Pitajte veterinara

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam patuljastog šnaucera starog godinu i pol, te zadnja 2 mjeseca ima problema s očima (iscjedak, crvenilo). Naša veterinarka nam je u dva navrata davala kapi (maxitrol i još jedne, ali sam zaboravio ime), mast (tobrex) i neki antibiotik u obliku tableta. Nakon prve terapije bilo je dobro 2 tjedna, pa se javilo opet, nakon drugog puta je bilo dobro isto nekoliko tjedana pa se javilo opet. Treći put veterinarka je uzela bris i dokazan je stafilokok aureus. Preporučila nam je gentamicin (ili garamicin), međutim niti jedan od ta dva se više ne proizvode te su nam u apoteci dali Chloramphenicol. S tim mu mažemo par dana i crvenilo je nestalo, ali mu se još zna tokom dana stvorit iscjedak. Zanimalo bi me vaše mišljenje i prijedlozi za liječenje. Također sam pročitao na vašoj stranici neke druge odgovore o istoj bakteriji te ste preporučili i neke vitaminske preparate i posebnu prehranu, pa me zanima da li i u mom slučaju mogu pomoći. Hvala, Dario O: Staphylococcus aureus ili zlatni stafilokok je gram pozitivna kuglasta bakterija iz roda Staphylococcus. Radi se o mikroorganizmu koji je dio fiziološke flore na koži i nekim sluznicama te  prolazna flora u crijevima. Ova bakterija je česti uzročnik lokalnih infekcija na koži i postoperativnih infekcija kirurških rana.  Infekciju može izazvati bilo gdje, a njezinom razvoju naručito pogoduje pad imuniteta organizma.  Iz svakog lokalnog žarišta infekcija se može proširiti limfom i krvotokom po cijelom organizmu, te izazvati sepsu. Pri širenju infekcije može nastati osteomijelitis, artritis i endokarditis. Zlatni stafilokok je bakterija koja će izazvati gnojne procese u organizmu, a najveći problem s njom je taj da vrlo brzo razvija rezistencu na antibiotike pa se smatra jednom od tvrdokornih bakterija. Još jedan problem s ovom bakterijom (posebno kod kožnih infekcija) jest da se inkapsulira u malim abscesima pa antibiotici vrlo teško prodiru do nje, pa je i zbog toga učinak antibiotika odabranog antibiogramom in vitro i in vivo različit, odnosno manji. Kada je napravljena bakteriološka pretraga brisa oka, vjerojatno je napravljen i antibiogram po kojem je Vaš veterinar dao psu odgovarajuću terapiju. Budući da su infekcije sa ovom bakterijom vrlo tvrdokorne, potrebna je dugotrajna antibiotska terapija da bi se riješio ovaj problem. Posebna prehrana i preparati o kojima  ste čitali u prijašnjim odgovorima mojih kolega mogu pomoći u poboljšanju općeg stanja i otpornosti organizma. Što se tiče prehrane, medicinske linije hrana su indicirane za pse s dermatološkim problemima. U tu liniju spadaju  Purina Hypoallergenic, Hill's prescription diet d/d u dehidriranom obliku s patkom, lososom , te u konzerviranom obliku sa jelenom, janjetinom, patkom i lososom, Royal Canin Sensitivity Control u dehidriranom obliku, te u konzerviranom obliku sa piletinom i patkom i Royal Canin Skin Support u dehidriranom obliku te Eukanuba Dermatosis formula u dehidriranom i konzerviranom obliku. "Immunoboost" pastu koja sadrži kolostrum, esencijalne masne kiseline, kompleks vitamina, željezo i specifičnu mješavinu biljnih ekstrakata ili Anivital Cani Immun u obliku tableta može se dati  kao potporu imunitetu. Osim navedenih preparata za jačanje opće otpornosti i zdravlja organizma  dostupne su i VMP tablete (Pfizer), vitaminsko mineralno proteinski pripravak za pse i mačke. Bilo koji od navedenih preparata može biti dobar odabir kao potporna terapija i nadopuna lijekovima koji su propisani od strane vetrinara. Savjetujem Vam da se za odabir posavjetujete s ambulantnim veterinarom, a isto tako pomoć i drugo mišljenje možete zatražiti i na Klinici za  kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju kod kolega oftalmologa. Radno vrijeme Klinike je 9-11 i 16-18 sati, a broj telefona je 01/2390–390 i 01/2390–376.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar,Heinzelova 60, Zagreb  P: Što mogu učiniti da spriječim skotnost ženke nakon što se parila? Bili su „zalijepljeni„ pa me stoga zanima postoji li injekcija ili neki drugi vid terapije kojom bih mogao spriječiti tu neželjenu skotnost kod ženke odnosno je li kod nje moguć neki vid abortusa? Naravno, uzimajući u obzir da se time ne našteti zdravlju ženke iako mi to nitko ne može garantirati.Unaprijed zahvalan,Kristijan O: Postoji više načina prekida graviditeta kod kuja. Sterilizacija (ovariohisterektomija) je metoda izbora u svim slučajevima u kojima smo sigurni da kuju više ne želimo pripuštati. Prednost ove metode je da osim što rješava trenutni problem neželjenog graviditeta nudi riješenje za budućnost. Naime, uklanjanjem ovarija (jajnika) kuja se neće više nikada tjerati. Ukoliko se vlasnik ne želi odlučiti za kiruršku metodu ili ukoliko namjerava kuju ponovno pripustiti preostaje nam medikamentozna terapija. Vrlo je važno biti svjestan o učinkovitosti i eventualnim nuspojavama pojedinih medikamenata. Najčešće korišteni preparati za terapiju neželjenog graviditeta u svojoj osnovici su estrogeni. Naime, estrogeni su hormoni koji se fiziološki stvaraju i luče u organizmu. Oni su odgovorni za pojavu vanjskih znakova tjeranja kao i za promjenu u ponašanju kuje. Preparati na bazi estrogena apliciraju se prvih 6-10 dana embrionalnog razvoja. Kako bi metoda bila što učinkovitija preporuča se trokratna aplikacija estrogena: 3., 5., i 7. dan od neželjenog parenja. Visoke doze estrogena produljuju boravak embrija u jajovodu, no mogu imati brojne nuzpojave. Kao posljedica primjene ovih preparata može se javiti ponovno tjeranje (jer se faza spolnog ciklusa vraća u estrogensku odnosno sekrecijsku fazu), a moguć je i prolongirani estrus. Zatim, povećan je rizik od pojave piometre, karcinogeneze, kardiovaskularnih komplikacija te jatrogene destrukcije koštane srži. Djelovanje preparata na bazi prostaglandina temelji se na razgradnji žutog tijela, koje se stvara na mjestu ovulirane jajne stanice, a koji je jedini izvor progesterona za vrijeme graviditeta.  Ova metoda često je povezana sa nizom nuzpojava, poput povraćanja, slinjenja, proljeva i respiratornih poremećaja. Sprječavanje neželjenog graviditeta prostaglandinima može biti izazvano u ranoj ili kasnoj fazi graviditeta. No, ova metoda u sebi nosi određeni rizik, koji u određenim slučajevima čak može ugroziti i život kuje. Rijeđe se koriste i neki drugi preparati poput glukokortikoida i antagonista progesterona. Inhibitori sinteze progestrona dovode do toga da se razina progesterona u krvi smanjuje. Ovaj hormon služi pripremi sluznice maternice za trudnoću, a u trudnoći spriječava kontrakcije miometrija. Ovi preparati su dosta sigurni i učinkoviti u svim fazama gestacije. Istraživanjima se nastojalo doći do preparata koji su učinkoviti i sigurni za primjenu na životinjama te sa što manje nuzpojava. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se obratite ambulantnom veterinaru i posavjetujete sa njim o mogućnostima prekida gravditeta. Za pomoć se možete obratiti i na Kliniku za porodništvo i reprodukciju pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu gdje se nalaze kolege koji su specijalisti u ovom području. Kontakt broj je 01-2390-327.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Dana 27.10., pasmina posavskog goniča u tijeku lova primio ugriz od poskoka na prijedjelu desnog uha. U roku 5 sati pas je pimio serum i zbrinut u veterinara. Pas je tenutnom stanju dobro, s tim da ima poteškoća sa jelom, jer teško grize, glava je još natečena. Može li kakva preporuka u vezi rehabiitacije ovog psa? Koliko je potrebno, ako je moguće, da se potpuno rehabilitira? Šta bi preporučili? Lijep pozdrav, Josip O: Ugriz zmija se najčešće događa prilikom šetanje s ljubimcem po livadama u neposrednoj blizini šuma, rijeka, neobrađenih površina, u šumama za vrijeme lova ili tijekom igre u vrtu. Ovisno o vrsti zmije, njenoj starosti, o tome da li je prije toga već ugrizla (količina otrova) kao i mjestu njenog ugriza te starosti i statusu imunološka sustava samog ljubimca, klinička slika kao i sama reakcija varira.  Naime, otrov zmija predstavlja kompleksnu mješavinu različitih tvari kojima je osnovna funkcija hvatanje potencijalna plijena kao i obrana. Prema provedenim istraživanjima, poskok pri ugrizu ispušta 20 mg suhog otrova. Sam otrov ima citotoksično, proteolitičko, nekrotizirajuće i antikoagulacijsko djelovanje. Posljedično, moguće je na samom mjestu ugriza vidjeti lokalnu reakciju na ugriz, edem (lokalnog ili generaliziranog karaktera), bolnost kao i nemogućnost korištenja tog dijela tijela ili ekstremiteta. Kasnije je moguće primijetiti i gastrointestinalne poremećaje. Kliničku sliku dodatno pogoršavaju poremećaji u normalnom radu i funkciji srca i krvožilna sustava (tahikardija, hipotenzija, šok, infarkt miokarda,..), dehidracija, poremećaji od strane živčana sustava (depresija, slabost, apatija, otežano gutanje,..), respiratorni simptomi (otečenje sluznice dišnih prohoda, bronhospazam, edem pluća,...), bubrežna insuficijencija,... Intenzitet kliničke slike kao i brzina reakcija u ovisnosti je o samom otrovu, njegovoj količini kao i mjestu ugriza. U pravilu se klinička slika relativno brzo razvija te ako se pravovremeno i pravodobno ne započne s odgovarajućom pomoći samom ljubimcu, posljedice mogu biti ozbiljne po život. Za početak je potrebno postaviti dijagnozu. Za nju je potrebno dobiti dobru anamnezu od strane vlasnika te kliničkom pretragom kao i samim lokalnim nalazom na mjestu ugriza (bolnost, edem, nalaz rupica od ugriza zubiju,...) ubrzati postavljanje dijagnoze. Od pomoći će nam biti i epizootiološki podaci kao i dokazivanje samog zmijskog venoma. U terapiji se koristimo antivenoznim serumom te potpornom terapijom - intravenoznom primjenom tekućine te kortikosteroida u svrhu prevencije šoka, antihistaminici, adrenalin, antibiotici (primjena kroz nekoliko dana), antitetanus. Po terapiji, postupni oporavak se može očekivati kroz nekoliko dana do nekoliko tjedana. Za to vrijeme, nužno je stalno biti u kontaktu sa svojim veterinarom kao i pridržavati se svih njegovih naputaka. Tako, bitno je osigurati odmor i mirovanje ljubimca. Ako ljubimac nije u mogućnosti normalno gristi hranu (jesti), potrebno bi bilo osigurati hranu koju se može dodatno razmekšati, odnosno hranu koju se može lagano aplicirati špricom u usta. Ovdje je bitno naglasiti da ljubimac mora progutati sadržaj, odnosno potrebno bi bilo pripaziti da sadržaj i hrana ne završe u dišnim prohodima - opasnost od aspiracione pneumonije. Po potrebi će Vaš veterinar odrediti i prikladniji način unosa nutritivnih elemenata u organizam, npr. infuzijom. Uspjeh i brzina oporavka su u direktnoj korelaciji s terapijom kao s osiguravanjem optimalnih uvjeta držanja, mirovanja, hranjenja.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam mladu Cavalierku, 4 mjeseca. Znam da im je potrebno čistiti uši, ali ne znam što je najbolje!? Nedavno sam kupila Otozyme mast koju sam trebala koristiti na maci pa me zanima mogu li to koristiti za čišćenje i općenito održavanje ušiju psa?Hvala vam i lijep pozdrav, Renata  O: Otozyme je enzimatska krema sa higijenskim i zaštitnim djelovanjem koje omogućuje zdrave uši kod pasa i mačaka. Sadrži razne sastojke, većinom biljne: Chlorohexidini, Phenoxyethanol, Acidum Salicylicum, Lysozymum, Acidum Lacticum (mliječna kiselina), Juniperus Virginia (cedrovina), Lavandula Officinalis (lavanda), Coridothymus Capitatus, Matricaria Chamomilla (kamilica), Thymus Vulgaris (timijan), Mentha Piperita (menta), Eucalyptus Radiata (eukaliptus), Rosmarinus Officinalis (ružmarin) i Oleo Ricini (ricinusovo ulje). Zahvaljujući korisnim učincima biljaka, proizvod ima baktericidno, antiparazitarno, fungicidno i protuupalno djelovanje, što pomaže brzom, sigurnom i efikasnom oporavku ušiju od infekcija. Kod terapije aplicira se jednom dnevno, bolje navečer, u svako uho koje se prethodno očisti, jedan do dva tjedna. Ako je potrebno ponoviti aplikaciju. Nastavak Vam omogućuje laganu aplikaciju. Aplicirajte u vanjski kanal i nježnom masažom umasirajte u dublji dio uha. Za održavanje zdravlja ušnog kanala kod životinja koje su sklone problemima uha, aplicirajte jednom ili dvaput tjedno. O ostalim preparatima za čišćenje uha možete pročitati u prijašnjem odgovoru Upala uha kod psa / Preparati za čišćenje i njegu ušiju. Zbog visećih ušiju, preporučljivo je redovito pregledavati ušni kanal Vaše ljubimice, ali nije potrebno čistiti ako je uho čisto i zdravo.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Mom psu je prije nekoliko dana na jednom dijelu prsa, kod prednje noge, otpala dlaka (ili ju je on sam otrgnuo) u promjeru od oko 5 cm, te se na koži nalaze crvene mrljice. Molim Vas da, ukoliko možete, pogledate fotografije u prilogu, te da mi kažete što bi to moglo biti, i da mi kažete kako to sanirati. Inače sam mu to u nekoliko navrata mazao medicinskim alkoholom, ali nema povlačenja navedenog. O: Promjena koju navodite, uz fotografiju, može pobuditi sumnju na gljivičnu infekciju, kao i alergijsku reakciju i eventualno demodikozu. Nekoliko je različitih vrsta gljivica koje mogu izazvati bolest u pasa.U velikoj većini slučajeva radi se o gljivici Microsporum Canis, a daleko rjeđe može se raditi o gljivicama Microsporum Gypseum i Trichophyton Mentagrophytes. Promjene koje se mogu vidjeti najčešće su okrugla područja bez dlake, oštro ograničenih rubova, u sredini često s kožnim ljuskama. Promjene najviše dolaze na glavi, ali i na nogama i drugdje po tijelu. Bolest se prenosi izravnim kontaktom sa bolesnom životinjom ali može i preko različitih predmeta iz psećeg okoliša, na kojima se nalaze spore gljivica. Spore su otporne i u okolišu mogu dugo preživjeti. Mladi i imunokompromitirani psi podložniji su nastanku bolesti, a zna se da je bolest češća zimi i u jesen; držanje pasa u vlažnim i mračnim uvjetima svakako pogoduje nastanku bolesti. Liječenje može uključivati primjenu različitih antimikotika kroz period od 4-6 tjedana. Mogu se primjenjivati lokalni preparati ali po potrebi mogu i sistemski koji se primjenjuju peroralno, ovisno o procjeni. U većini slučajeva, nastoji se izbjeći peroralne preparate. Za lokalnu prinjenu koriste se klotrimazol, ketokonazol, enilkonazol, mikonazol, terbinafin sa različitim komercijalnim nazivima. Ove dermatomikoze spadaju u zoonoze, dakle mogu i ljudi oboljeti od njih. Što se tiče alergijskih reakcija, one se u većini slučajeva kod pasa manifestiraju promjenama na koži, koje obično prati i svrab. Alergeni mogu biti različiti: buhe, komponente hrane, supstance iz psećeg okoliša... Ukoliko se radi samo o izoliranoj promjeni, može predstavljati i blažu osjetljivost na neku komponentu hrane, bez svraba. Opširnije o alergijama možete pročitati u našim prijašnjim odgovorima, primjerice u odgovoru kolegice Silvije Havrle Lovrić, dr.vet.med., naslovljenom Alergije na hranu, sezonske alergija u pasa i alergijski dermatitis. Demodikoza je parazitarna kožna bolest, povezana sa poremećajima imuniteta. Uzrokuje je grinja Demodex Canis a terapija ove bolesti zna biti dugotrajna i iscrpljujuća. O demodikozi možete također pročitati više u odgovoru kolege Dragana Vešovića dr.med.vet., naslovljenom Demodikoza i liječenje. Preporučujem da svojeg ljubimca odvedete veterinaru na pregled. Jedino na taj način moguće je utvrditi o čemu se točno radi i onda poduzeti odgovarajuće liječenje.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Vlasnici smo labradora i nikad nismo imali sličan slučaj sa njim... naime, zadnja 2 dana ima nagone na povraćanje koji mu dođu jedni za drugim dok hoda ili trči. U njegovom ponašanju nema razlike i dalje najnormalnije reagira veselo i zaigrano samo što ima to tjeranje na povraćanje što pomalo zvuči i kao kašalj... Probali smo mu dati da jede trave koja bi mu stimulirala želudac, ali od toga mu je bilo samo da je izbacio bar nešto iz zeluca, ali ostalo vrijeme je suho hrapanje... Možete li nam dati neki savjet?Puno vam hvala, Monika O: Prema Vašem kratkom opisu daje se naslutiti da Vašeg psa ima ili probavni poremećaj ili poremećaj disanja, vezano uz Vaš navod da se povraćanje javlja u hodanju ili nakon trčanja i da zvuči kao kašalj. Psi kao mesojedi inače po svojoj prirodi vrlo lako mogu povraćati pa dosta često to i čine iz bezazlenih razloga, međutim povraćanje ili napinjanje na povraćanje može biti i važan pokazatelj zdravstvenog statusa ljubimca. Više o povraćanju je pisao kolega  u ranije objavljenom odgovoru Povremeno i kontinuirano povraćanje psa. U ljekarnama Pet centra možete pronaći i medicinsku hranu za slučajeve poremećene probave proizvođača Hill's (Canine i/d), Royal Canin i Eukanuba (Intestinal) i  Purine EN, koje su lakše probavljive i stoga ne opterećuju probavni sustav. Sve navedene hrane dostupne su u suhom i mokrom obliku, a preporučam započeti dijetu mokrom hranom (u obliku konzerve) prvih nekoliko dana te nakon toga uvoditi suhu hranu pod istim nazivom. Ovakva dijeta mora trajati minimalno 7 do 10 dana, u dnevnoj dozi prema tabeli naznačenoj na pojedinom pakiranju, a koju treba podijeliti u više manjih obroka, od pet do šest.  Dispneja ili otežano disanje ponekad može ukazivati na ozbiljan znak poremećaja zdravlja. Njegovi uzroci se mogu nalaziti u zatajenju srca, teškim slučajevima astme, alergijskim reakcijama, bronhitisu, upali pluća, paralizi ili opstrukciji dušnika. Samo liječenje se provodi ovisno o dijagnozi. Ispravna dijagnoza je osnovni preduvjet kako liječenja tako i postavljanja prognoze samog liječenja. Stoga Vam savjetujem da s ljubimce posjetite veterinara koji će kliničkim pregledom ustanoviti o kojem se poremećaju radi s obzirom na to da su navedeni simptomi općenitog karaktera.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam Coton de tulear psa, ženku staru 8 mjeseci koja je sterilizirana te maltezera, mužjaka starog 3 mjeseca. Kupila sam kod vas hranu K-9 Growth. Na vreći piše da na za svakih 10 kg dajem psu 100-200 grama. Pas od 8 mj. ima 5,1 kg, a pas od 3 mj. ima 3,1kg. Zanima me koliku bih ja njima trebala davati gramažu ove hrane? I do koliko mjeseci ih mogu davati tu Growth formulu? Unaprijed zahvaljujem. Sofač O: K-9 Growth formula je hrana za štence, skotne kuje i kuje u laktaciji. Proizvođač K-9 hrane preporučuje dnevne količine oko 100-200 grama hrane za svakih 10 kg tjelesne težine pa biste prema tome, kujici trebali dnevno davati oko 50-100 grama dok maltezeru 30-60 grama dnevno. Preporučena dnevna količina može se prilagoditi specifičnim potrebama svakog psa pa iz tog razloga proizvođač i navodi toliku razliku u preporučenim dnevnim količinama hrane. Ovo znači kako su priložene tablice s uputstvima okvirne. To znači da vlasnik sam najbolje može procijeniti je li njegov pas mršav, normalno uhranjen ili debeo. To, također, ovisi i o aktivnosti pojedinog psa. Dakle, ono što možete za početak učiniti je sljedeće: za svakog ljubimca uzeti srednju vrijednost preporučene količine hrane (koju ćete podijeliti u odgovarajući broj obroka u ovisnosti o starosti ljubimca) te kroz period 10-14 dana pratiti kako reagiraju na ponuđenu količinu hrane, odnosno kako napreduju. Ukoliko bi ravnomjerno napredovali (odnosno ne bi došlo do mršavljenja ili pak pojave pretilosti) odabrana količina hrane bila bi prilagođena njihovim individualnim potrebama. Za štence mlađe od oko 3 mjeseca preporučena dnevna količina hrane se treba podijeliti na 4 obroka, a  svaki obrok možete i namočiti mlakom vodom po potrebi, no ukoliko štene normalno uzima krutu hranu, nema je potrebe namakati. Štenadi se treba zadržati 4 dnevna obroka sve do oko 5 mjeseci starosti kada se ukupna dnevna količina hrane dijeli na 3 obroka. Nakon 6 mjeseci starosti možete davati 2 obroka na dan i tako hraniti psa cijelog života. Neki vlasnici daju svom ljubimcu jedan obrok na dan, ali na taj način se želudac odjednom optereti sa većom količinom hrane, a preostali veći dio dana pas može gladovati. Osim toga, prema nekim se istraživanjima pokazalo da se psi koji jedu jednom dnevno debljaju više nego psi koji dobivaju dva obroka na dan (naravno, prema preporučenim dnevnim količinama). Vezano pak uz sazrijevanje, odnosno dosizanje odrasle životne dobi kada se preporuča način prehrane prilagoditi prema dobi, ovisi prvenstveno prema veličini psa. Naime, općenito se smatra kako male pasmine pasa završavaju svoj rast i razvoj u dobi od oko 10 mjeseci starosti, dok se ta dobna granica pomiče na 12 mjeseci ukoliko se radi o srednje velikoj pasmini pasa, 15 mjeseci velikoj pasmini pasa, a 18-24 mjeseci za gigantske pasmine pasa. Prelazak na hranu za odrasle pse je potrebno činiti postepeno umješavanjem sa hranom za štenad kroz period oko 7-10 dana kako bi se uslijed nagle promjene hrane izbjegle poremetnje probavnog sustava. S obzirom na to da je među Vašim ljubimcima razlika u dobi od 5 mjeseci, svakako bi ih za oko 2 mjeseca trebalo hraniti zasebnim hranama. Također, za Vašu steriliziranu kujicu preporuka je prelazak na hranu za sterilizirane pse (Royal Canin Mini Sterilized, Purina Pro Plan Sterilized ili Eukanuba Owerweight/Sterilized). Naime, ove su hrane osmišljenje za prevenciju prekomjerne tjelesne težine i stvaranja mokraćnih kamenaca u steriliziranih ili kastriranih pasa.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imao ženku pit bulla staru 10 mjeseci. U ponedjeljak smo zamijetili da na glavi ima malu okruglu krvavu ranicu te ju nismo shvaćali ozbiljno pošto se zna provlačiti kroz ogradu dok lovi mace te se zna i ogrebati. U utorak joj se pojavila i druga ranica na glavi nasuprot prve te misleći da se opet ogrebala zezali smo se da su joj počeli rogovi rasti jer je mali vrag, ali kada smo u utorak navečer i srijedu ujutro primjetili da iste takve ranice ima i po nogicama zabrinuli smo se i pozvali lokalnog veterinara. Također jednu ranicu ima i na usnici. Dečko je na internetu čitao nešto o takozvanoj demodikozi, ali danas nam je veterinar rekao da postoji mogućnost da je nekakav herpes i rekao da kupimo hipermangan i operemu je u njemu te da joj kupimo enroxil tbl 150mg i probamo te ranice mazati s kremom triderm te ako joj to ne prođe, vidjet ćemo što dalje. Ali mi želimo još pokoje mišljenje jer ne želimo čekati da joj se stanje pogorša ne znajući o čemu se radi pa Vas pitam za savjet. Također ćemo otići u veterinarsku stanicu čuti i njihovo mišljenje. Također je veterinar spominjao i mogućnost nekakvog tumora, ali ne vjerujemo da je o tome rijecč. Htjeli bi čuti više misljenja prije nego što joj damo ikakve lijekove jer ne želimo postupiti krivo i izgubiti je. Uredno je cijepljena, veći dio dana i cijelu noć je u kući, uredno se hrani i kupa, redovito ide u šetnje i do ponedjeljka je bila takoreći potpuno zdrava. Ranice su slične ovoj prikazanoj na slici u prilogu. Unaprijed hvala na savjetu. O: Promjene koje ste opisali i koje se vide na slici mogu ukazivati na više različitih dermatoza, odnosno na više različitih etiologija. Dermatitisi mogu biti na parazitarnoj osnovi (npr. demodex je jedan od parazita koji stvara probleme kod štenaca i mladih pasa koji su lošeg imunitetnog statusa), bakterijske etiologije, prouzročeni disbakteriozama kože i posljedičnog bujanja gljivica, alergijske etiologije ili kombinacija alergijske i bakterijske infekcije. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, dermatološkog statusa (kožnih promjena) te laboratorijskih pretraga.  Bakterijske infekcije mogu se očitovati kao površinska pioderma, duboka pioderma, impetigo, hot spot. Endokrinološke bolesti također mogu biti praćene kožnim simptomima, kao i autoimune bolesti. Neke od autoimunih bolesti na koje se također pažnja treba usmjeriti su sljedeće: Pemphigus kompleks:- pemphigus vulgaris (intraepitelne vezikule i sekundarne erozije i ulceri na sluznici usta i koži izloženoj mehaničkim utjecajima, najteži oblik),- pemphigus foliaceus (mjehurići koji brzo prelaze u gnojne prištiće na nosu, ušima, oko očiju, na vratu, ventralnom dijelu trbuha, mekušima,najblaža forma),- pemphigus vegetans i pemphigus erithematosus (blaže promjene koje rijetko dovode do sistemskih promjena). Dijagnoza svih pemphigusa postavlja se na osnovi anamneze, fizičkog pregleda i biopsije kože. Terapija traje dugo i sastoji se od peroralne aplikacije visokih doza glukokortikoida. U nekim slučajevima traje i doživotno. Bulozni pemphigoid je rijetka bolest u pasa koje se manifestira oštećenjima kože i sluznice usta. Sistemski lupus eritematosus je autoimuna, multiorganska bolest pasa za koju postoji izvjesna genetska predispozicija, a etiologija je multifaktorijalna i na nastanak bolesti utječu virusne infekcije, hormoni i UV zračenje. Dolazi do poremećaja u imunosnoj reakciji i kao posljedica vezanja antigena i protutijela stvaraju se imuni kompleksi koji se talože u raznim tkivima i koži i dovode do oštećenja. Simptomi su sistemski i lokalizirani na glavi i stražnjim ekstremitetima. Diskoidni (lokalizirani kutani i fotosenzibilizirani) dermatitis se manifestira promjenama na glavi koje se na suncu pogoršavaju. Važno je spomenuti i dermatitise na alimentarnoj osnovi, kao posljedicu nedostatka nezasićenih masnih kiselina, disbalansi nekih minerala, nedostatak vitamina. Moj savjet je da surađujete s Vašim veterinarom, da se naprave sve potrebne pretrage i da probate sa terapijom koju je veterinar propisao. Ono što Vi možete dodatno napraviti je da hranite Vašu ljubimicu kvalitetnom medicinskom hranom kao potporu koži, npr. Purina Hypoallergenic, Eukanuba Dermatosis, Royal Canin Hypoallergenic i Skin support, Hill`s z/d i d/d patka, losos, divljač ili janjetina ili hranom za pse s osjetljivom kožom, npr. Brit Care i Alleva riba ili patka, te mu dodavati dodatke prehrani koji sadrže omega-3 i omega-6 masne kiseline, cink, biotin, vitamin C i E (npr. Anivital Caniderm, Canina Petvital Dermcaps, Vetoquinol Dermanorm, Dermafit...) kojima ćete povećavati otpornost kože.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam ženskog psa mješanca, starog 6 mjeseci, no unazad 2 tjedna svako jutro iskašljava bijelu sluzavu tvar; najbolje bi opisala kao naš „šlajm“. Uz to je popraćeno kihanje i kašljanje. I uvijek ujutro, a kasnije tokom dana je sve normalno. No, u zadnja 2 dana počela se buditi po noći i iskašljavati veće količine toga; znači 3-4 puta po noći. I vjerojatno ne ispljune uvijek, nego proguta. Bila sam prije 2 tjedna kod veterinara i dobila je antibiotik, rečeno je da ima prehladu, ali se to povraćanje nastavilo. Htjela sam pričekati jer sam mislila da će prestati, međutim nije. Nadam se da mi možete pomoći. Inače, ona je zaigrana i ponaša se sasvim normalno, niti u jednom trenutno ne bi pomislila da nešto nije u redu. I jako puno trči svaki dan. Srdačan pozdrav, Nives O: Uzroci povraćanja u pasa mogu biti brojni. Najčešće se dovode u vezu s uzimanjem hrane koja nije namijenjena prehrani pasa, prejedanjem, nepodnošenjem hrane ili nekih od njihovih sastojaka, nepravilne prehrane (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice...), upale sluznice želuca (gastritis), parazita, stranih tijela, upale sluznice crijeva, stranog tijela u crijevima, zapletaja crijeva, začepa. Do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenokorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije. Kod povraćanja naših ljubimaca dobro je obratiti pozornost na sljedeće: uočiti kada se povraćanje najčešće javlja (ujutro, navečer, prije jela, poslije jela, neovisno o obroku i/ili aktivnostima i sl.), kakav je povraćeni sadržaj (neprobavljena hrana, sluz žute ili bijele boje, pjenasti, sadržaj s primjesama krvi i sl.). Psi povraćaju vodenasti sadržaj redovito samo nakon konzumiranja vode, a ukoliko su previše popili ili je pak voda bila prehladna. No, ako se ipak radi o prozirnom sluzavom sadržaju koji Vaš ljubimac najčešće izbaci u jutarnjim satima, moguće je da se radi o upali želuca, odnosno gastritisu. Naime, učestalo povraćanje stalno iritira i podražuje samu sluznicu prednjih dijelova probavna sustava, jednjaka, grlišta, tonzila. Osim što sam ljubimac gubi tekućinu, iritacije tonzila provociraju na pojačano lučenje sline ili izlaska bijelog pjenušavog sluzavog sadržaja. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se ponovno javite svojem veterinaru. Isti će pregledati ljubimca i odrediti što je posrijedi s njime. U skladu s postavljenom dijagnozom odrediti će najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam mačka starog 14 mjeseci  koji izlazi napolje i prije nekoliko dana pojavila mu se rana ispod vrata i na licu. Vodila sam  ga veterinaru i on je ustanovio mačju šugu. Dao mi je da mu dajem kapi (Otibiovin) i lijek koji se pomiješa s vodom i prska na ranu. Mačor dobro jede i pije mlijeko, vodu. Voli se vrlo maziti i puno skače. Ovu terapiju mu dajem već  4 dana, ali jučer mu je rana ispod vrata natekla u obliku loptice i pukla, tako da mu se sada malo rana otvorila. Je li to normalno za mačju šugu? Koliko ona inače traje? I kako mu mogu ja pomoći? Pozdrav, Maya O: O šugi kod mačaka pisao je detaljno kolega u svom ranije objavljenom odgovoru Češanje, opadanje dlake i promjene na koži mačke / Šuga. Promjene na koži mogu uzrokovati različiti čimbenici, bakterije, buhe, krpelji te šugarci, zatim gljivične infekcije, metaboličke bolesti te hormonalni disbalans štitne žlijezde ili nadbubrežne žlijezde, spolnih žlijezda te se pojavljuje alergijski dermatitis. Promjene na koži mogu uzrokovati i fungi (gljivice) pa tada govorimo o dermatomikozama odnosno gljivičnim oboljenima kože. Dermatomikoze uzrokuju gljivice Microsporum canis, Trichophyton i nešto rijeđe Monilija. Ove bolesti prenose se s mačaka na pse i obrnuto, na druge vrste životinja i čovjeka (mikrosporoza). Gljivice kada dospiju na kožu, naseljavaju se na kožu odnosno dlačne folikule i dlake, razmnožavaju se, uzrokuju upale, ispadanje, te perutanje kože. Dermatomikozama su svojstvena promjene na koži promjera 2-5 centimetara (ponekad i manje). Najčešće se nalaze na vratu, glavi, a i na drugim djelovima tijela. Često se bolest komplicira i sekundarnim bakterijskim infekcijama, koje se mogu javiti i kao primarni uzrok kožnog oboljenja nakon pada lokalnog imuniteta kože. Furunkul je gnojna upala korijena dlake, oko dlake se formira bolna oteklina i crvenilo, a kasnije gnojni čepić. Furunkul uzrokuju mehanički, parazitarni, infekciozni i alergijski uzroci. Manifestira se od pojedinačnog do mnogostrukog crvenila i papula (čvorića), do čvrstih do mekanih nodula (čvorova). Promjena može biti bolna, može svrbiti, može puknuti. Mogu biti povećani regionalni limfni čvorovi, ali opće stanje je uglavnom nepromijenjeno. Česta je sekundarna gljivična infekcija. Diferencijalno dijagnostički treba isključiti bakterijski pododermatitis, demodikozu, dermatofitoze, duboke bakterijske i gljivične infekcije te tumore. Mikrobiološki nalaz je negativan na bakterije, mikobakterije i gljivice. Liječenje se sastoji od uklanjanja i terapiranja primarnog uzroka (alergija na hranu, mokri okoliš, prljave nastambe, trenje kod kratkodlakih pasmina...). Ako je lezija sekundarno inficirana potrebna je terapija antibioticima ili antimikoticima najmanje 4-6 tjedana. Čirevi nastaju na koži odbacivanjem nekrotičnog tkiva, a može doprijeti sve do potkožja, muskulature i kosti. Gnojne bakterije uvuku se u lojne žljezde dlaka na koži i tu otpočne gnojenje. Slučajne ozljede na koži mogu se inficirati bakterijama, što usporava zaraštavanje i zahvaća dublje slojeve kože. Po koži se jave čirevi i mjehuri ispunjeni krvavim sadržajem te je prekrivena krvavo-gnojnim eksudatom. Upalnim procesom je zahvaćen i korijen dlake i dlačni folikul te dolazi do ispadanja dlake i razaranja dlačnog folikula. Kod površinskih gnojnih upala kože terapija se provodi antibioticima. Kod dubokih gnojnih upala kože terapija je znatno dugotrajnija. Nastajanje rana ili usporeno zaraštavanje ozljeda na koži može biti i posljedica nedostatka vitamina i minerala pa ih je neophodno dodavati ljubimca. Vitaminsko-mineralni pripravci za mačke dostupni su i u ponudi Pet centra. Savjetujem Vam da posjetite veterinara  kako bi se kliničkim pregledom utvrdilo stanje procesa i poduzelo liječenje lokalno ili simptomatski jer otvoreni procesi na koži mogu pogoršati opće stanje ljubimca.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam psa, njemačkog ovčara starosti blizu 5 godina. Cijepio sam ga sa Nobivac Rabies vakcinom protiv bjesnoće. U uputstvu piše da se revakcinacija vrši svake 3 godine, a ne svake godine. Znam da je zakonom propisano svake godine, mene zanima hoće li s ovom vakcinom moj pas biti zaštićen 3 godine protiv bjesnoće? Hvala, Felix O: Vaš pas će zaista biti zaštićen od bjesnoće tri godine, zbog toga i piše u uputi proizvođača da se docijepljivanje vrši nakon tog perioda. U mnogim europskim zemljama cijepljenje protiv bjesnoće je obavezno svake dvije ili tri godine;t o su uglavnom zemlje sjevernije od Hrvatske, gdje je epizootiološka situacija, s obzirom na bjesnoću,... povoljnija. Kod nas bjesnoće ima u mjeri koja zahtjeva godišnje cijepljenje, to je zapravo dodatna sigurnost u prevenciji pojave ove bolesti.  Dodatno o cijepljenju protiv bjesnoće možete pročitati u odgovoru kolegice naslovljenom Cijepivo Nobivac rabies / Nuspojave nakon cijepljenja psa protiv bjesnoće.  

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Mom psu (radi se od bordoškoj dogi, staroj 6 i pol godina) je prije mjesec i pol dijagnosticiran limfoblastični limfom. Povećane čvorove primjetila sam slučajno još sredinom kolovoza i veterinar je stavio psa na antibiotike, klavocin (pila ga je oko 10 tjedana) i dodano klimicin. U međuvremenu smo napravili punkciju kada je utvrđena dijagnoza "utemeljena sumnja na limfoblastični limfom" i sredinom listopada osim klavocina i klimicina veterinar je propisao Decortin (3 tablete dnevno) budući da sam odlučila ne liječiti ju kemoterapijom. Dodatno je dobila Linex za probavu (probava joj je fantastična i stolica je kako treba) i Silimarin za jetru budući da je na ultrazvuku prije dva tjedna utvrđeno kako su jetra i slezena povećani. Od osmog mjeseca do sada pas je pao 5 kg i od početnih 35 sada ima 30 kg. Ona i dalje trči, skače i ima prijašnju snagu i kondiciju. No, vidi se da masti odlaze. Uvijek je bila mršaviji, ali mišićavi pas jer se puno kretala. Budući da mene moj veterinar nije unaprijed upozorio na kaheksiju nego na pitanje što sada samo mi je rekao da pije Decortin i to je to tj. vidjeti ću koliko će još živjeti. Počela sam proučavati dodatke koji bi "eventualno mogli pomoći". Znam da je kaheksija užasna i svi mi govore da su moji pokušaji uzaludni i da nema spasa, ali moram znati da sam pokušala. Tek sam prije tjedan dana krenula s dodatnim unosom masti, tj. ujutro i navečer dobije 2 žlice lanenog ulja (par dana sam davala i hladno prešano ulje od konoplje pa sam pomislila da je to previše) sa posnim sirom i od jučer po dvije žlice dnevno Calo-pet paste (koju mi veterinar prije nije ponudio jer se bojao da se ne ponovi prošlogodišnja torzija). Doga se hrani s namočenim dehidratom budući da je imala kobnu torziju prošle godine (želudac je sada fiksiran) i oporavila se u rekordnom roku. Od operacije lani hranim ju s vašom BRIT Lamb & Rice koja joj je pomogla da se oporavi nakon torzije i od prije par dana polako prelazim na Carnilove piletina za koju vidim da ima oko 12% više proteina i 7% više masti nego BRIT Lamb i rice, a nema rižu za koju sam čitala da baš i nije požekjna kod limfoma. Na njenu kilažu dajem joj 200 g ujutro i 200 g navečer. Danas sam joj počela davati i sardine u maslinovom ulju (1 konzerva). Prije desetak dana na neku hranu joj se želudac počeo napuhavati, ali se onda podrigne i sve je ok. Zbog toga pije po 3/4 Ranital tableta, ujutro i navečer prije jela. Za prva dva slučaja dala sam Espumisan i parafinsko ulje što je pomoglo. Inače, limfni čvorovi su se povukli iako znam da postoji mogućnost da se opet vrate. Zapravo, ja znam da ima rak koji nije izlječiv, ali da li postoji nešto čime se može vratiti njena kilaža tj. to se sve to malo upori? Znam da se spominje riblje ulje, ali ne znam da li ga treba davati budući da ga ima i u Calo-pet pasti. Ukoliko mislite da je dobro da ga dajem, da li baš ulj ili kapsule i koliko puta dnevno. Isto tako antioksidansi; ja imam svoje vitamine ACE Selen+Cink, Weider Bodyshaper, ali ne znam količinu koju bih trebala dati. Netko mi je spomenuo i Astaksantin. Veterinar mi je također rekao kako ima neke vitamine baš za životinje ali mi ih ne želi dati uz pastu, opet zbog torzije. Ja zaista ne znam što da više radim. Možete li mi vi dati dodatan savjet prema gore navedenom? Unaprijed zahvaljujem na Vašoj pomoći. Vaš vjerni kupac, Martina O: Za svaku je pohvalu Vaša neizmjerna briga za ljubimicu. Općenito, limfomi predstavljaju grupu neoplazija koje se razvijaju iz limforetikularnih stanica te uglavnom nastaju u limfoidnom tkivu, kao što su limfni čvorovi i slezena. Uglavnom se pojavljuju kod pasa srednje ili starije dobi (5 -11 godine), no nije pravilo. Etiologija odnosno nastajanje i pojava limfoma kod pasa nije do danas u potpunosti objašnjena, te se smatra da na pojavu tumora utječe više faktora, od genetskih i molekularnih čimbenika (mutacije gena) preko utjecaja čimbenika iz okoliša i naravno imunosupresija. Rast tumora u tijelu, tj. tumorsko bujanje prate i neki klinički simptomi koje vlasnik najčešće može primjetiti, a da ni ne zna o čemu se točno radi. Može se pojaviti bolnost, otežano disanje, kašalj, povraćanje, začep, krv u stolici, nakupljanje tekućine u tjelesnim šupljinama, šepanje, uzetost, pa čak i epileptiformni napadaji, i dr. Također, postoji i niz simptoma kojih nazivamo paraneoplastičnim sindromom koji se pak mogu pojaviti, ali ih ne možemo striktno povezati uz bujanje tumorskog tkiva, pretežno zahvaćaju poremećene vrijednosti krvne slike (policitemija, anemija eozinofilija,...), kaheksija, žlučano-crijevne ulceracije, smanjene razine glukoze u krvi, vrućica, glomerulo-nefrotični sindrom i dr. Kaheksija je općenito multifaktorijelne etiologije, a nastaje zbog neadekvatnog unosa energije, povećane potrošnje energije, promijenjenog metabolizma i abnormalnosti izazvanih lučenjem proinflamatornih citokina. Hrana koju ste nedavno počeli uvoditi u prehranu ljubimice svakako predstavlja odličan odabir jer su upravo ovakve hrane i preporučljive kako kod neoplazija tako i povećanog energetskog zahtjeva organizma. Naime, prehrana je jedan od važnih faktora u usporavanju tijeka bolesti jer se pokazalo kako se prehranom može tumoru smanjiti izvore energije za rast, odnosno širenje. Naime, iz ugljikohidrata tumor crpi glukozu i metabolizira je do laktata dok povišene razine masti, tumor može koristiti samo djelomično. Zatim, prehranom se može pružiti i adekvatna količina energije i tako štediti tjelesne zalihe povišenom razinom masti, a ovisno o težini nastalog stanja, prehrana se može obogatiti različitim nutritivnim dodacima (vitaminima, prebioticima i probioticima, antioksidansima, omega-3-masnim kiselinama, vlaknima i sl.). Od vlakana, jako bitan dodatak predstavljaju fruktooligosaharidi (FOS) koji potiču motilitet crijeva kao dodatan faktor u prevenciji kaheksije. Iz svega navedenoga, preporučujem Vam da ne mijenjate način prehrane, jedino malo prilagodite dnevnu količnu hrane s obzirom kako je preporučena količina za navedenu tjelesnu težinu samo 266 grama dnevno. Naime, nekontrolirano uvođenje pojačane prehrane može rezultirati različitom skupinom problema karakteriziranih od strane pojedinih organa odn. organskih sustava (srce, bubrezi, lokomotorni sustav), pa tako i organizma u cjelini, te povratak tjelesne težine radije činite polagano jer će time biti i kvalitetnije za njezin organizam. Bilo bi dobro provjeravati njezinu tjelesnu težinu jednom tjedno kako bi imali uvid u napredovanje te eventualno prilagodili količinu hrane njenim individualnim potrebama. Također, moram napomenuti kako bi bilo dobro izbaciti konzerviranu sardinu iz prehrane Vaše ljubimice kako bi se smanjio nepotreban unos soli te potencirao opterećenje funckioniranju bubrega i jetre. Kao potporu imunitetu preporučila bih proizvode iz veterinarske medicine koji su u potpunosti (i količinski i metabolički) prilagođeni ljubimcima: Anivital CaniImun - dodatak prehrani za poboljšanje prirodne otpornosti organizma u tabletama koji u sebi sadrži visoke razine beta-glukana, B i C - vitamina, folne kiseline i glutationa koji utječu na razvoj antitijela i pružaju tijelu izvor potrebnih zaštitnih molekula da bi se lakše othrvao bilo kakvoj bolesti, Pfizer VMP tablete - pripravak sadrži uravnoteženu kombinaciju i optimalnu količinu vitamina, minerala i proteina (lako probavljive bjelančevine) važnih za održavanje zdravlja, ARC Vigor tablete - pojačava apetit i prehranu koja je deficitarna vitaminima i mineralima a najčešće se daje životinjama u oporavku, anemičnim životinjama te u terapiji osteomalacije i avitaminoze. Kako je "Calo-Pet" pastu preporučljivo davati dok se postigne oporavak, odnosno povrati normalan apetit, Vi bez bojazni možete nakon toga uvesti u prehranu neke od navedenih preparata u tabletama. Istovremeno se može u prehranu dodavati i riblje ulje, koje je po svojim karakteristikama najbolje izbalansirano omega 3-6 masnim kiselinama a na tržište dolaze samo u tekućem obliku (Dr. Clauders, Brit Care). Dnevna doza prema tjelesnoj težini naznačena je na pojedinom pakiranju i može se dati u jednom obroku neograničeno dugo. Što se pak tiče astaksantina, kako je on snažan antioksidans, u svakom slučaju pomaže, između ostaloga i jačanju imuniteta, no kako ne postoji inačice u veterinarskoj medicini teško je odrediti dnevnu količinu prema tjelesnoj težini Vaše ljubimice jer bi je trebalo individualno prilagoditi prema odgovoru organizma. Također, mišljenja sam kako nema potrebe uvođenja još jednog dodatka prehrani jer su navedeni preparati pokazali zavidne rezultate. Svakako preporučujem da pratite stanje Vaše ljubimice i redovito odlazite na kontrolne preglede kod Vašeg veterinara, tako da na prvi znak promjene stanja i moguće pojave recidiva možete odmah reagirati.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me ovo na priloženoj snimci što je označeno slovom "P“, što bi to bilo? imamo mišljenje 4 veterinara, koji su rekli da to nije prostata, a samo je jedno drugačije – da to je povećana prostata. Pas normalno mokri. Naš veterinar je dodatno radio snimku i s prstima mu probao palpirati,ali nije ju uopće napipao kao tako veliku,nego normalne vličine. I šta bi bilo ovo crvenilo na šapi i kako liječiti? To crvenilo ne liže i sad se u sredini počela raditi krastica. Hvala Vam unaprijed na odgovoru, Tanja O: Prostata je jedina akcesorna spolna žlijezda muških pasa, a nalazi se između rektuma dorzalno i simfize zdjelice ventralno. Kroz njezinu sredinu prolazi uretra i vrat mokraćnog mjehura. Smještaj prostate varira  ovisno o pasmini, veličini prostate, starosti i punjenoti mokraćnog mjehura. Kad je mokraćni mjehur prazan i skupljen, žlijezda se nalazi potpuno u zdjeličnoj šupljini i može biti 2,5 cm ili više iza prednjeg ruba preponske kosti, a kada je mokraćni mjehur prazan, prostata može biti velikim dijelom ili potpuno ispred preponske kosti. Patološke promjene na prostati vrlo su česte kod starijih pasa. Na osnovi simptoma ne možemo razlikovati različita patološka događanja na prostati, jer su svi posljedica povećanja volumena prostate ili promijenjene sekrecije. Otežana defekcija jedan od prvih simptoma koje primijete vlasnici, a otežano mokrenje  te prisutnost krvi u mokraći, javljaju se kasnije. Ukoliko se radi o upalnom procesu, može se pojaviti i visoka tjelesna temperatura te povišen broj bijelih krvnih zrnaca u krvi. Česti simptom je krvav iscjedak iz mokraćnog kanala koji se javlja neovisno o mokrenju. Bolesti prostate koje se najčešće javljaju kod pasa su benigna hiperplazija prostate, skvamozna metaplazija, bakterijski prostatitis, apsces prostate, prostatične i paraprostatične ciste i neoplazije prostate.   Kod pasa se najčešće javlja benigna hiperplazija.  adi se o povećanju (hipertrofiji) normalnog, žljezdanog tkiva prostate. Ova pojava zahvaća gotovo sve nekastrirane pse starije od 4-5 godina. Upala prostate može nastati i kao posljedica bakterijske infekcije. Upala nastaje hematogeno (bakterije putuju krvlju) ili putem mokraćnog sustava.Tumor prostate se također može javiti, no nije učestala pojava, a ako se pojave onda su najčešće maligne prirode. Tu su najčešći adenokarcinomi. Benigna hiperplazija prostate je često asimptomatična pa dijagnozu postavimo slučajnim pregledom, a kod svih pasa starijih od 7 godina kontrolne preglede bi trebalo obavljati svake godine. Što se tiče liječenja, najbolje rješenje je kastracija. Medikamentozna terapija uključuje primjenu antibiotika kod bakterijskih upala, a kod  hiperplazije dajemo lijekove koji djeluju antitestosteronski. Treba napomenuti da medikamentozna nije uvijek uspješna. Na snimci koju ste poslali, na označenom mjestu se fiziološki nalazi prostata, no kao što sam već spomenula njezin položaj može varirati pod utjecajem različitih faktora. Prilikom dijagnostike bolesti prostate, primjenjuje se više dijagnostičkih metoda. Osim same palpacije prostate i nativne radiografije, koja je u ovom slučaju napravljena, može se kontrastna radiografija, te ultrazvučna dijagnostika. Ultrazvučna dijagnostika pokazuje veličinu, položaj i gustoću tkiva prostate (npr. cista). Također je potrebno napraviti i biokemijske pretrage krvi, kompletnu krvu sliku i pretragu urina jer se na taj način može otkriti prisutnost upale. Što se tiče promjene koja se nalazi na koži noge, moram reći da se na temelju slike ne može postaviti dijagnoza. To znači da promjene na koži može biti posljedica i lokalne, ali i neke sistemske bolesti. Najčešći uzroci problema sa kožom su paraziti (buhe ili drugi vanjski paraziti), gljivične i bakterijske infekcije, alergije, stres, ozljede ili kombinacije navedenih uzroka. Simptomi koji se mogu javiti su konstantno lizanje, češanje, svrbež, crvenilo, upalne promjene, zadebljanje i otekline, gubitak pigmentacije, suha, iziritirana koža, perutanje, krastice, gubitak dlake, osip, krvarenje ili pojava gnoja. Da bi se postavila točna dijagnoza potrebno je napraviti pregled ( opći pregled, bris kože, pregled pomoću Woodove lampe, zatim pregled otiska i strugotine kože, itd...). Prema tome, kada se ustanovi jesu li uzročnici bakterije, gljivice ili paraziti, određuje se i odgovarajuća terapija. Preporučam Vam da se posavjetujete sa veterinarom o daljnjem postupku, a što se tiče specijalističkog  radiografskog i ultrazvučnog pregleda, može se obaviti na Veterinarskom fakultetu na Zavodu za rendgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju. Za pregled je potrebna uputnica koju izdaje ambulantni veterinar.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam gigantskog aljaškog malamuta (55 kg) starog dvije godine. Imao je epileptički napad, srušio se, popiškio, pjenu na ustima, trzao se... Druge tegobe nema. Kod veterinara je ustanovljeno da ima mikrofilarije u razmazu periferne krvi, ali test na odrasle crve u srcu je bio negativan. U EKG-u su nađene neke nespecifične smetnje provođenja, a UZV srca je pokazao blagu hipertrofiju stjenki srca. U terapiji je dobio injekcije 1x tjedno i doksiciklin peroralno za parazita, te furosemid i enalapril za srce, uz preporuku da ga ne istrčavamo. Zanima me da li je moguća fiziološka hipertrofija srca kod pasa kao kod ljudi sportaša jer je pas redovito fizički aktivan (trči 1-2 dnevno). Odnosno brine me da li ćemo ikada više smjeti s njim trčati? Unaprijed hvala, Jelena O: Hipertrofična kardiomiopatija rijetki je oblik bolesti srčanog mišića u pasa. Karakterizira ga zadebljanje srčanih stijenki što dovodi do premale količine krvi koju srce tjera u organizam. Većina pasa ne pokazuje klinički vidljivih simptoma, ali ukoliko se jave ukazuju na kongestivno zatajenje srca: manja mogućnost aktivnosti, gubitak daha, kašljanje i plavkasto obojenje kože. Vrlo rijetko se uočavaju simptomi poput nesvjestice, a naročito tijekom aktivnosti ili vježbanja. Uzrok ovoj bolesti je gotovo nepoznat. Iako se kod ljudi i mačaka povremeno uočavaju genetičke abnormalnosti kod ove bolesti, ovo nije dokazano i u pasa. Osim navedenoga, u mačaka uzrok može biti u nekom od nasljednih miokardijalnih bolesti, stenoze aorte ili hormonalne stimulacije (kao što je hipertireoidizam) ili pak neke druge bolesti van kardiovaskularnog sustava pa postoji mogućnost da je ovo uzrokom i u pasa, a naročito iz razloga što se pokazalo da je tijekom invazije srčanim crvom gotovo redoviti nalaz na srcu i hipertrofija istog. Isto tako, u radnih aktivnih pasa javlja se, kao i u ljudi, fiziološka hipertrofija, ali se za ovu pojavu smatra kako je reverzibilne prirode. Više, pak, o dirofilariozi i preventivnim mjerama možete pročitati u već ranije objavljenom odgovoru kolege Dragana Vešovića, dr.vet.med. naslovljenom Dirofilarioza. Osim inicijalne terapije dirofilarioze, aktivnosti ljubimca se moraju znatno smanjiti kroz period minimalno 4-6 tjedana. Opet, u ovisnosti o težini stanja, ponekad se preporučuje ljubimca ograničiti u kavezu ili boksu. Prognoza stanja ovisi o odgovoru organizma na poduzetu terapiju i tijek oporavka pa je iz toga razloga nemoguće pretpostaviti, odnosno odgovoriti na Vaše pitanje. Svakako preporučujem da budete u kontaktu sa Vašim ambulantnim veterinarom, slijedite upute o razini aktivnosti, redovito davajte terapiju i vjerujem da će se Vaš ljubimac brzo oporaviti bez komplikacija.

 Odgovara: Dinko Kralik, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Naš bullmastiff već skoro mjesec dana ima mekanu stolicu, star je 5 mjeseci. Moram napomenuti da je veseo, razigran te nimalo ne izgleda bolestan. No, stolica nije čvrsto formirana, već mekana (ne doduše vodenasta, čisti proljev). Jede Eukanubu Puppy koju pomiješamo sa rižom, kuhanom piletinom i mrkvom, tjesteninom, te koji put malo juhe. Lijepo napreduje. Je li možda problem što pije vodu iz dvorišnog jezerca u koje stavljamo povremeno Algizid, jer mi ništa drugo ne pada na pamet kao uzročnik mekane stolice?Naš Hugo ima oko tridesetak kilograma. Pajo O: Giardoza je crijevna parazitarna bolest pasa uzrokovana jednostaničnim organizmom-bičašem Giardia duodenalis. Psi se zaraze preko vode ili hrane kontaminirane cistama ili lizanjem okoliša i drugih zaraženih životinja. Bolest može proći asimtomatski do pada imuniteta te se onda može očitovati poremetnjama u probavi i proljevima. Ukoliko se ne liječi, simptomi se pojavljuju periodički ili prijeđu u kronični oblik. Dijagnoza se potvrđuje  koprološkom pretragom. Nakon potvrđene dijagnoze, terapija je dostupna i u našim ljekarnama u obliku Drontal Plus tableta. Drontal Plus Flavour primjenjuje se za suzbijanje oblića, trakavica i crijevnih bičaša: crijevnih oblića (Toxocara canis, Toxascaris leonina, Uncinaria stenocephala, Ancylostoma caninum, Trichuris vulpis), trakavica (Echinococcus granulosus, E. multilocularis, Dipylidium caninum, Taenia spp., Multiceps multiceps i Mesocestoides spp.), crijevni bičaši (Giardia duodenalis). Drontal Plus Flavour daje se jednokratno u dozi 1 tableta/10 kg tjelesne mase. Za pse manje tjelesne mase preporučuje se razlomiti  tabletu u polovine odosno  četvrtine. Tablete treba dati izravno u usta ili sakrivene u komadu mesa, kobasice, sira ili sličnom zalogaju. U slučaju potrebe, može ih se usitniti. Za kontrolu toksokaroze preporučuje se također dehelmintizirati dojne kuje 2 tjedna nakon okota i tretman ponavljati svaka dva tjedna do odbića štenadi. Kod invazije bičašem Giardia duodenalis: psima tablete treba davati u propisanoj dozi tri uzastopna dana. Za vrijeme terapije pse se ne smije hraniti mliječnim proizvodima i hranom koja sadrži ugljikohidrate. Istodobno okolinu psa kontaminiranu izmetom valja temeljito očistiti. Čest izvor zaraze su kontaminirane vode i jezerca poput Vašeg iz kojeg Vaš ljubimac pije vodu stoga ga svakako trebate spriječiti u tome i ponuditi mu čistu vodu iz slavine, koja je klorirana i sigurna za zdravlje ljudi i životinja.  Ukoliko Giardia nije uzrok mekane stolice u Vašeg ljubimca moguće je da je uzrok i prehrana. Iako je Eukanuba Puppy odlična hrana superpremium kvalitete, svaki pas je jedinka za sebe i može i uz najbolju  i najkvalitetniju hranu imati mekšu stolicu. Možete Vašem ljubimcu obogatiti obrok mliječnokiselim proizvodima ili primjeniti probiotske bakterije za normaliziranje probave. U našim ljekarnama su dostupni sljedeći preparati s probiotskim kultarama: Florentero  probiotske bakterijske kulture u obliku tableta i paste, Floryboost pet  pasta u injektoru s  kombinacijom vulkanske gline, prebotika (frukto-oligo-saharidi) i probiotika te Canina Petvital Darm Gel za crijeva s probiotikom. Ukoliko će i nakon kure s probioticima ljubimac imati mekanu stolicu, predlažem Vam da razmislite o promjeni hrane, o čemu se možete dodatno posavjetovati i s veterinarima u našim trgovinama.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Pre nekih mesec dana dobio sam na poklon dobermana koji nema papire. Problemi su se javili pre neki  10-ak dana kada sam primetio da je vidno oslabio na zadnjim nogama što je kroz dva dana rezultiralo da ne može da se podigne na njih. Ja sam ga vodio u lokalnog veterinara koji je prvo pomislio da je nešto sa kukovima i prepisao mu rimadyl koji nije pomagao, nego je štene počelo da slabi i na prednje noge te nakon par dana ne može više da se podigne niti na njih. On pomjera i prednje i zadnje šape mada se kod prednjih vidi kada želi da dopuže do mene da ih nekako grči i savija. On ima sad 2,5 mjeseca, jede normalno, obavlja nuždu normalno, jedino što sam primetio je povremeni tremor i dosta baljenja dok pije vodu što pre nije radio. Ja znam da mi vi ne možete sa sigurnošću ništa reći ovako, ali pošto ja nisam u mogućnosti da dođem kod vas na detaljan pregled molio bih vas da mi date odgovor ako ste se ikada susreli sa ovakvim slučajem šta bi to moglo biti. Hvala vam mnogo unapred i srdačan pozdrav. P.S. Reaguje na bol, nema temperature… O: Kod poremećaja koji dovode do nemogućnosti hodanja ili otežanog hodanja, potrebno je provesti ljubimca kroz nekoliko dijagnostičkih postupaka: palpacija (pretraga diranjem rukama), dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu te mijelografiju.Također se koriste i sljedeće metode: nuklearna scintigrafija, kompjuterizirana tomografija (CT) i magnetska rezonanca.  Ujedno je od velike važnosti pratiti sposobnost defeciranja i uriniranja. U mladih pasa većih pasmina, u navedenu skupinu pripadaju i dobermani, ponekad se javlja oboljenje cjevastih kostiju, tzv. panostitis (eozinofilni panostitis pasa).  Pretpostavlja se da su kod nekih pasmina u pitanju genetski faktori (npr. kod njemačkih ovčaria, a  mogući uzroci su i alergijske reakcije, poremećaja vaskularizacije dugih kostiju kod brzog rasta, metabolički poremećaji), no pravi uzrok ove bolesti je i dan danas nepoznat.  Poznato je da obolijevaju mladi psi koji intenzivno rastu. Upalni proces zahvaća duge cjevaste kosti nogu (prednjih ili rjeđe stražnjih nogu) pa se oboljela životinja nerado kreće jer joj svaka kretnja uzrokuje jaku bol. Proces može zahvatiti jednu ili više nogu odjednom. Osim što je kretanje otežano bolom, životinja bolno reagira i na umjereni pritisak prstima na oboljelu kost. Za ovu je bolest karakteristično da se proces naglo aktivira, traje više dana, pa onda znakovi bolesti naglo nestaju, da bi se kroz neko vrijeme ponovno pojavili na istoj ili drugoj nozi. Bolest je dugotrajna i za životinju prilično neugodna, ali psi ipak spontano ozdrave dok završi rast životinje. Za vlasnika je najvažnije znati da psi ovu bolest prebole bez posljedica, osim ako je upalni proces bio jačeg intenziteta, a štene bilo zahvaćeno u ranoj mladosti. Bolest se dijagnosticira na osnovu kliničke slike, a sumnju bolesti potvrđuje se rengenskom pretragom. Liječenje se svodi na povremeno ublažavanje bolova, ako je šepanje kroz nekoliko dana uporno i vrlo bolno (analgetici tipa Rymadila), te ublažavanje upale ,mirovanje psa. Izbjegavati treba trčanje uz i niz stepenice, skakanje na tvrdu podlogu oštećuje prednje, a skok u vis stražnje noge. Treba birati mekane terene za igru poput livada i šuma  te plivanje. Više o sličnom primjeru možete pročitati i u ranijem odgovoru Hromost kod mladih pasa u razvoju - panostitis i hipertrofična osteodistrofija. Potrebno je posjetiti veterinara i napraviti dijagnostiku kako bi se provela i adekvatna potrebna terapija.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Odlučih se da upitam za savjet, iako znam da Vam je teško ga dati bez pregleda psa. Pa ću Vam pokušati predočiti što više umijem, da biste lakše odredili dijagnozu. Kuja je stara 4 g. Imala već dva okota, pri čemu je zadnji okot bio u 5. mj prošle godine, bio je jako težak. Da sam morala biti uz nju, pa donekle i pomoći pri vađenju šteneta. Nakon okota dobiva jako i obilno krvarenje, što je meni graničilo s poremećajem hormona. Muža sam zamolila da je pod hitno odvede veterinaru i da se to smiri, što je i učinjeno. Nakon okota dobije neki vid otoka jedne strane nadlaktice i hrama na tu nogu. Što je s vremenom i prošlo jer smo joj mazali nekom kremom. Potom gubitak dlake, iako se već izlinjala i jako opadanje u kilaži. Iako je jela sasvim normalno. Nije dugo potrajalo, oslabio joj je imunitet i dobije visoku temperaturu. Postaje izbirljiva u hrani. Sve do prvog povraćanja. Tada je jedva išta jela. Jaja, riba i sl. Nakon toga je odvedem veterinaru. Dobije infuziju, nije teško disala, ali je bila jako slaba i bezvoljna. Dadne joj injekcije za temperaturu, antibiotik i neku vitaminsku. Imala je oko 40 s dvije crtice. S tim da se veterinar nije smio odmah osloniti na toliku temp. jer sam mu rekla da sam joj davala ljudske antibiotike i tabl. protiv temp. Osjetio je šum na plućima. Drugi odlazak k njemu, već jako brže diše, ubrzanijeg ritma. Mirna i dalje nevesela. Mada se okreće i gleda šta tko radi, tako da nije se potpuno povukla u sebe. Izmet tvrd, taman. Mokraća bez krvi i obilna. Pije dosta tekućine, ali i dalje hrana joj ne šmeka. Dobiva ponovno infuziju. Injekciono antibiotik,koji traje 4 dana. I injekciju vitaminsku. Temperatura drugi put nije mjerena. Njuška joj dosta suha i skorena. Ima iz njuške i gnoja zelenkasto-žućkastog. Oko usne šupljine, na jastučićima ima također skoreno s obje strane. Rado voli među ljude, ali je dosta pokunjena. Nema snage za igru. Pojela je sirovog mesa, želudaca. Jer mi je veterinar rekao da joj pokušam nadomjestiti izgubljenu hranu. Sad se pitam,da li je to bronhokapija ili nešto više? Unaprijed hvala. Lijep pozdrav, Westalina O: Po opisanim simptomima, moguće je da se radi o Cushingovom sindromu, no to ne mogu tvrditi sa sigurnošću. Doduše, neki simptomi se ne uklapaju u kliničku sliku Cushinga, kao što su opisane gnojne rane, no one mogu biti posljedica oslabljelog imuniteta te naseljavanja i prodora bakterija u bolešću pogođen organizam. Što je Cushingov sindrom kod pasa? Dakle, Cushingov sindrom ili hiperadrenokorticizam je multisistemski organski poremećaj koji nastaje zbog kronično povišene koncentracije glukokortikoida u krvi. Glukokortikoidi su hormoni koje luči kora nadbubrežne žlijezde. Klinički znakovi Cushingovog sindroma kod pasa Tipični klinički znakovi hiperadrenokorticizama u pasa su sljedeći: poliurija (pojačano izlučivanje urina), polidipsija (pojačana žeđ), polifagija (pojačana glad), povećanje obujma abdomena, alopecije (gubitak dlačnog pokrivača), hipertenzija, neurološki znakovi, poremećaj energetskog metabolizma koji može rezultirati gubitkom težine, mišićne mase ili abnormalnom distribucijom masti. Klinički znakovi nastupaju i napreduju neprimjetno, a posljedica su kombiniranog glukoneogeničkog, protuupalnog, imunosupresivnog, lipolitičkog djelovanja i učinaka razgradnje proteina koji nastaju zbog utjecaja glukokortikoida na razne organske sustave. Letargija (nevoljnost), ubrzano i plitko disanje i slaba podnošljivost tjelesnog treninga odraz su gubitka mišićne mase i slabosti. Koža, osobito donjeg dijela trbuha, postaje tanka i neelastična, pa se zbog smanjenog elasticiteta kožni nabor usporeno ispravlja. Abdominalne vene su istaknute i lako vidljive kroz kožu. Često je vidljivo ljuštenje kože, osobito oko bradavica. Razgradnja proteina uzrokuje atrofiju (razgradnju) kolagenih vlakana i također dovodi do prekomjernog nastajanja podljeva nakon vađenja krvi ili manjih trauma. Zaraštavanje rana je jako usporeno. Alopecije su često prisutne kod hiperadrenokorticizma, a javljaju se zbog inhibitornog efekta kortizola na fazu rasta dlačnih folikula. Preostala dlaka je suha i bez sjaja. Alopeciju često ne prati pruritus (češanje) i pretežno zahvaća ventralni abdomen, prsa, perineum i vrat. Na ošišanim ili obrijanim mjestima dlaka često više ne raste ili je ponovan rast dlake oskudan. Zašto nastaje? Hiperadrenokorticizam nastaje iz nekoliko razloga: tumor hipofize (žlijezda u mozgu koja nadzire lučenje hormona nadbubrežne žlijezde), tumor (adenom ili karcinom) nadbubrežne žlijezde te jatrogeni, nastao zbog dugitrajne, učestale ili prekomjerne upotrebe glukokortikoida u terapiji. Dijagnoza Cushingova sindroma kod pasa Na bolest možemo posumnjati na osnovu kliničke slike, nekih rutinskih laboratorijskih testova (hematološka i biokemijska pretraga krvi, analiza urina) te temeljem RTG i UVZ nalaza. Objektivna dijagnostika hiperadrenokorticizma zahtjeva provedbu specifičnih endokrinoloških testova koji uključuju ACTH stimulacijski test, deksametazon supresijski test i omjer kortizola i kreatinina u urinu. Liječenje Cushignova sindroma Liječenje se može provoditi medikamentozno ili kirurški. Hiperadrenokorticizam ovisan o hipofizi se liječi isključivo medikamentozno, dok se hiperadrenokorticizam ovisan o nadbubrežnoj žlijezdi može liječiti kirurški ili medikamentozno. Medikamentozno liječenje se danas najčešće provodi trilostanom. Trilostan je sintetski steroid, koji djeluje tako da blokira nadbubrežnu žlijezdu u sintezi glukokortikoida, mineralokortikoida i spolnih hormona. Terapija je doživotna. Opet, što se tiče povraćanja i tamne stolice, moguće je da se radi o krvarenju u gornjem dijelu probavnog sustava. Takvo stanje opet može nastati radi tumora, čira na želucu ili nečeg trećeg. Također, pojačana žeđ je moguća radi povišene tjelesne temperature. Svakako preporučam obaviti detaljne dodatne pretrage kako bi se barem eliminirale moguće navedene dijagnoze. Pa tako preporučam da se napravi: kompletna krvna slika, biokemijski nalaz krvi i urina (na taj ćete način dokazati ili eliminirati dijabetes), UZV, RTG (mogu se ustanoviti eventualne neoplazije ili upala pluća), zatim ACTH stimulacijski test ili test omjera kortizola i kreatinina u urinu (na taj način će se dokazati ili eliminirati Cushingov sindrom), gastroskopija (tom pretragom će se ustanoviti dali je sve u redu sa sluznicom želuca i početnog djela tankog crijeva). Još neke informacije o Cushingovu sindromu kod pasa mogu se pronaći ovdje. Na kraju, nadam se da će sve biti u redu sa Vašom ljubimicom te da će se ubrzo početi oporavljati.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moja sestra ima 2 pekinezera, brata i sestru, koji imaju 10 godina. Lori ima visoki tlak i srce mu je oslabilo, dlaka mu je slabija nego prije, a i umara se pa ne ide na duge šetnje kao i prije, a i nema nešto apetit. Jedu jednom dnevno. Veterinar mu je prepisao Enap 5 mg, pola tablete ujutro i Fursamid 40 mg, pola ujutro pola navečer. Često mokri, ali i pije. Da li bi on morao jesti posebnu hranu i možda mu trebaju neki vitamini za nadomjestak izgubljenog? Ima 6 kg, a bio je deblji. Znam da je debljina možda sad ok.Lijepi pozdrav, Jadranka iz Korčule O: Bolesti srca česta su  pojava kod pasa srednje i starije dobi, a prema neki podacima javljaju se kod 60% pasa starijih od 8 godina. Stečene bolesti su češće od urođenih, a najčešće se radi ili o kroničnoj bolesti srčanih zalistaka, koja uglavnom pogađa manje i srednje pasmine pasa ili o dilatativnoj kardiomiopatiji, koja se uglavnom javlja kod  velikih i gigantskih pasmina. Kod kronične bolesti srčanih zalistaka ili mitralne insuficijencije zalistaka, zalisci nisu sposobni  u potpunosti spriječiti povrat krvi iz lijeve klijetke u pretklijetku prilikom srčane akcije. Zbog toga dolazi do zadebljanja lijeve strane miokarda i njegove smanjene sposobnosti da se kontrahira i tjera krv kroz krvne žile, a kasnije promjene zahvaćaju i desnu stranu srca. Kao posljedica toga javlja se plućni edem, a pas se počinje umarati, kratko dahtati, kašljati, gubi apetit itd. U većini slučajeva bolest se razvija sporo, kroz duži vremenski period. Primjećuje se i povećanje obujma trbuha koji poprima oblik kruške kao posljedica nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini i jetri. Često se javlja i slabost mišićja u kasnijm stadijima bolesti. Dijagnozu bolesti postavlja se na temelju anamneze i na temelju   kardiološke pretrage koja uključuje kliničku pretragu, EKG, te rentgenološki i ultrazvučni pregled srca. Budući da se bolest razvija sporo, mjesecima ili godinama, organizam u početku kompenzira novonastalo stanje. No, nakon određene točke  ovaj mehanizam više nema učinka. Nakon postavljanja dijagnoze određuje se terapija. Iako su promjene na srcu nažalost nepovratne, postoje lijekovi poput fursemida, enapa i drugih kojima se ublažavaju simptomi odnosno kojima se bolest donekle drži pod kontrolom.  Osim lijekova postoje također i posebne medicinske hrane indicirane kod srčanih oboljenja kao što su Hills Prescription Diet h/d - u dehidriranom i konzerviranom obliku te Royal Canin Early Cardiac također u dehidriranom i konzerviranom obliku. Radi se o kompletnim hranama koje u potpunosti zadovoljavaju dnevne potrebe na hranjivim tvarima i energiji, no s obzirom na sniženu količinu natrija pomažu kontroli kliničkih znakova povezanih s retencijom natrija i tekućina, a dodatkom taurina i L-karnitina pomažu normalnom radu funkcije srčanog mišića. Osim davanja terapije i odgovarajuće prehrane, potrebno je voditi računa o tome da se životinju ne izlaže prevelikom naporu te visokim ili niskim temperaturama. Nužne su i redovite kontrole kod veterinara kako bi se pratilo stanje i po potrebi korigirala terapija. Za dodatne informacije možete se obratiti na Kliniku za unutarnje bolesti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.