospijevanja u vanjsku sredinu putem fecesa, jajašca nisu opasna, naime potrebno je nekoliko tjedana da embrioniraju, tj. da se u njima formiraju ličinke. Nakon ingestije jajašaca, u crijevima se oslobađaju ličinke koje mogu migrirati u unutrašnje organe te oko i mozak, iako najčešće sve prolazi bez uočljivih kliničkih znakova.Prenijeti jajašca mogu i muhe sa osušenog fecesa na površine koje nas okružuju, uključujući i hranu. Mala djeca se lako invadiraju igrajući se i stavljajući različite predmete, kao i kontaminirane ruke, u usta. Smatra se da u SAD-u godišnje od toksokaroze oboli oko 100.000 ljudi, od kojih oko 700 ostane bez vida zbog migracije ličinki u oko.Glavna mjera u prevenciji bolesti je neškodljivo uklanjanje psećeg izmeta, kao i edukacija vlasnika životinja. Parkovi u kojima se djeca igraju ne bi smjeli biti mjesta za izvođenje pasa, a također uklanjanje psećeg izmeta treba biti imperativ za svakog vlasnika psa. Pranje ruku prije i poslije igranja sa psom treba uvijek prakticirati.Treba spomenuti i da postoji mogućnost invazije ako se pojede nedovoljno termički obrađeno meso kunića, peradi i ovaca jer se u njihovom tijelu mogu nalaziti učahurene ličinke.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 10.12.2009.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Moj pas često dok jedem stoji pred stolom i želi da mu dam moje hrane. Kako ga odviknuti od toga? Koliko puta na dan treba šetati zapadnoškotski bijeli terijer?Hvala unaprijed,MariaO: Svojeg psa trebate izvoditi u šetnju što je više moguće. Primjerice, u Torinu u Italiji gradske vlasti su propisale da vlasnici pasa svoje ljubimce moraju izvoditi u šetnju najmanje tri puta dnevno.Međutim, ne postoji pravilo koje bi propisivalo učestalost tjelesnih aktivnosti kućnih ljubimaca. Općenito kažemo da to treba biti često, u skladu sa Vašim mogućnostima.Psi koji previše vremena borave u kući i koji se rijetko izvode, skloni su debljanju i razvoju specifičnih bolesti.Da biste Vašeg ljubimca naučili da u vrijeme kada Vi jedete bude podalje od stola, morate se držati nekoliko osnovnih principa u odgoju pasa.Prije svega je važna dosljednost i nepopustljivost. Zapovjedi koje mu izdajete moraju biti kratke i odlučne, bez povišenih tonova ili Vaših nervoznih reakcija, uvijek morate pokazati da ste Vi vođa, a on podređeni, to su situacije koje pas poznaje instinktivno.Zapovjed se uvijek izdaje tako da se prvo izgovara ime psa, a onda konkretna radnja, tj. zapovjed. Obično je potrebno ponoviti nekoliko puta da bi se postigao uspjeh. Nakon što pas izvrši zapovjed, treba slijediti nagrada u vidu poslastice, verbalno ga pohvalite, a možete ga i pogladiti. Nemojte psa nikako fizički kažnjavati jer cijeli postupak može biti uzaludan.Ukoliko niste sigurni da možete dobro obaviti proceduru odgoja Vašeg psa, kontaktirajte Vaše lokalno kinološko društvo, gdje Vam mogu dati informacije u vezi tečajeva i školovanja pasa.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 10.12.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam jedno pitanje u vezi moje kokerke (4,5 mjeseca). Svaki puta kad izađemo napolje, ona ima proljev, a kakica joj je uvijek normalna. Znači, izađemo napolje ujutru, kaki, kakica normalna, za nekih pola sata ili sat opet kaki i to samo malo i to bude proljev. To pratim i vidim da svaki dan bude isto. Poslije opet kad kaki bude sve ok. Do čega bi to moglo biti, je li može od zime i od toga što su joj mokre noge pa je malo više osjetljiva ili nešto drugo? Ona se normalno ponaša, igra, jede, sve najnormalnije. Samo me to sad počelo brinuti, postalo joj kao neka navika. Znači, to što pokaka bude skroz malo jer prije toga kaki normalno. Jede Royal i kuhano. AlisaO: Defekacija je složen refleksni akt kojim se feces izbacuje kroz anus iz organizma. Pod "normalnim" fecesom se podrazumijeva kompaktan feces svijetlo smeđe boje i u normalnim količinama.Njegova konzistencija, kao i učestalost ovisi o mnogim čimbenicima: količini i obliku hrane, količini vode unesene u organizam, stanju probavna sustava, samom metabolizmu ljubimca, klimatskim uvjetima,...Pražnjenje crijeva može biti poremećeno uslijed promjena u samim crijevima, živčanom sustavu, endokrinim poremećajima i poremećajima funkcije jetre, pankreasa i drugih dijelova probavnog sustava. Posljedično, i pražnjenje crijeva može biti ubrzano ili usporeno. Ubrzano pražnjenje crijeva ili proljev se rezultira učestalim izbacivanjem kašastog ili tekućeg izmeta. Proljev može biti akutni (naglo se pojavljuje i kratko traje) te kronični (traje dugo). Uzroci proljeva su mnogobrojni i raznovrsni, a nastaju uslijed dva osnovna poremećaja: ubrzanje crijevne peristaltike i pojačano lučenje tekućine u lumen crijeva.U svakom slučaju, moguće je da je kod Vaše ljubimice uzrok ovih problema u samoj starosti ljubimice te djelomičnom stresu uzrokovanom izlasku van, na hladnije i nepovoljnije klimatske uvjete. Naime, poznati su slučajevi da stres, uzbuđenje ili vježba mogu uzrokovati ubrzanu peristaltiku s posljedičnom mekšom stolicom.Međutim, poznato je da poremećaje u normalnoj pasaži hrane kroz crijeva te normalnom metabolizmu mogu uzrokovati i neprimjerena prehrana, otrovanja, nametnici, mikroorganizmi,...Iz gore navedenih razloga, kao i iz razloga što je Vaša ljubimica poprilično mlada te mu je potrebno osigurati što bolje uvjete za normalan rast i razvoj, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara te pregledom otklonite mogućnost različitih zdravstvenih poremećaja.Za to vrijeme, probajte osigurati svojoj ljubimici optimalnu prehranu, spriječiti je jedan sat prije i dva sata poslije jela da se uzbuđuje ili pojačano vježba te joj osigurajte veći broj obroka u manjim količinama na dnevnoj osnovi. Također, ako prelazite s jedne hrane na drugu hranu osigurajte određeni period (kroz 5-7 dana) postepenog privikavanja na novu hranu. Naime, na takav način ostvarujete važne preduvjete za normalnu probavu i optimalno zdravlje ljubimca.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 10.12.2009.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Da li štene zlatnog retrivera od 3 mjeseca smije biti vani na minus 10 stupnjeva? AnaO: Ljudi i psi nisu jednako osjetljivi na hladnoću, ali su im veoma slične manifestacije pri hladnoći. To je važno znati jer predstavlja kriterij za ocjenu kada i koliko možete sa psom biti vani na niskim temperaturama. Svaki vlasnik psa trebao bi znati kada je njegovom ljubimcu hladno, kao i koliko dugo će s njime boraviti u uvjetima niskih temperatura.Među psima postoje pasminske razlike u odnosu na otpornost prema hladnoći, a zlatni retriveri smatraju se relativno otpornom pasminom na hladnoću.Pseće krzno dobra je zaštita od hladnoće, međutim, drhtanje pa čak i cvokotanje zubima Vašeg ljubimca, znaci su da mu je hladno.Štene od tri mjeseca ima razvijen sustav za održavanje tjelesne temperature i po tome se ne razlikuje od odraslog psa. Važno je da izlasci na niske temperature nisu prenagli i naročito da pas ne bude mokar u takvim okolnostima.Nakon boravka vani, psa treba posušiti ako je mokar. Ako se radi o snježnim uvjetima, odabir zimskog kaputića može biti dobro rješenje. U dućanima Pet centra možete pronaći takve kaputiće različitih modela.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 09.12.2009.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Dobila sam kuče čija majka ima stafilodermiju, koju ne može izlečiti, ali problem je što ju je prenela na kuče, da li je tačno da se ne može izlečiti? I da li može da pređe sa psa na čoveka, pošto imam 3 male dece? U pitanju je aljaški malamut. Hvala unapred, JelenaO: Stafilodermija je infekcija kože bakterijama iz roda Staphylococcus, često ove infekcije zovemo i piodermijama. Stafilokokne bakterije su široko rasprostranjene i normalno ih nalazimo na koži, a u uvjetima smanjene otpornosti, zbog primjerice alergija, prisutnosti parazita, hormonskih disbalansa ili različitih drugih iritacija, dolazi do njihovog razmnožavanja i infekcije.Infekcija može biti površinska i duboka. Klinički znaci mogu biti različitog intenziteta, a uključuju crvena područja s manje ili više krasti, osip, opadanje dlake, pojavu gnojnih, manjih ili većih ulceracija, letargiju životinje i mršavljenje. Obično je najviše zahvaćeno područje trupa i abdomena. Ponekad se stanje zakomplicira jer psi budu alergični na stafilokoke, no na sreću to nije tako često.U liječenju bolesnih životinja važnu ulogu imaju predisponirajući faktori koji, ako nisu uklonjeni, veoma lako dovode do recidiva i pogoršanja bolesti. Ovisno o stanju bolesne životinje, terapija se provodi primjenom lokalnih i sistemskih pripravaka. Često je indicirano ošišati i obrijati dlaku na zahvaćenom području, osobito ako se radi o vlažnim promjenama. Različita adstringentna sredstva, sredstva koja sadrže benzoil peroksid, salicilnu kiselinu, antibakterijske kreme, protuupalni pripravci za lokalnu i sistemsku upotrebu koriste se ovisno o procjeni stanja. Primjena antibiotika je uobičajena i, za razliku od stafilokoknih infekcija u ljudi, gdje je velik problem razvoj bakterijske rezistencije, u životinja su stafilokoki još uvijek osjetljivi na antibiotike, ali je uputno napraviti antibiogram. U svakom slučaju, preporučuju se više doze kroz duži period.Vlasnici životinja moraju biti spremni na eventualno dugotrajnu, ponekad višemjesečnu terapiju, s različitim rezultatima ako je životinja imunodeficijentna .Uobičajeno, ipak, terapija daje rezultat.Prenošenje stafilokoknih bakterija sa životinja na ljude nema praktičnog značaja, prije svega zato što je kod ljudi najčešća bakterija Staph. Aureus, a kod životinja Staph. intermedius. Infekcije stafilokoknim bakterijama prenose se s pasa na ljude najčešće ugrizom.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 08.12.2009.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imamo malog štenca od 5 mj. Imao je problema s kožom, dosta se češao, veterinar mu je dao nekakvu injekciju i hranu Eukanuba Dermatosis, isključivo da ga hranimo s tom hranom. Budući da je ta hrana za odrasle pse, zanima da li ga možemo hraniti s njom i da li može imati kakvih problema s obzirom da je štenac? Unaprijed zahvaljujem, SanjaO: Bolesti kože kod naših kućnih ljubimaca nastaju iz više razloga, a preosjetljivosti (alergije) su najučestalije. Psi će biti skloniji alergijama ukoliko su i njegovi roditelji bili alergični na nešto, a postoji i pasminska predispozicija.Tako su alergije učestalije kod zlatnih retrivera, terijera (westi, boston terijer, skaj te škotski terijer), dalmatinera, šar-pei te shih-tzua.Simptomi se mogu pojaviti kod vrlo mladih pasa, mlađih od jedne godine, a isto tako se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi.Uzroci alergijskih reakcija na hranu su alergeni, tj. bjelančevine, primjerice iz kravljeg mlijeka, jaja, ribe, mesa peradi, govedine i pšeničnog brašna. U današnje vrijeme se često javljaju alergije i na konzerviranu hranu, tj. na neke konzervanse.Preosjetljivost na pojedine sastojke hrane manifestiraju se promjenama na koži i simptomima od strane probavnog sustava.Promjene na koži očituju se svrbežom, crvenilom kože i ožaricama (urtikarijama) ili ekcemom oko ušiju i očiju, po šapama, pod pazuhom i okolini anusa.Specifično je za alergiju na hranu da se svrbež javlja neovisno o godišnjem dobu.Ako životinja i dalje unosi alergen, tada na tim mjestima dolazi do zadebljanja kože i pojačane pigmentacije te sekundarnih bakterijskih infekcija.Promjene u probavnom sustavu mogu biti blaže, u smislu promjene konzistencije izmeta, ili teže, koje se očituju povraćanjem i sluzavim do vodenkasto-krvavim proljevom.Kako biste bili sigurni da se radi o preosjetljivosti na hranu, treba isključiti druge uzroke problema na koži, kao što su alergijski dermatitis na ubod buhe, upala analnih žlijezda, invazije crijevnim parazitima, kožne parazitarne ili gljivične infekcije (šuga, demodikoza, mikosporoza, trihofitoza) te atopični dermatitis...Atopija ili atopični dermatitis je kožni oblik alergijske reakcije u pasa. Nastaje kad preosjetljiv pas dođe u dodir s alergenima koji su česti u našoj i njihovoj okolini. Posljedično nastaje alergijska reakcija, koja se manifestira upalnim promjenama na koži i jakim svrbežom. Svrbež je ponekad toliko jak da se pas neprestano češe, a time pogoršava promjene nastale na koži.Alergijska reakcija je pretjerana reakcija organizma na alergene, kao što su pelud, trava, prašina, kućne grinje. To su većinom inhalacioni alergeni, a alergija na pelud i travu se javlja sezonski.Atopija se javlja kod svih pasmina pasa, a predispozicija je nasljedna. Prvi put se javlja kod mladih pasa, u dobi od 1 do 3 godine.Javlja se crvenilo i jak svrbež, pas se češe i gricka ispod pazuha i na trbuhu, što izaziva još jače crvenilo i sekundarne bakterijske infekcije. Neki psi neprestano ližu šape pa zbog sline dlaka na šapama mijenja boju te kod bijelih pasa ona postaje smećkasta.Terapija atopičnog dermatitisa se sastoji u davanju kortikosteroida kao lijekova s jakim protuupalnim djelovanjem, uz kombinaciju s antihistaminicima te terapije antibioticima zbog sekundarne bakterijske infekcije.U slučajevima kad veterinari posumnjaju na alergiju na hranu, obično preporučaju medicinsku hranu iz koje su izbačeni najčešći alergeni.Eukanubina Dermatosis FP dijetna hrana sadrži samo jedan izvor bjelančevina i jedan izvor ugljikohidrata i to ribu i krumpir za pse te janjetinu i ječam za mačke. Osim toga, sadrži optimalan omjer omega-6 i omega-3 masnih kiselina od 5:1, što pomaže oporavku kože i dlake te smanjuje nadraženost i svrbež. Eukanuba Veterinary Diets Dermatosis namijenjena je uklanjanju kožnih tegoba kod pasa i mačaka, dok istovremeno promiče cjelokupno zdravlje Vašeg ljubimca, stoga je Vaš veterinar može preporučiti kao dugoročni izvor zdrave prehrane. Preporučeno vrijeme upotrebe hrane za smanjenje netolerancije na hranu ili sastojke hrane je 3 do 8 tjedana. Ako se simptomimi povuku, može se koristiti neograničeno dugo. Sadrži visokokvalitetne bjelančevine životinjskog podrijetla koje održavaju mišićnu masu, podupiru imunitet te normalnu funkciju organa.Ovisno o dužini trajanja i težini bolesti, Vaš veterinar će preporučitu dužinu potrebnog prehrambenog tretmana tom hranom.Ako je utvrđeno da Vaš ljubimac mora izbjegavati određeni alergen, veterinar Vam može preporučiti i doživotno hranjenje psa s tom hranom.Potrebno je napomenuti da je, u slučaju preosjetljivosti na hranu, nužno izbjegavati davanje svih grickalica i poslastica.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti, a za sve ostalo konzultirajte Vašeg veterinara.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 08.12.2009.
Odgovara: Biljana Brzać, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam zlatnog retrivera koji je star 3 godine i ima izraslinu na repu pa me zanima da li to može bit nešto opasno ili je to nešto sasvim bezopasno? Da li ima suh nos veze sa zdravljem psa? Moj retriver ima stalno suh nos, dok moj drugi pas, rotvajler, ima stalno vlažan nos. Ima li to veze možda sa pasminom ili sa činjenicom da je retriver lovački pas ili je posrijedi sasvim drugo objašnjenje. Unaprijed hvala, KlaraO: Vlaga se proizvodi u lateralnim nosnim žlijezdama, a smatra se da je vlažna njuška kod životinje simptom dobrog zdravlja.U svakom slučaju, pasja njuška može biti mokra i hladna u jednom trenutku, a u drugom topla i suha, što je sasvim normalno.Promjene u teksturi (krastice, ljuštenje) i boji (gubitak pigmenta) trebao bi pregledati veterinar.Kod dugotrajne suhoće, ragade (raspucano nosno zrcalo), depigmentacije, krasta, šuge ili otvorene rane trebalo bi što prije početi s terapijom.Bolesna životinja, uz vrući i suhi nos, ima i druge simptome, kao što su primjerice latergija, smanjeni apetiti ili potpuni gubitak apetita, povraćanje, proljev.Ako nisu prisutni drugi simptomi, moguće je da se radi o dermatološkom problemu, kao što je npr. alergija i osjetljivost na plastiku kod životinja koje se hrane iz plastičnih posuda. U tom slučaju, upotreba posuda od nehrđajućeg čelika trebala bi ukloniti problem. Psi su također skloni opeklinama od sunca, pogotovo psi svijetlog krzna.Ljubimac koji boravi u grijanim prostorijama, također može imati suhu njušku, kao i psi koji su preboljeli neke od virusnih zaraznih bolesti, trajno mogu imati suhi nos.O izraslinama u pasa pisao je detaljno kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.
Biljana Brzać, dr. vet. med. | 07.12.2009.
Odgovara: Biljana Brzać, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam njemačkog ovčara starog 6 mjeseci i 10 dana, zanima me koliku količinu hrane treba dobiti, jede Royal Canin Maxi Junior 32. Hvala, JosipO: Njemači ovčar se ubraja u velike pasmine pasa, tj. težina odraslog psa iznosi 25-45 kg. Period rasta i razvoja kod njih traje oko 15-18 mjeseci. Stoga je potrebno za skladan i pravilan rast osigurati prehranu koja podmiruje velike zahtjeve organizma u razvoju.Štenci velike pasmine uvećaju svoju težinu 70-90 puta tijekom rasta pa im se treba omogućiti kontrolirani unos energije i umjerena količina masti u hrani.Probavni sustav štenaca velike pasmine posebno je osjetljiv pa takvog ljubimca treba hraniti visoko probavljivom hranom, zbog uravnotežene crijevne flore i pravilne pasaže sadržaja kroz crijeva.Rast i razvoj štenaca velike pasmine dijeli se u dvije faze. Prva faza traje do 5 mjeseci života, gdje imamo progresivan rast koštanog sustava i štenac dosegne 50% težine odraslog psa. Druga faza traje od 5 do 15 mjeseci života, gdje se povećava kapacitet probavnog sustava, razvija se mišićna masa i koštane strukture organizma.U drugoj fazi koristi se spomenuta Royal Canin Maxi Junior hrana, koja sadrži kompleks antioksidansa za izgradnju imunološkog sustava i sprječava rast patogenih mikroorganizama u crijevima. Osim toga, ova hrana sadrži kondroitin, koji izgrađuje hrskavicu i osigurava elastičnost, te glukozamin koji stimulira obnavljanje hrskavice. Na taj način je već u ranoj fazi rasta osigurana zaštita zglobova. Osim toga, Maxi junior hrana daje stabilnost probavnom sustavu, smanjuje rizik od pretrpavanja hranom, kontrolira unos kalcija i sprječava nakupljanje prekomjerne težine.Preporučena dnevna doza ove hrane za Vašeg ljubimca je oko 450 grama. Tu količinu možete podijeliti u 3 obroka.Posuda sa svježom vodom štencu mora uvijek biti dostupna.
Biljana Brzać, dr. vet. med. | 29.12.2009.