*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam njemackog ovčara starog 17 mjeseci. Naime zadnjih 20-ak centimetara repa mu se uvija u jednu stranu. Interesira me da li je to velika mana i može li se vratiti u normalu i na koji način? Hvala. Veliša O: Uvijenost odnosno sfrkanost repa kod Vašeg ljubimca nije neobična pojava, ona se dosta često može vidjeti i u mačaka ne samo u pasa. Kako dolazi do nastajanja takvog repa može se gledati sa dvije strane. Prvo je moguće da je došlo do mehaničke ozljede repa bilo da ga je netko slučajno nagazio, ili da je pas udario u nešto tvrdo mašući repom u svojoj razigranosti. Takve ozlijede preporučljivo je slikati rentgenskom slikom da se točno vidi mjesto inzulta. Mehaničke ozljede su samo ispočetka bolne a kasnije ostaje samo vizualna kozmetička greška na repu, koja se na žalost više ne može ispraviti. Moglo bi se nekakvim pokušajem ponovnog lomljenja, istezanja ili čak amputacije ali ne znam koliko je takvo liječenje etički opravdano. Druga mogućnost zbog čega je došlo do takvog uvijanja repa je genetska greška. Repni kralješci su prirodni završetak kralježnice koja je dio koštanog sustava tijela. Formiranje samog skeleta pasa događa se u vrlo ranoj fazi embrionalnog razvoja. Sam izgled budućeg skeleta psa ovisi o nasljednim faktorima. Mutacije kod rekombinacije genetskog materijala nisu rijetke, a one se kao takve mogu prenijeti na potomstvo.Deformacije repa kao takve su dio defekata skeleta a takav genetski defekat se može ispoljiti na razne načine od potpunog nedostatka repa, ili nedostatka samo jednog repnog kralješka pa do zavrnuća, uvijanja, kukica ili pak viška jednog ili nekoliko kralješaka. Uvrnuća i slične deformacije već nekoliko tjedana po štenjenju postaju vidljive. Ako Vašeg ljubimca ne mislite držati za danji uzgoj potomstva nego samo za Vašu ugodu i zadovoljstvo tada će on bez obzira na greškicu imati miran i lijep život i to neće utjecati na njegovo cijelokupno zdravlje. No međutim, ako planirate imati leglo odnosno staviti ljubimca u rasplod, to Vam ne bih savjetovala. Vjerojatnost postoji da bi genetsku greškicu mogao prenijeti na svoje potomstvo. Od strane FCI sudaca takva greška se negdje tolerira a negdje ne.
Petra Franko, dr. med. vet. | 20.04.2013.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu, minijaturnu mješanku 8 i pol mjeseci staru, ima 5.8 kg. Unazad 6 dana diže desnu zadnju nogu povremeno u zrak ili je ne spusti skroz na pod, nekad je digne pa ispruži, a prije toga , par dana ranije udarila je svom snagom koljenima u metalni dio kauča kad je skakala (pomaknula joj se dekica s jednog ormarića s kojeg je htjela skočiti). Također, igrala se sa stafordom prije 10-ak dana te zajauknula u igri. Tako da ne znam jesu li njeni simptomi povezani sa ozljedama ili s genetikom, ali su nastupili ubrzo nakon ova dva događaja zato se bojim da je došlo do traumatske luksacije. Njezin veterinar je rekao da je to genetika takva. Ako bi to bila traumatska luksacija, ne genetski plitka čašica, dakle luksacija radi povrede koljena zanima me da li može s vremenom patela ipak "sjesti" na svoje mjesto ili je to nepopravljiva šteta? Zapravo ne znam može li se plitka čašica opipom dijagnosticirati. Mada, moram napomenuti, još kad je bila jako mlada, svega par mjeseci stara znala je preskočiti neku stepenicu sa tom nogom, i nekad čudno trči kao zeček sa tom nogicom u zraku. No, mislila sam da je to tako, zaigrani pas pa iz nekog svog razloga voli dizati nogicu. Na pregledu jučer njezin veterinar je dao dijagnozu medijalna luksacija patele, početak drugog stupnja. Bez rentgena, opipao joj je patelu i gledao kako hoda uz i niz stepenice i kako trči. Kao rješenje dao je samo operaciju patele, a za rengen rekao da ga radi kad psa sedira i uspava. Pošto je sad nosimo po stepenicama i pazimo da ne divlja, samo jednom na dan primjetimo da malo digne nogu u zrak. Može skakati i može stajati na zadnjim nogama. Živahna je i zaigrana. Jedino vani kad sa betona zakorači na travu počne dizati nogu češće nego je vidimo u stanu. Molim vas ako je moguće savjet. Da napravim rentgen obje noge čim prije (i da li se radi dok je pas budan?) jer voljela bih znati što je s obje čašice i patelama i potražim drugo mišljenje te se za sad držimo nekakve konzervativne terapije ? Logično mi je da je dam na operaciju tek kad joj se ozbiljno naruši kvaliteta života šepanjem. Sterilizirana je u ožujku (prije nepuna tri mjeseca) i voljela bih da ima malo pauzu između te dvije operacije. Do tad sam joj mislila davati Caniviton granule. Inače joj dajem Calopet pastu vitaminsku. Koliko vidim u tekstovima na internetu, na drugom stupnju se savjetuje operacija tek ako pas šepa većinu vremena, uglavnom se operacije rade na trećem stupnju. Ja se nekako nadam da je njena patela zbog udarca malo u disbalansu jer su natučeni mišići ili koljeno, ako bi to bilo tako da li se uz mirovanje može i pojačavanje mišića oko koljena spriječiti daljnje ispadanje patele? Ne mogu vjerovati da je kod nje genetski plitka čašica i da su tako brzo nastupili simptomi nakon one dvije situacije, ali opet kad se sjetim da je znala preskakati stepenicu i još ju preskoči ponekad imam osjećaj da je samo požureno nešto što bi tako i onako došlo s vremenom. Pročitala sam da se problemi sa patelom ako su genetski počinju nazirati u 6-7 mj. starosti psa, ali da jaki simptomi počinju kasnije kad je pas zreo. Zato mi je čudno da je već sa osam i pol mjeseci počela dizati nogu i osjećaj mi govori da je to zbog udarca u kauč i/ili igre sa stafordom. Zapravo ne znam što da napravim a operacija je zadnje što želim. Hvala unaprijed na odgovoru, Helena O: Više o luksaciji patele u pasa već je ranije opisao kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. u svom odgovoru Luksacija patele. Općenito, luksacija patele ili ivera u pasa u najvećem postotku javlja se kao urođena i to u ranijoj životnoj dobi, a rijetko nastaje posljedicom traume. Najčešće se javlja u malih pasmina pasa. Dijagnostika se postavlja na osnovu općeg kliničkog pregleda te specijalističkog ortopedskog pregleda gdje se i na osnovu palpacije može razlučiti o kojem stupnju luksacije se radi. Vjerujem da Vas veterinar nije htio izlagati dodatnim troškovima RTG snimanja u ovakvom slučaju, ali isto tako sam uvjerena da Vas je savjetovao da načinite kontrolni pregled nakon 4-6 tjedana. Svakako bi bili uputno, ukoliko se ranije ne preporuči na osnovu kontrole, kroz period od 6-8 tjedana načiniti RTG-snimku stražnjih nogu kako bi se na osnovu nalaza mogao procijeniti rizik za progradaciju procesa, odnosno dati prognozu stanja. RTG snimanje se provodi u dubokoj sedaciji ili kratkotrajnoj anesteziji psa jer se u praksi pokazalo kako se na ovaj način može bolje pozicionirati i lakše manipulirati pacijentom, ali kao i zbog veće sigurnosti za samog psa, vlasnika i osoblja koje radi. Također se u praksi pokazalo kako prvi stupanj luksacije ne zahtijeva operacijsko liječenje (jačanjem muskulature se ponekad patela može stabilizirati), dok se drugi, treći i četvrti stupanj luksacije patele liječi kirurškim zahvatom. Svakako kao vlasnik psa, imate svako pravo potražiti drugo mišljenje za zdravlje Vašeg ljubimca. Za početak možete o dvojbama porazgovarati i sa Vašim veterinarom, a ukoliko ne raspolaže sa tehničkom opremom za potvrdu dijagnoze, možete se obratiti specijalistima na Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Prilažem Vam i njihov broj telefona kako biste mogli dogovoriti termin pregleda: 01/2390-390. Do tada u prehranu ljubimca možete svakodnevno dodavati dodatak prehrani sa glukozaminom i hodroitinom radi stabilizacije koštano-zglobnih struktura i jačanja tetiva i ligamenata. Također, vodite računa o umjerenim aktivnostima te kontroli tjelesne težine.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 22.05.2013.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Moj pas je star 12 god., mješanac srednjeg rasta, napadnut je prvo od srednjeazijskog ovčara prije mjesec dana, imao je nagnječenja i nateknuća, veterinar je 3 dana dolazio i davao mu antiobiotik. Nakon par tjedana se oporavio. Međutim, prije 6 dana u našem dvorištu napala su ga dva američka staforda većeg rasta stara nekoliko godina. Iako je i ovaj put bio onesviješten nakon što su ga izgrizli, ipak je preživio. Prvih par dana je bio ok, hodao je iako sporije, jede i pije te normalno obavlja nuždu... Međutim, jučer sam primjetila da mu ide krv iz lijeve nosnice, iako po par kapi, nije obilno krvarenje. Može li to biti od traume? Jer jako je istraumatiziran i uplašen. Inače je jako žilav i tvrdoglav pas. Ivana O: Postoji realna mogućnost kod Vašeg psa da se radi o krvarenju kao posljedici traume. Krvarenje iz nosa može biti posljedica prisutnosti stranog tijela, različitih trauma, problema sa korijenom zuba koji se prethodno slomio, tumora, infekcija, kao i poremetnji u zgrušavanju krvi. Akutna krvarenja najčešće nastaju vezano za traume različitog porijekla, kod kojih u nosnoj šupljini nastaju frakture ili razderotine. To se prvenstveno odnosi na udarac autom, ugriz ili neki oštar šredmet. Također, strana tijela mogu uzrokovati probleme. Tumori izazivaju krvarenja iz jedne nosnice, rjeđe iz obje, a radi se obično o sarkomima. Ponekad se radi o infekciji korijena zuba na gornjoj čeljusti, u slučajevima kada je zub slomljen. Tu se može formirati apsces a može doći do oticanja samog završetka korijena, koji onda može krvariti u nosnu šupljinu. Infekcije u nosnoj šupljini primarno rijetko izazivaju ozbiljna krvarenja, češće se radi o infekciji prethodno oštećenog mjesta. Krvarenje može biti i posljedica trombocitopenije, tj smanjenog broja trombocita, koji imaju nezanjenjivu ulogu u procesu zgrušavanja krvi. Ukoliko se krvarenje kod Vašeg psa nastavi ili postane obilnije, svakako odvedite psa veterinaru.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 21.05.2013.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa kavalier španijela, ustanovljena mu je displazija kukova. Radi se o mladom psu dvije godine starosti. Zanima me koja bi mu hrana najbolje odgovarala, da sadrži u sebi nešto dodatno za zglobove. Sada mu dajem Eukanubinu hranu za male pse. Hvala! Silvija O: Displazija kukova je razvojna anomalija zgloba kuka (spoj zdjelice i bedrene kosti), koja se očituje lošom prilagodbom glave femura uz acetabulum. Ona se klinički očituje smetnjama u hodu s protuprirodnom pokretljivošću femura, reakcijom mekih tkiva i zglobnih tijela na kontinuirane mikrotraume. To je bolest koja se najčešće javlja u pasa i nasljednog je karaktera. Više o ovoj bolesti možete saznati u odgovoru kolegice Ljiljane Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., naslovljenom Displazija kukova II. Prehrana ljubimaca s ovom dijagnozom predstavlja važan čimbenik održavanja ili postizanja optimalne kvalitete života. Naime, u prehrani je potrebno zadovoljiti određene parametre. Tako, osim što je potrebno organizmu osigurati sve nutritivne potrebe, potrebno je i hranu prilagoditi postavljenoj dijagnozi. U tom smislu, hrana bi trebala imati nešto manju kalorijsku vrijednost. Ta činjenica je iznimno važna kako bi održavala tjelesnu težinu ljubimca na nižoj granici karakterističnoj za samu pasminu ili jedinku. Posljedično se i smanjuje opterećenje tog osjetljivog dijela lokomotorna sustava, odnosno smanjuje se opterećenje osjetljivih dijelova zglobnih površina. Također, sama hrana bi trebala biti dodatno "ojačana" suplementima u vidu kondroitina, glukozamina, omega-3, omega-6 masnih kiselina, hijaluronske kiseline,... Naime, svi prije navedeni suplementi se smatraju hondroprotektorima (zaštitnicima hrskavice) te se njihovom primjenom bitno može usporiti progresija same bolesti. Danas se u ponudi mogu pronaći i već gotove veterinarske hrane namijenjene za ovo oboljenje kod ljubimaca. One su već tako prilagođene da mogu zadovoljiti sve prije navedene parametre i tako predstavljati optimalni izbalansirani obrok pomno pripremljen za navedeno stanje u ljubimaca. Tako, postoje od Eukanube Joint Mobility, Royal Canin Mobility, Hill's j/d, Purina JM,... Osim u obliku briketa (suha hrana) pojedini prije navedeni proizvođači nude ove hrane i u obliku konzervi (mokra hrana). Korisne informacije o dodavanju prije navedenih suplemenata možete saznati u odgovoru kolegice Tanja Krulc, dr. vet. med., naslovljenom Preporučeni pripravci koji pomaži pri displaziji kukova: komponente bitne za obnovu zglobne hrskavice.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 20.05.2013.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Moja kuja, zlatna retriverica, je sa subote na nedjelju okotila 9 malih štenaca, jedan je uginuo odmah. Nakon okota nije htjela jesti, no kada je prošlo par sati počela je jesti i to obilno. Rekli su m da joj dajem hrane onoliko koliko ona želi jer joj je sada to potrebno. Ne želi jesti svoju suhu hranu, a obilno jede juhu, rižu, krumpire, kruh. Ne želi baš piti vode, nego pije mlijeko. Zanima me je li u redu to što stalno jede tu "mljackavu" hranu, a ne želi jesti svoju? Imate li možda neki savjet šta da joj drugo dam da jede? Samo da Vas još zamolim da mi pojasnite ovaj dio oko odvajanja štenaca od kuje. Kupila sam i zamjensko mlijeko u prahu koje se muti sa vodom (rekli su da je to najbolje), ali zanima me kako mislite da to izvedem? Mojoj kuji nije baš najdraže kad ja diram njene štence, a da ih odvojim sad u prvim danima od nje ne znam koliko bi ju to uznemirilo, jer koliko vidim, a i normalno je jako je vezana uz njih i napušta ih samo kad ide obaviti nuždu. Ovo je prvi put da moja kuja ima štence i zato imam puno pitanja, nadam se da razumijete. Unaprijed zahvaljujem, Erna O: Prehrana kuja koje doje štence, veoma je važna kako za samu kuju, tako i za štence. Kada je u leglu veći broj štenaca, kao kod Vaše kuje, to naročito dolazi do izražaja. Obrok koji sadrži namirnice poput onih koje ste naveli (riža, krumpir, kruh i juha) nije najsretnije rješenje. Nije jednostavno napraviti kvalitetan obrok od kućnih namirnica za kuju koja doji, a u većini slučajeva kujama su ponuđene ugljikohidratne namirnice s relativno niskim postotkom proteina i nižom probavljivošću. Pouzdanije rješenje je gotova hrana (premium i superpremium) koja ima provjerene sirovine i sastav. Od premium hrana, Alleva High energy iper H/P, predstavlja dobar izbor kao potpuna hrana za pse sa pojačanom tjelesnom aktivnošću te gravidne i dojne kuje. Ova hrana zadovoljava sve potrebe organizma za proteinima, mastima, ugljikohidratima, vitaminima i mineralima, održava muskulaturu te povećava fizičku sposobnost. Također, dobar izbor predstavlja i Royal Canin Maxi starter, kao idealna hrana za dojne kuje i štence na samom početku prehrane suhom hranom. Dojnim kujama hrana mora biti ponuđena ad libitum, što znači po volji i bez ograničenja. Tjelesna težina u dojnih kuja često varira, a kod kuja dobre konstitucije, tolerira se gubitak težine od 5-10%. Proizvodnja kujinog mlijeka ne odvija se ravnomjerno, tako da kuja sa 4-6 štenadi u prvih sedam dana nakon poroda daje količinu mlijeka od 3-4% svoje tjelesne težine, u drugom tjednu količina mlijeka se povećava na oko 4,5%, u trećem na 5,5%, a u četvrtom tjednu na 6-6,5% tjelesne mase. Kod većeg legla dnevna produkcija mlijeka se povećava u skladu s brojem štenaca. Temeljem visoke koncentracije hranjivih tvari mlijeka kuja (23,6% suha tvar, 8,4% bjelančevina i 10,3% mliječne masti), potrebna je prilagođena visoko koncentrirana hranidba. Nutritvne potrebe kuja u laktaciji (kuje sa 4-6 štenaca) u prvom tjednu su za 50% veće, a u trećem tjednu i na dalje i trostruko veće nego u vrijeme graviditeta. S obzirom na to da Vaša kuja ima veliki broj štenaca, razmislite i o tome da odvojite nekoliko štenaca i prihranjujete ih mliječnom zamjenicom za štence. Ukoliko ih sve ostavite, realna mogućnost je da se kuja previše iscrpi i rano odbije štence. Što se tiče prihranjivanje štenaca, uobičajeno ono započinje kada su stari tri tjedna, međutim u velikim leglima, potrebna je dodatna briga i nadzor. Štence se preporučuje nadgledati jesu li gladni, odnosno cvile li nakon sisanja, što je znak da se ne hrane adekvatno. Osim toga, štenci koji su po rođenju slabiji od drugih ne mogu se ravnopravno natjecati sa drugima za svoju sisu pa im je potrebna pomoć, što je nerijetko slučaj u velikim leglima. Najbolje bi bilo dnevno vagati štence i pratiti rast tjelesne težine. Nakon tjedan dana svaki štenac bi trebao udvostručiti tjelesnu težinu. Za prihranjivanje svakako treba odabrati najslabije štence. Trajanje prihranjivanja može biti različito. Ponekad je dovoljno nekoliko dana da slabiji štenci stignu svoju braću i sestre, a za pojedine štence ponekad treba i više vremena. O starosti štenaca ovisi učestalost prihranjivanja. Na svakom pakiranju zamjenskog mlijeka u prahu za štence, precizno je navedeno koliko mlijeka i koja količina je potrebna za štence. Potpuno odvajanje štenaca od kuje, sada nikako ne bi bilo dobro. S obzirom na to da štence treba hraniti više puta na dan, ukoliko se odlučite za nadohranu, morate se nametnuti kuji i strpljivo zadobiti njezino povjerenje. Uvijek vodite računa da štencima ne bude hladno jer je to od velike važnosti u prvim danima života. Za sada kuja veliku većinu vremena provodi sa leglom; ipak kada ga povremeno napusti, iskoristite priliku i pregledajte štence. Kako štenci budu bivali veći, tako će ih i kuja sve češće ostavljati same.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 17.05.2013.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj pas nekontrolirano laje na sve i svašta, ne možemo spavati od njega i nije prije takav bio, odjednom se počeo tako ponašati. Usput stalno ujeda i grize stvari, kad izađemo u šetnju vuče lanac i na svakoga laje. To je shih tzu ženka i kod nas je godinu dana. Nedavno je dobila 4 štenca koje smo nakon 2 mj. poklonili, ali ona je taj period poslije bila jako mirna. Sad, mjesec dana nakon toga je poludila. Šta da radim? Vanja O: Probleme vezane uz ponašanje ljubimaca nije jednostavno izliječiti, ponekad je teško pronaći glavni uzrok nastalog stanja. Ponudit ću Vam nekoliko mogućnosti: Medicinska hrana Royal Canina CALM stress management je izbalansirana namijenjena je za pse do 15 kilograma kako bi omogućila da sa što manje stresa prebrode određene događaje (primjerice odlazak vlasnika na službeni put, preseljenje u novu kuću, dolazak novorođenčeta u kuću, rekonstrukcija stana, novo radno vrijeme vlasnika i drugo). Ova hrana sadrži četiri vitamina iz B skupine, casozepina i tryptophana koji je prekursor serotonina (utječe na smirenije ponašanje, regulira normalno spavanje, apetit i anksioznost). Učinak ove hrane vidljiv je nakon 8 tjedana, a također izvrsno djeluje i kod problema vezanih uz probavu i kožu. Također, postoje Bachove granule za strah, a ovaj preparat se daje 3-4 puta tokom dana po 5-10 granula otopljenih u vodi kroz sedam dana. Imamo DIACALM tablete za umirenje pasa i mačaka u stresnim situacijama, za pse i mačke, s prirodnim sastojcima koji pomažu opustiti i umiriti ljubimce u stresnim situacijama kao što su putovanje, izložbe, promjena okoline, grmljavina, vatromet i sl. Pripravak (po mogućnosti) treba dati sat vremena unaprijed. Doziranje za pse: 2-3 tablete na 10 kg tjelesne mase. Pakiranje proizvoda sadrži 30 tableta. Pripravak je bez prekida preporučljivo koristiti u razdoblju 2-3 tjedna, te davati najviše 2 puta dnevno. O ogrlicama protiv lajanja pisala sam u odgovoru Ogrlica protiv lajanja.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 17.05.2013.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mopsa starog godinu dana. Pojavio mu se vlažni ekcem dužinom cijlih križa. Odvela sam ga kod veterinara koji mu je sanirao ranu (obrijali su mu dlaku i očistili jodom), 3 dana je dobivao terapiju (Depedin, Catosal, Benzapen te vitamine). Dajem mu i Dermanorm kapsule. Rana je zarasla, opće stanje mu je puno bolje, međutim prošlo je 8 dana od terapije, a on je još uvijek prilično uznemiren -što inače uopće nije njegov karakter, te ima pojačanu glad i žeđ. Je li to normalno? Zahvaljujem na odgovoru! Đurđica O: Akutni vlažni dermatitis, još poznati i kao Hot spots, je bolesti koja se najčešće javlja kod dugodlakih pasmina pasa ili kod onih s gustom dlakom i poddlakom. Obično je uzrokovana lokalnom alergijskom reakcijom na specifični antigen. Smatra se da su najčešći uzročnici prije navedena stanja ugrizi insekata, osobito buha. Od ostalih mogućih uzroka u obzir mogu doći alergije na hranu ili neki inhalacijski alergen, grinje ili šugarci, infekcije uha, neadekvatno držanje, neke vrste trava, bolesti analnih žlijezda, displazija kuka i druge degenerativne bolesti zglobova. Hot spots su zapravo okrugle lezije koje se obično nalaze na vratu, bedrima ili duž bočne strane prsa. Ove su povrede vlažne, upaljene, bez dlake i obično dosta bolne. Životinje zahvaćeno područje najčešće ližu, grizu i grebu, što već nadraženu kožu još više iritira. Važno je još spomenuti i to da se ove lezije znaju dramatično povećati u vrlo kratkom vremenskom periodu. Što se tiče pojavnosti, ova se bolest rijetko javlja u hladnijim područjima. Također podjednako se javlja kod kućnih pasa i onih koji žive vani. Ponekad se ovakve lezije javljaju i nekoliko puta tijekom života, dok će se kod nekih pojaviti jednom i nestati za manje od tjedan dana. Što se tiče liječenja, potrebno je svakako ukloniti uzrok i spriječiti daljnje širenje lezija. Prvi korak u tretiranju ovih oboljenja jest šišanje ili brijanje dlake na i oko samih lezija. To će omogućiti prodor zraka do upaljenog tkiva i tako olakšati liječenje. Zatim je lezije potrebno očistiti nekom blagom otopinom poput pjenušavog Plivasepta (roza boje), a nakon toga nanijeti antibiotsku mast. Kod ozbiljnijih slučajeva potrebno je davati i antibiotike oralno, a po potrebi i protuupalne lijekove. Kako bi spriječili češanje, psu se preporučuje staviti i tzv. elizabetanski ovratnik te po potrebi skratiti nokte. Kako je po završetku terapije potrebno doći još nekoliko puta (svaka 2-3 tjedna) kod svojeg veterinara, to je ono što Vam upravo i savjetujem. Naime, svrha kontrole je da se ustanovi na koji način je prošao sam tretman te da li ga je potrebno prilagoditi. Također, u slučaju Vašeg ljubimca, veterinar će biti u mogućnosti odrediti eventualnu povezanost prije navedenog oboljenja i liječenja s postojećom navedenom situacijom te Vas u skladu s dijagnozom dalje savjetovati.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 17.05.2013.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imamo labradora, jučer je napunio 2 mjeseca. Naime, u zadnja dva dana povraća, ima proljev, bezvoljan je, ništa ne jede... Mi smo ga vodili veterinaru, imao je temperaturu; dao mu je antibiotik. On je našao neku kost i mi nismo znali da ne smije da glaba kost i veterinar misli da je oštetio sluznicu. Jučer je malo počeo jesti i jako je bio razigran, mada je opet dva puta povratio i imao proljev dva puta. On nije primio štenećnjak jer nam je čovjek od kojeg smo ga kupili rekao da tek s dva mjeseca smije primiti. Molim vas savjet, zaista smo zabrinuti. Unaprijed hvala, Jasmin O: Kosti nemaju nikakvu hranidbenu vrijednost. Neka velika goveđa kost koja će poslužiti za igru može se ponuditi psu. Nakon pojedene kosti i resorpcije vode u debelom crijevu, komadići kosti se, zbog oštrih rubova, ukliješte na sluznicu i uzrokuju oštećenje i zatvor (opstipaciju) kod psa. Nastalo stanje zahtjeva intervenciju veterinara, a zbog mogućih ozljeda sluznice može dovesti do značajnih zdravstvenih komplikacija. Jedna kost ne mora nužno dovesti do začepa crijeva. Ako u 2 naredna dana kako je pas pojeo kost nema promjene u ponašanja, potencijalna opasnost je prošla. Postoji mogućnost da se kost zaglavi u grlu, što je uočljivo odmah u ponašanju psa. Pas otežano diše, slini, nemiran je i šapicama pokušava izvaditi nešto iz usta. Ako ne uspije nadražajem za povraćanje, akcijom mišića, izvaditi kost van, potrebno je ići veterinaru koji će pomoćnim sredstvima ili operativno izvaditi kost. Nastalo stanje kod Vašeg ljubimca zahtjeva dijagnostčku pretragu: krvna slika, rentgen abdomena i vrata kako bi se ustanovio uzrok nastalog stanja. Važno je ponuditi za prehranu ljubimcu potpune i lakoprobavljive hrane koje smiruju povraćanje i proljev , "Intestinal" (npr. Royal Canin ili Eukanuba ) ili "i/d" (Hill's) - visoko probavljiva, neiritirajuća hrana, koja sadrži topiva vlakna (fibrim). Cijepljenje ljubimaca se provodi kod navršenih 7 tjedana života i psić pritom mora biti potpuno zdrav. Vaš ljubimac sada ne smije biti cijepljen, a isto ćete obaviti prema preporuci Vašeg veterinara.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 16.05.2013.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Može li hrana za ljude oslabiti njuh kod pasa? Ivan O: Njuh je najrazvijenije osjetilo kod pasa, a u usporedbi sa čovjekovim njuhom je 1000 pa i do 10 000 puta jači kod pasa (ovisi o pasmini). Psi imaju više od 220 milijuna njušnih stanica. Uspoređujemo li masu ljudskog i psećeg mozga, pseći mozak bi iznosio jednu desetinu mase ljudskog mozga. Unatoč tome, veličina dijela u kojem je smješten centar za njuh je 40 puta veći kod pasa nego kod ljudi. Njuhom psi registriraju sve postojeće mirise u okolini, ali i promjene koje se u njoj događaju. Mirisi su jako važni za komunikaciju pasa, jer pomoću njih prikupljaju podatke o drugom psu, životinji ili čovjeku. Na primjer mogu dobiti informaciu o spolu drugog psa, što su jeli, tjera li se ženka, kakvog su raspoloženja, itd. Zahvaljujući osjetilu njuha, psi se koriste za otkrivanje ljudi pod ruševinama ili lavinom, za otkrivanje droga ili eksploziva. Novija medicinska ispitivanja pokazuju da posebno trenirani psi mogu otkriti određene vrste tumorskih stanica kod ljudi. Starenjem njuh može oslabiti, a ponekad to može biti posljedica različitih bolesti, primjerice bakterijskih, virusnih ili gljivičnih infekcija, tumora, itd. Kada govorimo o pravilnoj prehrani treba naglasiti da je ona izuzetno važna za zdravlje Vašeg psa. Ona ima veliku ulogu u rastu i razvoju kod mladih pasa, ali i u održavanju dobrog zdravstvenog stanja kod pasa svih dobnih kategorija. Hrana za pse mora biti lako probavljiva i sa uravnoteženim odnosom hranjivih sastojaka. Postoji nekoliko faktora o kojima treba voditi računa pri odabiru hrane. To su dob psa (štene, odrastao ili stari pas), razina fizičke aktivnosti (neaktivni psi ili umjereno aktivni psi, radni psi, sportski psi), fiziološko stanje ( graviditet, dojenje), veličina psa (male, srednje i velike pasmine), te eventualna prisutnost nekog patološkog stanja. Danas na tržištu postoji veliki izbor gotovih hrana za pse koje su prilagođene potrebama njihovog organizma s obzirom na navedene faktore. Možete i sami pripremati obroke za svog ljubimca ili kao treću opciju možete odabrati sirovu hranu koju možete pripremati sami ili je kupovati gotovu (smrznutu) od proizvođača sirove hrane. Ostaci sa stola, pečena, masna i začinjena hrana, kolači, šećer, čokolada, suhomesnati proizvodi, slana hrana, kosti i neke vrste povrća (npr. grah, grašak, mahune) ne smiju se koristiti u prehrani pasa. Ne postoje istraživanja koja su dokazala da hrana za ljude može oslabiti njuh psa, no svakako može utjecati na pojavu brojnih drugih zdravstvenih problema, a to su najčešće bolesti probavnog sustava (gastritisi, gastroenteritisi, i dr.).
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 16.05.2013.
Odgovara: Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Nedavno sam otkrila da moj pas boluje od neurodermitisa. Kako ću mu najbolje pomoći i izliječiti ga? Hvala na pomoći unaprijed. Melita O: Neurodermitis ili atopijski dermatitis pasa relativno je često oboljenje. Atopija se javlja kod svih pasmina pasa, a predispozicija je nasljedna. Prvi put se javlja kod mladih pasa, u dobi od 1 do 3 godine. O oboljenju i mogućnostima terapije kao i potpori organizmu možete pročitati u ranijim odgovorima Atopični dermatitis u pasa / Važnost pravilne prehrane pasa sa dermatološkim problemima, Alergija i atopija (atopični dermatitis) - terapija medicinskom hranom i Atopija - preosjetljivost na alergen u genetski predisponiranih jedinki. Na kvalitetu života svake oboljele jedinke veliki utjecaj ima upravo savjesno i dosljedno provođenje svih preporučenih mjera za sanaciju bolesti. Nakon temeljitog veterinarskog pregleda i eventualne medikamentozne terapije, psima je neophodno odrediti program prehrane koji ne podražuje, a sadrži za kožu sve potrebne nutrijente. Nije uputno nastaviti davati različite poslastice ili hraniti psa hranom pripremljenom i namjenjenom ljudima (npr. pečeno, prženo i pohano meso, meso s roštilja i ostala začinjena mesa, trajne i polutrajne mesne prerađevine, slatkiši, grickalice, tvrdi sirevi i sl.). Vrlo je bitno zaštititi psa od vanjskih parazita čiji ugrizi dovode do pogoršanja bolesti.
Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet. | 13.05.2013.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Brat mi ima psa kojega je udario auto. Odveli su ga u veterinara koji je ustanovio nakon pretraga da mu je slomljena zdjelica, rebro i napuknuće pluća. Veterinar mu daje tablete protiv bolova, te je rekao da mora ići na operaciju radi zdjelice koja u njegovoj ordinaciji dođe 3.300 kn. Brat nema toliko novaca za operaciju te mu je veterinar rekao da ga može odvesti kući bez operacije, ali da će ga mjesec dana boliti dok ne zaraste i da mu daje opijate. On sada ne zna što da napravi, žao mu je psa koji će se patiti kući dok mu to ne zaraste, a druga opcija je eutanazija koju mu također ne želi dati. Hoće li on s tim ozljedama preživjeti bez operacije, ako da koliko otprilike vremenski će mu trebati za oporavak? Anita O: Fraktura ili prijelom zdjelice je jedna od najčešćih fraktura koje se susreću kod pasa, a nastaju kao posljedica traume. Zdjelica se sastoji od lijeve i desne polovice, a svaka polovica je gređena od tri kosti. Obje polovice su spojene u sredini. Sa svake strane nalazi se lateralno udubina (acetabulum) u koju ulazi glava bedrene kosti pa zajedno tvore zglob kuka. Sa dorzalne strane nalazi se kralježnica sa kojom zdjelica spojena sakroilijačnim zglobom. Zbog ovakve građe kod prijeloma zdjelice često dolazi do istovremenog loma više kostiju. Liječenje ovisi o prirodi prijeloma. Zbog toga je važno procijeniti kakve su promjene nastale i prema tome odabrati najefikasniji način liječenja. Cilj je da se koštani ulomci fiksiraju što pravilnije da bi se omogućilo njihovo mirovanje (odnosno što manje kretanje) da bi na kraju došlo do pravilnog zaraštavanja. Koštani ulomci fiksiraju se kirurškim zahvatom odnosno osteosintezom. Ako je prilikom traume došlo do loma bez pomaka kostiju ili samo do napuknuća, moguće je da se lom sanira i bez operacije, ali uz strogo mirovanje. Samo zaraštavanje prijeloma traje dugo i to u prosjeku 3-4 tjedna. Na sam tijek zaraštavanja utječe više faktora. To je osim vrste prijeloma, dob životinje, kvaliteta sanacije loma, postoperativna njega, ali i prisutnost eventualnih komplikacija. U slučajevima kod kojih se nije napravio operativni zahvat, izuzetno je važno strogo ograničiti kretanje životinje jer se na taj način omogućava pravilno zaraštavanje kosti. To znači da bi pas trebao biti smješten na što manjem prostoru ili u kavezu da mu se ograniči kretanje. Trčanje, skakanje kretanje po stepenicama i slične aktivnosti treba izbjegati pa čak i u slučajevima kada pas izgleda dobro i ne pokazuje bol. Vanjske šetnje treba ograničiti samo na vrijeme potrebno da obavi nuždu. Obratite pažnju da li pas može mokriti i ima li stolicu. Kod lomova zdjelice se često događa da izostane obavljanje nužde zbog čega se za pomoć treba obratiti veterinaru. Nepravilni načini liječenja prijeloma i loša njega nakon stabilizacije prijeloma mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija. To mogu biti nepravilno zaraštavanje ili nemogućnost zaraštavanja kostiju, artritis zgloba, osteomijelitis (infekcija koštanog sustava). Moguća je potpuna nefunkcionalnost noge. Tijek zaraštavanja treba pratiti pa se zbog toga radi RTG snimanja da bi se procijenila kvaliteta zaraštavanja loma. Da bi se suzbila bol daju se analgetici koji su namijenjeni životinjama, odnosno psima. Takvi se preparati (npr. Tolfedin, Rimadyl) izdaju na veterinarski recept, a mogu se pronaći u veterinarskim ljekarnama Pet centra. Upozorila bih Vas da psu nikako ne dajete psu analgetike koji su namijenjeni ljudima jer mogu izazvati teške komplikacije. Na kraju, kao odgovor na Vaše pitanje mogu još jednom ponoviti da sam proces zaraštavanja traje u prosjeku 3-4 tjedna, a ovisi o nizu faktora (dob, mirovanje, prisutnost infekcije, itd..). Sam uspjeh oporavka i prognozu je teško dati bez pregleda i uvida u stanje i vrstu ozljeda. Za pomoć i drugo mišljenje možete se obratiti i na Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 13.05.2013.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam patuljastog šnaucera starog godinu dana. Imao je piroplazmozu već dva puta do sad.Molim vas odgovorite mi na par pitanja. Je li istina da će pas umrijeti nakon što je 4 puta imao piroplazmozu? Postoji li preventivno cjepivo protiv krpelja te koliko traje i koliko košta? Stavili smo psu Advantix te smo ga nakon tjedan dana tri puta okupali, je li Advantix prestao djelovati nakon tih kupanja? Molim vas, odgovorite mi na ova pitanja. Unaprijed hvala! Matej O: Piroplazmoza je teška i ozbiljna bolest jer uzročnici Babesia canis nakon što uđu u krvotok, razaraju eritrocite (crvena krvna tjelešca). Njihovim pojačanim raspadanjem izlučuje se veća količina hemoglobina koji u erirocitima veže kisik, a to je vidljivo kao tamna mokraća (hemoglobinurija). Znači, razaranjem eritrocita nastaje anemija, koja se očituje bljedilom sluznica, temperaturom, a otuda i bezvoljnost, malaksalost te gubitak apetita, zato što stanice u tijelu nisu dovoljno opskrbljene kisikom i nema izmjene tvari. Nakon toga može doći do komplikacija koje su rezultat upalnog odgovora, a to su akutno zatajenje bubrega, povećanje jetre i žutica, čak i cerebralni simptomi (agresija, epileptoidni napadi, pareza ekstremiteta i koma) te posljedično oštećenja svih ostalih organa. Oporavak od te bolesti je dugotrajan, crvena krvna slika se vraća u normalu kroz 5 tjedana, a bijela kroz 12 tjedana. Prvi klinički simptomi postaju vidljivi kada broj parazita dostigne razinu koja se može otkriti u krvnom razmazu, a to je 8 do 16 dana nakon što je posrednik (krpelj) počeo hranjenje na psu. Opširnje o piroplazmozi možete pročitati u prijašnjim istoimenim odgovorima Piroplazmoza i Piroplazmoza. Teza da će pas uginuti nakon što četiri puta ima piroplazmozu nije znanstveno utemeljena jer sve ovisi o oštećenjima koja su nastala na važnim organskim sustavima. Poznato je da se jetra može regenerirati i obavljati svoje funkcije, krvne stanice se obnavljaju, ali oštećenja na bubrezima ili mozgu mogu biti trajna i mogu utjecati na dužinu života životinje. Osim toga, kod latentno inficiranih pasa bolest se može javiti i bez ugriza krpelja, već samo radi djelovanja stresora koji djeluju na imunitet životinje. To se događa zato jer uzročnik i nakon liječenja u malom broju ostaje u organizmu, gdje čeka povoljnu priliku da opet izazove bolest. Vakcina protiv piroplazmoze (Pirodog ) postoji i vakciniraju se zdravi psi stariji od 5 mjeseci ili stariji, koji nisu preboljeli piroplazmozu. O cijeni se možete informirati u veterinarskim ambulantama. Više o vakcinaciji možete pročitati u prijašnjem odgovoru Zaštita psa od krpelja i "Pirodog" cjepivo protiv piroplazmoze (babezioze). O kupanju psa nakon primjene ampule Advantixa možete pročitati u prijašnjem odgovoru Primjena Advantixa i kupanje psa. Pošto se Vaš pas često kupa, preporučila bih Vam primjenu vodootpornih ogrlica Bayer Foresto ili Intervet Scalibor, koje produženo djeluju protiv buha i krpelja (Foresto 7-8 mjeseci, a Scalibor 6 mjeseci protiv krpelja i 4 mjeseca protiv buha). Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 10.05.2013.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Molim Vas za pomoć i savjet. Riječ je o psu zlatnom retriveru starom 10 godina kojem je povišen ALP (alkalna fosfataza) vrijednosti 471 U/l, druge vrijednosti su GPT 54,8 U/l, GOT 29,0 U/l i UREA 5,65mmol/l. Pas ima apetit, vodu pije normalno, veseo je, jedino što mogu uočiti je pri malo napora teško diše kao da mu nedostaje zraka. Zna ponekad i kašljati, kao da mu je nešto zapelo u jednjaku. Veterinar mu je propisao Klavocin 1g, 2x1/2 tablete i dao mu je injekciju Synulox. Inače hrani se Allevom Duck & Barley i dodatno mu dajem tablete namjenjeme psima sa: Glucosamin 500mg, Vitamin C 100mg, Chondrotoin Sulfate 50mg, Zinc 15mg, MSM 10mg, Magnase 5mg, Copper 2mg. Što mislite o propisanoj terapiji postoji li možda nešto da putem hrane dovedemo ALP u normalu, koje bi pretrage dodatno bilo dobro napraviti itd. Hvala, Vedran O: Akalna fosfataza (ALP) se smatra nespecifičnim enzimom, čija povišena vrijednost nema punu dijagnostičku vrijednost, s obzirom na to da može nastati u različitim stanjima. Ustvari se radi o više enzima, a vrijednost pri rutinskoj analizi krvi, predstavlja ukupnu ALP. U najvećem dijelu ALP se proizvodi u jetri i kostima, ali i u bubrezima, crijevima i placenti gravidnih životinja. Kod štenaca je normalno povišena i to 2-10 puta više nego kod odraslih pasa i tek sa 15 mjeseci starosti, vrijednost ALP je kao kod odraslog psa. Osim toga, primjena nekih lijekova, poput glukokortikoida i barbiturata također podiže razinu ALP u serumu. Najčešće, kada je ALP povišena, sumnja ide prema određenim procesima na jetri i kostima, ali za otkrivanje o čemu se precizno radi, potrebne su dodatne pretrage. Kao najčešća bolest kod koje dolazi do povišenja ALP navodi se Cushingova bolest (hiperadrenokorticizam) kod koje nadbubrežna žlijezda luči previše glukokortikoida. Ostale bolesti su one koje su primarno vezane za jetru (hepatitis, holangitis, nodularna hiperplazija) ili one koje su sistemske, ali imaju za posljedicu i oboljenje jetre (pankreatitis, tumori, diabetes melitus, hipotiroidizam). Kod bolesti koštanog sustava također raste razina ALP, npr. tumori na kostima, hiperparatiroidizam, osteomalacija. Zbog svega navedenog, jedino veterinar koji je pregledao psa, na temelju svih kliničkih podataka i anamneze može odgovorno propisati terapiju. Jednako vrijedi i za eventualne dodatne pretrage. Nažalost, iz ove perspektive bilo bi nezahvalno, a i nekorektno komentirati mjere koje je Vaš veterinar poduzeo.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 08.05.2013.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mi se spremamo na godišnji u Hrvatskoj, i dolazimo iz Švedske. Planiramo povesti i našeg psa, koji živi u Švedskoj 3 godine, i ima hrvatsku putovnicu. Kad sam putovala s njim u Švedsku morala sam vaditi u Sloveniji nalaz krvi da je zdrav. Šo mi je činiti sada? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, Venesija O: Psi, mačke i pitome vretice, koje se u pratnji posjednika dovode kao svoji kućni ljubimci u Republiku Hrvatsku moraju posjedovati, odnosno ispunjavati sve propisane uvjete za ulazak i boravak na teritoriju naše zemlje. Tako, prema naputcima Zakonodavca isti moraju biti označeni mikročipom, cijepljeni protiv bjesnoće te biti upisani u valjanu EU-putovnicu za kućne ljubimce (ili certifikat) izdan u skladu s važećim zakonodavstvom Europske unije. U putovnici ili certifikatu su taksativno navedeni i ovjereni svi identifikacijski podaci - jedinstveni broj i položaj mikročipa te datum mikročipiranja, podaci o cijepljenju - proizvođač, naziv i serijski broj cjepiva, datum cijepljenja kao i datum do kada cjepivo vrijedi. Ovdje je bitno napomenuti i važnost usklađenosti mikročipa s kriterijima određenim hrvatskim propisima - propisima EU (ISO-standard 11784 ili 11785). U slučaju da mikročip ne zadovoljava navedene uvjete, dužnost je posjednika osigurati odgovarajući čitač za očitavanje identifikacijskog broja s mikročipa. Naime, pri nekomercijalnom kretanju prije navedenih ljubimaca, dokumentacijski i identifikacijski pregled obavljaju carinski službenici na ovlaštenom carinskom prijelazu ulaska u Republiku Hrvatsku. Pri tome, vlasnik mora osigurati ispunjenje prije navedenih uvjeta - da je mikročipiran, cijepljen protiv bjesnoće te da ljubimca prati važeća putovnica za kućne ljubimce ili certifikat u kojoj je sve to evidentirano i ovjereno od strane veterinara. U slučaju da Vaš ljubimac ne zadovoljava neki od prije navedenih uvjeta, ulazak u Republiku Hrvatsku može Vam biti odbijen, odnosno ljubimac može biti vraćen u zemlju podrijetla ili stavljen u karantenu. Posljedično, sve navedene troškove provođenja prije navedenih mjera snosi posjednik životinje. Više informacija o ovoj temi možete saznati i na adresi diplomatske misije i konzularnog predstavništva Republike Hrvatske u svojoj zemlji.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 07.05.2013.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Molim Vas za pomoć, pas (dvogodišnji, lovački) nam trpi akutno zatajenje bubrega uslijed pretpostavljenog trovanja antifrizom. Nakon osam dana infuzije i odbijanja hrane prvi put je pokazala apetit i to samo za mesom. Nalazi su još uvijek loši, ali ne gubimo nadu jer se ipak malo oporavlja. Kako smo u manjem mjestu sve osim infuzije bismo trebali kupovati. Zanima me koji sve lijekovi, vitamini, dodaci i sl. su nužni odnosno dolaze u obzir. Također, prehrana, preporučeni su nam posebni Royal Canin i Eukanuba i to ćemo koristiti, ali jako nam je važno znati što od doma pripremljene hrane smije, a što nikako ne smije kako bismo znali postupati, jer smo tu dobili proturječne informacije. Hvala unaprijed, Ema O: Dijeta ima veliku važnost u terapiji zatajenja bubrega. Kada se razmišlja o namirnicama koje bi se mogle upotrijebiti u prehrani bolesnih pasa, uvijek se mora imati na umu nekoliko kriterija, presudnih za uspjeh liječenja. Prije svega, količina proteina mora biti ograničena, ali s druge strane, ti proteini moraju biti visoko kvalitetni. Razina fosfora mora biti niska, a količina masti u početku ograničena uz postupno povećavanje. Svježa čista voda trebala bi uvijek biti dostupna, a nakon prestanka primjene infuzijskih otopina, bilo bi dobro da je dostupna voda filtrirana, odnosno sa smanjenim udjelom minerala. Zasigurno najbolji izbor hrane predstavljaju gotove veterinarske dijete, koje su sastavom prilagođene i zadovoljavaju kriterije koje diktira bolest.One su od velike važnosti i zapravo predstavljaju lijek.Takve dijete proizvode Hills, Royal Canin, Eukanuba. Ove gotove dijete dolaze kao dehidrirane ("kroketi") ili kao mokra konzervirana hrana. Primjena različitih lijekova ovisi o stanju organskih sustava koje je potrebno stalno nadzirati. Proljevi, povraćanje i pojava edema, acidoze ili dušičnih metaboličkih otpadnih produkata, problemi s radom srca mogu se pojaviti zbog zatajenja bubrega. U slučajevima akutnog zatajenja stalni veterinarski nadzor je nezamjenjiv. Ukoliko bolest poprimi kronični tok uobičajena je primjena lijekova poput Rubenala, Ipakitina ili Enalaprila kao i ulje lososa koji usporavaju propadanje bubrega. Namirnice koje se uobičajeno preporučuju kao izvor kvalitetnih proteina su jaja i jetra pri čemu treba napomenuti kako žumanjak sadrži dosta fosfora i treba ga davati manje u odnosu na bjelanjak. Tretman i eventualna upotreba određenih namirnica u velikoj mjeri ovise o tome postoji li višak minerala poput kalija i natrija. U svakom slučaju, slijedite preporuke Vašeg veterinara. Dodatno o ovoj temi možete pročitati u našim objavljenim odgovorima Zatajenje bubrega, Zatajenje bubrega i Zatajivanje bubrega u starijoj dobi.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 28.05.2013.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam sibirskog samojeda koji je star 9 mj. Čim smo je dobili redovito smo je vodili kod veterinara u Os radi nekontroliranog češkanja. Toliko si je iziritirala kožu da je krvarila iz rane, nakon toga joj se na rani pojavilo nešto kao plijesan. Dobijali smo raznolike kreme za nju i mazali, nestalo je to. Prošlo je od toga dosta mjeseci jer se to dogodilo kada je imala 4 mjeseca, sada opet ista priča iziritirala je češkajući istu ranu i sve isto, plus to da si je pokraj te iste rane stvorila novu. Šta da radimo, o čemu se radi? Je li to nešto opasno? Molim odgovor. Hvala unaprijed! Doris O: Prema opisanom vjerojatno se radi o "hot spots" ili akutnom vlažnom dermatitisu – lokalizirana upala i infekcija kože. Ova je bolest poznata i kao pyotraumatski dermatitis jer ga uzrokuje sama životinja lizanjem, grebanjem ili grickanjem. Bolest ima sezonski karakter, rijetko se javlja zimi, uglavnom se javlja za vrijeme toplog i vlažnog vremena i to češće kod pasmina s gustom poddlakom (labrador, zlatni retriver, njemački ovčar, rottwailer, samojed, bernski planinski pas i dr.) zbog slabe ventilacije krzna. Uzroci su lokalna reakcija na antigen kao kod alergije na buhu, atopija, alergija na hranu, ektoparaziti (krpelji, šugarci), problem s analnim vreećicama, strana tijela poput travki i iveraka zabodena u krzno, upala uha,kontakt sa tvarima koje mogu izazvati iritaciju kože (razna sredstva za čišćenje), neodržavano krzno te bolna stanja izazvana promjenama na mišićno-skeletnom sustavu (artritis, displazija kuka). Hot spot je lezija najčešće okruglastog oblika, crvene boje i oštro ograničenih rubova. Najčešće je bez dlake, samo rijetko je prekrivena dlakom, vlažna je s gnojnim eksudatom i izrazito bolna. Može biti različite veličine do 10-tak cm i na više lokacija, a javlja se na onim mjestima koje životinja može dohvatiti bilo da liže i grize ili da se češe i grebe šapama. Mjesto lezije će nam ukazivati na njen primarni uzrok pa ako se lezije javljaju na glavi ili vratu, vrlo vjerovatno se radi o bolestima vanjskog slušnog kanala. Ako su lezije oko korijena repa, ukazuje na probleme vezane za analne vrećice. Ako se javljaju iznad kukova ukazuje na moguće problema s displazijom kukova i sl. Te lezije nastaju iznenada, vrlo se brzo šire, često u roku nekoliko sati. Vlasnici znaju svjedočiti da navečer pas nije imao nikakve promjene, a ujutro kad su se probudili pas je imao leziju ili čak više njih i do veličine dlana. Preporuka je što prije se javiti veterinaru kako bi se spriječilo širenje lezije i mogućnost da se razvije dublja infekcija kože. Veterinar mora ustanoviti primarni uzrok i odrediti terapiju. Prvo je potrebno leziju očistiti. Dlake u samoj leziji i oko nje treba ošišati ili još bolje obrijati. Nakon brijanja će lezija izgledati znatno veća, a odstranjivanjem dlake osiguralo se da se rana može sušiti na zraku, a ne da se „upari" ispod debelog sloja dlake i poddlake. Zatim leziju peremo vodom (hladnom ili mlakom), ali jako nježno jer je lezija jako bolna, a mogu se koristiti i blagi antiseptični šamponi. Nakon čišćenja rane, mogu se koristiti kreme na bazi antibiotika i kortikosteroida ili kombinacija antibiotskog spreja i kreme. Kad se rana počne sušiti, stavljati kreme koje potiču zarastanje (Flogoderm krema). Često je potrebno aplicirati kortikosteroide da bi se zaustavio svrbež koji je i doveo do lezije. Važno je znati da kortikosteroidi ne uklanjaju uzrok već samo svrbež i to kroz kraći period, što je dovoljno dok se ne riješi primarni uzrok i sanira hot spot. U nekim slučajevima potrebno je psu davati sustavno antibiotik što će svakako procijeniti Vaš veterinar. Kako bi se spriječilo samoranjavanje životinje, potrebno je staviti zaštitni ovratnik te stražnje šape zaštiti sa debljim čarapama. Važno je redovito češljati psa i to raščešljavati dlaku do kože, a naročito na proljeće kada odbacuje poddlaku. Od ranog proljeća primjenjivati zaštitu od buha te kontrolirati analne vrećice kod pasa koji imaju problema s njima. O ovoj temi je pisala i kolegica u prijašnjem odgovoru Hot spots - akutni vlažni dermatitis. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 28.05.2013.
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam francuskog buldoga, ženka starosti 1 god i 7 mjeseci. Dobila je već treću menstruaciju prije 5 dana, prije 10 dana smo joj počeli uvoditi novu hranu Brit Care Lamb& Rice, a prije nje smo joj uzimali Royal Canin French Bulldog. Problem je već četvrti dan ima nekrontroliranu stolicu, nije proljev, mekano je, ali često mora obavljati nuždu, možete li mi reći da li to može biti povezano sa menstruacijom ili promjenom prehrane, jer vidim da je cijela nikakva, leži, ne želi šetati, ne igra se baš kao uobičajeno... Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Lijep pozdrav, Marija O: Tjeranje inače predstavlja stresnu situaciju, kako za kuju, tako i za vlasnika. Kuja je uglavnom zbunjena, ne zna što joj se događa, nemirna je, razdražljiva, traži više pažnje, apetit je smanjen, a stidnicu konstantno liže. Ovo što se događa Vašoj ljubimici moglo bi se vezati i uz tjeranje, odnosno uz povećani stres kojeg ono nosi jer je prvih par tjeranja ipak događaj za mladu kujicu. Zbog disbalansa crijevne flore stolica je mekša i učestalija. Međutim, moguće je da ste i sa novo uvedenom hranom "ušli" prebrzo, u pravilu bi na novu hranu trebalo prelaziti postupno mješajući sa starom kroz period od tjedan do deset dana. U svakom slučaju ono što sada možete napraviti je da uz Brit Care kuhate rižu i dodajete je uz obrok s granulicama kroz par dana. Svakako bi bilo dobro kujici uz obrok dodavati i probiotike bilo u obliku paste, tableta ili praška, a možete ih naći u našim dućanima. Neki od proizvoda koje bi preporučila su Florentero i/ili Floryboost pasta, te Florentero tablete. Od prašaka imamo novi proizvod Thrive ProRemedy Rice & Chicken vrećice, koje sadrže u sebi dehidrirana pileća prsa i rižu, a vrlo jednostavne su za hranjenje, samo se ih rehidrira sa mlakom vodom i umješa sa granulama. Ukoliko budete imali bilo kakvo dodatno pitanje možete se obratiti našim veterinarima koji će Vas svakako znati savjetovati.
Petra Franko, dr. med. vet. | 27.05.2013.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kujica labradora 7. dan nakon sterilizacije ima sukrvicu iz rane, te je cijelo područje oko rane dosta bolno i otečeno. Iz bradavica sam primjetio da ima mlječni iscjedak. 6. dan smo posjetili veterinara koji nam tumači da je to upalni proces koji će sam po sebi proci, doduše sukrvica tada nije bila prisutna. Molim vaše mišljenje o ovome. Lijepi pozdrav, Dražen O: Aktivacija mlječne žljezde javlja se u periodu nakon poroda kada nastupa faza dojenja koja traje i nakon odbića još jedno vrijeme. Zatim, u periodu lažne trudnoće što je oko 2 mjeseca od znakova tjeranja. Također su mogući poremećaji na mliječnoj žljezdi druge etiologije. Vjerojatno je u Vaše kuje prisutna neka od navedenih faza pa se primjećuje iscjedak iz mliječne žljezde. Nakon sterilizacije je vrlo važno da rana „miruje" odnosno da je pas ne liže i na taj način usporava zaraštavanje i samim time i inficira ranu. Ako postoji sumnja da je pas lizao ranu onda bi se znao uzrok nastalog stanja. Vrlo često se nakon sterilizacije preporuča antibiotska terapija od 5 dana kako bi se izbjegle komplikacije. Nije tipično da se nakon sterilizacije, i to nakon 7 dana, pojavi iscjedak iz rane jer u tom periodu bi rana trebala biti suha i rubovi zarašteni bez crvenila i otečenosti. Nastalo stanje kirurške rane zahtjeva obradu i terapiju, stoga Vam savjetujem da se obratite u veterinarsku ambulantu.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 27.05.2013.