*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam kujicu križanku visine 40 cm u grebenu. Sterilizirana je. Naš problem je njena prevelika kilaža. Ima 13 kila, a prije 2 godine imala je 10 kila. Trenutno joj ne mogu napipati rebra. Treniramo agility i bojim se da bi joj njena prekomjerna težina počela praviti probleme u lokomotornom sustavu. Uz to nije niti pretjerano raspoložena na treningu i jako se brzo umara. Trenutno smo na Royal Canin Sterilized (zadnjih tjedan dana...), a do sada je jela klasičan dehidrat u količini 10 dkg dnevno (podijeljeno u 2 obroka - oko 14 sati prvi, a oko 22 sata drugi obrok). RC Sterilized joj dajem također istu količinu (10 dkg dnevno). Povećali smo kretanj, no pomaka nema. Da joj dajem još manje hrane, s obzirom na to da ona konstantno pokazuje glad? Postoji li neka "medicinska dijeta", neki drugačiji režim prehrane? Isto tako me zanima, postoji li možda neki dodatak prehrani koji bih joj mogla davati za povećanje izdržljivosti i energije? I na koji način da joj povećam izdržljivost za vrijeme treninga? Ubacili smo istrčavanje uz role i bicikl, na koji način (koju kilometražu) smijemo u komadu prijeći da je ne opteretim, a onda postupno i u kojem roku povećavati?Unaprijed puno, puno hvala. Lijep pozdrav! Sanja O: Problem pretilosti odnosno nakupljanja prekomjerne tjelesne težine je bolest kojom je nažalost danas zahvaćen veliki broj pasa. Psi kod kojih je obavljena operacija sterilizacije odnosno kastracije, su ti koji su posebno skloni nakupljnju suvišnih kilograma ( ženke imaju viši faktor rizika) te stariji psi koji iskazuju probleme sa kretanjem pa se kilaža nakuplja uzročno posljedično neaktivnosti, ali pretilost može biti i kod malog broja pasa hormonske prirode, tj. metabolički uzrokovana. Posljedice su mnoge za psa ako vlasnik ne primjećuje da je njegov pas pretio i da treba pomoć, razvoj dijabetesa, bolesti srčanog mišića, moždani udar, povećana incidencija neoplazija te raznih bolesti lokomotornog sustava. Najteža posljedica je ipak smanjena kvaliteta života nepotrebnom patnjom i skraćeni životni vijek. Debljina kod pasa je rezultat nakupljanja masnog tkiva. Obično je posljedica prekomjernog uzimanja hrane, a posebno ako je to vezano i uz nedostatno kretanje. Višak energije uzet hranom, ako se ne utroši, nakupljat će se u obliku masnog tkiva. Na tjelesnu težinu životinje, osim pasminskih karakteristika, utječu i drugi faktori - brzina metabolizma (izmjene tvari u organizmu), stupanj tjelesne aktivnosti, količina hrane u obroku, eventualni međuobroci i slično, stoga su to parametri na koje Vi kao vlasnik trebate obratiti pažnju. Na početku dijetnog programa svakako bi bilo dobro da se kod veterinara učini kompletan klinički pregled kako bi se potvrdilo da pretilost nije hormonske prirode (npr. hipofunkcije štitnjače, ili hiperfunkcija nadbubrežne žlijezde) dakle da ne postoji neki medicinski razlog debljanja, te da se uz njegovu pomoć odredi u kojem stupnju životinja ima prekomjernu kilažu. Svakako bi određivanje BMI (tjelesni indeks mase) bilo dobro, u tabeli od 1-5, idealna tjelesna masa bi bila 3 od 5 (3/5). Do 15% iznad idealne tjelesne težine smatra se da životinja ima prekomjernu tjelesnu težinu što se može uspješno korigirati promjenom načina prehrane (prelazak na light varijantu hrane, ili manje količine poslastica) i kod vitalnih i mlađih životinja postepeno povećavanjem fizičke aktivnosti. Ukoliko životinja prelazi svoju idealnu težinu preko 15 % smatra se da je životinja pretila i potrebno je najvjerojatnije provesti korektivni dijetni program. Za provođenje restriktivne djete preporučujem jedan od veterinarskih dijetnih programa za pretile pse. To su potpuno izbalansirane gotove hrane formulirane uglavnom na visokokvalitetnim bjelančevinama, manjem udjelu masti i niskoj energetskoj razini uz dodatke L-karnitina itd. Hill's Prescription Diet program ima novu dijetu imena Metabolic koja je posebno bazirana na promjeni ekspresije gena odnosno promjeni na staničnoj razini metabolizma, kako bi se metabolizam koji se na neki način "ulijenio" ponovno aktivirao da troši tjelesne masnoće a ne da ih nakuplja. Eukanuba Veterinary Diets program ima hranu "Restricted calorie", a Royal Canin program ima "Weight control" i "Obesity menagment" hranu jednu za postizanje optimalne tjelesne težine a drugu za održavanje. Hranjenje ovim hranama treba bazirati na količini porcije prema optimalnoj težini psa koju želimo ponovno postići i umjesto da hrana bude dostupna cijeli dan, radije je poslužite u više manjih obroka kroz dan kako bi smanjili taj osjećaj gladi, ako ste psa naučili nagrađivati poslasticama kad ste u treningu za to koristite poslastice koje imaju ograničen udio kalorija kao npr. Eukanubin Restricted calorie biscuits. Hranu uvijek treba mjeriti (vagati), ali u odnosu na aktivnosti psa. Cilj dobrog i zdravog mršavljenja je postupan gubitak tjelesne težine. Psi bi trebali gubiti 1-2% početne tjelesne težine tjedno. Uz dijetalnu ishranu dobro bi bilo pojačati i fizičku aktivnost psa. Naravno, treninzi bi se postepeno trebali intenzivirati, kako prevelikim fizičkim naporima ne biste ugrozili zdravlje životinje. Započnite s laganim šetnjama u trajanju sat vremena, a nakon nekog perioda produžujte taj vremenski interval. Obično se preporuča da odrasli pas ima barem 3 šetnje dnevno,od kojih je jedna u trajanju od 1,5-2 sata. Kad pas stekne određenu kondiciju, šetnje možete upotpuniti igrom sa lopticom ili, još bolje, s ostalim psima (obično se na taj način životinja i najviše istrči i iscrpi). Šetnje uz bicikl bi možda bilo najbolje izbjegavati barem ispočetka jer predstavljaju preveliko opterećenje za rad srca, dišnog sustava i zglobova. Idealna tjelovježba za psa bi bilo plivanje jer na taj način rade sve skupine mišića, troše se velike količine energije (zalihe masnog tkiva), a istovremeno se formira i jača cjelokupna mišićna masa.
Petra Franko, dr. med. vet. | 27.06.2013.
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me Vaše mišljenje. Imam mješanca pekinezera (ne znamo oca) starog 6 mjeseci. Prije otprilike tjedan dana je počeo povraćati, a otprilike isto u tom periodu je nastala bol u lijevoj stražnjoj nozi. Dva dana smo ga pustili neka jede travu jer smo mislili da je moguće samo da je neka bol u želucu pa da će ga proći, no nije prolazilo i postao je lijen i nije htio baš niti previše jesti, pretpostavili smo zbog vrućine. Nakon par dana smo mu dali malu dozu linexa i držali smo ga na dijeti, tj.davali smo mu kuhanu rižu i malo pilećih prsa. Nakon toga je prestao povraćati, eto jučer mu je bio prvi dan bez toga. No, noga ga i dalje boli. Pokušava se ne oslanjati na nju i nerado se diže. Što se toga tiče ne znamo što učiniti. Molila bih Vas za neki savjet što se toga tiče. Hvala Vam na utrošenom vremenu.Srdačan pozdrav. Antonia O: Ispravno ste postupili s dijetnom prehranom i drago mi je da je to ublažilo, tj. otklonilo simptome povraćanja u Vašeg ljubimca. Što se tiče same boli u stražnjoj nozi, moguć je niz problema koji mogu uzrokovati bol i šepanje. Veoma mi je teško pretpostaviti što je moglo uzrokovati šepanje kod Vašeg psa obzirom na to da ste naveli malo podataka o okolnostima u kojima se bol javila. Je li pas skakao? Udario se možda, igrao s drugim psom? Je li prije imao takvih smetnji? Ili se bol i šepanje javilo bez ikakvog povoda? Kod malih pasmina pasa dosta često se javlja luksacija patele koja može čak biti i nasljedna. Obično je dijagnoza postavljena kada je pas star 6,7 mjeseci. Nešto češće obolijevaju ženke, a u 25% slučajeva problem je prisutan na oba koljena. Zbog čega dolazi do urođene luksacije patele nije sasvim razjašnjeno, no pretpostavlja se da je to zbog određenih abnormalnosti drugih kostiju kao i ligamentata koje čine koljenski zglob. Vlasnici prvi primjete promjene u stavu kod bolesnog psa. Obično se javlja prolazna bol i prolazno šepanje. Vlasnici opisuju neobičan hod svojih ljubimaca koji nalikuje poskakivanju kao kod zeca. Pas preskače stepenice tako da bolesnu nožicu digne u zrak ili to isto radi u trku –nekoliko normalnih koraka, a zatim nekoliko skokova. Kod urođene lusacije patele šepanje ne nastaje akutno, već postepeno tokom određenog vremenskog perioda. Dakle, radi se o kroničnom problemu za kojeg nije tipična jaka bol i akutno šepanje. Kada kod psa za kojeg znamo da ima luksaciju patele dođe do akutne boli i šepanja moramo obratiti pažnju na druge moguće uzroke takvih simptoma kao što je povreda križnih ligamenata koljena. Ozbiljnost i učestalost šepanja kod ovog oboljenja ovisit će o stupnju luksacije, koju dijelimo u 4 različita stupnja. O tome ovisi i odabir kirurške metode kojom se rješava ovaj problem. Drugi mogući uzrok je odvajanje epifize od glave bedrene kosti. U početku bolesti javlja se šepavost, a kako bolest napreduje i kako životinja dobiva na težini tako se šepanje intenzivira i životinja više ne upotrebljava bolesnu nogu, puno leži i teško se ustaje. Dakako da su mogući i drugi uzroci kao što su uganuća, bol u mišićima, displazije, artroze, napuknuća kostiju i na kraju frakture. Ovisno o postavljenoj dijagnozi pristupa se i liječenju, a dijagnoza se postavlja najčešće na temelju kliničke slike i RTG snimke. Dakle, ako primjetite da Vaš ljubimac i dalje šepa i bol ne prestaje posjetite Vašeg veterinara. Nikako nemojte pribjegavati davati psu tablete protiv bolova koje su namjenjene za ljudsku primjenu.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 27.06.2013.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam newfoundlanda starog godinu i pol. Ne da se češljati ni kupati. A trudimo se. Stvar je u tome da je pas cijelo vrijeme na dvorištu na kojem imamo mnogo borova i da mu se dlaka na trbuhu i preponama slijepila jako od smole (preko noći). Ne da nam da ga ošišamo, da ga češljamo, a sad dok je počelo biti jako vruće, primjetili smo jako crvenilo na području prepona i pas se stalno liže. Očajni smo. Ima 60-ak kila, ne želi u auto... ne znam kamo da ga odvedem na šišanje, nude li veterinari i tu uslugu jer većina salona niti ne šiša tako velike pse, a kamoli one koje se ne daju. Bar ne u našoj blizini. Pas je inače jako dobar i živahan, ali kad te radnje dolaze na red doslovce poludi. Imate li kakav savjet? Jako sam zabrinuta. Kontaktirat ću, naravno, i lokalnog veterinara sutra.Jelena O: Ponekad kupanje i češljanje psa za vlasnika može predstavljati izazov, ali i veliki problem. Neke životinje se odupiru i pokušavaju obraniti do te mjere da postanu agresivne pa čak pokušavaju i ugristi. Slijepljenu i zapetljanu dlaku je svakako potrebno ukloniti. Promjene koje ste primjetili na koži psa svakako treba pregledati veterinar. Postoje različiti preparati ili medode kojima se nastoji obuzdati životinju i smanjiti njezin strah, a time i spriječiti nepoželjno ponašanje u trenutku pregleda. Za smirivanje životinje najčešće se koriste sedativi koji djeluju na mentalnu aktivnost i smiruju životinju. Na tržištu danas postoje različiti sedativi, a dolaze u obliku gelova, tableta, kapsula ili preparata za parenteralnu primjenu. Jedan od sedativa koji se najčešće koristi je acepromazin (Sedalin gel) koji se izdaje na veterinarski recept i daje isključivo na preporuku veterinara. Potrebna je stroga kontrola načina primjene i doziranja jer su kod nepravilno davanja ovog preparata moguće štetne posljedice. Postoje i preparati na biljnoj bazi koji su također namijenjeni smirivanju životinje. To su npr. Diacalm i Kalm Aid tablete. DiaCalm tablete sadrže hmelj, korijen valerijane i ekstrakt đumbira. Kalm Aid tablete sadrže L-triptofan, esencijalnu aminokiselinu koja utječe na proizvodnju serotonina, a on ima smirujući i opuštajući učinak. U sastavu se nalazi i L-theanin, aminokiselina sa opuštajućim učinkom. Ovi preparati nemaju nuzpojava pa se uz preporučenu dozu mogu bez bojazni dati psu barem sat vremena prije izlaganja nekoj stresnoj situaciji ( šišanje, pregled, putovanje, itd.). U svakom slučaju je najbolje da se posavjetujete sa veterinarom o tome što učiniti i na koji način će se smiriti životinju. Veterinar će utvrditi koji je pripravak najprikladniji i odrediti potrebnu dozu.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 26.06.2013.
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam psa starog godinu dana, rotweillera, mužjaka. Prije oko 7 dana je ustanovljeno da ima krpelja, to je bilo popraćeno povećanjem i proljevom i nije htio uzimati hranu 6 dana. Počeo je sada jesti, ali je izgubio dosta na tjelesnoj težini pa me zanima postoji li neka hrana, vitamini ili slično da vrati svoju masu? Prije otprilike 6 mjeseci je prebolio trovanje facironom, bi li mu zbog toga prehrana trebala biti drugačije prilagođena? Inače se hrani Royal Canin Junior hrana. Hvala i lijepi pozdrav, Ivan O: Pomoglo bi da ste naveli je li u Vašeg psa ustanovljena piroplazmoza? Ili je možda bila samo koincidencija nalaza krpelja na psu u isto vrijeme kada su se pojavili simptomi oboljenja? Naime, opisani simptomi su vrlo općeniti i mogu biti posljedica mnogih bolesti. S obzirom na to da se kod piroplazmoze kao komplikacija može javiti oštećenja organa (bubreg, jetra) nestručno bi bilo sa moje strane preporučiti hranu s visokim udjelom proteina za obnavljanje mišićnog tkiva pošto je takva hrana kontraindicirana u slučaju teškog oštećenja bubrega, kao i jetre jer je tada smanjena njena detoksikacijska uloga. No, ukoliko to nije slučaj, dakle ako pas nema ozbiljnijih oštećenja vitalnih organa tada naravno možete nastaviti koristiti Royal Canin kao potpunu hranu za vašeg ljubimca. Royal Canin je superpremium hrana i sadrži oko 30% proteina, 15% masti. Možete mu neko vrijeme dodavati u dnevne obroke i malu količinu čistih proteina u vidu kuhanog pilećeg mesa ili možete kod nas kupiti Barf, tj. sirovo smrznuto meso koje osigurava psima proteine peradi, janjetine ili govedine. Proteini su ključni u izgradnji mišića, a meso piletine ili govedine su izvrstan izvor istih. Kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., pisala je više o Barf hrani u svom odgovoru BARF. Nadalje, omega masne (omega 3 i omega 6) kiseline kao i antioksidansi pomažu izgradnji mišićne mase tako što umanjuju oštećenje mišićnih vlakana zbog svog protuupalnog djelovanja. U našim dućanima dostupna je široka ponuda proizvoda koji sadrže navedene komponente. Za Vašeg psa konkretno preporučila bih VMP tablete koje sadrže uravnoteženu kombinaciju i količinu vitamina, minerala i lakoprobavljivih proteina. Ovaj pripravak je posebno namjenjen kao dodatak uobičajenoj prehrani za mlade životinje nakon preboljenjih bolesti i kod očekivanog stresa. Nikako ne zanemarite tjelesnu aktivnost (naravno, kada se Vaš ljubimac u potpunosti oporavi) koja je osnova u izgradnji i održavanju mišićne mase kao i zdravlja čitavog organizma. Posebno je dobro i izuzetno učinkovito plivanje jer, osim što učvršćuje mišiće, istodobno rasterećuje zglobove tako da je plivanje idealna vježba za Vašeg ljubimca obzirom da se radi o velikoj pasmini psa. Spomenuli ste da je pas bio otrovan antikoagulansima koji su također napravili štete u organizmu. Međutim, pas je mlad, a kako se mladi organizam brže oporavlja i otporniji je na bolesti tako pretpostavljam da Vaš rotvajler neće imati nekih trajnih posljedica od ova dva inzulta. Dobro bi bilo nakon potpunog oporavka životinje napraviti jedan kontrolni opći veterinarski pregled s kompletnom krvnom slikom kao i biokemijskim parametrima krvi kako bi se dobilo uvid opće stanje i funkcioniranje organizma Vašeg ljubimca.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 24.06.2013.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo psa Dogo Canario, kakav je utjecaj klima uređaja na psa?Matija O: Postoji opravdano uvriježeno mišljenje da je najbolje da se ljubimci drže podalje od direktnog strujanja zraka, vjetra, propuha, strujanja zraka iz ventilatora, klime,... Razlog za to je u činjenici da direktno strujanje zraka može kod ljubimaca dovesti do različitih zdravstvenih poremećaje, iritirajući osjetljive strukture na i oko očiju, ušiju,... Prije navedene upale, ako se ne liječe ili preveniraju, mogu ozbiljnije narušiti zdravlje i kvalitetu života ljubimca. Također, kao i kod ljudi, upotreba klime uređaja u prostoru i prostorijama bi trebala biti unutar preporučenih parametara. Pod time se podrazumijeva da temperatura prostorije ili prostora unutar kojih se boravi ne bi trebala biti niža od 5-6 stupnja nego što je vanjska temperatura. Razlog je u tome što niža temperatura može dovesti do temperaturnog šoka kako kod ljudi tako i kod samih ljubimaca. Kod njih je potrebno još spomenuti da pre-velike oscilacije u temperaturi mogu dovesti i do poremećaja u izmjeni dlačnog pokrivača. Svrha dlačnog pokrivača je i u tome da potpomaže centru za termoregulaciju u osiguravanju optimalne tjelesne temperature. Nagle izmjene kao i prevelike temperaturne oscilacije mogu rezultirati i neprekidnim i dugotrajnim otpadanjem dlake ljubimca te svim drugim poremećajima vezanim uz zdravlje kože i dlake. Više o utjecaju klime na ljubimce možete saznati u odgovoru kolegice Martina Kuzmanić, dr.vet.med., naslovljenom Utjecaj klima uređaja na zdravlje psa.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 24.06.2013.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Interesuje me koji je kritičan period nakon sterilizacije psa da bi bio siguran da je sve prošlo dobro? Sterilisao sam ženku staru 3 godine, rase rotvajler, koja je imala lažnu trudnoću pa je operacija bila malo komplikovanija zbog obilnijeg krvarenja. Nakon sterilizacije kapljičasto je curkala krv iz rane još jedan dan i onda je prestalo. Prošlo je već 5 dana, pas normalno jede pije vode, normalno obavlja nuždu, samo što joj još curka mleko. Plašim se, iako joj ne curi više ništa iz rane, da nema unutrašnje krvarenje, mada nema nikakvih znakova za to, pa ako mi možete reći i koji su simptomi unutrašnjeg krvarenja. Unapred zahvalan, Petar O: Nakon svakog operativnog zahvata, postoji određeni "kritični" period. Pod ovim periodom se smatra određeni vremenski period kada se u nešto većem slučaju vjerojatnosti mogu pojaviti postoperativne komplikacije. Također, tijekom tog vremenskog perioda moguće je prateći zdravstveno stanje ljubimce i utvrditi kako je sam operativni zahvat prošao. Prvi period predstavlja 24h po operativnom zahvatu. Naime, kako su jajnici kod kuje smješteni duboko u trbušnoj šupljini te su dobro prokrvljeni, nakon njihova uklanjanja potrebno je osigurati strogo mirovanje. U protivnom je čest slučaj popuštanje šavova te krvarenje. Nakon prvog perioda, potrebno bi narednih 10-14 dana djelomično ograničiti kretanje i aktivnost ljubimca. Na takav način se osigurava da rane na mjestu samog operativna zahvata kao i na svim organima koji su bili zahvaćeni samim operativnim zahvatom, nesmetano pravilno i zacijele. U tom vremenskom periodu je potrebno nadzirati sam tijek oporavka ljubimca te po potrebi obratiti se svojem veterinaru. Također, savjetuje se da ako i sam tijek oporavka prođe u najboljem mogućem redu, da se vlasnici s ljubimcem ponovno obrate na kontrolu kod veterinara oko 10-14 dana po samom zahvatu. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca, utvrditi sam tijek oporavka te po potrebi usmjeriti Vas u održavanju optimalna zdravlja i kvalitete života. Tijekom naredna dva mjeseca od samog zahvata, postupno se i ostali organi prilagođavaju u svojoj funkcije te se nakon tog vremenskog perioda smatra oporavak potpunim. Unutarnje krvarenje, u skladu s navedenom temom, bi predstavljalo stanje kod kojeg se krv nakuplja u tjelesnoj šupljini (trbušnoj šupljini). Kako za njih ne postoje strogo specifični znakovi, odnosno krvarenja nisu vidljiva, na njih treba posumnjati svaki put kada su prisutni opći simptomi iskrvarenja - slabost, apatija, ubrzano i plitko disanje, slab i jedva pipljiv puls, sluznice su blijede, koža je hladna, pad temperature,... Za više informacija o ovoj temi, posavjetujte se sa svojim veterinarom.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 21.06.2013.
Odgovara: Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me u kojoj je dozi potrebno dodavati kalcij kujama koje doje mlade, miligrama po kilogramu tjelesne mase, ako su hranjene samo sa suhom briketiranom hranom koja sadrži jod (bezvodni kalcijev jodat) 1,8 mg, kako piše na deklaraciji pakovanja od 10 kg Orlando hrane, koju kupujem u prodavaonici Lidl. Lijepi pozdrav, Eleuterij O: Energetske potrebe dojnih kuja povećane su prosječno četiri puta, a potrebe za pojedinim nutrijenatima različite su zavisno o veličini majke te broju i dobi štenaca. Bezvodni kalcijev jodat deklariran je i dodan u hranu za pse primarno kao izvor joda dok se kalcij deklarira kao postotak kalcija ili kalcij karbonata (oko 1% suhe tvari u hrani prikladnoj za dojne kuje). Za dojne kuje se preporuča prehrana programima koji su deklarirani kao: visoko kalorične ili hrane za dojne kuje, starter programi i hrane za štenace. U tom slučaju nije potrebno dodavati kalcij. Hrana koju Vaša kujica jede namijenjena je odraslim psima prosječne aktivnosti. S obzirom na to da je uz ovakvu prehranu potrebno dodatno uvoditi kalcij, preporučam Vam da koristite Calcium carbonat tablete "Canina". Za pse koji se hrane prosječnim dehidratom u slučajevima potrebe preporuča se dodati: za male i srednje pasmine 1 tabletu, a za velike pasmine 2 tablete dnevno. Dojnim kujama, ovisno o broju štenaca osnovnu dnevnu dozu treba korigirati prema njihovom broju. Npr. za 4 šteneta osnovnu dnevnu količinu treba udvostručiti, kuji sa 4-6 štenaca povećati 4 puta, a kuji sa 6 štenaca povećati 5 puta.
Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet. | 20.06.2013.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj pas, njemački kratkodlaki ptičar, bio je najvjerojatnije otrovan gnojivom za poljeprivredu (ureom). Prije 2 mjeseca je bio liječen kod veterinara terapijama protiv tog trovanja. Nakon toga više nije energičan kao prije i puno je smireniji. Konstanto jede travu i mislim da ima problema sa sluznicom ili nekim drugim djelom probavnog trakta jer stalno guta na prazno i sporije jede nego prije. Možda je u pitanju problem s jetrom? Prije par dana bio je u šetnji, vrijeme je bilo sparno, kupao se i trčao. A pri dolasku kući nije mogao stati na ljevu šapu i nekako je gubio ravnotežu te je legao na pod. Nakon samo par minuta je ustao i normalno hodao. Općenito, nakon otrovanja to nije isti pas. Ne znam što bih trebao poduzeti. Hvala, Matej O: Potreban je kompletan klinički pregled Vašeg ljubimca i labaratorijska obrada krvi i urina, ultazvuk ili rendgen abdomena. Također, potrebna je i dijetna prehrana prema utvrđenoj dijagnozi, npr. Royal Canin ili Eukanuba ili Hill's - visoko probavljiva, neiritirajuća hrana, koja je formulirana da pomogne u oporavku organizma. O prehrani kod bolesti jetre detaljnije je pisao kolega Franjo Hrgota, dr.vet.med., u ranijem odgovoru Prehrana kod bolesti jetre i Legaphyton tablete. Budući da fizički znaci bolesti jetre nisu specifični, potrebno je provesti niz pretraga kako bi se postavila precizna dijagnoza i pravo stanje jetre. To može uključivati: pretrage krvi - njima se detektiraju biokemijske promjene koje mogu upućivati na oštećenje ili nenormalnu funkciju jetre, zatim snimanje jetre - promjene oblika, veličine ili opskrbljenosti krvlju mogu se otkriti ultrazvučnim ili rendgenskim snimanjem, te biopsijom jetre - mali uzorak jetre labaratorijskom obradom može ukazati na problem u jetri. Opći simptomi kod bolesti bubrega počinju s pojačanom žeđi i učestalim mokrenjem te usporenošću. U konačnici se poveća umor i nemir životinje, koja izgubi zanimanje za svoju okolinu. Ako se ne liječi, životinja će povremeno pokušati povraćati, a kasnije će sve češće povraćati pjenu ili obrok. Započinje drhtanje tijela, a počinju se javljati i blage nesvjestice. U veterinarskim ljekarnama Pet centra možete pronaći specijaliziranu medicinsku hranu za bolesti bubrega, npr. Hill's 'k/d', Royal Canin 'Renal' i Eukanuba 'Renal Phase'. Potrebno je analizirati simptome, utvrditi stanje bubrega, jetre i gušterače te prema utvrđenoj dijagnostici provesti terapiju i primjerenu prehranu.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 20.06.2013.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Javljam se iz Šibenika, nadam se da ćete mi moći pomoći. Vlasnica sam engleskog bull terijera starog godinu dana i 8 mjeseci. Inače jako veseo, znatiželjan, razigran,druželjubiv, prava avantura za odgajanje. Prije dva dana ujutro sam primjetila njegovo "čudno" ponašanje. Nezainteresiranost, pospanost, stalno je tražio mračno mjesto da se sakrije. Inače jedva dočeka da dođem doma, dva dana mi se uopće ne javlja, ne maše repom, samo i stalno spava ili leži skriven u mraku. Prvi dan sam to prepisala umoru jer smo prethodni dan bili na prvom ovosezonskom kupanju, međutim kad se to ponašanje nastavilo i na sljedeći dan, odvela sam ga kod veterinara. Izmjerili su mu temperaturu i površinski ga pregledali i rekli da je sve ok, da ga ne žele pregledavati detaljno dok ne vidimo kako će se razvijati situacija. Međutim, već treći dan njemu nije bolje. Međutim, jutros dok sam ga mazila slučajno sam ga dirnula po repu i on je zacvilio i to prilično jako. Nakon toga sam obratila pažnju na držanje repa koje je neprirodno, kao pod kutem od 90, nije podvijeno skroz niti normalno visi. Malo sam surfala po internetu i slučajno naišla na "cold water tale" sindrom, mislite li da bi to moglo biti to, i koji je vaš savjet za dalje? Unaprijed zahvaljujem. Lijepi pozdrav, Jelena O: Nažalost, samo na temelju opisanih simptoma teško je postaviti točnu dijagnozu. Slični simptomi mogu se javiti kod različitih bolesti ili stanja. Mogu nastati kao posljedica udarca, pada, ili nagnječenja repa, oštećenja mišića, nekih urođenih ili stečenih deformacija kralježnice itd. "Cold water tail" sindrom obično se javlja kod radnih i lovačkih pasa (npr. labrador retrivera, beaglova, setera i dr.). Najčešće pogađa pse u dobi od 6 mjeseci do 9 godina starosti. Rep je od korijena položen par centimetara vodoravno, a ostatak visi. Prilikom palpacije korijena repa, pas može pokazivati neugodu ili bolnost. Uzrok nastanka ovakvog stanja nije poznat, a pretpostavlja se da je nastaje nakon težeg rada i napora, lova, plivanja u vodi koja je prehladna ili pretopla pogotovo kod pasa koji nemaju kondicije. Također se ovaj sindrom češće javlja kod mužjaka te kod pasa kod kojih je rep visoko postavljen i vrlo aktivan. Pretpostavlja se i to da neki prehrambeni faktori mogu imati utjecaja pri nastanku. Terapija uključuje nekoliko dana mirovanja, a potpuni oporavak može trajati i do 2 tjedna. Recidiv je moguć kod otprilike trećine slučajeva. Prema uputi i preporuci veterinara mogu se u prvih 24 sata dati i neki protuupalni lijekovi, no nema dokaza da oni mogu ubrzati oporavak. Savjetujem Vam da psa odvedete vetrinaru koji će ga pregledati te na temelju nalaza postaviti dijagnozu i odrediti odgovarajuću terapiju.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 20.06.2013.
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam ženku staru 2 godine, juče se okucila i sve dojke su joj baš otekle, i štenci izbegavaju da jedu sa njih.Šta treba da radim?Hvala unapred!Dragana O: Bilo bi dobro da probate sami stavljati štence na kuju da sišu, nekada ih je potrebno malo potaknuti - primaknuti ih bradavici, koju lagano stisnete da poteče mlijeko kako bi štene osjetilo da je to mjesto gdje treba sisati. Pretpostavljam da je mliječna žljezda otekla jer je navrlo mlijeko. No, problem je ako štenci ne budu prihvatili sisanje jer će se mlječne žljezde upaliti, a štenci neće napredovati, tj. trebali bi primiti obrok što prije jer "prvo" mlijeko sadrži visoku količinu proteina, minerala kao i protutijela koja štite štenad od raznih oboljenja u prvim tjednima života. Za svaki slučaj, preporučujem da pribavite što prije i zamjensko mlijeko za štenad i bočicu (dostupno i u našim dućanima) kako biste, u slučaju da zaista ne prihvate kujino mlijeko, imali rezervnu opciju za dohranu odnosno hranjenje. Što se tiče kuje, ukoliko se ne uspostavi laktacija, morat ćete otići Vašem veterinaru na pregled kako bi dobila antibiotsku terapiju jer je upala mliječne žljezde (mastitis) ozbiljna stvar koja se može dodatno zakomplicirati ukoliko se ne reagira na vrijeme. Da su se žljezde upalile prepoznat ćete po tome što budu izrazito tvrde i kvrgave kao i bolne na dodir. U ovom slučaju kuja neće nikako dopuštati štencima sisanje jer joj to uzrokuje bol. Za prvu pomoć možete staviti hladne obloge. Nadam se da će ipak sve proteći uredu i da će štenci početi sisati jer je to dakako najbolje za njih kao i za zbližavanje sa kujom. Ukoliko primjetite bilo kakve dodatne promjene slobodno nas kontaktirajte ili se izravno obratite Vašem veterinaru.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 19.06.2013.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 6 mjeseci staroga njemačkog ovčara. Kod svakoga dodira, maženja, hranjenja izlazi mu spolovilo. Je li to normalno? Srdačan pozdrav, Dragutin O: Pojava koju opisujete u Vašeg ljubimca je normalna za 6-mjesečno štene. Općenito o spolnom sazrijevanju pasa već sam ranije pisala u odgovoru Spolno sazrijevanje, spolni nagon i parenje pasa. U relativno ranoj dobi (već oko 4-6 mjeseci starosti) štene ulazi u dob kada počinje pokazivati prve znakove spolnosti, interes za svoje spolovilo, a nerijetko se događa i pojava izlaska penisa iz prepucijalne vreće uslijed opuštenosti ili pak uzbuđenja, a sve zbog nedovoljno razvijenog živčanog sustava i mogućnosti kontrole. Često spolovilo i učestalije nabrekne, a koje tada štene liže. Ovakve pojave u pravilu ne predstavljaju osobiti problem, no može biti nelagodno u društvu i neprihvatljivo okolini, odnosno štenetu u konačnici prijeći u naviku. Stoga je preporučljivo ignorirati pojavu izlaska penisa uslijed spomenutih radnji, odnosno, ukoliko primijetite štene da prekomjerno liže spolovilo, odvratiti mu pozornost igrom (bacanjem loptice, frizbija i sl.) ili izdavanjem seta naredbi: "Sjedi", "Lezi", "Dođi" i sl. Isto možete primijeniti i ukoliko primijetite pokazivanje spolnog nagona prema svemu što je štenetu u kući blisko i drago (napastvovanje nogu svoga gospodara, drugog ukućana, ljubimca, posjetitelja, svog jastuka ili neki drugi predmet). No, ipak, treba obratiti pozornost na pojave kada penis iz zdravstvenih razloga izađe van prepucijalne vrećice kada se uočava otečenje, upala i bolnost područja i tada je neophodna pomoć u veterinarskoj ambulanti. Najčešća su dva uzroka: fimoza koja predstavlja nesposobnost vraćanja prepucija preko glansa penisa i parafimoza koja pak nastaje kada koža koja prekriva penis ostaje povučena i ukliještena iza glansa penisa ili se nabora. Ovakva konstrikcija može uzrokovati zastoj cirkulacije krvi u penisu ili otežava cirkulaciju pa se javlja otečenje i upala glansa penisa i okolne kože. Takva konstrikcija dovodi do nemogućnosti vraćanja penisa u prvobitni položaj što za posljedicu ima nekrozu, nemogućnost uriniranja i intoksikacije te širenje upale na cijeli organizam krvlju (sepsa). Do nemogućnosti vraćanja penisa i komplikacija mogu dovesti i prekomjerno izrasle ili nepravilno izrasle dlake na vrhu prepucijalne vreće pa svakako i na to treba obratiti pozornost.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 19.06.2013.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ne znam i nisam sigurna više kojim putem da idem, a u vezi moga psa. Naime, bokserica stara 6 godina je prije par mjeseci dobila izraslinu u usnoj šupljini. Ubrzo zatim pojavili su se i pojačano slinjenje te česti, nervozni pokušaji da se šapom počeše po tom mjestu, koje je vjerojatno smeta. Potom se prvi put javilo krvarenje, krv je djelovala čisto, kao da nije iz izrasline, nego iz kapilarnog tkiva. Sve je stalo za par dana. Veterinar je tada konstatovao da bi najbolje bilo pratiti razvoj. Otada se krvarenje javilo još dva tri puta, u raznacima od mjesec dva i trajalo bi također po par dana. U međuvremenu je ta izraslina narasla i pojavile su se i ostale manje, a ta najveća je nekakvog karfiolastog izgleda, kao nakupina mnogo malih sitnih kuglica. Do ovog zadnjeg puta je veterinar rekao da bi možda operirao, pa onda da ne bi, pa na kraju ni jedan nije ništa konstatovao. Koliko se da naslutiti, mogla bi biti riječ o virusnom oboljenju, no problem je to krvarenje koje je sad jako obilno, a ni jedan veterinar nije poduzeo ništa konkretno, ne znam misle li da nema smisla intervenirati ili što... Također moje pitanje je, je li moguće fizičkim izgledom razlučiti je li riječ možda o nekom tumoroznom ili sličnom oboljenju. Ne znamo više s koje strane da počnemo, molim vas da me uputite u eventualne mogućnosti i riješenja. Unaprijed zahvaljujem, M.R. O: Najvjerojatnije se radi o bolesti zvanoj papilomatoza, koju uzrokuje Papiloma virus. Papilomatoza je skup zaraznih bolesti domaćih i divljih životinja te čovjeka, koje se očituju dobroćudnim bradavičastim izraslinama epitelnog tkiva na koži ili sluznicama. Bolest se prenosi direktnim kontaktom sa zaražene životinje na zdravu životinje iste vrste, pošto su tipovi virusa vrsno specifični, zatim posredno preko zaraženih predmeta, putem insekata koji sišu krv, a može ih prenijeti i čovjek. Nakon što uzročnik uđe u organizam prijemljive životinje (preko oštećene kože), u roku 3-35 dana dolazi do pojave sitnih papiloma po sluznici usta. Obično su papilomi rasprostranjeni po cijeloj sluznici usta, ždrijela i usana te tonzila (krajnika). Veličine su zrna prosa do zrna kukuruza, male se čvrsto drže za podlogu, a veće su karfiolastog oblika, najčešće na peteljci odvojeni od podloge. Veći broj papiloma može izazvati pojačano slinjenje, poremetiti žvakanje i gutanje. Naravno, njihov razvoj po sluznici usne šupljine može dodatno stvarati problema usitnjavanjem hrane, tako da su poprilično česti slučajevi ozljeda kao i krvarenja. Najbolji rezultata u liječenju se postiže elektrokauterizacijom svih, pa i najsitnijih, papiloma, što se izvodi u potpunoj narkozi psa. Nekoliko dana nakon toga, sluznicu usta je potrebno ispirati 2 % otopinom tripaflavina, hipermangana ili 3- 4 % otopinom borne kiseline ili sličnim antiseptičkim i dezinfekcijskim otopinama. Na takav način je moguće spriječiti nastanak sekundarnih bakterijskih infekcija kao i osigurati nesmetano zacjeljivanje tkiva. Ako se papilomi ne uklone kirurški, oni se nagomilaju na sluznici usta, gdje egzistiraju 5-6 tjedana, a zatim tijekom 2- 3 tjedna spontano nestaju. Recidivi su mogući nakon 2-3 mjeseca. Kako na području sluznice usta mogu nastati i mnoge druge tvorbe, izrazito je bitno s ljubimcem posjetiti veterinara. Isti će po pregledu ljubimca te uz pomoć dodatnih metoda dijagnostike (biopsija tkiva), biti u mogućnosti odrediti točno što je posrijedi s njim te na koji način je najbolje usmjeriti terapiju. Stoga Vam savjetujem da odvedete svog ljubimca kod veterinara ili se obratite na adresu Veterinarskog fakulteta.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 17.06.2013.
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molila bih vas komentar odnosno savjet. Imam psa, boxericu, staru 7 god. Problem je počeo prije godinu dana, kada je ona počela šepati na lijevu stražnju nogu, to se dešavalo u navratima, 2 dana šepa pa prestane pa par mjeseci ne šepa pa opet sve ispočetka. Da bi sada šepala najdulje do sada, otprilike tjedan dana, kada ide po stepenicama "kucka" joj koljeno. Otišli smo dr-u, kaže da bi dijagnoza bila dislokacija patele. Prvo, grozna mi je i sama pomisao da bi išla na operaciju (s obzirom na to da znam da su ovi svi sa tupim njuškama rizični za anesteziju). Drugo, vjerujem da bi operacija bi koštala par tisuća kn? Treće, čime da joj pomognem i olakšam? Postoji li kakva alternativa? Glukozamin? Kojekakvi preparati za hrskavicu i zglobove? Akupunktura? Ona je inače dobro, vesela je, normalno jede, nema temperaturu. Hvala, Željka O: Ozbiljnost i učestalost šepanja kod dislokacije patele ovisit će o stupnju luksacije. O tome ovisi i odabir liječenja, dakle - kirurška ili konzervativna metoda kojom se rješava ovaj problem. Kod 1. stupnja koljenski zglob je sasvim normalan, a do luksacije patele doći će samo kada je koljeni zglob ispružen i kada pritisnemo patelu prstom. Vrlo često nema nikakvih kliničkih znakova bolesti. U ovom stupnju bolesti ne preporučuje se kirurški zahvat. 2. stupanj: u ovom slučaju patela obično leži na svojem mjestu, ali kada je zglob savijen dolazi do njene luksacije i ona ostaje luksirana dok ju pritiskom ruke ili stavljanjem zgloba u ispruženi položaj ne vratimo natrag na mjesto. Bolesni psi povremeno šepaju, poskakuju, držeći bolesnu nogicu u zraku. Ponekad se sama patela vrati natrag prilikom istegnuća noge i šepanje prestaje. U ovom stupnju već dolazi do degenerativnih promjena na strukturama koljena . Ako je šepanje često, preporuča se operativni zahvat. 3. stupanj: u ovom slučaju patela je luksirana većinu vremena, ali se može vratiti na mjesto postavljanjem noge u ispruženi položaj. U 4. stupnju patela je stalno luksirana i ne može se vratitit natrag na mjesto. Ovo je rijedak slučaj ,ali ako je tako jaka luksacija prisutna kod mladog psa treba je kirurški sanirati što prije kako ne bi došlo do daljnjih oštećenja zgloba. Kod 1. i 2. stupnja terapija nekada nije potrebna ako pas nema simptoma. Osim kirurške terapije kod ova dva stupnja mogu se davati analgetici i odredi se mirovanje. Fizikalnom terapijom može se pokušati ojačati bedrena muskulatura koja će tada preuzeti funkciju koljenog zgloba i umanjiti probleme nastale luksacijom. Što se tiče preparata za poboljšanje funkcije zglobova u našoj ponudi dostupan je niz preparata. Caniviton je npr. dopunsko sredstvo hrani sa visokim sadržajem glikozaminoglikana koncipirano za dugotrajno davanje psima svih starosnih kategorija. Djeluje tako da regenerira hrskavice, tetive i ligamente, održava ih gipkim te na taj način olakšava nesmetano odvijanje kretanja. Naravno, postoje i drugi preparati pa ukoliko se odlučite za taj način potporne terapije slobodno dođite u naš dućan i obratite se veterinarima koji Vam stoje na usluzi za detaljnije informacije o ovim proizvodima. Ponekad rezultati budu dobri i bez operacije, ali pod uvjetom da se stupanj luksacije ne pogoršava. Dakle, s obzirom na sve navedeno, primarno bi bilo odrediti stupanj luksacije kod Vaše ljubimice, a zatim pristupiti terapiji.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 04.07.2013.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prijatelja mi je ugrizao pas drugog prijatelja, za ruku, nije jako ali bilo je krvi. Bio je kod doktorice i ona mu je rekla da je sve u redu ako je pas cijepljen protiv bjesnoće . No, pas je cijepljen, ali je imao piroplazmozu prije mjesec dana i nije dobio zadnju injekciju (ona poslje 10 dana), ali mu je bilo dobro, isti je kao prije... Zanima me može li se prenijeti piroplazmoza sa psa na čovjeka ili mu se nešto desiti slučajno? Marcel O: Babezioza ili piroplazmoza je nekontagiozna bolest domaćih sisavaca koju uzrokuju protozoe iz roda Babesia. Uzročnika prenose krpelji i to najčešće krpelji šikare iz roda Ixodes. Bolest se najčešće javljala u proljeće i jesen, no zbog klimatskih promjena krpelji ostaju aktivni cijele godine pa je cijelo to vrijeme moguća pojava bolesti. Uzročnik Babesia canis parazitira u eritrocitima. Znakovi bolesti dosta variraju. Najčešće se javlja u akutnom obliku s visokom temperaturom, slabošću, apatijom, odbijanjem hrane. Sluznice su blijede, a u kasnijem stadiju i žućkaste. Mokraća je krvava ili tamna, a disanje i puls ubrzani. Moguće je i povećanje limfnih čvorova i slezene. Simptomi mogu biti jače ili slabije izraženi. U krvnoj slici uočava se anemija, trombocitopenija (smanjen broj trombocita), hipoalbuminemija (smanjena količina serumskih bjelančevina) i bilirubinemija. Ponekad se javljaju smetnje sa stolicom (začep ili proljev). Piroplazmoza se dijagnosticira na temelju kliničke slike, promjena u krvnoj slici i dokazom jednog od razvojnih stadija unutar eritrocita u krvnom razmazu. Krv za razmaz uzima se iz periferne cirkulacije odnosno iz vene ili uške. Više o samoj bolesti možete saznati u odgovoru kolegice Silvije Havrle Lovrić, dr. vet. med., naslovljenom Piroplazmoza - ozbiljnost bolesti, oporavak, vakcinacija i zaštita od krpelja. Prema zabilježenim slučajevima ovog oboljenja kao i podacima dobivenim iz Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, piroplazmoza se iznimno rijetko javlja u ljudi. Istraživanja su pokazala da uzročnici koji uzrokuju piroplazmozu kod pasa nisu opasni za ljude. Međutim, krpelji mogu prenositi i druge linije ovoga uzročnika, koji posljedično i mogu biti opasni po ljude, odnosno napadajući crvena krvna zrnca rezultirati ovom bolesti u ljudi. Za više informacija o pojavnosti ovog oboljenja kod ljudi kao i svim mogućim metodama prijenosa te kliničkoj slici oboljenja u ljudi, savjetujem Vam da se konzultirate i na adresi Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar te na adresi svojeg doktora opće medicine.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 02.07.2013.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Nemam novaca trenutno da svom psu kupim nešto protiv buha i zamolila bi vas da mi preporučite što da napravim da joj ublažim tu muku dok ne nabavim novac. Unaprijed hvala. Sara O: Prirodni repelenti su: cedar, eukaliptus, geranij, klinčić, metvica, limun, lavanda. Buket suhog lavandinog cvijeta možete objesiti i na pseću kućicu. Prirodne repelente možete koristiti u kombinaciji kao eterična ulja ili pripravke namočene u vodi. U našem asortimanu je dostupan, po vrlo povoljnoj cijeni, preparat VIPET Buhostop prah za suzbijanje uši, buha, krpelja. Prirodno je sredstvo za suzbijanje uši, buha, krpelja kod pasa, mačaka, kunića, tvorova i ostalih dlakavih ljubimica. Bez štetnih kemikalija. Pogodno za tretiranje mladunčadi. Mogu se tretirati i životinje i ležišta. Prah koji ne sadrži štetne kemikalije, bez mirisa je i ne ostavlja tragove. Lijepi se na voštanu površinu parazitskih kukaca, prodire ispod njihovog pokrovnog sloja, dehidrira ih i tako ubija. Sastav: netretirana dijatomejska zemlja. Upute za korištenje: prije tretiranja životinju gladite da je umirite i odvratite pažnju. Posipajte prah po dlaci životinje ili četki za njegu i četkajte kako to inače činite. Pazite da vrhovi četke dodiruju kožu, a ne da prolaze samo kroz dlaku. Postupak ponoviti dok ne obložimo cijelu površinu kože, posebno obraćajući pažnju na uha, prednje noge i trbuh. Pazite da prah ne dođe u oči životinje! Ukoliko su uši, buhe ili krpelji već prisutni, postupak se ponavlja 1x tjedno, sve dok se životinja ne oslobodi parazita. Za preventivno korištenje dovoljno je tretirati 1x u dva tjedna. Može se upotrebljavati kod štenadi i mačića kao i za tretiranje ležišta i tepiha.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 02.07.2013.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Unazad 3 godine u periodu od šestog do početka osmog mjeseca moj pas Leo ima problem za koji više nismo sigurni je li alergijski. Naime, muči ga izraziti svrbež koji kasnije prelazi u griženje i čupkanje. To dovodi do ranica koje možete vidjeti na fotografiji. Uz to smo primjetili da se češe po ušima te povlači glavom po podu. Po savjetu veterinara koristimo Belodin i Betadin. Ranice nisu otvorene i nisu inficirane, uši čiste, higijena redovno održavana, a probava i raspoloženje su normalni. Ove godine smo primjetili smanjeni učinak Belodina pa smo zabrinuti. Molimo za savjet što učiniti! Unaprijed hvala, Petar O: Kao što ste i sami primjetili, Vaš pas alergijski reagira na neki alergen u ljetnom periodu. Alergija je neuobičajeni i neprimjereni odgovor našeg imunološkog sustava na različite čimbenike okoliša. Alergija se manifestira kao reakcija preosjetljivosti na čimbenike okoliša koje nazivamo antigenima ili alergenima. Simptomi alergijske reakcije mogu biti opći (sustavni) ili lokalizirani na organ ili organski sustav putem kojeg je alergen ušao u tijelo (koža i sluznice, probavni ili dišni sustav). Simptomi alergijske reakcije znatno se razlikuju u brzini nastanka i intenzitetu. Katkada se lokalizirani i opći simptomi razvijaju izrazito brzo te mogu ugroziti život (anafilaktički šok). Alergija se javlja senzibilizacijom organizma na neki alergen i uglavnom bude doživotna. Može se pretpostaviti da se Vaš pas senzibilizirao na neke trave ili njihove sjemenke , koje cvatu u tom razdoblju, a kojih ima na livadama po kojima pas šeće ili boravi. Opširnije o tome sam već pisala u prijašnjem odgovoru Alergija i atopija (atopični dermatitis) - terapija medicinskom hranom. Organizam na alergen reagira svrbežom, a pas se zbog toga pojačano češka šapama i izazove ranice, koje se mogu inficirati uvjetnim bakterijama. U ljekarnama Pet centra možete pronaći veterinarske dermatološke šampone, koji se koriste kod alergijskih dermatoza i svrbeža. To su Vetoquinol Meladerm s uljem čajevca i Lactaderm s antiseptikom za komplicirane gnojne upale kože te Ecuphar Dermazyme Losham. Takvim šamponima možete kupati psa 2-3 puta tjedno i na taj način mu smanjiti količinu alergena na koži, a time ublažiti i svrbež. Svrbež po ušima je također čest simptom alergijskih dermatitisa. Belodin tablete sadrže loratadin - antihistaminik za sustavnu primjenu. Belodin se primjenjuje za ublažavanje simptoma alergijskih bolesti kao što su:- alergijski rinitis (bilo da se javlja sezonski ili tijekom cijele godine)- upala nosne sluznice kao posljedica imunološke reakcije, - kronična idiopatska urtikarija (svrbež, crvenilo te osip). Kod alergičnih pasa se obično propisuju lijekovi koji sadrže kortikosteroide i antihistaminike, a takvi lijekovi se izdaju na recept. Stoga Vam preporučam kontrolu kod Vašeg veterinara i promjenu terapije. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 01.07.2013.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije nekoliko dana primjetila sam krpelja na nozi (točnije, na pregibu između noge i pazuha) svoga psa. Krpelj nije izgledao živo (bio je osušen) te kako mi pas nije dopustio da ga izvadim, primjetila sam da je kasnije istoga dana krpelj sam otpao (ili ga je pas sam iščupao grizući ga). Drugi dan primjetila sam da je na istome mjestu ostala mala ranica, slična akni, s rupicom na vrhu, no nisam uspjela ničime namazati niti bolje pogledati je li možda ostala glava krpelja jer pas ne dopušta pošto je kao mali bio istraumatuziran i nema povjerenja u ljude (boji se čak i boce sa špricom tako da nisam mogla ni dezinficirati). Vidjela sam da je on često lizao tu ranicu pa sam smatrala da ne treba intervenirati i da će samo zarasti. No, dan kasnije rana je postala kao čir i cijelo vrijeme kao da je rasla i punila se nečime iznutra, a pas je povremeno to lizao i grickao i naravno nije mi dopustio niti da dotaknem, samo je režao. Danas sam primjetila da mu je malo splasnula rana, no uspjela sam je dotaknuti nakratko i iscurio je gnoj. Željela bih napomenuti kako nisam bila niti sam još uvijek u mogućnosti da ga odvedem kod veterinara pa vas pitam za mišljenje, znate li možda što bi to moglo biti i od čega je nastalo, te čime bih mu mogla pomoći, a da nije kupnja nekog proizvoda u Pet centru ili posjet veterinaru? Hoću li pogriješiti ako mu dam antibiotik za ljude koji imam, zove za Almacin?Unaprijed hvala. Marta O: Proces koji ste uočili na nozi Vašeg psa može biti različite etiologije, a stvarno stanje moguće je utvrditi jedino kliničkim pregledom. Ipak, kako ste spomenuli da ste na lokaciji promjene prethodno uočili krpelja moguće se radi o komplikaciji prilikom uboda. Naime, ukoliko krpelj zaostane dulje vremena, bude mehanički oštećen ili se nepravilno skine pri tome redovito ispušta u kožu psa svoju slinu čiji sastav izaziva alergološku reakciju na mjestu uboda ili se proces komplicira eventualnim zaostajanjem glavice s nogicama u koži. Netom poslije se na koži redovito uočava tvrda "kvržica" koja predstavlja reakciju okolnog tkiva koje nastoji odvojiti i izbaciti strano tijelo odnosno glavicu ili zaostalu nožicu krpelja. Također, nerijetko se stanje komplicira infekcijom tog područja stafilokokima i streptokokima, a naročito ako se pas neprestano liže po zahvaćenom mjestu. Infekcija može biti difuzna i zahvatiti površinski sloj ili dublje slojeve kože ili ovakva infekcija može dovesti do pojave apscesa, što je vjerojatno bio i slučaj s Vašim ljubimcem. Apsces predstavlja nakupljanje gnoja u novonastaloj šupljini, odnosno lokaliziranu gnojnu upalu koja se može razviti u potkožnom tkivu, ali i u dubokom. Apsces potkožnog tkiva manifestira se lokalnim znacima upale: crvenilo, oteklina, toplina i bol te izraženim fenomenom zvanim fluktuacija. Apscesi nastaju različitom etiologijom ali najčešće bakterije iz roda Staphiloccocus, ulaze kroz ranu u potkožje i tkivo te stvaraju upalni proces. Bakterije uništavaju lokalne stanice i luče svoje toksine. Premda je njegov početak obično akutan, apsces može perzistirati i postati kroničan. Pod takvim uvjetima upalni poticaj i dalje traje rezultirajući stalnim prilivom neutrofila. Apsces može biti težak terapijski problem jer njegova unutrašnjost nije vaskularizirana, što onemogućava učinkovitost liječenja. Rana ili upala na koži se prije svega treba obraditi - očistiti te ošišati okolnu dlaku. Čišćenje rana se radi antiseptikom ili zagrijanom fiziološkom otopinom, kako bi se evakuirala prljavština, prašina i smanjila količina bakterija. Tu je važno napomenuti da preduga upotreba antiseptika može također prolongirati cijeljenje rane zbog citotoksičnog djelovanja na stanice i supresije korisne mikroflore. Antiseptik je indiciran kad su u pitanju akutne rane, koje su inficirane te kronične rane kod dijabetičara ili imunosupresivnih jedinki. Ako je upaljeno mjesto na koži dostupno psu, on će ga lizati, a u fazi zaraštavanja i češkati ili grickati. Vlaženjem i češanjem, zaraštavanje rane se prolongira te dodatno zagađuje bakterijama. Stoga se preporuča stavljanje okovratnika psu kako ne bi dirao ranu. Ponekad je indicirano i stavljanje povoja. Dakle, iz svega iznesenoga se može zaključiti kako biste doista trebali razmisliti o odlasku u veterinarsku ambulantu kako bi se proces sanirao i omogućilo optimalno zaraštavanje rane bez komplikacija stanja. Osobno Vam ne bih preporučila upotrebu antibiotika iz humane medicine, a razloge sam već ranije navela u odgovoru Upotreba i doziranje antibiotika.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 01.07.2013.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Jutros kao uobičajeno nahranio sam psa, dao sam mu kruha i mlijeka te ga odveo u šetnju. Došli smo kući, ja sam ga zavezao i dao mu vode te išao marendati. Kada sam završio sa marendom, dao sam mu malo sirke da poliže i malo banane i nakon pola ure on se počeo tresti i sliniti, teško je disao i jedva sam mu otvorio čeljust da mu maknem jezik da može disati, onda nakon 3 do 4 min došao je k sebi. Možete li mi reći što mu je bilo? I još nešto, u takvim situacijama kada pas ne diše ili teško diše, u koju ga pozu staviti? Unaprijed hvala. Jakov O: Na temelju opisanog stanja ne može se točno reći što se dogodilo sa Vašim psom. Postoji više različitih patoloških stanja kod kojih je moguća pojava sličnih simptoma. Epilepsija ili epileptični napadi su klinička manifestacija bioelektričnog funkcionalnog poremećaja u mogu. Do napada dolazi zbog učestalog pražnjenja velikog broja neurona u kori velikog mozga. Izgled epileptičnog napada kod psa najčešće se očituje kočenjem mišića sa ili bez grčenja cijelog tijela, zabacivanjem glave, slinjenjem, nekontroliranim žvakanjem i otežanim ili onemogućenim gutanjem. Moguće je i povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija te gubitak ili poremećaj svijesti. Osim ovakvih generaliziranih napada mogući su i parcijalni (lokalni) napadi bez gubitka svijesti koji se mogu manifestirati na različite načine. U tom slučaju pas se može npr. oblizivati, povraćati, grčiti pojedine dijelove tijela, kretati se u krug ili se može javiti tzv. „gledanje u zvijezde“. Epilepsiju ne treba pomiješati s nervnim napadima koji se mogu javiti kod različitih bolesti kao što su inzulinom, trovanje, hepatičke encefalopatije, itd. Postoje dva oblika epilepsije, a to su idiopatska (prava ili primarna) te simptomatska ( sekundarna ili stečena). Kod najvećeg broja pasa radi se o idiopatskoj epilepsiji nepoznatog uzroka. Simptomatska ili stečena epilepsija može biti posljedica bolesti koje su dovele do oštećenja moždanog tkiva. To su traume glave i ozljede mozga, različita trovanja, infektivne bolesti poput štenećaka, tumori mozga, krvarenja, tromboze, niska razina kalcija ili šećera u krvi, hidrocefalus, jake invazije crijevnim parazitima, toplotni udar, itd. Idiopatsku epilepsiju se može kontrolirati lijekovima koje je potrebno redovito davati. Cilj antiepileptične terapije je da se smanji učestalost i težina napada. Samo u manjem broju slučajeva će napadi potpuno prestati. Kod 30 % pasa ne dolazi do adekvatne kontrole napada, a razloga za to može biti puno. Prognoza ovisi o etiološkom faktoru i o stupnju oštećenja stanica središnjeg živčanog sustava. Prognostički se nepovoljnima smatraju oni slučajevi kod kojih napadi nastupaju jedan za drugim, postaju sve učestaliji, a razmak između njih su sve manji. Za vrijeme trajanja napada vlasnik treba smjestiti psa na ravnu površinu kako se ne bi ozlijedio. Nikako ne treba stavljati prste u usta psu jer je moguće da pas nehotice ugrize vlasnika. Sam napad traje oko tridesetak sekundi ili 2-3 minute. Ukoliko se ponavlja napad za napadom neophodno je što prije zatražiti pomoć veterinara. Stanje kod kojeg dolazi do naglog privremenog gubitka svijesti i spontanog oporavka zove se sinkopa. Najčešći uzrok sinkope je privremena nedostatna opskrba mozga kisikom ili glukozom. Bolesti srca mogu biti uzrok pojave sinkope zbog toga što dolazi do nedostatne opskrbe moga sa krvi, a posljedica toga je opet nedostatak kisika. Ostali uzroci mogu biti tumori na srcu, niska koncentracija kalcija i natrija u krvi, emocionalni stres, uzbuđenje, korištenje pojedinih lijekova, itd… Sinkopa je privremeno i reverzibilno stanje, no važno je otkriti primarni uzrok da ne bi došlo do pogoršanja drugih simptoma vezanih uz osnovnu bolest. Na kraju Vam preporučam da svakako odvedete psa na pregled kod veterinara. Ponovi li se napad, snimite ga da biste ga mogli pokazati veterinaru. Točna dijagnoza i odgovarajuća terapija mogu se odrediti samo na temelju pregleda i dobivenih nalaza.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 28.06.2013.