Odgovara:
Franjo Hrgota, dr. vet. med.,
Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka

P: Dobila sam kuče čija majka ima stafilodermiju, koju ne može izlečiti, ali problem je što ju je prenela na kuče, da li je tačno da se ne može izlečiti? I da li može da pređe sa psa na čoveka, pošto imam 3 male dece? U pitanju je aljaški malamut. Hvala unapred, Jelena

O: Stafilodermija je infekcija kože bakterijama iz roda Staphylococcus, često ove infekcije zovemo i piodermijama. Stafilokokne bakterije su široko rasprostranjene i normalno ih nalazimo na koži, a u uvjetima smanjene otpornosti, zbog primjerice alergija,  prisutnosti parazita,  hormonskih disbalansa  ili  različitih  drugih  iritacija,

dolazi do njihovog razmnožavanja i infekcije.

Infekcija može biti površinska i duboka. Klinički znaci mogu biti različitog intenziteta, a uključuju crvena područja s manje ili više krasti, osip, opadanje dlake, pojavu gnojnih, manjih ili većih ulceracija, letargiju životinje i mršavljenje. Obično je najviše zahvaćeno područje trupa i abdomena. Ponekad se stanje zakomplicira jer psi budu alergični na stafilokoke, no na sreću to nije tako često.

U liječenju bolesnih životinja važnu ulogu imaju predisponirajući faktori koji, ako nisu uklonjeni, veoma lako dovode do recidiva i pogoršanja bolesti. Ovisno o stanju bolesne životinje, terapija se provodi primjenom lokalnih i sistemskih pripravaka. Često je indicirano ošišati i obrijati dlaku na zahvaćenom području, osobito ako se radi o vlažnim promjenama. Različita adstringentna sredstva, sredstva koja sadrže benzoil peroksid, salicilnu kiselinu, antibakterijske kreme, protuupalni pripravci za lokalnu i sistemsku upotrebu koriste se ovisno o procjeni stanja. Primjena antibiotika je uobičajena i, za razliku od stafilokoknih infekcija u ljudi, gdje je velik problem razvoj bakterijske rezistencije, u životinja su stafilokoki još uvijek osjetljivi na antibiotike, ali je uputno napraviti antibiogram. U svakom slučaju, preporučuju se više doze kroz duži period.

Vlasnici životinja moraju biti spremni na eventualno dugotrajnu, ponekad višemjesečnu terapiju, s različitim rezultatima ako je životinja imunodeficijentna .Uobičajeno, ipak, terapija daje rezultat.

Prenošenje stafilokoknih bakterija sa životinja na ljude nema praktičnog značaja, prije svega zato što je kod ljudi najčešća bakterija Staph. Aureus,  a kod životinja Staph. intermedius. Infekcije stafilokoknim bakterijama prenose se s pasa na ljude najčešće ugrizom.

OZNAKE: