Pitajte veterinara

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štakora (albino) starog 6 mjeseci. Nedavno sam primjetila potkožnu pomičnu izraslinu - kvrgu ispod vrata, više prema prsima. Štakor ne pokazuje da ga boli, jede i kreće se normalno. Zanima me, pošto sam čitala da su skloni tumorima, da li bi se radilo o tome ili je u pitanju nešto drugo? Unaprijed zahvalna, MajaO: Postoje različite promjene na tijelu štakora koje po svojem izgledu mogu odgovarati promjenama koje Vi i opisujete. Tako, mogao bih izdvojite neke, kao što su kožne ciste, apsces, hematom, različite neoplazije,...O: Ciste su vrećaste ili loptaste tvorbe koje su zatvorene sa svih strana, obložene slojem pokrovnih stanica i ispunjene tekućim ili kašastim sadržajem. Do njene pojave nastaje kao posljedica genetske predispozicije, infekcije i upale, traume,...Apscesi su novonastale šupljine koje su ispunjene gnojem, a najčešće su bakterijske etiologije, zatim gljivične, no mogu biti i sterilni. Najčešće nastaju kao posljedica mehaničkog ozljeđivanja, kao što su prilikom provlačenja ili ubodom stranog tijela. Procesi su okruženi čahurom, a nalaze se pod kožom.Hematom je izljev krvi u novostvorenoj šupljini u tkivu. Nastaje naglo na mjestu gdje krv iz ozlijeđene žile pod tlakom ulazi u tkivo. Hematom se povećava dok tlak izlivene krvi ne dovede do kompresije (pritiska), ozlijeđene krvne žile te se postepeno resorbira i smanjuje. On je netemperirana, bezbolna ili umjereno bolna, fluktuirajuća polukuglasta oteklina čija veličina ovisi o vrsti krvne žile i kvaliteti samog tkiva. Punkcijom hematoma se dobiva krv ili serum. Mali hematomi se mogu resorbirati u cijelosti, dok veće hematome treba otvoriti uz prethodnu punkciju na najnižoj točki hematoma. Sadržaj hematoma se mora spontano iscijediti i parenteralno se apliciraju antibiotici zbog moguće infekcije.Tumor ili novotvorevina označava skup promijenjenih stanica koje pokazuju nepravilan i progresivan rast. Bilo koji abnormalni rast, oteklina, izraslina ili kvrga na samom ljubimcu mogu predstavljati potencijalno ozbiljnu situaciju. Također, zbog relativno brzog metabolizma te relativno kratkog života, sama eventualna bolest se može brzo razvijati.Bitno je znati da nije svaka izraslina tumor, da nije svaki tumor maligni, a ni svaki maligni tumor ne mora završiti letalno.U svakom slučaju, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite svom veterinaru. Isti će biti u mogućnosti utvrditi što je s ljubimcem te u skladu s dijagnozom dalje Vas savjetovati.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Htela bih nešto da vas pitam. Imam zeca, nekih godinu i po dana. Do sada je bio živahan, jeo je, pio je vodu. U poslednjih nedelju dana, sve je manje i manje jeo, a sad ne jede uopšte. Čini mi se kao da nema snage. Da li biste mogli da mi kažete šta bi to moglo da bude i šta da uradim pre nego što ga odvedem kod veterinara? SandraO: Simptomi koje ste opisali u Vašeg ljubimca, na žalost, nisu specifični ni za koje oboljenje. Karakteristično je da smanjen apetit ili gubitak apetita upućuje da sa zdravljem nešto nije u redu, no ono prati niz bolesti zarazne i nezarazne prirode. Također, redovito je nedostatak apetita popraćen i povišenom tjelesnom tempraturom koju, pak, prati smanjena aktivnost i nezainteresiranost za okolinu.S obzirom na njihov prirodni instinkt da su lovina, kunići iznimno stoički podnose stanja boli ili bolesti. U prirodi, predatori osobito vrebaju životinje koje su bolesne, instinktivno znajući da će ih biti lakše uloviti. Nepoželjna posljedica ovakvog ponašanja je potreba pomnog praćenja ponašanja Vašeg ljubimca kako biste primijetili da nešto nije u redu s njegovim zdravljem.Simptomi su nekad vrlo suptilni, poput skrivanja na neobičnim mjestima, sjedenje u pognutoj poziciji ili odbijanje omiljene poslastice. Kad uočite ovako suptilne znakove, nekoliko stvari možete učiniti kako biste uvidjeli da li se radi o nekoj ozbiljnoj bolesti: ponudite mu omiljenu poslasticu, a ako je odbije pokušajte s nekom drugom.Ako uopće ne jede, prijeđite na drugi korak: izmjerite tjelesnu temperaturu kuniću plastičnim termometrom. Normalna tjelesna temperatura kunićima je 38,3°C "- 39,4°C. Lagano povišena tjelesna temperatura (39,9 °C) može biti posljedica emocionalnog stresa ili od vrućine ili pak ranog stadija infekcije. Visoku tjelesnu temperaturu (40,5 °C ili viša) treba shvatiti ozbiljno i hitno posjetiti veterinara. Teperatura niža od normalne također predstavlja razlog za jednaku zabrinutost. Preniska temperatura može upućivati na šok ili sistemsku infekciju. U kasnijim stadijima infekcije, bakterije ulaze u cirkulaciju i troše zalihe glukoze od organizma tako da više ne može održavati normalnu tjelesnu temperaturu. Ovo stanje se mora hitno liječiti infuzijama i antibioticima.Zatim, obratite pozornost na njegovu probavu. Pokušajte uočiti da li je trbuh napet, kakva je stolica, koliko često. Vrlo često upravo probavni problemi uzrokom su potištenosti i nedostatka apetita u kunića. Probavne probleme treba liječiti odmah kako bi se izbjegle komplikacije.O bolestima probave u kunića pisala je kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. ovdje.Ako se stanje Vašeg ljubimca nije popravilo, savjetujem Vam da ga hitno odvedete veterinaru na pregled kako bi se ustanovila dijagnoza i poduzela primjerena terapija.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ne znam koliko je hrčak star, kupio sam ga u pet centru prije 5 mj. U zadnjih 2-3 tjedna primjetio sam da je manje aktivan (noću je znao vrtiti točak toliko glasno da nismo mogli spavati, provlačio se kroz cijev, trčkarao). Nema vidljivih ozljeda, hrani se normalno, pije vodu, ali je puno mirniji nego prije. Da li su uzrok ove vrućine, da li njima treba kadica za osvježavanje ili drugačija prehrana (svježi listići kupusa,voća...)? Hvala na savjetu! Pozdrav, DavorO: Hrčci općenito, uslijed visoke temperature okoline, mogu oboljeti i od toplotnog udara jer ne dahću i ne znoje se.  Ukoliko se radi o toplotnom udaru, u hrčaka se uočava ležanje na dnu kaveza, šepanje ili pak drhtanje na dodir. Često se malo pokrenu kada puhnete u njega, no ako ne "oživi" nakon toga može se smjestiti u hladniju prostoriju kako bi se postupno ohladio. Ako nema poboljšanja kroz kratko vrijeme, hrčak se može posprejati hladnom vodom. Ako i nakon toga nema poboljšanja, hitno treba potražiti veterinarsku pomoć.Ako pak rashlađujete sobu ventilatorom ili klima uređajem, vrlo je bitno ne ostaviti kavez na direktnom strujanju zraka jer će potonje dovesti do respiratornih oboljenja.Činjenica je kako su hrčci vrlo male životinje te aktivne noću, pa se ponekad rani znakovi bolesti previde ili uopće ne primijete. Bolestan hrčak obično je nervozan, a često i ugrize. Obično nema volje za kretanjem, a kada je prisiljen, hoda ukočeno. Oči mu obično izgledaju mutnima te vrlo često s iscjetkom. Pozornost treba obratiti na ove znakove koji upućuju na neko oboljenje u hrčka: gubitak apetita, inaktivnost, zadržavanje pretežno u kućici ili jednom kutu kaveza, nezainteresiranost za okolinu. Naravno, vidljivi znakovi poput ozljeda i rana, oteklina, proljeva, iscjetka iz nosa ili očiju su očiti znaci da sa zdravstvenim stanjem nešto nije u redu, te je potrebno posjetiti veterinara kako bi se pomoć pružila što prije. Stoga, ukoliko hrčak pozitivno reagira na Vaš glas, pokušaje držanja u ruci, davanja poslastica i slično, mišljenja sam kako će s njegovim zdravljem biti sve u redu te je sve što ste opisali samo posljedica previsoke temperature njegove okoline.Hrčku nije neophodna posudica ili kadica sa vodom već je važnije održavati konstantnu temperaturu okoline od 18,3 do 21,1°C. Ukoliko nemate klimatizacijski uređaj, možete mu pomoći osiguravanjem hlada i pogodne ventilacije. Zatim, stavljanjem velike pokrivene posude ispunjene kockicama leda, pored koje će on leći i na takav način se hladiti. Sličan učinak se može postići i sa zaleđenim bočicama vode. U kavez mu se može ostaviti i keramička pločica ili komad mramora, na koji će Vaš ljubimac moći leći. Svakako mu osigurajte dovoljne količine svježe vode. Što se tiče svježeg povrća, u svakom slučaju je preporučljiva jer osigurava organizmu dodatnu količinu tekućine, no, ukoliko nije navikao na takvu prehranu, uvodite je postepeno kako mu se stanje ne bi zakompliciralo probavnim poremećajima uslijed nagle promjene načina prehrane.Ukoliko je Vaš ljubimac i dalje nezainteresiran, neaktivan, ne jede, savjetujem Vam da svakako što hitnije posjetite veterinara.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Naša degu veverica Buca ponekad ima krvarenje iz nosa koje se manifestuje crvenom bojom nozdrva i kao končastim krvnim ugrušcima, ako sam uspela dobro da objasnim, tačnije liči na crvene niti. Uz to ima i otežano disanje. Nisam sigurna da li je povezano, ali nestala joj je dlaka sa gornje strane prednjih šapa, koža je glatka i normalne boje, bez nekih drugih promena. Čini mi se da je sama odgrizla dlaku. Inače je i malo troma i usporena, osim kad je hrana u pitanju, tu je prva i vrlo je halapljiva. Kod ostalih nisam primetila nikakve promene - ima ih ukupno četvoro, dve ženke i dva mužjaka. Hrane se hranom kupljenom u Vašem Pet centru i sa ponekim obrokom svežeg povrcća - paprika, karfiol, kupus... Uz nadu da ćete mi moći pomoći, srdačno vas pozdravljam.GocaO: Čujni zvukovi prilikom disanja prilikom mirovanja te nakon aktivnosti, kihanje, iscjedak iz nosa i usta te letargija mogu ukazivati da je riječ o respiratornim poremećajima, kao što su upala pluća ili alergija.Upala pluća  se javlja sekundarno na alergiju, zatim izloženosti prašini i hladnoći.Alergiju potiče izloženost prašini i drugim alergenima i respiratornim iritansima.Nestanak dlake na prednjim nogama može biti rezultat iritacije iscjetkom iz nosa te stalnim trljanjem šapom po nosu.Mnogi degui su osjetljivi na prašinu iz stelje, to možete provjeriti tako da kao podlogu postavite papirnari ručnik.Respiratorni simptomi su znak da treba degua odvesti što prije veterinaru jer su čest znak drugih problema, kao što su tumori ili bolesti unutarnjih organa. Ono što Vi, također, možete učiniti za Vašeg ljubimca je da mu dajete vitamine u vodu za pojačanje imuniteta, vodite brigu o urednosti nastambe i smanjite mu iritacije dišbog sustava na najmanju moguću mjeru.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam albino ženku štakora, staru nepune 2 godine. Zadnjih nekoliko dana učestalo kiše, ide joj krv iz njuškice (ne iz usta, nego iz nosa), dosta teško diše (hriplje), a i kričala je nekoliko puta - kao da ju nešto boli. Što mogu učiniti da joj pomognem? Bila sam i kod veterinara s njom danas, ali nisam dobila nikakav odgovor, tj. veterinar ne zna što je i ne može joj ništa napraviti. Hvala, KristinaO: Kihanje je jedan od prvih simptoma bolesti dišnog sustava u štakora. No, isto tako, normalna je reakcija na iritanse iz zraka poput obične prašine ili prašine iz stelje na kojoj štakor boravi.Na infekciju dišnih puteva upućuje učestalo kihanje, prisutnost crvenog iscjetka iz očiju i nosa, otežano čujno disanje, gubljenje tjelesne težine, nedostatak apetita.U štakora je karakteristična pojava crvenih, odnosno krvavih suza ili iscjetka. Naime, oni posjeduju žlijezdu koja je smještena iza očne jabučice, a proizvodi sekret, odnosno lubrikant, bogat crvenim pigmentom porfirinom. Uslijed stresa ili bolesti, proizvodi se veća količina ovog sekreta, koji se zadržava u suvišku i na nosu i oko očiju. Ovo je učestalija pojava u štakora nego pravo krvarenje iz nosa. No, ono je isto moguće, a najčešće je prisutno kod infekcija sinusa ili problema sa nosnim prohodima.Također, česta je pojava u štakora infekcija bakterijom Mycoplasma pulmonis, a uzrokuje akutnu ili kroniču infekciju dišnog sustava. Infekcija se prenosi direktnim kontaktom, aerosolom te intrauterino. Često ovo oboljenje prolazi subklinički, no simptomi se pojačavaju ukoliko se javi druga bakterijska ili virusna infekcija ili povišena razina amonijaka u mjestu boravka. Oboljenje je karakterizirano crveno-smeđim očnim i nosnim iscjetkom, držanjem glave na jednoj strani, lošom kvalitetom krzna, pogrbljenim stavom, odbijanjem hrane, otežanim disanjem i kašljem. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkih znakova, pretrage krvi, oštećenja prisutnih u gornjim dišnim putevima te izolacijom uzročnika. Liječenje se, po preporuci veterinara, provodi antibioticima.Prije svega potrebno je posebnu pozornost posvetiti uvjetima okoline u kojoj je štakor smješten, a u svrhu jačanja imuniteta, odnosno spriječavanja komplikacija tijekom oporavka lošim higijenskim uvjetima. Prioritet je stelja koja se ne praši te čisto mjesto obavljanja nužde. Naime, na ovaj se način sprječava nagomilavanje amonijaka, koje nepovoljno djeluje na sluznicu dišnog sustava. Osim čišćenja, bitna je i dobra aeracija prostora u kojem štakor boravi (kavez, akvarij ili sl.) pri čemu treba pripaziti da se kavez ne smjesti na mjesto gdje ima propuha.Osim navedenog, važna je dobro izbalansirana prehrana u održavanju imuniteta: osim mješavine gotovih hrana za vrstu, uvijek mora biti prisutna svježa voda, povrće, svježe voće te mineralni kamen. Za brži oporavak Vašem ljubimcu možete ponuditi neke od vitaminsko-mineralnih dodataka prehrani za glodavce obogaćene C-vitaminom (Sera, JBL, Beaphar, Versele-Laga).Ukoliko se stanje Vaše ljubimice ne popravi promjenom vrste stelje, kompletnom dezinfekcijom kaveza te vitaminskom nadoknadom prehrani, možete se obratiti za pomoć na Veterinarski fakultet, Kliniku za unutrašnje bolesti. Kolege će načiniti potrebne pretrage za postavljanje dijagnoze te po nalazima preporučiti adekvatnu terapiju za Vašu ljubimicu.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije otprilike mjesec dana kod vas sam kupila ovnolikog kunića. Rečeno mi je da je star oko 2, 2 i pol mjeseca. Jedno uho mu je već bilo spušteno, ali drugo mu se još nije spustilo. Visoko je dignuto u zrak, a ponekad čak i padne na stranu drugog uha pa, zbog težine uha koje je spušteno, glava mu pomalo "vuče" na tu stranu. Kad mu držim to uzdignuto uho dolje onda mu je i glava ravna. To nisu veliki pomaci u položaju glave, ali bojim se da će kroz neko vrijeme zbog težine samo jednog spuštenog uha glava tako i ostati. Zašto se uho nije spustilo i kako to riješiti? Zahvaljujem unaprijed, MatejaO: Teško mi je procijeniti sve moguće razloge zašto se jedno uho Vašem ljubimcu još nije spustilo.Naime, smatra se da se kod ovnolikih kunića uši spuštaju počevši s 15 dana starosti pa sve do nekoliko mjeseci starosti. Razlog leži u genetici, prehrani, ali i u individualnim osobinama svake pojedine životinje. Također, uzrok u nepravilnom položaju uške može ležati i u nepravilnoj manipulaciji s ljubimcem ili nekom od ozljeda ljubimca (uške) različite etiologije. Naime, prilikom igranja i držanja te podizanja ljubimca ne smije se nikada povlačiti za uši. Razlog leži u činjenici da su uši kunića građene od izrazito osjetljivih anatomskih struktura podložnim ozljedama, traumama te krivim cijeljenjima ako se prikladno ne tretiraju.Stoga, savjetujem Vam da ljubimca odvedete kod veterinara na pregled kako bi isti utvrdio zdravstveni status ljubimca te Vam dalje pokušao odgovoriti na pitanja.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam prilično izbirljivog zamorca po pitanju hrane, prije nekih 2 tjedna sam primijetila da je prestao jesti sijeno i da ne jede kao prije. Od povrća je jeo samo blitvu i salatu i to u malim količinama jer ništa drugo nije htio. Primijetila sam da mu je stolica omekšala i dobila savjet od veterinara da mu dajem indijski čaj, ali pošto mu to nije pomoglo, potražila sam drugo mišljnje i rekli su mi da mu 24 sata ne dajem hranu i da mu dam mineralnu vodu bez CO2, ali ni to nije pomoglo. Molim Vas ako mi možete reći što da radim? Vrlo je živahan, ali ne želi jesti ni sijeno ni većinu suhe hrane koju mu kupim (osim suncokreta i žita), a i od voća i povrća jede samo jabuku i cvjetaču, ništa drugo ne želi. Utječe li na proljev i to štoje prestao jesti sijeno? Danas sam primijetila da se je pomokrio crveno, da li i to može biti povezano sa probavom? I još jednu stvar koju sam primijetila dok sam ga češljala da ima uši, kako da ih se riješim? Nedavno sam ga dobila i još je beba.KristinaO: Probavni trakt zamorčića sadrži velik broj nepatogenih protozoa i Candida albicans, koji su sastavni dio njihove normalne crijevne flore. Crijevna flora sastoji se većinom od gram pozitivnih anaerobnih koka i laktobacila. Gram negativne Escherichia coli i Coccidia su prisutne u vrlo malim količinama. Proces probave traje od 5 sati do nekoliko dana. Za prolaz hrane kroz probavni trakt potrebno je 13 do 30 sati. Želudac se isprazni za 2 sata.Zamorčić, tipični biljojed, provodi velik dio dana jedući. Vrlo su izbirljivi i teško se prilagođavaju na novu hranu. Ako im se vrsta hane naglo izmijeni sposobni su prestati jesi u potpunosti. Ono što zamorčić nauči jesti kao mali to uglavnom jede i kada odraste. Zato je važno da mu sada postepeno uvodite što raznovrsnije voće i povrće.Izbalansiran dnevni obrok za zamorčića sadrži koncentriranu hranu (mješavinu sjemenki), svježe voće i povrće, kvalitetno sijeno i svježu vodu.Sijeno je jedan od najvažnijih sastojaka u obroku i trebaju ga dobivati u neograničenim količinama. Ono stimulira mišićne kontrakcije crijeva i osigurava dobru peristaltiku, sprečava začep, osigurava dobru mikrofloru i važan je sastavni dio u održavanju zubiju. Od voća i povrća treba paziti na danu količinu jer od njega može imati mekanu stolicu i uvijek ga je važno dodavati uz sijeno i paziti da je svježe, oprano i dobro posušeno.Crveni urin može biti posljedica krvi u urinu koja se javlja kod upale mjehura, urolita (mokraćnih kamenaca) i neoplazija. Vrlo mladi zamorčići znaju imati urin obojan narančasto ili smeđe. Neka hrana može uzrokovati da je urin crveni, kao npr. cikla, mrkva, špinat...Vrlo je važno da nastavite nuditi zamorčiću sijeno, možete mu ponuditi i više vrsta npr. Witte Molen sijeno, koje možete pronaći u ponudi Pet centra, s dodatkom jasmina, ruže, mrkve ili maslačka te Prestige sijeno s maslačkom ili kamilicom. Za hranu mu možete ponuditi Wite Molen Bites, koja sadrži visok udio vlakana u peletima uz dodatak sušene djeteline za zdravu crijevnu floru. Hrana u peletima sprječava izbirljivost zamorčića i osigurava da ipak pojede sve potrebne sastojke.Mekana stolica može biti od zelene hrane, mogu to biti cekotrofi - mekane kuglice koje zamorčići jedu direktno iz anusa, oni su bogati B-vitaminom i dobrim bakterijama. Za obnovu crijevne flore savjetujem Vam Pro-digest - u vodi topiv dodatak za funkciju probavnog trakta, koji stimulira rast pozitivne crijevne flore. Sijeno je svakako i dio dijete kada zamorčić ima proljev. S obzirom da oni stalno jedu, vrlo je važno da je stalno dostupno. Najčešći uzrok proljeva (ili mekane stolice) kod zamorčića je promjena hrane. Dijeta kod proljeva se sastoji od toga da se ukloni sva hrana osim sijena i sjemenja. Kada se ljubimac oporavi, ostala hrana se uvodi postepenio tijekom barem 4-5 dana.Ukoliko dijeta ne pomogne, morat ćete posjetiti veterinara koji će zamorčića staviti na terapiju.O ektoparazitima u zamorčića pisala je kolegica Dragica Nemeš, dr.vet.med. ovdje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me da li degu može imati buhe (primjetila sam da se moj češka) te kako ih se rješiti? Koje mu voće smijem davati? Smijem li mu davati poslastice za glodavce (npr. bomboni za glodavce, keksi za glodavce...).Unaprijed hvala, DarijaO: I degue mogu napasti paraziti. Tako, možemo spomenuti buhe (najčešće ih dobiju od drugih ljubimaca), grinje, šugarce,...   Međutim, od parazita se najčešće spominju grinje. Životni ciklus ovih parazita je 10-12 dana. Obično izazivaju teže slučajeve kožnih iritacija i dermatitisa. Zahvaćena područja (na kojima su se grinje hranile) obično su otečena i zacrvenjena (karakteristične crvene točkice). Od simptoma je najkarakterističniji svrbež, zbog kojega su česte sekundarne bakterijske infekcije. Za dijagnozu je potrebno uzeti strugotine kože, koje će se pregledati mikroskopskom pretragom. Liječenje se provodi odgovarajućim antiparazitikom i obično je dugotrajno.Međutim, iz razloga što svrbež kod ljubimaca može biti uzrokovan i drugom etiologijom, najbolje je za pomoć se obratiti veterinaru. Naime, on je u mogućnosti nakon pregleda ljubimca odrediti točno što je posrijedi te pristupiti najprikladnijem i najboljem načinu rješavanja problema.S aspekta prehrane, postoje određene smjernica, kao što su:- prehrana je jako važna kod degua jer neispravnom prehranom možete izazvati ozbiljne probleme (dijabetes);- degui su biljojedi i u prirodi se hrane travom, biljkama, korom drveća, pupovima, lukovicama i ponekad sjemenkama i voćem;- kao kućnog ljubimca možemo ga hraniti gotovom hranom za degue, sijenom, svježom travom, djetelinom (ali samo ako smo sigurni da nije bila špricana kemikalijama);- dijetu mu možemo dopuniti svježim, očišćenim povrćem koje mora biti sobne temperature, a dobro je sve povrće kojim se i mi hranimo (radić, salata, paprika, mrkva, špinat, zelje, karfiol);- može mu se ponuditi i kukuruz, ali samo 1-2 puta tjedno, te vitamini i mineralni kamen;- voće mu se može davati u malim količinama, više kao posebnu nagradu, jer sadrži dosta šećera, a s obzirom da je sklon dijabetesu ne smiju mu se davati slatkiši, ugljikohidrati (kruh, keksi, krekeri, tjestenina, dvopek itd..);- svježu hranu bi trebalo redovito micati iz kaveza čim se zamaže ili uvene (posebno na to treba obratiti pažnju kada je toplije vrijeme);- degu ne smije jesti hranu za druge glodavce jer bi mu mogla štetiti,- treba izbjegavati sjemenke, suho voće, žitne i druge pahuljice, kuhanu hranu, slana i pržena jela te mlijeko i mliječne proizvode;- čokolada i zeleni dijelovi paradajza kao i krumpira su otrovni za degua,- na raspolaganju mora imati uvijek svježu vodu (najbolje je ako mu se može staviti u pojilicu);- hrana i voda moraju biti sobne temperature, ne izravno iz hladnjaka,...Korisne informacije o prehrani degua možete saznati i u odgovoru kolegice Ivane Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam vjevericu degua. Danas je moja kćer od 4 godine, pokušavajući je uhvatiti i potegnuvši je za rep, slučajno skinula jedan dio repa deguu (oko 2 cm). Degu je dobro, vrti se i hrani, sve po normali. Zanima me trebam li ga odvesti veterinaru i kako mu pomoći te hoće li se oporaviti i da li će mu dlaka na repu narasti? DarijaO: Degu (lat.Octodon degus) je inteligentan i živahan glodavac, koji iz dana u dan postaje sve omiljeniji ljubimac. Njegovo podrijetlo je iz čileanskih Andi, gdje živi u zajednicama od 10-100 jedinki ispod zemlje. Na takav način pokušavaju se skriti od svih potencijalnih neprijatelja iz prirode.Ovaj ljubimac je poseban i po svom repu. Naime, njega karakterizira kratka i oštra dlaka koja na samom vršku repa formira čuperak, a proteže se u 1/3 pa čak i 2/3 ukupne dužine tijela. Njegova funkcija je da prilikom penjanja ljubimca, održava ravnotežu. Karakteristično je kod ovih ljubimaca da isti, u slučajevima kada se osjećaju ugroženim ili kada im prijeti određena opasnost, odbacuju svoj rep te na takav način pokušavaju pobjeći potencijalnoj opasnosti. Iz tog razloga, uzgajivači ove vrste životinja uvijek savjetuju da se prilikom igranja i držanja ovih ljubimaca uvijek pokušava izbjeći sam rep kako ljubimac ne bi rep odbacio.Također, jedanput kada rep otpadne, isti neće više izrasti, odnosno, oni više nikada neće postići veličinu i izgled prije same "nezgode".U svakom slučaju, provjerite da li su prisutne ozljede ili otvorene rane na tom dijelu tijela. Ako niste sigurni ili su rane ozbiljnijeg tipa, savjetujem Vam da istog odvedete kod veterinara na pregled.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Što znači kada kunić trzne zadnjom šapom i lupne s njom od pod?MarijaO: Kunići su umiljate i zaigrane životinje, koje najveći dio dana provode u spavanju ili dremuckanju. Najzaigraniji su navečer pa im je u to vrijeme  potrebno omogućiti slobodno kretanje.Vole se maziti, a potrebu za maženjem pokazuju tako da guraju njuškicu pod šaku ili će malo zagrepsti da Vas posjeti da je još uvijek tu.Milujte ljubimca po leđima, glavici i obrazima, oko ušiju, trljaje se "nos uz nos".Najbolji način da upoznate kunića je da ga promatrate, pratite njegove potrebe i uočavate njegove navike i  ponašanje.Lupkanje šapom o pod se obično dogodi nakon neke radnje, primjerice može kod rezanja noktiju, odskakutat će od Vas uz udaranje šapicom o pod jer ste mu radili nešto što nimamo ne voli.Lupanje šapom o pod bez nekog očitog razloga može se dogoditi ako je kunić uplašen, čime Vam pokušava reći da prijeti nekakva opasnost (barem po njegovom mišljenju). Također će lupnuti šapom ako pokušava privući Vašu pažnju, ako se osjeća zanemareno, pa Vas zapravo na taj način doziva.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije 1 mj. sam kupila u pet shopu kunića starog 3 mjeseca, hermelin - bijeli patuljasti. Od tada, kad god ga uzmem da ga pomazim, uvijek me pomokri. Mislila sam da će s vremenom prestati, ali nije. Molim vas odgovor.SonjaO: Kunići općenito konzumiraju veće količine tekućine, u prosjeku 50-150 ml/kg t.t./dan te stoga i proizvode veće količine urina, u prosjeku 130 ml/kg t.t./dan. Kunići tipično ne mokre često, no kada mokre, radi se o većim količinama.Promjene u načinu, učestalosti i količini mokraće u kunića mogu ukazivati na reproduktivnu fazu, teritorijalnost ili urogenitalna oboljenja.Neki kunići uriniraju jednostavno kako bi obilježili svoj teritorij, a drugi uslijed neusvojenih navika obavljanja nužde.U dobi od 4 mjeseca mužjaci već dosežu spolnu zrelost, dok ona u ženki nastupa nešto kasnije. Tada se u mužjaka uočava prskanje mokraće po predmetima koji mu trenutno obuzmu pažnju - bilo koji dio namještaja, druga životinja u kućanstvu ili noga vlasnika i sl. Ovakvo se ponašanje u konačnici uspješno rješava jedino kirurškim zahvatom kastracije. U ženki je ovakvo ponašanje također prisutno, no one češće ovo rade nešto diskretnije, mokreći van posude za obavljanje nužde ili na mekim materijalima (jastuci, posteljina i sl.).Što se tiče oboljenja urogenitalnog sustava, na njih upućuje učestalost, volumen, boja i izgled te lokacija mokrenja. U kunića su najčešće upale mokraćnog mjehura, uroliti, adenokarcinomi maternice i bolesti bubrega. Navedeno se može identificirati jedino kompletnim kliničkim pregledom u veterinarskoj ambulanti.Kod rješavanja problema nepoželjnog mokrenja u kunića, najlakše je identificirati ponašanja vezana uz reprodukciju. Kako je Vaš kunić otprilike 4 mjeseca starosti, ovakvo ponašanje treba uzeti u obzir te razmisliti o kastraciji kao načinu rješavanja problema.Također, na umu treba imati i činjenicu kako se nepoželjna ponašanja u kunića javljaju najčešće uslijed nepravilnog ophođenja sa kunićem, s obzirom na to kako vrijedi općenito pravilo da se kunići koji se osjećaju sigurnima i opuštenima, vladaju vrlo dobro i po pravilima.Kako ste spomenuli da nepoželjno mokrenje Vaš kunić obavlja jedino kada ga uzimate u ruke, obratite pozornost na kakav način to čini. Naime, ukoliko želi samo isprazniti mjehur ovo čini u normalnom položaju, no ako želi obilježiti svoj teritorij, lagano se podiže na stražnje noge i mokrenje čini poput prskanja. Ukoliko je prvo navedeno slučaj, najprije ga mazite i pružite mu pažnju dok je još u kavezu te pričekajte dok uočite da obavi nuždu, a tek ga potom uzmite u ruke. Ako je pak drugo navedeno slučaj, razmislite o kastraciji te se za zahvat dogovorite sa Vašim veterinarom.I potonje, moram napomenuti kako mnogi smatraju da je ovakvo ponašanje najveći kompliment koji vlasnik može dobiti od svog kunića ljubimca. Naime, na ovaj način kunići "govore" kako vole vlasnika te ga označuju kao svoje vlasništvo.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li se smije davati kunćima blitva? Čula sam da je štetna za njih. Hvala, IvanaO: Blitva je stabljikasto i lisnato povrće, srodno špinatu i kelju. Bogata je balastnim tvarima, saveznicima crijevne flore. Ta celulozna vlakna vežu na sebe vodu (a time i masnoće i otrovne tvari), ubrzavaju prolaz hrane kroz crijeva te na taj način otklanjaju crijevne i probavne tegobe. Visoke koncentracije kalcija, kalija, željeza, magnezija i vitamina C čine blitvu izuzetno vrijednom namirnicom. Međutim, pretjerane količine u crijevima stvaraju netopive spojeve koji sprječavaju biološko iskorištavanje kalcija.  Blitva je, također, zasitna i dugo ostaje u probavnom traktu.Svježe lisnato povrće općenito sadrži dosta vode, no, također i vitamin C i vlakna. U prehrani su svakako bolja tamnija lisnata povrća, no jednako tako i kelj, lišće maslačka, peršin i celer (zeleno),  blitva, zeleno od cikle, gorušica (zeleno), lišće mrkve, lišće maline, lišće brokule, tamno zelena salata, špinat. Većina ljudi smatra da je to povrće koje sadrži veće količine kalcija pa zahtjeva pažnju kod davanja. Ta hrana je osnova zdrave prehane i ne treba ju izbaciti, već samo smanjiti. U njima je omjer kalcija i fosfora važniji od same količine kalcija. Važno je da kunić dobije povrće koje ima kalcija u većoj količini nego fosfora, nikako obrnuto. Kalcij u tijelu sudjeluje u mnogim procesima, najznačajnija je uloga održavanje strukture kosti i mišića. Dobivaju ga iz prehrane, a višak se izlučuje fekalijama. Problem je što kalcij mogu apsorbirati više nego im treba, što onda prolazi kroz bubreg te rezultira stvaranjem kamenaca. Metabolizam kalcija u kunića se jako razlikuje u odnosu na ostale životinje. Tako je koncentracija kalcija u krvi kunića najčešće jako visoka, ali isto tako vrlo brzo može pasti, ovisno o udjelu kalcija u ishrani. Ta pojava je fiziološka i ovisi o hormonima štitne žlijezde. Resorpciju kalcija iz hrane (crijeva) djelomično pospješuje vitamin D3 (djelomično jer se dio kalcija resorbira i bez utjecaja vitamina D3). Višak kalcija se izlučuje putem bubrega (čak i do 60%). Odnos kalcija i fosfora u prehrani za kuniće nije toliko bitan kao u ostalih vrsta životinja baš zbog visoke resorpcije i eliminacije kalcija. Dakle, dokazano je da koncentracija kalcija može i smije biti visoka u odnosu na fosfor, ali obrnuta situacija je opasna.Iz svega navedenog slijedi zaključak da se može u prehranu kunićima uključiti blitva, kao i salate i drugo lisnato povrće, ali u manjim količinama (do pola lista) i u pauzama od nekoliko dana, a svakako kod početnih davanja to zaista mora biti jako mala količina.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam zlatnog hrčka već 6 meseci i primetila sam da mu u zadnjih mesec dana uho izgleda oštećeno, tačnije, kao da je pogrickano. To postaje sve uočljivije pa bih vas zamolila da mi kažete kako da mu pomognem ili da ga lečim ako je neko oboljenje u pitanju.Hvala unapred, IvanaO: Zlatni hrčak (Mesocricetus auratus) manji je od običnog hrčka (Cricetus cricetus) i jedan je od 14 vrsta hrčaka. U dužinu najviše naraste do 15 cm, od čega na rep otpada do 1,5 cm. Odrastao hrčak je težak od 80 do 150 grama.Osnovna boja krzna s gornje strane mu je svijetlo crvenosmeđa, odnosno zlatnožuta, dok je po trbuhu svijetlosiv do bijel. Uzgojem su dobiveni primjerci u raznim varijantama boja, od albina, sive boje pijeska, pa sve do crne. Zdravom hrčku dlaka leži uz tijelo, a koža mu je jako pomična. Moguće je da se kod Vašeg hrčka radi o kožnoj bolesti, a ima ih nekoliko.Šuga uzrokovana šugarcima Sarcoptes scabiei var. cuniculi (Sarcoptes scabei) -klinički znakovi su u početku ljuštenje kože, stvaranje krasta, alopecija (područja bez dlake) i svrbež na licu kod gornje usne, što se kasnije proširi na cijelo lice, vrhove uški, vjeđe i donju čeljust pa se razviju hemoragične kraste. Dijagnoza se postavlja uzimanjem strugotinama kože.Demodex species su grinje koje se normalno nalaze u dlačnim folikulima i lojnim žlijezdama  gotovo svih životinja. Demodikoza se najčešće javlja kod pasa, a vrlo rijetko kod drugih životinja. Bolest se može javiti u dva oblika, kao lokalizirana i kao generalizirana, a češće se javlja u mlađih jedinki. Kod hrčaka uzročnik je Demodex criceti i Demodex aurati.Gljivična infekcija je stanje kože uzrokovano gljivicama koje mogu inficirati mnoge vrste sisavaca. Gljivice žive na keratinu koji se nalazi u koži, dlaci. Medicinski termini za gljivičnu infekciju su dermatofiti i dermatofitoze  - naime, one gljive koje uzrokuju kožne bolesti žive kao paraziti na ljudima i životinjama i nazivaju se dermatofiti (dermatomicete), a bolesti koje uzrokuju su dermatofitoze.Gljive se najčešće nalaze ili na zaraženoj životiniji ili u nastambi, odnosno mjestu boravka zaražene životinje. Šire se ili direktnim kontaktom sa zaraženom životinjom ili kroz "athrospore" "- spore gljivica koje se šire sa životinje u njenu okolinu. Na taj način one mogu živjeti preko 18 mjeseci (u tepisima, na namještaju, filterima za zrak...). Mačke i glodavci često su izvor zaraze jer mogu biti asimptomatični nositelji, tj. mogu nositi na sebi i širiti gljivice bez da pokazuju znakove infekcije. Gljivice se prenose  direktnim kontaktom sa zaraženom životinjom ili kontaktom sa nekim predmetom (češalj, stelja) koji je kontaminiran sporama. Mlade životinje i one pod stresom (npr. prenapučenost, vlaga, loša prehrana, nehigijena) često predstavljaju velik rizik razvijanja bolesti.Znakovi bolesti su gubitak dlake, ljuskasta koža, krastice te se može  pojaviti crvenilo i svrbež. Često se gljivice javljaju na glavi i na ušima, a zatim se šire na druge dijelove tijela. Životinjice zaražene gljivičnom infekcijom imaju suhe i ljuskaste dijelove kože na kojima nedostaje dlaka.Jedna od metoda dijagnostike gljivica je tzv. Woodova lampa "- ultraljubičasta lampa, koja emitira ljubičasto-plavi sjaj iz cijevi, pod kojim gljivice postaju florescentne. Druga metoda identificiranja gljivica radi se uzimanjem komadića dlake na rubu rane "- dlaka se pregledava pod miroskopom. Najbolji i najtočniji način za dijagnosticiranje gljivične infekcije je uzimanjem krastica i lišajeva s kože i dlake na kojima se radi kultura.  Gljivična infekcija se može tretirati na dva načina. Antifungicidna mast može se nanijeti na zaraženo područje ili se takav lijek može primijeniti oralno, davanjem na usta. Naravno, preparate indicirane za liječenje gljivičnih oboljenja moguće je primjeniti jedino od strane veterinara koji je postavio dijagnozu na temelju mikrobiološkog nalaza.Također, treba uzeti u obzir da svaki gubitak dlake može biti simptom kožnih bolesti ili prazitarnih oboljenja pa isto tako upućuje na posjet veterinaru koji će određenom terapijom pomoći životinji.Potrebno je dezinfivirati prostor sredstvima koja djeluju na gljivice, bakterije, viruse, spore i sl., kao što je, primjerice Virkon, kako bi se spriječilo širenje uzročnika te zaustavilo daljnje oboljenje.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam 4 godine starog zamorčića. Otkada samo ga donijeli iz dućana, nije bio nigdje van stana, osim što svakodnevno šeće po stanu. Da li je, po Vašem mišljenju, moguće da ga na tri dana autom prevezemo na more, gdje bi bio u hladu, ali ne pod klimom. Koliko je opasno za njega da ga sada, prvi put nakon 4 godine, vozimo u autu? Kako bi reagirao na promjenu klime, zraka i sl.? Pitam zato jer znam da zamorčići ne vole kada im se išta mijenja (npr. vrsta hrane i sl.) pa se bojim da ga dodatno ne ugrozimo.Unaprijed hvala, IrenaO: Idealna ambijentalna temperatura za zamorce kreće se, kao i za ljude, u rasponu 18-24°C. Njihova tjelesna temperatura iznosi 38-40°C, a općenito se smatraju osjetljivima na visoke temperature, naročito u kombinaciji s visokom vlagom.Naime, smatra se da nije dobro izlagati ih direktnom sunčevom svjetlu ljeti, kao i da teško podnose konstantne temperature preko 32°C, osobito ako je visoka relativna vlažnost zraka(preko 75%).Procjenu rizika za Vašeg ljubimca morate sami napraviti.Ukoliko se odlučite na putovanje s njim, svakako mu omogućite što je moguće prostraniji kavez tijekom putovanja. Za promjenu hrane nema razloga jer Vi možete ponijeti potrebnu količinu sa sobom. Ukoliko Vaš zamorac u kavezu ima mir, uz zadovoljene osnovne uvjete prehrane i držanja, mislim da ne bi trebalo biti problema s odlaskom na more.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mužjaka sirijskog hrčka i primijetila da ne želi jesti one žute sjemenke, već samo izdvoji sušeno voće, a ostalo ne jede. Bojim se da nije zdravo jesti samo to voće pa bih molila da mi kažete kako da ga natjeram da jede sve.Unaprijed hvala, MarijaO: O prehrani sirijskih hrčaka pisala sam ovdje.Često se vlasnici žale kako im hrčci ne žele jesti onu hranu koja im je ponuđena ili odabiru određene boje ili oblike hrane u posudici.Problemu se, u većini slučajeva, može doskočiti na način da se po hrani nakapa vitaminskih kapi za glodavce, koje tada promijene okus samoj hrani ili određenim kolutićima ili štapićima hrane.Zatim, pokazalo se dugoročno učinkovito da se jednostavno ostavi u posudici ona hrana koju inače hrčak ne želi jesti. S vremenom, takvu hranu ipak počinje konzumirati. No, ovo nije osobito preporučljivo redovito prakticirati, s obzirom da vrlo brzo može dovesti do poremetnje zdravlja uslijed neizbalansirane prehrane.Također, pokušajte nabaviti drugu vrstu hrane i pomiješati dio s postojećom hranom kako bi je utrošili. Na sreću, na tržištu se nudi doista širok izbor hrana za hrčke te Vas pozivam da posjetite naše Pet centre, a vjerujem da će se ipak nešto svidjeti i Vašem hrčku.I potonje, moram napomenuti kako je izbirljivost i/ili odbijanje hrane u hrčaka i jedan od početnih simptoma bolesti te svakako ne bi trebalo zanemariti značaj uočenog. Stoga, ukoliko se i nakon poduzimanja promjene prehrane stanje Vašeg ljubimca ne popravi ili u slijedećih nekoliko dana uočite i pogoršanje simptoma (potpuno odbijanje hrane, povučenost, dulje odmaranje ili spavanje i sl.), svakako pomoć potražite u veterinarskoj ambulanti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam skočimiša već nekoliko tjedana i u zadnje vrijeme primjetila sam da je jednom od skočimiša (mužjak) stražnjica natekla i crvena. Ne znam što da radim. Hvala unaprijed! MagdalenaO: Otekline i crvenilo na tijelu ljubimca nerijetko može ukazivati na određene probleme. Tako, oteklina i crvenilo može biti uzrokovano različitim ozljedama i traumama, upalnim stanjima, tumoroznim tvorbama,... Najčešći poremećaji stanja kože praćeni crvenilom su uzrokovani različitim traumama ili ozljedama nastalim kao posljedica nepravilna ili neadekvatna držanja ljubimca, odnosno, često se dovode u vezu s međusobnom agresivnošću pojedinih ljubimaca.Crvenilo kože, svrbež s posljedičnim ispadanjem dlake te oteklina, kao posljedica učestalog češkanja i grickanja zahvaćenog dijela tijela, može biti znak i parazita. Od parazita bi se najčešće mogle izdvojiti grinje. U slučaju da se utvrde grinje, potrebno bi bilo tretirati ljubimca s nekim od sredstava za uništavanje grinja te temeljito očistiti prostor u kojem se drži ljubimac.U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svog veterinara. Isti će nakon pregleda ljubimca, moći utvrditi točno o čemu je riječ, postaviti dijagnozu te u skladu s njom odrediti najprikladniji način tretiranja i liječenja.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me koliko je potrebno hrčku da se pripitomi? Naime, dobila sam ga prije odprilike 2 tjedna i pridržavala sam se uputa koje sam pronašla na vašim stranicama. Nisam ga uopće dirala prvih par dana, pričala sam mu da se navikne na moj glas i mirise, no kad sam mu htjela čistiti kavez i izvaditi ga van nikako ga ne mogu uhvatiti u ruku. Svaki put se trzne i pobjegne kao da je jako preplašen, ali inače nije takav, normalno se igra i jedne čak i kad mu mjenjam hranu i vodu ili kad sam blizu kaveza, i jednom mi je jeo iz ruke. Jeli postoji mogućnost da se nikad neće dati uhvatiti i jeli mogu još nešto učiniti jer mi to zbilja postaje problem kad treba čistiti kavez? Hvala, MartaO: Nakon što konačno novi ljubimac stigne u Vaš dom, najteže je dočekati trenutak kada se on potpuno opusti i pripitomi. Naravno, ovisno od životinjice do životinjice to vrijeme varira jer ovisi o karakteru pojedinog hrčka.Hrčak treba naučiti prihvatiti svog vlasnika i prepoznati da mu on ne predstavlja nikakvu prijetnju.Najvažnije je hrčka polako i mirnim pokretima naviknuti na svoje ruke. Nemojte koristiti parfimirane sapune, a ruke istrljajte sa nešto stelje. Njuh je najvažnije osjetilo hrčka.Zatim mu kroz rešetku nudite malo poslastica. Ako hrčak bez oklijevanja izađe iz svoje kućice i dođe do Vas, možete ići korak dalje.Oprezno otvorite kavez i hranu mu dajte unutar kaveza. Zatim nešto hrane ili poslastice stavite u ruku i pričekajte da se hrčak popne kako bi došao do poslastice. Kada to učini nekoliko puta, pokušajte ga lagano dotaknuti prstima. Također, možete staviti dlan do dlana i hrčka potaknuti da prelazi s jednog na drugi.Kada se hrčak privikne na Vaše ruke pokušajte ga namamiti da izađe iz kaveza. I tu će Vam pomoći metoda s poslasticama. Kraj otvorenih vrata kaveza ponudite mu hranu i namamite da izađe. Ponovno ga laganim pokretima navikavajte na svoje ruke. Možete mu prirediti i stazicu za slobodno kretanje, tako da je ogradite kartonom ili plastikom, a Vaše ruke su prepreke preko kojih se hrčak penje.Ako se hrčak još nije priviknuo na Vaše ruke, nemojte ga pokušavati staviti na ruku i podizati jer je to, prema istraživanjima, za hrčka stresno. Kada budete htjeli očistiti kavez, uzmite čašu ili šalicu, istrljajte je steljom iz kaveza i pustite hrčka da uđe u nju. Ako se ne boji, pokušajte ga podići. Pritom hrčka polako primite odozgo i straga, tako da ga dlanovima obuhvatite poput zaštitne jamice. Zatim dlanovima obuhvatite hrčka i podignite ga. Pritom uvijek pazite da hrčak slučajno ne iskoči i ozlijedi se.Ako je kavez malen ili hrčka želite izvući iz nekog uskog prostora, jednom ga rukom primite odostraga. Pritom ga palcem i kažiprstom obuhvatite iza prednjih nogu, dok drugi dlan stavite ispod hrčka.Naravno, sve to radite uz puno strpljenja i, naravno, ne kada hrčak spava, već navečer kada je aktivan jer ga nije uputno buditi iz dnevnog spavanja.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kod kuće mini kunića starog 1,5 godinu, teškog oko 2,5 kg. Držim ga u kavezu 40x60 cm na dva kata tako da može skakati gore-dolje, te ga svaki dan puštam malo van da se istrči (1-2 sata). U svojim šetnjama često gricka sve po stanu, tako da stalno moram paziti gdje je i što radi. Ponekad nemam puno vremena da ga pazim pa bude van kaveza relativno kratko (oko pola sata). U stanu nemam mjesta da mu stavim veći kavez pa razmišljam o tome da mu napravimo njegovo carstvo na dvorištu. Sami bismo izradili kavez pa me zanima koje bi trebale biti mjere i materijal za kavez te na što treba posebno paziti. Isto tako, na koji način treba taj kavez  održavati  čistim?  Ja  bih  ga stavila na travu,  a  ne  znam kako onda urediti wc. Da li da samo u jednom kutu bude piljevina koja se povremeno promijeni ili nešto drugo? Bilo koji savjet bi mi dobro došao. Puno sam naučila o kunićima na vašoj stranici i imam same pohvale za vaš rad. Unaprijed hvala, JelenaO: Kunići su vrlo društvena te zaigrane životinje. Mogu se držati u kavezu ili mogu biti cijelo vrijeme slobodni.Kavez površinom mora biti barem 120 x 60 cm. U kavezu kuniću treba osigurati mjesto za hranu, vodu, spavanje te dodatni prostor za kretanje. Bilo bi idealno da se u jedan kut postavi i wc za glodavce koji treba redovito čistiti. Na dno kaveza najbolje je staviti slamu, piljevinu ili hoblovinu. Kunić voli mekane površine (trava, tepih...). Ukoliko kunić prebiva izvan kaveza po stanu, svakako treba obratiti pažnju na kablove te otrovne biljke koje bi mogao gristi. U kavez mu stavite i igračke kako mu ne bi bilo dosadno. Kunići bolje podnose hladnoću nego vrućinu. Ako su na otvorenom, treba im osigurati zaklon u sjeni. Ne smiju biti na propuhu. Dno kaveza uvijek mora biti suho.Na vanjskim nastambama žica bi morala biti bar metar visoka jer ako kuniću već priuštite zadovoljstvo na svježem zraku, neka malo i skakuće uvis osim što će trčati ukrug. Također je i prednost visoke ograde i to što ćete i Vi lakše ući u  nastambu, što je važno kod čišćenja i kada ga želite uhvatiti i premjestiti natrag u kuću.Žica mora biti sitna okna, a to je potrebno ne samo radi kunića, koji bi se mogao provući, nego i zbog zaštite od kuna i lasica kojih ima čak i u gradu, a još više na selu, te se provuku i kroz najsitniju rupu u potrazi za plijenom.Ograda treba biti ili ukopana u zemlju 20-tak centimetara ili treba biti zazidan zidić, da kunić ne bi prokopao rupu van i pobjegao ili da ne dođe neki  pas ili lisica te iskopaju rupu i uđu u ograđeni prostor.Veličina vanjske nastambe može biti 3 x 3 metra, a može, naravno, biti i veća. Dio prostora mora biti u sjeni, a dio dostupan suncu.Preko kaveza, tj. kunićjeg dvorišta trebamo također postaviti jednako sitnu žicu za zaštitu od sova predvečer i škanjaca/orlova danju (ptice su opasne za patuljaste kuniće), kao i zbog drugih predatora koji se vrlo lako penju.Navedene opasnosti su većinom opasnosti koje vrebaju ako ostavite kunića bez nadzora, pogotovo na dulje vrijeme u loše osiguranom kavezu.Kućica, odgovarajuće dimenzije i od drveta, neka bude uzdignuta od tla jer se kunići najčešće zadržavaju ispod nje, katkad i prokopaju rupu u zemlji u kojoj uživaju cijeli dan, posebno po ljetnim vrućinama jer se tako hlade. Neka krov kućice bude presvučen plastikom ili nekim drugim vodonepropusnim materijalom. Tu se pojavljuje još jedan razlog zašto cijeli kavez mora biti natkrivljen istom sitnom žicom - da kunić preko kućice (ako je ona uz ogradu) ne skoči van. U kućicu možete smjestiti sijeno.Sa vanjske strane posadite biljke penjačice, zgodne su i ruže (ne previše, da  ostane i osuncanog prostora) i pri njihovom rastu pazite da nijedan vrh ili listić, ne uđe unutar kaveza jer će kunići odmah pogristi i uništiti.Kunić mora imati i neki oblik zaklona od vremenskih prilika i neprilika, tj. i mjesto na kojem će se osjećati siguran, kućicu ili stog (plast) sijena. Također, možete u novonapravljenu nastambu staviti stog (plast) sjena, čiji će vrh biti pokriven sa nepropusnim materijalom, potrebno je da je odignut od tla,  na primjer na paletu. Poslužit će za skrivanje, kopanje tunela, a također i za stalnu dostupnost sijenu, koje je najvažnije u prehrani kunića.Još nekoliko savjeta:Ne ostavljajte kunića na dulje vrijeme samog, posebno ne noću.Ako je kućni kunić, ne izvodite ga van pri većim temperaturnim razlikama, posebno ne zimi. Ako kavez gradite kako bi kunić u njemu boravio stalno, onda ga od ljeta ostavite vani da mu se organizam privikne i ne unosite ga u kuću u hladnijim danima.U blizini kaveza ne špricajte voćke, povrće i lozu te slično jer će otrov doći i do trave koja je namjenjena kuniću.Jelovnik izrasle trave mu možete, ako kunić nije osjetljiv, dopunjavati travom iz vinograda koji dugo nije šprican (ne travom koja raste uz cestu) pa će mu trava u kavezu dulje "trajati" ako je u njemu često.Pri prvih nekoliko susreta s novoizgrađenim kavezom, ostavite mu malo nagradne hrane, tj. hrane koju voli, zatim nešto poznato, poput transportera ili kućice, što sami procijenite.Kolega Dragan Vešović, dr.vet.med  pisao je također o smještaju i držanju kunića u vanjskim uvjetima ovdje.