Pitajte veterinara

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Zanima me bih li trebao ići veterinaru s psom ili ne. Naime, zadnjih 1-3 dana, ne znam točno koji dan, moj pas, čistokrvni istarski gonič (stara 1 godinu i 2 mjeseca) radi nešto poput prepadnutog cvileža koji traje 1,2 sekunde. Npr. spava pored drugog psa i, kao i inače, ustanem se pa se tako i ona probudi i zacvili kao da sam ju prepao. Cvilež je glasan u tom trenutku. To mi nije posebno privuklo pažnju, nego to što ponekad, kad ju mazim kao inače, kao da je na predjelu donjeg dijela tijela (od prsa do repa) prejako primim, što ne radim agresivno niti toliko snažno da bi ju zabolilo. Tada zacvili skoro neprimjetno. Cvilež zvuči kao prepadnut, no bojim se da ne bi nešto gore bilo. Možda je samo istegnula leđne mišiće ili tako nešto. Voli puno skakati kad smo vani je jako aktivan pas, normalno jede i pije i obavlja nuždu. Prvi dan mi se činilo da samo privlači pažnju i slično. Inače, kad je na svome krevetiću zna se inače „žaliti“, ali to nije nimalo kao ovo što sad radi. Primio sam je lagano za zadnju šapu i zacivilila je veoma glasno, kad sam ju 1-2 sekunde nakon toga na isto mjesto primio nije ni primjetila. Zna se probuditi pa zacviliti, napraviti par koraka i još jače zacviliti. Ali kada trči vani i doma sve je normalno, lijepo se kao i uvijek igra s našim drugim psom, veseli se kao inače svemu, nisam primjetio ništa čudno oko njene dnevne rutine i ponašanja, samo to čudno cviljenje, ali sve ostalo je normalno pa stvarno ne vidim nikakav razlog, tj. povod njenom cviljenju. Puno hvala unaprijed... O: Psi koriste puno zvukova u svom glasanju. Tu su gunđanje kao upozorenje, lajanje kao naglašavanje, zavijanje kao komunikacija na daljinu i cviljenje kojim traže pažnju. Međutim, psi mogu koristiti sve ove zvukove i za još puno različitih situacija pod raznim okolnostima. Štenci koriste cviljenje da bi komunicirali sa kujom. Ono je i nama ljudima neodoljivo i osigurava štencima pažnju i njegu. U početku je cviljenje automatsko i stimulirano time ako se štene osjeća gladno i hladno. Rezultat je dolazak mame kuje i zadvoljenje tih osnovnih potreba. Kasnije štenci nauče koristiti cviljenje da bi dobili ono što hoće. Kada novi vlasnik udomi štene, ono cvili iz istih razloga kao i prije, ali sada nema kuje da dođe. Ako vlasnik ne reagira na cviljenje, postoji opasnost da se ne razvije kvalitetna veza između psa i vlasnika i da to štene odraste u apatičnog psa. Vlasnik koji će reagirati na cviljenje, npr. noću i pri tome provjeriti je li sve u redu i posvetiti štenetu malo pažnje, ali ga neće hraniti, podizati i nakon toga ne dopustiti da ga štene baš na svako cviljenje zadobije, odgojit će stabilnu jedinku koja će dobiti što joj treba u datom trenutku, a inače će biti samostalan i neovisan pas. Vlasnik koji će se uvijek pretjerano odazivati na cviljenje, dobit će pretjerano zahtjevnog i posesivnog psa. Odrasli pas cvili kada zahtjeva pažnju, cvili zbog straha, kada su sami doma, kada su odvojeni od vlasnika, npr. vratima ili kada vlasnik spava. Psi cvile i kada su uzbuđeni zbog nekog događaja, kada ganjaju mačku koja pobjegne na drvo pa ne mogu do nje... Cvilež može uzrokovati i bol. Cviljenje zbog boli, kod trauma, kada je pas pothlađen i bez svijesti je automatsko i refleksno. Naučeno cviljenje je cviljenje kada pas nauči da će tako zadobiti pažnju vlasnika, ali nije isto kao i traženje pažnje. Npr. kada pas želi da mu vlasnik baci lopticu, cvilit će dok mu je ne baci. Potrebno je isključiti organske uzroke koji su mogli dovesti do cviljenja (veterinar kliničkim pregledom), osigurati psu dovoljno kretanja i kvalitetnu hranu, razumljivu komunikaciju sa svojim psom, nagraditi ga kada prestane cviliti i ignorirati kada pretjerano cvili.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam pitanje u vezi kastriranja kujice od 6 mjeseci. Veterinar mi predlaže da je, ukoliko je neću pariti, kastriram u toj dobi. Međutim, čuo sam da kujice koje se ne pare obolijevalju od bolesti (raka ili tumora) maternice ili dojki. Zanima me vaše mišljenje je li to tačno, tj. je li povećana opasnost od tih oboljenja i bi li bilo bolje da se jednom okoti pa onda izvršiti kastraciju. Razlog zašto je kastriram je to što je mješanac labradora i nekog drugog psa tako da bi bilo štence teško prodati ili udomiti. Unaprijed hvala, Dženan O: Sterilizacija kuja vrijedna je mjera koju veterinari preporučuju vlasnicima ukoliko ne žele pariti svoje kućne ljubimce. Kada je riječ o kujama, brojne su prednosti koje se realiziraju tim zahvatom. Prije svega, sama sterilizacija podrazumijeva ekstrakciju maternice i jajnika, dva glavna reproduktivna organa. Postoje i druge metode, koje se mogu provoditi u tom smislu, ali je danas najraširenija i najpotpunija ova koju stručno zovemo ovariohisterektomija. Prednosti ovariohisterektomije su brojni. Prvenstveno je to izostanak tjeranja, koje zna biti veoma zahtijevno za vlasnike kuja. Kuja će u vrijeme tjeranja u svakom slučaju promijeniti ponašanje, što vlasnici moraju uvažavati jer to zahtijeva priroda odnosa sa kućnim ljjubimcem. Osim toga, postoji i higijenski aspekt tjeranja jer je potrebno neutralizirati vaginalni iscjedak koji postoji prvih desetak dana tjeranja. Sterilizacija se preporučuje i radi eliminiranja mogućnosti da kuja ipak ostane skotna, iako to vlasnik ne želi. Nije rijetko da u vrijeme tjeranja kuje pobjegnu od kuće u potrazi za mužjacima i na taj način ostanu skotne. Uklanjanje maternice i jajnika znači da su uklonjene i sve potencijalne  bolesti ovih organa. Najvažnijom, međutim, prednošću smatra se prevencija zloćudnih tumora mliječne žlijezde. Ukoliko se ovariohisterektomija izvrši prije prvog tjeranja, praktično je mogućnost nastanka takvih tumora svedena na minimum, a ukoliko se zahvat izvrši kasnije mogućnost nastanka tumora se povećava, ali je još uvijek manja od one kod intaktnih kuja. Pri tome, ne treba zaboraviti da je tumor mliječne žlijezde najčešći tumor kod kuja. Ukoliko još uvijek razmišljate kada da sterilizirate svoju kujicu, preporuka je da to bude prije prvog tjeranja.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Zanima me može li se staviti Advantix psu koji trenutno ima alergijsku reakciju iza uha? Malo je raščešao kožu pa me zanima hoće li Advantix smetati. Hvala, Carmen O: Advantix se smije nanijeti samo na neoštećenu kožu. Nanosi se na kožu u području između lopatica, a u većih se pasmina ukupna količina rasporedi na više pozicija uzduž kralježnice.  Nanošenje sredstava koja imaju produženi učinak na bilo kojem dijelu kože životinje s dermatološkim problemima uvijek bi trebalo provesti u dogovoru s veterinarom koji životinju liječi. Naime, u slučaju pogoršanja osnovne bolesti vrlo je teško ukloniti ovakve pripravke koji se transpozicijom vrlo brzo raspodjele i vežu na kožu i dlaku te ostaju aktivne oko 4 tjedna.  

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam patuljastog pinča starog dvije i pol godine. Sudeći po izgledu i ponašanju nikad nitko ne bi rekao da nešto nije u redu s njim - težak je 6 kg, lijepe i sjajne dlake, živahan i zaigran. Međutim, stanje je drugačije. Dok je bio štene, za vrijeme prvog cijepljenja veterinar mu je dao 2 cjepiva odjednom, dobio je alergijsku reakciju i skoro uginuo. Par mjeseci kasnije je dobio alergijski dermatitis. U dobi od 6 mjeseci smo saznali da ima gastritis. Tada smo ga stavili na hranu Hill's sensitive stomach. U 12. mjesecu prošle godine smo mu radili krvne pretrage i bilirubin i GPT su mu bili povišeni, a GOT u normali. Veterinar je rekao da je u pitanju jetra, te je bio na legaphytonu. Od tada ga hranimo sa Royal Caninom hepatic. U siječnju ove godine smo ponovili pretrage i tada mu je bilirubin bio na gornjoj granici, kao i GOT, a GPT u normali. Jučer smo ponovno bili na krvim pretragama. Sad su bilirubin i GPT povišeni, i to najviše do sad, a GOT je u normali. Također povremeno ima i suhi kašalj. Povremeno i povraća i to izgleda žuto-bijelo i pomalo pjenasto. Veterinar je predložio odlazak u Zagreb na Veterinarski fakultet na pretrage. Vjerujem našem veterinaru, prekrasan jedan čovjek koji stvarno daje sve od sebe po pitanju mog psa. Voljela bih da mi koliko toliko laičkim jezikom pojasnite što ovo sve znači, koje pretrage predlažete, što mislite što bi moglo biti u pitanju jer zaista ne znam kako da mu više pomognem i užasno se osjećam. Hranimo ga hranom Royal Caninom hepatic, redovito mu stavljam Frontline i dajem Pratel. Vanja O: Laboratorijski parametri koje navodite, odnose se na metabolizam i funkcioniranje jetre, ali i srčanog mišića i donekle krvi. GOT i GPT su transaminaze, unutarstanični enzimi, koji sudjeluju u metabolizmu ugljikohidrata i aminokiselina. U slučajevima propadanja jetrenih stanica, ovi enzimi prelaze u krv i predstavljaju kao takvi indikatore zdravstvenog stanja jetre. Osim toga, povišena im je koncentracija i kod infarkta miokarda. U slučajevima akutnih hepatitisa koncentracija ovih enzima znatno je povišena, kao i kod ciroze jetre te tumora jetre. Kod kroničnih upala jetre, vrijednosti ovih enzima mogu biti intermitentne, odnosno mogu su naći periodi sa normalnim vrijednostima, nakon kojih slijedi povišenje. Bilirubin je pigment koji se oslobađa raspadanjem hemoglobina a normalno se izlučuje putem žuči. Konverzija hemoglobina u bilirubin vrši se u jetri i nakon toga, normalno bilirubin putem žuči odlazi u crijeva. Ukoliko se raspadne odjednom velika količina eritrocita (anemija), pojavit će se i velika količina bilirubina, zbog metaboliziranog hemoglobina iz raspadnutih eritrocita. Također, ukoliko je žučovod iz nekog razloga zatvoren, bilirubin ne može odlaziti u crijeva pa će se povisiti koncentracija u krvi. Kod oštećenja jetrenih stanica, također može biti povišen bilirubin. Samo povišenje koncentracije bilirubina ne ukazuje gdje se problem  nalazi, ali uz ostale parametre može pomoći u detekciji problema. U svakom slučaju, mislim da je uska suradnja sa Vašim veterinarom nužna za nastavak liječenja Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam pinčicu staru 7 godina. Skinula sam s nje krpelja koji se nije napio krvi. Iduće jutro bila je lošije volje nego obično (usporeno hodanje, bezvoljnost). Inače, bila je aktivna dva dana više nego obično, a to podrazumijeva njeno cjelodnevno skakanje i trčanje za lopticom. Kod veterinara krvnom pretragom ustanovljeno je da su joj povišeni LYM + 7.9 10 9/L (1.0 - 4.8); +LY% 79.8% (12.0-30.0); + HCT 0.60 (0.37-0.55), a smanjeni su joj GRA -2.0 10 9/l (3.0-12.0); GR% -20.2% (62.0-87.0); MCHC - 298 g/l (310-340). Temperatura nije bila povišena. Doktorica je ustanovila SACRALISATIO i ne sumnja ne piroplazmozu, ali snimanje kralježnice nije napravljeno te Vas pitam biste li se vi složili s dijagnozom? Dobila je terapiju injekcijama Depedin veyx, Cephalexin, Norocarp 5% i tako još dva dana, s tim da je drugi dan dobila još Cefa cure 200, a treći dan samo Norocarp 5 % i takve tablete po 2 puta dnevno po pola tablete, uz koje je još dobila i Cefa cure 200 po pola tablete dnevno. Bilo joj je bolje (živahnija) već nakon dva dana terapije injekcijama, a otkad sam joj počela davati tablete, ona je bezvoljnija, ali nema problema u skakanju na fotelju, iako je pokušavam spriječiti u tome. Biste li se vi složili s ovakvim načinom liječenja i možete li mi nešto reći o toj dijagnozi? Hvala, Ana O: Medicinski termin sakralizacija odnosi se na razvojnu abnormalnost kod koje se prvi sakralni kralješci spajaju s posljednjim lumbalnim kralješcima. Ovaj poremećaj može biti povezan i s drugim poremećajima zvanim lumbo-sakralna stenoza i/ili lumbosakralne bolesti. Stenoza se odnosi na suženje prostora između diskova što uzrokuje ubode na živce koji prenose živčane impulse na kukovlje, koljena i donji dio stražnjih nogu, anus i mokraćni mjehur. Blokada ili oštećenje navedenih živaca razultira u njihovoj disfunkcionalnosti kao što je hromost i druge abnormalnosti na bilo kojem mjestu stražnjih nogu. Terapija ovog poremećaja sastoji se u pravilu od aplikacije lijekova protiv bolova steroidne ili nesteroidne prirode (npr. Depedin, Norocarp) kroz dulji period (po potrebi i 6-8 tjedana) i pošted, odnosno umjerene aktivnosti i kretanja, bez trčanja, naglih pokreta, proklizavanja i sl. Nakon tog perioda lagano se povećavaju aktivnosti kako bi se lokomotorni sustav vratio u normalu. Ujedno, uz ovu terapiju od pomoći su i akupunktura i fizikalna terapija. Sakralizacija, ukoliko nije klinički manifestna, obično je slučajan nalaz, naročito kod pasa starije životne dobi. Obično se potvrđuje RTG-snimkom, no, moguće je pretpostaviti postojanje ovog problema na osnovu iskustva, a prema općem kliničkom pregledu ljubimca. Vjerujem da se o potonjem radi i u Vašem slučaju, a veterinarka je skrenula pozornost i na taj dio tijela Vaše ljubimice u svrhu prevencije komplikacija. Vezano uz nalaz pretrage krvi, povećane vrijednosti limfocita ukazuju na prisutnost nekog upalnog procesa u organizmu. Naime, funkcija limfocita je stvaranje globulina, a imaju i važnu ulogu u imunološkoj obrani organizma jer su antitijela pretežno gama-globulini. Organizam ih pojačano proizvodi u situacijama kada je zdravstveno stanje ugroženo različitim bakterijskim, virusnim ili gljivičnim infekcijama, kao i parazitarnim invazijama, a najčešći nalaz povišenih vrijednosti je kod kroničnih infekcija, oporavka nakon akutnih infekcija ili slabije aktivnih žlijezda. Zbog toga je i Vaša veterinarka aplicirala antibiotik. Granulociti su podvrsta leukocita, obrambenih stanica organizma. Granulociti sadrže specifične granule u svojoj citoplazmi i dijele se prema boji tih granula na: neutrofile, eozinofile i bazofile. Neutrofila ima oko 60%, neobojeni su, sitni te veoma pokretni, sadržavaju niz enzima koji sudjeluju u razgradnji fagocitiranih tvari, kao npr. amilaza, katalaza, nukleaza. Eozinofila ima 2-4 %, manje su pokretni, sadrže histamin i sudjeluju u alergijskim reakcijama, a bazofila ima do 5%, oni sadrže heparin koji sprječava koagulaciju krvi tijekom cirkulacije. Smanjene vrijednosti ukupnih granulocita upućuju na virusnu infekciju te snažan ili prolongirani stres. HCT ili hematokrit predstavlja volumni udio eritrocita u jedinici pune krvi. Promjene vrijednosti hematokrita prate patološke promjene broja eritrocita i koncentracije hemoglobina. MCHC predstavlja prosječnu koncentraciju hemoglobina u eritrocitu. Glavna uloga hemoglobina je prenošenje kisika iz pluća u tkiva i CO2 iz tkiva u pluća, labilnim vezivanjem kisika i ugljičnog dioksida na dvovalentno željezo hema. Njegove promjene, u odnosu na prosječne koncentracije, ukazuju na hematološke promjene eritrocitne loze uzrokovane različitom etiologijom. Koncentracija hemoglobina je uz broj eritrocita pouzdaniji podatak o hematološkim poremećajima eritroidne loze stanica. Vrijednosti koncentracije hemoglobina i broja eritrocita su povećane u stanjima hemokoncentracije organizma te kod policitemija. Policitemija (eritrocitoza) je ukupno povećanje mase eritrocita i povišeni hematokrit. Povećane vrijednosti hematokrita uz sniženu vrijednost koncentracije hemoglobina mogu upućivati na stanje pojačanog stresa ili pak posljedicom ili za vrijeme pojačanih aktivnosti a kao zahtjev za većim potrebama stanica organizma na kisiku. Imajte na umu i to kako jedan nalaz određenih povišenih ili sniženih vrijednosti u pretrazi krvi nema osobitog dijagnostičkog značaja. Tek dva uzastopna nalaza viših ili nižih vrijednosti, napravljena u razmaku 3-4 tjedna, mogla bi ukazati na određene zdravstvene probleme. Dakle, osim kompletne krvne slike, kod dijagnostike ponekad je neophodno napraviti i biokemiju krvi, ali i analizu urina, UZV bubrega, mokraćnog mjehura, RTG abdomena, a po potrebi i biopsiju te serološka testiranja. Svakako, prema trenutnim nalazima pretraga, veterinarka je poduzela primjerenu terapiju, a u dogovoru s njom kroz nekoliko tjedana napravite kontrolnu krvnu sliku kako bi se dobio bolji uvid u zdravstveno stanje Vaše ljubimice.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imala bih veliku molbu ako bi mi mogli pojasniti je li normalno ako pas ima drugačiju pigmentaciju na testisima? Moj zlatni retriver ima skoro 5 godina, nije se nikada pario. Jučer slučajno dok sam ga češljala pomaknula sam dlaku s testisa i vidjela da je donji rub - do pola testis crne boje, ostali je normalne (po meni normalne roza boje). Dosta sam se uplašila, pomišljajući odmah na najgore. Ne znam od kada je ta promjena, a nisam sigurna niti je li moguće da od rođenja možda ima takvu pigmentaciju? Ne djeluje mi da je išta povećane veličine, eto, samo je ta boja u pitanju. Inače pas je užasno živahan i dobro jede, iako je par puta povraćao i imao proljev, ali za to smo našli drugi razlog, ne vjerujem da ima veze s ovim. Znam da mi ne možete puno pomoći, ali najvažnije mi je da mi kažete je li to znak da je to tumor ili to može biti samo promjenjena pigmentacije? Hvala puno unaprijed! Biljana O: Tamnjenje kože ili hiperpigmentacija u pasa obično je posljedica prekomjerne količine melanina u stanicama. Melanin je tvar ili pigment koji psu daje boju kože i dlake. Melanin se u svih sisavaca javlja u dva oblika: eumelanin i feomelanin. Eumelanin je crni ili tamnosmeđi pigment. Feomelanin daje žućkastu nijansu. Melanin sintetiziraju specijalizirane stanice, melanociti, a nalaze se u koži, korijenu dlake i drugim mjestima u tijelu, a na poticaj melanotropnog hormona. Melanociti se koncentriraju u obliku malih pigmentnih čestica (melanosoma) koje se zatim transportiraju staničnim izdancima melanocita u okolne keratinocite. Na mjestima na koži gdje su melanociti izrazito koncentrirani i/ili vrlo aktivni javlja se lokalizirana tamnija pigmentacija. Ovo nastaje ili zbog povećanog broja melanocita ili povećane produkcije melanina i njegovog deponiranja u bazalnom epitelu. Ovo se događa ili sekundarno na upalu ili pak idiopatski (primarno).  Jedan od uzroka ovakvoj promjeni navodi se atopički dermatitis. Najčešće zahvaćena područja na psu su prepone, pazusi te mjesta između prstiju. Kao reakcija na nepoželjni podražaj dulje vremena i sama koža s vremenom mijenja boju. Umjesto blijedoružičaste boje polagano se razvija tamnije pa i crno obojenje, a naročito na onim mjestima gdje je koža bila upalno zacrvenjena. Osim hiperpigmentacije, na koži se mogu javiti makule ili pak mrlje koje su prvenstveno karakterizirane promjenom boje kože. Makule su lokalizirane promjene, ograničene i manje od 1 cm veličine, dok su mrlje manje ograničene i mnogo većih dimenzija. Kako ste tek nedavno primijetili navedene promjene na koži, savjetujem Vam da popratite razvitak istih kroz sljedećih desetak dana. Pratite eventualan svrbež, povećanje površine procesa, tamnjenje ili pak crvenilo i perutanje kože na tom mjestu. Ukoliko se stanje ne popravi svakako odvedite Vašeg ljubimca kod veterinara kako bi se napravio kompletan pregled kože i dlake, utvrdila konačna dijagnoza te poduzela odgovarajuća terapija.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Brinem se o štencu starom oko 10 dana, nisam sigurna točno u njegovu starost. Nema majku. Pripremam mu mlijeko sa žumanjkom iz jajeta i žlicom vrhnja. Kad sam ga donijela prvi dan dala sam mu čisto mlijeko, ali nije jeo. Sada je već 4. dan kod mene i hranim ga svaka 3 sata. Popije i do 100 ml mlijeka, ne uvijek, ali barem 50 ml prilikom svakog hranjenja. Primjetila sam da ne obavlja nuždu osim sto piški redovito i često. Stomačić je se dosta zaokružio. Molim vas savjet kako bi bilo najbolje da ga othranjujem i brinem se o njemu. Hvala, Tanja O: Ukoliko nemate mogućnosti da nabavite zamjensku hranu za štence, možete je sami pripremiti na sljedeći način: 850 ml kravljeg mlijeka prokuhajte i razrijedite 50 : 50 sa vodom, dodajte jedno žumance i malo meda, može se dodati suha kora od jajeta istučena u prah ili kravlje mlijeko, slatko vrhnje (masnoća), kocka šećera (glukoza za energiju), žumanjak (bjelančevine) i prah od ljuske jajeta. Nikako davati punomasno kravlje mlijeko jer izaziva grčeve i proljev. Pomaže i formula za ljudsku dojenčad, jedinica koja se napravi treba biti za 1/4 jača. Idealno je nabaviti zamjensko mlijeko za štence u prahu (Brit Care, Canina, Beaphar, Royal Canin, Ebi vet ili Dr. C`lauders) jer je u njemu smanjena količina lakotoze, mliječnog šećera koji štenad teže probavlja. Prije hranjenja mlijeko treba zagrijati na 38°C. Prehladno ili prevruće mlijeko može izazvati probavne smetnje kod šteneta. Prvih 10 dana štene pojede oko 35 ml mlijeka po obroka i treba ga hraniti svaka 2 sata, noću 3 puta. Tijekom 2 tjedna hrani ih se svaka 2 sata, a tijekom 3 tjedna svaka 2-3 sata. Od 5-8 tjedana jedu 5 puta na dan. Nakon svakog hranjenja potrebno je nježno masirati i stimulirati analnu i genitalnu regiju sa vatom ili gazom navlaženom sa toplom vodom. To će potaknuti štene da mokri i stimulirati pokrete crijeva. Koža na trbuhu je vrlo nježna i treba paziti da je se ne iziritira. Štene ne mora imati stolicu svaki dan, nekad može i preskočiti jedan dan. To je u redu sve dok štene dobro jede, napreduje i mokri. Pazite da je štene uvijek na toplom jer još nema dobro razvijenu termoregulaciju. Vrlo je važno štene očistiti od unutarnjih parazita (glista). O čišćenju štenca od glista pisao je kolega Dino Karakaš, dr. vet. med. ovdje.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imamo malu mješanku staru oko 10 mjeseci i do sada se hranila dehidratima, mliječnim obrocima, kuhanim povrćem, piletinom. Žaljela bih joj početi kuhati večernji obrok pa me zanima što sve mogu u kuhanu rižu "ubaciti"? Mogu li joj malo konzerve dodati u nju te koliko joj je količinski potrebno da pojede za taj jedan obrok? Katarina O: O izboru namirnica i hranjenju psa kuhanom hranom možete pročitati ovdje i ovdje. Količinu obroka ćete iskombinirati uz pomoć informacija o gotovoj hrani kojom hranite ljubimicu, naime na svakoj hrani, konzerviranoj ili suhoj, postoji tablica u kojoj su navedene dnevne doze hrane s obzirom na težinu psa. Količina kuhane hrane za malu pasminu (psa do 10 kg kada odraste) iznosi sve skupa meso (15-20 dag)  plus prilog jednu litru, za srednju pasminu (koji su kada odrastu teški od 10-25 kg) meso (20-25 dag) i prilog litru i pol i za velike pse (koji kao odrasli teže iznad 25 kg) meso 30 dag) i prilog iznosi 2 litre gusto kašaste hrane. Vi trebate iskombinirati količinu konzerve i količinu kuhane hrane tako da Vaša ljubimica dobije odgovarajuću dnevnu dozu.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam dva psa, pudlu (rođen 1996.) i maltezera (rođen 2002.) pa me interesira moram li ih dati na čipiranje jer sam čula da samo psi  rođeni nakon 1. mjeseca 2003. godine su obvezni na to. Hvala, Koraljka O: Na temelju članka 37. stavka 8. Zakona o veterinarstvu, 1. lipnja 2010. ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja donio je novi Pravilnik o označavanju pasa po kojemu svi psi bez obzira na dob, koji nisu označeni mikročipom moraju biti označeni najkasnije do 13. lipnja 2011., a mladi psi najkasnije 90 dana od dana štenjenja. Do tada po starom Pravilniku, obavezno je bilo čipiranje samo pasa koji su mlađi od 1. listopada 2004. godine.  13. lipnja 2011. istječe rok do kojega svi psi  neovisno o dobi, u Hrvatskoj moraju biti propisno mikročipirani  prema  Pravilniku o označavanju pasa. Oni koji se ne pridržavaju ove zakonske obaveze mogu biti kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 6.000,00 kuna.    

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam ženku pekinezera staru oko 2 godine. Prije nekih godinu dana srušila se i pala u nesvijest. Nakon toga sve je bilo dobro do prije nekih mjesec dana, dok se nije srušila te su joj noge omlohavile, ali je bila pri svijesti. To joj traje nekih dvadesetak sekundi, a poslije je opet kao nova, razigrana i vesela. U zadnjih dva mjeseca to se ponovilo četiri puta pa me zanima o čemu se radi i kako joj pomoći. Unaprijed zahvaljujem, Saša O: Problem koji navodite može biti posljedica različitih poremećaja prvenstveno živčanog  sustava, ali potencijalno i nekih drugih. Najprije, može se raditi o epilepsiji u čijoj osnovi leži poremećaj u prijenosu nervnih impulsa. O tome možete više pročitati ovdje.  Nesvjestica u pasa vrlo je rijetka pojava, no predstavlja simptom nekog ozbiljnijeg zdravstvenog poremećaja pa se iz tog razloga ne bi smjela ignorirati. Osnovni uzrok nesvjestice u pasa je nepoznat, no bolesti unutarnjeg uha mogu dovesti do pojave nesvjestice, zatim, indigestije, jetrene bolesti te čak i neuhranjenost. Ne treba niti izostaviti stalnu izloženost štetnim kemikalijama te stres. Simptomi nesvjestice najčešće se javljaju u pasa starije dobi, a kategoriziraju se u blage i jake. Blagi simptomi su vrlo slabo izraženi pa često prolaze i neuočljivi - otežano kretanje, posrtanje prilikom kretanja te držanje glave na jednoj strani.Jako izraženi simptomi uključuju nesposobnost stajanja, mučninu, povraćanje, abnormalno kretanje očnih jabučica, nesposobnost uzimanja hrane i vode, te oteženo mokrenje i defeciranje. Pojava ovakvih simptoma u ljubimca iziskuje posjet u veterinarsku ambulantu te specijalistički neurološki pregled.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam beagla starog 4 godine i sad je spavao na kauču i probudio se i kako se dizao na noge skoro je pao s kauča i bio je sav "izgubljen" i samo se bacao na lijevu stranu. Kako je skočio s kreveta dolje samo je hodao na lijevu stranu, bez stajanja, kao da je izgubio ravnotežu. Došao je na balkon i tamo je malo ležao i sad je počeo dahtati i malo mu je slina počela curiti, ali je stala i sad je bolje. Simptomi čega bi to bili? Hvala, Nikola O: Navedeni simptomi mogu potaknuti sumnju da se radi o tumoru, međutim simptomi tada dolaze postepeno i pojačavaju se kako tumor raste. Nagli problemi koji dođu iznenada mogli bi biti posljedica moždanog udara. Psi koji pretrpe moždani udar često pokazuju simptome: slabost u nozi i fascijalna paraliza na jednoj strani tijela, gubitak svijesti, gubitak ravnoteže, nemogućnost kontroliranja uriniranja (također se mogu javiti u nekim slučajevima). Moždani udar može izazvati i sljepoću, a u teškim slučajevima pas umire u roku od nekoliko dana. U većini slučajeva psi se oporave, a za potpuni oporavak potrebno je 2 do 3 mjeseca. Vestibularni sindrom je skup simptoma od strane jednog dijela neurološkog sustava koji može imati razne uzroke. Vestibularni sindrom može biti tzv. "periferni" i "centralni". Simptomi su vrlo slični kod jednog i kod drugog. Oboljenja koja će za posljedicu imati vestibularni sindrom kod pasa mogu biti: upala unutarnjeg uha, urođene anomalije ovog dijela nervnog sistema, cijeli niz upalnih oboljenja, zatim opet cijeli niz degenerativnih bolesti, neki hormonalni poremećaji (štitnjača), tumori, krvarenja u mozgu te svakako trauma glave. Manifestira se smetnjama u ravnoteži, naginjanjem glave, nistagmusom (nekontrolirano titranje oka). Ako se radi o upali unutarnjeg uha potrebna je terapija antibiotikom širokog spektra djelovanja, zatim lokalno tretirati uho kapima kojeg se prethodno ispralo. O  epilepsiji je pisao kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. ovdje. Potrebno je da obaviti klinički pregled u ambulanti kako bi se utvrdio zdravstveno stanje psa i prema tome poduzelo lječenje. Također je bitan i Vaš iskaz te informacija je li eventualno došlo da traume glave.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam psa mješanca starog pet godina. Jučer sam primjetila na njegovoj zadnjoj nozi (but) mjesto bez dlake, promjera 3-4 cm. Mjesto je lagano upaljeno, tvrdo na dodir i kao da se stvaraju male krastice. Inače, mjesto je bezbolno, a kod psa nisam primjetila nikakve promjene u ponašanju ili nedostatak apetita. Bi li to mogao biti ugriz krpelja ili možda neka bolest kože? Antonela O: Pretpostavljam da se u slučaju Vašeg ljubimca radi o tzv. "hot spotu", o kojem su kolege detaljnije pisali ovdje i ovdje. Ova kožna oboljenja najčešće se počinju javljati u toplije doba godine, vezano i uz linjanje. Većina pasa, posebno veće pasmine ili križanci, imaju drugačiji pH kože (lužnatiji) što pogoduje razvoju upale i razmnožavanju bakterija koje su normalna  kožna flora svakog psa, samo se u ovakvim slučajevima povećava broj bakterija na jednom centimetru kubnom kože, razvija se upala praćena crvenilom, svrbežom, krasticama, povećana vlažnost, gubitak dlake na bedrenim područjima kod većih pasmina kružnog oblika. Dlaku s promijenjenog područja treba skratiti ili obrijati, svakodnevno dezinficirati i mazati prikladnim kremama kako bi koža počela s fazom zacijeljivanja. U tu svrhu preporučam Propolis losion za smirivanje kožnih upala (Orme Naturali) koji osvježava, štiti i čisti oštećenu kožu, potpomaže proces regeneracije, osigurava tonus i elastičnost kože. Nakon toga koža se namaže Umirujućom masti s cinkom oksidom i rižinim škrobom (Orme Naturali), dva puta dnevno ako pas može dobaviti i polizati ranu ili jednom dnevno ako ne liže ranu.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam psa mješanca (pekinezer i špic) i htjela biha ga ošišati radi ovih vrućina pa me zanima ako to napravim hoće li joj dlaka, kad naraste, narasti do iste mjere kao i prije ili može postati dosta duža? To me zanima jer njezina sestra ima dosta dužu dlaku pa baš ne bih htjela da se to i meni dogodi jer mi se sviđa dužina i dlaka od mog pasa, ali opet bih htjela psu olakšati barem ljeti. Hvala, Maja O: Dužina dlake je pasminsko svojstvo tako da će psiću dlaka narasti do iste dužine kakva je bila prije šišanja, duža neće biti, ali zdravija i bujnija hoće. Pekinezer ima gustu i dugu dlaku s gustom poddlakom. O njezi i šišanju dlake kod špica pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med. ovdje. Pse koji se šišaju vodi se na šišanje svaka dva do tri mjeseca. Ako biste psa ošišali na skroz kratko, vrijeme potrebno vrijeme da mu dlaka opet naraste je 3-4 mjeseca.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kuju zlatnog retrivera koja se okotila prije četiri dana. Štenci su dobro, sisaju, ali kuja odbija hranu od dana prije okota. Ne znam je li to normalno? Molim za pomoć. Unaprijed hvala! Marija O: Komplikacije koje se mogu javiti tijekom gravidnosti i porođaja u kuja nisu osobito česte, no ukoliko se jave obično predstavljaju značajniju poremetnju zdravstvenog stanja te kao takve nerijetko zahtijevaju hitnu veterinarsku pomoć. Prema Vašim navodima samo ste primijetili odbijanje hrane u kujice. Normalna je pojava dan prije okota da kuje ne uzimaju hranu, no apetit se svakako vraća na dan okota i obično je pojačan u sljedećim danima kao reakcija na pojačane potrebe organizma za hranjivim tvarima i produkcijom dovoljne količine mlijeka za potomke. No, kako i četiri dana nakon okota kujica ne uzima hranu, u obzir treba uzeti ovaj simptom kao prvu naznaku komplikacija zdravstvenog stanja. Odbijanje hrane je opći simptom bolesti a obično se javlja i sa drugim općim simptomima (groznica, povišena temperatura, omamljenost...). Porod za organizam kuje predstavlja izniman napor i stres te svakako može pogodovati ispoljavanju pritajene infekcije slabljenjem imunološkog sustava. Osim toga, pri porodu je  prisutna jaka bol koja sama po sebi dovodi do nedostatka želje za uzimanjem hrane. Neovisno o navedenome, nakon okota se može javiti upala maternice koju, osim gubitka apetita, prati i povišena tjelesna temperatura, iscjedak iz vagine neugodna mirisa, izostanak glasanja, gubitka interesa za štenad te redovito i smanjena produkcija mlijeka. Upala maternice ili metritis se obično javlja dan do dva nakon okota, a stanje je koje zahtijeva pružanje pomoći u veterinarskoj ambulanti. Zatim, sljedeća komplikacija koja se može javiti u kuja nakon okota je eklampsija, a nastaje uslijed nedostatka ili slabe resorpcije kalcija. Pri eklampsiji se uočavaju simptomi nervoze i nemira, slabog interesa za štenad, ukočenog i bolnog hoda, smanjenog apetita ili odbijanja hrane, spazma mišića, nemogućnosti stajanja, povišene tjelesne temperature, napadaja. Eklamspija se obično javlja u prva tri tjedna nakon okota a pri prvoj pojavi simptoma pomoć treba potražiti u veterinarskoj ambulanti. Sljedeća komplikacija je mastitis ili upala mliječne žlijezde, o čemu je više pisala kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. ovdje. No, osim ozbiljnih poremetnji zdravlja, odbijanje hrane se u nekih kuja javlja iz sasvim bezazlenih razloga kao što je nuđenje nove hrane koja joj se ne sviđa ili problemi ponašanja (preseljenje, novi ljubimac, nova osoba i sl.). Izuzetno je važno da kuja redovito uzima kvalitetnu hranu tijekom perioda dojenja kako radi vlastitog tako i radi zdravlja i prehrane štenaca. Stoga, svakako, ukoliko opisani simptomi još nisu prestali, preporučujem Vam da se što prije obratite veterinaru. Zbog brojnih uzroka nedostatku apetita, problemu treba temeljito pristupiti: opći klinički pregled, uključujući i pregled usne šupljine (desni), auskultacija i palpacija trbuha, mjerenje tjelesne temperature i težine. Zatim, kompletna krvna slika i analiza urina kako bi se isključile neke bolesti unutarnjih organa, RTG snimka prsne i trbušne šupljine s naročitom pozornošću na reproduktivni sustav, te dodatne pretrage u ovisnosti o inicijalnim nalazima. Prema nalazima kompletnog pregleda preporučit će se odgovarajuća terapija i daljnja njega.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam njemačkog ptičara, 7 mjeseci starog. Već 2 tjedna ima 2 vrste napadaja. Jedan je jako iskašljavanje, a drugi je gubitak daha - poput astme. Bili smo na slikanju i sve je u redu, ništa nije zapelo u grlu, pluća su uredna. Doktori sumnjaju na alergiju ili astmu. Najintenzivnije napadaje ima po noći, kad nema ogrlicu niti bilo kakav pritisak. Normalno se ponaša i igra, nijedan od njegovih psećih prijatelja nema ništa slično. Čitajući po forumima, saznala sam da su moguće i gliste, zadnju tabletu je dobio prije 4 mjeseca. Zanima me vaše mišljenje i znate li otprilike znate cijenu testiranja na alergije (sumnjamo na prašinu ili travu). Hvala, Renata O: Kašalj je iznenadno izbacivanje zraka kroz glotis, najčešće praćeno zvukovima kašlja kojem prethodi jaki udisaj. Kašalj je jedan od najjačih refleksa u organizmu. Induciran je ili aferentnim vlaknima u ždrijelu ili senzornim završecima vagusa  lokaliziranih u grkljanu, dušniku i velikim bronhima. Započinje udisajem, nakon toga udisajnom pauzom, zatvaranjem glotisa, povećanjem unutarprsnog tlaka i na kraju otvaranjem glotisa. Služi kao rani znak upozorenja kod bolesti ždrijela i dišnog sustava te kao zaštitni mehanizam. Prilikom kašlja mogu biti zahvaćeni dišni sustav, mišićno skeletni, krvnožilni i živčani. Može se javiti u pasa i mačaka bilo koje dobi i pasmine. Uzroci kašlja mogu biti infekcije gornjih dišnih puteva, upala nosne sluznice, sinusa, strano tijelo ili tumor, upala glasnica, upala ili ozlijeda ždrijela, upala i infekcija dušnika te strano tijelo, kolaps i tumor dušnika, upala bronha, infekcija, alergija, strano tijelo, tumor, upala pluća, infekcija, upala pluća zbog udisaja sadržaja, edem pluća, paraziti u srcu (srčani crv) koji dovode do edema pluća (nakupljanja tekućine u plućima zbog poremetnje rada srca), tromboze i embolije, plućna hipertenzija.  Rizični faktori mogu biti urođeni ili stečeni poremećaji u jednjaku ili želučano crijevnom sustavu koji mogu dovesti do aspiracione pneumonije. Poremećen rad kore nadbubrežne žlijezde (hiperadrenokorticizam) i kronična administracija glukokortikoida mogu povećati rizik od plućne tromboembolije. Genetska predispozicija za srčane bolesti povećava rizik od edema pluća. Okolišni čimbenici su izloženost psa određenim virusima, bakterijama, gljivicama te parazitima pogotovo izloženost komarcima koji mogu prenijeti srčanog crva – dirofilariozu, o kojoj je pisao kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. ovdje. Kašljanje noću može ukazivati na rani stadij lijevostranog zatajenja srca ili kolapsa dušnika, ali i kod astme. O astmi u pasa pisao je kolega ovdje. Kod pasa je često stanje tzv. "obrnuto kihanje" koje često prepadne vlasnike, a o kojem možete pročitati ovdje. Pretragom krvi možemo naći povećanje leukocita kod infekcije ili eozinofila kod alergije ili parazita, potrebno je napraviti i pretragi na mikrofilarije srčanog crva. Za pretragu srca uputno je napraviti ultrazvučni pregled. Infestacija parazitima može izazvati iritirajući alergijski rinitis (upalu sluznice nosa), bronhitis, pneumonitis i arteritis ovisno o lokalizaciji u organizmu. Svakako preporučam detaljniji pregled Vašeg ljubimca. Za informaciju o cijenama određenih pretraga morat ćete kontaktirati veterinare koji ih provode.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Pišem u vezi jednog problemčića kojeg muči mog starog psića (engleskog kokera španijela) i mene (njegovu vlasnicu). Moj Wandal se stalno češka po ušima te sam primjetila da skroz slabije čuje jer se baš ne odaziva kada ga zovem, a prije se odazivao, pa bih Vas zamolila ako mi možete dati nekakav savjet što se tiče ispiranja njegovih ušiju, postoji li neki preparat koji bih mogla kupiti, a da mu bude bolje? Kristina O: Postoje mnogi razlozi koji mogu dovesti do problema s ušima i pojave češkanja područja uha. Tako, u uhu se mogu naći ušni paraziti (šugarci) koji svojim kretnjama i sisanjem krvi u ušnom kanalu iritiraju i izazivaju snažno češanje kod psa. Također, moguća je i bakterijska ili gljivična infekcija. Ponekad je nalaz tipičan pa nije potrebno raditi dodatne dijagnostičke pretrage, a ponekad je radi uspješnije (ciljane) terapije potrebno naslojiti baktero i miko kulturu. Ukoliko se radi o bakterijskoj infekciji poželjno je napraviti antibiogram da bi se saznalo koji bi antibiotik bio najbolji u liječenju infekcije. Više o upali slušnog kanala, kliničkoj slici kao i liječenju možete saznati u odgovoru kolegice Davorke Balantin, dr. vet. med. ovdje. Uzrok češanju može biti i strano tijelo u uhu (klas, trava...) koje se obavezno mora izvaditi jer u protivnom može doći do perforacije bubnjića, maceracije stranog tijela i opsežne infekcije. U održavanju zdravlja ušnog kanala izrazito bitno je redovito kontrolirati stanje kao i čistoću istog te po potrebi čistiti ušni kanal. U održavanju higijene ušnog kanala se najčešće koriste posebne otopine (npr. Otifree, Adolac), namijenjene za tu svrhu i zagrijane na tjelesnu temperaturu te se izbjegava korištenje ušnih štapića zbog opasnosti od ozljeda osjetljivih struktura unutrašnjosti uha. Nakon što se ispuni vanjski slušni hodnik s otopinom, potrebno bi bilo lagano izmasirati (odozdo prema gore) bazu uha i ostaviti neko vrijeme da otopina djeluje. Nakon nekoliko minuta djelovanja, ljubimac će trešnjom glave izbaciti van čestice prljavštine iz udaljenih dijelova ušnog hodnika, te je potrebno samo vaticom prebrisati vanjske dijelove uha.  U svakom slučaju, savjetujem Vam da se s ljubimcem uputite kod veterinara. Isti će po pregledu ljubimca, kao i pregledu ušnog kanala, biti u mogućnosti odrediti što je točno posrijedi s ljubimcem, odnosno postaviti dijagnozu. U skladu s dijagnozom, odredit će se najprikladniji pristup u tretiranju postojećeg stanja, a sve kako bi se osiguralo zdravlje i kvaliteta života starijeg ljubimca. Više o gluhoći u pasa možete saznati u odgovoru kolegice Zdravke Rumihe, dr. vet. med. ovdje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam kujicu maltezera staru 11 god. koja boluje od dijabetesa. Nažalost, moj veterinar ništa ne zna o tome, a kada se drugima obratim za pomoć svima je bitno da dobro naplate, a od pomoći ništa. Nažalost, sama sam bila prisiljena nabaviti aparatić i inzulin (novomix 30) i sama radim kontrole šećera i inzulin dajem po mojoj pretpostavci (inače sam med. sestra pa se usudim sama oko toga baviti). Za sada jede samo Hill's w/d (suhu hranu), a zanima me što bih joj mogla još dati, a da joj sama doma skuham. Unaprijed hvala. O: Vrlo je teško pripremiti izbalansiranu hranu za pse ili mačke dijabetičare. Obrok bi trebao sadržavati 50-55% visoko kvalitetnih složenih ugljikohidrata (zob, povrće, krumpir), bez jednostavnih šećera kao saharoza, masti do 20%, bjelančevina 15-30%. Hrana bogata složenim ugljikohidratima (vlaknina) usporava probavu i absorpciju ugljikohidrata, a time se sprječava "divljanje" glukoze u krvi (najčešće se odvija 1 do 4 sata iza obroka). Zob, povrće i krumpir se mnogo sporije probavljaju i resorbiraju od riže. Također, i ovdje treba biti oprezan (količina vlaknine) jer pacijenti, psi i mačke, mogu znatno gubiti na tjelesnoj težini koja je već riskantno niska od prije. Za tjelesnu težinu oko 5,5 kilograma za osnovne dnevne potrebe treba osigurati 452 kcl; 24,5 grama proteina; 8,9 grama masti. Jedan od primjera je 165 grama kuhanog pilećeg mesa ili purećih prsa, dvije šalice kuhanog krumpira, nešto zobi i graha uz 30 grama pšeničnih mekinja. Ne zaboravimo na vitamine i minerale koje treba povremeno osigurati i dodati u ishranu. Možete pokušati s pripremom hrane, ali je jednostavnije i izbalansiranije ponuditi Vašoj ljubimici gotovu veterinarsku dijetu za pse dijabetičare (Hill's w/d, r/d; Royal Canin Diabetic special konzerve i Weight control suha hrana).

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam kujicu, mješanku staru 11 godina i za svoje godine se držala jako dobro što se tiče zdravlja, dok prije oko 3 mjeseca nije počela zaostajati u šetnjama iza nas i usporavati u hodu. Šetnje su postajale sve duže i duže i nakon nekog vremena je za rutu od možda 15-ak min.hoda trebalo pola sata i više vremena. Ispostavilo se da grize jastučiće na nožicama i da joj se stvaraju ranice, a i jastučići su joj sami po sebi na više mjesta popucali. Nedavno sam uočio i renice po nogama koje nisu na jastučićima, a ona se nemilice i dalje često grize. Išli smo veterinaru koji joj je u prvom navratu dao tablete za jačanje mišićne mase, a drugi put u istoj klinici dali su nam antiseptički šampon za ispiranje nogu, no ništa joj od toga ne pomaže i stanje je sve gore i gore. Došlo je do toga da je izvedemo van i ona samo stoji i eventualno obavi nuždu s time da je po stepenicama i betonu moramo nositi. Što se ponašanja tiče, ode ispod neke klupe u parku i počne kopati jamu u koju onda legne, što me čudi, jer ako ima rane po jastučićima moralo bi je to boliti, osim ako nije u pitanju neki svrbež, pa to radi iz tog razloga da ublaži isti, a prije toga dok je još mogla hodati često je odlazila da legne u travu. I inače je miran i vrlo inteligentan pas i njeno ponašanje se ne razlikuje mnogo od prije osim što se sad povlači u kut bilo koje sobe u stanu, no voli dok je netko uz nju u toj sobi ili ide u prostorije u kojima smo mi, ali boravi na periferiji. Rečeno je da nema vidljivih poremećaja, osim tumora na dojkama, ali koji je navodno normalan za njene godine i čije stanje moramo pratiti. Zubi su joj puni kamenca i ima laganu paradontozu, ali i to je navodno isto normalno za njene godine. Što nam je činiti da joj pomognemo i u čemu bi mogao biti problem? Hvala Vam, Filip O: Bakterijski pododermatitis je duboka bakterijska infekcija šapa koja se gotovo redovito javlja sekundarno zbog nekog drugog već postojećeg uzroka. To mogu biti strana tijela (klas, trn..), paraziti (demodeks, krpelj..), gljivice, preosjetljivost (alergija) na hranu, travu, materijale.., endokrinopatije, trauma (kamenčić, oštri podovi, opekline). Česta je u pasa. Jedna ili više šapa su zahvaćene crvenilom između prstiju, prištićima, gnojnim prištićima, čvorovima, krvavim mjehurima, fistulama, čirevima, područjem bez dlake ili otečenjem. Svrbež (lizanje šapa i grickanje), bol ili šepanje mogu biti prisutni. Često je i povećanje regionalnih limfnih čvorova. Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti demodikozu, pododermatitis izazvan gljivicom Malasseziom, ostale gljivice, duboka gljivična infekcija, autoimune kožne bolesti i neoplazije. Dijagnoza se temelji na isključivanju ostalih uzroka, citološki se može naći gnojna upala sa bakterijama. Dermatohistopatološki se vidi gnojna upala okoline dlake, upala dlačnog folikula, gnojni čir i čvorovi. Bakterije se u lezijama teško vide. Bakterijskom kulturom primarni patogeni su obično stafilokoki. Mješane bakterijske infekcije su također česte. Liječenje se temelji na prepoznavanju i eliminaciji primarnog uzroka. Sistemski antibiotici trebaju biti aplicirani kroz duži period i nastaviti još barem dva tjedna nakon poboljšanja. Vlažne maramice (bez alkohola, klorheksidinske ili antimikrobne) svakih 12 do 72 sata mogu pomoći. Lokalne kupke (klorheksidin - npr. Plivasept glukonat) u trajanju od 10-15 minuta prvih tjedan dana terapije. Smanjiti na najmanju moguću mjeru daljnju traumu šapa tako da je pas što više u kući, šeće kratko na povodniku i izbjegava grube površine (šljunak, asfalt..) te šetnje traju što kraće. Prognoza je dobra do upitna, ovisno o mogućnosti eliminacije primarnog uzroka. Kod kroničnih slučajeva mogu ostati ožiljci i višak tkiva pa su šape i dalje osjetljivije na traume. Psa treba obavezno staviti na antibiotsku terapiju i potražiti uzrok što je dovelo do bolesti. Ono što Vi možete učiniti za Vašeg psa je da je redovito tretirate protiv buha, kontrolirate punjenost analnih žlijezda jer i ta stanja mogu dovesti do grizenja šapa. Zubi s puno kamenca i paradontozom su izvor bakterija, što još dodatno pogoršava stanje šapa. Hranite psa kvalitetnom hranom za pse, a preporučam medicinsku hranu za pse koji imaju problema s kožom ili, ako veterinar preporuči, potpuno hipoalergenu hranu ako želi isključiti hranu kao uzrok. Od regularnih hrana birajte kvalitetniju hranu, po mogućnosti onu s ribom koja je bogata masnim kiselinama i tako povoljno djeluje na bolesnu kožu. Također možete davati u hranu dodatke s omega-3 i 6 masnim kiselinama koje će povećavati otpornost kože i smirivati upalu. Kada se šape oporave, preporučam Dr. Clauder´s kremu za zaštitu šapa s pčelinjim voskom koja štiti kožu šapa od raspuknuća na neravnim površinama, a možete ga koristiti i zimi kao zaštitu od leda i soli. Grizenje šapa možete spriječiti stavljanjem zaštitnog ovratnika da ne može dosegnuti šape. Ako je koja šapa jako ranjava možete kupiti i posebnu šlapicu (Karlie) koja se navuče na šapu prilikom šetnje.