Pitajte veterinara

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam problem sa jazavčarkom starom 8 godina. Prije nekih tjedan dana pojavila joj se kvrga veličine šake, na trbuhu kod zadnje lijeve noge. Bio sam s njom kod veterinara gdje su ustanovili da ima kilu. To se povuklo, ali se u međuvremenu teško oslanjala na tu lijevu nogu te je u 2 dana totalno izgubila funkciju lijeve noge, danas i desne, i vuče ih po podu. Uspijeva se osloniti na desnu zadnju nogu, ali vrlo kratko. Kod veterinara idem svaki dan, rekli su da vuče nogu najvjerojatnije zbog bolova, no ja sumnjam da je to u pitanju jer je više ništa ne boli, ne zacvili više dok hoda kao prvih dana. Tada je nismo smjeli dotaknuti jer bi odmah zacvilila, sada više ništa, kao da su joj se oduzele noge. Repom jos uvijek maše. Nemam više ideje što da napravim. Unaprijed zahvaljujem, Dario O: Kila ili hernija je prodiranje dijela sadržaja trbušne šupljine kroz prirodni ili novonastali prostor u drugu prirodnu šupljinu ili češće pod kožu. Može biti prirođena ili stečena, a može biti i vanjska i unutarnja. Vanjska se kila lako prepoznaje, kao oteklina različite veličine, mekane konzistencije, na opip bezbolne i jednako tople kao okolno tkivo. Oteklina je oštro ograničena od okoline i da se potisnuti natrag u šupljinu kroz kilni otvor, tj. hernijski prsten koji se lako pipa. Kila se može i uklještiti  kada se prsten stegne oko izašlog dijela i tada se ne da vratiti natrag u tjelesnu šupljinu. Tada se pojavljuju znakovi lokalne upale, povišena temperatura i bolnost, a mogu doći i do promjene općeg zdravstvenog stanja organizma. Kila se može ukliještiti  u prirodne ili novonastale otvore na zidu neke tjelesne šupljine. Kod povrede mišićnog zida trbuha dolazi do izlaska crijeva ispod kože, do pojave vanjske kile. Kila se liječi operativno. Dođe li do uklještenja kile, potrebno je žurno intervenirati jer životinja može uginuti. Savjetujem Vam pregled kirurga koji će potvrditi dijagnozu i dijagnosticirati je li paralizu uzrokovala kila ili nešto drugo.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo njemačkog boksera starog godinu i pol dana. Par puta je povraćao i kad se to desi, sjedne kraj povraćanog sadržaja i ne pusti da to obrišemo, kao da čuva, bilo da se radilo o sadržaju koji je pojeo ili o bijeloj slini. Kasnije se naravno makne, ali uz negodovanje. Zašto to radi? Hvala i lijep pozdrav, ZvjezdanaO: Bojim se da do danas nije točno definiran razlog takvog ponašanja pasa. Prema određenim uvjerenjima, smatra se da je takvo njihovo ponašanje proizašlo iz njihova specifična ponašanja koje pokazuju u prirodi. Naime, oni u prirodi žive i skupljaju se u čopore. Na takav način lakše dolaze do plijena te se lakše brane i othranjuju svoje mlade. Nakon što uhvate plijen, isti pojedu. Kada se vrate u svoje leglo, nerijetko djelomično probavljenu hranu povrate, a sve kako bi mogli nahraniti mlade. Naravno, ne smije se zaboraviti i činjenica da kao i svim drugim predatorima, nagon im "nalaže" da skrivaju svoje tragove i na takav način dodatno ne uznemiravaju potencijalni plijen. Stoga, iako je ova njihova "navika" poprilično neugodna i odbojna ljudima, ista je nerijetko neopasna za same pse.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam zlatnog retrivera Oscara. Možete li mi reći jesu li obični, ali kvalitetni oprsnici sigurni da pas vuče lagane sanjke? Ines O: Za vuču sanjki su predviđeni posebno konstruirani hamovi koji težinu vučenog tereta raspoređuju preko ramenog pojasa preko cijelih leđa. Teret se na krajevima povezuje na lijevoj i desnoj strani hama tako da ne zateže u stranu, odnosno pas vuče sredinom tijela. Hamovi za vuču su širokih remenica, podstavljeni krznom ili filcom kako bi se izbjeglo linearno utiskivanje traka u tijelo. Iako na prvi pogled hamovi za šetnju pasa izgledaju kao dobro rješenje oni nisu konstruirani za ovakvu aktivnost. Također, psi za vuču prolaze kroz pripremne treninge, baš kao i sportaši. Nagla opterećenja i trzaji koje može prouzročiti vuča može za posljedicu imati oštećenja kralježnice različitog stupnja. Nadalje, ovakva opterećenja sasvim treba izbjegavati u pasa sa nepoznatim ili sumnjivim statusom zglobova kukova.  Stoga će zimske radosti Vašem psu donijeti i vesela igra i slobodno trčanje na snijegu.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo rottweilera starog 7 godina. Do ljetos nije imao nikakvih zdravstvenih teškoća. Krajem ljeta primjetili smo da vrlo rijetko, na dan ili dva, šepa na prednju desnu nogu, a s obzirom da je vro aktivan smatrali smo da se radi o nekoj manjoj povredi i sl. U septembru je imao kožnu infekciju koja se tretirala antibioticima, ali tek na promjenu prehrane se u potpunosti povukla. Nedugo poslije toga se šepavost vratila, dosta izraženije. Tad smo kod veterinara radili rendgenski snimak i uz pretpostavku da se radi o osteomijelitisu, davali smo mu Dalacin i Metrozol. Na terapiju je pozitivno reagirao, nakon 15 dana urađen je snimak i potvrđeno je da se dosta sjena povuklo odnosno da se upala povlači. Uz nastavak terapije dobili smo i glukozamin. Postepeno smo produžavali vrijeme šetnje s tim da mu se aktivnost svodi uglavnom na šetnje. Šepanje je prestalo u potpunosti, ali se ipak sporije kreće, ne trči, i pri kraju šetnje se već vidi umor. Zanima nas u kolikoj mjeri je osteomijeliti zapravo moguće izliječiti, odnosno liječi li se potpuno ili ipak ostaju posljedice? Postoji li mogućnost da se i nakon terapije širi na druge kosti? Danas je lagano šepao na drugu prednju nogu, ne znamo zašto. Svugdje su navedeni simptomi i liječenje, ali ponašanje i tretiranje psa nakon terapije nije pa se nadamo vašem odgovoru. Unaprijed  zahvaljujem. AlmaO: Osteomijelitis ili osteitis predstavlja upalu kostiju i/ili koštane srži, odnosno radi se o infekciji koštanog tkiva. Infekcija kosti najčešće se povezuje uz otvorene lomove, kirurške zahvate na kostima, sistemske bolesti. Osteomijelitis nastaje najčešće pod utjecajem bakterijske infekcije. Međutim, za njegovu pojavu mogu biti odgovorne i gljivice, virusi,...Akutnu infekciju karakterizira gnojenje, lokalizirana bol, otečenje, eritem i povišenje tjelesne temperature. Kroničnu infekciju prati gnojenje, stvaranje fistularnih kanala, mišićnom atrofijom, hromosti slabijeg ili jačeg intenziteta, rentgenskim promjenama različita stupnja,...U dijagnostici bolesti veterinari se služe podacima iz anamneze, kliničkoj manifestaciji bolesti kao i radiološkom nalazu. Sve prije navedeno je nužno u postavljanju dijagnoze kao i u otkrivanju opsega lezija.Tako, u slučajevima akutnih infekcija potrebno je ljubimca tretirati sistemskim antibioticima čiji odabir se određuje prema antibiogramu. Isti se primjenjuju kroz 4-6 tjedana. Po potrebi je moguće obaviti i temeljiti debridman rane, odnosno po potrebi uspostaviti kiruršku drenažu područja.U slučaju kroničnih infekcija, primjenjuje se antibiotska terapija prilagođena i određena prema antibiogramu kroz minimalni period od 5 do 7 tjedana, otklanjanje prisutnih sekvestara, procjena stabilnosti loma,... Također, nerijetko se prije navedenom liječenju može kombinirati i kirurška obrada zahvaćena dijela kosti.Tijekom samog tretmana bilo bi potrebno reducirati aktivnost ljubimca te na takav način prevenirati da osjetljivi dijelovi lokomotorna sustava dodatno ne budu opterećeni i podložni daljnjim ozljedama i komplikacijama. Također, potrebno bi bilo striktno poštovati upute o načinu liječenja, dozama kao i intervalima ponavljanja istih. Tijekom samog tretmana, nužni su češći odlasci kod veterinara, a sve kako bi se moglo bolje pratiti stanja kao i sam tijek oporavka.Konačna prognoza ovisi o lokaciji i proširenosti infekcije, tipu infekcije, njenim komplikacijama, tipu eventualne frakture, kirurške intervencije kao i samoj individualnoj sposobnosti organizma da odgovori na odabrani pristup tretiranju i liječenju poremećaja.U svakom slučaju, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite svom veterinaru. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca te utvrditi njegovo trenutno stanje. U skladu s dijagnozom, isti će biti u mogućnosti dalje vas savjetovati oko postizanja kao i održavanja optimalnog zdravlja kao i kvalitete života Vašeg ljubimca. Također, moći će Vam odgovoriti i na pitanja vezana uz prognozu kao i trajanje samog liječenja i izlječenja.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa križanca zlatnog retrivera i njemačkog ovčara 4 i pol godine star, pred kraj prošlog ljeta nakon pojave kožnih simtona dijagnosticirana mu je lišmanioza. Veterinar mi je dao tablete Alopurinol koje mora piti 3 mjeseca svaki dan, a nakon toga svaki mjesec po 7 tableta u mjesecu. Moj ljubimac nakon ta 3 mjeseca primjenjivanja izgleda potpuno zdravo i tako se i ponaša, dozu dobiva po svojoj težini 3o mg po kg, ja za Vas imam par pitanja: da li bi i Vi preporučili tako lječenje, a posebno me zanima što mislite o lijeku koji se zove GLUCANTIME od MERIALA (taj se lijek normalno koristi u drugim zemljama uz Alopurinol i navodno čak može dovesti do izlječenja), zanima me i zašto nije registriran u Hrvatskoj te koje su negativne posljedice primjenjivanja tog lijeka?Takoder sam negdje pročitala da homepatskim lječenjem pas kojem je bila dijagnosticirana ta bolest i koji je bio u lošijem stanju da nakon takvog lječenja ponovno su ga testirali te da je nalaz iz Veterinarskom zavodu je izašao negativan! Da li je to moguće, možda se i držim za slamčicu ali nada je sve što imam!Unaprijed zahvaljujem na odgovoru! Silvija O: O ovoj bolesti sam pisao detaljnije u ranije objavljenom odgovoru Rane na koži psa oboljelog od lisšmanioze. Adekvatnog i djelotvornog lijeka protiv ove bolesti nema, nego se koristi humani lijek protiv gihta (alopurinol). Lijek daje dobre rezultate te bi se trebao koristiti u skladu s dijagnozom i preporukama veterinara. Kako problem leži u činjenici da se ova bolest ne može potpuno izliječiti, nego se može staviti pod kontrolu s lijekovima, terapija može iznimno dugo trajati. Iz tog razloga, kao i iz razloga što se terapija određuje prema svim osobitostima bolesti kao i same jedinke u trenutku postavljanja dijagnoze, vjerujem da je Vaš veterinar osigurao prikladnu terapiju. Više se o njoj možete konzultirati sa svojim veterinarom.  Glucantime (meglumine antimoniate) je lijek koji pripada skupini antiprotozoika i koji se koristi u liječenju lišmanioze. Kako i svi drugi preparati, isti se koristi po postavljenoj dijagnozi i pod stalnim nadzorom i kontrolom veterinara. Sam proizvođač navodi da kod primjene ovog preparata moguće je primijetiti određene nuspojave, kao što su groznica, nepravilan rad srca, nauzeja, povraćanje, bolovi u području trbuha, promjene u boji kože i pojava češanja, kašalj, promjene u frekvenciji (učestalo ili smanjenje) mokrenja, otekline, pojačano slinjenje, glavobolja, gubitak apetita,... Određena istraživanja provedena na  klinikama i institutu za veterinarsku medicinu u Njemačkoj dovela su do zaključka da uporaba prije navedena preparata može dovesti do nestanka kliničke slike u većine ispitanih i tretiranih životinja u roku od nekoliko tjedana. Međutim, ako se s prilagođenim tretmanom ne nastavi, velika je vjerojatnost ponovnog javljanja kliničke slike kroz period od 6 mjeseci. Sve informacije u vezi pojedinih lijekova kao i djelovanja pojedinih djelatnih tvari, homeopatskim pristupima liječenja lišmanioze kao i eventualne preporuke možete dobiti na adresi Zavoda za farmakologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 60. Također, savjetujem Vam da se obratite i na Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti te Kliniku za unutrašnje bolesti veterinarskog fakulteta gdje cijenjeno osoblje raspolaže s najnovijim saznanjima u vezi liječenja te eventualnim mogućnostima izlječenja.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P:Imam westija starog godinu i pol, i u zadnje vrijeme primjećujem kako često hoda u krug po kući i liže pod pa ako mi možete reći što to može značiti? ako ima kakve veze jedno s drugim, nedavno je koristio antibiotik i kapi protiv upale uha. Hvala na odgovoru.Ivan O: Ponašanje koje opisujete može imati različite uzroke. Najčešće se vezuje uz neki neurološki poremećaj, a može imati veze i sa upalom uha. Pri tome treba naglasiti kako vrtnja u krug može biti i dio igre, ali i neprilagođenosti na određene životne uvjete, pri čemu se definira kao etopatija.One su uglavnom posljedica dosade, zahtjeva za posebom pažnjom, frustracija (zbog neadekvatnih uvjeta držanja, zbog premalo kretanja i sl.), što životinje same pokušavaju riješiti promjenema u ponašanju. Te promjene uglavnom rezultiraju nizom ponavljajućih radnji, koje su u određenim slučajevima bezazlene - pas se vrti u krug i lovi vlastiti rep, medvjedi u zoološkim vrtovima često se ritmično njišu ili se uporno kreću po kavezu gore-dolje i slično. Upala srednjeg uha može ponekad rezultirati različitim neurološkim poremetnjama i komplikacijama s obzirom na blizinu mozga. O tome možete više pročitati u ranije objavljenom odgovoru Upala uha. U sklopu vestibularnog sindroma pas pokazuje različite neurološke znake, između ostalog i vrtnju u krug. O tome možete više pročitati u odgovoru Vestibularni sindrom.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Ja sam sterilizirala našu kuju,ali ona opet ima krvarenja. Da li je to normalno? Hvala i pozdrav! Mirjana O: Bilo bi poželjno da posjetite svog veterinara kako bi točno odredili o čemu se radi. Ponekad je kod jače upale mokraćnog mjehura i prisutnosti kristala i kamenaca uočljiva crvenija boja mokraće kao i njena gušća konzistencija, što može dati dojam da se radi o tjeranju. Kod sterilizacije kuje odnosno kirurškog zahvata postoji više načina pri čemu se mogu odstraniti samo jajnici ili maternica i jajnici. Sami jajnici kod kuja mogu biti ektopični ili "sitno rasuti" u masnom tkivu te ako se odstrane samo jajnici (uz ostavljanje maternice), ovaj mali komadić jajnika može inducirati tjeranje i krvarenje, iako kuja ne može ostati skotna. Zaostali komadići jajnika nisu vidljivi okom te ponekad promaknu kirurgu, a također je zabilježeno i da nakon par mjeseci atrofiraju (nestanu) kao i posljedično krvarenje. 

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam ženku njemačkog ovčara. Sada ima štenad stara 2 tjedna, pa me zanima da li se slobodno cijepi protiv bjesnoće ako ima štenad? Hvala. Antonio O: Proizvođači cjepiva savjetuju da se ne cijepe ljubimci koji su bolesni, sumnjivi na infekciju, u stanju stresa.Naime, na imunološku reakciji i posljedično stvaranje imuniteta koji će potrajati određeni vremenski period (prema naputcima proizvođača cjepiva) utječu mnogi faktori, kao što su hranidba, dob, stres, nasljedni čimbenici, subkliničke bolesti, kondicija, istovremena primjena drugih lijekova, pravilna primjena cjepiva. Dakle, svi prije navedeni čimbenici utječu na kvalitetu stvaranja imuniteta prilikom cijepljenja. Kako je graviditet kao i period laktacije iznimno zahtjevan period za majku, velika su "naprezanja" organizma. Naime, baš se zadnja trećina graviditeta kao i cijeli period laktacije smatra najstresnijim periodom (za majku) unutar kojega postoje i velike energetske potrebe kao i oscilacije u nutritivnim potrebama same jedinke. Iz tog razloga, savjetuje se da s cijepljenjem ljubimca pričekate još neko vrijeme, vrijeme dok se štenci ne osamostale i prestanu sisati majku. Na takav način možete osigurati da se imunitet pravilno razvije i osigura optimalnu zaštitu organizma cijepljene jedinke unutar predviđenog vremenskog perioda utvrđenog od strane proizvođača.  

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Zanima me kada je najpovolnjie vrijeme za kastraciju patuljastog pinča? Uz to, kako spriječiti da ne dođe do nastanka mokraćnih kamenaca i da li to ovisi o vremenu kad je kastriran? Da li kastracija utječe na narav psa u negativnom smislu, npr. da postane nezainteresiran i bezvoljan te da li utječe na debljanje psa? Do kakvih promjena u hormonima dolazi do psa nakon kastracije i da li kastracija ima negativnih posljedica? Hvala,pozdrav! Tanja O: Kastracija je postupak uklanjanja spolnih žlijezda - testesa. S obzirom da se funkcija testesa ogleda u spermatogenezi, tj. proizvodnji spermija i seksualnih, steroidnih hormona, to znači da njihovim uklanjanjem nestaju i ove funkcije. Osim toga, kastracija utječe i na određene oblike ponašanja, prvenstveno na ponašanje koje karakteriziramo kao seksualno jer je ono određeno spolnim hormonima. To podrazumijeva u većini slučajeva redukciju lutanja u potrazi za ženkama u estrusu, prestanak markiranja terena mokraćom, smanjenu kompetitivnu agresiju između mužjaka i smanjenu agresiju općenito. U određenoj mjeri psi postaju mirniji i manje spremni za "akciju" što može dovesti do debljanja i poteškoća koje su uz debljinu vezane. U tom smislu je važno naglasiti odgovornost vlasnika psa, prvenstveno kada je riječ o prehrani jer je pretilost posljedica s jedne strane smanjene aktivnosti, a s druge strane neodgovarajuće, pretjerane prehrane. Medicinske prednosti kastracije su eliminacija mogućnosti nastanka tumora testesa, smanjenje mogućnosti za nastanak perianalne hernije, kao i smanjenje većine problema s prostatom. Eventualni rizici uvjetovani kastracijom vezani su prije svega uz izvođenje kirurškog zahvata i moguće postoperativne probleme. Dugoročno, postoje podaci da kod kastriranih mužjaka postoji veća sklonost ka nastanku određenih vrsta tumora, kao i podaci o ranijem slabljenju kognitivnih funkcija. Također, postoji nešto povećan rizik od nastanka urinarne inkontinencije. O povezanosti kastracije i nastanka mokraćnih kamenaca ima veoma malo podataka, moglo bi se reći da kastracija kod njih (za razliku od mačaka) ne povećava rizik od nastanka urolita.  

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam jedno kratko pitanje..imamo štenca od 8,5 mjeseci koji se panično boji rezanja noktiju, ne želim mu davati sedative jer to jedino veterinar preporučuje kada dođemo na rezanje noktiju, štenac je u kući tako da noktiće ne može isturpijati na betonu, vidjela sam na vašim stranicama da vaši kolege preporučavaju DiaCalm tablete. Koliko one umire psa? On se toga jako boji i ne da uopće šapu, i koliko često se to može davati? Hoće li tablete biti štetne za štenca, imaju li nuspojave?Hvala Vam unaprijed. Mateja O: DiaCalm je prirodni preparat za umirenje kućnih ljubimaca. Njegovi prirodni sastojci pomažu opustiti i umiriti pse i mačke u stresnim situacijama kao što su putovanje, grmljavina, vatromet, promjena okoline, izložbe i sl. Djelatni sastojci su hmelj (Humulus lupulus), korijen valerijane (Valeriana officinalis) i ekstrakt đumbira (Zingiber officinalis). Hmelj je inače blagi sedativ koji djeluje protiv nervoze i napetosti, slično kao i valerijana koja umiruje i opušta mišiće dok đumbir smanjuje nervozu želuca i mučninu. Pripravak se po mogućnosti daje sat vremena unaprijed, a doza za pse je 2 – 3 tablete na 10 kg tjelesne težine. DiaCalm tablete je bez prekida preporučljivo koristiti u  razdoblju od 2 – 3 tjedna. Budući da je duljina djelovanja individualna, doza se može po potrebi ponoviti, ali ipak ne više od 2 puta dnevno. Što se tiče nuspojava, za sada nisu registrirani nikakvi štetni učinci. Kontraindikacija također nema osim naravno ako životinja nije preosjetljiva na neki od djelatnih sastojaka pa onda ne bi smjela uzimati ovaj preparat. Osim DiaCalm tableta, Vašem ljubimcu možete dati i Kalm Aid tablete, Canpref sirup ili Petvital Bachove granule o kojima možete više pročitati u tekstu objavljenom na stranici Strah psa od petardi tijekom blagdana - kako ga opustiti i preparati za smirenje  

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam malu čivavu,star 7 mj. Danas prijepodne je pao sa stepenicama da je uganuo ili slomio lijevu stražnju nogu. Već sam stavila hladnu oblogu i vidim da noga ima kao balon kao da ima hematom ili nesto drugo. Pas cvili kada diram nogu jer boli. Što sada? Kod veterinara idemo u 17 sati. Trebam vase misljenje. Pozdrav. Kate O: Uganuće (distorsio) je kratkotrajno razmicanje zglobnih površina, pri kojem dolazi do istezanja ligamenata i zglobne čahure, a u težim slučajevima može doći i do pucanja zglobne čahure. Ono nastaje kao posljedica nepravilnog opterećenja zgloba pri skoku ili pogrešnom koraku. Klinički se uganuće manifestira iznenadnom hromošću visokog stupnja, oteklinom, temperiranošću i bolnošću zahvaćenog mjesta. U lakšim slučajevima životinja prestaje šepati za nekoliko sati ili dana, a oteklina spontano nestane. U težim slučajevima, kada je došlo do rupture zglobne čahure, prognoza je nepovoljna, a liječenje dugotrajno. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i Rtg pretrage. Uganuće se liječi se stavljanjem hladnih, a zatim toplih obloga, mirovanjem te imobilizacijom bolesnog zgloba kroz minimalno 14 dana. Prijelom (fractura) kosti označava prekid kontinuiteta koštanog tkiva. Može nastati uslijed neke traume ili spontano (ukoliko je kost kroz duži period izložena djelovanju neke vanjske sile). Prijelomi mogu biti otvoreni i zatvoreni. Otvoreni prijelom je ozljeda kod koje je prekinut tijek kože ili mišića iznad kosti zbog pomicanja koštanih ulomaka. Kod zatvorenog prijeloma je očuvana cjelovitost mekih tkiva. Prema obliku,prijelomi se dijele na: kose, prijelome s više koštanih ulomaka, prijelome s defektom (otkine se dio kosti). Prema broju, prijelomi mogu biti jednostruki ili složeni.  Klinički se manifestiraju oteklinom, bolnošću, krvarenjem ili krvavim podljevom (kod otvorenih prijeloma), životinja uglavnom štedi oboljeli ekstremitet, šepa, a zbog boli se manje kreće, slabije jede i depresivna je. Zaraštavanje kosti ovisit će o uzroku koji je izazvao prijelom, ali i o dobi životinje - kod mlađih jedinki prijelomi brže zaraštavaju. Princip zaraštavanja prijeloma je da se vezivne stanice iz periosta umnažaju i oko mjesta loma stvaraju ''omotač'' koštane tvari. On okoštava i drži koštane ulomke. Nakon toga se preoblikuje i zamijenjuje koštanim tkivom.  Prijelomi se dijagnosticiraju Rtg pretragom. Liječe se fiksiranjem koštanih ulomaka kako bi se oboljeli ekstremitet što manje micao ili se liječe osteosintezom (operativnim zahvatom spoje se koštani ulomci). Zaraštavanje je dugotrajno,u prosjeku 3-4 tjedna.  .

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam muškog psa pekinezera starog 5 godina. Vodili smo ga lokalnom veterinaru, kada mu je ustanovljena upala pluća. Naime, imao je povišenu temperaturu, otečene limfne čvorove, odbijao je hranu, kašljao, bio umoran i samo ležao po cijene dane. Tokom prvih tjedan dana vodili smo ga na inekcije (antibiotike) te je dobivao vitamine D i B za koje su veterinari rekli da su dosta jaki i da mu mora biti bolje. Stanje je i dalje bilo loše, ako ne i gore. Zbog toga odlazimo u Valpovo za drugo mišljenje i tamo saznajemo da uz upalu pluća ima udubljenje desnog rebra zbog udarca. Nismo vidjeli da ga je netko ili nešto udarilo ali s obzirom da ima kvrgu na desnoj strani rebara to je jasno vidljivo. Diše slabije i teže na tu desnu stranu i veterinarka je ustanovila da je to zbog udarca. Najgore od svega je što apsolutno ništa ne jede, odbija hranu, samo se zavlači u neke kuteve u kući i ne reagira kada ga se zove. Prije je uvijek bio veseo i razigran pas, živi u kući s velikim dvorištem. Jako je oslabio, više ne da da mu dajemo lijekove koji su mu prepisani (za liječenje kostiju i nekih dubljih ozljeda-zbog udarca te na kraju klavocin). Molim Vas da mi čim prije odgovorite kako bismo mu mogli pomoći. Previše smo vezani za njega i teško nam je gledati ga takvog svaki dan. Hvala. Maja   O: Prema svemu onome što ste mi naveli, mogući su mnogobrojni razlozi trenutnom stanju ljubimca. Među njima, mogla bih izdvojiti i pneumotoraks. Pneumotoraks je bolest kod koje dolazi do ulaska atmosferskog zraka u pleuralnu šupljinu, a može biti traumatski, iatrogeni i spontani. Traumatski pneumotoraks može biti otvoreni i zatvoreni. Otvoreni pneumotoraks nastaje nakon ozljeda stijenke prsnog koša.  Rane na koži nastale od ugriza ili udaraca, na mjestu ugriza može se uočiti i potkožni emfizem te se RTG pretragom osim pneumotoraksa često uočavaju i ozljede rebara. Zatvoreni pneumotoraks nastaje kao posljedica tupe traume prsnog koša pri kojoj dolazi do ruptire alveole ili bronha. Rjeđe je zatvoreni pneumotoraks posljedica ozljede plućnog parenhima slomljenim rebrom. Mjesto rupture dišnih prohoda služi kao jednosmjerni ventil koji prilikom udisaja dopušta ulazak zraka u pleuralnu šupljinu, a prilikom izdisaja ne dopušta njegov izlazak . Pritom je moguće da tlak u pleuralnoj šupljini bude veći i od atmosferskog tlaka. Povišeni intrapleuralni tlak smanjuje venski priljev krvi u srce, a posljedično i minutni volumen. Potrebno je hitno postavljanje prsnog drena. Također, zatvoreni pneumotoraks može biti posljedica perforacije jednjaka stranim tijelom. Spontani pneumotoraks nastaje bez prisutnosti traume, a može biti primarni kod kojega nema uočljive bolesti pluća i sekundarni kod kojega je vidljiva bolest pluća. Primarni spontani pneumotoraks uočava se češće u pasa nego u mačaka, a nastaje kao posljedica rupture pleuralnih cista smještenih na visceralnoj pleuri. Postoji mogućnost da su pleuralne ciste  kasna komplikacija traume. Dijagnoza  se postavlja na osnovi kliničke pretrage, RTG pretrage te torakocentezom. Kod pacijenta s pneumotoraksom možemo uočiti dispneju (nepravilno disanje), tahipneju (ubrzano disanje), tahikardiju (ubrzani puls), hipotenziju (nizak krvni tlak), cijanozu(modrilo kože), a auskultacijom su stišani dišni tonovi. Rtg pretragom najčešće se uočava odizanje srca od sternuma što je karakteristično za pneumotoraks, a ako još torakocentezom dobijemo određenu količinu zraka možemo biti sigurni da se radi o pneumotoraksu. Liječenje pneumotoraksa ovisi o tome radi li se o otvorenom ili zatvorenom pneumotoraksu, te zatim o volumenu i dotoku zraka u pleuralnu šupljinu.  Ako postoji ozljeda plućnog parenhima  potrebno  učiniti torakotomiju te rekonstruirati mjesto ozljede.  Zatvoreni pneumotoraks s blagim simptomima može se liječiti konzervativno mirovanjem, a zrak će biti apsorbiran kroz nekoliko dana. Kod težih simptoma (jače izražena dispneja hipoksija) potrebno je učiniti torakocentezu ili postaviti prsni dren. Ako se i nakon nekoliko dana, usprkos poduzetom liječenju, nastavlja punjenje zraka u pleuralnu šupljinu potrebno je učiniti torakotomiju i po potrebi parcijalnu ili totalnu lobektomiju. Kod spontanog pneumotoraksa potrebna je torakoskopija ili dijagnostička torakotomija da se dođe do mjesta na kojem zrak ulazi u pleuralnu šupljinu. Zatim se radi lobektomija(odstranjivanje jednog dijela organa-pluća) . Kao što se iz svega prije navedenog da zaključiti, za adekvatno liječenje je neophodno da se provedu sve potrebne pretrage u svrhu postavljanja dijagnoze. Ispravna dijagnoza je osnovni preduvjet kako liječenja tako i postavljanja prognoze samog liječenja. Stoga, za početak Vam savjetujem da s ljubimcem ponovno posjetite veterinara ili se obratite za drugo mišljenje. U tu svrhu Vam savjetujem da se obratite na Klinike veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55, Zagreb. Naime, na Veterinarskom fakultetu se nalaze svi zavodi kao i klinike specijalistički pripremljene kao i sa odgovarajućom opremom opskrbljene, a sve kako bi olakšale kolegama da u konačnici postave "ispravnu" dijagnozu.     Također, potrebno je istaknuti i važnost prehrane za oporavak.   

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam starijeg psa, nisam točno sigurna koliko godina ima pošto smo ga udomili s ulice, ali procijenjeno je negdje 10-ak. Srednjeg je rasta,mješanac, i ima otprilike 16 kg. Zanima me šteti li mu hodanje po stepenicama? Živimo na 3. katu i kada se spuštamo, uvijek idemo liftom, ali gore se penjemo pješke. Pritom primjetim da se  tek pred našim ulaznim vratima malo zadiše, i dobro prati moj prilično brz korak. Na ulici i u gradskim parkovima je uglavnom pasivan - samo njuška tragove drugih pasa, ne igra se sa njima i ne trči za lopticom (a može, na ograđenom privatnom travnjaku zna neumorno loviti lopticu po 20 minuta), pa sam pretpostavila da bi mu dobro došlo malo fizičke aktivnosti u vidu penjanja po stepenicama. Koliko psu takve dobi općenito treba fizičke aktivnosti? Je li dovoljan pokazatelj da je pas umoran, ili bi trebali prestati i prije toga?Unaprijed hvala na odgovoru, Dania O: Vaš ljubimac, prema svojoj dobi, pripada starijim psima. U starosti, tijelo više nije u mogućnosti odgovoriti zahtjevima i zadacima koji se postavljaju ispred njega, kao nekad. Određenom prikladnom prehranom i načinom života moguće je promjene karakteristične za starenje ljubimca usporiti, a ponekad i zaustaviti. Naime, u starosti se često pojavljuju bolni zglobovi i nedostatak snage. Pojavi bolnih zglobova pogoduju različite degenerativne bolesti, ozljede i povećana tjelesna težina. Iz tog razloga, izrazito bitno je osigurati prikladnu prehranu i vježbu, a sve kako bi se prevenirale ozljede i poremećaji u funkciji pojedinih dijelova lokomotorna sustava, odnosno osigurala kvaliteta života na što višem stupnju. Ovdje se treba naglasiti važnost umjerenog kretanja i lagane vježbe. Naime, na takav način je moguće stalno održavati kvalitetu i tonus mišića, koji uzročno-posljedično mogu odteretiti zglobove, zglobne čahure,... te reducirati potencijalne probleme vrlo česte u starijoj dobi ljubimca. Nedostatak snage se kod starijih pasa javlja zbog slabije opskrbe mišića hranjivim sastojcima, zbog čega je ljubimac bezvoljniji i lakše se umara. Iz svega gore navedenog, može se zaključiti da dovoljna količina vježbe na dnevnoj osnovi je važan preduvjet održavanja zdravlja kako po pojedinim organskim sustavima tako i na nivou cijelog organizma. Aktivnost bi trebala biti prilagođena mogućnostima ljubimca. U aktivnostima bi trebalo maksimalno reducirati pojačana opterećenja i pojačani napor. Pod time se podrazumijeva i istrčavanja, duže šetnje, hodanje uz i niz stepenice,... Naime, baš ovo posljednje nerijetko zbog jačeg opterećenja na kralježnicu i lokomotorni sustav može kod starijih ljubimaca dovesti do ozljeda različitog intenziteta. Uz prije navedene naputke o održavanju pravilne i dostatne aktivnosti starijeg ljubimca, ne bi se trebalo zaboraviti i na prikladnu prehranu. U tu svrhu se nerijetko savjetuje koristiti hrane iz premium ili superpremium asortimana hrana namijenjene starijim ljubimcima. Takve hrane su pomno pripremljene i prilagođene svim potrebama starijeg organizma. Također, prikladnom prehranom kao i aktivnosti osigurajte optimalnu tjelesnu težinu ljubimca. Ona je važan faktor u preveniranju različitih bolesti lokomotorna sustava, srca i krvožilna sustava,... Osim svega prije navedenog, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite i svom veterinaru. Naime, savjetuje se vlasnicima starijih ljubimaca da češće posjećuju veterinara (2-3 puta godišnje, a po potrebi i češće), a sve kako bi se stalno moglo pratiti njihovo zdravlje. Između ostalog, isti će Vam prema trenutnom zdravstvenom stanju ljubimca biti u mogućnosti savjetovati na koji način prolongirati zdrav i kvalitetan život ljubimcu.  

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Pas, ima 5 mjeseci i imamo ga vec 7 dana i još se sav trese, a rep drži cijelo vrijeme spusten šta da napravimo? hvala! Marijan O: Upravo sedam dana je okvirni period koji veterinari preporučaju kao period prilagodbe šteneta na novu okolinu.Štene je do tada bilo naviklo na toplinu legla i kuje, igranje sa braćom, određeni ritam hranjenja i slično, a sve se naglo promijenilo i izazvalo strah od nepoznate situacije i okoline. Na vlasniku je da upravo sada pruži što više pažnje štenetu, od igranja, maženja, točan ritam hranjenja, osigurati da po noći bude utopljen i siguran u svome krevetiću ili kućici.  Nastojte ga što više animirati i uvesti u svoj dnevni ritam, nakon buđenja odmah ga izvesti van stana ili kuće da obavi nuždu, ponuditi mu poslastice za pse (u maloj količini), slijede obroci kojih mora biti 4-5 tokom dana u početku i uvijek u slično vrijeme.   Ako ga hranite suhom hranom, namočite je razrijeđenom juhom od mesa ili mliječno kiselim proizvodom (jogurt, svježi sir). Tokom dana ponudite mu grickalicu kao što je primjerice suha goveđa žila ili adekvatna igračka (veličinom prilagođena pasmini psa), započnite s četkanjem po par minuta dnevno, sakrijte mu igračku negdje u stanu s namjenom da je sam pronađe (uz Vašu pomoć za početak) i drugo. O novom štenetu u domu pisala je i kolegica Vlatka Erman, dr. vet. med., na linku: Novo štene u domu

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam psa, mješanca terijera, starog 9 godina. Posljednjih mjesec dana konstantno ima visoku temperaturu (preko 39), pojavila mu se i mrena na oku, od malena ima problema i sa upalama uha a sa godinama mu je glava promijenila oblik u smislu kao da ima neku izraslinu na njoj te mu vrh glave ide u špic, ali pod prstima se točno osjeti da je to kost a ne neko masno tkivo.U posljednjih godinu dana on ima simptome suhog kašlja i prebolio je i upalu pluća ali na zadnjoj kontroli (danas) nalaz je uredan. Svaki tjedan vodimo ga na kontrolu, kao što sam rekla svaki put ima temperaturu i konstantno prima samo inekcije bez dodatnih pretraga. Tražim drugo mišljenje te je moje pitanje da li iz ovih simptoma vi možete nešto zaključiti ili me barem uputiti na neke pretrage kako bi se otkrilo što mu je. Unaprijed se zahvaljujem. Ivanka O: Prilikom pregleda u veterinarskoj ambulanti mjere se vrijednosti temperature tijela, bila i disanja (trijas). Od fizioloških konstanti, temperatura tijela se u normalnim uvjetima mijenja unutar uskih granica. Temperatura tijela ovisi o stupnju oksidativnih procesa u organizmu i funkciji regulacije topline. Svaku znatniju promjenu temperature treba smatrati bolesnom pojavom. Usporedno s temperaturom tijela, mijenja se i frekvencija bila i disanja. Regulacija topline, krvotok i disanje  međusobno su usko povezane životne funkcije pa se stoga mijenjaju ovisno jedna o drugoj. Fiziološka temperatura kod odraslog, manjeg psa varira od 37,5 do 39°C. Bolesnim životinjama mjerimo temperaturu dvaput na dan, ujutro između 6 i 9 sati  te poslije podne između 16 i 18 sati.Jedan sat prije mjerenja temperature životinja mora mirovati , a dobro da ne jede ni ne pije. Pod normalnim okolnostima na temperaturu utječe niz vanjskih i unutarnjih čimbenika, a to su dob, spol, hranjenje i procesi probave, mišićni napor, temperatura okoline i atmosferske prilike, ali se nakon nekog vremena temperatura vrati na normalu. Mlađe životinje imaju višu temperaturu od starijih, a hranjenje povisuju temperaturu za 0,1 do 0,9 °C, ali ne duže od 3-4 sata. Mišićni napor (kretanje, vježanje) povisuju temperaturu za 0,1 do 2,5 °C ovisno o stupnju i trajanju napora te atmosferskim prilikama. Uzbuđenost, jak i dugotrajan nemir, jaki bolovi također povisuju temperaturu. Sve to Vam navodim kako bih Vam ukazala da postoji mogućnost povišenja tjelesne temperature prilikom mjerenja u ambulanti, a postojala je mogućnost da se iz nekog od navedenih razloga temperatura povisi. Svakako je potrebno provjeravati i frekvenciju bila i disanja. Osim toga,   svakako se preporuča napraviti  pretragu krvi i prema parametrima  se određuje da li postoji kakva upala u tijelu ili neka druga organska bolest. Kašalj je refleksna obrambena reakcija izazvana nadražajem određenih dijelova dišnog sustava, tj. tusigenih zona. Posebno je osjetljiva sluznica grkljana i sluznica u području račvanja dušnika. Podražaj za kašalj su upalni proces, sekret, krv, slina, prašina, strana tijela, plinovi, dim i  hladni zrak. Kašalj može biti vlažan ( praćen čujnim pomicanjem vlažnog sekreta  i njegovim izbacivanjem) i suh ( kad sekreta ili nema ili je osušen pa životinja ne iskašljava).  Kod Vašeg psa bi bilo uputno napraviti pretragu krvi, EKG srca te RTG ili UZV prsne šupljine. Što se tiče oblika glave, vjerojatno se glava nije promijenila, nego su mišići na glavi smanjili  i istanjili pa imate dojam da mu raste koštana izbočina. To se zna dešavati kod starijih pasa koji boluju od nekih kroničnih bolesti, a isto tako i mrena na očima nastaje kod starijh pasa.  

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb     P: Da  li  je u redu da mom yorkiju, starom dvije godine  koga svakodnevno vodim u šetnju, perem šapice nakon svake šetnje i područje oko genitalija? To radim iz razloga jer mu je dostupno da spava na krevetu sa mnom, kao i na svakom mjestu u stanu. Zahvaljujem unaprijed. Danka O: Održavanje higijene kod pasa je od iznimne važnosti kako bi se osigurala optimalna kvaliteta života te prevenirala pojava različitih zdravstvenih poremećaja. Ono ponekad može biti vrlo složeno. Kako su oni članovi naših obitelji i "na raspolaganju" im je sav zajednički prostor, nastojimo ih držati čistima, urednima i njegovanima. Pri tome se prednost daje svakodnevnom četkanju (održavanju dlačnog pokrivača), te brisanju okoline očiju i područja oko tjelesnih otvora vlažnim toaletnim maramicama za pse. Parcijalno tuširanje (šape, donji dijelovi trupa) također je odlično rješenje za niske dugodlake pse. Učestalost ovakvog načina pranja zavisi o stupnju uprljanosti dlake. U tu svrhu se koristi voda ili posebno prilagođene jednokratne maramice za čišćenje i održavanje higijene. Tuširanje i šamponiranje cijelog ljubimca se savjetuje primjenjivati rjeđe (nekoliko puta godišnje), kako bi prevenirali pojavu različitih poremećaja u funkciji kao i integritetu kože. Prilikom šamponiranja pasa, svakako bi trebalo koristiti šampone namjenjene psima.  Nakon kupanja bi psa trebalo utopliti i osušiti te mu osigurati da bar neko vrijeme bude u kući (na toplom). Na takav način se može spriječiti razvoj kao i pojava prehlade ili drugih zdravstvenih poremećaja.  

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kujicu patuljastog šnaucera staru 2 godine. Od prvog tjeranja konstanto je psi  njuškaju, u kvartu su svi mužjaci "ludi" za njom. Veterinar je govorio da je to produženo tjeranje, da ima malo jače hormone te da će se to stabilizirati nakon prvog okota. Ona je često spuštala stražnjicu i nemirno se vrtila u krug, lizala,  malo bi se smirilo pa ponavljalo. Utvrdili su da nije do analke. Međutim, primijetila sam da sad i mjesec dana nakon tjeranja povremeno ima blagi smeđi iscjedak pa sam otišla veterinaru. Napravljen je nalaz urina koji je bio uredan, kao i ultrazvuk. Kad je pogledao vaginu primijetio je da ima anomaliju, tj da joj dlačice rastu i iznutra vagine, tako da je tu bilo nakupljeno prljavštine i naravno upaljeno. Kaže da je vjerojatno to razlog zašto su je psi  njuškali, jer je tu ostajao miris koji ona sama nije mogla počistiti. Sada joj je te dlačice odstranio te smo dobili antibiotik da se smiri upaljena sluznica. Imate li vi kakva iskustva sa ovakvim problemom, koliko često će te dlačice trebat odstranjivati i koliki je to zapravo problem za samu kujicu? Daria O: Iznimno je rijetka pojava u pasa rast dlake na sluznici, odnosno unutar vagine. Općenito, malformacije vagine se prepoznaju po promijenjenom anatomskom izgledu a nastaju uslijed kongenitalnih anomalija (npr. perzistentni himen, dorzoventralni rascjep, ciste i sl...), stečenih stanja (poput prisutnosti stranih tijela, prekomjernog bujanja tkiva vagine, striktura, priraslica i tumora), upalnih procesa, hormonalnog poremećaja te trauma. Malformacije vagine u kuja prate slijedeći simptomi: pojačani iscjedak iz vulve, prekomjerno lizanje vulve, učestalo ili neuobičajeno mokrenje, suzdržavanje od uriniranja ili pak defeciranja, privlačenje pažnje mužjaka, odbijanje parenja, prisutnost izraslina na vulvi te kožni poremećaji u okolini vulve.S obzirom na kompleksnost uzroka ove pojave, neminovno je potrebno provesti u ambulanti opći klinički pregled, analizu kompletne krvne slike, biokemije krvi i urina te specijalistički ginekološki pregled (vaginalna kultura, vaginalna citologija, vaginoskopija, RTG-pretraga te UZV) kako bi se po nalazima načinjenih pretraga postavila dijagnoza te prema tome poduzela odgovarajuća terapija.Kako je kod Vaše kujice prisutan rast dlaka unutar vagine, moglo bi se govoriti o kongenitalnom poremećaju s obzirom kako je rast dlake moguć jedino iz dlačnih folikula koje se normalno nalaze u koži a ne u sluznici. Ovo se zbiva na način da se u određenoj fazi razvoja unutar maternice dogodio poremećaj što je rezultiralo stvaranjem folikula dlake na neuobičajenom mjestu na tijelu. Ukoliko je taj folikul normalno razvijen, što je, bez mikroskopskog pregleda, nemoguće pretpostaviti, dlake će rasti intenzitetom kao i drugdje na tijelu, odnosno, rasti će konstantno i sezonski. Svaki se ciklus rasta dlake sastoji od 3 faze: anagen ili faza rasta (raste do 0,3mm dnevno), catagen ili faza mirovanja kad se zaustavlja rast i traje prosječno oko 130 dana. U trećoj fazi dolazi do promjena u dlačnom folikulu i u konačnici dlaka ispada.S obzirom na neubičajenu dijagnozu, moguće je da će u rastu dlake kod Vaše ljubimice biti odstupanja, pa bih Vam preporučila da je redovito pregledavate jednom tjedno ili jednom u dva tjedna kako bi na vrijeme mogli reagirati prije nego li dlaka onemogući normalnu obrambenu sposobnost sluznice vagine te potencira upalne procese. .

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pas ima ozljedu jednog oka od prije, na koje ne vidi a na drugom već ima i mrenu. Skotrljala se niz par stepenica. Tokom jutra kad smo se išli šetati, vidjela se promjena na njoj, pognutije je šetala, rep je bio stalno dole, jezik malo vani, i kao da je imala tikove s glavom nije mogla okrenuti. Veterinar je utvrdio da nije ništa slomila, ali da od starosti, kralješci počinju sraštavati,da to nije od pada.Poslao ju je kći uz mirovanje par dana, dao je tablete za bolove i kupili smo posebnu hranu s vitaminima za kosti. Međutim pas je i dalje isto. Možete li mi molim vas po vašem mišljenju reći koliko to traje, da li je to stvarno to jer da nije pala ona je bila u redu pas. Što učiniti? Hvala. Kristina O: Više o samom problemu sraštavanja kralješaka i simptoma u pasa, možete pročitati u mojem ranijem odgovoru Spondiloza . Vjerujem da sam pad nije nikako uzrokovao navedenu dijagnozu s obzirom kako velik postotak pasa ne pokazuje klinički vidljive simptome kod spondiloze što je naročito karakteristično za male pasmine pasa, pa tako dijagnoza usputni nalaz a što je slučaj i kod Vaše dugogodišnje ljubimice. Isto tako sam uvjerena kako pad nije potencirao pojavu opisanih simptoma. Naime, prema opisanim simptomima koje ste primijetili slijedeći dan, ne može se zaključiti da je ozlijedila bilo koštano-zglobni sustav (niste primijetili otežano hodanje u smislu šepanja, podizanja noge ili pak povlačenja noge pod sebe) ili da je došlo do ozljede glave odnosno potresa mozga. Potonje prate slijedeći simptomi: gubitak ravnoteže, vrtoglavica, razrokost, često i povraćanje, gubitak apetita i potištenost ako se radi o potresu velikog mozga dok potres malog mozga prate ataksija (zakazivanje motorne koordinacije), dismetrija (pas ne može regulirati količinu, domet i jačinu pokreta), simptomi od strane vestibularnog sustava, zakašnjele posturalne reakcije, nedostatak reakcije na prijetnju, anizokorija (proširenje zjenice koja sporo reagira na svjetlo uz čestu protruziju trećeg očnog kapka), pojačani mišićni tonus te hiperrefleksija. Trauma malog mozga može se javiti samostalna ili povezana sa traumom drugih dijelova mozga. Simptomi koje opisujete u Vaše ljubimice nisu specifični. Psi se općenito mogu činiti tromijima uslijed umora, promjena vremena (naročito psi starije životne dobi) a kako niste naveli odbijanje hrane i vode koji su najčešći simptomi kod bilo kojeg poremećaja zdravlja moguće je upravo to bio uzrok. Što se tiče dojma kako ljubimica ima tik glave, teško je pretpostaviti što se točno zbiva. Tikovima se obično nazivaju nevoljni pokreti, odnosno trzaji mišića a ovom pojavom je obično zahvaćen samo jedan mišić ili pojedina mišićna skupina. Nije karakteristično da se ova pojava javi na svim mišićima glave bez obzira na uzrok. Lagano tresenje glavom i/ili nemogućnost okretanja glave može biti uzrokom uznapredovale upale uha, poremećaja ravnoteže ili pak ozljeda vratne kralježnice (što bi se na RTG-snimci pokazalo).Doista simptomi koje ste opisali ne upućuju ni na koji specifičan zdravstveni poremećaj, pa nisam u mogućnosti drugo, nego Vas savjetovati da, u dogovoru sa Vašim veterinarom, pratite stanje Vaše ljubimice a prije svega ga obavijestite o njenom nepromijenjenom stanju kako bi mogao načiniti dodatan pregled te postojeću terapiju promijeniti i/ili prilagoditi a sve u svrhu što bržeg oporavka Vaše ljubimice. .