Pitajte veterinara

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam malog pekinezera starog 6 tjedana. Zanima me smijem li mu davati pileća jetrica. Imam i perzijsku mačku koja je stara 4 godine i doslovno je luda za tim jetricama. Dajem joj to otprilike jednom mjesečno. Kolegica mi je rekla da kujseku to nikako ne smijem davati jer od toga može dobiti alergije. Sad mu se to ne usudim dati jer ne znam da li smije pa vas molim da mi odgovorite. Hvala, Tihomir O: Iznutrice su korisne u prehrani pasa i načelno nema zapreka da ih dajete svojem psu. Za štence, manje-više, vrijede ista pravila kao i za odrasle pse. Jetra ne bi trebala imati udio u obroku veći od 15% i svakako je se ne preporučuje davati svaki dan. Ona sadrži visoku koncentraciju vitamina A koji, ako ga ima previše, može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme. Mislim da nema razloga da svojem štencu ne dajete povremeno iznutrice, odnosno jetru. Opširnije o iznutricama u prehrani pasa možete pročitati u ranijem istoimenom odgovoru Iznutrice u ishrani ljubimaca.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa  belgijskog ovčara koji je vani cijelo vrijeme. Star je oko 3 god., nije bolestan, ali je prije 1 god. imao tešku zarazu od klopa pa me zanima biste li mu za vrijeme zime preporučili kakve vitamine? Hvala. S poštovanjem, IvanO: Multivitaminski dodaci prehrani ne mogu zamijeniti zdravu i pravilno izbalansiranu prehranu, prehranu prilagođenu dobi, veličini i aktivnosti samog ljubimca. Njihova uloga je u preveniranju nedostataka pojedinih vitamina i posljedičnim komplikacijama. Iz tog razloga, veću važnost bih pridodao pravilnoj i kvalitetnoj prehrani. Naime, hrana za ljubimce treba biti pravilno izbalansirana i prikladna dobi i aktivnosti, odnosno, potrebama ljubimca. Određene skupine hrana, poput superpremium ili premium hrana, svojim sastavom i odabranim sirovinama u potpunosti zadovoljavaju hranidbene potrebe pojedinih kategorija pasa. Iz tog razloga, pri hranidbi ljubimaca premium i superpremium hranama ne treba koristiti nikakve dodatke prehrani. Međutim, određena stanja iziskuju pojačane potrebe organizma za unosom vitamina i minerala, poput  bolesnih stanja, stresa, pojačane aktivnosti,... U tim slučajevima uzimaju se ciljano određeni preparati koji dodatno potpomažu organizmu kako u oporavku tako i u osiguravanju kvalitete života. Više o preparatima vitaminsko-mineralnog sastava u našoj ponudi kao i o načinu primjene istih možete saznati u odgovoru Vitaminsko – mineralni pripravci za "podizanje" imuniteta kolegice Elena Tijan, dr. vet. med.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam čokoladnog labaradora koji će za tri tjedna navršiti godinu dana. Njuškica mu se cijela ljušti i izgleda jako loše, a ne znamo zbog čega i kako da mu se oporavi. Veterinar nam je rekao da vjerojatno gubi pigmentaciju, ali to je tako već dva mjeseca pa me zanima mogu li mu kako pomoći, što da kupim,i ima li toga u pet shopu? U privitku šaljem sliku da vidite kako to izgleda. Unaprijed hvala, IvaO: Idiopatska nazodigitalna hiperkeratoza je stanje pojačanog orožnjavanja, najčešće izražena na gornjoj površini nosa. Nepoznatog je uzroka te nastaje zbog pojačanog stvaranja keratina koji je zadebljao i postao tvrd. Nakupljeni keratin nadvisuje površinu nosa. Psi su dobrog općeg stanja i nemaju drugih znakova bolesti. Ljuskanje kože na njuški može biti i jedan od simptoma nekih sistemskih oboljenja kao što su štenećak te autoimune bolesti (pemphigus, lupus), nekih oboljenja jetre, nedostatka cinka. U prije navedenim slučajevima, hiperkeratozu nosa prate i mnogi drugi klinički simptomi. Diferencijalno dijagnostički mora se još isključiti i površinski nekrolitički dermatitis, nasljedna parakeratoza nosa te lišmanioza. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkih znakova. Dermatohistopatološki nalaz je epidermalna hiperplazija sa markiranim orožnjalim područjima. Terapija koja se provodi kod težih slučajeva je da zahvaćena područja treba vlažiti mokrim kompresama po 5-10 minuta i nakon toga nanijeti kremu ili mast za vlaženje i omekšavanje i to ponavljati svakodnevno dok se višak keratin ne odstrani. Kod  jako orožnjalog nosa, veterinar bi trebao odstraniti višak rožine prije vlaženja. Ako su se pojavile duboke rane potrebno je koristiti  kombinaciju antibiotika i kortikosteroida lokalno u obliku masti svakih 8-12 sati. Iako je to neizlječivo stanje, prognoza je povoljna jer se zapravao radi o problemu estetske prirode i tretira se simptomatski. Ako nisu prisutni  drugi simptomi narušenog zdravlja, moguće je da se radi o  problemu kao što je npr. alergija i osjetljivost na plastiku kod životinja koje se hrane iz plastičnih posuda. U tom slučaju, upotreba posuda od nehrđajućeg čelika trebala bi ukloniti problem. Moglo bi pomoći mazanje ribljom masti i cinkovom masti te kantarionovim uljem. Ponekad se desi da ovaj problem nestane kako se je i pojavio.   Preporučujem posjet veterinaru kako bi točno utvrdio o čemu je riječ i proveo terapiju. U skladu s postavljenom dijagnozom, Vaš veterinar će biti u mogućnosti savjetovati Vas oko izbora najprikladnijeg sredstva za poboljšavanje kvalitete kože i dlake.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Naš štenac je juče u parku sa psima počeo da piri na nos kao da kašlje ili se se davi, danas isto tako. Prije tri tjedna je kašljao i veterinar je dao antibiotike, ali mi sada ovo nije jasno, sada ne kašlje, ovo izgleda kao da želi nešto da izbaci iz nosa, a zvuči hrapavo. Ako biste mogli da mi odgovorite, hitno je. Hvala Vam, SandraO: Vaš opis najbliži je kihanju pa ću Vam napisati nešto o tome. Kihanje je jedan od obrambenih mehanizama sluznice nosa koji osigurava prohodnost dišnih puteva. Ono može biti posljedica neprilagođenosti sluznice, odnosno ako pas dugo boravi u toploj prostoriji, a nakon toga u hladnoj, sluznica je u nemogućnosti da se tako brzo privikne na hladan zrak i obrnuto, te se neprilagođenost manifestira kihanjem. Isto tako, ako imunološki sustav ne funkcionira pravilno ili pojačano reagira na tvari koje nas okružuju dolazi do pojava alergija, odnosno hiper senzibiliteta sluznice koje se također očituju kihanjem. Kihanje se javlja i uslijed klimatskih promjena, stresa, a može biti psihičke naravi. Dakle sluznica će svaku promjenu bez obzira na uzrok signalizirati pored ostalog i kihanjem. No ne treba zaboraviti da kihanje također može biti posljedica bakterijskih i virusnih infekcija, koje mogu uzrokovati upalu sluznice odnosno rinitis, a isto tako i jedan od simptoma zaraznih bolesti. Svakako ne treba isključiti ni prisutnost stranih tijela unutar nosne šupljine. To su najčešće komadići raznoraznih trava, pa čak i sitnih predmeta, pa prisutnost takvih stranih tijela ima uz kihanje i za posljedicu krvarenje iz nosa.Strano tijelo osim toga,uvijek izaziva i jak nemir kod psa.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam labradorku staru 10 mj. s rodovnicom. Inače je zdrava, ali prije 2 dana iznenada se pojavilo oticanje stidnice i krvarenje kože oko stidnice, a uz to ima natečene kapke koji su crveni i upaljeni. Da bude gore, na bradi i gornjim usnicama izvana se pojavilo puno sitnih kvržica koje su krvarile i sve je natečeno, a i ima temperaturu i jako povećane limfne čvorove ispod vrata. Cijepljena je 2 puta protiv štenećaka. Tjeranje još nije imala. Dobila je terapiju (Decortin i Synulox) i malo je bolje, ali me zanima uzrok tome i zbog čega se to pojavilo. Šaljem vam slike da vidite o čemu govorim. Hvala, Darija O: Promjene na njuški su tzv. piodermija (gnojna upala) brade ili pseće akne. To je bakterijske infekcija koja je zapravo više furunkuloza (inficirani i upaljeni folikul dlake). Može biti uzrokovana traumom brade (ležanje na tvrdom podu, grubom tepihu te trljanju brade o okolne predmete zbog svrbeži). Česta je u mladih pasa (3-12 mjeseci starih) koje su velike pasmine i kratkodlake. Manifestira se kao bezbolni komedoni (miteseri), papule (crveni prištići), pustule (gnojni prištići), bule (šupljine) te čirevi. Potrebno je isključiti demodikozu (šugarac), dermatofitozu (gljivice) i kontaktni dermatitis. Liječi se tako da se trauma brade smanji na najmanju moguću mjeru. Blage lezije treba čistiti šamponom s benzoil peroksidom (npr. Peroxiderm šampon) te mazati antibiotskom kremom. Kod težih promjena, uz lokalni tretman, potrebna je sistemska aplikacija antibiotika (najmanje 4-6 tjedana i još 2 tjedna nakon što se simptomi povuku). Prognoza je povoljna. Promjene na stidnici također spadaju u bakterijsku infekciju površine kože zbog nabora kože koji ovdje postoji. No, obje navedene promjene mogu biti posljedica preosjetljivosti i to osobito zbog zahvaćenosti i očiju. To je reakcija na imunološke i neimunološke stimulanse kao što su lijekovi, vakcine, hrana i aditivi iz hrane. Atopija je pak reakcija osjetljivosti na udahnuti ili kožni okolišni antigen u genetski predisponiranih jedinki. O reakcijama preosjetljivosti u pasa pisala je kolegica Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. u ranije objavljenom odgovoru Alergija i atopija (atopični dermatitis) - terapija medicinskom hranom. Simptomi započinju kao crvenilo ili svrbež (lizanje, grickanje, češanje, trljanje) i mogu biti sezonski i nesezonski, ovisno o uzroku. Rasprostranjenost svrbeža je na šapama, slabinama, pazuhu, njuški i ušima. Samotrauma rezultira sekundarnim infekcijama kože uključujući promjene boje dlake zbog sline, područja bez dlake, kraste, prhut, hiperpigmentaciju i zadebljanje kože. Sekundarna piodermija, dermatitis zbog Malassezie i upala uha također je česta. Kronični dermatitis izazvan lizanjem, konjuktivitis te alergijski bronhitis i upala sluznice nosa također mogu biti prisutni. Potrebno je isključiti druge preosjetljivosti (na hranu, ubod buhe, kontaktni alergen), parazite (šuga, uši), upale folikula dlake (bakterije, gljivice, demodeks šugarac). Dijagnoza se temelji na anamnezi i kliničkom pregledu, moguće je i testiranje na određene alergene te na isključivanju navedenih uzroka. Liječenje se temelji na liječenju sekundarnih infekcija, otkrivanju potencijalnog alergena - uzroka promjena, i koliko je god to moguće smanjiti dodir životinje sa njim. Obavezno je potrebno redovito tretirati životinju protiv buha. Svrbež se tretira lokalnom ili sistemskom terapijom (antihistaminici, glukokortikoidi, preparati sa omega masnim kiselinama, ciklosporini i imunoterapija) te šamponima protiv svrbeži. Nakon što se simptomi smire, vrlo je važno s veterinarom pokušati naći uzrok problemu. Medicinska hrana za potporu zdravlju kože ili hipoalergena dijeta, dodaci prehrani s omega masnim kiselinama, cinkom, vitaminom C i B kompleksa, redovito tretiranje psa protiv buha i kontrola punjenosti analnih vrećica puno pomažu u oporavku životinje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam nekoliko pitanja vezana za pse. S koliko mjeseci mužjak postaje sposoban oploditi ženku? Do koliko godina je za ženku ne-rizično kotiti se? Hvala Vam na prijašnjim odgovorima, puno ste mi pomogli! Ivana O: Spolno dozrijevanje (pubertet) predstavlja niz fizioloških i morfoloških promjena kojim jedinka postaje spolno aktivna. Tako, ženske životinje (kujice) spolno dozrijevaju u periodu od 6. do 20. mjeseca života. Za razliku od njih, mužjaci spolno dozrijevaju nešto ranije, u dobi od 5. do 12. mjeseca života. Dakle, već unutar prije navedene starosti ljubimci postaju reproduktivno sposobni. Smatra se da ljubimci dokle god se smatraju odraslim psima (adult) s obzirom na njihovu veličinu i dob, i njihov reproduktivni potencijal je na optimumu. Stoga, unutar tog vremenskog perioda graviditet se može više-manje bez komplikacija provesti u cijelosti. Nakon tog vremenskog perioda, odnosno kada se ljubimac počne smatrati starijim (senior), postupno opada i njihov reproduktivni kapacitet kao i mogućnosti te su sklonosti određenim rizičnostima veće. Naravno, prije navedene vrijednosti dovode se i u vezu s načinom i kvalitetom života, prehranom, bolestima,... Iz tog razloga, savjetujem Vam da se s ljubimcem uputite kod svog veterinara. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca i utvrditi na koji način je moguće osigurati optimalnu kvalitetu života koja će u konačnici moći pomoći ljubimcu da što duže zadrži optimalnu reproduktivnu sposobnost.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam maltezera starog 4 mjeseca. Primjetila sam u zadnje vrijeme da mu je lijevo uho podignuto (klempavo), tj. da ne stoji uz glavu kao desno. Što mogu učiniti, kako to ispraviti? Šaljem Vam sliku od prije i sada kako biste uočili razliku. Unaprijed hvala! Vesna O: Maltezeri imaju duge uši, obješene uz glavu i obrasle dugom dlakom. Ako uho nije opušteno i ne preklapa se kao što je normalno, već ga pas drži zgrčenog i stisnutog, moguće je da se radi grču. Grčevi u mišićima nastaju kada živci šalju nekontrolirane impulse stanicama mišića i time se mišići ne mogu opustiti, u slučaju Vašeg ljubimca - mišića/živca koji održava visinu uške. Vjerojatno je da je kod Vašeg ljubimca došlo do ozljede u toku češanja, a može  uslijediti i nakon procesa u uhu (upala), ali jednako tako isto stanje može izazvati privremena bol i iritacija u uhu. Obično grč popusti kad se ukloni uzrok nastanka. Stoga je potrebno otići veterinaru kako bi se pregledalo uho i utvrdilo zdravstveno stanje te poduzeti potrebno lječenje. Zatim, pričekajte kraj liječenja i smirivanja boli pa će se tada i vidjeti stvarno stanje. Nakon smirivanja upale i nestankom boli, uška bi se trebala vratiti u svoj položaj. S obzirom na to da se radi o štencu, savjetujem Vam davanje hrane superpremium ili premium kvalitete (npr. Royal Canin, Hill's, Eukanuba, Pro plan, Brit care, Orijen, N&D, Alleva, K9, Belcando) kako bi u prehrani bile zadovoljene sve potrebe mladog organizma.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam zlatnog retrivera starog 11 mjeseci. Ima sklonost "krađe" cipela (ali i drugih stvari npr.veš i slično) i žvakanja navedenih, kako naših tako i tuđih. Zanima me može li se taj problem riješiti i kako? MartaO: Tijekom života kućni ljubimci nerijetko razvijaju neke od oblika poremećaja u ponašanju. Stručnjaci po tom pitanju ("animal behaviorist") smatraju da je ishodište ovih problema u njihovom životu s nama i našem pokušaju da se oni prilagode našem tempu i stilu života. Naime, psi traže fizičku, društvenu i mentalnu stimulaciju u određenoj količini na dnevnoj osnovi. Ako se neki od prije elemenata ne zadovolji, uvijek postoji određena vjerojatnost da se nedostatak stimulacije posljedično negativno manifestira. U konačnici dolazi do poremećaja u ponašanju koji za kliničku siku može imati od destruktivnog ponašanja (uzimanje, skrivanje i/ili uništavanje predmeta) pa sve do lajanja, skakanja, kopanja, agresivnosti,... Većina stručnjaka na području razumijevanja ponašanja ljubimaca zaključila je da je za rješavanje problema prvo potrebno razumjeti zašto do njega uopće i dolazi. Tako destruktivno ponašanje se najčešće dovodi u vezu s dosadom. Iz tog razloga, savjetuje se da se destruktivno ponašanje ljubimaca može korigirati te ispraviti ako im vlasnici pruže dovoljnu dnevnu kako fizičku tako i mentalnu stimulaciju. To podrazumijeva na dnevnoj osnovi osigurati dostatne šetnje i aktivnosti s ljubimcem. Također, sugerirajte svojim ukućanima da dodatno ne potenciraju specifično destruktivno ponašanje ljubimaca tako što na dohvat ljubimca ostavljaju cipele, veš ili druge stvari. Za uzvrat osigurajte ljubimcu dovoljno "njegovih" stvari (npr. igračke) koje će po potrebi moći po kući raznositi i žvakati, a da pritom imaju odobravanje okoline. Naravno, za svako dobro ponašanje, odnosno ako ljubimac nešto loše ne učini probajte ga nagraditi s nekom od poslastica. Na takav način ljubimac će učiti i usvajati željeno ponašanje puno brže i lakše. Također, vezano uz prije navedenu problematiku kao i rješavanje iste savjetuje se da se obratite na adresu udruga za odgoj i edukaciju pasa gdje stručnjaci po tom pitanju rješavaju kako ove tako i različite druge probleme u ponašanju ljubimaca.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam psa starog 11 godina. Pronašli smo joj kvržicu na leđima veličine graška, kada joj to diramo počinje se kvrčiti kao da ju boli. Ne znam što bi to moglo biti i da li će se to povući ili je to povezano s bolesti srca? Tina O: Takozvane. kožne morfe ili eflorescencije dijelimo prema njihovom razvoju na primarne i sekundarne. Prema obliku ih dijelimo na morfe iznad razine kože, u razini kože te ispod razine kože. Primarne su kožne morfe s sljedeće:  Mrlja (macula) označuje promjene u boji kože ograničenog opsega.  Kvržica (papula) je čvrsta izbočena morfa što nastaje zbog ograničene upalne infiltracije papilarnog sloja kože. Papile se polagano razvijaju i polagano nestaju, a dosežu veličinu zrna prosa ili veće. Katkad se dešava da se razviju folikularno pa u tom slučaju iz njih vire dlake ili ostaci dlaka. Papule se javljaju u tijeku akutnih ili kroničnih afekcija kože, a tipične su kod alergijskih dermatoza. Na mjestima gdje je koža grubo obrasla dlakom papule se ne vide, već se samo mogu opipati prelazeći dlanom niz dlaku. Čvorić (tuberkulum) nastaje slično kao i papula tj. zbog upalne infiltracije korijuma. Razvija se u dubljim slojevima kože ili pod kožom, a kasnije se izdigne iznad površine kože. Veličine je do zrna graška, a može biti i veći, no u tom se slučaju govori o čvoru ili nodusu. Čvorići i čvorovi u koži često nastaju u vezi s gnojnom upalom dlačnog folikula (folikulitis). Dođe li pritom do nekroze kože nastaje poseban oblik nodusa, koji je bolan, a naziva se i furunkulom. Mjehurić (vezikula) je šupljina u epitelijalnom sloju kože. Ispunjena je seroznim eksudatom koji može biti i krvav. Mjehurić može biti pun i napet ili poluprazan pa mu je stijenka mlohava. Mjehurići što leže površno lako puknu pa koža na tim mjestima bude nekoliko dana vlažna, no sadržaj mjehurića može se brzo i osušiti. Na koži koja nije pigmentirana može se oko mjehurića vidjeti crvenilo. Uglavnom su mjehurići veliki poput glave igle pribadače do zrna leće. Mjehurići se javljaju kod čitavog niza kožnih bolesti, a naročito kod osipa od hrane i infekcioznog egzantema. Zagnojeni mjehurić (pustula) razlikuje se od vezikule samo po svom sadržaju koji je gnojan, mutan, žute, zelenkastožute ili sivkaste boje. Kad pustula pukne i isprazni se sadržaj iz nje dno je bilo crveno i upaljeno. Pustula je primarna morfa, no može nastati i sekundarno zbog infekcije papule i vezikule. Zagnojiti se mogu i veći mjehuri pa ako ih na koži ima mnogo govorimo o impetigu. Sekundarne kožne morfe nastaju iz primarnih i to su ogrebotina, pukotina kože, čir, nekroza i ožiljak. Na mjestu aplikacije lijek može nastati tvorba kao reakcija tkiva. Tumori, blastomi, novotvorevine i izrasline predstavljaju eksces normalnog rasta tkiva s autonomnim, atipičnim, neprestanim, neograničenim i nesvrsishodnim bujanjem tkiva. Zaostali metak iz zračnice te ostala strana tijela također mogu doći u obzir. Svaka tvorba može vršiti pritisak na živac i izazvati bol. Opisana promjena najvjerojatnije nema veze s bolesti srca. Savjetujem Vam da psa odvedete veterinaru koji će postaviti točnu dijagnozu.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam pekinezera satarog 2 godine. U zadnje vrijeme čim mu se promijeni hrana ili mu se da jesti nešto drugo uz njegovu hranu on mora ići čistiti analne kanaliće. Prije par dana je bio takav slučaj i nakon čišćenja kanalića mu je bilo jako loše, nije mogao stati na nogice niti obavljati nuždu. Ponovno smo ga vodili kod veterinara i rekli su mi da ima od rođenja zadnje šapice van ležišta. On i dalje nije dobro, teško obavlja nuždu. Molim vas, objasnite mi šta to znači? Hoće li mu to proći? I kako mu pomoći? Unaprijed hvala! Agnes O: Problemi s analnim žlijezdama nisu rijetki kod pasa, a smatra se da se kod nekih pasmina, poput pekinezera, javljaju češće. Nakon provedene terapije, kod mnogih pasa proces se ponavlja s različito dugim periodima mirovanja. Također, kod pojedinih pasa se problem rješava jednostavnim pražnjenjem žlijezda, dok kod drugih liječenje uključuje i druge mjere. Proces može biti veoma bolan, toliko da su neki psi u stanju agresivno češati i gristi perianalnu regiju sve do samoozljeđivanja. Osim toga, može se formirati i apsces odnosno fistula, čime se cijeli proces znatno komplicira i zahtijeva kirurški zahvat. Za pse kod kojih se proces ponavlja i liječi bez većeg dugoročnog uspjeha, preporučuje se kirurško odstranjivanje analnih žlijezda. U uobičajenim slučajevima, osim pražnjenja žlijezda preporučuje se i odgovarajući režim prehrane, odnosno hrana koja sadrži puno vlakana jer na takav način feces postaje obilniji, što omogućuje redovnije i bolje pražnjenje žlijezda. Takva hrana je npr. Fibre Response od Royal Canina. Za svakog psa je nužno u suradnji s veterinarom odrediti odgovarajući tretman jer nema jednostavnog i univerzalnog rješenja. Što se tiče kvalifikacije da su "šapice izvan ležišta", pretpostavljam da se radi o displaziji kuka, o čemu možete više saznati iz odgovora Liječenje displazije kuka psa kolege Dragana Vešovića dr. med. vet. te odgovora Displazija kukova kolegice Davorke Balantin, dr. med. vet.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me smije li se posavski gonič maziti po ušima pošto mnogi imaju različita mišljenja vezano za to? Zanima me i koje bolesti uglavnom zahvaćaju ovu vrstu pasa i kako da odredimo starosnu dob psu koji je već odrastao? Hvala, Nataša O: Posavski gonič je čvrst pas srednjih proporcija, izrazito izdržljiv te smirenog temperamenta. Prema Međunarodnoj kinološkoj organizaciji (FCI - Fédération Cynologique Internationale) pozicioniraj je u Grupu 6 (goniči, tragači po krvi i srodne rase), Sekciju 1.2 (goniči srednjeg rasta). Prema određenim istraživanjima kao i saznanjima provedenim od strane Hrvatskog kinološkog saveza, smatra se da ova pasmina pasa nije sklona bolestima koje se najčešće vežu uz pojedine pasmine pasa. Ta se činjenica ponajviše može pripisati kvalitetnim i odgovornim radom pojedinih uzgajivačnica koje su pod stalnim stručnim nadzorom Hrvatskog kinološkog saveza, a sve kako bi osigurali održavanje autohtone pasmine pasa kvalitetnog genetskog potencijala. Dob psa se najčešće procjenjuje prema zubima i stanju zubala u cijelosti. Razlog leži u činjenici da pojava, trošenje i ispadanje zuba odvija se prema određenim pravilnostima. To nam nerijetko omogućava da donekle procijenimo starost ljubimca.Prema promjenama u usnoj šupljini, koje obuhvaćaju rast, razvoj, izmjena, izbijanje i trošenje zuba, dob bi se mogla podijeliti u nekoliko segmenata. Tako, prva dob bi obuhvatila do 4-5 mjeseca života (unutar kojega imamo izbijanje i trošenje mliječnih zubića). U drugu dob bi mogli smjestiti pse do 7, 8, 9 mjeseca (unutar kojega se odvija izmjena mliječnih u trajne zubiće). Treća dob traje i do 10 godine života (postupno trošenje zubića). Četvrta dob ukazuje na starost, unutar koje možemo uočiti postupno ispadanje zubića.Naravno, prije navedene promjene kao i vremenske periode (dobi) je poprilično nezahvalno generalizirati te su podložni različitim čimbenicima - kao što su nutritivne prirode, sklonosti bolestima, traumama,...Osim po zubima, starost se dodatno potpomaže utvrditi i promatrajući lokomotorni sustav, odnosno stanje kostiju i hrskavica, stanju dlačnog pokrivača, očima,... Više o svim prije navedenim metodama kao i o nekim drugim metodama utvrđivanja i procjenjivanja dobi u ljubimca, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru.Korisne informacije o ovoj pasmini, njenom karakteru, različitim sklonostima poremećaju u zdravstvenom stanju kao i svim drugim osobitostima možete saznati na adresi Hrvatskog kinološkog saveza, Ilica 61, Zagreb.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Molim Vas da mi odgovorite o štetnosti sediranja kod šišanja pasa. Moj maltezer ima oko 17 mjeseci i šišamo ga u salonu za pse. Mislim da ga tamo omame kako bi ga ošišali pa me zanima je li to opasno. Zadnji put je bio na šišanju u kolovozu, znači prije 5 mjeseci. Hvala na savjetu, SilvioO: Sedacija je pojam koji označava centralnu depresiju i pospanost. Ona se obično koristi za smirivanje životinja te smanjivanje agresije odnosno za lakšu manipulaciju pacijentima u svrhu obavljanja manjih kirurških ili dijagnostičkih zahvata.Danas na tržištu postoji vrlo veliki broj sedativa koji imaju različite mehanizme i duljinu djelovanja, način primjene te isto tako različite nuspojave.Među onim poznatijima kod nas se često za sedaciju koristi acepromazin (Sedalin gel ili tablete) o kojemu je više pisala kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. u svom ranije objavljenim odgovoru naslovljenom Sedalin gel. Nuspojave koje se mogu javiti prilikom njegove primjene su smanjena frekvencija disanja, ubrzani rad srca, pad krvnog tlaka te pad tjelesne temperature. Također može doći i do promjene krvne slike odnosno pada broja eritrocita, trombocita i leukocita te smanjene koncentracije hemoglobina. Poseban oprez treba imati kod pasmina bokser koji su puno osjetljivije na ovaj preparat od ostalih pasmina pasa pa u principu njegovu bi primjenu kod njih trebalo izbjegavati. Diazepam odnosno Apaurin se također često koristi za smirivanje životinja, a njegove su nuspojave najčešće poremećaji u koordinaciji, vrtoglavica, mučnina, depresija i sl. Od preparata za umirenje postoje i oni na biljnoj bazi poput npr. DiaCalm tableta. Riječ je o preparatu koji sadrži hmelj, korijen valerijane i ekstrak đumbira koji pomažu opustiti i umiriti kućne ljubimce u stresnim situacijama. Ovi preparati nemaju navedene nikakve nuspojave pa ih bez straha možete koristiti kod Vašeg ljubimca tako što ćete mu dati propisanu dozu sat vrememena prije posjeta frizeru. U svakom slučaju, najbolje je da se direktno konzultirate s osobljem u salonu za šišanje da li zaista koriste preparate za smirenje i koje pa da se s njima, ali također i s Vašim veterinarom dogovorite o njihovoj eventualno daljnjoj upotrebi. Više informacija o sedaciji i sredstvima za umirenje kod pasa možete pročitati u naslovima Sedacija i Strah psa od veterinara / Upotreba sredstava za smirenje psa.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam kuju zlatnog retrivera, oštenila se jutros oko 6h. Cijelo sam vrijeme bio s njom, štenila se od 6h do sad 17h i oštenila 6 štenića. Vani je hladno, a  ona je sa štenićima u boxu, tj. u svojoj kućici. U boxu je temperatura 5 stepeni, a u kuću sam stavio veliku sijalicu koja grije i svijetli u crvenoj boji kako ne bi smetalo štenićima dok ne progledaju. U kućici je 15 stepeni. Je li to dovoljno za šteniće? Hvala unaprijed, Siniša O: Štenci u leglu su zaštićeni s obzirom na to da ih grije kuja. U ovom početnom periodu, ona se praktično ni ne miče od štenaca i provodi sve vrijeme s njima. Zbog toga je važno njoj osigurati odgovarajuću kvalitetnu hranu u većoj količini nego inače. U vrijeme rođenja štenci nemaju razvijen sustav za termoregulaciju i nužno je da borave u ambijentu koji omogućuje odvijanje životnih funkcija. Problem se može javiti kada je leglo preveliko, tj. kada kuja ne može osigurati dovoljno topline za sve štence. Novorođene štence uvijek treba držati na toplom i suhom uz kuju. Temperatura u prvom danu života treba biti oko 32.5°C. Svaki drugi dan temperaturu treba spustiti za 1°C. Štence se ne bi smjelo hraniti ako im je hladno. Da im je hladno pokazuju stalnim plačem i smještanjem repa između nogu, a leglo je sklupčano i u plaču. U suprotnome, ako im je prevruće, štenci su razdvojeni i pokušavaju se sakriti dalje od izvora topline. Zdravo, sretno leglo mirno spava mrmoreći, a za vrijeme hranjenja rep je ispružen od tijela.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam jedan problemčić. Imam pekinezera Pekija starog skoro 3 god (napunit će ih 14.2.). Problem je taj što se on treba cijepiti. Prošlo cjepljenje smo ga jedva cijepili tako što smo mu preko cijele glave stavili brnjicu, ali on to nije zaboravio pa taj trik ne uspijeva. Što se tiče normalnog cijepljenja, s njim nema šanse jer je zapamtio veterinara i sve ostalo. Molim vas, dajte mi neki trik kako da ga cijepimo.Unaprijed hvala. AntonelaO: Mali psi često pokazuju otpor prema radnjama vezano za pregled ili cijepljenje. Cijepljenje je potrebno obaviti brzo i ispravno. Kako ne bi došlo do ozljeđivanja ljubimca, važno je dobro i čvrsto fiksirati psa, a pritom se zaštititi od ugriza postavljanjem brnjice. Kod malih pasmina specifične građe njuške, kod kojih nismo u mogućnosti staviti brnjicu, potrebno je ljubimca fiksirati tako da se koriste zaštitne rukavice i to osoba koja će biti dovoljno snažna i spretna obaviti navedeni zahvat. Potrebno je unaprijed se dogovoriti s veterinarskom ambulantom, gdje će Vas naručiti za odgovarajući termin i tako Vam pružiti adekvatnu pomoć. Rjeđe, ali je moguće koristiti i Sedalin gel koji se daje umješan u hranu ili direktno u usta ili "obraznu vrećicu". Nakon aplikacije Sedalina životinja se umiri, nije više razdražljiva i agresivna, postaje nezainteresirana za okolinu, oslabi im obrambena reakcija, zatome osjećaj straha, umanjuje motoričku aktivnost - hipokinezija, a istodobno im se opusti mišičje - miorelaksacija. Sedalin ne utječe znatno na stanje svijesti. Ovaj antipsihotik djeluje vrlo blago analgetski, što olakšava obavljanje dijagnostičkih i terapijskih zahvata. Nakon p/o primjene Sedalin gela, acepromazin se djelomice resorbira, a trankvilizacijski učinak u malih životinja nastupi za 15-20 minuta. Daju li se preporučene doze 1 ml na 20 kg, sedacija traje 6-12 sati. Kod malih ljubimaca koriste se vrlo male količine i prema preporuci ambulantnog veterinara.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Štene aljaškog malamuta (8 mjeseci) je napadnuto od drugog psa pri čemu mu je ranjena prednja šapa. Sa šape je otkinut manji komad dlake tako da je ostala samo gola koža - na tom predjelu ne krvari, međutim između prstiju ima malu rupicu koja izgleda kao da je tamo bio zaboden zub tog psa koji ju je napao (na rani ima krvi, ali čini mi se da više ne krvari). Pas ne šepa, hoda normalno. Međutim, nije mi poznata činjenica je li pas koji ju je napao bio cijepljen! Ranu smo oprali mlakom vodom koliko smo mogli. Budući da nismo u mogućnosti posjetiti veterinara, imam pitanje, može li se psu što dogoditi? Postoji li mogućnost kakve infekcije ili nečega? Ili će to proći samo od sebe i s vremenom zacijeliti? Hvala, MarinaO: Ugrizne rane kod pasa ne treba zanemariti. Naime, prilikom ugriza stradava tkivo ispod kože te vanjsko vidljivo oštećenje kože i nije znatno bitno koliko se ispod može zateći vrlo teško ozljeđeno i inficirano tkivo. Slina iz usne šupljine psa sadrži razne bakterije koje ulaskom pod kožu mogu izazvati razvoj teške infekcije te zbog toga rana mora biti stručno obrađena i očišćena od strane veterinara. Samo par sati po ugrizu može doći do razvitka upale i povišene temperature cijelog tijela ili pak za nekoliko dana tkivo oko rane počinje oticati, pas postaje bezvoljan te dolazi do povišenja tjelesne temperature. Znakovi koji se razvijaju kod infekcija rana su: oteklina oko same rane, crvenilo, toplina oštećenog dijela kože, bolnost istog prilikom kretanja ili dodirivanja, iscjedak(gnoj), neugodan miris, gubitak apetita, depresija, sepsa (trovanje). Niste spomenuli prije koliko vremena se incident dogodio te Vas, stoga, ne mogu konkretno savjetovati što da učinite. Uglavnom, ukoliko je prošlo više od 3-4 dana (a to je vrijeme potrebno za razvoj bakterijske infekcije), a niste primijetili navedene znakove te svakako nema otežanog hodanja, za očekivati je potpuni oporavak i zaraštavanje rane kroz 10-ak dana. U suprotnom, ukoliko je prošlo više od 10 dana od incidenta, a rana još nije zarasla, neohodan je pregled u ambulanti, odnosno obrada rane i antibiotska terapija. Što se pak prijenosa bolesti tiče, ukoliko ste Vašeg ljubimca cijepili protiv zaraznih bolesti i bjesnoće, nemate razloga za brigu. Ako je ikako moguće, zatražite od vlasnika psa koji je napao Vašeg ljubimca knjižicu njegova psa kako biste bili u potpunosti sigurni.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: 29.12. sam primjetila da s moja dva psa miješanca (jedan je star 7 godina, drugi 8 godina) nešto nije u redu. Preko noći su postali malaksali, bezvoljni, otežano su disali, nisu se igrali kao inače, jeli jesu, ali ne kao inače... Odmah sam s njima otišla veterinaru i dijagnoza veterinara je bila piroplazmoza te je isključio mogućnost trovanja (temp. im je bila oko 39°C) i 3 dana za redom su išli na injekcije (imizol...). Rex (veći pas) je prvih dva dana terapije bio jako loše, cijelo vrijeme je slinio krv i stajao jer si je tako olakšavao disanje i na vratu mu se napravila krvava guša. Čupko (manji pas) nije bio toliko loše kao Rex na početku, no nakon terapije injekcijama (treći dan) je nažalost uginuo u noći, nije mi jasno zašto jer je pokazivao poboljšanje i nikome nije na kraj pameti bilo da će uginuti. Nakon zadnje kontrole, Rexu je bilo super, vidjelo se poboljšanje, sve do danas. Danas se opet počeo tromo vući po stepenicama, opet je postao slab i malaksao i primjetila sam krvav urin. Ponovno sam hitno otišla veterinaru, ali kako veterinar kod kojeg sam prethodno išla nije radio, otišla sam drugome čija je dijagnoza bila da mi psi otrovani od početka i da je moguće da je mala količina otrova bila u pitanju. Još je napomenuo kako je čudno da su se i jedan i drugi zarazili od krpelja isti dan i da ih je to uhvatilo baš isti dan (to smo i par puta napomenuli prvom veterinaru, no on je isključio trovanje uz objašnjenje da je kod trovanja niska tjelesna temperatura). Danas je Rex dobio terapiju zbog trovanja i sutra će se tek vidjeti poboljšanje ili pogoršanje... Mene sad zanima je li moguće da se piroplazmoza povukla na par dana i onda naglo pojavila, da nije dobro liječena ili je to samo dio oporavka?  Ili je pak moguće da su mi psi otrovani i da injekcije koje su dobivali protiv piroplazmoze djeluju i kod liječenja otrovanja (zbog Rexa)? Pozdrav, Mirjana O: O piroplazmozi (babeziozi) u pasa pisao je kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. u ranije objavljenom odgovoru Babezioza (piroplazmoza). O trovanju psa otrovom za štakore, kod kojeg klinička slika obuhvaća krvarenje, možete više informacija pročitati u odgovoru Trovanje štenca otrovom za štakore. Kod postavljanja dijagnoze vrlo je važno diferencijalno dijagnostički razlučiti jedno od drugog. Potrebno je napraviti klinički pregled psa i pregled krvi (hematološku pretragu, vrijeme grušanja krvi i krvni razmaz). Tjelesna temperatura psa kod trovanja je uglavnom normalna, tek pred kraj pada. Kod piroplazmoze također može biti normalna, ali kada vlasnici odmah reagiraju ako pas postane bezvoljan najčešće je 40°C. Temperatura 39°C može biti sasvim normalna temperatura psa koji je pod stresom (npr. strah od posjeta veterinaru). Kod piroplazmoze su izrazito blijede sluznice, kod trovanja to ne mora biti, u početku mogu biti kod trovanja normalne te je u početku bolesti kod piroplazmoze izrazita trombocitopenija  (manjak trombocita). Na kraju piroplazmozu potvrđujemo nalazom babezija u eritrocitima (pod uvjetom da ih ne moramo uvijek naći). Prvi simptom kod trovanja su malaksalost, šepanje (zbog krvarenja u zglobovima), nastanak hematoma (krvnih podljeva na mjestima gdje životinja leži na kojima je pritisak tijela) te najčešće pojava podviličnih hematoma te krvarenje iz prirodnih otvora (anus, usta) uz jako otežano disanje. Obavezno je mjerenje vremena grušanja krvi, koje je kod trovanja produženo. Ukoliko ne raspolažemo stakalcem za mjerenje grušanja, može se napraviti mali rez na sluznici usta i mjeriti za koliko će krvarenje prestati. Mokraća nam također može pomoći u razlučivanju piroplazmoze i trovanja tako da ako u njoj nađemo krvnu boju znači da je do raspada eritrocita došlo unutar same krvne žile kao što je to kod piroplazmoze, a ako je došlo do oštećenja krvne žile kao što je to kod trovanja u mokraći ćemo naći cijele eritrocite. Ove pretrage nisu komplicirane niti skupe, a osnova su da bi se pravovremeno poduzelo odgovarajuće liječenje i na temelju njih se može razlučiti koje je od ta dva stanja. Ponovna pojava simptoma može značiti da je pas ponovo konzumirao otrov ili da je jednostavno došlo do reaktivacije otrova čije je djelovanje kumulativno jer se taloži u masnom tkivu i ponovno počne nakon nekog djelovanja otpuštati u organizam. Zato je potrebno da životinja prima antidot (vitamin K) barem 3 tjedna. Injekcije protiv piroplazmoze (Imizol) ne djeluje protiv trovanja, jedino ako je pas još dobio i vitamin K u injekciji (konakion) koji je antidot kod trovanja otrovom za štakore. Piroplazmoza može imati svoje komplikacije, ali se one iskazuju nakon vremena dužeg od tri dana.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kujicu staru 10 godina kojoj je dijagnosticirana fibrilacija atrija (s brzim odgovorom ventrikula) i srčana dekompenzacija. Ima 10 kg. Veterinar je od terapije preporučio Furosemid i Enapril, ali me zanima smije li joj se uz to dati i Enapril i u kolikoj dozi. Unaprijed hvala. NikolinaO: Fibrilacija atrija predstavlja takav poremećaj u funkciji i radu srca kod kojeg je prisutan nekoordiniran rad atrija. Naime, radi se o supraventrikularnoj tahiaritmiji koja je karakterizirana nekoordiniranom atrijskom aktivacijom te posljedično poremećenom mehaničkom funkcijom. Kod pasa se fibrilacija atrija najčešće dovodi u vezu s povećanjem atrija u sklopu dilatativne kardiomiopatije te se opisuje kao brzi i nepravilni ritam koji askultatorno podsjeća na zvuk "teniske loptice u perilici". Dijagnostika ovog oboljenja kao i svih drugih poremećaja zdravstvenog stanja započinje se uzimanjem iscrpne anamneze od vlasnika ili držaoca životinje. Također, koriste se i mnoge druge dopunske pretrage, kao što su EKG, rentgen, ehokardiografija,..., a sve u svrhu postavljanja dijagnoze. U skladu s dijagnozom određuje se i terapija. U terapiji se koriste različiti preparati. Tako, mogu se koristiti:- ACE inhibitori (prevencija kardiovaskularnih bolesti, hipertenzija, kongestivno zatajivanje srca, poremećaji lijevog ventrikula,...) - npr. Enalapril,- diuretici (akutni edemi, zatajivanje srca, hipertenzija,...) - npr., Fursemid,- pozitivni inotropni lijekovi (srčani kardioaktivni glikozidi, inodilatatori,...) - npr. Pimobendan,- u slučaju aritmija - aritmici. Pravilna kombinacija prije navedenih preparata služi postizanju stabilizacije pacijenta s zatajivanjem srca. Tako, diuretici pomažu u rješavanju plućnog edema, pozitivna inotropna sredstva služe povćanju minutnog volumena kod oslabljene sistoličke funkcije,... Stoga, u liječenju malih životinja, kombinacija Enalaprila, Fursemida, Pimobendana je poprilično česta. Naravno, odabir, kombinacija kao i doziranje lijekova određuju se u skladu s dijagnozom, odnosno stanjem ljubimca. U skladu s svim prije navedenim, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru. Naime, isti će prema povijesti bolesti kao i svim drugim parametrima biti u mogućnosti odrediti najprikladniji preparat kao i doziranje istog, a sve prema trenutnom stanju i dijagnozi kod ljubimca. Također, isti će biti u mogućnosti odgovoriti Vam na sva pitanja. Naravno, za sve dodatne informacije kao i drugo mišljenje, možete se obratiti drugom veterinaru ili na Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štene balkanca staro 4 mjeseca. Rođen je tako da mu je jedno oko normalno smeđe, a drugo bijelo – zjenica mu je crna, a sve okolo bijelo. On vidi na to oko. Što bi to moglo biti i može li se pogoršati u budućnosti i utjecati na psa? Hvala unaprijed, Nataša O: Heterokromija podrazumijeva razliku u boji koja se može uočiti na različitim dijelovima tijela. Tako, najčešće se može uočiti na očima (šarenica), ali i na koži ili dlaci. Ona predstavlja posljedicu pojačanog ili smanjenog taloženja pigmenta melanina. Uzroci u njenoj pojavi mogli bi se podijeliti na nasljedne ili stečene faktore (posljedica bolesti ili traume). Sama boja šarenice je predodređena genetskim materijalom koji određuje koncentraciju i raspoređenost melanina na tom dijelu oka. S obzirom na dob ljubimca, kao i ono što ste i opisali kod svog ljubimca, vjerojatno je riječ o kongenitalnoj heterokromiji s posljedičnom abnormalno svjetlijom šarenicom. Tako, opisana su mnoga stanja koja u konačnici dovode do prije navedene kliničke slike, kao što su jednostavna heterokromija, različiti sindromi, piebaldizam,... Međutim, kako na ovakav način nisam u mogućnosti točno Vam odgovoriti što je posrijedi s Vašim ljubimcem te kakva je prognoza trenutna stanja, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite svom veterinaru ili se konzultirate na Klinici za kirurgiju, oftalmologiju i ortopediju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Tamo će stručnjaci na području oftalmologije biti u mogućnosti pregledati ljubimca te Vam odgovoriti na sva pitanja.