*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo maltezericu staru 2 godine (mini pasmina) koja lijepo napreduje, vesela je i razigrana. Sinoć smo primjetili da šepa na desnu stražnju nogu, ali nije davala nikakve znakove da ju boli ni kada smo je dodirivali, pa čak i dok smo je masirali, mislim da joj je godilo jer je dopustila. Do jutra je to prošlo i normalno je hodala. No, desio se novi problem. Prilikom igre dok je trčala po kući i odjednom je ostala bez zraka i počela se gušiti. Isplazila je jezik i stisla ga zubima uz glasno cviljenje i grčenje cijelog tijela. Oči su joj bile jako raširene i prestala je disati. Mislim da se više nisu čuli ni otkucaji srca. U trenutku sam ju stavila na tepih na bok i počela joj masirati srce, dok joj je suprug, jedva otvorivši usta jer su već bila ukočena,upuhivao zrak. Nakon par minuta došla je k sebi i počela disati. Moram napomenuti da sam čitala na vašim stranicama o epilepsiji i Lunna nije imala simptome koji se podudaraju sa navedenim, nije slinila, mokrila, a nije nakon svega bila dezorijentirana. Nastavila je nakon nekog vremena sa igrom. No, nešto kasnije kćer ju je odvela u dvorište u šetnju i nakon malo trčanja opet se desila ista stvar. Istim postupkom smo joj pomogli da prodiše. Nakon svega, dosta je mirna, no igra se, ali mi strašno strijepimo nad njom. Naime, primjetili smo da ako Lunna naglo pije ili brzo jede, pa čak i ako je naporna igra, jednostavno ne može udahnuti zrak kako treba, već se muči. I dok spava često puta zna hrkati. Molim da nam ukažete na neke stvari ili što nam je činiti i što bi to moglo biti. Brinemo se da nam tako ne umre. Molimo vas za pomoć.Hvala vam unaprijed, SandraO: Simptomi koje opisujete u Vaše ljubimice, najvjerojatnije upućuju na neki od težih poremećaja dišnog sustava i sustava cirkulacije krvi, s obzirom kako se, u pravilu, gotovo svi epileptički napadi događaju kada se životinja odmara, a ne kad je aktivna. Dispneja ili otežano disanje ponekad predstavlja ozbiljan znak da sa zdravljem nešto nije u redu, a iz razloga što dovodi do smanjene ili u potpunosti prekinute obskrbe stanica organizma kisikom.Uzroci otežanog disanja mogu biti zatajenje srca, teški slučajevi astme, alergijske reakcije, bronhitis, upala pluća, paraliza ili obstrukcija dušnika, otrovanja i mnoga druga stanja.Zatajivanje srca je zapravo skup simptoma što nastaju kao posljedica smanjene radne sposobnosti srca. Bolesno srce ne može u dijastoli primiti svu krv koja mu pritiče venama, a u sistoli je ne može istjerati iz svojih šupljina. Zbog toga se smanjuje udarni i minutni volumen srca pa opskrba organizma arterijskom krvlju nije više dostatna. Do koje je mjere smanjena radna sposobnost miokarda, ovisi da li će zatajenje srca biti relativno ili apsolutno. Apsolutno insuficijentno srce je teži stupanj zatajivanja od relativnog. Zatajivanje srca može biti primarno zbog bolesti srca i sekundarno kad ekstrakardijalne poremetnje krvotoka iscrpe postepeno rezervnu snagu prvobitno zdravog srca. Kao prvi znak zatajivanja srca javlja se tahikardija. Drugi značajan simptom je cijanoza sluznica i nepigmentirane kože. Kao posljedica staze u plućima se javlja dispnea, a kasnije se razvije i edem pluća. Ataksija, potištenost i gubitak svijesti su znakovi hipoksije i zapravo su predznak skore smrti. Među bolestima srca koje se očituju kliničkim zatajivanjem srca najčešće je upala srčanog mišića. Zatim, slijede bolesti endokarda i perikarda.O astmi u pasa pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Zatim, pojavu nagle slabosti i grčeva može se pripisati i hipoglikemiji, ali i hipokalcemiji. Hipoglikemija se definira kao nenormalno niska razina glukoze (šećera) u krvi. Kako mozak zahtijeva šećer za normalno funkcioniranje, a ima vrlo slabu sposobnost deponiranja šećera, prvi je organ zahvaćen kada se razina šećera u krvi spusti prenisko. Simptomi hipoglikemije uključuju slabost, letargiju, inkoordiniranost, napadaje, nervozu, tresenje. Tek u teškim slučajevima dolazi i do nesvjestice.Hipokalcemija predstavlja stanje snižene razine kalcija u krvi a uzrokuje prvenstveno probleme živčanog sustava. Razlikuje se od hipoglikemije što nakon konzumiranja glukoze simptomi nestaju. Kalcij nije samo izuzetno važan dio kosti, već je povezan s kontrakcijama sveg mišićnog tkiva u organizmu (skeletnih, glatke muskulature, srčani mišić), te sudjeluje u mnogim funkcijama u tijelu.S obzirom na navedeno, preporučujem Vam posjet veterinaru, koji će načiniti osnovne i po potrebi dodatne pretrage, kako bi na osnovu nalaza postavio dijagnozu te Vam preporučio odgovarajuću terapiju i njegu za Vašu Lunnu.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 04.01.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije dva dana kupila sam štene staro 2 mjeseca, mješanac chiuauae i pekinezera. Prvi dan je sve izgledalo uredu, ali drugog dan je počeo povraćati, da bi se odmah zatim pojavio i krvavi proljev. Ne znam o čemu se radi? Jučer smo ga vodili veterinaru i dobio je nekakve tri injekcije i infuziju. Meni se činilo da se radi o trovanju, ali veterinar nije ništa rekao. Danas je malo bolje, ali ne jede i samo gleda. Ne znam da li se radi o nekoj zaraznoj bolesti, s obzirom na djecu. Danas je stolica bila zelena, vjerojatno zbog lijekova. Zanima me kakve su Vaše prognoze za dajnji razvoj situacije? Danas ponovno ide na kontrolu, ali tako je slab da ga radije ne bih ni nosila. O čemu se radi i što da dalje poduzimamo? Pozdrav, MirjanaO: Prisutnost veće količine krvi u stolici šteneta upućuje na ozbiljnije poremetnje zdravlja. Klinički se ovo stanje naziva hematohezijom, a općenito upućuje na simptom značajnijih gastrointestinalnih poremetnji, no simptom je i u slučajevima poremetnji u zgrušavanju krvi.Uzroci pojave krvave stolice u štenadi su brojni: bakterijske infekcije s vrstama Clostridium i Salmonella, alergije na određene aditive iz hrane, emulgatore i masti, kontrakcije kolona uslijed traume ili upale, invazije crijevnim parazitima, prejedanje ili ingestija oštrih predmeta (kosti, plastika, igla i sl.), infekcija mikroorganizmom protozoom vrste Coccidia i Giardia, nagle promjene načina prehrane ili jedenje neadekvatne hrane, virusne infekcije poput parvoviroze i corona-virusnog proljeva,....Kako se najčešći uzroci krvave stolice uz prisutnost drugih teških simptoma pripisuju infekcijama, bilo bakterijske, virusne ili protozoarne etiologije, spomenut ću Vam ukratko karakteristike nekih od njih u nastavku.Najtipičnija bolest štenadi s manifestacijom simptoma od strane probavnog sustava je infekcija virusom parvoviroze. Simptomi ove bolesti se javljaju nakon inkubacije koja traje 7-10 dana. U ranom stadiju simptomi gotovo da i nisu uočljivi, a javlja se jedino blagi nedostatak energije i blagi gubitak apetita. No, ubrzo dolazi do jasnih simptoma dehidracije i neuhranjenosti. Jačina bolesti ovisi o dobi psa, prisutnosti majčinih protutijela, količini infektivnih virusnih čestica te pasmini pasa. Protiv ove bolesti ne postoji lijeka, a terapija se provodi simptomatski, nadoknadom elektrolita, održavanjem količine tjelesnih tekućina i održavanjem normalne tjelesne temperature. No, čak i ako se štene uspije oduprijeti inicijalnoj manifestaciji parvoviroze, postoji vrlo velik rizik kolapsa tijekom perioda oporavka.Infekcija protozoom Coccidia - najindikativniji je proljev zelenkaste boje (često s primjesama krvi). Najveću ulogu u pojavi ove bolesti ima stres. Ono što se uočava, čak i kod štenadi savršenog zdravlja, je kako nakon 7-10 dana od dolaska u novi dom obole od teškog proljeva. Za procjenu dobro može poslužiti i sljedeći podatak: ako se proljev javi u manje od 13 dana (inkubacija) nakon dolaska u novi dom, infekcija se počela razvijati prije dolaska. Kako se radi o mikroorganizmu koji je redoviti stanovnik crijevne flore i u lumenu crijeva se gotovo uvijek nalazi jedan manji broj istih, do njihova naglog razmnožavanja dolazi uslijed stresa, kao što je odbiće od sisanja, transport, promjena uvjeta okoline i sl. Najveći problem kod ovog oboljenja se javlja uslijed dehidracije, a koja je posljedica teškog proljeva povezanog i sa povraćanjem.Infekcija protozoom Giardia - može imati znatan utjecaj na zdravlje štenadi ukoliko su neuhranjeni i pod stresom, a infekciju prati jaki proljev s primjesama krvi i sluzi.Mogući razlog pojave probavnih problema leži u mogućnosti da je Vaše štene bilo u inkubaciji nekog od navedenih uzroka, pa je uslijed stresa koji je uzrokovala promjena načina življenja dovelo do manifestacije bolesti.Što se tiče Vaše sumnje na trovanje, napomenut ću neke karakteristike: najčešća trovanja u kućnih ljubimaca su otrovanja rodenticidima; najopasnije je ono kumarinskim derivatima, a moguća su i trovanja derivatom tioureje i cinkovim fosfidom. Mehanizam toksičnog djelovanja tih otrova zasniva se na sprečavanju djelovanja K vitamina u procesu zgrušavanja krvi. Također, oštećuju stijenku kapilara što se očituje krvarenjima na različitim mjestima. Za manifestaciju bolesti potrebno je nekoliko dana, jer je otrov kumulativan. Toksični učinak pojavljuje se tek nakon uzimanja određene doze otrova. Izuzetno, vrlo velike doze unesene u organizam odjednom, mogu uzrokovati akutno proširenje krvnih žila, pad krvnog tlaka te uginuće zbog hemodinamskog kolapsa. Smatra se kako psi pokazuju različitu osjetljivost, a otruju se već nakon jednokratne doze od 20 mg/kg. Trovanje se manifestira slabošću životinje, bljedilom vidljivih sluznica, krvarenjima po tijelu u obliku manjih ili većih hematoma po uškama, butovima, u okolici zglobova te po vidljivim sluznicama. Krvarenja su moguća i subkutano, u mišiću, ispod poplućnice i potrbušice, u plućima, u mozgu, tj. u svakom tkivu.Kako je dehidracija simptom koji vrlo brzo dovodi do disbalansa tjelesnih tekućina i time poremetnje homeostaze organizma, svakako je bitna redovita nadokanada tekućine. Ako Vam se čini da odlazak u veterinarsku ambulantu predstavlja veliki napor za Vaše štene, porazgovarajte sa Vašim veterinarom o mogućnosti hospitalizacije kako bi mu se omogućio brži oporavak i kako bi pić bio pod nadzorom 24 sata.Vaša briga za zdravlje djece je u svakom slučaju opravdana. Iako navedene bakterije i protozoe nisu tipične zoonoze, zajedničke su većini životinja i ljudi. Smanjite djeci kontakte s ljubimcem, vodite računa da dobro operu ruke svaki put nakon diranja šteneta, a prostor u kojemu štene boravi i po kojemu se kreće dezinficirajte primjerenim sredstvima. U trgovinama Pet centra možete pronaći dezinfekcijsko sredstvo u prašku "Ecocid" (Krka), koje se u određenom omjeru razređuje vodom, "Dezinfekcijsko sredstvo s mirisom citrusa i badema" (Amici e Felici) te već pripravljenu otopinu dezinficijensa u spreju "Capha Desclean" (Canina).
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 30.12.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo američkog stafordskog terijera starog 8 mjeseci, kupljenog iz poznate i štovane uzgajivačnice. Primjetili smo da je nekako ukočen, točnije prednje noge drži ukočeno i kad leži uvijek se teško diže i isteže prije ustajanja i onda dok se ne zagrije hoda kao patka, s jedne noge na drugu, prednje noge drži ravno i ne savija ih (u zglobu dok hoda) uopće, kao da ima upalu mišića pa ga bole noge. Je li to nešto zabrinjavajuće ili je to sasvim normalno kod ove pasmine? Tako hoda već duže vrijeme, a naglo se razvio - ima 8 mjeseci i visok je 52 cm, a težak 25 kg i ima vidljivo razvijene mišiće, takav je genetski, široka prsa i ramena. Ništa ga pretjerano ne umaramo, normalne šetnje svaki dan. A kada dugo leži, onda počnecviliti kad bi išao piti vode, kao da mu se teško ustati pa nam želi nešto reći. I svaki put tako. Je li moguće da ga nešto boli, zglobovi možda? Počeli smo mu davati glukozamin sulfat i mislimo mu davati i gag tablete. Hvala na odgovoru, JelenaO: Općenito se može reći kako su uzroci problema sa kretanjem u štenaca različite etiologije te se, kao uzroke, mogu izdvojiti: problemi sa živčanim sustavom, problemi sa drugim sustavom organa u tijelu koje imaju utjecaja na funkcioniranje živaca ili funkcije mozga, slabost (mnogo mogućih uzroka, kao što je anemija, nedostatak hrane ili tekućine), ortopedski problemi (problemi sa kostima i zglobovima), nasljedne bolesti te problemi mišićnog sustava.Međutim, najčešće se pojavljuju problemi s kretanjem kao posljedica bolesti lokomotornog sustava. Ovdje bi trebalo navesti različite patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. U mladih pasa je česta pojava i rahitisa, a to je poremećaj metabolizma kalcija i fosfora pri kojem dolazi do nedovoljnog odlaganja mineralnih soli u koštano tkivo organizma u rastu.Također, često se pojavljuje i panostitis. To je bolest mladih pasa koji intenzivno rastu (najčešće se javlja u njemačkih ovčara i kod pasa u tipu križanaca njemačkih ovčara). To je zapravo upala cjevastih kostiju nogu.Od drugih bolesti, mogle bi se spomenuti displazija kukova te različite traume, upale, ozljede,...Kao što je vidljivo iz svega rečenog, gotovo su nebrojeni mogući uzroci opisanog stanja, te je nužno provesti cjeloviti dijagnostički postupak, kako da bi se utvrdilo o čemu se točno radi kod Vašeg štenca.Stoga Vam savjetujem da potražite i mišljenje meritorne osobe, kako bi se postavila točna dijagnoza te, na temelju dijagnoze, eventualna terapija. Također, možete se obratiti i na Kliniku za Kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta, gdje raspolažu stručnim osobljem za ovu problematiku, a tako i primjerenom tehnologijom u svrhu ranog otkrivanja te prikladnog liječenja uzroka hromosti kod pasa.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 30.12.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezericu staru 4 godine i tešku 3 kg, koja ima velike probleme straha od grmljavine i pucanja petardi. Trese se, dahće, sakriva se i pogled joj je užasnut. I to traje i traje. Sve sam pokušala i ništa. Kupila sam feromone i uključivala ih u utičnicu, opet ništa. Problem je i kad ostaje sama doma, urla, plače i izgrebe cijeli zid. A nemam druge mogućnosti da je ne ostavljam samu. Kada je grmilo, dala sam joj na svoju ruku normabel od 2 mmg i bilo joj je bolje. Da li joj mogu to davati, koliko često i je li postoji nešto na biljnoj bazi za pse?Unaprijed zahvaljujem,EtaO: U svijetu životinja strah predstavlja normalnu reakciju na prijeteće situacije ili odbojne stimulanse, a sve u svrhu zaštite životinje od boli.Prestrašeni pas se može ukočiti, dahtati, tresti se, prekomjerno sliniti, pokušati pobjeći, sakriti se ili lajati na zvuk koji kod njega izaziva strah. U teškim slučajevima straha dolazi i do ozljeđivanja kod pokušaja bijega, bježanja dalje od izvora zvuka,...U gore navedenim situacijama potrebno je osigurati sigurnu atmosferu svom ljubimcu, odnosno stvoriti sve preduvjete kako bi se ljubimac što sigurnije osjećao. Naravno, idealno bi bilo provesti dotične trenutke s ljubimcem te mu na takav način dati dozu sigurnosti. Također, u određenim težim situacijama potrebno je posegnuti i za različitim preparatima, koji se nalaze danas na tržištu, a svrha im je da umanje kod ljubimca pojačane podražaje na stresne situacije.Tako, u našoj ponudi se nalazi npr. Canina Petvital Bachova cvjetna terapija, u obliku kuglica. Njihov sastav je aspen, crvenolisna šljiva, obična sunčanica, mimulus,... U ovakvom obliku, granulice se otope u vodi ili daju u hrani kako bi se sanirale situacije duševnih kriza ljubimaca.Također, na tržištu postoje i drugi preparati u obliku tableta ili pasti koji se ljubimcima mogu prepisati u prevladavanju kratkotrajnih strahova.O izboru najprikladnijeg preparata za Vašeg ljubimca, kao i o načinu primjene istoga, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru. Naime, isti će biti u mogućnosti, a sve prema zdravstvenom kartonu ljubimca, savjetovati Vas te Vam odgovoriti na pitanja.Što se tiče grmljavine, psi obično imaju strah od glasnih zvukova koji se obično očituje bježanjem, preplašenim pogledom, zavlačenjem u sigurno skrovište. Ako pas laje na grmljavinu ili pak neki drugi iznenadan i glasan zvuk, može se raditi o obrambenom lajanju (to mu se ne sviđa i to pokušava otjerati). Ovakav problem rješava se zvukom grmljavine koji nije glasan i postupnim pojačavanjem istog. Granica do koje možete ići je početak lajanja Vašeg ljubimca. Tada stišate zvuk i ponovno pokušate kasnije, s manjom razlikom u glasnoći. Ovo je dobro raditi prilikom hranjenja psa jer će se tako naučiti ignorirati zvuk i jesti svoju hranu. Postupno se nelagoda od grmljavine gubi u psa te on ove situacije podnosi u skladu sa željenim ponašanjem.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 30.12.2009.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam pasića starog 6 mj. koji je doživio saobraćajnu nesreću, naime zadnje dvije nožice su mu završile pod kotačima automobila. Jedna nožica se dobro oporavila, ali druga je bila prignječena pa je izvršena operacija. Kost je sada dobra, međutim koža nikako ne zacijeljuje. Upotrebljavale su su antibiotske masti, injekcije, flasteri za zacjeljivanje, ništa ne pomaže i dalje joj je otvorena kost, a kod dodira prokrvari. Radi se o malom pinču. Inače, nožicu čvrsto drži skupljenu uz tjelo. Molimo Vas da nam pomognete savjetom pa da se i ovaj pasić veseli i skače zajedno s nama. Unaprijed vam se zahvaljujemo.Srdačan pozdrav, SlavicaO: O zaraštavanju rana pisala je kolegica Danijela Biban, dr.vet. med. ovdje.U nastavku navodim moguće smetnje u zaraštavanju rane.Hiperplazija granulacionog tkiva u samoj rani "- to se događa najčešće na ekstremitetima u velikih životinja u području zglobova jer tu nema mira rane. Također, djeluju i vanjski čimbenici ako nismo ranu zaštitili od lizanja, a moguće su i greške u liječenju kao, npr. primjena nadražujućih sredstava. Liječi se odstranjenjem viška granulacionog tkiva i stavljanjem povoja na pritisak koji će spriječiti bujanje viška tkiva.Hipolazija granulacionog tkiva javlja se i s nedostatkom epitelizacije pa su rubovi rane utisnuti prema dnu rane. Tjednima nema zaraštavanja i rana prelazi u ulcus (čir). Uzroci su obično opće smetnje (avitaminoza, starost, iscrpljenost i slabost organizma) pa prvenstveno je potrebno popraviti opće stanje organizma. Lokalno povećavamo hiperemiju različitim sredstvima.Nepotpuna epitelizacija se javlja kada su uzroci u samoj rani pa je liječenje lokalno i često je moguća greška da se ne prepozna epitelno tkivo (blijedo plavi rub na rani koji je lako odnijeti tamponom ukoliko se ne pazi).Vi možete poboljšati stanje organizma Calo-pet pastom koja sadrži vitamine, minerale i proteine, Canivita tonikom od Canine (multivitaminski tonik s 12 vitamina) i Agisan Biokondikan, koji osim što potiče održavanje kondicije, poboljšava i funkciju kože i dlake. Detaljnije o preparatima za bolje zaraštavanje rana pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.O ranama koje teže zaraštaju pisao je i kolega Franjo Hrgota, dr.vet.med. ovdje.Za daljnju obradu rane obratite se Vašem veterinaru ili klinici za kirirgiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 11.01.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas za pomoć. Imam kujicu staru 7 god. Prije mjesec dana imala upalu mjehura. Prepostavljam, ali nismo radili nikakve pretrage, samo smo kod veterinara dobili antibiotike. Već nekoliko dana ne jede svoju hranu (Mini Adult Hill's), ali mi joj dajemo rižu i pileće meso i to slasno pojede. Jako puno pije i često mokri. Jutros se pomokrila i primjetili smo krv. Molim Vas, nismo u mogućnosti doći do veterinara od ponedjeljka, da li nam možete dati savjet kako da joj olakšamo do ponedjeljka jer smo čuli nekoliko savjeta (tablete protiv bolova, čajevi...). Zahvaljujem unaprijed,LeaO: Promjene normalnih mokraćnih funkcija psa glede količine, boje ili konzistencije mokraće, upućuju na trenutni veterinarski pregled jer mogu ukazivati na ozbiljne bolesti, od kojih neke mogu ugroziti život.O uzrocima učestalog mokrenja i pojave krvi u mokraći pisala sam ovdje.Terapija bolesnog stanja prvenstveno ovisi o dijagnozi. Ukoliko se radi o upali, Vaš će Vam veterinar po pregledu preporučiti antibiotik.Akutna se upala liječi obično 7 do 10 dana dok je za kroničnu upalu ponekad potrebno i 4 do 6 tjedana. Obavezno bi trebalo napraviti kontrolnu pretragu prije prekida terapije. Dok traje liječenje, preporučljivo je ljubimca hraniti medicinskom hranom Hill`s "c/d" ili Royal Canin "Urinary" u konzervama i suhom obliku koje zakiseljuju i razrijeđuju urin i na taj način pomažu u borbi protiv bakterija. Do odlaska veterinaru, kujici možete ponuditi jedino Uvin čaj, koji je snažni diuretik te stoga ima mehaničko djelovanje na izbacivanje bakterija van mokraćnog sustava. Imajte na umu, kako bi čaj bio učinkovit, kujica bi trebala popiti minimalno 500 ml čaja tijekom dana.Što se tiče Vašeg navoda kako Vam kujica odbija suhu hranu, moram napomenuti slijedeće: neki su psi jednostavno izbirljivi a osim toga lakše im je prožvakati obrok meke hrane nego dehidrat. Također, psi općenito vole teksturu meke hrane u usnoj šupljini, a vođeni mirisom, kuhana hrana neminovno prednjači pred čak i konzerviranom hranom. Psi su, kao i sva živa bića, različitog karaktera i svaki je individua za sebe. Možete je postepeno naviknuti ponovno na suhu hranu, kombinirajući je s kuhanom ili konzerviranom. Uz to je bitno da se suha hrana namoči običnom vodom. S vremenom, smanjivat ćete udio mekane hrane i količinu vode kako bi dehidrirana hrana bila sve suhija. Kroz period od otprilike dva tjedna u potpunosti biste mogli ponuditi dehidriranu hranu. Činjenica je da psi općenito više vole mekanu hranu pa je za prelazak na dehidriranu hranu ponekad potrebno i dulje vremena. No, nemojte odustati, Vi kao vlasnik određujete na koji način će se pas hraniti.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 11.01.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me kako funkcionira mikročipiranje pasa u drzavama EU. Svog psa namjeravam dobiti u 5. mjesecu ove godine iz Nizozemske. Ukoliko znate, molila bih da mi kažete da li postoji zakon koji u Nizozemskoj obavezuje mikročipiranje psa odmah nakon sto se pas rodi, kao naprimjer u Hrvatskoj, ili sam to obavezna učiniti kada pas dođe u Hrvatsku. Unaprijed hvala, TonkaO: Među svim članicama Europske Unije, od sredine 2004. godine, vrijede odredbe o kretanju kućnih ljubimca. Prema tim odredbama, kretanje pasa, mačaka i lasica, se provodi na takav način da ljubimci moraju biti identificirani. U Nizozemskoj, najčešći način identifikacije životinja je pomoću mikročipa (elektroničkog transpondera), koji se postavlja na predodređeno mjesto pod kožom. Mikročip postavlja ovlašteni veterinar.Također, ovlašteni veterinar mora životinje cijepiti protiv bjesnoće te isto evidentirati u EU putovnici ljubimca. Smatra se da je ljubimac spreman za putovanja po isteku 21. dana po završenom vakcinacijskom protokolu.Prilikom kretanja ljubimaca između zemalja članica EU, potrebno je da iste prati EU putovnica. EU putovnica predstavlja putnu ispravu ljubimca u kojoj su pohranjeni svi podaci, kao što su identifikacijska oznaka životinje, podaci o vlasniku, te potvrda o datumu i vrsti cjepiva protiv bjesnoće. Također, u EU putovnici za kućne ljubimce nadležno tijelo zemlje od kuda ljubimac dolazi potvrđuje da je životinja zdrava i da ne pokazuje sumnju na zarazne bolesti koje su obvezne prijavljivanju te da ne potječe iz područja u kojima vladaju zarazne bolesti koje se tom vrstom životinja mogu prenositi.U Nizozemskoj, EU putovnicu izdaje Kraljevsko Nizozemsko veterinarsko udruženje te njihovi područni uredi. Takve putovnice su priznate od strane nizozemskog Ministarstva poljoprivrede, prirode i kvalitete hrane.Više o putovanju u zemlje EU možete saznati i u odgovoru kolegice Tanje Krulc, dr. vet. med. ovdje.Također, savjetujem Vam da provjerite informacije i na adresi Ambasade Kraljevine Nizozemske, Medveščak 56, Zagreb, tel. 01/4642 200.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 08.01.2010.
Odgovara: Biljana Brzać, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pudlicu staru 2 godine. Na dva mjesat mu se promijenila boja dlake (kod prednje i zadnje noge),a s desne strane kod rebara mu opada dlaka. Moram napomenuti da je to kućni pas i da ima svakodnevnu higijenu. Isto tako, ima sralno problema sa žlijezdama te ga jednom mjesečno vodim kod veterinara. Po njegovom ponašanju se ništa ne vidi, inače je jako razigran i veseo. Vodila sam ga kod veterinara i nije znao što mu je to. Dao mi je samo nekakav šampon da mu svaka 3 dana ispremem s tim. Ima još jedan problem, kad ga češljam cijeli se peruta. Lijepo vas molim da mi date savjet šta da radim.Unaprijed hvala, IvanaO: Uzrok ispadanja dlake kod životinje može nastati zbog upalnih stanja kože ili dermatitisa, invazije parazitima, buhama, gljivičnim infekcijama, zbog stresa, pada imuniteta, deficitarne prehrane (manjak biotina, vitamina B kompleksa i cinka), hormonalne ili metaboličke bolesti ili alergijske reakcije.Pošto pudlama ne otpada dlaka, veterinar bi trebao napraviti dijagnostičku pretragu, kako bi se utvrdilo da li se radi o organskoj bolesti ili o deficitu nekih elemenata u organizmu.Uglavnom je riječ o manjku bjelančevina i aminokiselina, zbog čega nastaje lomljiva, krkha, depigmentirana dlaka koja lako ispada. Manjak minerala, posebice cinka, uzrokuje gubitak dlake i gubitak pigmentacije dlake (achromotrichia). Poznato je da neki psi imaju predispoziciju za dermatitis uzrokovan manjkom cinka. Također, manjak joda zbog poremećenog metabolizma štitnjače može uzrokovati mjestimični gubitak dlake. Nadalje, manjak vitamina (vitamina A i biotina) karakteriziran je suhom, prhutavom kožom, gubitkom dlake i dlakom bez sjaja s mjestimičnim alopecijama.Za početak biste trebali promijeniti prehranu Vašeg ljubimca, ali svakako u suglasnosti i pod nadzorom Vašeg veterinara.Ljubimca biste trebali hraniti antialergijskom hranom, kako biste eliminirali sve alergene (primjerice, takvu hranu proizvode Royal Canin, Hill's, Eukanuba), uz dodatak vitaminsko-mineralnih pripravaka. Iz ponude Pet centra izdvojila bih, primjerice, preparate proizvođača Beaphar: Laveta i Carnitine kapi (daju se kod ispadanja dlake i perutanja kože), Vitamic Cal prah (multivitaminski pripravak), Top 10 tablete (kombinacija vitamina, minerala i L-karnitina), zatim Petvital Biotin forte (prašak i tablete) te Vetoquinol Dermanorm (kapsule i ulje za poboljšanje općeg stanja kože i dlačnog pokrivača). Da bi se pokazali vidljivi rezultati, antialergijsku hranu biste trebali davati ljubimcu minimalno 3 mjeseca, a vitaminsko-mineralne pripravke 6-7 tjedana.Za dodatne pretrage posavjetujte se s Vašim veterinarom.
Biljana Brzać, dr. vet. med. | 08.01.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku boksera staru 8 mjeseci i do skoro smo je hranili sa Purina Pro Plan hranom za štence. Po savjetu veterinara postepeno smo joj promijenili hranu na Royal Canin i od tad se prekomjerno linja. Ista stvar nam se dogodila kad su nam cuku čuvali roditelji pa su joj dali neku Friskies hranu. Da li je ovo normalna reakcija na promjenu hrane te da li da nastavimo sa ishranom putem Royal Canina ili da joj vratimo Pro Plan? Također, zamolio bih Vas za Vaše mišljenje po pitanju da li je Pro Plan lošija hrana od Royal Canina te s obzirom da joj ta hrana u potpunosti odgovara koliko je pametno zbog dugoročnog zdravlja psa koristiti Pro Plan? Unaprijed Vam se zahvaljujem na odgovoru, DejanO: Purina Pro Plan hrane za pse i Royal Canin hrane za pse pripadaju superpremium hranama. Dakle, po kvaliteti su i jedna i druga hrana unutar istog ranga te je teško utvrditi koja je kvalitetnija.Superpremium hrane su izbalansirane i prilagođene prema dobi, veličini, aktivnosti te specijalnim potrebama pojedinih pasmina pasa. One su proizvedene od pomno biranih sastojaka te kao takve u potpunosti zadovoljavaju dnevne potrebe psa za hranjivim tvarima. Više informacija o superpremium hranama možete saznati i ovdje.U određenim slučajevima, ljubimci mogu razviti različite preosjetljivosti, kako na hranu tako i na neke od sastojaka hrane. U tim slučajevima, može doći i do pojave različitih problema s kožom i dlakom, kao što je perutanje i pojačano linjanje. Iz tog razloga, kao i zbog njihove izbirljivosti, neki uzgajivači savjetuju korištenje hrana jednog proizvođača, a drugi drugog. Međutim, svi se slažu da bi promjene hrana između različitih proizvođača trebalo smanjiti na minimum i na takav način reducirati pojavu eventualnih poremećaja.Stoga, možete se vratiti na hranu od prije, hranu koja se dobra pokazala kod Vašeg ljubimca. Naravno, ako se problemi nastave pojavljivati i nakon nekoliko tjedana od prelaska na "novu" hranu, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara koji će biti u mogućnosti točno utvrditi podrijetlo problema te Vas dalje, u skladu s dijagnozom, savjetovati. Korisne informacije o prekomjernom linjanju, njegovim uzrocima, kao i metodama rješavanja problema, možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr.vet.med. ovdje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 15.01.2010.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Poštovani, ljeti često idemo brodom na višednevne izlete. Koju pasminu nam možete preporučiti? Sviđa nam se mops i francuski buldog.Unaprijed hvala! LucijaO: Sve pasmine poput mopsa, buldoga i boksera, zbog svoje "skraćene" ili "tupaste" njuškice podložne su toplotnom udaru. No, da Vas ne uplašimo na početku, obje željene pasmine su vrlo odane svojim vlasnicima i smatarju se ravnopravnim članom obitelji te je vrlo pohvalno što imate namjeru budućeg psa voditi sa sobom na izlete.Vrućina, tj. toplina je jedan od ozbiljnijih stresnih faktora okoline te kod pasa izaziva pad apetita, usporen rast, slabiju reprodukciju i smanjene radne sposobnosti.Ljeti se ova pojava češće javlja, ustvari dolazi do zagrijavanja tjelesne tekućine ili hyperthermie, a uzrok može biti i jak rad mišića (tjelesni napor prilikom vježbanja, lova i slično), fizička kondicija, jačina gustoće krznenog pokrivača psa, okolni faktori (vlažnost i ventilacija).Toplotni udar prate tri tipične pojave: srčani udar, grč ili spazma mišića (više se javlja kod radnih pasa) i iznurenost. Da biste spriječili mogući razvoj toplotnog udara bitno je psa aklimatizirati na trenutne uvjete (ljetne vrućine, temperatura mora...), a period prilagodbe traje 7-9 dana do tri tjedna. Za vrijeme vrućina treba paziti da pas ima dovoljno hladne vode i da je prostor u kojem obitava dosta ventiliran. Ponašanje psa također utječe na razvoj toplotnog udara, autonomni nervni sistem kontrolira širenje i sužavanje krvnih žilica blizu kože. Ako je pas ekscitiran (uzbuđen, iznerviran) krvne žilice u koži su stisnute, nema odavanje topline tijela i raste temperatura u mozgu. Pretjerana težina također pogoduje razvoju toplotnog udara. Ako pas stoji nakon određenog napora u toplom okruženju, to je povoljan znak dobrog kondicionog stanja, a u ovom stojećem položaju lakše će ohladiti tijelo (strujanje zraka po većoj površini tijela, nego kada je u ležećem stavu).Bez obzira koju pasminu odabrali, tijekom ljeta morate obratiti pažnju na svog psa da biste pravodobno uočili promijenjeno ponašanje te spriječili toplotni udar. Ne zaboravite da skakanje prezagrijanog tijela u more može biti pogubno za psa zbog zastoja rada srca zbog temperaturne razlike zraka i mora. Većina vlasnika za vrijeme ljeta stavlja mokre ručnike na vrat svoga psa da bi mu omogućili hlađenje tijela, a psi to vrlo rado nose i podnose.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 14.01.2010.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prije tjedan dana dobila sam malog ovnolikog kunića, no moj pas (mješanac maltezera i crne pudle, star 11 godina) počeo se čudno ponašati. Hranu nosi na tepih i zatim se valja u nju te ju odmah pojede, cvili na kunića i čim mu se priđe počne se kesiti i dođe čak do griženja ukućana. Ne da se češljati i postao je agresivan. Treba napomenuti da je posljednjih 5 godina često boravio sam. Je li uzrok njegovog ponašanja kunić? Unaprijed hvala na odgovoru.Zahvaljuje Vam se cijela obiteljO: Iako je fizički jak i obdaren izvanrednim osjetilima, pas je uvijek i potpuno djetinjasto biće. Jedan od najočitijih osjećaja pasa je ljubomora. Pogotovo kada se u kući, gdje je oduvijek bio mažen pas, pojavi nova životinja. Ako bi životinja pokazala da pati zbog rivala, trebat će kontrolirati njegove reakcije i njegov odnos prema novom ljubimcu te ga nikada ne ostavljati na samo s njim. S druge strane, trebat će postupati s njim s ljubavlju na koju je naučen i to ne mijenjati.Donoseći granulice na pod i valjajući se po njima on traži Vašu pažnju. Grizući daje Vam do znanja da se ne slaže sa novonastalom situacijom.Ljubomora u pasa javlja se najčešće kada pas koji je do sada bio u središtu pažnje iz nekog razloga to više nije. Da bismo spriječili pojavu ljubomore ili ako je pas već iskazuje, moramo osigurati dovoljno vremena i pažnje za našeg ljubimca. Ono što nam je činiti je da održimo dnevnu rutinu psa. Ljubomora dolazi zbog straha da će pas izgubiti svoje mjesto u životu svog vlasnika. Znači hranjenje, šetnja, maženje treba uvijek biti isto kako je i do sada bilo. Zatim, treba mu pružiti malo dodatne pažnje.Vaš pas pokušava preuzeti nadzor nad situacijom. Ukoliko pokazuje agresiju prema kuniću ili Vama, treba ga podsjetiti da ste ipak Vi još uvijek onaj glavni u hijerarhiji.Potrebno ga je postepeno upoznati sa kunićem. Nemojte kunića odmah pustiti da se slobodno kreće jer će to za psa biti upad na njegov teritorij. Prvih par dana držite ih odvojeno. Uvijek kada se družite s kunićem, ukoliko pas reži, treba ga prekoriti glasnim "ne". Zatim, kada je pas dobar prema kuniću, treba ga za to pohvaliti i nagraditi.Dajte im vremena da se naviknu jedno na drugo. Uglavnom se brzo naviknu i onda možete uživati u oba dva ljubimca. Treba samo paziti da se psu poklanja jednako pažnje kao i prije, i nikako ne manje nego kuniću, pa će vjerojatno ubrzo postati i prijatelji.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 13.01.2010.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam štene srednjeazijskog ovčara, staro dva i pol mjeseca i hranim ga Pro Plan Purina hranom za robusne štence. Dajem mu četiri obroka dnevno, ujutro jedan mesni obrok i tri u granulama. Interesuje me, u odnosu na tabelu sa kese Pro Plan hrane, koliko treba da odbijem u gramaži zbog ovog mesnog obroka? Hvala, ZoranO: Vlasnici pasa u pravilu imaju dvije opcije kada odlučuju sa čime će hraniti svoje ljubimce: mogu kod kuće pripremati obroke ili kupiti gotovu hranu za pse. Danas većina vlasnika hrani svoje ljubimce kupovnom hranom. Prije polovice 19. stoljeća nije postojala gotova hrana za pse i mačke. Hranili su ih ostacima sa stola ili obroka pripravljenog od hrane koja je njima ostala.Prva komercijalna pseća hrana je bila u obliku keksa proizvedena u Engleskoj. Vrlo se malo znalo o nutritivnim vrijednostima pa se radila ista hrana i za pse i za mačke. No, sve se više istraživalo i dolazilo do spoznaja o različitim nutritivnim potrebama, tako da je, ne samo napravljena hrana posebno za pse i za mačke, već se danas radi i za različite stadije života, fiziološka stanja te zdravstvene probleme.Ukoliko se vlasnik ipak odluči sam pripravljati ljubimcu hranu, mora biti siguran da je obrok kompletan i izblansiran.Meso je prvi izvor bjelančevina u hrani. Organizam pretvara aminokiseline kako mu odgovara, ali ima ih i koje nije u stanju stvoriti iz drugih. To su esencijalne aminokiseline i neki su dijelovi mesa bogatiji njima, a neki ne. U meso pripadaju i iznutrice. Meso se najčešće termički obrađuje i tako gubi većinu vitamina, bjelančevine se mijenjaju, a gube se i neki minerali, u vodi od kuhanja i pjeni. Najkvalitetnija je sirova hrana, ali tu, naročito u iznutricama postoji mnogo opasnosti (paraziti, Aujetzkijeva bolest..).Savjetujem Vam da hranite psa po tablici na gotovoj hrani koja je izbalansiran za starost i pasminu psa, a kao povremeni dodatak mu slobodno dajte kuhanu piletinu, govedinu, junetinu, teletinu, ribu, sve osim svinjetine. To će mu biti ukusna poslastica, a zbog zdravlja mu slobodno dajte i sve fermentirane mliječne proizvode, kuhanu mrkvu, rižu, palentu, zobene pahuljice...Prema tablici Pro Planove hrane Puppy Large Robust (za štence velikih pasmina), za štene koje ima 2,5 mjeseca "- uzimajući u obzir činjenicu da srednjeazijski ovčari kada odrastu teže 55 do 65 kilograma "- propisana dnevna količina za psa koji će težiti 45 do 60 kilograma je 140 do 390 grama dnevno, a za psa koji će težiti kada odraste 60 do 70 kilograma dnevna doza je 170 do 470 grama.Po tome vidite da je i ta preporučena dnevna količina dehidrirane hrane fleksibilna pa je možete i kombinirati sa mesnim obrokom.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 13.01.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li je normalno da se štene šnaucera od 4 mj. boji drugih pasa, a pomalo i ljudi? BerislavO: U svijetu životinja strah predstavlja normalnu reakciju na prijeteće situacije ili odbojne stimulanse, a sve u svrhu zaštite životinje od boli. Međutim, da bi se ljubimci prestrašili, nije nužno da imaju loša iskustva. Naime, poznato je da su psi, koji nisu imali priliku za pravilnu socijalizaciju s ljudima i drugim životinjama, skloniji pojavi straha i svih problema u ponašanju koji su povezani sa strahom. Stoga, od samih početaka života ljubimaca važna je socijalizacija.Naravno, kod štenaca je osjećaj straha još izraženiji, odnosno do ovih poremećaja može još lakše doći.Prestrašeni pas se može ukočiti, dahtati, tresti se, prekomjerno sliniti, pokušati pobjeći, sakriti se ili lajati na zvuk koji kod njega izaziva strah. U teškim slučajevima straha dolazi i do ozljeđivanja kod pokušaja bijega, bježanja dalje od izvora zvuka,...Više o socijalizaciji štenaca te njenoj važnosti možete saznati ovdje i ovdje.Također, korisne informacije o socijalizaciji ljubimaca te prevladavanju poremećaja u ponašanju uzrokovanih greškama u socijalizaciji možete saznati i od djelatnika u različitim školama za odgoj i školovanje pasa.Za to vrijeme probajte osigurati svom ljubimcu što sigurniju atmosferu te ga postepeno izlažite "kontroliranim" stresnim situacijama. Na takav način ga možete postepeno prilagoditi i socijalizirati. Naravno, ne zaboravite i poslastice i pohvale.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 13.01.2010.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanca vučjaka i boserona starog 13 mjeseci i samo preko noći i ujutro mi zna povraćati slinu i želučanu kiselinu. To radi jako često, otprilike svaki drugi dan. Inače, desi mu se tu i tamo da nakon što pojede povrati i to. Inače pas ne slini. Jede sve što mu se da. Redovito ga izvodim van. Zanima me zašto se to dešava. BoboO: Povraćanje često prati razna oboljenja u pasa. Mesožderi povraćaju češće od drugih vrsta životinja pa učestalo povraćanje znači bolesno stanje. Povraćanje se može javiti i kao popratni simptom nekih drugih bolesti (zatajenja bubrega ili jetre, kod piometre, pankreatitisa, Addisonove bolesti, trovanja, ketoacidoze i sl.). Povraćanje je u pasa uglavnom posljedica bolesti probavnog sustava, a povraćanje žute sluzi najčešće upućuje da se radi o gastritisu.Gastritis može biti akutan ili kroničnog toka, s akutnim napadajima. Prati ga povraćanje te oslabljen apetit. Gastritis predstavlja upalu želučane stijenke. Upalni proces je difuzan i širi se u dubinu pa može biti hemoragične naravi (krvav), eksudativne i nekrotične naravi - u tom slučaju upalu sluznice prati tvorba krupoznih odnosno difteroidnih membrana. Gastritis je samostalno oboljenje ili, pak, nastaje u okviru drugih bolesti, zarazne ili nezarazne naravi.O gastritisu je pisala kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.Neovisno o uzroku, preporučuje se strogi post, tj. životinji uskratimo i hranu barem 12 sata, koji može donijeti dobar odmor bolesnoj sluznici želuca i crijeva. Dijetom omogućavamo pražnjenje crijeva, što će veterinaru olakšati pregled psa i otkrivanje eventualnog stranog tijela u crijevima, zapetljaj crijeva i slično.Ukoliko je bolest probavnog trakta blaga, često će ovakav post biti dovoljan da pas ozdravi, ukoliko se pak povraćanje nastavlja potrebno je otići kod veterinara kako bi se odredila dijagnoza i terapija. Jedan od mogućih uzroka povraćanja jesu i crijevni paraziti pa preporučujem i čišćenje Pratel ili Drontal tabletama.Uzroci povraćanja ne moraju uvijek biti u probavnom traktu. Povraćanje je čest simptom kod oboljenja drugih organskih sistema pa preporučujem posjet veterinaru kako bi se na osnovu provedenih pretraga odredila dijagnoza i provela određena terapija.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 13.01.2010.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam ženku staforda staru deset meseci, po stomaku i nogama su joj se pojavili čudni pečati. Okruglog su oblika i oko njega je crvenilo, a unutar je malo zadebljana koža, koja se peruta i pri dodiru je tvrdo poput kraste, dlaka joj ne opada na tim mestima, normalno se ponaša i ne češe se, ali me zabrinjava što sam i ja to dobila po rukama i licu. Da li je to neko gljivično obolenje ili nešto drugo? Molim vas pomozite. IvanaO: Na temelju onoga što ste napisali, moglo bi se posumnjati na gljivične infekcije zajedničke psima i ljudima. Zovemo ih dermatomikozama i one predstavljaju infekcije orožnjalih dijelova kože, dlake i nokata kod pasa, mačaka i ljudi, dakle radi se o zoonozama. Detaljnije informacije o dermatomikozama možete pročitati ovdje.S obzirom na stanje koje ste naveli, svakako Vam preporučujem odlazak kako Vašem liječniku, tako i Vašem veterinaru.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 12.01.2010.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Moj zlatni retriver, star godinu dana, je dobio dermatomikozu s lijeve strane njuške, kružne veličine oko 3 centimetra. Veterinar je samo vizualnim pregledom ustanovio dijagnozu i dao je kremu, kojom tretiramo oboljelo mjesto 2-3 puta dnevno. Molim Vas da mi objasnite da li ima nešto efikasno za liječenje ove bolesti, iako čitajući Vašu stranicu znam da je proces liječenja od 4 do 6 tjedana.S poštovanjem, ZvonimirO: Dermatomikoze predstavljaju gljivične infekcije orožnjalih dijelova kože, dlake i nokata kod pasa, mačaka i ljudi, dakle radi se o zoonozama. Nekoliko je različitih vrsta gljivica koje mogu izazvati bolest u pasa. U velikoj većini slučajeva radi se o gljivici Microsporum Canis, a daleko rjeđe može se raditi i o gljivicama Microsporum Gypseum i Trichophyton Mentagrophytes.Promjene koje se mogu vidjeti najčešće su okrugla područja bez dlake, oštro ograničenih rubova, u sredini često s kožnim ljuskama. Promjene najviše dolaze na glavi, ali i na nogama i drugdje po tijelu.Bolest se prenosi izravnim kontaktom sa bolesnom životinjom, ali može i preko različitih predmeta iz psećeg okoliša, na kojima se nalaze spore gljivica. Spore su otporne i u okolišu mogu preživjeti i do 18 mjeseci. Mladi psi, kao i psi narušenog imunog statusa, podložniji su nastanku bolesti, a zna se da je bolest nešto češća zimi i u jesen. Držanje pasa u mračnim i vlažnim uvjetima svakako pogoduje nastanku i razvoju bolesti.Bolest se utvrđuje na više načina. Na temelju karakteristične kliničke slike može se postaviti sumnja na bolest, a kao orijentacijska metoda pretrage koristi se i Woodova lampa, čija pouzdanost iznosi oko 50%. Mikrobiološke metode pretrage su svakako pouzdanije. Materijal za pretragu su uzorci dlake i strugotine kože s ruba promijenjenog područja, a materijal se može promatrati mikroskopski, pri čemu se traže hife i artrospore, a moguća je i izolacija na različitim medijima, što je najpouzdanije. Postoje i neke serološke metode koje nemaju značaja za rutinsku veterinarsku praksu.Tretman dermatomikoza najčešće započinje lokalnom primjenom različitih antimikotika i obično je to dovoljno za uspješno izliječenje. Liječenje traje uglavnom 4-6 tjedana. Moguća je i kombinirana terapija lijekovima za lokalnu vanjsku primjenu uz peroralno davanje antimikotika, ovisno o procjeni. U većini slučajeva nastojimo izbjeći peroralnu primjenu antimikotika. Za lokalnu primjenu koriste se klotrimazol, ketokonazol, enilkonazol, mikonazol, terbinafin sa različitim komercijalnim nazivima.Za vrijeme trajanja terapije životinje moraju imati dobre uvjete držanja, pri čemu naročit značaj ima sunčeva svjetlost. Prostor i opremu je potrebno dezinficirati, a psa držati u izolaciji kako bi se onemogućilo širenje bolesti.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 12.01.2010.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Htjela bih nabaviti shih-tzua, imam dijete koje je alergično na dlaku pa ga ne mogu držati stalno u kući. Da li shih-tzu može živjeti vani u dvorištu? SlađaO: Ši-cu pasmina pripada kućnim psima, a i teško podnose biti sami što bi u dvorištu većinu vremena bio. Također, ne podnose dobro visoke temperature, a ljeti je vani teško rashladiti organizam.Alergiju ne prouzrokuje životinja, nego njena dlaka ili prhut kože. Simptomi alergije su otežano disanje, suzenje očiju i kihanje. Svi psi, bez obzira na veličinu, imaju prhut, no neke pasmine ga proizvode znatno manje od drugih. Tu se ubrajaju maltezeri, minijaturni šnauceri i male pudle te portugalski vodeni pas. Iako traži redovitu njegu, dlaka ovih životinjica ne opada mnogo i imaju vrlo malo prhuti te su idealan izbor za alergičare.Također, alergiju izaziva i pseća slina tako da se izbjegavaju psi koji puno sline.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 20.01.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam njemačku dogu staru 7 mjeseci. Molim vas odgovor o predrasudama oko urastanja kosti glave kod starijih doga i njezinog agresivnog ponašanja u starijoj dobi. Unaprijed hvala, IvicaO: Njemačke doge u svijetu su poznate kao "nježni divovi". Općenito su vrlo dobre i nježne sa djecom i drugim životinjama, a po temperamentu su odane, privržene, inteligentne i lako uče.Više o njemačkoj dozi pisala je Davorka Balantin, dr.vet.med. ovdje.Njemačke doge imaju čvrst temperament, ne smatraju se plašljivim i agresivnim psima. Ne laju mnogo i hrabre su, odane i zaštitnički se odnose prema vlasniku. Zbog svoje veličine, treba je se pravilno odgajati od štenećeg doba naročito radi stjecanja povjeranja od strane stranaca te djece. Vole biti među ljudima, a sa djecom su zaigrane i strpljive. Vrlo rijetko su agresivni prema drugim psima i to samo mužjacima.Ne postoji znanstvenih dokaza da se njihova lubanja razlikuje od lubanje ostalih pasa. Doga će biti agresivna kao i svaka druga pasmina pasa ukoliko se zlostavlja ili se ne slijede pravila učenja. Niti jedan pas po prirodi nije nasilan, agresivan ili zloban, bez obzira na njegovu dob.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 19.01.2010.