*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molila bih neke informacije o parazitozama u pasa. Hvala, NikolinaO: Parazite možemo općenito podijeliti u dvije grupe, odnosno u one koji žive na koži (ektoparaziti) i one koji žive unutar tijela (endoparaziti). Među najčešće ektoparazite ubrajamo buhe i krpelje te uši i pauši o čijim karakteristikama možete detaljno pročitati u odgovorima mojih kolega naslovljenim Vanjski paraziti te Krpelji. U ovu skupinu spadaju još sarkoptes šuga o kojoj više možete saznati u istoimenom odgovoru Sarkoptes šuga te ušni šugarci o kojima se možete informirati u ranijem odgovoru Ušni šugarci. Što se tiče unutarnjih parazita probavnog sustava, ovdje ubrajamo gliste i trakavice o kojima možete više informacija pročitati u odgovoru Pseće gliste i trakavice i opasnost za čovjeka / Ugriz psa kao i u odgovoru Trakavice koje parazitiraju kod pasa - dijagnoza i liječenje. Od ostalih značajnijih endoparazita potrebno je svakako još spomenuti demodexa o kojemu više možete saznati u odgovoru Demodikoza i liječenje, zatim lišmaniju i dirofilariju (srčani crv) o kojima su detaljnije informacije dostupne u odgovorima Lišmanioza - opasnost za čovjeka i mjere opreza te Dirofilarioza. Također, ovdje pripada i piroplazmoza čiji su uzročnici protozoi iz roda Babesia. Više o ovoj bolesti i njezinim karakteristikama možete pročitati u odgovoru Babezioza (piroplazmoza). Iako je broj mogućih ekto i endoparazita u pasa mnogo veći i raznolikiji od gore navedenog, ovo su ipak neki najčešći i najznačajniji uzročnici parazitoza pasa na našem području pa je edukacija o njima svakako vrlo važna, kako zbog prevencije bolesti naših ljubimaca, tako i zbog očuvanja zdravlja ljudi.
Elena Tijan, dr. vet. med. | 31.10.2011.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Dobio sam štene zlatnog retrivera staro 2,5 mj i primijetio sam da zadnju lijevu šapu lagano okreće prema unutra kada hoda. Štene je inače veselo i uredno jede. Htio bih pitati što mi je činiti i hoće li se to s vremenom ispraviti samo ili uz nekakvu terapiju? Hvala, BoNeSO: Budući da je Vaše štene još mlado, tek se počelo intenzivnije kretati, noge mogu izgledati malo krivo, a sve se može promijeniti kad izraste do pune veličine. Kod velikih pasmina intenzivniji rast počinje u dobi od oko 4 mjeseca do 12 mjeseci. U tom razdoblju kosti rastu u dužinu i popunjavaju se čvrstim koštanim tkivom. Rast je fiziološki zahtjevan proces koji traži unos zadovoljavajuće količine energije te ujedno i unos esencijalnih hranjivih tvari. Štenad velikih pasmina ima genetsku predispoziciju brzom rastu koji može opteretiti razvoj koštanog sustava prilikom čega dolazi do raznih poremećaja. Prekomjerno hranjenje može dovesti ne samo do prekomjerne tjelesne težine, već i prebrzog rasta kostiju s abnormalnim remodeliranjem. Konačni rezultat je kost većeg obujma, ali manje gustoće. Kontroliranje brzine rasta davanjem optimalne količine hranjivih tvari, može pomoći smanjenju rizika pojave koštanih poremećaja uzrokovanim brzim rastom štenaca velikih pasmina. Štenci u vrijeme intenzivnog razvoja trebaju hranu s dovoljnom količinom kvalitetnih, probavljivih bjelančevina, koje se troše na rast i razvoj i određenom količinom masti koja se troši na energiju. Ovisno o aktivnosti tijekom dana, štene potroši jedan dio na rast, a drugi na kretanje. U tom razdoblju je važno i svakodnevno umjereno kretanje bez velikih opterećenja zglobova, kako bi se razvili i očvrsnuli mišići ekstremiteta i trupa. Svakako je važno napomenuti da teže aktivnosti (istrčavanje uz bicikl, skakanje uvis ili preko stepenica i sl.) u doba intenzivnog rasta, nisu dozvoljene. O tome sam više pisala u ranije objavljenom odgovoru Nesiguran hod i mala aktivnost štenca starog mjesec dana / Displazija kukova. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 31.10.2011.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo pekinezera starog 6 godina, prije nekoliko dana nažalost izgubio je oko (cijelu očnu jabučicu) kad ga je napao drugi pas. Odveli smo ga odmah veterinaru, ali mu nisu mogli spasiti oko. Zašili su mu oko, i zanima me da li je moguće dati izraditi i staviti psu očnu protezu? Gdje i kome se može obratiti za izradu očne proteze? Kakav je proces sa umetanjem proteze i kako se pas ponaša s protezom? Bio bih vam jako zahvalan kada bi me mogli uputiti na nekoga jer sam pretražio cijeli internet i ne znam od kud da počnem i kome da se obratim, a na internetu nigdje ne piše gdje se izrađuju te proteze. Iz okolice Zagreba smo. Unaprijed zahvaljujem. Dejan O: Danas postoje mnogi mehanizmi kao i pomagala kojima se izgled ljubimaca, narušen iz bilo kojeg razloga, može popraviti ili poboljšati. Tako je slučaj i kod ljubimaca koji su zbog glaukoma ili različitih trauma ostali bez oka. Naime, postoje mnogi slučajevi kada je oko ozlijeđeno u većoj mjeri te veterinari-oftalmolozi savjetuju enukleaciju (odstranjivanje oka iz očne šupljine). Nakon enukleacije, najčešće se šavom fiksiraju očne vjeđe kako bi se zatvorila očna šupljina. Danas se sve više koriste i različiti implantati i prostetički umeci koji mogu ispuniti očnu šupljinu kao i poboljšati vizualni identitet ljubimca. Postoje nekoliko različitih oblika proteza. Tako, postoji orbitalna proteza. To je najčešće malena crna prostetička kuglica koja se stavlja u očnu šupljinu nakon čega se šivaju očne vjeđe. Ona ima ulogu da stvori prividni dojam kao da je oko zatvoreno, odnosno prevenira da dođe do pojave da sašivene vjeđe splasnu i "udube" se u očnu šupljinu. Također, postoji i intraskleralna proteza. Ona se primjenjuje na takav način da se sadržaj oka ukloni i na njeno mjesto se stavi sivi prostetički implantat. U tom slučaju, vjeđe se ne šivaju. U određenim slučajevima veterinari-oftalmolozi ne savjetuju primjenu očnih implantata. To je relativno često slučaj kada je oko i "izgubljeno" kao posljedica tumorozne tvorbe kao i u slučajevima kada je očna šupljina izrazito plitka. Kako nemam egzaktnih podataka o mjestima gdje se može izraditi očna proteza, savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu gdje će Vam stručnjaci na području oftalmologije možda moći i pomoći. Naime, cijenjeni stručnjaci na području oftalmologije dobro surađuju i sa mnogim drugim renomiranim kako međunarodnim tako i svjetskim sveučilištima i klinikama. Stoga, velika je vjerojatnost, ako oni i nisu u mogućnosti direktno Vam pomoći, da imaju informaciju ili savjet gdje se obratiti i "na koja vrata pokucati".
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 28.10.2011.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Već sam se jednom javljala pa evo opet. Imam malog mješanca, već 6 godina je s nama i do prije godinu dana nismo s njim imali problema, osim tu i tamo upala uha. Od lani ima neke ružne promjene na koži za koje veterinar kaže da su manifestacija alergije na hranu (napominjem da nam veterinar nije blizu pa je i to problem), izgubio je puno dlake i gotovo uginuo, ali se ne prestajemo boriti za nj. Hranimo ga po veterinarskoj dijeti kako već pronađemo jer nema izbora, koža je prhutava kao da je seboreja u pitanju, često se češe i otresa, puno mu dlake opada, stalno, a sada, u posljednje vrijeme, kada ga pustimo slobodno, puno kopa rupe u koje sjeda ili liježe. Traži li možda olakšanje zbog analnih vrećica? Što mislite? Zahvaljujem, Ružica O: Nije neobično vidjeti psa da kopa rupe u zemlji. Postoje različita objašnjenja za takvo ponašanje, ali se nigdje ne dovodi u vezu sa problemima poput upale analnih žlijezda. Najčešće se kao objašnjenje navode želja za bijegom, različite tjeskobne situacije, pretjerana uzbuđenost ili suprotno od toga – dosada. Kod pasmina poput terijera navodi se lovački instinkt koji ih tjera da kopaju rupe u potrazi za miševima, štakorima ili čak krticama. Može se raditi i o strahu, koji psa tjera da traži neko sigurno mjesto gdje se može sakriti. Ponekad je to način da pas skrene pažnju na sebe. Često puta psi koji borave u ograđenom dvorištu pokušavaju kopanjem rupa pobjeći jer ih nešto privlači s druge strane ograde, npr. kuja koja se tjera. O problematici analnih žlijezda možete više pročitati u ranijim odgovorima Analne vrećice i Analne vrećice ili začep.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 28.10.2011.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Štene je mješanac star 2 i pol mjeseca. Prije tjedan dana bili smo kod veterinara na prvom cijepljenju i dobio je pastu protiv glista, no on još uvijek ima gliste. Zvala sam veterinara i oni su rekli da je to normalno i da ne treba češće davati pastu, ali on je zadnjih par dana sav nikakav, neće jesti, na grlu mu se vidi stalno kao da ga tjera na povraćanje, na njuškici mu se čuje kao da otežano diše i ne znam što da sad napravim. Veterinar mi je rekao da to sve može biti od glista, ali ja nisam baš sigurna u to. Trenutno nisam u mogućnosti voditi ga po skupim pregledima pa me zanima mogu li mu ja kako pomoći i može li to stvarno biti od glista?Jasna O: Dehelmintizacija (čišćenje) štenadi od glista je važna za njihovo zdravlje te imunitet. Preporučljivo je štene dehelmintizirati prije vakcinacije protiv virusnih bolesti zato jer invadirano štene neće imati dobar imuni odgovor na cjepivo. Najveći gubici štenadi u leglu se obično javljaju oko 14 dana nakon okota i traju sve do trećeg tjedna života, a nastaju zbog napada glista. Štenad dobije gliste još kad je u majci, četiri dana prije poroda jer se tada gliste, koje su učahurene u majčinom mišićju, djelovanjem hormona iz te dobi graviditeta, aktiviraju i majčinom krvlju krenu kroz posteljicu u tkiva štenaca. Nakon dvadesetak dana gliste će doći u pluća šteneta, kad će se očitovati klinička slika bolesti. Kod težih invazija štenad ima napuhnut trbuh, može biti mršava, može se javiti proljev,krv u izmetu, upala kože, krzno može biti zamućeno, a također i štucanje može biti jedan od simptoma invazije crijevnim parazitima. To je doba kad štene navršava dva tjedna života. Iz tog je razloga potrebno provoditi dehelmintizaciju štenadi već u dobi od dva do tri tjedna starosti s Banminth pastom za pse i čišćenje treba ponoviti još dva puta s razmakom od 10-14 dana. Do prve godine starosti, štene je potrebno čistiti svaka tri mjeseca. Detaljnije o pasti protiv glista možete pročitati u ranije objavljenom odgovoru Banminth pasta. Kad štene dobije pastu, djelatna tvar iz paste paralizira gliste u crijevima te ih štene izbacuje peristaltikom kroz 2- 3 dana. Kao što je navedeno , preporuča se ponoviti tretman za 10 - 14 dana. Invazija glistama može oslabiti mladi organizam šteneta, koje ionako nema razvijen imuni sustav. Navedeni simptomi - gubitak apetita, nujnost, povraćanje, otežano disanje mogu ukazivati na invaziju glistama, ali isto tako i na probavne i dišne smetnje koje su nastale posljedično. Gliste mogu biti uzrok pada imuniteta te sekundarnih infekcija bakterijama ili virusima. Gubitak apetita može biti posljedica promjene hrane ili disbalansa u crijevima nakon davanja paste. Preporuča se nakon dehelmintizacije štenetu davati probiotike kako bi se razvila normalna mikroflora (korisne bakterije) u crijevima. Teško gutanje i gubitak apetita može ukazivati na upalu ždrijela. Štenetu bi trebalo izmjeriti temperaturu (fiziološka temperatura kod šteneta je od 37,5 do 39,5°C), a ako je povišena, preporučljivo ga je odvesti kod veterinara na terapiju. Ono što Vi možete kod kuće je ponuditi mu kuhano meso s rižom, lagano ugrijano, vodu sobne temperature i kisele mliječne proizvode s probioticima (AB, LGG) sobne temperature. Nadam se da će štene ubrzo ozdraviti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 28.10.2011.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dobila sam kujicu, pekinezericu, kada je imala godinu dana iz zlostavljajuće obitelji, traumatiziranu situacijom u kući. Vlasnici su je, uz sve, zanemarivali i nisu je izvodili van, tako da je ona obavljala nuždu posvuda po kući, a najviše na tepihu u hodniku, na ulazu u stan. Kada je došla kod mene odmah se se pomokrila na prvu krparu na koju je naišla. Istovremeno odmah je naučila i sama išla na novine na koje je već išla moja pekinezerica, 6 mjeseci starija od nje. Shvatila sam da moram sve krpare i tepihe skloniti s podova. Svaki pokušaj vraćanja makar jedne krpare rezultirao je mokrenjem danima dok ne bih primjetila ili je uhvatila na djelu. Sada ona ima 5 godina. Prije godinu dana pomalo sam ponovo počela vječito gole podove zastirati, na nekoliko mjesta, i kada nakon nekog vremena primjetim da je se negdje pomokrila, ja perem. Unatrag par mjeseci cijelu sam kuću zastrla i svakih nekoliko dana pronađem pomokreno i perem. Zabijem joj njuškicu u to kad je uhvatim i kažem ne. Izvičem se, ignoriram je, ona se malo pokunji, uplaši i ponovo. Toćno zna da ne smije. To me sve jako deprimira jer su podovi hladni i znatno nam je svima toplije jer imam još i 3 mace, svi su došli prije nje. I naravno samo perem i sušim, perem i sušim... Kako je došla zadnja i bila zlostavljana najviše traži pažnju i najviše dobije maženja. Ako nema krpara ni tepiha ona piški samo na novine i naravno vani... Ne znam što da radim, na koji način da iskorigiram ovakvo ponašanje, s obzirom na to da ona ipak uredno mokri na novine... Ako sam jako koncentrirana i nadgledam je svake sekunde i ako vidim da su novine suhe pa je pozovem da ide mokriti na novine i čekam da obavi, malo se nećka, ali obavi, i meni se tada čini da je sve u redu, a onda ustanovim da se opet pomokrila negdje... Da napomenem, sterilizirana je. Mladena O: Rješavanje problema s kojim se borite već nekoliko godina neće biti nimalo lako. Naučiti štene dobrim higijenskim navikama je ponekad iznimno zahtjevno, kako vremenski tako iziskuje i strpljenja a kada se radi o psu odrasle dobi zadatak je kudikamo teži. No, utješno je što psi ipak uče dok su živi, štenad nešto brže, ali se i odraslog psa može naučiti kućnim pravilima, samo treba upornosti i dosljednosti. Budući da bi svaki pas u dobi od 5 godina trebao biti odgojen da zna što smije, a što ne, u ovakvim slučajevima rješavanje problema je najbolje započeti pregledom u veterinarskoj ambulanti kako bi se isključio zdravstveni problem nemogućnosti zadržavanja mokraće kao uzrok. O inkontinenciji u pasa pisala sam u ranije objavljenom odgovoru Nekontrolirano mokrenje – inkontinencija. Ukoliko se na osnovu nalaza pretraga u veterinarskoj ambulanti utvrdi da ne postoji zdravstveni problem, može se raditi o poremećaju ponašanja. Neki psi uriniraju po stanu zbog neadekvatnog odgoja u mlađoj dobi pa ih, na teži način, treba iznova učiti normama ponašanja koje su trebali usvojiti u ranijoj dobi. Psi imaju prirodnu potrebu za obavljanjem nužde nakon obroka, igre, vježbe ili uzbuđenja. Prije obavljanja nužde pas signalizira, vrti se u krug njuškajući pod. Kada uočite ove signale odmah kujicu izvedite van. Vani budite strpljivi - ne započinjite igru. Kada kujica počne obavljati nuždu, mirno joj govorite riječi koje ste odlučili povezati s vršenjem nužde. Te riječi je potrebno dosljedno koristiti i s vremenom će Vaša kujica povezati taj zvuk s vršenjem nužde. Obavezno je nagradite nakon obavljene nužde. Produžite vrijeme boravka vani. Ukoliko ne obavi nuždu vratite se kući, ali budite spremni na brz izlazak. Također, kako biste sebi olakšali održavanje higijene stambenog prostora, odustanite od stavljanja tepiha ili prostirki dok kujica u potpunosti ne usvoji obavljanje nužde vani. Za svaki slučaj, ostavite novine na uobičajenom mjestu, a kod nezgoda van novinskog papira, metoda ignoriranja se ipak pokazala najučinkovitijom. Ne postoji brzo izlječenje, treba biti strpljiv i uporan. Spori način je u ispravljanju nepoželjnog ponašanja najučinkovitiji. U odgoju Vaše ljubimice, Vi ste glavni i odlučujući faktor. Kakav će odnos biti između vlasnika i psa ovisi o tome što želimo od svog ljubimca i o našem prethodnom iskustvu s psima ili o neiskustvu. Jedan od glavnih faktora u ovom odnosu, vlasnik - pas, je saznanje da je vlasnik gazda u kući, on hrani, odgaja i njeguje svog psa koji ne smije pokazivati neposlušnost prema vlasniku i ostalim članovima obitelji. Navedene metode trebale bit dati učinkovite rezultate kroz dva do tri tjedna, no ukoliko ne poluči željenim, preporučila bih Vam upotrebu psećjih umirujućih feromona o čemu je više pisao kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. u ranije objavljenom odgovoru Umirujući feromoni.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 01.12.2011.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam labradoricu, staru 6 i pol mjeseca, tešku je 25kg, te me zanima je li mogu hraniti sa iznutricama, tj. koju količinu na dan smije pojesti. Unaprijed hvala, IvanaO: Meso unutrašnjih organa životinja komercijalno nazivamo iznutricama. Pod tim pojmom podrazumijevamo meka tkiva što pripadaju organima trbušne šupljine životinja, ali i ostale komercijalno vrijedne dijelove životinjskog mesa. U ovu vrstu mesa ubrajamo: jetra, bubrege, pluća, srce, mliječne žlijezde, testise, slezenu, mozak, želudac (tripice ili fileki), timus, jezik i rep. Ova vrsta mesa odlikuje visokim sadržajem vitamina B-skupine, posebno vitamina B12 koji se stvara isključivo u životinjskoj stanici i koji, između ostalog, predstavlja i esencijalnu tvar u sazrijevanju crvenih krvnih zrnaca. Iznutrice su bogate mineralima željezom i cinkom, a izvrstan su izvor proteina. Uz sve te nutritivne vrijednosti, ipak se te namirnice moraju koristiti u određenim slučajevima i s određenim oprezom jer su skladište kolesterola, zatim visoku količinu purinskih baza - preteča mokraćne kiseline. Razlog za pažljivu hranidbu je i mogućnost pojave simptoma trovanja. Neki od ovih organa predstavljaju mjesta u organizmu gdje se mogu naći zaostale rezidue stranih tvari, lijekova, umjetnih gnojiva, pesticida. Najbolje je koristiti uvijek iznutrice mladih životinja. Iznutrice sadrže relativno veliku količinu bjelančevina, a malu količinu masti pa stoga imaju i manju energetsku vrijednost, ali imaju kemijski sastav približno jednak mesu pa im je i prehambena vrijednost približno jednaka. Srce je dobar izvor proteina, riboflavina, niacina i vitamina B12. Sadrži mnogo željeza i manje količine cinka. Meso srca je čvrsta i pomalo žilave konzistencija te ugodnog okusa. Bubrezi sadrže visokovrijedne vitamine: kobalamin B12, riboflavin, niacin, vitamin A, folnu kiselinu, a od minerala treba spomenuti cink. Najbolji su bubrezi mladih životinja, teleći i janjeći. Prije pripreme najbolje je bubrege namočiti preko noći u mlijeku. Pripremaju se uvijek samo svježi bubrezi. Nikada ih nemojte zaleđivati, niti držati dulje od 24 sata u hladnjaku (osim ako nisu u mlijeku). Tripice predstavljaju meso želuca životinje. Goveđe tripice sadrže velike količine proteina (čak 18%, a vrlo malu količinu masti, oko 1%). Budući da u sebi sadrže mnogo vezivnog tkiva, ponekad mogu izazvati otežanu probavu u želucu. Jetra posjeduje visoku nutritivnu vrijednost zbog prisutnosti visoke količine vitamina i minerala. Dobar su izvor željeza, fosfora, vitamina B12, folne kiseline, riboflavina (vitamina B2), niacina i vitamina A. Vitamin A prisutan je u jetricama u iznimno visokim količinama jer jetra predstavlja organ u kojem se vitamin A uskladištava (kod ljudi i životinja). Pluća (tzv. bijela jetra) su bogata vitaminom C, ali su siromašna drugim hranidbenim elementima pa bi se trebala izbjegavati u prehrani mladih pasa. Pogodna su u hranidbi starijih i pretilih pasa. Kao "laganiju" namirnicu preporučljivo ih je davati jednom-dvaput tjedno.Vaš pas je u kategoriji velikih pasa,pa je potrebna dnevna količina mesa u pripremljenom obroku 30 dkg (prema literaturi prof. dr. Bauera) ako su prisutna 3 obroka, jedan mliječni i dva mesna. Ravnoteža obroka bitan je element zdravlja i sposobnosti organizma za normalan rast i rad.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 28.11.2011.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa starog 11 godina. Pas je križanac pekinezer. Ima napadaje suhog kašlja, izgleda kao da nešto ima u grlu i da će se svakoga časa ugušiti, ali nakon pola minute to prođe. Zanima me postoji li kakav lijek da bi se to ublažilo? Veterinar nam je rekao da joj je potrebna operacija oko srca, ali da je liječenje skupo i dugotrajno te da je pas star. Tina O: U pasa malih pasmina relativno je česta kronična bolest srčanih zalistaka ili mitralna insuficijencija. Radi se o nesposobnosti zalistaka da u potpunosti spriječe povrat krvi iz lijeve komore u pretkomoru prilikom srčane akcije. Zbog toga dolazi do zadebljanja lijeve strane miokarda i njegove smanjene sposobnosti da se kontrahira i tjera krv kroz krvne žile, a kasnije promjene zahvaćaju i desnu stranu srca. Kao posljedica javlja se plućni edem, odnosno ascites, a pas se počinje umarati, kratko dahtati, kašljati, gubi apetit itd. U većini slučajeva bolest se razvija sporo, kroz duži vremenski period. Dijagnoza bolesti postavlja se osluškivanjem rada srca, ekg-om, rendgenografski i ultrazvučnim aparatom. Za poboljšanje općeg stanja životinje postoje odlični lijekovi kojima se značajno može utjecati na tijek bolesti. Lijekovi nisu skupi. Preporučem Vam da psa odvedete na pregled na Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Svakako će pomoći i posebne medicinske hrane indicirane kod srčanih oboljenja: Hills Prescription Diet h/d - u dehidriranom i konzerviranom obliku te Royal Canin Early Cardiac također u dehidriranom i konzerviranom obliku. To su kompletne hrane koje u potpunosti zadovoljavaju dnevne potrebe na hranjivim tvarima i energiji, no s obzirom na sniženu količinu natrija pomažu kontroli kliničkih znakova povezanih s retencijom natrija i tekućina, a dodatkom taurina i L-karnitina pomažu normalnom radu funkcije srčanog mišića.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 28.11.2011.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku kavkaskog ovčara i prije neki dan se kotila četvrti put. Štenaca je bilo 11, 5 ih je odmah uginulo, a poslije još 3. Prije se kotila bez ikakvih problema, štenci su bili zdravi. Ovi što su ostali sada mi izgledaju kao nemoćni i kao da i oni neće preživjeti. Možete li mi reći o čemu se radi? Hvala, RajkoO: Ugibanje štenadi u prvim danima života vezano je za tijek poroda, urođene mane štenaca te čimbenici okoline (higijena, toplina). Također, loša kondicija kuje i nepravilna prehrana, genetski defekti i urođene malformacije štenadi, neuhranjenost, infestacije parazitima i infekcije mogu utjecati na preživljavanje štenaca. Kod težih i dugotrajnijih poroda i smrtnost štenadi je veća. Za vrijeme prolaska kroz majčinu rodnicu, štene se može zaraziti mikroorganizmima ako je rodnica zagađena. Mnoge bakterije, najčešće E.coli, mikoplazme, Klebsiella, streptokoki i stafilokoki, koje su normalno prisutne u vaginalnoj mikroflori, mogu prouzročiti septikemiju i smrt štenadi. U mladom se organizmu taj uzročnik toliko namnoži, da se počinju javljati prvi znaci bolesti. Štene cvili, zaostaje u razvoju jer nije u stanju uzimati hranu. Ako ga stavimo na sisu, štene ne zna piti i dalje puže, traži hranu jer ne prepoznaje ponuđenu sisu. Uskoro vidno smršavi te ubrzo ugiba. Bolest se zove septikemija mladunčadi. Ako se pojavi u leglu, smrtnost je velika, no obično ipak po jedno do dva šteneta ostaju. To su redovito u porodu posljednja štenad koja su prošla kroz već očišćenu rodnicu majke. To je i razlog što prvorođenče boluje prvo i u najtežem obliku bolesti. Liječenje je moguće ako se pravodobno započne. Liječiti se mora i majku, iako za nju nema opasnosti, ukoliko želimo izbjeći bolesti u budućem leglu. Štene bi trebalo nakon rođenja što prije posisati kolostrum, kako bi se globulini iz crijeva resorbirali na vrijeme, jer je mogućnost crijevne resorpcije globulina vremenski ograničena. Za daljnju potporu imunološkog sustava koristite preparat Imunoboost koji sadrži kolostrum i može se koristiti kod novorođenih, a i starijih štenaca. Važno je i kontrolirati produkciju mlijeka u kuje pa ako je smanjena potrebno je štence dohranjivati zamjenskim mlijekom. Potrebna je intervencija veterinara kako bi se utvrdio uzrok nastalog stanja i poduzelo liječenje.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 28.11.2011.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Prošlu noć na našeg dragog psa je nažalost naletio automobil te smo kod veterinara razbili sve sumnje u frakture, ali oni nažalost sumnjaju u puknuće živca u donjem dijelu prednje šapice pošto se on uopće ne oslanja na tu nogicu i taj donji dio capice kod njega kao da ne postoji. Zanima me može li se to liječiti i kome se možemo obratiti? Radi se o aljaškom malamutu koji će za koji dan napuniti 11. mj. Anja O: Veoma česta posljedica traume prednjih nogu kod pasa i mačaka jest paraliza radijalnog nerva. To je najveći živac na prednjim nogama, a odgovoran je za ispružanje noge u laktu i zglobovima ispod lakta. On potječe iz brahijalnog pleksusa i pruža se duž cijele noge, do šape. Ozljede ovog živca nisu rijetke. Trauma živca iznad lakta često rezultira paralizom, s obzirom na to da se na tom području nalazi blizu površine. Istezanje brahijalnog pleksusa i tumori u blizini također mogu dovesti do paralize. Ukoliko je zaista riječ o paralizi radijalnog nerva, pas nije u stanju ispružiti nogu i ona ostaje savijena u lakatnom zglobu i zglobovima koji su locirani niže. Na zahvaćenu nogu, pas se ne može osloniti. Ozljeda ovog živca, međutim ne mora uvijek završiti trajnom paralizom. Ukoliko živac nije u potpunosti prekinut, postoji mogućnost oporavka, koji može biti kratkotrajan, ali može trajati i nekoliko tjedana. Intenzitet nastale ozljede može se utvrditi tek kliničkim pregledom. Ako životinja reagira na duboku bol, postoje šanse da je živac sačuvan. Klinički neurološki pregled može se obaviti manje-više u svim veterinarskim ambulantama, a sigurno u specijalističkim ambulantama za bolesti pasa i mačaka. Pregled se izvodi bez sputavanja životinje što znači da ne izaziva nikakvu nelagodu. Sastoji se iz uzimanja anamneze i općeg kliničkog pregleda. Nakon toga,mora se utvrditi mentalni status životinje, ponašanje, držanje tijela, pregled pokreta - voljnih i eventualno nevoljnih. Nakon toga slijedi palpacija mišićja i skeleta, a potom pregled kranijalnih živaca, spinalnih refleksa odnosno refleksa prednje i stražnje noge, a na kraju i pregled osjeta odnosno boli. Eventualno, mogu se raditi i dodatne pretrage poput RTG, CT, MRI pretrage. Radi pregleda, možete se obratiti i na Kliniku za kirurgiju na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 28.11.2011.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Gdje svom psu mogu snimiti kukove i laktove (živim blizu Osijeka) i kolika je cijena? Unaprijed hvala! PetarO: Koliko sam upoznata, RTG snimanje na osječkom pdručju možete obaviti jedino u Veterinarskoj ambulanti "Janković", Ul. B. Kašića 56 u Osijeku, tel. 031/200974. Ako sumnjate na displaziju kukova, važno je napomenuti da po kinološkim propisima dijagnostici displazije kuka pristupamo najranije u dobi od 12 mjeseci, a za pse velikih pasmina (njemačka doga, mastif, bernardinac) tek od 18 mjeseci. Za točnu dijagnozu neophodan je rentgenski snimak kukova. Dijagnoza se postavlja pregledom rentgentske slike oba kuka. Rentgenski nalaz ocjenjuje se ocjenom A, B, C, D, E/I, E/II. Za očitavanje snimaka kukova nadležan je Veterinarski fakultet u Zagrebu, Klinika za rentgenologiju. Uzgojnu dozvolu mogu dobiti psi sa nalazom A, B, C i D. Displazija kukova je termin kojim označavamo nenormalan razvoj zdjeličnih kostiju te glavice bedrene kosti, koji može dovesti do nestabilnosti i oslabljene funkcije kuka. Displazija kuka je razvojna bolest zgloba koja se javlja u pasa, a o kojoj se mnogo govori, pa novopečeni vlasnici nerijetko dobiju potpuno pogrešne informacije o ovom sindromu. Radi se o nasljednoj bolesti , no na razvoj bolesti veliki utjecaj imaju faktori okoline, kao što su brz rast, pretjerana fizička aktivnost mladih pasa te preopskrbljenost nekim hranjivim sastojcima. Klinički problem javlja se kod mladih pasa kada se razvije displazija kuka ili kod starijih pasa kada se kao posljedica displazije razvije artritis (upala zgloba). Displazija kuka dolazi do izražaja uglavnom kod odrastajućih pasa pa će vlasnici prve simptome primjetiti u dobi od 5 do 12 mjeseci starosti. Kod nekih pasa, posebno kasno zrelih, simptomi nisu očiti sve do dobi od 2 do 5 godina. Isto tako, za ovo oboljenje postoji nasljedna predispozicija pa se zato rasni psi s lošim nalazom kukova isključuju iz uzgoja, tj. ne mogu dobiti uzgojnu dozvolu. Nasljeđivanje nije jednostavno, dakle ako su otac ili majka bolovali od displazije kuka to ne mora značiti da će oboljeti i njihovi potomci. No, činjenica je da njihovi potomci imaju veću šansu da se kod njih razvije ova bolest nego potomci iz zdravih linija. Jedan od faktora okoline koji nepovoljno utječe na razvoj kukova jest i fizička aktivnost pa se preporučuje da se psi, posebno oni teških pasmina, u prvoj godini života kreću ograničeno (bernski planinski pas, bernardinac, njemačka doga, rottweileri,...). To znači da ih ne treba stimulirati da trče tako da im se baca loptica i da ih se nikako ne istrčava za biciklom ili autom. Simptomi displazije kuka mogu biti vrlo različiti, što prvenstveno ovisi o stupnju displazije. Tako pas može samo lagano šepati ili pak već kao mlado štene ne može hodati po stepenicama te skakuće sa stražnjim nogama kao "zec". Osjećaj bola kod pasa je individualan pa i o tome ovisi stupanj šepanja. Ponekad se vlasnici žale da pas padne prilikom naglih okreta te da mu je općenito slab stražnji kraj. Liječenje, odnosno olakšavanje simptoma ove bolesti sastoji se u ograničavanju kretanja bolesnom psu, davanju lijekova koji će ublažiti bol. U svijetu se vrše i operativni zahvati kojima se psu ugradi umjetni kuk, što na žalost u našim, prije svega financijskim, uvjetima nije prihvatljivo. Displazija laktova se najčešće pojavljuje kod bernskih planinskih pasa, labradora, zlatnih retrivera i rotvajlera, a predstavlja skupinu simptoma u području lakta,uključujući osteohondrozu. Hrskavica u zglobu psa se nepravilno razvija i može ometati pokrete lakta. Ova displazija općenito nastaje tijekom rasta šteneta između četvrtog i desetog mjeseca starosti, izazivajući hromost, koja se pogoršava nakon aktivnosti. U većini slučajeva, terapija uključuje kirurški način liječenja zahvaćenog zgloba. Opširno o tome možete pročitati u prijašnjem odgovoru Artroza i displazija lakta psa kolegice Zdravke Rumihe, dr. vet. med. Nadam se da će Vam ove infomacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 25.11.2011.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu šicua staru godinu dana. Otkako je bila još jako mala uvijek je prije spavanja stavljala svoju šapu u usta i cucla je i tako samo zaspe, isto tako i kad je u krilu cucla i naše prste. Mislili smo da će je proći dok naraste, ali to radi i sada! Zanima me koji je razlog, možda joj nedostaje nešto u prehrani, i kako da ju odviknem, jer se bojim da neće nešto šapom unijeti usta! Hvala, JosipaO: Ovaj "problem" je poprilično česte prirode kod pasa. Međutim, do danas još nije pronađen egzaktni uzrok specifičnom ponašanju. Naime, u većini slučajeva spominje se poremećaj u ponašanju. Međutim, prije nego li se pristupi rješavanju problema u ponašanju potrebno bi bilo isključiti eventualne zdravstvene poremećaje. Od zdravstvenih poremećaja mogli bi izdvojiti preosjetljivosti ljubimca na različite tvari kako iz okoline tako i na pojedine sastojke u hrani, upalna stanja uzrokovana različitom etiologijom (bakterije, gljivice, paraziti,...), ciste, strana tijela,... Od poremećaja u ponašanju, problemi ishodište mogu imati u dosadi, strahu, stresu, opuštanju, gubitku,... Također, određena istraživanja provedena na ovu temu dala su zaključke da uzrok može biti i prerano odvajanje ljubimca iz legla, kao i kod ljubimaca koji imaju ili su imali više od jednog vlasnika. Iz prije navedena razloga, za početak je potrebno posjetiti veterinara. On će pregledom ljubimca biti u mogućnosti odrediti njegov zdravstveni status, odnosno utvrditi eventualnu povezanost specifičnog ponašanja ljubimca s nekim od mogućih zdravstvenih problema. Ovdje se posebna pažnja određuje prema trajanju kao i mogućoj sezonosti pojavljivanja specifična ponašanja, zahvaćenosti jednog ili više ekstremiteta te prisutnost nekih drugih simptoma, kao što su oteklina, crvenilo, iritacija, svrbež,... Kada veterinar postavi dijagnozu, odrediti će i prikladnu terapiju kao i pristup u rješavanju problema. Ako veterinar isključi mogućnost nekog od zdravstvenog poremećaja koji se povezuje s specifičnim ponašanjem samog ljubimca, potrebno je okrenuti se nekim od tehnika rješavanja poremećaja u ponašanju. Takve tehnike kao i uspješnost rješavanja problema iziskuju kako pravilni pristup tako i vremena i strpljenja. U tu svrhu, nerijetko se koriste tehnike kao što su usmjeravanje pažnje na nešto drugo (različite igre, igračke,...), a sve kako bi se pažnja ljubimca usmjerila na nešto drugo, a ne na svoje šape. Također, moguće je koristiti i zaštitni ovratnik koji će prevenirati "neželjene" radnje ljubimca. U određenim slučajevima, potrebno bi bilo obratiti se i specijalistima za ponašanje ljubimaca, koje nerijetko možete pronaći i u školama za odgoj i edukaciju pasa.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 23.11.2011.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam malog psa mješanca (10 kg), 11. god, koji je u zadnje vrijeme teško defecirao pa se pojavila i krv u/na stolici. Ostalo je sve u redu, nije bilo krvi u mokraći, jede normalno, veseo je i aktivan. Otišli smo do veta i ustanovio je da mu je prostata povećana. Dao nam je antibiotik za početak i preporučio mehaničku ili kemijsku kastraciju. Sada želim čuti drugo, Vaše, mišljenje o situaciji? Strah me ga stavljat pod anesteziju (jer se pred 6. mj. kad smo mu čistili zubni kamenac budio iz anestezije 4 sata, a poslije je bio super), ali me isto tako strah da mu se to ne razvije u kakav tumor. Unaprijed hvala! AndreaO: Prostata je akcesorna spolna žlijezda, koja kod pasa ima identičnu funkciju kao i kod ljudi. Također, problemi koji nastaju s prostatom slični su onima kod ljudi, uz određene specifičnosti. Prije svega, kod pasa se puno rjeđe javljaju zloćudni tumori, a najčešći simptom kod bolesti prostate pasa je otežana i bolna defekacija, za razliku od ljudi kod kojih je glavni znak otežano i bolno mokrenje. Daleko najčešća bolest prostate kod pasa je benigna hiperplazija. To je proces koji prati starenje, a radi se o povećanju (hipertrofiji) normalnog, žljezdanog tkiva. Ova pojava zahvaća gotovo sve nekastrirane pse starije od 4-5 godina, a oteknuta žlijezda vrši pritisak na rektum uzrokujući nelagodu. Ako se ne liječi, najčešće dolazi do daljnjeg povećanja volumena žlijezde, čime se problemi nastavljaju. Upala prostate može nastati i kao posljedica bakterijske infekcije. Upala nastaja hematogeno (bakterije putuju krvlju) ili putem mokraćnog sustava. Ovu patološku pojavu najčešće prati pojava krvi u mokraći i to najčešće na samom kraju mokrenja, češće nego tijekom mokrenja. Tumor prostate se također može javiti, no nije učestala pojava. Ako se javi, obično je maligne prirode i ugrožava život. Tumor se dosta teško i liječi, zbog specifičnog anatomskog položaja same žlijezde, gdje se redovito nakon kirurškog odstranjenja javlja inkontinencija urina. Redovitim uzimanjem lijekova i zračenjem proces se vrlo dobro i uspješno drži pod kontrolom. Klinički simptomi koji prate probleme prostate u pasa su: problemi s uriniranjem (otežano mokrenje, mokrenje manjih količina mokraće više puta nego uobičajeno, prisutnost krvi ili krvava mokraća, kapanje krvi iz penisa), problemi defeciranja (otežano defeciranje ili konstipacija), promjene ponašanja (pas je letargičan i nezainteresiran za aktivnosti), gubitak tjelesne težine, gubitak apetita te povišena tjelesna temperatura. Probleme prostate mogu pratiti samo neki od navedenih simptoma, no češće su prisutni gotovo svi i ne bi ih trebalo zanemariti. Kastracijom se uglavnom uspješno rješavaju problemi vezani uz prostatu i o tome se možete dogovoriti sa svojim veterinarom. Konkretno mišljenje, vezano za stanje Vašeg psa i eventualne daljnje mjere, moguće je donijeti tek nakon kliničkog pregleda.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 21.11.2011.
Odgovara: Dunja Herceg, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku bernskog planinskog psa staru 4 godine. Pošto je imala problema s kožom, najvjerojatnije alergiju, od nedavno jede hranu Eukanuba Dermatosis. Do sada je jela Royal Canine Giant Adult hranu. Brinem se zbog toga što Eukanuba ne sadrži glukozamin i kondroitin, a Royal je sadržavala. Dvoumim se trebam li joj kupiti glukozamin kao dodatak prehrani, kao zaštitu zglobova, ili nije potrebno? Također, te tablete bi dnevno koštale isto, ako ne i više kao i hrana, pa postoji li možda neka odgovarajuća hrana koja bi podupirala i zglobove i kožu? Zahvaljujem na odgovoru. LanaO: Eukanuba Dermatosis Formula FP je koncipirana kao ekskluziona dijeta u smislu izvora bjelančevina i ugljikohidrata. Izvor bjelančevina u ovoj hrani je riba, a izvor ugljikohidrata krumpir. Time se nastoji izbjeći unos psima najčešćih nutritivnih alergena. Osim toga, hrana je preciznim omjerom omega 6 i 3 masnih kiselina pogodna za podizanje praga podražljivosti kožnih iritacija na staničnoj razini, drugim riječima - smanjuje podražaj na svrbež. Takva receptura, međutim, ne dozvoljava širi izbor sirovina u ovoj dijeti tako da ova hrana ne sadrži specifične sastojke koje ste do sada koristili u prehrani Vaše kuje, a koje sadrže Eukanuba standardne recepture za velike pasmine. Glukozamin i kondroitin su sastojci koji pomažu bolju regeneraciju hrskavičnog tkiva, a njihovo dodavanje hrani postalo je standard za pse velikih pasmina, bez obzira na individualne predispozicije. Ukoliko će primarni zdravstveni problem Vaše ljubimice zahtijevati dugotrajniju dijetu (dulje od 60 dana), a Vi u svakom slučaju tijekom tog perioda želite Vašem psu osigurati dodatni izvor nutrijenata za potporu zglobovima, predlažem da to učinite putem nekog od preparata u tu svrhu, a dostupni su i u našim ljekarnama. Iz aktualne ponude izdvajamo Canina GAG tablete (u pakiranju od 180 kom, a Vaš bi pas trebao 3 ove tablete dnevno što bi pokrilo kuru intenzivne prehrambene dopune za zglobove u trajanju od 60 dana), zatim Bioiberica Cosequin DS 40 tablete za optimalnu funkciju zglobova, Canina Canhydrox Gag Tablete za jačanje vezivnog tkiva kod pasa, Dr. Alder's Tablete za pse GlucosaminTabs za obnovu hrskavice (120 tbl / 120 g), Dr. Clauder's Mobil+Fit Tablete za zglobove i ligamente pasa, Petvital Arthro Tabs za jačanje zglobova pasa (60 kom), Vetoquinol Caniviton Forte 30 granule za stabilizaciju lokomotornog sustav, Vetoquinol Chassoton 4% za stabilizaciju lokomotornog sustava (400 g), VP Synoquin 30 caps s glukozaminom i kondroitinom za zdrave zglobove pasa, VP Synoquin Tasty 30tbl s glukozaminom i kondroitinom za zdrave zglobove. Pri odabiru prikladnog preparata za ljubimca svakako je poželjno konzultirati se sa svojim veterinarom koji je upoznat sa zdravstvenim stanjem ljubimca, a dodatne informacije o navedenim preparatima rado će Vam pružiti i veterinari u našim ljekarnama. Hvala Vam na ukazanom povjerenju i želim puno uspjeha u oporavku Vaše kuje!
Dunja Herceg, dr.vet.med. | 21.11.2011.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: Imam border collia starog 10 mj. I već dva mjeseca ima problema s burzitisom na laktu prednje noge. Već je promijenjeno nekoliko vrsta antibiotika i nijedni nisu imali dobar učinak - samo bi se burza smanjila i čim bi ih prestao piti počela bi se povećavati. U početku mu nije smetala u trčanju, ali zadnjih 10-ak dana šepa i smeta mu jer je veličine šake. Opet je dobio druge antibiotike, rađena je punkcija i stavljen elastični zavoj kako bi vršio pritisak da se ne bi punila, ali se bursa unatoč tomu u roku dva dana potpuno napunila. Rekli su nam da nije pametna opcija operacija ni ništa slično zbog nezgodnog položaja točno na laktu, ali su u početku razmišljali o stavljanju drena. Njemu to stvarno smeta i počelo me biti strah da ne ostavi trajne posljedice pa Vas molim za mišljenje u vezi liječenja i je li moguća ikakva operacija ili nešto? ViktorijaO: Cistična burza na području lakta ispunjena tekućinom koja se razvija kao posljedica konstantnog pritiska zbog stalno ponavljane traume naziva se higrom. Najčešće se javlja u velikih i gigantskih pasmina. Ponavljajuća trauma zbog ležanja na tvrdim površinama stvara upalni odgovor. Mekana oteklina ispunjena tekućinom razvija se na mjestu pritiska kože na kost. Najčešće se razvije iznad lakta, skočnog zgloba te na prsima kod pasa sa dubokim prsnim košem. Lezije mogu prijeći u apsces ili granulom te mogu fistulirati kao posljedica sekundarne bakterijske infekcije. Diferencijalno dijagnostički treba isključiti bakterijski ili gljivični granulom te ciste i neoplazije. Dijagnoza se temelji na anamnezi vlasnika i kliničkoj slici. Citološki (aspiracijom sadržaja) krvavu tekućinu bez stanica ako lezija nije inficirana. Inficirane lezije mogu sadržavati gnojnu do piogranulomatoznu upalu te bakterije. Dermatohistopatološki šupljina ciste okružena je zidom granulacionog tkiva. Prvi korak u liječenju higroma je spriječiti daljnju traumu. Ako je lezija sekundarno inficirana liječenje se provodi dugotrajnom (4-6 tjedana) aplikacijom sistemskih antibiotika koji se odrede na temelju antibiograma. U ranom stadiju promjena koriste se zavoji tijekom 2-3 tjedna te radi se na korigiranju uzroka koji su doveli do nastanka promjena (mekani ležaj..). Za veće i kronične lezije kirurška drenaža i ekcizija mogu biti indicirane, ali su česta otvaranja rane i njihove komplikacije. Neliječeni higrom može dovesti do nastanka otvorene rane i infekcije. Prognoza je dobra uz postavljanje zaštitnih mjera koje će spriječiti perzistentnost lezija i kroničnu ponavljajuću bakterijsku infekciju. Savjetujem Vam da se za detaljnije informacije javite na Kliniku za Kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 21.11.2011.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas da mi ukratko opišete postupak ugradnje čipa psu. Naime, imam psa koji je star četri godine. Redovito je vakcinisan i protiv bjesnoće i protiv zaraznih bolesti. Do sada je bio zdrav i veseo pas. Zanima me može li prisustvo mikročipa utjecati na njegovo zdravlje, obzirom da se radi o stranom tijelu. Koliko traje sam postupak ugradnje čipa i je li bolan? Unaprijed hvala! DijanaO: Prema Pravilniku o označavanju pasa (NN 72/10) Zakonodavac je propisao da svi psi u Republici Hrvatskoj moraju biti označeni mikročipom najkasnije do 13. lipnja 2011. godine. Također, psi po štenjenju najkasnije u roku od 90 dana moraju biti označeni mikročipom. Cijepljenje pasa, vođenje upisnika pasa te izdavanje propisane dokumentacije provode veterinari u veterinarskim organizacijama i praksama koje su dobile ovlasti od strane Uprave za veterinarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralna razvoja na temelju rješenja o dodjeli pojedinih poslova javnih ovlasti za cijepljenje pasa protiv bjesnoće. Naime, svi psi koji su označeni i cijepljeni protiv bjesnoće upisuju se u Središnji upisnik pasa koji je sastavni dio Središnjeg veterinarskog informacijskog sustava te je vlasništvo Uprave za veterinarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.Mikročip je neškodljiva, samoočitavajuća, pasivna naprava s radiofrekvencijom koja se bez opasnosti po zdravlje same životinje usađuje na točno predodređeno mjesto na životinji. Sam čip je smješten u staklenoj cjevčici veličine zrna riže koja je po sastavu u potpunosti neškodljiva za okolno tkivo kao i zdravlje ljubimca u cjelini. Također, u mikročipu se nalazi i mehanizam koji dodatno prevenira njegovu migraciju u potkožju životinje.Sam mikročip se aplicira parenteralno s lijeve strane vrata u njegovom središnjem dijelu i u aseptičkim uvjetima. Za aplikaciju se koristi aplikator namijenjen za jednokratnu upotrebu, a cijeli postupak traje nekoliko sekundi. Tako apliciran čip je trajan te prati ljubimca od trenutka označavanja pa sve do uginuća.Svakom čipu je dodijeljen jedinstveni 15 znamenkasti broj koji se može očitati putem posebnih skenera. Sustav označavanja koji se koristi u Republici Hrvatskoj osigurava jedinstvenost i neponovljivost mikročipa kao i samog broja dodijeljenog mikročipu.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 18.11.2011.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: Zanima me što mislite da li je moguće da se slože fox terijer (kratkodlaki) star 8 godina, kojega imamo otkad je bio štene i mala maca (kratkodlaka europska tigrasta) koju sam nedavno spasio s ulice, stara oko 5 mjeseci? Maca je pitoma i razigrana, vjerojatno ju je netko izbacio na ulicu netom prije nego sam ju pronašao. Pas je znao ranije naganjati mačke po parku i dvorištima, ali mislim da samo zato što bježe od njega, mislim da im nije namjeravao nauditi... One koje su bile mirne mu nisu bile zanimljive. Pokušali smo ih "upoznati" par puta, pas je djelovao zainteresirano, ali ne i agresivno i pokusao je doći do mačke da je ponjuši, ali maca bi se uplašila i počela puhati, a onda bi se i pas uzbudio i počeo lajati, između ostalog i zato što mu nismo dali da priđe mački jer se bojimo... Zanima me, što mislite da li se oni mogu sprijateljiti i kako? I najvažnije pitanje: Da li, čak i ukoliko se sprijatelje, ikada možemo biti 100% sigurni da ce sve biti u redu? Da li ih je možda bolje držati odvojeno da budemo na miru? Bojimo se za macu... Zahvaljujem unaprijed, Viktor O: Kratkodlaki foksterijer je vrlo stara pasmina koja spada u jamare. Ovaj pas posjeduje mnoge osobine potrebne za napad: snažnu čeljust, jako razvijeno škarasto zubalo, polet, fizičku snagu i hrabrost. Ima puno snage u malom tijelu, već svojim izgledom djeluje živahno, veselo, sktivno i simpatično, ponešto je ratoboran prema drugim psima, ali se oduševljava igrama, naočito u društvu djece. Jako voli sve članove obitelji i ne skriva ljubomoru. Većina upoznavanja mačaka s psima prođe dobro, mačka sikće, a pas razumije. No kako je riječ o terijeru koji je izuzetno hrabar pas, nastojte da ne počne naganjati Vašu mačku. Također, ako je pas agresivan i lovačke naravi može ozbiljno ozlijediti mačku. Ako postoji opasnost jurnjave, ne ostavljajte psa i mačku zajedno bez nadzora. Bilo bi dobro da neke stvari sa mačjim mirisom dan prije ostavite blizu psa da se navikne na njen miris. Kada u svoj dom dovedete mačku ograničite im pristup na samo jednu prostoriju. Nemojte upoznati Vašeg psa i novu mačku tako da se sretnu u "nos na nos" položaju. Psa prije toga dobro izmorite šetnjom, igrom ili vježbanjem, obilno ga nahranite i smirite te ga stavite na kratku uzicu. Neka se pas i mačka prvo uoče izdaleka. Gladite psa i nagradite ga za dobro vladanje. Ako krene na mačku povucite ga uzicom natrag. Ako pokazuje znakove pretjerane uznemirenosti (npr. cijeli se trese) smirujte ga. Ako ne uspijete smiriti psa, maknite mačku i pokušajte kasnije. Ponavljajte ovakve susrete nekoliko puta na dan i dajte psu više mjesta na uzici (ovisno o ponašanju). Nemojte prelaziti na sljedeću fazu dok god nije prošlo nekoliko dana ovakvih posjeta koji su završili bez incidenta. Također, morate uočiti da se obje životinje osjećaju ugodno u društvu druge. Sljedeći korak je da psu maknete uzicu i pažljivo nadgledajte obje životinje. Ako uočite probleme, primjerice mačka ili pas ne reagira na naredbu, vratite se korak natrag na par dana. Postepeno, produljujte vrijeme "odvezanih" posjeta. Ne ostavljajte psa i mačku same dok niste sigurni da su opušteni jedno uz drugo i da neće nastati problemi. Nastojte da u prostoriji postoji mjesto na koje mačka može skočiti ako je pas napadne. Također, napravite mjesta u kući gdje će posebno biti mačka, a posebno pas. Držite mačju hranu i pijesak izvan dosega psa.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 17.11.2011.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: Imam kuju njemačkog ovčara. Imala je intezivni proljev više od mjesec dana i tretirali samo je s nekim antibioticima. Izgubila je 4 kile u mjesec dana. Tek nakon mjesec i pol se vidjelo neko poboljšanje. Sada nema proljev, ali liječnik nam je rekao da ima upaljene limfne čvorove te da zato kašlje i ima problema s grlom. Prije oko 1 tjedan je povraćala 3 dana za redom, ali rekli su nam da je to možda zbog upaljenog grla. Jedan vetrinar je rekao da ima Streptoccocus, a drugi da ima neki parazit koji joj se vidi u stolici. Jedan joj je dao lijek za streptoccocus, a drugi joj je dao neki prah da se taj parazit ubije. Zanima me vaša moguća dijagnoza jer nam stalno jedan vetrinar govori da ima upaljene lifne cvorove, a drugi pak da nema i da je sve u redu, samo da su paraziti. Zanima me, ako ima Streptoccocus, znači li to da ne može imati mlade u budućnosti? To je bitno jer je trebala položiti neke ispite poslušnosti (sport), a planirali smo i 1 leglo. Vetrinar koji tvrdi da ima Streptoccocus nije napravio bris ni ništa, a drugi je uzeo stolicu te našao parazite. Ona sad kašlje te više nema problema s poljevom niti povraćanjem i vratila je oko 1 i po kilu. No, zanima me informacija za leglo.Natalia O: Kronični proljev je promjena u frekvenciji, konzistenciji i volumenu fecesa kojia traje dulje od 3 tjedna ili se stalno ponovno javlja. Zahvaćeno može biti tanko crijevo ili debelo crijevo. Proljev može biti sekretorni poremećajem sekrecije ili osmotski zbog poremećaja apsorpcije, može biti posljedica povećane propusnosti sluznice crijeva te abnormalnosti crijevne peristaltike. Zahvaćeni sustavi su endokrini, metabolički, elektroliti i acidobazna ravnoteža, probavni, limfatični i egzokrini. Opći klinički simptomi su od primarne bolesti, a u anamnezi od vlasnika veterinar može saznati kod zahvaćenog tankog crijeva da je količina izmeta veća nego uobičajeno i da je frekvencija stolice 2-4 puta na dan, gubitak težine, pojačan apetit, moguća je crna stolica od probavljene krvi, nema tenezma niti bolnosti crijeva, moguća je pojava ispuštanja plinova i kruljenja u crijevima te neki psi mogu povraćati. Ako je zahvaćeno debelo crijevo količina izmeta je manja, frekvencija stolice je više od 4 puta dnevno, nema gubitka težine, nema crne stolice već je moguća prisutnost sluzi i svježe krvi, bolnost cijeva i hitnost za obaviti nuždu. Kliničkim pregledom kod tankog crijeva nalazimo: lošu tjelesnu kondiciju zbog loše apsorpcije hranjivih sastojaka, moguću dehidraciju. Abdominalnom palpacijom može se naći nalaz koji odgovara primarnoj bolesti: strano tijelo, neoplazije, crijeva i grču, povećani mezenterični limfni čvorovi. Kod debelog crijeva tjelesna kondicija je normalna, a palpacijom abdomena možemo naći sličan nalaz. Uzroci proljeva kod tankog crijeva mogu biti primarne bolesti tankog crijeva, upalna bolest crijeva, limfangiektazije, neoplazije, infekcije (histoplazmoza, salmoneloza, klostridioza i pitioza), paraziti (Giardia, Toxocara, Ankilostomum i Strongiloidi), parcijalna opstrukcija crijeva (strano tijelo, uklještenje, neoplazija), disbioza crijevne mikroflore, sindrom kratkog crijeva, želučano crijevni čir, poremetnje u probavi hrane, bolesti gušterače i jetre, neodgovarajuća hrana, intolerancija na hranu i alergija, metabolički poremećaji, uremija, toksini i administracija lijekova. Uzroci kod debelog crijeva mogu biti primarne bolesti debelog crijeva, upalna bolest crijeva, neoplazije (polipi, limfomi, adenokarcinomi, leiomiomi i leiomiosarkomi), infekcije (histoplazmoza, klostridioza, salmoneloza, kampilobakterioza i pitioza), paraziti (Trichuris, Giardia, ankilostoma, Entamoeba histolytica i Balantidium coli), neupalni uzroci (uklještenje i izvrnuće crijevne sluznice), hranidbeni-neprikladna hrana, nagle promjene hrane, strana tijela (kosti, dlaka...), idopatski (sindrom iritabilnog crijeva). Rizični faktori su nagle promjene hrane i hranjenje neodgovarajućom loše probavljivom i visoko masnom hranom. Pasminska predispozicija postoji u velikih pasmina, naročito njemačkih ovčara, pogotovo za zatajenje rada gušterače. Kod postavljanja dijagnoze prvo je potrebno determinirati o kojem dijelu crijeva se radi, tankom ili debelom na temelju kliničkih simptoma. Pretragom krvi možemo naći povećan broj eozinofila ako se radi o parazitima, bolesti na alergijskoj osnovi ili hipofunkciji kore nadbubrežne žlijezde. Smanjen broj limfocita i kolesterola može se naći kod limfangiektazije. Anemija i mikrocitoza postavljaju sumnju na kronično unutarnje krvarenje i manjak željeza. Promjene biokemije i urina mogu upućivati na bolesti bubrega, jetre ili žlijezda sa unutarnjim izlučivanjem. Od pretrage izmeta obavezna je koprološka pretraga floatacija (nalaz parazita) te test na Giardiu te test na funkciju enzima gušteraće. Daljnje pretrage su rentgenska, ultrazvučna i biopsija sluznice crijeva. Liječenje se temelji liječenju primarne bolesti koja je izazvala proljev; na nadoknadi tekućina infuzijama, pravilnoj medicinskoj hrani te lijekovima za primarnu bolest. Sam proljev neće utjecati na plodnost kuje, no potrebno je ustanoviti što je uzrok proljevu, a prije pripusta kuja treba potpuno ozdraviti i oporaviti se da bi izdržala napor graviditeta. Ono što Vi možete učiniti je da joj podižete imunitet kvalitetnom hranom, preparatima za podizanje imuniteta (npr. Imunoboost pasta s kolostrumom ili Cani Imun tablete sa B glukanom) te štititi crijevnu mikrofloru i poticati njenu obnovu (Florentero tablete ili Darm gel). O upali grla pisala sam detaljno u ranije objavljenom odgovoru Laringitis - upala grla/ Slab apetit.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 15.11.2011.