Pitajte veterinara

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam mješanca zlatnog labradora, starog 12 i pol godina. Vitalan je, zdrav, živahan... Muči me jedino što je u posljednjih par mjeseci izgubio tri kg iako je dobrog apetita. Ujutro mu dajemo krokete (dm, Pedigre), a poslijepodne konzervu (Chappy, radije jede paštete od dm-a). Godinama je imao 15 kg, pred mjesec dana kod vetrinara je imao 12 kg. Uvijek je bio gracilne građe, a sad mu se vide kosti kao da ga izgladnjujemo. Veterinar smatra da je to normalno za njegove godine i da se ne trebamo sekirati. Treba li mu možda drukčija prehrana? Lijep pozdrav, Vesna O: Kako ste naveli da je psa pregledao veterinar, vjerujem da je pregledom isključio i eventualna moguća oboljenja. Jedno od mogućih oboljenja bio bi dijabetes koji se manifestira na različite načine. Jedan od tipičnih znakova je da pas mršavi uz sačuvan ili pojačan apetit. Slikom dominira u pravilu i povećano žeđanje i posljedično učestalo mokrenje, zadah po acetonu i dr. Invazija crijevnim nametnicima ne narušava znatno zdravstveno stanje pasa u dobroj kondiciji i srednje dobi, ali je za štence i starije pse iznimno iscrpljujuća. Stoga bi pse strije dobi trebalo očistiti od crijevnih nametnika 2 - 3 puta godišnje. Za stariju životnu dob je karakteristična i slabija apsorpcija pojedinih sastojaka hrane, usporena peristaltika crijeva uz razvoj nepoželjne crijevne mikroflore koja izaziva vjetrove, meko ili pretvrdo formiranu stolicu i sl. Stoga je preporučljivo psima starije dobi povremeno u prehranu uvesti neki od prebiotskih i probiotskih dodataka obogaćenih vitaminima, npr. Florentero pasta ili tablete. Preporučam Vam i da psu ponudite neki od premium ili superpremium programa za starije pse, obično su pod nazivom "senior" ili "mature". Za razliku od programa prehrane pasa srednje životne dobi ovakva hrana je obogaćena antioksidansima, lakoprobavljivim sastojcima i nutrijentima koji osiguravaju i podupiru pravilnu apsorpciju i pasažu kroz crijevni trakt. U pravilu su obogaćene L-karnitinom koji čuva mišićnu masu, s više kvalitetnih bjelančevina i optimalnom količinom masnoća.  Iz naše ponude izdvojila bih programe:  Alleva Adult M/7, Belcando Senior Sensitiv,  Brit Care Senior, Eukanuba Senior +9, Hill`s Mature te Pro Plan Senior.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Danas mi se pas igrao sa dječakom od 8 godina i taj je dječak pao, te su se skotrljali zajedno. Pas je iskrivio vrat i jako otvorio usta. Odmah smo ga odveli veterinaru, ali oni ne znaju što je u pitanju te su mu samo dali injekciju protiv bolova. Prije injekcije je povratio zadnje što je jeo i od tada samo leži i ne otvara oči. Ne reaguje na dodir osim na području vilice. Rečeno nam je da samo možemo da čekamo i vidimo hoće li preživjeti. Da li je moguće da je u pitanju potres mozga? Riječ je o mješancu šarplanica i tornjaka, starom 2,5 mjeseca. Molim Vas da mi što prije javite šta da radim i kako da ga spasim... Unaprijed hvala, Ines O: Dobro je što ste odmah reagirali i odveli psića veterinaru. Da, situacija je prilično ozbiljna. Vaš ljubimac je u najmanju ruku doživio priličan stres i vjerojatno se nalazi u šoku pa zbog toga nije zainteresiran za okolinu i samo leži, te je povratio poslijednji obrok. Međutim takva reakcija može biti i kad životinja trpi bolove pa se zavlači na neko skriveno mjesto i traži mir. U slučajevima traume glave, promatranje od strane vlasnika ima važnu ulogu u liječenju problema. Moguće je da Vaš ljubimac ima potres mozga, no najbitnije je nekoliko dana nakon ozljede pomno promatrati psa  redovito kontrolirati neurološke funkcije, iako se pas u početku čini sasvim normalan. Naime, abnormalnosti mogu postati očite kako mozak naotiče ili se pojavi krvarenje u mozgu i okolnom tkivu.   Ukoliko se uoče sljedeći znakovi treba zatražiti hitnu pomoć veterinara: zjenice su proširene ili postoji neuobičajeni pokret očiju, inkoordinacija, držanje glave na stranu ili hodanje ukrug, udovi koji se čine ukočenima ili pak mlohavima, krvarenja iz ušiju ili nosnica, napadi. I ako ne uočite neke od simptoma, dobro je psa odvesti na kontrolni pregled 48 sata nakon ozljeđivanja. Trebalo bi redovito mjeriti i tjelesnu temperaturu, provjeriti da li pas normalno uzima tekućinu te količinu i kvalitetu mokrenja. O svakoj promjeni najbolje je obavijestiti svojeg veterinara.   Dodatne pretrage koje bi bilo dobro načiniti su: neurološki i pregled oka, prohodnost dišnih puteva, frekvencija disanja i otkucaja srca, načiniti RTG-snimku ili CT kako bi se odredile frakture, lomovi kostiju lubanje ili iščašenja donje vilice iz zgloba i eventualne ozljede mozga kod potresa. Napisali ste da pas iskazuje osjećaj boli u području vilice, pa bi to područje svakako bilo dobro slikati RTG-om. Ukoliko Vaš veterinar ustanovi, kliničkim pregledom i iz Vaše anamneze, da se doista radi o potresu mozga liječenje će ići u smjeru nadoknade tekućina infuzijama, lijekovima protiv bolova, lijekovima za smanjenje otečenosti mozga, po potrebi lijekovima za smirenje ako se jave napadi.   U slučajevima bilo kakvih lomova ili iščašenja uvijek se možete javiti na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu za stručno mišljenje.   Optimalna terapija za Vašeg psa je kombinacija kućne i profesionalne njege. Redovito dajte preporučene lijekove, promatrajte općenitu razinu aktivnosti, apetita i zainteresiranosti, držite ga u kontroliranom prostoru u kući da ubrzate oporavak, a što se tiče hranjejna bilo bi dobro davati neku od medicinskih hrana koje u sebi sadrže povišene razine energije, esencijalne aminokiseline te vitamine i minerale, stimulatore apetita, kako bi taj oporavak bio čim uspješniji i brži. Neke od takvih hrana koje možete naći u našim dućanima su Royal Canin Recovery konzerva te Hill's a/d konzerva. Konzerve se vrlo lako mogu rehidrirati s mlakom vodom te ih je moguće u konačnici, ako je potrebno, davati psu i na špricu.  

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Našem Westyju, starom 4 mjeseca, dijagnosticirana je kraniomdibularna osteopatija. Budući da se kod nas u Puli veterinari prvi put sreću s takvim slučajem u praksi, molim Vas za pomoć i savjet u načinu liječenja. U kojim količinama se daju lijekovi, koliko često...? Zahvaljujem. Lijep pozdrav, Sanja O: Kraniomandibularna osteopatija (CMO)  je bolest proliferativnog bujanja, rasta kostiju u mladih pasa  koji intenzivno rastu i razvijaju se. Zahvaća kosti lubanje, uključujući krakove mandibule (donje čeljusti), bullu timpanicu (kost koja okružuje srednje uho) te regiju na temporalnoj kosti koja formira temporomandibularni zglob u kojem se donja čeljust uzglobljuje sa ostatkom lubanje, ponekad može zahvatiti i kosti prednjih udova. Bujanja odnosno promjene su obično obostrane, međutim nije pravilo. Uzrok same bolesti nije točno poznat, no smatra se da nije prouzročen kanceroznim bujanjem. Nažalost, kod "Westy" terijera i još nekih drugih terijera bolest je nasljedna i prenosi se sa roditelja u uzgoju preko recesivnog para gena. Simptomi se jave obično u dobi od 4 do 8 mj. starosti i nisu konstantni nego dolaze u fazama, povremeno su prisutni pa iščeznu pa su nakon nekog vremena ponovno vidljivi. Donja čeljust otekne, postane vrlo bolna, nemogućnost zatvaranja usta uzrokuje i pojačano slinjenje, a i samo otvaranje usta prilikom uzimanja hrane uzrokuje bolno cviljenje i depresiju te gubitak apetita štenca.  Simptome može pratiti i vrućica, a kod unapredovale bolesti dolazi i do atrofije žvačnih mišića i upale limfnih čvorova u blizini. Prema kliničkoj slici i kvalitetnom pregledu te dodatno rentgenskom snimkom bolest kod pasmina sklonih genetski ovoj bolesti nije teško dijagnosticirati. Kada pas prestane intenzivno rasti oko dobi od jedne godine, tada i same promjene odnosno bujanja stanu, tj. abnormalan rast čak zna i regresirati. Samo povlačenje promjena ovisi i o tome koliko su one bile obilne i uznapredovale te ako su zahvatile zglobove čeljusti jer takve promjene često ne prolaze same po sebi nego ih treba korigirati operativnim zahvatom i na taj način osigurati barem djelomičnu pokretljivost zglobova. Prognoza bolesti je povoljna, tj. bolest je u potpunosti kod blažih slučajeva izlječiva i nakon 2-3 godine znakovi da je bolest postojala uopće ne moraju biti vidljivi. Samo liječenje, terapija bolesti je vrlo individualna, sve ovisi o stupnju koliko je bolest uznapredovala, kod većine slučajeva bolest prolazi sama po sebi no duljina terapije i izlječenje mogu varirati od 4 do 10 mjeseci. Potporna terapija bazira se na primjeni protupalnih pripravaka te lijekova protiv bolova. Svakako se savjetuje da se hrana vlaži kako bi se olakšalo uzimanje hrane, ili da ona bude u mokrom obliku (konzerve) a kod težih slučajeva potrebno je hraniti i sondom. Kako su naši odgovori informativne prirode, za dodatnu pomoć možete se  obratiti specijalistima na Klinici za unutranje bolesti, Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, tel. 01 2390-111.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa jazavčara, mužjaka,  starog 5 godina, kastriranog prije cca 3 god. Prije tri tjedna je počeo nekontrolirano urinirati na način da bi mu povremeno kapala mokraća ili bi prostirka na kojoj leži bila mokra ispod njega u obliku većih fleka, a dvaput nije izdržao i pomokrio se u stanu iako je relativno nedavno prije toga već bio u šetnji. Veterinar je prvo posumnjao da je upala mjehura pa je dobio lijekove za to, međutim kako to nije popuštalo, napravljeni su nalazi urina i ispalo je da nema nikakvu upalu. Veterinar je posumnjao da mu nedostaje hormon nadbubrežne žlijezde pa mu je dao minirin 0,2 da uzima 3 puta na dan po pola tablete. To uzima već tri dana s tim da od kad je počeo uzimati više nije kapao urin niti je bilo mokro na prostirci na kojoj bi ležao, da bi jučer ujutro nakon što je cijeu noć sve bilo OK, sat vremena nakon buđenja se pojavila mokra  fleka na prostirci, te je također sinoć bila mokra fleka na prostirci dok je spavao, dok je jutros sve OK. Veterinar je rekao da ukoliko ove tablete, za par dana od uzimanja, ne bi djelovale da bi se radilo o poremećaju štitnjače, za koji zasada nisu rađene nikakve pretrage. Od nekih drugih simptoma primijetili smo da u zadnje vrijeme  više pije i to isključivo nakon jela, zna popiti cijelu zdjelicu vode odjednom nakon obroka. Proždrljiv je inače postao par mjeseci od kastracije, tako da ne možemo procijeniti da li sada više želi jesti nego inače, s tim da je u ovih dva tjedna pokušaja liječenja upale, izgubi skoro kilogram svoje težine, a nismo mu smanjivali hranu.Inače je pas veseo kao i obično, te nema nekih promjena u njegovom ponašanju. Zanima me,  što bi se tu moglo raditi, te postoje li konkretne pretrage koje se mogu obaviti u Hrvatskoj i gdje u Hrvatskoj  (inače živim u Zadru) da bi se sa sigurnošću utvrdilo o čemu se radi, odnosno da li moj veterinar ima mogućnosti napravit još neke pretrage kako bi se sa sigurnošću utvrdilo od čega pas boluje? Da li eventualno ove tablete koje je dobio (minirin) treba na poseban način uzimati ili u točno određeno vrijeme (npr. da li se smiju davati s hranom ili određeno vrijeme nakon ili prije jela, a obzirom na to da neka uputstva za iste na internetu sadrže podatak da tablete mogu imati smanjeni učinak ako se uzimaju s hranom? Unaprijed hvala. Ana O: Iako ste dosta opširno opisali problem koji se pojavio kod Vašeg psa, ipak je teško reći o čemu se točno radi. Učestalo mokrenje i nemogućnost zadržavanja mokraće mogu se pojaviti kod različitih bolesti. Poliurija ili učestalo mokrenje većih količina urina je često praćena sa polidipsijom ili pojačanim osjećajem žeđi sa posljedičnim uzimanjem većih količina vode. Neke od bolesti kod kojih se javljaju poliurija i polidipsija su šećerna bolest (diabetes mellitus), diabetes insipidus (hormonalni poremećaj sa smanjenim lučenjem antidiuretičkog hormona), bolesti bubrega i jetre, različiti hormonalni poremećaju (hipertireoidizam, hipo ili hiperadrenokorticizam). Uzrok mogu biti i različiti lijekovi ( glukogortikoidi, diuretici, antikonvulzivi, itd.). U normalnim uvjetima psi unose 40-60ml vode/kg tjelesne težine kroz 24 sata. Količina izlučenog urina varira od 20 do 40 ml/kg/24 sata. Inkontinencija je nemogućnost zadržavanja mokraće ili nemogućnost kontroliranog mokrenja. Uzroci mogu biri različiti. To su naprimjer kronične upale donjih mokraćnih puteva, zatajenje bubrega, gubitak kontrole sfinktera, hormonalni ili neurološki poremećaji. Inkontinencija se nešto češće javlja kod steriliziranih životinja. Za početak treba razlučiti da li pas nekontrolirano mokri kad miruje i spava ili se radi o namjernom (kontroliranom) mokrenju koje se događa zbog psiholoških promjena kod životinje. Sljedeće što treba napraviti je temeljit klinički pregled životinje uz sve potrebne dijagnostičke pretrage. Potrebno je izmjeriti unos vode kroz 24 sata i isključiti moguće jatrogene uzroke (korištenje različitih lijekova). Analizom urina određuje se specifična težina urina, pH, prisutnost glukoze, leukocita ili bakterija, itd. Osim pretrage urina treba napraviti sljedeće laboratorijske pretrage: KKS (kompletna krvna slika), biokemijske pretrage krvi (urea, kreatinin, fosfor, kalcij, ukupni albumini i proteini, glukoza, alkalna fosfataza, trigliceridi, kolesterol, elektroliti). Dobiveni nalazi i rezultati pojedinih parametara mogu nam pomoći da bez sumnje isključimo ili potvrdimo zatajenje bubrega, hiperkalcemiju, šećernu bolest ili postojanje infekcije. Osim toga mogu nam ukazati u kojem smjeru treba ići u daljnoj dijagnostici odnosno koje dodatne testove treba napraviti (npr. ACTH stimulacija, određivanje hormona štitnjače, test uskraćivanja vode, itd.). Na temelju dobivenih nalaza može se postaviti točna dijagnoza i odrediti odgovarajuća terapija. Kao odgovor na Vaše pitanje u vezi lijeka koji dajete psu treba naglasiti da se morate držati uputa proizvođača. Navedeno je da hrana umanjuje učinak lijeka, a to onda znači da ga dajete kada je pas natašte, najbolje bar pola sata ili sat vremena prije jela. Propisana doza je pola tablete tri puta na dan odnosno pola tablete svakih 8 sati. Propisani razmak između davanja doza je važan da bi se postigla optimalna koncentracija lijeka u organizmu, a posljedično tome i njegova učinkovitost. Za drugo mišljenje i pregled psa možete se obratiti na Kliniku za unutarnje bolesti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam maltezera starog 3 mjeseca. Prije 2 dana smo primjetili da je štene većinu dana spavalo i slabo jelo. Pregledali smo je i našli krpelja. Veterinar ga je izvadio i rekao nam da ne vjeruje da je krpelj duže od 2 dana na štenetu i da ne vidi nikakvu promjenu na očima, temperatura je bila 38,5. Na mjestu uboda se ne vidi nikakva promjena. Nije dobila nikakav lijek jer je po mišljenju vetrinara izgledala dobro. Štene se nakon vađenja krpelja nakon nekoliko sati počelo opet igrati, prošlo je 2 dana igra se normalno,vesela je, ali jako slabo jede, otprilike pojede jedan obrok kroz cijeli dan kako je prije jela. Hranimo je Royal Canin Starterom po tablici navedenoj na vrećici. Je li normalno da tako malo jede nakon krpelja? Unaprijed hvala, Ana O: Babezioza ili piroplazmoza je nekonzagiozna bolest domaćih sisavaca koju uzrokuju protozoe iz roda Babezia. Uzročnika prenose krpelji i to najčešće krpelji šikare iz roda Ixodes. Bolest se najčešće javljala u proljeće i jesen, no zbog klimatskih promjena krpelji ostaju aktivni cijele godine pa je cijelo to vrijeme moguća pojava bolesti. Uzročnik Babesia canis parazitira u eritrocitima. Znakovi bolesti dosta variraju. Najčešće se javlja u akutnom obliku sa visokom temperaturom, slabošću, apatijom, odbijanjem hrane. Sluznice su blijede, a u kasnijem stadiju i žućkaste. Mokraća je krvava ili tamna, a disanje i puls ubrzani. Moguće je i povećanje limfnih čvorova i slezene. Simptomi mgu biti jače ili slabije izraženi. U krvnoj slici uočava se anemija, trombocitopenija ( smanjen broj trombocita), hipoalbuminemija (smanjena količina serumskih bjelančevina) i bilirubinemija. Ponekad se javljaju smetnje sa stolicom (začep ili proljev). Piroplazmoza se dijagnosticira na temelju kliničke slike, promjena u krvnoj slici i dokazom jednog od razvojnih stadija unutar eritrocita u krvnom razmazu. Krv za razmaz uzima se iz periferne cirkulacije odnosno iz vene ili uške. Cilj liječenja je da se što prije unište paraziti u eritrocitima, da bi se spriječio daljnji razvoj bolesti jer kao posljedica anemije i hipoksije tkiva može doći do teških oštećenja organa zbog čega životinja može uginuti. Postoje učinkoviti lijekovi, no ishod liječenja ovisi o tome kolika su oštećenja nastala u organizmu. Poboljšanje stanja može biti vidljivo već za 24 sata. Nakon primljene terapije, životinju treba poštediti od fizičkih napora i hraniti je lako probavljivom hranom prema preporuci veterinara. Kod piroplazmoze je najvažnija profilaksa odnosno redovita mjesečna zaštita od krpelja (i to tijekom cijele godine) te pregled životinje od strane vlasnika nakon šetnje. Na tržištu i u ponudi Pet centra postoji više preparata za zaštitu  od ektoparazita, a odabir ovisi o veličini i dobi životinje, uvjetima u kojima živi, dlačnom pokrivaču, itd. Prije odabira odgovarajućeg preparata najbolje je da se posavjetujete s veterinarom.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam bernskog planinskog psa, ženku, staru godinu i mjesec dana. Do sada sam je hranila dva puta na dan K-9 Selection for growing or pregnant /nursing dogs. Da nastavim s tom hranom ili da je promijenim? Lijep pozdrav, Božica O: K-9 hrana je premium hrana koja je načinjena od kvalitetnih sirovina i svojim sastavom u potpunosti zadovoljava hranidbene potrebe različitih kategorija pasa. Pravilna prehrana štenaca je izuzetno važna jer je rast fiziološki zahtjevan proces. U toj fazi potrebno je unositi zadovoljavajuću količinu energije,  hranjivih tvari, ali i esencijalnih elemenata. Hrana treba biti lako probavljiva i uravnotežena po pitanju sastojaka. Štenad velikih pasmina ima predispoziciju prema brzom rastu, što može opteretiti razvoj koštanog sustava, a kao posljadica nastaju različiti poremećaji. Kontroliranje brzine rasta, davanjem optimalne količine hranjivih tvari pomaže u smanjivanju rizika pojave koštanih poremećaja koji mogu nastati kao posljedica brzog rasta. Bernski planinski psi spadaju u velike pasmine i njihov razvoj traje duže nego kod manjih pasmina, do 18 pa čak i 24 mjeseca starosti.  Hrana K-9 Growth large breed za štence velikih pasmina obogaćen je glukozamin sulfatom i hondroitinom koji omogućuju pravilan razvoj lokomotornog sustava, obnavljanje i zaštitu hrskavica, tetiva i zglobova. Kod hranidbe sa premium i superpremium hranama nije potrebno koristiti nikakve dodatke prehrani jer može doći do narušavanja nutritivne ravnoteže. Velike pasmine poput bernardinaca preporuča se hraniti sa hranom za štence do 18 ili čak 24 mjeseca starosti, a preporučena doza je 100-200 grama dnevno na 10 kg tjelesne težine. S obzirom na sve navedeno, preporučam Vam da nastavite hraniti ljubimicu hranom koju joj dajete.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo štene staro 2 mj., mješanac haskija i samojeda. Vodili smo ga kod veterinara i oni su nam rekli da je povreda dijafragme. Može li se izlječiti? I kako mi smo ga uneli u kuću i stavili da miruje, postoje li neki lekovi ako mu ima pomoći? Unaprijed hvala, Staniša O: Dijafragma ili ošit je mišićna formacija koja se nalazi između prsnog koša i trbuha. Ujedno, ona i predstavlja prirodnu granicu između ove dvije šupljine. Njena najznačajnija uloga se ogleda u sudjelovanju u disanju. Naime, ona uz pomoć kontrakcija naizmjenično smanjuje i povećava tlak prsnog koša, što bitno olakšava ulazak i izlazak zraka iz pluća. U slučaju povreda dijafragme, narušena je njena funkcija. Posljedično, ljubimac trpi bol te je narušena funkcija disanja. Također, ovisno o tipu ozljede postoji određena vjerojatnost da dođe i do pojave hernije. U svakom slučaju, prognoza kao i pristup tretiranja postojećeg stanja kod Vašeg ljubimca može se odrediti tek nakon što se utvrdi opseg poremećaja, odnosno odredi dijagnoza. Stoga, ponovni posjet veterinaru je nužan za određivanje dijagnoze i trenutna zdravstvena stanja ljubimca. U skladu s dijagnozom određuje se najprikladniji pristup tretiranja postojećeg stanja. U međuvremenu, pokušajte maksimalno reducirati opterećenja ljubimca (trčanje, skakanje,...) te na takav način spriječiti sve možebitne komplikacije koje proizilaze iz naprezanja ove osjetljive strukture u organizmu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Jesu li moguća oštećenja glasnih žica kod psa, uslijed vanjskih utjecaja, virusa, bakterija, tako da pas ima probleme sa lajanjem? Radi se o lovačkom psu goniču, koji ima problem sa štekanjem prilikom gonjave. Primjetio sam da je tijekom zime znao jesti snijeg. Ponašanje – kao da ima kost u grlu pa ne može da je izbaci. Vodio sam ga veterinaru koji je davao antibioike, ali stanje se nije popravilo. S poštovanjem! Dejan O: Postoje mnoge bolesti koje mogu uzrokovati upalu glasnica i posljedični gubitak glasa ili abnormalnosti u glasanju. Također, abnormalno tkivo ili problemi s neuromuskularnim sustavom mogu uzrokovati gubitak glasa. Gubitak glasa ili abnormalno glasanje u pasa nespecifičan je simptom, prati mnoga oboljenja u pasa, zarazne i nezarazne prirode (hipotireoidizam, dijabetes, bolesti koštano-zglobnog sustava, bolesti probavnog sustava...). Pojavu, pak, koju opisujete da ste uočili tijekom zime nazivamo laringitis ili upala grla. Radi se o upali sluznice ili hrskavice grkljana, koja nastaje zbog upale gornjih dijelova dišna trakta kao posljedica slijevanja sekreta ili direktno zbog djelovanja iritirajućih plinova, traume, glasanja, izmjene temperature zraka (hladno-toplo, npr. u proljeće su jutra hladna, a danju je toplo), pijenja prehladne vode, uzimanja hrane direktno iz frižidera... Javlja se i u sklopu zaraznih bolesti kao što su traheobronhitis i štenećak, a u brahiocefaličnih i pretilih pasa prilikom uzbuđenja i hipertermije. Klinički se manifestira kašljem, u početku suhim i oštrim, kojeg vlasnici opisuju "kao da je psu nešto zapelo u grlu". Kasnije kašalj postaje vlažan i bolan. Promijeni se glas, psi niže drže glavu i otvorena su im usta. Gutanje je otežano i bolno pa odbijaju hranu. Kliničkom pretragom nalazimo zažarenu sluznicu grkljana, natekle nabore i sluzave i povećane mandibularne (podvilične) limfne čvorove. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, auskultacije i palpacije grkljana, a terapija se provodi, ovisno o dijagnozi, antibioticima, analgeticima, antitusicima, vitaminima,... S obzirom na navedeno stanje Vašeg ljubimca, bilo bi uputno da svakako o tome obavijestite i veterinara koji je prvotno načinio pregled kako bi na osnovu načinjenih pretraga, dijagnoze i poduzete terapije mogao Vas dalje savjetovati o mogućoj prognozi stanja. Također, na taj način moguće je procijeniti i potrebu za dodatnim pretragama, a sve u svrhu postavljanja točne dijagnoze i terapije te tako osiguravanja optimalnog oporavka Vašeg ljubimca. Za to vrijeme, osigurajte svom ljubimcu što bolje uvjete – da nije na propuhu, da mu ogrlica nije previše stegnuta, da previše ne laje kako bi se izbjegla dodatna trauma, nemojte svome psu davati prehladnu vodu za piće, odnosno sve što dajete ljubimcu (i voda i hrana) trebali bi biti zagrijani na sobnu temperaturu. Također, podražaj na grlište možete smanjiti i izbjegavanjem dehidrirane hrane. I posljednje, poštedite svog ljubimca većih napora, odnosno zadržite se samo na laganim šetnjama i što češćim intervalima mirovanja.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam maltezera starog 3 godine. Svakih 4-5 mjeseci mu se pojavljuju nametnici u ušima, iako ga vodimo kod veterinara na čisćenje, to se opet pojavljuje. Bi lii i jedan od ovih proizvoda, na stranici koju Vam šaljem, mogao tome pomoći te ako da, koji da mogu naručiti? Unaprijed hvala! Lijepi pozdrav, Vedran O: Upale uha javljaju se dosta često kod pasa, a mogu zahvatiti vanjsko, srednje i unutarnje uho. Po toku mogu biti akutne i kronične. Upala zvukovoda izaziva slabiju ili jaču bol i neugodu. Pas trese glavom, češe se po uhu, reagira bolno pri pregledu uha. U zvukovodu se može nalaziti manja ili veća količina sadržaja čiji izgled ovisi o etiologiji odnosno uzroku upale. Uzroci upale mogu biti alergije (atopije, preosjetljivost na hranu), infekcije (bakterijske ili gljivične), paraziti (ušni šugarci), strana tijela (npr. travke), različite autoimune bolesti i endokrinološki poremećaji, anatomske epravilnosti (suženi kanal, prevelika količina dlaka u zvukovodu, teške obješene uši). Zbog čestih recidiva potrebno je provesti temeljito liječenje s ciljanom terapijom, a da bi se to moglo učiniti treba postaviti točnu dijagnozu odnosno točan uzrok upale. Postavljanje dijagnoze nije uvijek lako upravo zbog toga što postoji niz različitih uzroka. Prije postavljanja dijagnoze potrebno je prvo pregledati životinju. Zvukovod se pregleda sa otoskopom, a prema indikaciji se uzima bris za mikološku, bakteriološku ili parazitološku pretragu. Na temelju brisa može se utvrditi prisutnost bakterija i kvasnica (Malassezia). Ako se u razmazu pronađu bakterije potrebno je napraviti bakteriološku pretragu radi točne identifikacije uzročnika, a pomoću antibiograma određuje se najučinkovitiji antibiotik. Također je važno isključiti alergije i problem retencije perianalnih žlijezda jer oni često predstavljaju početak problema sa upalama uha. Parazitarne upale uha uzrokuju ušni šugarci, a to su grinje koje se mogu susresti i kod pasa i nešto češće kod mačaka. U tom slučaju se obično nalazi crni mrvičasti sekret u uhu, a izražen je i jak svrbež. Nakon pregleda i uzimanja uzoraka potrebno je očistiti zvukovod od upalnog sekreta da bi lijek mogao biti učinkovit. Terapija može biti lokalna u obliku kapi za uho, a ponekad je potrebna kombinirana lokalna i sistemska terapija. Važno je da se liječenje provodi dovoljno dugo, bez obzira na to što do poboljšanja može doći  već za par dana. Za održavanje zdravlja zvukovoda važno je redovito čistiti uši i to jednom tjedno, a po potrebi i češće. Za to se koriste tekućine primjerene za tu namjenu. U ponudi ljekarne Pet centra nalazi se više preparata. Otifree otopna ima sposobnost otapanja cerumena i nečistoće u ušima, čime se postiže značajno smanjenje broja bakterija i gljivica u vanjskom  zvukovodu.  ICF Clorexiderm Oto i ICF Otodine otopine također su namijenjene za čišćenje ušiju kod pasa i mačaka. U Otodine otopini kombinirana su 2 sastojka: klorheksidin diglukonat 0.15% i tris EDTA  koje su učinkovite protiv bakterija. Clorexyderm Oto otopina sadrži klorheksidin u koncentraciji od 0.05 %, salicilnu, mliječnu kiselinu i peopilen glikol. osim za održavanje higijene ušiju spriječava djelovanje štetnih mikroorganizama (bakterija i gljivica u uhu). Losion Orme naturali sa propolisom i uljem čajevca ublažava crvenilo uški, sprječava taloženje ušne smole i jača prirodni imunitet tkiva. Orme naturali protection losion za uši s uljem Neema dobar je odabir kod problema sa nametnicima. Ovaj losion čisti i štiti zvukovode, umiruje iritacije  te štiti od  nametnika. Za sve dodatne informacije o proizvodima možete se obratiti veterinarima u Pet centru.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo psa starog 3 godine. Mješanac je i nikada nismo imali neugodnosti da bi bio agresivan ili da bi nekoga ugrizao. Međutim, u trenutcima kada njemu nešto ne odgovara, npr. leži i kada ga se dođe podragati počinje gunđati, tj. negodovati. Ne reži, ali vrlo sličnan zvuk, rep je spušten i sav se ukipi. S naše procjene to se događa uvijek kada njemu nešto ne odgovara. Premještanje sa kauča na pod, igranje kada njemu ne odgovara, buđenje iz sna itd. Je li to normalno? Ako nije, molimo za pomoć tj. savjet. Hvala puno unaprijed. Nikola i Karmen O: Psi imaju različite osobnosti. U skladu sa svojim osobnostima, oni različito reagiraju na okolinu. Tako, postoje mnogi slučajevi kada ljubimci pokušavaju o vlastitom nezadovoljstvu ili negodovanju informirati i dati do znanja svojim vlasnicima. Mnoga istraživanja provedena na ovu temu dala su nam saznanja da psi komuniciraju s ljudima na isti način kao i s predstavnicima svoje životinjske vrste - drugim psima. Tako, "iskusni vlasnici" mogu s velikom lakoćom razumjeti što im njihov ljubimac pokušava reći. Naravno, za to je potrebno vlasnicima da budu s i uz svoje ljubimce neko vrijeme te da ih pažljivo i pozorno promatraju. Ljubimci "negoduju" iz različitih razloga: kada im promjena položaja stvara osjećaj boli (bolovi u mišićima, bolovi vezani uz probavni sustav, problemi vezani uz lokomotorni sustav, kralješnicu,...), kada se nespretno odnosi s njima, kada se žale,...   Stoga, za početak bi trebalo utvrditi da li je "gunđanje" u direktnoj vezi s nekim od zdravstvenih poremećaja ili ne. Iz tog razloga, za početak je dobro posjetiti svojeg veterinara. Vaš veterinar će pregledima biti u mogućnosti procijeniti zdravstveni status ljubimca, odnosno utvrditi eventualnu povezanost "gunđanja" sa zdravstvenim stanjem ljubimca. U skladu s postavljenom dijagnozom, dalje će Vas savjetovati oko postizanja optimalna zdravlja ljubimca. U slučaju da je riječ o nekom od oblika poremećaja u ponašanju, najbolje bi bilo obratiti se kolegama iz različitih udruga za odgoj i edukaciju pasa. Specijalisti po pitanju ponašanja ljubimaca takve i slične probleme s velikom dozom uspjeha rješavaju.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam mužjaka američkog stafordskog terijera starog jednu godinu. Već 2 mjeseca ima probleme sa testisima. Testisi mu oteknu i budu crveni, a posle nekog vremena budu opet normalne boje i veličine i stalno se perutaju. Zadnje noge, sa unutrašnje strane imaju nešta kao osip (crvene tačkice). Pas normalno jede i veseo je. Pre oboljenja pario se sa nekim mešancem. Do sada veterinar je pokušavao sa pencilinom i još nekim antibiotikom, ali promena nema. Unapred hvala, Boris O: Upala testisa (orhitis) najčešće nastaje usljed neke traume (udarac, mehanička ozljeda i sl.), može nastati kao infekcija (gljivice, bakterije ili virusi) ili testikularne torzije. Klinički se manifestira bolom i otečenjem. Razlikujemo akutnu upalu kod koje se može palpirati (pipati) bolna, tvrda oteklina testisa, uočava se otežano hodanje psa i povećani su temperatura, bilo i disanje. Terapija se sastoji od antibiotika širokog spektra kroz 7 do 10 dana ili antimikotika ukoliko su u pitanju gljivice. Također, protuupalni lijekovi i lokalno hladni oblozi smanjit će oteklinu i ubrzati ozdravljenje. Za razliku od akutne, kod kronične upale testisa, testis je tvrd i povećan, bezbolan (radi se intersticijskom orhitisu) koji je neizlječiv. Upala testisa i sjemenovoda (orchitis i epididymitis) javlja se kao jedinstvena bolest čiji su uzročnici najčešće bakterije. Najčešće je posljedica  upale mjehura, prostate ili u trbušnoj šupljini te posljedica inficiranih rana (ugriznih rana najčešće) na mošnji. U akutnoj fazi znakovi su otećenje testisa koji su na dodir bolni, a koža je napeta i tjestasta, i na lagani dodir reagira bolno, pas je nemiran i traži hladnija mjesta za sjesti i stalno liže skrotum. Liječenje se vrši antibioticima, kortikosteroidima i hladnim oblozima. Zbog nepovoljne prognoze za daljnju plodnost preporuča se kastracija. Zbog okolnosti i mogućnosti koje su navedene, potrebno je obaviti detaljnu dijagnostiku u ambulanti i provesti učinkovito liječenje u propisanim dozama i vremenskom periodu koji zahtijeva samo oboljenje. Učestalost pojave navedenog oboljenja bila bi indikacija za kastraciju.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Zanima me Vaše mišljenje. Dečko i ja imamo muškog mopsa i parili smo ga sa 4 mopsice. Prva je okotila 3 štenca, ali su 2 odmah bila mrtva, a jedan je umro dan poslije. Druga kuja je okotila 4 štenca od kojih su 3 bila odmah mrtva (a vlasnica kaže i da su bili vodeni i izobličeni) dok je jedan ostao živ, ali ga je mama odbacila pa je na kraju i on uginuo. Treća mopsica je okotila 7 živih i 1 mrtvog, no na kraju od tih 7 preživjela su 2 štenca. Četvrta mopsica je skotna mjesec dana. Zanima nas zašto su okoćeni mrtvi štenci i kako su mogli biti izobličeni i vodenasti? Čitali smo i znamo da mopsi zbog velike glave imaju teškoća pri koćenju te da je poželjna veterinarska pomoć. Također nas zanima je li moguće da je problem u muškom mopsu? Lijep pozdrav, Ivana O: Spolno prenosive bolesti kod pasa su veoma rijetke. Najčešće se spominje bruceloza, kod koje dolazi do pobačaja, pojave mrtvorođene štenadi, steriliteta kod kuja i mužjaka. Mužjaci koji obole od bruceloze dobiju upalu testesa, ali i brzo postanu neplodni zbog razvoja antitijela na spermu. Bruceloza je inače raširena bolest među drugim životinjskim vrstama (ovce, koze, goveda, svinje), a kod pasa u Europi je izuzetno rijetka. Važno je napomenuti kako je bruceloza zoonoza, tj. prenosi se na ljude. Druga bolest koja se spominje kao spolno prenosiva, a ima utjecaja na štenad je infekcija Psećim herpesvirusom. Kod ove bolesti većina štenaca u leglu ugine nekoliko dana nakon poroda (nema mrtvorođenie štenadi), a inficiraju se već u porođajnom kanalu ili kontaktom preko iscjetka iz nosa ili usta, od zaražene kuje ili nekog drugog psa. Bolest je također rijetka, a kod odraslih pasa nema simptoma. Češća su uginuća štenaca vezana za različite poteškoće tijekom poroda. Obično se radi o relativno ili apsolutno velikom plodu koji se zaglavi u porođajnom kanalu. Ovaj problem je češći kod pasmina pasa koje imaju veću glavu poput buldoga, pekinezera, boston terijera, mopsa. Opširnije o tome možete pročitati u ranijim odgovorima Uginuće štenaca nakon okota / Tijek poroda i smrtnost štenadi i Uginuće legla. Što se tiče "vodenastih i izobličenih" mrtvih štenaca, pretpostavljam da se radilo o dugotrajnom porodu, čija posljedica mogu biti i mrtvi štenci opisanog izgleda. Za drugačije pretpostavke je nužno više informacija. Preporučujem da kontaktirate Vašeg veterinara i s njim razgovarate o ovom problemu.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam mješanca starog 7 godina. Prije tri večeri u šetnji je ponjušio grm i od tada je počeo kihati. Zadnja dva dana oslabljeno jede te se skriva u kućici. Redovito ga uhvate napadaji kihanja nakon čega počne otežano disati. Veterinar kojeg smo kontaktirali kaže da tu ne možemo ništa jer da mu je trava zapela negdje u dišnom sustavu. Molila bi Vas za savjet jer ne znam što mi je raditi. Hvala! Karmen O: S obzirom na to da pas kiše, strano tijelo se nalazi negdje u nosnicama. Na toj poziciji moguće je i vrlo jednostavnim instrumentom izvući vlat trave. Kada bi strano tijelo bilo u ždrijelu, dušniku ili bronhima pas bi kašljao ili povraćao. Trava koja je najčešće problem ima oblik ječmenih vlati, a pas je ne uspijeva izbaciti jer se ova trava sitnim zupcima okrenutim unatrag ne da pomaknuti iz pozicije u kojoj se nalazi. Dapače, ovako zabodena trava putuje prema naprijed (vrlo često je nalazimo u ušima i u šapama pasa). Travu treba ukloniti jer će početi proces trulenja, a ishod ovakvog procesa je uvijek upitan. Moguće je da će omekšan klasić s vremenom biti izbačen kihanjem, ali isto tako je moguće da će se na tom mjestu razviti upalni, gnojni proces.  Preporučam Vam da psa odvedete na Kliniku za kirurgiju, oftalmologiju i ortopediju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Nikako nije uputno instrumentom "tražiti" strano tijelo, već je neophodno specijalističkim pregledom utvrditi točnu poziciju stranog tijela.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam psa starog 5 mjeseci koji je prije 4 tjedna imao prijelom noge, nogu su namjestili i stavili u gips. Jučer su mu gips skinuli i previli mu nogu jer je gips napravio ranu na stražnjem djelu noge. Rekli su mi da dođem ponovno za 2,3 dana na previjanje, međutim danas sam primjetila da mu je šapica otekla pa sam popustila malo zavoj te mu nogu ledila desetak minuta, masirala je i utoplila. Zanima me je li oticanje noge nakon skidanja gipsa normalno i je li to što radim ispravno? Ivana O: S obzirom na to da je noga duži period bila imobilizirana pa ponovo zamotana na drugi način, bilo je za očekivati da se pojave blaže cirkulatorne smetnje. Fizikalne metode kao što su hlađenje (izbjegnite led, dovoljni su hladni oblozi) i lagana masaža u pravilu pomažu kod ovakvih stanja. Isto tako, potrebno je pažljivo dozirati opterećenje slomljene noge što podrazumijeva da se psa prošeće više puta na dan u sasvim kratkim šetnjama. Iako vjerujem da je zavoj pravilno postavljen, željela bih istaknuti da je kod zamatanja ekstremiteta u pasa potrebno postaviti tri osnovna sloja. Na ranu se postavlja sterilna kompresa, preko nje se cijelom površinom koju treba zamotati postavlja tanak sloj zavojne vate te se tek na tako pripremljeno područje postavlja zavoj. Ovo je potrebno jer se na taj način izbjegava štetan pritisak zavoja na cirkulaciju u području gdje koža uz relativno tanko potkožje naliježe direktno na cjevaste kosti, što je tipično za donje dijelove nogu u pasa. U pravilu je tu mišićje relativno tanko i izduženo te ne pruža dovoljnu zaštitu venskoj cirkulaciji.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Samojed ima 3 mjeseca. Primjetila sam da je jedna bjeloočnica skroz bijele boje, a druga sive. Zanima me može li to biti normalno tako ili je potrebno posjetiti veterinara. Lijepi pozdrav, Sanja O: Vrlo vjerojatno je riječ samo o genetski uvjetovanoj promjeni u pigmentaciji. Boja šarenice, pa tako i bjeloočnice, tijekom prvih mjeseci života šteneta može se mijenjati u nijansama. Sivo obojena bjeloočnica ne ukazuje na neko od tipičnih oboljenja oka, ali svakako bi bilo dobro odnijeti štene na veterinarski pregled.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam ženku njemačkog ovčara staru 10 god. i prije otprilike 6 mjeseci primjetila sam da pije jako puno vode, te je ubrzo nakon toga počela nekontrolirano mokriti. Nakon posjeta veterinaru dobili smo terapiju Propalinom čime je rješen problem nekontroliranog mokrenja. Dva put smo napravili  krvne i biokemijske pretrage, te ultrazvuk i svi nalazi su svaki put bili u redu, ali ona i dalje pije jako puno vode, a veterinar ne zna više kako pomoći. I još samo napomena da joj je prehrana ostala ista kao i prije nego li je počela piti toliku količinu vode. O čemu se radi? Koje još pretrage napraviti? Također se nedugo nakon toga javio još jedan problem, počela je šepati na prednju nogu. Mogućnost artritisa ili nešto drugo? Srdačan pozdrav, Kristina O: Povećana žeđ i unos veće količine vode (polidipsija) uz pojačano mokrenje (poliurija) sindrom je koji se u osnovi razlikuje po tome što je od navedenog uzrok, a što posljedica. U najvećem broju slučajeva riječ je o primarnoj poliuriji s posljedičnom polidipsijom, dok se samo iznimno javlja primarna polidipsija s posljedičnom poliurijom. Osnovni mehanizmi na osnovu kojih dolazi do povećanog mokrenja i posljedične povećane žeđi su: manjak ADH hormona, bubrežna diureza pri kojoj bubreg ne može koncentrirati mokraću (mogući uzrok su zatajenje bubrega, manjak kalija, gnojna upala maternice, upala bubrega te povećana koncentracija kalcija u krvi), manjak natrija i porast koncentracije glukoze ili ureje u mokraći. Bolesti koje dovode do ovakvih stanja su: - primarni centraln dijabetes insipidus- nefrogeni dijabetes insipidus Do povećanog žeđanja uz uz posljedično povećano mokrenje dolazi kod tzv. psihogene polidipsije ("igranje vodom") te kod nekih tumora hipotalamusa.  Diferencijalna dijagnostika sindroma polidipsija/poliurija provodi se točno propisanim redosljedom. Prije svega potrebno je isključiti djelovanje lijekova, zatim provesti temeljit klinički pregled. Analizom urina potrebno je potvrditi da se radi o navedenom sindromu. Nakon toga se provode slijedeće laboratorijske pretrage: - Kompletna krvna slika (piometra, infekcije)- Ureja, kreatinin, fosfor (bubrezi)- TP, albumini (hidracija)- Kalcij (novotvorevine, hiperparatireoidizam)- glukoza u krvi (dijabetes, granično povišen - Cushing)- Elektroliti ( hipoadrenokorticizam, nefrogeni dijabetes)- AP, kolesterol, trigliceridi Ovim pretragama se može sa sigurnošću isključiti zatajenje bubrega, infekcija, šećerna bolest i hiperkalcemiju. Daljnja dijagnostika odnosi se na testiranje nadbubrežne žlijezde (ACTH stimulacija), a u bolničkim uvjetima i test uskraćivanja vode (zahtijeva stalni veterinarski nadzor!). U dijagnostici je važno provesti sve korake propisanim redosljedom jer se na taj način postavlja dijagnoza stanja koje do ovog sindroma dovode, a neophodno ih je liječiti. Vrlo je mala mogućnost da opisano stanje ima direktnu vezu sa šepanjem, ali teoretski bi se moglo raditi o Lajm boreliozi koja u pasa može prolaziti pod vrlo nejasnim simptomima. Bolest prenose krpelji. Borelioza može imati akutan i kroničan tok, a između ostalih simptoma tipična je pojava šepavosti. Ovaj uzročnik nerijetko izaziva upalu bubrega.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Mojoj malenoj kujici od 2 mjeseca (tezina 3kg) dijagnosticirana je Giardia, nakon čega se veterinar odlučio za terapiju Medazolom. Trebala bi prema njemu 7 dana po pola tabletice (1/2 x 250mg) uzimati 2x dnevno. Zabrinuta sam jer mi se dnevna doza od 250mg nekako čini previše za tako mlado štene. Molim Vas samo Vaše misljenje: Biste li Vi možda smanjili doziranje? Srdačan pozdrav, Matea O: Medazol je antimikrobni lijek čije je djelatna tvar metronidazol, koji ima široku upotrebu prvenstveno u humanoj medicini, a koristi se i u veterinarskoj medicini, iako nije registriran kao veterinarski lijek. Njegova upotreba kod pasa najviše je vezana za tretman protozoarnog parazita koji se zove Giardia intestinalis, a koristi se i za druge, uglavnom intestinalne, bolesti. U vezi giardioze, postoji još uviijek dosta nepoznanica, a među epizootiolozima nema definitivnog stava o karakteru i proširenosti bolesti. Smatra se zapravo da su Giardie proširene kod pasa u znatnoj mjeri, ali da to nije proporcionalno pojavi bolesti. Doziranje metronidazola ovisi o bolesti, a sama doza se najčešće kreće u širokom rasponu od 10-50 mg na kg tjelesne težine. Procjenu koju dozu lijeka koristiti i koliko dugo, donosi veterinar na temelju  kliničkog stanja životinje. S obzirom na to da su naši odgovori informativni i da je iz ove perspektive veoma nezahvalno komentirati postupke veterinara kliničara, preporučujem da slijedite njegove upute i da mu se za sve nedoumice obratite s povjerenjem.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa maltezera starog sedam godina. U zadnje vrijeme je slabije jela i osjećala slabost u nogama. Kada smo uradili krvnu sliku eritrociti su bili toliko niski da veterinar nije mogao vjerovati da je pas uopste živ. Desni i uši su joj bile potpuno bijele. Primila je hitnu transfuziju i sada pije željezo i još neke antibiotike. Već dva dana prima infuziju. Nakon transfuzije joj se vratila mali ruzičasta boja. Pojede nesto, ali slabije nego inače. Obraduje se kad neko dođe, ali se otežano kreće. Zanima me samo kolike su sanše da preživi. Veterinari ne mogu da skontaju od čega su joj tako pali eritrociti. Molim vas za vaše mišljenje. Kolike su sanše da preživi? Unaprijed hvala, Safa O: Nizak broj eritrocita u krvnoj slici pasa naziva se još i anemijom. Anemija nastaje posljedicom nekoliko uzroka: velikog gubitka krvi, pojačanog razaranja eritrocita i smanjene ili kvalitativno poremećene eritropoeze (stvaranja eritrocita). Sekundarno se javlja kod niza drugih oboljenja, kao što su zarazne ili parazitarne bolesti, te neoplazme. Smanjeni broj eritrocita u cirkulaciji ima za posljedicu poremećaj prenošenja kisika, te se javljaju apatija, zamor, ubrzan rad srca, ubrzano i otežano disanje. Nedostatak hemoglobina i uslijed toga nastalu hipoksiju organizam kompenzira upravo ubrzanjem rada srca (povećanje minutnog volumena), ubrzanim disanjem, ekonomičnijim korištenjem kisika u tkivima, te ubrzanjem eritropoeze. U cirkulaciji se mogu naći mlađi oblici eritrocita. Brzina regeneracije eritrocita zavisi o starosti životinje, tjelesnoj kondiciji, rezervi željeza i dr. U prosjeku, kod sisavaca traje tri tjedna. Uz osnovnu terapiju (etiološku), kod anemija se primjenjuju biološki aktivne tvari kao vitamini B12, B2 i B6 koji potiču eritropoezu, te vitamin C koji sudjeluje u resorpciji željeza u crijevima kao i pretvorbu folne kiseline bitnu za normalnu eritropoezu. Preparate željeza je potrebno davati barem tri tjedna pa i duže, a preporučaju se i oligoelementi. Prognoza, uz terapiju, svakako ovisi i o samoj životinji, odnosno njenim vlastitim kompenzatornim mehanizmima koje je razvila. Pospanost i opća slabost još će potrajati, ali ako se životinji opće stanje ne pogoršava, velika je vjerojatnost da će preživjeti. Svakako budite u kontaktu sa Vašim veterinarom te ga obavještavajte o stanju Vašeg ljubimca kako bi na eventualno pogoršanje simptoma mogao pravovremeno reagirati prilagodbom ili promjenom terapije.