Pitajte veterinara

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam mužjaka, argentinski pas, star je 2 godine. Boravi napolju tokom cijele godine pa me zanima kako bih mogla da zaštitim njegove šape zimi od utjecaja hladnoće, da li bi bilo dobro rješenje mazati jastučiće vazelinom da bi se spriječilo pucanje? Ne bi li to imalo suprotan efekt i učinilo ih još više osjetljivim ili podložnim za razvoj bakterija, ili postoji neko bolje rješenje? Unaprijed se zahvaljujemo moja porodica i naš ljubimac. Amela O: Iako su znatno otporniji i psi koji stalno borave na otvorenom, zimi mogu imati problema s mekušima šapa. Ukoliko su temperature izrazito niske, a tlo smrznuto, pokriveno ledom ili zamrznutim oštrim snijegom mekuši se mogu oštetiti. Isto tako na površinama koje su soljene zbog zaštite od zamrzavanja pseće mekuši mogu biti ozbiljno oštećene. Stoga se u takvim uvjetima preporuča zaštita mekuši vazelinom ili preparatima na bazi pčelinjeg voska.  U ponudi Pet centra je "Dr. Clauder`s" Paw care krema za zaštitu šapa s pčelinjim voskom koja hrani epitel, brzo se upija i pruža dugotrajnu zaštitu. Ovakva krema koja se nanosi u nepovoljnim uvjetima neće učiniti mekuši osjetljivijima niti podložnim razvoju bakterija.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam štene maltezera staro 2 mjeseca. Jutros sam primijetila da analno izbacuje gliste. Prema obliku i boji bih rekla da je riječ o toxacari canis. Dala sam joj Drontal tabletu. Rekli su mi da joj dam čitavu i da bi trebala imati diareju nakon toga. Međutim, nije imala stolicu, ali je povraćala. Čini mi se čak da žvače nešto dok povraća, mogu li to biti gliste i hoće li ih izbaciti? Što dalje?Unaprijed zahvalna, Tijana O: O invaziji glistama kod štenadi možete pisali smo detaljno u ranije objavljenim odgovorima Gliste kod retrivera, Gliste i trakavice - opasnost za ljude i Gliste i trakavice - učinkovito čišćenje od crijevnih parazita. Prolaskom kroz crijeva i pluća larvice oštećuju tkivo, a iz probavnih organa nose na sebi različite mikroorganizme tako da izazivaju upalu i gnojenje tkiva. Odrasli paraziti u crijevima oštećuju i nadražuju sluznicu, ako su sklupčani mogu uzrokovati i začep crijeva. Paraziti izlučuju antienzime i otpadne tvari vlastite mjene tvari i njima remete probavu hrane u crijevima, a uz to i štetno djeluju na krvotvorne organe i živčani sustav što je moglo dovesti do simptoma drhtanja. U štenadi je bolest dobro izražena. Počinje potišćenošću, nevoljkošću i nastranim apetitom. Štene dugo i učestalo povraća, a u povraćenom sadržaju katkad se mogu naći nedozrele i odrasle gliste (koje dođu u želudac antiperistaltikom). Izmet je kašast, može imati primjese sluzi i krvi. U slučaju jake invazije mogu se u izmetu naći odrasle gliste. Tonus mišića trbuha popušta pa se u invadirane štenadi javlja tzv. obješeni trbuh. Koža gubi elastičnost, dlaka sjaj i postaje vrlo lomljiva. Otrovi koje izlučuju paraziti štetno djeluju na mozak pa štene može imati simptome u obliku živčanih poremećaja kao što su grčevi i djelomične ili potpune uzetosti. U hodu se zanose stražnjim dijelom tijela i brzo se umaraju. Zbog ometanja probave i resorpcije hranjivih tvari, naročito minerala, kalcija i fosfora, invadirana štenad ima neugodan zadah iz usta i obolijeva od rahitisa. Gore navedeno su klinički simptomi kod invadiranog šteneta koje nije čišćeno od glista. Štene koje ima gliste može imati proljev, a može nemati niti jedan simptom, pogotovo ako je na vrijeme očišćeno. Nakon čišćenja može imati proljev, može izbaciti gliste, ali ih i ne morate vidjeti. Vrlo je važno da ste proveli dehelmintizaciju („čišćenje“) i bitno je da ponovite dehelmintizaciju za 14 dana.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam štene staro 4,5 mjeseca, magyar vizsla, mužjak. Kod nas je od trećeg mjeseca starosti. Od samog početka smo često kod doktora. Kupili smo hranu Royal Canin junior i prvih desetak dana je bilo sve u redu, onda je dobio jak proliv. Dali smo stolicu na kontrolu i ustanovilo se da ima giardian. Slijedi terapija i u ponedjeljak ponovo stolicu na kontrolu. Zatim je počeo da povraća, doktor je ustanovio da ima gastritis pa je i za to bila posebna hrana i terapija, mada smatram da mu želudac nije najbolje. Često jede travu, a u zadnje vrijeme i zemlju, što mi nije jasno zbog čega, a o izmetu drugih pasa da i ne pričam, kako je vjerojatno i unio tu bakteriju. Nikako da ga odučim od te navike koja nosi sa sobom puno bakterija.Ako biste bili ljubazni da mi odgovorite bila bih vam veoma zahvalna, SandraO: Pojava kada pas jede svoj ili tuđi izmet se zove koprofagija. Postoji više teorija zbog čega se to događa. Jedna od njih je da psu manjkaju određene tvari (vitamini, minerali) koje ne dobiva putem hrane. Druga teorija je da na taj način pas pokušava zadobiti vlasnikovu pažnju, što se naročito odnosi na pse koji puno vremena provode sami, posebno ako je to novonastala situacija (npr. ako do sada pas nije gotovo nikada bio sam kod kuće, a uslijed novih okolnosti u posljednje vrijeme je učestalo sam i sl.). Može biti da su tu ružnu naviku psi stekli gledajući i učeći od drugih pasa ili iz čiste znatiželje za isprobavanjem novih okusa. Neki misle da je to roditeljska pojava, kada kuja nakon okota jede izmet od svojih štenaca i na taj način čisti mjesto na kome se nalazi leglo. Psa svakako treba odučiti od te ružne navike. Prvo mu obavezno kupite vitaminsko-mineralni dodatak (VMP, Canilette, Vita-pet pastu, Calo-pet pastu, Dogovit ili bilo koji drugi pripravak) kako biste isključili prvu teoriju - naravno, ukoliko Vaš pas već ne uzima neki od preparata. Pokušajte se više baviti sa svojim psom (koliko Vam to dopušta Vaše slobodno vrijeme) u igri, šetnji, maženju. Svakako mu nemojte dopustiti da i dalje jede izmet, a to pokušajte ili tako da na izmet stavite začin koji pas ne voli, a koji nije štetan za njega (npr. papar) ili pak tako da ga prilikom šetnje vodite na uzici, te čim primijetite da se uputio prema izmetu - uz povlaćenje za uzicu - izričito zapovjednim tonom ošto kažete "Fuj", "Ne" ili slično (što svi u obitelji koristite za zabranu). Takav oblik "kazne" možete primijeniti samo istog trenutka kada ste ga uhvatili da to radi jer kasnije pas neće shvatiti zbog čega je kažnjen. Za svako primjereno ponašanje nagradite ga glađenjem i po mogućnosti nekom omiljenom poslasticom. Postoji i preparat "Forbid“, koji je posebno pripravljen za sprječavanje i uklanjanje koprofagije. Preparat se dodaje u hranu i postepeno čini feces odbojnim i neukusnim. Potrebno ge je dodavati barem 15 dana. Ovaj preparat možete nabaviti u dućanima Pet centra. O mogućim drugim razlozima zbog kojih pas jede zemlju ili travu možete pročitati u ranijim odgovorima mojih kolega Pas jede zemlju i Pas jede travu.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moje malo štene se zaprljalo motornim uljem. Kako ću to očistiti? Neno O: Ovakve nezgode mogu u ljubimaca dovesti do isušivanja kože te posljedično sklonosti iste ka iritaciji i infekciji. Motorno ulje, osim što je preagresivno za osjetljivu kožu ljubimaca, može dovesti i do otrovanja ako se u potpunosti ne ukloni. Naime, ljubimci svojim uređivanjem ili u slučajevima kada nečistoće ili prljavštinu pokušavaju ukloniti sa svoje dlake, istu mogu unijeti u svoj organizam. Posljedično, i mnogi toksični elementi kao i agresivne supstance mogu završiti u probavnom sustavu te direktno ugroziti kako funkciju pojedinih organa i organskih sustava tako i zdravlje jedinke u cjelini. Iz tog razloga je izrazito bitno dobro i učinkovito ukloniti sve mrlje. Često je u ovakvim slučajevima nemoguće jednim šamponiranjem ukloniti sve, no blagim šamponom za pse te toplom vodom u nekoliko navrata mrlje od motornog ulja se u potpunosti uklanjaju. Svakako vodite računa da šampon dobro isperete nakon kupanja. Neki vlasnici navode da se motorno ulje može poprilično dobro ukloniti pomoću većih količina biljnog ulja te dodavanjem brašna koje će na sebe onda dodatno povezati ulja. Na takav način se bitno olakšava skidanje kao i ubrzava proces skidanja ulja. U konačnici se još ljubimac dodatno pere na prije navedeni način kako bi se maksimalno uklonile nečistoće i ulja s dlake. U određenim "tvrdokornim" slučajevima, ni prije navedena metoda ne polučuje uspjeha te je potrebno cijelo područje ošišati. Naravno, ako se ni pomoću prije navedenih metoda ne dođe do željenih rezultata, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru za pomoć.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo štenca mini pudle kojeg smo dobili s cca 4 mjeseca starosti i sve je u redu osim što kad se vozi u autu, odmah po ulasku počne dosta jako sliniti (cijela brada mu je stalno mokra). Ne povraća, ali nas je strah da ne dehidrira jer bismo uskoro trebali na duži put autom (oko 5 sati vožnje ) i htjeli bismo da je sa nama, ali nikako ne želimo da mu ugrozimo zdravlje. On je sada star malo manje od 6 mjeseci i zanima nas Vaš savjet što da poduzmemo, bi li pomoglo sredstvo za smirivanje poput Dia calma ili Dramine jer, napominjem, drugih zdravstvenih problema nema. Zahvaljujemo te Vas srdačno pozdravljamo. Danilo i Luca iz BujaO: Pas se u automobilu ne osjeća ugodno dok se na to ne navikne. Koliki je vremenski period adaptacije ljubimca na transport, varira od jedinke do jedinke. Također, određeni postotak pasa, baš kao i ljudi, pati od bolesti putovanja. Stoga se i psu u automobilu moraju pružiti osnovni uvjeti da se osjeća lagodno i bez straha. Više o dužem putovanju s ljubimcem u autu kao i svim metodama olakšavanja transporta s istim možete saznati u odgovoru Duže putovanje šteneta autom kolegice Tanja Krulc, dr. vet. med. U ponudi Pet centra protiv mučnine prilikom vožnje imamo tablete na prirodnoj osnovi Dia-calm. One sadrže đumbir koji se još od davnina koristi za smirivanje mučnine, valerijana; biljku koja djeluje smirujuće te hmelj. Koristi se u slučajevima putovanja, smirivanja straha od grmljavine, petarda i promjena okoline i smiruje u ostalim stresnim situacijama. Djelatna tvar Dramina tableta je dimenhidrinat. Dimenhidrinat je antihistaminik (H1) čija je primjena prvenstveno antiemetička (protiv povraćanja), posebno kod bolesti kretanja. Osnovno djelovanje dimenhidramina je inhibicija acetilkolina jer inhibira vestibularnu stimulaciju koja se javlja tijekom bolesti kretanja i vrtoglavice. Učinak traje i do 3 sata. Djelovanje je i sedativno (smirujuće) zbog njegovog antimuskarinskog učinka. Doza za psa iznosi 25-50 mg i može se dati jednom do tri puta dnevno. Jedna Dramina tableta sadrži 50 mg dimenhidrinata, što znači da ćete Vašem psiću dati 1/4  (ako ima manje od 5 kg) do 1/2 tablete. Tabletu treba dati pola sata prije puta. Za sve ostale preparate koji se koriste u olakšavanju stresnih situacija kod ljubimca kao i za umirivanje savjetujem Vam da se konzultirate sa svojim veterinarom.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam mopsicu staru 2 godine i zanima me koju biste mi hranu preporučili između: Taste of the wild, Orijen i Eukanuba. Taste of the wild i Orijen smo do sada koristili i želimo i dalje koristiti super premium hranu, no saznala sam da bi hrana trebala imati što manji broj kalorija, a što veći % sirovih vlakana kako bi pas ostao sit, s obzirom da jede manje porcije, a niti jedna od tih hrana nema više od 3%. Kako znati koja hrana je stvarno kvalitetna, prirodna, no i da zadovoljava potrebe mopsa? Inače, mopsica ima 7 kg. Unaprijed zahvaljujem, AmaliaO: Odabir najbolje hrane za ljubimca uvijek predstavlja veliki izazov za vlasnika. Pravilna i uravnotežena prehrana ima veliku ulogu o održavanju zdravlja kućnih ljubimaca. Pet je glavnih nutrijenata u prehrani pasa: proteini, ugljihodrati, masti, vitamini i minerali. Svi nutrijetni sinergistički djeluju u održavanju optimalne homeostaze organizma. Psi su po prirodi mesojedi, ipak osim proteina u hrani potrebna su im i vlakna. Postoje dva tipa vlakana: topiva i netopiva. Topiva vlakna nisu probavljiva za psa, ali u lumenu crijeva fermentiraju i služe kao izvor hrane crijevnim bakterijama. Netopiva vlakna nisu uopće probavljiva, ali osiguravaju volumen fecesa i ujedno pomažu motilitetu debelog crijeva i izbacivanju sadržaja van. Izbalansirana prehrana u psa mora sadržavati oba tipa vlakana a najčešće se izvor vlakana pronalazi u žitaricama, povrću i voću. Koristi od vlaknatog dijela obroka u psa su mnoge. Istraživanja su pokazala kako obroci bogati određenim tipom topivih vlakana dovode do veće probavljivosti što znači da organizam psa može iskoristiti više nutrijenata iz obroka hrane što u konačnici daje manje otpadne tvari, odnosno izmeta. Sljedeće, vlakna koriste i kod kontrole tjelesne težine iz razloga što hrane sa višim udjelom vlakana smanjuju ukupnu kalorijsku vrijednost hrane, i dovode do većeg osjećaja sitosti. Zatim, vlakna koriste formiranju stolice, odnosno osiguravaju formiranu i čvrstu stolicu za razliku od mekane i kašaste. Mnogobrojna istraživanja pokazala su kako se količina sirove vlaknine u gotovim hranama za pse kreće od 2,5 do maksimalno 4%. Ovdje se radi o količini koja zadovoljava sve gore navedene koristi za zdravog psa. No, u hranama koje su formulirane i osmišljene u svrhu redukcije tjelesne težine u ljubimca, kontrole dijabetesa te u svrhu prevencije dijabetesa i megakolona, količina sirove vlaknine je mnogo veća i to između 9 i 10%. Hrane koje ste naveli nisu deklarirane kao medicinske hrane, već predstavljaju prehranu za zdravog odraslog psa te stoga u njihovom sastavu nema ni potrebe za većim udjelom vlaknine. Što se tiče kalorijske vrijednosti hrane, pravi broj kalorija koje psi trebaju ovisi o njihovoj veličini, pasmini i količini dnevnih aktivnosti. Starost ljubimca također čini razliku: štenad, odrasli psi, psi u poodmakloj dobi, skotne ili kuje sa štenadi – svi oni imaju različite dnevne potrebe za unosom energije o čemu se mora voditi računa kada im se puni zdjelica s hranom. Hrane koje ste naveli predstavljaju odličan odabir za Vašu ljubimicu, no kakva prehrana njenom metabolizmu najbolje odgovara, morat ćete sami uvidjeti s vremenom. U novije je vrijeme postalo sve popularnije hranjenje ljubimaca sa hranama bez žitarica i s visokim udjelom proteina, slijedeći prirodnu prehranu pasa u divljini. Takvi psi zahtijevaju visokoproteinsku hranu iz razloga što su aktivni, no kod pasa kućnih ljubimca nije esencijalna. Najčešći razlog odabira ovakve prehrane za ljubimca je pojava alergija na žitarice, no u zdravih pasa je odličan odabir slijedeći prirodan način njihova hranjenja. Najbolji način prehrane pasa vjerojatno ima najviše mišljenja pa tako i dilema, kako među uzgajivačima, vlasnicima pasa, tako i među znanstvenicima i veterinarima praktičarima. Imajte na umu kako je iznimno bitno u ljubimice pratiti, osim same palatabilnosti, i probavljanje hrane, bez obzira radilo se samo o gotovoj hrani, kombinaciji prehrane ili kuhanim obrocima. Stolica bi trebala biti uvijek ujednačene čvrste konzistencije, količinski ne bi trebala biti veća nego je to količina konzumirane hrane. Isto tako, kujica ne bi trebala imati čujne peristaltičke pokrete od hrane, a tijekom perioda oko 4-6 tjedana dlaka bi trebala ostati sjajna, a koža čvrsta i elastična. Naime, koža i dlačni pokrivač "ogledalo" su zdravlja. Također, prilikom odabira hrane morate, naravno, voditi računa i o dostupnosti na policama trgovina jer se čestim mijenjanjem proizvođača i tipa hrane nerijetko probava vrlo teško ili pak nikako ne stabilizira. I, naravno, promjena hrane mora biti postepena. No, bez obzira na to koju hranu odaberete za svoju kujicu, svakako Vam preporučujem da je ne mijenjate, dokle god je ona dobro prihvaća, a ima urednu stolicu, sjajnu dlaku i sve ostale karakteristike zdravog i sretnog psa. Osim navedenoga, voda uvijek treba biti dostupna kako kujica ne bi žeđala. Nikada ne kupujte hranu u tzv. rinfuzi, prepakiranim manjim vrećicama iz originalnih velikih vreća hrane, jer kod takvih prepakiranih proizvoda nikada ne možete biti sigurni što kupujete, koji je rok trajanja i jesu li očuvani svi hranjivi sastojci.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Obraćam Vam se iz razloga što sam, eto, malo u panici. Imam psa, ženku, mješanku od 2 i pol mjeseca. Danas smo standrano izašli na livadu kraj kuće i tu su se stvorili žena, vidi se da da nije zdrava ni fizički ni psihički, o njenom psu da ne govorim. S obzirom na to da ni po ponašanju ni ičemu nije izgledala zdravo (psovala je agresivno), nisam sebi htjela nametnuti mogući problem, već sam ih 'ufino' ignorirala. Međutim, ona i njezin pas su se naglo približili mom psu, na što je moj pas mene povukao prema njima. Pas ju je onjušio, a ona me uporno vukla, na to joj je žena dala ruku da joj poliže gornji dio ruke. Možda zvuči glupavo, ali nisam htjela naglo reagirati jer nisam znala kako bi ta osoba reagirala s obzirom na gore navedeno. Par sati nakon toga, od dobrog prijatelja saznam da je žena psihički bolesna i, najgore od svega, da boluje od hepatitisa (ne znam o kojem se radi), za psa sumnjam da je cijepljen protiv ičega. Živim u kući s roditeljima i imam malog brata. Pas me zna polizati po licu i po ustima, danas sam se zaboravila, iako sam je dobro obrisala kad sam je vratila kući, i tijelo i usta. Molim Vas brzom odgovoru, postoji li opasnost od zaraze psa, moje obitelji ili mene? Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru. Srdačan pozdrav, Renata O: Hepatitis je svaka upalna bolest jetre. U čovjeka nastaje najčešće kao posljedica infekcije virusima hepatitisa (A, B, C, D, E, G) kao i virusima npr. herpesa, rubeole, parotitisa,... Također, uzroke hepatitisa mogu se tražiti i u dugotrajnoj konzumaciji alkohola kao i kod primjene određenih lijekova. Svaki od gore navedenih virusa uzrokuje specifični oblik hepatitisa svojstven po inkubaciji, prijenosu, kliničkoj slici kao i liječenju. Kod pasa se hepatitis najčešće dovodi u vezu s infekcijom DNA virusa iz porodice Adenoviridae koji uzrokuju bolest pod nazivom Zarazni hepatitis u pasa (Hepatitis contagiosa canis). To je virusna bolest pasa koja se očituje blagom subkliničkom infekcijom. Kod štenaca dolazi do upale jetre što u kratkom vremenskom periodu može dovesti do uginuća ljubimca. Najčešće oboli cijelo leglo, a bolest počinje proljevom, povraćanjem i pojavom boli na području jetre. Između ovog virusa i zaraznog hepatitisa u ljudi nema nikakve sličnosti. Stoga, ljudi ne mogu oboljeti od ovog uzročnika. Više informacija o ovoj bolesti u ljudi kao i o različitim putevima njenog širenja možete saznati od svojeg doktora opće medicine. Isti će biti u mogućnosti i savjetovati Vas na koji način je moguće u budućnosti zaštititi sebe i svoju obitelj te održati zdravlje istih, odnosno odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz ovu tematiku.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Može li se hrana za štence do godinu dana davati skotnoj kuji umjesto briketa koji su namjenjeni za skotne kuje? Slučajno sam vidio da na nekom proizvodu piše hrana za štence (1-12 mj.) i za skotne kuje. Hvala. Amel O: Od trenutka parenja do navršenog prvog mjeseca skotnosti kod kuja nema vidljivih promjena.  Kuju ćemo pojačano hraniti na početku drugog mjeseca skotnosti, točnije zadnja tri tjedna graviditeta. Broj obroka povećava se s uobičajena dva na čak četiri obroka dnevno, koji ne smiju biti obilni. U aktualnoj ponudi Pet centra hranu za skotne kuje ima Alleva - High energy iper H/P, koja je pripremljena za pse sa pojačanim potrebama kao što su skotne i gravidne kuje i radni psi. Royal canin nudi Babydog hranu za male, srednje, velike i gigantske pasmine namijenjenu ta skotne kuje, kuje u laktaciji te štence od odbića do 2 mjeseca starosti, K9 ima isto hranu za štence i kuje u laktaciji. Od ostalih hrana u obzir dolaze sve hrane za štence jer je hrana za štence hranjivija što je kuji tada potrebno. Tek nakon poroda kuji se hrana nudi "ad libitum" što znači koliko hoće. Nakon što štenci otprilike od tri tjedna starosti počnu polako obilaziti kujinu zdjelicu i njuškati oko njezine njuške možete im ponuditi hranu za štence koju ona jede namočenu ili suhu ili zamjensko kujino mlijeko, kašicu za štence (Canina) te konzerve Babydog od Royal canina te nakon što oni prema 2 mjeseca starosti počnu jesti sve više gotovu hranu, kuju se tada vrati na hranu za odrasle pse čime će produkcija mlijeka polako opadati i ona će zasušiti.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imamo ženku dalmatinera staru dvije godine i namjeravali smo ju sada pariti. No, bojimo se da smo zakasnili jer se već nalazi u trećoj faza ciklusa tjeranja (diestrus) pa bih Vas htio pitati dozvoljava li ženka parenje u toj fazi i može li ostati gravidna?O: Parenje kuja odvija se u vrijeme druge faze spolnog ciklusa – estrusa. Tijekom proestrusa kuje privlače mužjake, ali ne dozvoljavaju parenje. Estrus započinje onda kada kuja dopušta parenje, a završava kada ponovo počne odbijati mužjake. Ova faza traje prosječno devet dana, ali može trajati i kraće, odnosno duže (4-24 dana). Faza diestrusa traje 60-70 dana i u vrijeme te faze dolazi do regresije promjena koje su nastupile u vrijeme proestrusa i estrusa, ukoliko ženka nije ostala gravidna. Ukoliko je ostala gravidna, napreduju promjene karakteristične za gravidnost. Ponašanje kuje uvjetovano je hormonalnim promjenama, što znači da ona dopušta parenje onda kada je njen reproduktivni sustav spreman za prihvaćanje i čuvanje oplođene jajne stanice. Izvan tog okvira nije moguće parenje u fiziološkim uvjetima.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moja kujica maltezerica stara 2,5 godine ima prvo leglo štenaca. Stari su nešto više od mjesec dana. Kujica je jako brižna, doji štence te ih često liže i uređuje. Meni je ovo prvo iskustvo s tako malim štencima pa me zanima da li je normalno da kujica pojede sav izmet svojih štenaca? Do kada će ona to činiti? Je li to loše utječe na njeno zdravlje? Štence polako učim na mokrenje na pseću pelenu. Oni to prihvaćaju iako im se dogodi da se pomokre i drugdje na podu. Ali „kakice“ nigdje ne ostavljaju jer ih kujica poliže i sve pojede. Nju sam još od malena navikla na obavljanje nužde na kadicu s novinama u stanu jer mi je žao da trpi dok je sama kod kuće. Ali sada njena mokraća jako smrdi i stan mi poprima neugodan miris iako redovno mijenjam novine. Nisam sigurna je li loše za štence ako i oni počnu ići mokriti na njenu kadicu s novinama? Pozdrav, DanelaO: Unutar prvih nekoliko tjedana majka vodi brigu o svojim štencima. Prvih tjedan dana nakon okota kuja čisti i liže svoje štence te jede njihov izmet. Ova pojava je nagonski uvjetovana jer ljubimci na takav način smanjuju mogućnost da netko (potencijalni predator ili neprijatelj) otkrije njeno potomstvo. Međutim, kako su Vaši štenci stariji od mjesec dana, kujica je specifično ponašanje trebala već reducirati ako ne i u potpunosti prestati s njim. Stoga, je moguće da je problem negdje drugdje. Naime, uzimanje izmeta se najčešće dovodi u vezu s nedostatkom nekih od minerala ili vitamina. To posebno dolazi do izražaja kod Vašeg ljubimca kada se uzme u obzir da je nedavno dobila "prinove" i da posljednjih mjesec dana se intenzivno "napreže" organizam kao posljedica pojačane produkcije mlijeka. Više o ovoj temi možete saznati u odgovoru kolegice Štene pojede svoj izmet mr. Ljiljane Vrhovac Uzur, dr. vet. med. Neugodan miris mokraće dovodi se u vezu s njegovom koncentriranosti ili kao posljedica različitih upalnih stanja. Ako se i nakon prije dodavanja vitaminsko-mineralnih preparata, neugodan miris mokraće zadrži kod Vašeg ljubimca, savjetujem Vam da posjetite veterinara. Ljubimci kada progledaju i počnu puzati naokolo nagonski obavljaju nuždu na mjestima koja su malo dalje od mjesta koji koriste za ležaj. Tako se u uredno držanom leglu već u štenca starosti 5-6 tjedana može utvrditi  prostor u kojem borave da ga dijele na dio za igru i spavanje te dio za obavljanje nužde. Stoga, njihovo obavljanje nužde u već priređenom prostoru ne bi trebalo predstavljati neki problem.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Danas ujutro dogodila se nezgoda, moj psić pao je s pet metar visine na kamen... bočno! Točno se to dogodilo na brdu Sv.Križ, gdje se nalaze bunkeri i baš jedan od njih je bio koban za mog psa. Pao je, ali se digao pa zalegao, ali pri svijesti. Spustila sam ga do ceste, nekako ga noseći, te ga odvezla autom u veterinarsku stanicu, gdje je pregledan i dobio je tri injekcije (protiv bolova, za smirenje i mislim antibiotik), veterinar kaže da je dobro prošao, navodno nije ništa slomljeno, ali se natukao dosta. Popodne je povrećao, iako nije htio jesti. Je li to normalna reakcija organizma? Mislim da je, ali struka je struka! Unaprijed hvala! BibiO: Padovi s visine su relativno česti kod ljubimaca. Tijekom takvih padova, nerijetko dolazi i do ozljeda oosjetljivih struktura glave - mozga. Mozak je zaštićen čvrstom koštanom strukturom (lubanjom) od vanjskih utjecaja. U slučajevima jakih tupih udaraca, padova sa visine dolazi do jačeg pomicanja, odnosno potresa mozga. Simptomi koji se javljaju  kod potresa mozga su: gubitak ravnoteže, vrtoglavica, razrokost, često i povraćanje, gubitak apetita i potištenost. Potresanje malog mozga prate simptomi ataksije(različite poremećaje ravnoteže, nedostatka koordinacije skeletnih mišića što rezultira u nepravilnim kretnjama tijela) dismetrija (pas ne može regulirati količinu, domet i jačinu pokreta), simptomi od strane vestibularnog sustava, proširenje zjenice koja sporo reagira na svjetlo uz čestu protruziju trećeg očnog kapka, pojačani mišićni tonus te hiperrefleksija. Dijagnoza se potresa velikog i malog mozga postavlja na osnovu anamneze(podaci od vlasnika), općeg kliničkog pregleda te MRI-om ili CT-om. Kod traume glave u pasa najprije treba obratiti pozornost na sljedeće simptome: abnormalna razina svijesti, razlike u izgledu zjenica, jesu li udovi kruti ili mlohavi, neuobičajeni pokreti očiju, krvarenje iz nosnica, krvarenje iz ušnog kanala, napadi, držanje glave na jednu stranu. Veterinara mora provesti određene dijagnostičke pretrage, neurološki pregled i  pregled oka, prohodnost dišnih puteva, frekvencija disanja i otkucaja srca, prisutnost fraktura i krvarenja, analiza krvi (naročito razina hematokrita kako bi se isključilo krvarenja), biokemija krvi. Također, preporučljivo je načiniti RTG-snimku ili CT kako bi se odredile frakture i eventualne ozljede mozga. CT-om se determiniraju krvarenja, otečenja mozga, penetrirajuća strana tijela i duboke frakture lubanje. Također, može se načiniti MRI (magnetska rezonanci). O pretragama se možete raspitati na Klinici za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Liječenje se provodi nadoknadom tekućina infuzijama, lijekovima protiv bolova, lijekovima za smanjenje otečenosti mozga, po potrebi lijekovima za smirenje ako se jave napadi. Također, u slučaju krvarenja rade se postupci za stabilizaciju cirkulacije.Dobro je redovito mjeriti i tjelesnu temperaturu, voditi računa da li pas normalno uzima tekućinu te količinu i kvalitetu mokrenja. O svakoj promjeni najbolje je obavijestiti  veterinara. Prognoza ovisi o stupnju i području oštećenja mozga.Potrebno je i strogo mirovanje naročito u prvih 24-48 sati. Iz svega prije navedenog, kao i iz svega što ste i naveli da se dogodilo s Vašim ljubimcem, moguće je da je ljubimac zadobio ozljedu glave. Posljedično su i prisutni svi simptomi kod ljubimca koji i odgovaraju kliničkoj slici nakon povrede glave. Iz tog razloga, kao i iz razloga što pad s te visine može uzrokovati i ozljede unutrašnjih organa, savjetujem Vam da ponovno konzultirate svog veterinara i po potrebi isti provede dodatne pretrage, a sve kako biste bili sigurni u zdravlje svog ljubimca.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam mladu kujicu mješanku, staru 3 i pol godine. Do sada nije imala značajnih zdravstvenih problema. Nedavno sam primjetila da joj je oteknuta lijeva strana usnice i postoji blago crvenilo te se nekako, kako bih to laički opisala, ta nepravilnost nastavlja i na vanjskom dijelu čeljusti u obliku krastice. Također, oko zuba postoji crvenilo koju nijansu tamnije od ostatka desni koje su uobičajeno ružičaste i naizgled zdrave boje. Ne pokazuje nelagodu ili bol kad jede. Znala je zagristi koji orah pa je moguće da je ozlijedila sluznicu te je došlo do infekcije. Molim Vas za savjet. Puno hvala i lijep pozdrav, Ivana O: Problemi i upalna stanja u usnoj šupljini mogu za uzroke imati različito podrijetlo. Tako, infekciju ili upalu usta (stomatitis) mogu izazvati posjekotina, opeklina, strano tijelo koje je zapelo u ustima, kao i potpornog aparata zuba (periodontalna bolest). Metaboličke bolesti, poput zatajenja bubrega, također mogu izazvati bolni stomatitis. Ozljede štapovima ili različitim plodovima kao i predmetima iz prirode (kao što i navodite plod oraha) su česte i mogu biti opasne, posebno one u stražnjem dijelu usta. Važno je liječiti uzrok: ozljede se liječe, strana tijela uklanjaju, problemi sa zubima korigiraju, a metabolički poremećaji kontroliraju i sprječava se njihovo ponovno pojavljivanje. Kako je relativno česta sekundarna bakterijska infekcija, gotovo se uvijek u liječenju primjenjuje antibiotik. Iz tog razloga, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite veterinara. Isti će pregledati ljubimca, utvrditi točno o čemu je riječ te po postavljenoj dijagnozi odrediti najprikladniji način i pristup tretiranja postojećeg stanja. Također, isti će biti u mogućnosti savjetovati Vas na koji način osigurati i prolongirati kvalitetu života ljubimca. Žvakanje štapova, kamenja, kosti, plodova s tvrdom opnom ili korom te drugih čvrstih predmeta Vašem je psu zabavno, ali predstavlja i opasnost jer tvrdi dijelovi takvih predmeta mogu izazvati oštećenje usne šupljine i prijelom zuba, posebno sjekutića. Ako se pri tome otvori pulpa, moguća je infekcija. Oni mogu zapeti u stražnjem dijelu ždrijela te mogu izazvati oteklinu i ugroziti disanje, a ako je strano tijelo zapriječilo grkljan, pas se može onesvijestiti i ugušiti. Stoga se i savjetuje redovito (nekoliko puta mjesečno) kontrolirati stanje usne šupljine. Također, kontrolira se ima li crvenu liniju na granici sa zubima, koja je prvi znak upale desni (gingivitis). Liječenje na ovom stupnju sprečava razvoj gingivitisa u periodontalnu bolest.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam problem s psom šarplanincem u vezi parenja. Pas je bio plodan, pario je prije ženke, ali zadnjih 6 ženki koje su parene pod njim ostale su prazne. Ne znam šta može biti problem. Imam njegovog sina starog 16 mjeseci koji je oštenjen sam u leglu i od tog legla više ni jedna ženka nije ostala gravidna. Pas ima nagon, upari ženku bez problema, ali one ostaju prazne i nema potomstva. Redovno ih sve čistim od parazita, ne znam šta može biti problem pa vas molim za odgovor. O: Pregled mužjaka radi se iz dva razloga: da se ustanovi je li sve u redu s njegovom plodnošću te da ustanovi uzrok ako sumnjamo da je već neplodan. U oba slučaja važna je anamneza vlasnika, opći pregled, pregled genitalnog sustava, ukoliko je moguće nadzor kopulacije te pregled sjemena. Anamneza, tj. podaci od vlasnika su vrlo važni jer nešto što se možda ne smatra važnim u nekom momentu može veterinaru puno ukazivati. Također, puno puta su očekivanja vlasnika nerealna. Potrebno je determinirati broj kuja kod kojih se neplodnost manifestirala te ustanoviti okolnosti pod kojim se parenje odvijalo jer često se ustanovi da kod kuja nije bilo pravo vrijeme estrusa. Vrlo je važno je li pas u dobroj kondiciji, dobro držan, kvalitetno hranjen i neiscrpljen. U opći pregled spada dob, iskustvo u parenju, tjelesna kondicija i temperament. Stvaranje spermija je limitirano ako je tjelesna kondicija loša. Također, premlad pas ne može oploditi ženku. Ako je pas stariji od osam godina pretražiti će se sjeme da li ima dovoljno živih spermija za oplodnju. Reproduktivni pregled  obuhvaća pregled genitalnog sustava, reagiranje na ženku u estrusu te skupljanje sjemena. Skupljanje sjemena se radi da se ustanovi broj funkcionalnih spermija u ejakulatu. Uabnormalnosti kod mužjaka spadaju impotentia coeundi kada pas nije zainteresiran za ženku te impotentia generandi kada pas zaskoči ženku, ali je ne oplodi. Psi nakon skoka moraju ostati spojeni. Pregledom penisa mogu se otkriti nepravilnosti koji to onemogućuju. Također, u pregled spada i pregled prostate. Veterinar će napraviti i test na infekcije prostate i tumor u testisima. Također, na kraju potrebno je pregledati i kuje. O neplodnosti kod pasa pisala je i kolegica Martina Kuzmanić, dr. vet. med. u svom odgovoru Poteškoće s oplodnjom i sumnja na sterilnost mužjaka / Pregled psa za parenje.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Zanima me kako da odaberem u ponudi spravica za rezanje noktiju? Npr. koja veličina, ako bi mi mogli staviti link koji bi bio najbolji. Imam mješanku retrivera, ima 5 mjeseci i ima dosta oštre noktiće tako da bih joj ih malo podrezala, ali ne znam izabrati koju veličinu. I koliko zapravo nokta treba odrezati? Hvala! Martina   O: Za rezanje noktiju najčešće se kod pasa upotrebljavaju klasična kliješta (poput škarica) ili takozvana giljotina kliješta. Ova posljednja su možda nešto jednostavnija za upotrebu kod pasa. Za srednje i velike pasmine, poput Vašeg ljubimca, svakako bi preporučila i veća kliješta poput onih Karlijevih od 16 cm ili također Karlie giljotina - kliješta od 12,5 cm. Što se tiče samog rezanja, preporučam da to radite postupno odnosno da za početak režete manje komadiće, a ne cijeli nokat odjednom. To osobito vrijedi za pse koji imaju tamno pigmentirane nokte pa ne vidite dokle dopiru živci i krvne žile. Kod svijetlih se noktiju taj dio vidi kao svijetlo ružičasto obojenje. U svakom slučaju, kako budete rezali nokat pratite boju u njegovoj sredini odnosno na presjeku. Kada u sredini nokta uočite nešto tamnije područje (točku) tu stanite jer je to početak krvne žile koju želite izbjeći. Prema nekom općem pravilu najbolje Vam je nokat odrezati tek toliko da kada pas stoji nokat ne dotiče tlo. Također, ne zaboravite odrezati nokte na petom prstu jer oni, ukoliko se redovito ne režu, znaju toliko narasti da se počnu savijati i urastati u meso što je za životinje vrlo bolno. U svakom slučaju ukoliko to prije nikad niste radili možda bi bilo dobro da za početak zatražite pomoć veterinara koji će Vam pokazati kako se to pravilno izvodi. Više informnacija o samom rezanju noktiju kod štenaca možete pročitati i u ranije objavljenom odgovoru kolegice Rezanje noktiju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo ženku francuskog buldoga i sada je 5,5 tjedana skotna. Ovih dana se pojavio krvavo-smeđi iscjedak pa me zanima je li to normalno? Pozdrav! DarioO: Graviditet u kuja traje u prosjeku 64 (58-67) dana. Tijekom tog vremenskog perioda mogući su mnogi poremećaji. Tako, jedan od njih i predstavlja krvarenje iz gravidne maternice (haemorrhagia uteri gravidi, metrorrhagia). Naime, krvarenje iz gravidne maternice dovodi se u vezu s poremećajima gravidnosti koji se osnivaju na patološkim stanjima spolnih organa. Također, do njene pojave može doći i kao posljedica različitih trauma (udarci, padovi,...), tumoroznih tvorbi (npr. tumori maternice), gonjenje, nasjela placenta (placenta praevia), različite infekcije,... Klinička slika varira o opsegu promjena. Tako, može biti prisutan krvavi iscjedak iz maternice (u slučajevima kada je cerviks otvoren). U slučajevima, kada je cerviks zatvoren, krv se zadržava u lumenu maternice i provocira količne napadaje sa svim simptomima anemije (slabost, bljedoća sluznica, drhtanje, slab i frekventan puls,...). U težim slučajevima dolazi do odlupljivanja posteljice s posljedičnim uginućem ploda. Stoga, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite veterinara. Isti će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti utvrditi njeno zdravstveno stanje kao i stanje plodova te Vas u skladu s njim dalje savjetovati. Također, po potrebi će biti i u mogućnosti poduzeti odgovarajuću terapiju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam njemačkog ovčara starog 18 mjeseci. Uglavnom, prije par dana sam primjetio da mu je odlomljen komadić zuba, točnije "gornjeg sjekutića srednjaka". Pas ne pokazuje nikakve znakove boli te na dodir puknutog mjesta ne reagira. Zanima me, mogu li nastati neke komplikacije i je li potrebna veterinarska intervencija? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.S poštovanjem, PeroO: Zub je anatomski građen od krune zuba, vrata zuba i korijena zuba. Histološki se sastoji od cakline, cementa, dentina i pulpe koja čini sustav krvnih i limfnih žila, te živčanih završetaka. Oblik zubi i položaj u čeljusti određen je kako pasminskom, tako i genetskom determinacijom. Naravno, na izgled kao i položaj zuba u zubalu (čeljusti) utječu i mnogi drugi faktori kao što su žvakanje, gutanje te kvaliteta same hrane (s nutritivnog stajališta). Zubi osim što služe za usitnjavanje hrane (početak probave), imaju i vrlo važnu ulogu u očuvanju zdravlja pasa. Bolesti pojedinih organskih sustava kao što su jetra, srce, bubrezi i dr., često su usko povezani s problematikom zubi i čeljusti. Učestalost zubnih trauma znatno varira pa su tako su nešto češće u mladih pasa u odnosu na odrasle. Postoje mnogi predispozicijski čimbenici, a najčešći su temperament životinje i razne situacije (npr. igra) koje povećavaju opasnost od traume. Prijelomi krune i korijena, napuknuća zuba, kao i potpuno izbijanje gornjih ili donjih prednjih zuba najčešće su ozlijede zubi. Često ih prati jače ili slabije krvarenje. Isto tako uz ove ozljede česti su i prijelomi čeljusti. Kako je svaki zub inerviran, svaka ozljeda tipa prijeloma ili samo napuknuća predstavlja vrlo bolnu situaciju za psa. Bolnost se povećava prilikom pomicanja čeljusti za vrijeme uzimanja hrane ili vode. Promjene koje su nastale na zubnom mesu u smislu promjene boje, svakako nam govore da se zbiva nekakav proces na tome mjestu. Vrijeme od nastanka ozljede, pa do početka liječenja, najvažniji je čimbenik uspješnosti terapije većine zubnih trauma. Svaka ozljeda zubi smatra se urgentnim stanjem i zahtjeva terapiju što prije. Stoga, savjetujem Vam da zbog zdravlja ljubimca kao i vlastite sigurnosti istog odvedete kod veterinara. Veterinar će kliničkim pregledom ustanoviti opseg promjena kao i njihov utjecaj na funkciju zuba i čeljusti u cijelosti. Također, veterinar će biti u mogućnosti pregledati i stanje zubnog mesa te da li je oštećen korijen zuba. Naime, ovo je iznimno važno napraviti kako bi se prevenirale sve eventualne kao i možebitne komplikacije. Naravno, možete se i konzultirati na Veterinarskom fakultetu, Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, kako bi se uz pregled, RTG pretragu te sve eventualne druge pretrage utvrdilo koje je razmjere poprimila ozljeda zuba kod Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Molim vas za vaše mišljenje i pomoć. Naime, moj zlatni retriver star šest godina jako teško podnosi ovo vrijeme oko blagdana radi učestalog pucanja petardi. Strah ispoljava nekontroliranim drhtanjem i dahtanjem. Izbezumljeno hoda i muka mu je pri bilo kakvom izlasku van. Kakvo je vaše mišljenje o upotrebi Sedalina za smirenje, naime trebalo bi mu davati neko sredstvo za smirenje barem narednih petnaestak dana. Možete li mi preporučiti možda neko drugo sredstvo za smirenje? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.InesO: U trgovinama Pet centra možete pronaći nekoliko preparata koji su preporučljivi u takvim stresnim situacijama. Kalm Aid tablete - tablete s okusom govedine za razdražljive i uznemirene pse i mačke. Koriste se kod anksioznosti, stresa (vatromet, grmljavina), putovanja, problema u ponašanju i sl. Sadrže L-triptofan - esencijalna aminokiselina koja utječe na proizvodnju serotonina (ima opuštajući i smirujući učinak); L-theanin- aminokiselina koja ima opuštajući učinak; Tiamin (vit.B1) - njegov nedostatak povezan s poremećajem živčanog sustava; nikotinamid; vitamin B6 i dr. sastojci. Može se davati u propisanoj dozi za trenutni učinak, a  za dugoročni učinak davati pola doze dnevno tijekom tri mjeseca. Za pse preko 30 kg se daje 2 i pol tablete dnevno. Canpref - biljni sirup za pse za oralnu upotrebu. Sadrži biljke koje imaju djelovanje na živčani sustav. Biljni ekstrakti i litij u homeopatskoj otopini imaju prilagođeno djelovanje na živčani sustav uznemirenih i razdražljivih pasa. Canpref će reducirati nemir izazvan bukom, transportom te nepoznatim situacijama, na način da umiri psa bez gubitka koncentracije i sposobnosti kretanja. Koristi se preventivno u slučajevima tjeskobe tijekom vatrometa , grmljavine, izložbi i natjecanja i dr. Dozira se za pse iznad 20 kg - 5 ml tri puta dnevno priloženom žličicom. Petvital Bachove mješavine za razne stresne situacije - s prilagođenim biljnim sastojcima. Diacalm tablete za umirenje pasa i mačaka u stresnim situacijama. Dijetetski pripravak za pse i mačke s prirodnim sastojcima, koji pomažu opustiti i umiriti ljubimce u stresnim situacijama kao što su: putovanje, izložbe, promjena okoline, grmljavina, vatromet i sl. Pripravak (po mogućnosti) dati sat vremena unaprijed. Psi: 2-3 tablete na 10 kg tjelesne mase. Mačke: 1 tableta. Pripravak je bez prekida preporučljivo koristiti u razdoblju 2-3 tjedna, te davati najviše 2 puta dnevno. Djelatni sastojci: hmelj (humulus lupulus), korijen valerijane (valeriana officinalis) ekstrakt đumbira (zinginber officinalis) i dr. Sedalin gel je anestetik sedativnog djelovanja koji umanjuje osjećaj straha, ali umanjuje i motoričku aktivnost jer opušta i mišiće. Sedalin gel mi se ne čini primjenjivim u ovim situacijama jer pas treba obavljati nuždu i šetati, a sa Sedalinom to možda neće biti u mogućnosti. O Sedalin gelu možete nešto više pročitati  u prijašnjem odgovoru Sedalin gel kolegice Zdravke Rumihe, dr. vet. med. Preporuka je da se  u takvim situacijama psa vodi na povodcu i u slučaju bačene patarde, nije ga preporučljivo tješiti i maziti jer na taj način takvo ponašanje i strah bude pohvaljen, što pas shvati kao prihvatljivo ponašanje. Psi se ponašaju po naučenim obrascima i potrebno je puno truda da se odviknu od toga. Bolje bi bilo da ga se animira sa nekim igrama ili igračkama koje voli u takvim trenucima, kako bi se opustio  i ne obraćao pažnju na ono čega se boji. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Mom psu su se pojavile tamne fleke po nepcu i desnima i šire se. Šta bi to moglo biti, da li biste mi mogli reći? Nema nekih drugih simptoma.Dragana O: Tamnjenje kože ili hiperpigmentacija u pasa obično je posljedica prekomjerne količine melanina u stanicama. Melanin je tvar ili pigment koji psu daje boju kože i dlake. To je smeđi pigment  koji sintetiziraju melanociti - stanice bazalnog sloja kože i sluznice i koji se normalno nalazi u koži, dlaci, sluznicama. Njegovo lokalno nakupljanje dovodi do stvaranja smeđih "fleka" ili "pjega", a pojavu nazivamo hiperpigmentacija. Naime, melanociti su izrazito osjetljive stanice, čije su funkcije pod velikim utjecajem različitih čimbenika. Tako, djelovanjem UV zraka, topline, mehaničkih i kemijskih podražaja, kao i pod djelovanjem upalnih ili hormonalnih promjena može se poremetiti njihova ravnoteža s posljedičnim nakupljanjem i kliničkom manifestacijom. Također, svako slabljenje i usporavanje prirodnih funkcija stanica sluznice odražava se na funkcijama melanocita. Oni neravnomjerno nakupljaju i slabije sintetiziraju melanin te stoga tamni pigment do površine ne dospijeva ravnomjerno i ne raspoređuje se ravnomjerno. Posljedično, u nekim stanicama će ga se pronaći više, od kuda i potječe naziv ovih promjena - hiperpigmentacija. Hiperpigmentaciju obično možemo pronaći na ustima, nosu, desnima i očnim kapcima,... Ovakva stanja se nazivaju "lentigo simplex". Ove "pjege" mogu čak nastati i nestati, te se zatim ponovno pojaviti. Sa starenjem se povećava broj i veličina pjega. Ove promjene nisu opasne po zdravlje ljubimaca te kao takve i ne zahtijevaju liječenje. Kod pasa su ovakve promjene relativno česte. Naime, kod određenih pasmina pasa ovakve promjene predstavljaju i određenu pasminsku karakteristiku (npr. chow chow ima "plavi" jezik). Nakupine pigmenta mogu se, između ostalog naći i na jeziku, desnima, dorzalnom (gornjem) svodu usne šupljine ili sa unutrašnje strane usnica. Ukoliko ste tek uočili navedene tamnije flekice, preporuka je da se one svakodnevno pregledavaju kako bi se eventualno uočile kakve promjene, tj. rastu li u vidu ispupčenja, ima li možda nekih drugih promjena uz njih (crvenilo, krastice...) i slično. Ako slučajno primijetite nešto takvo, uputno je odmah odvesti ljubimca veterinaru. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca te utvrditi točno podrijetlo promjena. U skladu s dijagnozom, biti će u mogućnosti dalje Vas savjetovati oko postizanja i/ili održavanja kvalitete života ljubimca.