Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Htjela sam vas zamoliti za uslugu, da mi date savjet. Bila sam jučer kod veterinara sa svojim štencem starim 7 tjedana jer se već dva dana povuko u sebe i ne želi jesti i igrati se s drugim psima. Veterinar je rekao da je to gastritis i da se nadamo samo najboljem i naredio da 4/6 dana svi psi jedu kuhanu piletinu sa rižom. Ostatk štenaca jede normalno i fina im je riža s piletinom, dok to malo čudo neće, ne želi jesti niti piti vodu! Od dolaska od veterinara je jedno 3-4 puta povraćao sluzavu tvar koja se jako skuplja i imao je malo krvavu stolicu, i kako je imao proljev, ali bez krvi i koji užasno smrdi i nepodnošljiv je miris, htjela sam pitati kako da mu pomognem? Što bih mu mogla dati jesti? Već 24 sata nije ništa jeo, a povraća i ima krvavu stolicu. Sutra ćemo ići k veterinaru i to u prvu smjenu odmah ako neće ništa jesti. Ana O: S obzirom na opisano stanje Vašeg ljubimca, svakako je za preporučiti hitan odlazak u veterinarsku ambulantu kako bi se stabilizirala probava i infuzijom nadoknadila hrana i tekućina. Uzroci pojave krvave stolice u štenadi su brojni: bakterijske infekcije s vrstama Clostridium i Salmonella, alergije na određene aditive iz hrane, emulgatore i masti, kontrakcije kolona uslijed traume ili upale, invazije crijevnim parazitima, prejedanje ili ingestija oštrih predmeta (kosti, plastika, igla i sl.), infekcija mikroorganizmom protozoom vrste Coccidia i Giardia, nagle promjene načina prehrane ili jedenje neadekvatne hrane, virusne infekcije poput parvoviroze i corona-virusnog proljeva,... Kako se najčešći uzroci krvave stolice, uz prisutnost drugih teških simptoma (odbijanje hrane, povraćanje, nevoljkost i sl.), pripisuju infekcijama bilo bakterijske, virusne ili protozoarne etiologije, potrebno je načiniti kliničke pretrage za postavljanje dijagnoze a sve u svrhu preporuke pravovremene i adekvatne terapije. Do odlaska u veterinarsku ambulantu, preporučila bih Vam da držite ljubimca na toplom i prozračnom mjestu u kući i minimalizirajte stres odvajanjem od legla. Kako štene samostalno ne uzima hranu i vodu možete mu ponuditi neku od visokoenergetskih medicinskih hrana kako biste mu podržavali opću otpornost organizma: Purina Convalescence konzerva, Royal Canin Recovery pašteta, Eukanuba High Calorie konzerva, Hill's a/d konzerva te Calo-pet pasta (Vetoquinol). Neku od navedenih hrana razrijedite toplom vodom pa brizgalicom dajte štenetu svakih dva do tri sata direktno na usta a ako nabavite Calo-pet pastu primijenite je direktno u usta u obliku u kojem dolazi jer pastu nije potrebno razrijeđivati. Štenetu se može dati i ImmunoBoost (Newborn Animal Care) energetsku pastu koja se koristi za životinje u oporavku i to najčešće za mlade životinje da bi stekle potreban imunitet i dobile dodatnu pojačanu energiju. Osobito je preporučljiva kod avitalnih, oslabljenih mladih životinja, pothranjenih i bolesnih.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam malu pesicu, mješanku i prije tjedan dana imala je moždani udar. Stara je 12 godina, te od tada je dosta slaba, svako malo tetura, dosta dahće, uopće ne može normalno disati te sad već zadnjih 5 dana ne želi ništa jesti, ali redovito pije vodu. Znam da je u pitanju već dosta stari pas, ali može li se što napraviti da se toliko ne pati? Kada dođemo iz šetnje, samo leži na krevetu i većinu dana samo spava, a bojim se da možda i ne vidi dobro. Molim vas ako se što može napraviti, osim eutanazije, da joj nekako pomognem? Hvala, Ivana O: Hvala Vam što ste nam ukazali povjerenje i obratili nam se u ovim izuzetno teškim trenucima za Vas i Vašu ljubimicu. Žao mi je što Vas je snašla navedena situacija i što neću biti u mogućnosti pomoći drugačije osim riječi. Unaprijed se ispričavam što će odgovor biti baziran na pretpostavci i molim Vas da shvatite kolika je važnost dijagnostike i utvrđivanje zdravstvenog statusa ljubimca i stanje vitalnih organa (srca, jetre, bubrega) jer prema nalazu se i određuje "smjer" liječenja. Stariji psi imaju posebne potrebe. Njihova tijela počinju se usporavati i trošenje tijekom života počinje uzimati svoj danak. Životni vijek pasa se razlikuje i ovisi o  pasmini, ali su uključeni i mnogi drugi činitelji. Kako njegovo tijelo stari, javlja se  pogoršanje stanja vitalnih organa u tijelu psa. Može biti manje aktivan pa mu stoga treba manje kalorija, a njegovi organi mogu funkcionirati manje djelotvorno. Ne može se tako dobro nositi s bolestima i drugim stresom, stoga po mogućnosti smanjite stres i aktivnost na najmanju mjeru. Nedostatak snage kod starijih pasa javlja se zbog slabije opskrbe mišića hranjivim sastojcima, zbog čega je ljubimac bezvoljniji i lakše se umara. U starosti se često pojavljuju bolni zglobovi i nedostatak snage. Bolni zglobovi pogoduju različite degenerativne bolesti, ozljede. Pas stari do kraja svoje 8. ili 9. godine života. Velike pasmine mogu se smatrati starima kada imaju oko 5 godina, dok terijeri i druge miješane pasmine mogu doživjeti i više od 15 godina. Vaš pas je u dubokoj starosti i potrebna mu je posebna prehrana, smanjena aktivnost i kompletan dijagnostički pregled kako bi se utvrdili pravi uzroci ovog stanja. Kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. pisala je o moždanom udaru u svom odgovoru Moždani udar: uzroci i način postavljanja dijagnoze / Liječenje i vitaminski dodaci prehrani. Ispravna dijagnoza je osnovni preduvjet kako liječenja tako i postavljanja prognoze samog liječenja.  Stoga, za početak Vam savjetujem da s ljubimicom ponovno posjetite veterinara ili se obratite za drugo mišljenje. U tu svrhu Vam savjetujem da se obratite na Klinike veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55, Zagreb. Naime, na Veterinarskom fakultetu se nalaze svi zavodi kao i klinike specijalistički pripremljene kao i sa odgovarajućom opremom opskrbljene, a sve kako bi olakšale kolegama da u konačnici postave "ispravnu" dijagnozu. Prema opisu i dobi moglo bi se raditi i o tegobama s srcem koje znatno utječu na kvalitetu disanja. Dijagnoza bolesti postavlja se osluškivanjem rada srca, ekg-om, rendgenografski i ultrazvučnim aparatom.  Vrlo je bitno kroz prehranu osigurati odgovarajući unos kvalitetnih nutrijenata i zadovoljenje energetskih potreba organizma. Stoga se u potpunosti slažem s preporukom kolegice u vezi dodataka i hrane.Također možete probati ponuditi ljubimici i mlijeko za štence (Canina) koje je dijetni dodatak hrani bogat vitaminima i mineralima te se koristi, osim kod štenaca, i kod starih i bolesnih pasa. 

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imamo ženku dalmatinera staru 13 g i u zadnjih nekoliko mjeseci se pojavila fekalna inkontinencija. Inače se vidi da je starija, zadnje noge malo popuštaju, kao kod starijih ljudi malo su savijene. S obzirom na to da živimo u privatnoj kući, a ona s nama u stanu, postalo je jako neugodno što sve češće obavi „posao“ u košari ili u dnevnom boravku, iako je redovito, nekoliko puta na dan, puštamo van. Upoće ne traži ići van kao nekada. Imam osjećaj da ona uopcć ne osjeti da treba kakiti. Veterinar je rekao (prije mjesec dana) da ima nekakvih tumora, ali da ne bi mogla podnijeti sve pretrage jer je plaha i morala bi se anestezirati, za što je prestara. Imate li kakav savjet za mene jer mi je postalo odvratno svaki drugi dan čistiti za njom stan, a žao mi je držati je pred kućom jer je od rođenja s nama u stanu. Napominjem da nije sterilizirana i nije nikada bila skotna. Ukratko, ne znam je li bolesna, stara ili je nešto treće, možda inat?! Vesna O: Fekalna inkontinencija je veoma neugodna stvar prvenstveno za vlasnika, a uzroci su mnogobrojni i često nažalost neliječivi. Normalno završni dio ravnog crijeva (rektum) zadržava oko 150 mL stolice bez nagona za defekacijom (ovisno o veličini psa). U stanjima smanjene propustljivosti rektuma pokreće se refleks defekacije i na minimalne količine stolice u ampuli rektuma. Najčešće se tada radi o upalnim bolestima crijeva (ulcerozni kolitis i kolitis povezan s Crohnovom bolešću). Mogući su i infiltrativni procesi tj. primarni i sekundarni maligni tumori kao što pretpostavlja Vaš veterinar. Može se također raditi i o poremećenoj osjetljivosti rektuma u bolestima kao što su diabetes mellitus, multipla skleroza, demencija, povrede produžene moždine. Fekalna inkontinencija u pasa u velikom postotku slučajeva nastaje zbog prekinute veze između centralnog nervnog sustava i crijeva, tj. analnog sfinktera upravo radi povreda kičmene moždine. Procjena pacijenta s fekalnom inkontinencijom počinje iscrpnim razgovorom sa vlasnikom te dobrim kliničkim, internističkim, baš kao i neurološkim pregledom (ispitivanje analnog refleksa ukazuje na stanje živca koji inervira analni sfinkter ili ozljede segmanta sakralnog dijela kralježničke moždine). Digitorektalni pregled je vrlo važna i lako izvodljiva pretraga koja daje dobar uvid u stanje sfinktera i eventualnu infiltraciju stijenke rektuma. Od daljnjih dijagnostičkih procedura bilo bi dobro napraviti RTG snimak trbušne šupljine koji se uz malo truda i strpljivosti može izvesti i bez sedacije životinje, zatim kolonoskopija te transrektalni ultrazvuk (potrebna sedacija). Što se tiče same terapije u slučaju Vaše ljubimice i njenih godina, Vaš veterinar je odlučio na konzervativno, nekirurško liječenje, smatram da je to u redu jer starije životinje teže podnose opću anesteziju. Formiranu stolicu je lakše kontrolirati nego tekuću, stoga bi bilo dobro inicijalno započeti terapiju dijetnom ishranom. U ponudi Pet centra dostupna je medicinska hrana formulirana za gastointestinalne poremećaje ili možete sami kuhati dijetno (pileća prsa i riža dobro stišću stolicu). Također se može pokušati terapija lijekovima koji smanjuju motilitet stolice i podižu tonus analnog sfinktera, tj. nekog od antidijaroika. Što se tiče inkontinencije tj. nereda koji posljedično nastaje, u našim dućanima dostupne su pelene dizajnirane baš za pse pa barem dio dana da joj stavite, da ne defecira po kući. Sve ovo što sam navela je, naravno, samo potporna terapija i neće riješiti problem, tj. izliječiti Vašeg psa, za to je ipak potrebno ustanoviti uzrok ovom stanju i djelovati izravno na njega, naravno ukoliko je to moguće. Nadam se da sam Vam bar malo pomogla savjetima.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim Vas za mišljenje odnosno savjet. Imam rotvajlera starog 13 mjeseci, brine me što sa gornje strane vrata i na dijelu leđa ima pigment crvene dlake (mislim da je poddlaka u tom pigmentu), zanima me je li problem u hrani, vitaminima ili je nešto treće? Samo da naglasim da ga hranim isključivo kupovnom hranom (Dog Chow). Unapred Vam se zahvaljujem, Milan O: Pigmenti su obojene tvari u organizmu različitog kemijskog sastava, a nalaze se u tkivima, kako u normalnim tako i u patološkim okolnostima. Prema porijeklu dijelimo ih na one koje je stvorio organizam (endogeni) i na one koji su u organizam došli izvana (egzogeni). Endogeni pigment, a koji se ispoljava na koži je melanin (crnosmeđi do crni pigment koji se nalazi u koži, dlaci, mrežnici, šarenici te sluznici usta nekih životinja). Djelovanjem sunca, sinteza melanina se pojačava, što predstavlja i određenu zaštitu protiv sunčevog UV zračenja. Patološka, pak, hiperpigmentacija javlja se i kod hipofunkcije kore nadbubrežne žlijezde. Melanin u dlaci dolazi u dva oblika: eumelanin koji se nalazi u tamnoj i smeđoj dlaci i feomelanin koji je svjetliji i nalazi se u riđoj i žutoj dlaci. Promjena se najviše uočava kod pasmina s crnom bojom dlake, koja poprimi crvenkastu boju, što ste i primijetili kod Vašeg ljubimca. Može zahvatiti cijelo tijelo ili pojedine dijelove: bokove, rep ili glavu. Može se pojaviti na vrhu, na jednom dijelu ili po cijeloj dužini dlake. Do promjene u boji dlake može doći na dva načina: promjene boje dlake dok je ona još u dlačnom folikulu i nanošenjem određenih tvari sa vanjske strane dlake. Uzrok promjene boje dlake može se naći u hrani, ali u pitanju mogu biti i neki kvasci. Gotovo u svim superpremium i premium hranama dodan je beta-karoten (karotenoid topiv u mastima) koji je biljni proizvod, provitamin koji u organizmu ima sposobnost konverzije u vitamin A. Bitan je za kožu i sluznice jer je koža najveći organ i direktna je zaštita od vanjskih utjecaja, a sluznice također imaju istu ulogu, samo što trebaju biti stalno vlažne da bi imale punu funkciju. Zaštitne funkcije kože i sluznice je nemoguće ostvariti bez vitamina A koji je najbolje uzimati u obliku beta-karotena. Također, beta-karoten pokazuje ovaj učinak i u plućima, crijevima, mokraćnim putevima, sinusima, štitnjači, žučnoj vrećici i drugdje gdje obnavlja funkcionalni epitel specifičan za te organe. Beta-karoten je i antioksidans (štiti stanice od oksidacijskog djelovanja slobodnih radikala), djeluje antitumorski preko T-staničnog imuniteta, sudjeluje u sintezi imunoglobulina. Boju dlake i kože može promijeniti i Malassezia pachydermatis (Pityrosporum canis), a to je kvasac koji je izoliran iz zdravog vanjskog slušnog kanala i kože. Malassezia pachydermatis proliferira kada se promijene mikroklimatski uvjeti i u tom slučaju može nastati kliničko oboljenje. Promjene mogu biti lokalne-interdigitalne, na njušci, ušima, peranalne ili intertrigozne ili pak promjene mogu biti generalizirane. Lezije na koži su eritematozne, često hiperpigmentirane (žute do bakrene) sa alopecijom i ljuskama. Malassezia može biti prisutna u niskom broju kod životinja bez kutanih lezija, nalaz od barem 3-5 kvasaca po polju velikog povećanja smatra se potrebnim da bi se proglasila uključenost kvasaca u nastanku lezija. Svakako je za preporučiti posjet veterinarskoj ambulanti kako bi se razlučila ova dva procesa. Ukoliko se isključi infekcija kvasnicom kao uzrok promjene boje dlake, u hranu kojom hranite svoje štene bilo bi uputno dodati neki od preparata kao što su brašno morskih algi od Canine ili Algolith od Beaphara. Oba preparata poboljšavaju pigmentaciju dlake (pomažu organizmu i dlaci da što bolje ispolje boju dlaku koja je genetski određena), očiju, nosa i šapa, vraćaju sjaj i čvrstoću dlake. Preparate treba uzimati barem nekoliko mjeseci za ispoljavanje učinka.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Moj francuski bulldog je star 14 mjeseci i u zadnje vrijeme sam primjetio da si često trlja oči. Što bi mogao biti uzrok? Srdačan pozdrav, Božo O: Na temelju Vašeg opisa stanja Vašeg francuskog buldoga veoma mi je teško pretpostaviti o kakvom se problemu na očima radi, s obzirom na to da ste opisali simptom koji se može javiti u mnogo raznih slučajeva kada je u pitanje trljanje očiju. Međutim, ovdje iznosim neke od mogućih stanja koje bi uzrokovale svrbež očiju. Moguće su prirođene promjene na vjeđama kao što su izvrnute vijeđe ili uvrnute vijeđe. Kod uvrnutih trpavice stalno stružu po površini oka i na taj način konstantno podražuju oko što uzrokuje pojačano suzenje i nelagodu. U oba slučaja indicirana je operacijska metoda liječenja. Od stečenih promjena moguće su rane vjeđa i upale, koje mogu biti površinske i duboke, a nastaju zbog mehaničkih ili kemijskih uzroka te infekcije bakterijama. Pri tome važnu ulogu ima nedostatak vitamina, naročito vitamina C kao antiinfekcijskog vitamina. Pošto upala prelazi i na spojnice (konjuktive), one su zažarene te je prisutan i jak svrbež. Primarno upalu spojnica mogu izazvati mehanički (prašina, dim, strano tijelo, trauma), kemijski (dijelovi tintene olovke, hrđava željezna prašina, kiseline, lužine), ultraljubičaste zrake, virusi, bakterije te paraziti. Sekundarno upala spojnica je simptom nekih bolesti unutarnjih dijelova oka ili simptom organskih i infektivnih bolesti. Urođeno ili stečeno suženje suznih kanalića može izazvati upalne procese spojnice zbog zadržavanja suza i drugih produkata. Životinja pokazuje fotofobiju – žmirkanje, svrbež – nastoji češati oči. Vjeđe su često ujutro sljepljene. Uvijek obole oba oka. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike. Prilikom liječenja je primarno odstraniti uzrok svrbeža. Danas se u liječenju upalnih bolesti spojnice gotovo redovito koriste antibiotici. Kako bi djelovanje antibiotika bilo uspješno, preporučljivo je napraviti antibiogram, a potom liječiti ciljanom antibiotskom terapijom. U slučaju da promjene na očima Vašeg ljubimca nisu uznapredovale u smislu jakog crvenila i gnojnog iscjetka, dovoljno je očistiti rubove vjeđa fiziološkom otopinom, a u oko aplicirati kapi (Optiseptyl) sa blagim antiseptičkim djelovanjem ili Opticorn mast. Oba pripravka možete kupiti u našoj veterinarskoj ljekarni u sklopu Pet centra bez veterinarskog recepta. Također, savjetujem primjenu ovratnika kako biste fizički spriječili češanje i vrlo vjerojatni unos infekta u oko putem nečistoća sa šapa.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam pitanje vezano za štene kokera španijela. Naime, 4 kučića su se oštenila 15.05. Svi štenci napreduju fino. S tim kad jednog steneta postoji problem sa okom. Naime, to štene, ženka je, najmanja u leglu i poprilično je sporija u svemu od ostalih kučića. Ostali štenci su već otvorili oči potpuno. Međutim, kod nje se otvorilo samo jedno oko. I to se otvorilo potpuno, dok se drugo oko mnogo sporije otvaralo i još uvijek kapak nije skroz otvoren. Ali problem je što se ispod kapka vidi nešto bijelo, kao mrena koja prekriva čitavu bjeloočnicu i zjenicu. Ispod se nazire boja zjenice. Nije oko potpuno bijelo, ali ima neka mrena. Također, moram da naglasim da ona trepće na to oko i da je veterinar za svaki slučaj propisao neke kapi protiv infekcije. I kad joj stavljam kapi ona reaguje na njih, reaguje treptajem kao da oko funkcioniše normalno. U prilogu vam šaljem sliku kučeta na dnevoj svjetlosti jer sam se bojala koristiti blic da joj ne bi naštetilo.  Nadam se da ćete kada uvećate sliku moći vidjeti tu mrenu. Ako možete dati bilo kakvu informaciju vezano za to i šta se može uraditi. Hvala Vam puno! S poštovanjem, J.P. O: Zahvaljujem na ukazanom povjerenju i na slici jer mogu jasnije sagledati problem. Pošto ste i sami rekli da ovo štene sporije napreduje, moguće je da će se i zamućenje koje vidite povući nakon tjedan ili dva. Pupilarna membrana je fetalna struktura koja prekriva zjenicu prije rođenja životinje i snabdijeva leću krvlju pri njenom razvoju. Kod novorođene štenadi ona je djelomično prisutna i polako atrofira od rođenja do oko 4.-8. tjedna. Apsorpcija membrane ne mora biti završena kod neke štenadi kad prvi put otvore oči i može se primjetiti kao male trakice ili mrežasta struktura preko zjenice. Takva tvorba normalno nestane između 4. i 8. tjedna života. Kod nekih jedinki ili pasmina ne nestane i nastane perzistentna pupilarna membrana (PPM). Ovisno o mjestu u prednjoj očnoj komori gdje se veže, može predstavljati veći ili manji problem.Trakice mogu biti vezane na leću ili rožnicu, a većinom na druge dijelove šarenice. Ako je vezana sa šarenice na rožnicu može izazvati manja zamućenja rožnice, a kao je vezana na leću može rezultirati ograničenim zamućenjem leće – katarakta. Takva zamućenja mogu predstavljati manji vizualni deficit. Kod nekih pasmina (basenji, mastif, jorkširski terijer, engleski koker španijel), PPM je poznat kao nasljedni problem i štenad koja ima bilo koji oblik, ne može dobiti uzgojnu dozvolu. Osim PPM, može se ponekad javiti i kongenitalna katarakta (zamućenje leće). Cataracta congenita je prirođena siva mrena koja se događa zbog abnormalnih tvorbi vlakana leća u fetalnom životu. Ovaj tip mrene je nasljedan i na to bi trebali posebno paziti uzgajivači pasa jer je velika vjerojatnost da će štenci imati mrenu. Danas se rade razni genetski testovi kako bi se izbjegla prodaja štenaca koji su genetski predisponirani za nastanak ove bolesti. Opširnije o tom problemu možete pročitati u prijašnjem odgovoru kolegice, naslovljenom Katarakta. Nadam se da Vaše štene neće imati trajnih posljedica.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moj pas ima demodikozu i liječim ga Advocatom, svaki tjedan mu stavljam te kapi, ali se u međuvremenu uprljao i usmrdio pa me zanima je li ga mogu okupati šamponom dok mu traje terapija Advocatom? Hvala. Lijepi pozdrav, Žare O: Demodikoza je kožno oboljenje pasa uzrokovano grinjom Demodex canis. Sam uzročnik živi u dlačnim folikulima, gdje se množi i uzrokuje nastanak lezija. Bolest je obično ograničena samo na neke dijelove kože, ali se može proširiti i po većim površinama tijela.  Uzročnik se najčešće prenosi neonatalnim kontaktom. Također, utvrđeno je da se bolest najčešće pojavljuje u pubertetu. Međutim, zadnja istraživanja provedena na ovu temu ukazuju na veliku važnost i genetske predispozicije, jer je dokazano da se bolest pojavljuje nasljedno u pasa u kojih zakazuje imunitetni odgovor posredovanjem stanica. Također, postoji i pasminska predispozicija (dobermani, kratkodlaki ptičari i dr.). Za sam nastanak bolesti važno je i prisustvo predisponirajućih čimbenika: pad otpornosti organizma, nepravilna prehrana, loši zoohigijenski uvjeti držanja, slabija kondicija, virusne infekcije, dob,...  Bolest se pojavljuje u dva oblika: blaži (skvamozni) i teži (pustulozni). Liječenje je dugotrajno, a preporučuje se hrana bogata bjelančevinama sa što manje masnoća, te vitaminsko - mineralni dodaci. Kod mladih pasa ova bolest povezana je s primarnim nedostatkom celularnog imuniteta, dok se kod odraslih životinja javlja s metaboličkom poremetnjom (hipertireoidizam, hiperadrenokorticizam) ili ako primaju terapiju (glukokortikoidi, citotoksicni lijekovi) koja oštećuje imunološki sustav.  Lokalizirana demodikoza se sastoji od nekoliko područja koja su ljuskava i crvena, najčešće na licu ili prednjim nogama, a obično se manifestira u štenaca u dobi od 3 do 6 mjeseci. Većina ovih slučajeva spontano prolazi kroz nekoliko tjedana. Preporučuje se napraviti kontrolu nakon 4 tjedna. Generalizirana demodikoza zahvaća velika područja na tijelu. Najčešće se manifestira u dobi od 3 do 12 mjeseci. Može se javiti i upala lojnih žlijezda, a moguće su i sekundarne bakterijske infekcije. Liječenje može biti dugotrajno i skupo ali većina pasa se u potpunosti oporavi. Liječenje generalizirane demodikoze obuhvaća šišanje dlake po cijelom tijelu psa, uklanjanje svih krasta i krastica, kupanje u medicinskom šamponu za suzbijanje bakterijske infekcije i aplikaciju otopine za suzbijanje šugarca (amitraz, ivermektin). Ovaj način djelotvoran je u većine pasa. Drugi način je oralno davanje lijeka svakodnevno kroz nekoliko mjeseci. Kod generalizirane demodikoze bris kože bi se trebalo raditi svaka dva tjedna dok dva uzastopna nalaza ne budu negativna, kada se terapija može prekinuti. Također se preporučuje uzimanje vitamina H (biotin) koji se još naziva zaštitnim faktorom za dlaku i za kožu te lososovog ulja koje sadrže esencijalne masne kiseline koje su organizmu potrebne za izgradnju i razvoj zdrave kože i dlake. Vezano uz kupanje ljubimca sa šamponom, problematika je ista kao i u svakom slučaju kada koristite ampule protiv vanjskih parazita. Naime, svi proizvođači navode da je potrebno imati  razmak od kupanja ljubimca i postavljanja ampula u trajanju od minimalno 1 tjedna. Stoga, savjetujem Vam da se oko ove specifične problematike dodatno posavjetujete sa svojim veterinarom, koji i poznaje "pravu" situaciju kod Vašeg ljubimca te će biti u mogućnosti detaljno Vam odgovoriti na sva pitanja.

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam psa, star je 8 godina i ne može da hoda na zadnje noge, vuče ih. Imao je temperaturu, ali kad smo ga odneli kod veterinara dao mu je inekciju za sniženje temperature i sad mu je bolje, mislim da nema više temperaturu, ali i dalje vuče zadnje noge. Ali veterinar je rekao da ne zna tačno šta mu je. Ne znam šta da radim, žao mi je da ga gledam kako se muči. Pomozite. Sanja O: Paraliza stražnjih ekstremiteta veoma često dolazi kao posljedica oštećenja perifernih spinalnih živaca. To je obično slučaj pri različitim traumama korijena živca na području slabinskog dijela, odnosno općenito kod ozljeda kičmene moždine. Može se raditi i o kompresiji na kičmenu moždinu zbog pojave tumora, hernije međukralježničkog diska ili krvarenja. Degenerativna mijelopatija također može rezultirati slabošću stražnjih ekstremiteta. Postoji mogućnost i da se radi o bolestima mišićno-koštanog sustava na stražnjim nogama. O nekima od spomenutih bolesti možete više pročitati Prolabirani disk (Disc protrusion) - hernija diska i Hernija diska. Za utvrđivanje dijagnoze, potrebno je provesti prvenstveno neurološki pregled, a po potrebi i druge pretrage. Važan element u prognozi bolesti je, između ostalog, osjet duboke boli i mogućnost voljnih pokreta nogu. Ukoliko je sačuvan osjet duboke boli, prognoza, ovisno o primarnom uzroku, može biti povoljna. Preporučujem da psa odvedete u neku od specijalističkih ambulanti za bolesti malih životinja, radi drugog pregleda i mišljenja.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim vas da mi pomognete. Psa mi liječe već 6 dana penicilinima, a ona se ne osjeća puno bolje, kažu da ne znaju šta bi moglo biti. Pokušat ću vama opisati: prvi dan kad smo je vodili vet. nije imala visoku  temperaturu, drugi dan temperatura se penje toliko da je veterinarka rekla da dobro da nije uginula. Daju joj injekcije i za temperaturu itd., ali ja im kažem da se teško diže i kad hoda na zadnjim nogama je veoma slaba (njemački ovčar, 2 godine). Njihov odgovor je da ne jede,  da je onemoćala. Tražeći po internetu njezine simptome došla sam do „piometra“. Što raditi, pitala sam da joj izvade krv, ali kažu da ne mogu jer prima antibiotike itd. Hvala, Jasna O: Piometra  ili gnojna upala maternice je dosta česta pojava u patologiji reprodukcije kuja. Postoji tzv. otvorena i zatvorena piometra. Kod otvorene piometre uočava se gnojni iscjedak iz vulve i uz prisutnost drugih simptoma (kuja je bezvoljna, puno pije i mokri, apetit je slab) može se reći da je u tom slučaju dijagnostika jednostavna. Ponekad vlasnici ne primjećuju iscjedak jer se kuja stalno liže i čisti. Kod zatvorene piometre nema iscjedka jer je vrat maternice zatvoren pa je dijagnostika komplicirana. Najveći problem predstavljaju atipični slučajevi koje često ne prate nikakvi simptomi. Prije se smatralo da se piometra javlja kod starijih kuja koje nisu nikada štenile. Zbog toga se preporučalo da kuja jednom šteni da bi se spriječila pojava ove bolesti. Ta teorija se pokazala netočnom. Piometra se može pojaviti već nakon prvog estrusa. Nešto je veća učestalost pojave ove bolesti kod kuja s nepravilnim ciklusima i kod kuja kod kojih je tijekom poroda maternica bila atonična. Također je pojava piometre nešto češća kod ženki koje nisu nikada štenile, no dokazano je da štenjenje nema većeg utjecaja na pojavu bolesti. Piometra se obično javlja mjesec i pol do dva mjeseca nakon tjeranja. Postoji niz simptoma koji se mogu pojaviti, a klasični simptomi su pojačana žeđ, učestalo mokrenje, smanjen apetit, bezvoljnost, povremeno bol u kostima. Porast temperature može se i ne mora javiti. Ponekad je prisutna napetost abdomena, a to prvenstveno ovisi o povećanju maternce i o obliku samog abdomena. Palpacijom abdomena može se pipati povećana maternica, no to ovisi o njenom obujmu pa negativan nalaz ne isključuje piometru. Može biti prisutno i povećanje vulve. Uglavnom kod svih slučajeva piometre javlja se toksemija, ali njezin intenzitet varira. Toksemija je prodor bakterijskih toksina u krv. Bolovi u kostima mogu biti prisutni, a smatra se da su posljedica djelovanja toksina jer nestaju nakon kirurškog odstranjivanja maternice. Kod otvorene piometre prisutan je vaginalni iscjedak čija boja varira od boje bijele kave do smeđe ili krvave. Konzistencija je najčešće vodenasta pa sve do sluzava. Prilikom postavljanja dijagnoze najvažnije je uzeti temeljitu anamnezu i uz to obaviti detaljnu kliničku pretragu. Potrebno je koristiti i pomoćne metode pretrage, a to su RTG, ultrazvuk, hematologija, citološka pretraga materničnog iscjedka, određivanje serumske glukoze, određivanje uree u krvi, analiza urina i funkcije srca, itd. Davanje prognoze ovisi i o mogućoj pojavi bolesti koje često prate piometru, a to su bolesti bubrega, diabetes mellitus, srčane disfunkcije. Uz odgovarajuću  RTG sliku i ultrazvučni pregled može se postaviti dijagnozu piometre. Poteškoće se mogu javiti jedino kada je stjenka maternice toliko napeta i tanka zbog velike količine tekućine da je teško razlučiti sadržaj maternice od sadržaja u peritonealnoj šupljini. Druga je poteškoća u razlikovanju piometre od graviditeta, no tu pomaže ultrazvuk. Hematološka pretraga krvi je također važna u dijagnozi. Broj leukocita je obično vrlo visok, no kod uznapredovalih slučajeva može biti prisutan pad broja leukocita što ukazuje na toksemiju. Kada se postavi dijagnoza, ovisno o općem stanju kuje i stupnju bolesti određuje se terapija. Liječenje može biti konzervativno ili kirurško.  Prije operativnog zahvata potrebno je stabilizirati kuju da bi se smanjili rizici od anestezije. Prognoza je u pravilu dobra ako se operacija provede u optimalno vrijeme, a isto tako ovisi i o dobi životinje te o eventualnoj prisutnosti drugih bolesti kao što su diabetes mellitus, bolesti bubrega ili srca. Na temelju simptoma koje ste naveli ne može se točno reći o čemu se radi. Također, nije napravljena krvna slika, a niste naveli jesu li rađene druge pretrage( RTG, ultrazvuk, itd.). Spomenuli ste da terapija traje već 6 dana i da životinji nije bolje. To svakako zahtjeva obavljanje dodatnih pretraga da bi se došlo do točne dijagnoze i odgovarajuće terapije. Postoji niz bolesti kod kojih su prisutni navedeni simptomi ( osim piometre koju ste naveli sličnu kliničku sliku ima npr. i piroplazmoza). Možete zatražiti i drugo mišljenje i za pomoć se obratiti na Kliniku za unutarnje bolesti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Savjetovala bih Vam da to, s obzirom na stanje životinje i dužinu trajanja bolesti, učinite što prije.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Nedavno sam ugovorio kupovinu muškog šteneta bernardinca koje, kako kažu, nema testisa, odnosno ima jako male kesice, a da postoji mogućnost da su u stomaku pa me zanima da li postoji mogućnost da nema testise ili da će se spustiti jer pas trenutno ulazi u treći mesec. Pozdrav, Danijel O: Proces spuštanja testisa u pasa dijeli se u tri faze: spuštanje kroz trbušnu šupljinu od mjesta nastanka do preponskog prstena; stvaranje otvora u preponskom kanalu kroz koji testis izlazi iz trbušne šupljine te prolazak kroz preponski kanal i spuštanje u mošnju. Poremećaj bilo koje faze može uzrokovati nepotpuno spuštanje jednog ili obaju testisa. Ukoliko je proces spuštanja nepotpun, testis može ostati bilo gdje od trbušne šupljine do iznad mošnji. Ponekad testis počne spuštanje, ali završi na krivom putu i na nekoj neuobičajenoj lokaciji (ektopični smještaj), ali obično nije daleko od mošnji. Putem koji testis putuje do skrotuma, može zapeti o različite prepreke, što rezultira kriptorhizmom. Testisi bi se trebali spustiti u skrotum najkasnije 2 - 3 tjedna nakon poroda, a u dobi od 6 - 8 tjedana bi se u svih muških životinja trebali moći napipati testisi u skrotumu. Kriptorhizam je nasljedna mana, koja se prenosi u određenom postotku na potomstvo, preko nasljedno opterećenih majki. Stoga se mužjaci s ovim problemom isključuju iz uzgoja, odnosno predlaže se kastracija. S obzirom na to da ste naveli da je štene u 3. mjesecu života, preporučila bih da se štene odvede u veterinarsku ambulantu na pregled kako bi se potvrdio ili opovrgnuo kriptorhizam.

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Pitam se štiti li stvarno psa cjepivo protiv enhinokokoze? Imam kujicu 3 godine, malog je rasta i cijepljena svake godine protiv bjesnoće i enhikokoze. Jednom je pobjegla za vrijeme tjeranja i parila se (ne znam ima li taj pas tu bolest) pa je li je to cjepivo i malo moglo zaštititi? Sasvim je normalna, ima normalan apetit, igra se i ponasa sasvim normalno, izmet joj je isto normalan. Hvala na odgovoru. Matea O: Ehinokokoza je parazitarna bolest pasa, koju uzrokuje mala pasja trakavica: Echinococcus granulosus. Ona parazitira u tankom crijevu psa i tretman protiv ove trakavice kod nas je obavezan jedanput godišnje i to prilikom cijepljenja pasa protiv bjesnoće, nekim od pripravaka koji sadrže prazikvantel. Tableta protiv parazita koja se dobije u veterinarskoj ambulanti, kada se psa vodi na cijepljenje protiv bjesnoće, upravo služi tome. Ova dehelmintitacija psa, dakle, nije cijepljenje, već jednokratni tretman protiv male pasje trakavice. Cijepljenje pruža efektivnu zaštitu od određenih, bakterijskih ili virusnih, bolesti kroz određeni period, što ovdje nije slučaj. Nakon ovakve dehelmintizacje, pas se može invadirati razvojnim oblikom parazita već nakon nekoliko dana. Međutim, razvoj parazita je složen, a za samo invadiranje psa nužno je da pojede iznutrice svinje ili preživača, što je danas sve rjeđe i rjeđe. Zbog toga, epizootiološke kriterije zadovoljava i tretman protiv parazita jednom na godinu. Nekada je bolesti bilo više, kada su se kolinja masovno provodila u suspektnim higijenskim uvjetima i bez dovoljno prosvijećenosti onih koji su to radili. Važno je napomenuti kako je ehinokokoza bolest koja se prenosi na ljude i to na puno lakši način, nego što se prenosi na pse. Dodatno o ovoj temi možete pričitati u odgovoru Trakavice koje parazitiraju kod pasa - dijagnoza i liječenje.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam labradoricu, stara je 8 godina, kojoj su već neko vrijeme otečeni zglobovi zadnjih nogu (koljena). Na dodir su to tvrde otekline veličine klikera. Na više mjesta sam se obratio za pomoć, ali ništa nismo uspjeli riješiti, molim Vas za pomoć! U zadnje vrijeme razmišljam da joj dajem destiliranu vodu da pije, umjesto odstajale vode iz slavine, razmišljam da su to nakupine minerala i da li bi destilirana voda pomogla u odstranjivanju tog problema? Naravno, ako pas uopće smije piti destiliranu vodu? Molim Vas za pomoć jer je ona član obitelji i teško ju je gledati s takvim zglobovima. Hvala unaprijed! Marijan O: Iz Vašeg kratkog opisa moglo bi se posumnjati na artritične promjene na koljenim zglobovima Vaše ljubimice. Uz simptome koji postoje, svakako je ključna i sama dob labradorice i predispozicija te pasmine prema kroničnim bolestima koštano-mišićnog sustava. Osteoartritis (artroza) najčešći je uzrok poremećaja u kretanju, pogotovo u starijih pasa. Obično zahvaća zglobnu hrskavicu, a s vremenom dolazi do njenog sve većeg oštećenja. U ekstremnim slučajevima hrskavica se može potpuno oštetiti, pri čemu ništa ne smanjuje trenje između dvije kosti koje čine zglob te su u progresivnom obliku artritisa promjenama zahvaćene i kosti koje se nalaze ispod zahvaćenih hrskavica. Ovakvo stanje prate bol (posebno izražena pri ustajanju i hodanju), oticanje zgloba, ukočenost, šepanje različitog intenziteta (ovisno o težini nastalih promjena), a nekad i nemogućnost pokretanja. Manjak kretanja u konačnici pogoršava stupanj bolesti jer se zglobovi dodatno opterećuju s nakupljanjem prekomjerne tjelesne težine. Osteoartritis se može razviti u bilo kojem zglobu, ali najčešće zahvaća zglobove koji nose najviše tjelesne težine, a to su koljena, kukovi, odnosno zglobovi prstiju, ali i slabinski i vratni dio kičme. Razlozi nastanka artroza mogu biti mehaničke naravi (nepravilnosti u građi zglobova -displazije, ili nepravilni stavovi nogu), odnosno traumatske (uganuća, iščašenja, lomovi). Prekomjerno opterećivanje zglobova u radnih pasa, te starosna degeneracija zglobne hrskavice također imaju udjela.   Dijagnozu artroze postavlja se ortopedskim i neurološkim kliničkim pregledom te dodatnim pretragama kao što su ultrazvučna te rentgenska snimka. U dvojbenim slučajevima može se napraviti analiza zglobne tekućine - sinovije (uzeta punkcijom iz zgloba). Liječenje osteoartritisa provodi se najčešće protuupalnim analgeticima tipa Rymadila, Rycarfa i fizikalnom terapijom (plivanje) u kombinaciji sa redukcijskom dijetom, da se smanji opterećenje zglobova čim je više moguće, lijekovima za očuvanje i poboljšanje sastava zglobne hrskavice i sinovije (hondroprotektivi) bilo u injekcijskom obliku ili kao dodaci prehrani.  Svakako se savjetuje i redovito zagrijavanje prije šetnje i spavanje na debeloj, mekoj podlozi. Više o samoj bolesti možete čitati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumihe, dr.vet.med. naslovljenom Artritis. Na upit o tome možete li Vašoj labradorici ponuditi destiliranu vodu umjesto uobičajene tekuće vode iz slavine, moj odgovor je da se u kratkoročnom davanju psu ne bi dogodilo ništa. No, destilirana voda kao što sam naziv kaže je destilat prirodne vode (kišnice) i ne sadrži nikakve otopljene tvari (soli magnezija i kalcija, kiseline, lužine...), ona je zbog toga hipotonična i kao takva predstavlja problem bubrezima jer je eliminacija vode iz tijela praktično otežana. Pretpostavljam da Vi mislite kako su te otekline na zglobovima ustvari nakupine anorganskih minerala, tj. da je riječ o gihtu. Svakako je moguće da se radi i o tome jer i psi kao i ljudi oboljevaju od te bolesti, posebice naša autohtona pasmina dalmatiner. No, preporučam da dobro razmislite o benefitima i gubicima davanja destilirane vode Vašoj labradorici. Svakako savjetujem da se javite Vašem veterinaru ili na Veterinarski fakultet u Zagrebu, Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju gdje se kompletnim kliničkim pregledom psa može ustvrditi razlika o kojoj je bolesti doista riječ i kako nabrže i najbolje pomoći Vašoj ljubimici.

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam ženku labradora koja je skotna i treba se okotiti za nekih 10-ak dana. Kuja je trebala biti cijepljena prije 6 mjeseci (godišnje cijepljenje), ali nije iz financijskih razloga. Sve je uredu sa psom, ali me zanima treba li je cijepiti sada dok je skotna ili pričekati dok se ne okoti i što je najgore do čega može doći zbog toga što kasnimo sa cijepljenjem? Hvala, Ivan O: Cijepljenja, principijelno, treba obavljati izvan perioda gravidnosti. Za svaku vakcinu proizvođač navodi da li je sigurna, odnosno može li se koristiti i kod gravidnih kuja ili drugih osjetljivih kategorija. Primjena vakcina kod gravidnih kuja, ovisi i o stupnju ugroženosti od određene bolesti, protiv koje se provodi cijepljenje, a određenu ulogu ima i način života psa, zdravstveni status i starost. Punu procjenu rizika donosi svaki vlasnik psa u dogovoru sa svojim veterinarom. S obzirom da su nuspojave kod gravidnih kuja moguće (bez obzira kroz koliko niski postotak se izražavaju) cijepljenje tijekom gravidnosti većina veterinara izbjegava. Što se tiče godišnjeg docijepljivanja, ono ovisi o cjepivu, odnosno o preporuci proizvođača vakcine. Među veterinarima nema jedinstvenog mišljenja u vezi svrsishodnosti cijepljenja svake godine (ili svake druge), protiv određenih bolesti. U vezi toga, ponovo vrijedi tvrdnja da treba slijediti preporuke proizvođača vakcine, ali i uvažavati epizootiološke prilike, način života psa i sl. Valjanu odluku u vezi cijepljenja kuje, donesite nakon razgovora s Vašim veterinarom.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam kujicu labradora staru 10 mjeseci. Sa 5 mjeseci je sterilizirana. Prije tjedan dana je počela krvariti i spolovilo joj je natečeno (oko 4 puta se povećalo). Veterinar je rekao da je to normalno, zbog hormona, i da su joj ostavili dio maternice kod operacije jer je to uobičajeno. Danas se počela tresti i bezvoljna je, usporena je i djeluje bolesno. Temperatura joj je 40 stupnjeva i mama ju je upravo odvela veterinaru. Zanima me što bi joj moglo biti? Je li moguće da joj je to od krpelja ili slično? Jako sam zabrinuta pa vas molim brz odgovor i pomoć. Unaprijed hvala. Karla O: Zahvaljujem na pitanju te strpljenju radi čekanja odgovora. Ono što uvijek preporučam, kad primjetite bilo kakve znakove bolesti kod životinja, je što prije odvesti na pregled u   najbližu specijaliziranu veterinarsku ambulantu. Veterinarski pregled, te dodatne pretrage  (pretraga krvi, UZV, RTG i dr.) veterinarima mogu dati uvid u stanje u organizmu. Krvarenje i otečenje stidnice nakon kastracije (sterilizacije) nije uobičajeno pa se može posumnjati na neke promjene u genitalnom traktu. Tada se kuja pregledava i vaginalno i UZV. Nije moguće da ostane dio maternice jer se ona ili vadi u cijelosti ili ostavlja kompletna, ovisno o odluci kirurga veterinara prilikom operacije. Postoji mogućnost da ostane dio jajnika koji i nekompletan može producirati hormone, ali može dovesti  i do upale maternice. Kod ovariotomije se radi o podvezivanju i vađenju ovarija (jajnika), a kod ovariohisterektomije se vade maternica i jajnici. Povišena tjelesna temperatura ukazuje na upalni proces u organizmu, ali se javlja i kod piroplazmoze. Piroplazmoza je teška i ozbiljna bolest jer uzročnici Babesia canis nakon što uđu u krvotok, razaraju eritrocite (crvena krvna tjelešca). Njihovim pojačanim raspadanjem, izlučuje se veća količina hemoglobina koji u erirocitima veže kisik, a to je vidljivo kao tamna mokraća (hemoglobinurija). Znači, razaranjem eritrocita nastaje anemija, koja se očituje bljedilom sluznica, temperaturom, a  otuda i bezvoljnost, malaksalost, gubitak apetita, zato što  stanice u tijelu nisu dovoljno opskrbljene s kisikom te nema izmjene tvari. Nakon toga može doći do komplikacija koje su rezultat upalnog odgovora, a to su akutno zatajenje bubrega, povećanje jetre i žutice, čak i cerebralnih simptoma (agresija, epileptoidni napadi, pareza ekstremiteta i koma) te posljedično oštećenja svih ostalih organa. Oporavak od te bolesti je dugotrajan; crvena krvna slika se vraća u normalu kroz 5 tjedana, a bijela kroz 12 tjedana. Prvi klinički simptomi postaju vidljivi kada broj parazita dostigne razinu koja se može otkriti u krvnom razmazu, a to je 8 do 16 dana nakon što je posrednik (krpelj) počeo hranjenje na psu. Opširnje o piroplazmozi  možete pročitati u prijašnjim odgovorima Piroplazmoza i Piroplazmoza. Nadam se da je Vaša ljubimica već bolje, nakon što ste potražili pomoć u veterinarskoj ambulanti.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam shitzua starog 4 godine. Počeo je kašljati prije nekih tjedan do 10 dana. Prilikom kašljanja stvara mu se gusta slina, kao bijela pjena, na rubovima usta. Kašljati počinje prilikom uzbuđenja, recimo kad mu dajem hranu, čak je prvih par dana znao tu hranu i povratiti nakon što je pojede. Više jede nego inače, pije puno više nego inače. Lagano mu je ukočeno cijelo tijelo, pogotovo zadnje noge. Dva puta je već pao niz 4 stepenice. Zadnjih dana kad jede i pije nekako kao da ne može gutati, pokušava hranu jezikom gurnuti iza, ali se namuči. A kad pije, više vode ima oko zdjelice, na njegovoj bradi i po cijeloj kući nego što je popije. Oči su mu više ispupčene i kao da svako oko gleda na svoju stranu (podsjeća me na stare pekinezere). Mokraća i stolica su normalne. Čišćen od glista prije mjesec i pol. Nije više niti veseo. Saznala sam da pas moje prijateljice isto kašlje, ali nema nikakve druge simptome kao moj.  Bila sam kod jednog veterinara koji je rekao da pas ima suženje dušnika i slabu desnu stranu srca, to je zaključio na temelju EKG-a dok je pas ležao na boku, a mi ga pridržavali da bude miran i dok je pas dahtao kao nakon duže šetnje jer tako zadnjih dana diše kad se uzbudi. Veterinar mi je dao Teolin tablete da mu dajem prilikom nekog napada. Nakon dva dana davanja tablete mu nisu niti malo pomogle i otišla sam potražiti drugo mišljenje. Drugi veterinar je rekao da ima tetanus, nakon čega mu je dao antitetanus terapiju, nakon čega se jedno uho opustilo, a do tada su oba bila ukočena na vrhu glave. Nakon toga sam ga odvela kod trećeg veterinara koji mu je vadio krv koja je u redu, mjerio temperaturu koja je 38,9, koji je slikao pluća, srce, dušnik,... Uglavnom, srce je u redu, dušnik je sužen na jednom dijelu, zbog čega kaže da dolazi do otežanog disanja, kaže da su podjezične kosti slomljene (ne znam od čega) i da vjerojatno zbog toga teško guta, više kao da mljacka. Njegova terapija je 5 dana klavocin jer sumnja na neku bakterijsku infekciju. Pitam ga zbog čega je ukočen, ne zna odgovoriti i kaže – možda mu je nešto sa kralježnicom. Ja ga danas trebam voditi na Klavocin ako ću nastaviti s tom terapijom... ili da zovem veterinara koji misli da je tetanus? Mene zanima poklapaju li se možda Sustrepen (to je dobio od drugog veterinara) i Klavocin po svom djelovanju i koliko traje antitetanus terapija? O: Prema opisu koji ste dali teško je točno reći o čemu se radi. Navedeni simptomi se mogu javiti kod različitih bolesti pa tako i kod spomenutog tetanusa i ili problema s kralježnicom. Ovdje je svakako potreban temeljit pregled. Budući da su prisutni neurološki simptomi, savjetovala bih Vam da se između ostalog obavi i specijalistički neurološki pregled. Pregled se može obaviti na Veterinarskom fakultetu na Klinici za unutarnje bolesti. Na temelju pregleda i nalaza postavlja se dijagnoza i određuje odgovarajuća terapija. Tetanus je bolest koju izaziva anaerobna bakterija Clostridium tetani. Bakterija ulazi u organizam ulazi preko rana. Najopasnije su ubodne rane malog otvora koji može brzo zarasti i zatvoriti se. Na taj način onemogućava se ulaz kisika pri čemu se stvaraju idealni uvjeti za razvoj Clostridium tetani. Ova bakterija stvara toksin koji djeluje na živčani sustav. U nepovoljnim uvjetima u okolišu, preživljava u obliku spora koje su vrlo otporne. Nakon infekcije prvi simptomi se javljaju nakon nekoliko dana pa čak i za nekoliko tjedana. Bolest se u početku očituje blagim kočenjem nogu, mišića lica i izrazito jakom osjetljivošću na vanjske podražaje (zvuk, svjetlost, dodir). Nekada se na početku bolesti javlja blago grčenje mišića u okolini rane. Uške su podignute i načuljene, a mogu biti približene jedna drugoj. Žvačni mišići su ukočeni pa oboljele životinje teško otvaraju usta, škrguću zubima i otežano gutaju ili uopće ne mogu gutati. Pogled je ukočen, oči su izbuljene, a može se pojaviti i prolapsus trećeg očnog kapka. Ostali simptomi su slabost, takozvani štulasti hod, nekoordiniranost, istegnuti rep, progresivni grčevi mišića cijelog tijela i bolnost.  Disanje je otežano, a moguća je i pojava otežanog mokrenja i začep. Pojačano je slinjenje. Zbog grča respiratorne muskulature i grkljana dolazi do uginuća. Izliječenje je moguće, ali je važno brzo reagirati. Sama terapija ovisi o više faktora. Oporavak je spor i može trajati i 3 - 4 tjedna. Kao specifična terapija koristi se serum protiv tetanusa. On neutralizira toksin, ali samo onda kada je toksin još slobodan, odnosno kada nije vezan u središnjem živčanom sustavu. Uz serum daju se i antibiotici. Uzročnik tetanusa je osjetljiv na penicilin. Pored toga daju se lijekovi za relaksaciju muskulature. Životinju treba smjestiti u mirnu, tihu, mračnu prostoriju i na mekanu podlogu. Hrana mora biti mekana zbog poteškoća u gutanju. Životinju treba rehidrirati oralno vodom ili parenteralno infuzijom. Ako ne mokri i ne defecira treba obavljati kateterizaciju i davati klizme.

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Upravo sam se vratio s ultrazvuka psa i utvrđeno je da ima tumor jetre. Pas ima 12 godina, mješanac samojeda i retrivera. Zanima me, pročitao sam na vašoj stranici da se jetra može dosta dobro oporaviti i da preporučate hranu (Hill's Prescription Diet "Canine l/d" i Royal Canin "Hepatic") te tablete Legaphyton, od kolike pomoći bi mu to moglo biti? Što preporučate da mu dajemo jesti, sada jede Happy Dog hranu. Hvala, Jurica O: Uobičajeno, kod bolesti jetre, preporučuje se veterinarska  hrana koju ste naveli. To su slučajevi primarnih bolesti jetre: hepatitisa, zatajenja jetre, portosistemskog šanta i poremećaja u metabolizmu bakra. O tome sam detaljnije pisao u odgovoru Psi s bolesnom jetrom - oporavak i preporučena prehrana. Legaphyton tablete predstavljaju dopunsko ljekovito sredstvo koje se primjenjuje za zaštitu jetre kod situacija koje opterećuju jetru ili se koristi kao potporna terapija kod bolesti jetre. Ovaj preparat sadrži silimarin koji potiče regenerativnu sposobnost jetre i štiti hepatocite od ulaska toksičnih tvari. Najčešće se preporuča njegova primjena kod kroničnih bolesti jetre. U slučajevima tumora jetre, situacija može biti nešto drugačija, ovisno već i o tome radi li se o primarnom tumoru jetre ili metastaskom širenju drugog tumora, koji je primarno smješten negdje drugdje. O tome ovise i simptomi i opće stanje organizma, a liječenje i prehranu u takvim slučajevima, treba prilagoditi konkretnom stanju. Procjenu stanja i dijetetske preporuke u takvim slučajevima može mjerodavno dati isključivo veterinar koji je pregledao psa i dijagnosticirao bolest.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Hvala Vam na prethodnom odgovoru. Štenci su zdravi i lijepo napreduju. Imam pitanje vezano za kuju. Čitao sam na forumima da bi se krvarenje i iscjedak trebao povući u roku mjesec dana, no prateći je kroz zadnjih par dana, primjetili smo da još uvijek krvari. Je li normalo da se to javlja i duže od mjesec dana ili...? Srdačan pozdrav,Silvio O: Nakon poroda kod rodilje nastupa period zvan puerperij, u kojem nestaju promjene uzrokovane gravidnošću i porođajem, a odvijaju se fiziološki procesi involucije organa spolnog sustava, posebno maternice, pri čemu se ona skuplja, smanjuje i vraća u prvobitno stanje. Rodnica i stidnica prestaju biti oteknute i crvene. Također, mliječne žljezde počinju s lučenjem prvog majčinog mlijeka (kolostruma) čime započinje period laktacije, ciklička aktivnost jajnika ponovno se uspostavlja. Kontrakcije mišićnog sloja maternice nastavljaju se još nekoliko dana i njihova je funkcija pomagati proces pražnjenja i čišćenja preostalih dijelova oljuštenog tkiva maternice i tekućine (tzv. lohija ) kojeg vidimo kao iscjedak iz rodnice.  Tijekom prvih 7-10 dana lohije su obilnije, tamno smeđe, čokoladne do zelene boje (razgradnjom krvi zbog ljuštenja placente nastaje zeleni pigment), kasnije su sve više prozirne, a na kraju imaju izgled bezbojne do crvenkaste sluzi. Lohije se cijede do 3.tjedna po porodu i inače su bez mirisa, a ako bi došlo do promjene njihovog izgleda i mirisa to bi bio znak neke patologije puerperija. Oprez je nužan ako su lohije kremaste boje i konzistencije s upečatljivim neugodnim mirisom. To ovisi o higijenskim prilikama u kojima životinja boravi, da li se kvalitetno hrani, koliko se kretala za vrijeme graviditeta, te o težini poroda. Niste također napisali ništa o tijeku samog poroda, je li sam porod bio uredan ili je on bio težak, jeste li Vi pomagali porodu ili veterinar, je li to bio njen prvi porod, je li trajao predugo vremenski pa se kujica dosta izmučila, koliko štenaca je oštenila, jesu li sve posteljice uredno izašle poslije svakog štenca?  To su neka od pitanja prema kojima možemo odrediti da li je to produljeno vrijeme izlučivanja lohija opravdano zbog otežanog poroda ili prvog poroda pa se ženka umorila i spolnim organima treba dulje vrijeme za oporavak. Također je važno kako se Vaša ljubimica ponaša, ako je ona živahna, normalno jede i pije, nema temperature, lohije su prozirno-crvenkaste boje i bez mirisa pratite situaciju još nekoliko dana (recimo 4-5 dana), ako se do tada stanje ne povuče, savjetujem da otiđete Vašem veterinaru da učini kompletan klinički pregled kuje jer se može raditi o patologiji puerperija.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam engl. buldoga, ženku, steriliziranu, staru 4 god. Nikada nije imala nikakvih zdravstvenih poteškoća. Jučer po noći se probudila i vrtila po krevetu kao da se nečeg prepala. Ista stvar ponovila se sljedeći dan popodne i navečer. Samo počne gledati oko sebe, hodati, a kad odemo van u tom stanju boji se ići po stepenicama. Nakon nekog vremena je opet sve u redu. Jutros isto, nikako sići s kreveta kao da je prvi put na njemu. Jede normalno, pije uredno, stolica i urin u najboljem redu. Nema povraćanja, osim kad se tako uzbudi dosta dahće. Unaprijed hvala na odgovoru. Vlasta O: Stanje Vaše ljubimice je nespecifično i teško je odrediti po općim simptomima, poput dahtanje i nemira, o čemu se radi. Ispravna dijagnoza je osnovni preduvjet kako liječenja tako i postavljanja prognoze samog liječenja. Stoga, za početak Vam savjetujem da s ljubimicom posjetite veterinara. Obratiti se možete i na Klinike veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55, Zagreb. Naime, na Veterinarskom fakultetu se nalaze svi zavodi kao i klinike specijalistički pripremljene kao i sa odgovarajućom opremom opskrbljene, a sve kako bi olakšale kolegama da u konačnici postave ispravnu dijagnozu. O važnosti dijagnostike pisala je kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. u svom odgovoru Sumnja na bolesno stanje / Važnost veterinarskog pregleda i postavljanja dijagnoze. Dahtanje, osim stresa i nervoze te okolišnih čimbenika poput visoke vanjske temperature, može imati nekoliko ozbiljnih uzroka: respiratorni problemi, kardiovaskularni poremećaji, hematološki i neurološki poremećaji te  prisutnost tekućine u trbušnoj šupljini, razna trovanja i sl.  Prisutnost i nastanak boli zbog nekog razloga također može biti popraćeno ubrzanim disanjem i zbunjenošću. Bol može nastati uslijed probavnih poremećaja, lokomotornih poremećaja ili bilo kojeg drugog razloga nepoznate etiologije. Ponašanje koje se odražava kao zbunjenost, iznenadan nemir i strah iz nepoznatog razloga moguće je ako se radi o blagim  i malim epilepsijskim napadima koji se očituju kao zagledavanje u neki predmet ili kratkotrajna odsutnost. Također, mogu se javiti i blagi parcijalni napadi, u kojima ne dolazi do gubitka svijesti, a zahvaćen je dio tijela ili strana, s grčenjem mišića ili poremećajem osjeta i drugo. Mogući uzroci epileptiformnih napada su hipoglikemija (smanjena razina glukoze u krvi), hipokalcemija (smanjena razina kalcija), hiperkalcemija (povišena razina kalcija), uremija (povišena razina ureje u krvi), sinkopa (nesvjestica), policitemija (povećani udio eritrocita u volumenu krvi, što se mjeri kao povećanje razine hematokrita), otrovanje insekcidima, pesticidima olovom i drugim tvarima. Sva navedena stanja mogu se potvrditi ili eliminirati kliničkim pregledom kod veterinara. Epileptički napad je jedan simptom i oni, sami po sebi, nisu potvrda epilepsije. O epilepsiji je detaljnije pisao kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. u svom odgovoru Epilepsija - etiologija i uzroci / Vestibularni sindrom u pasa.