Cviljenje i odgoj psa

P: Zanima me bih li trebao ići veterinaru s psom ili ne. Naime, zadnjih 1-3 dana, ne znam točno koji dan, moj pas, čistokrvni istarski gonič (stara 1 godinu i 2 mjeseca) radi nešto poput prepadnutog cvileža koji traje 1,2 sekunde. Npr. spava pored drugog psa i, kao i inače, ustanem se pa se tako i ona probudi i zacvili kao da sam ju prepao. Cvilež je glasan u tom trenutku. To mi nije posebno privuklo pažnju, nego to što ponekad, kad ju mazim kao inače, kao da je na predjelu donjeg dijela tijela (od prsa do repa) prejako primim, što ne radim agresivno niti toliko snažno da bi ju zabolilo. Tada zacvili skoro neprimjetno. Cvilež zvuči kao prepadnut, no bojim se da ne bi nešto gore bilo. Možda je samo istegnula leđne mišiće ili tako nešto. Voli puno skakati kad smo vani je jako aktivan pas, normalno jede i pije i obavlja nuždu. Prvi dan mi se činilo da samo privlači pažnju i slično. Inače, kad je na svome krevetiću zna se inače „žaliti“, ali to nije nimalo kao ovo što sad radi. Primio sam je lagano za zadnju šapu i zacivilila je veoma glasno, kad sam ju 1-2 sekunde nakon toga na isto mjesto primio nije ni primjetila. Zna se probuditi pa zacviliti, napraviti par koraka i još jače zacviliti. Ali kada trči vani i doma sve je normalno, lijepo se kao i uvijek igra s našim drugim psom, veseli se kao inače svemu, nisam

primjetio ništa čudno oko njene dnevne rutine i ponašanja, samo to čudno cviljenje, ali sve ostalo je normalno pa stvarno ne vidim nikakav razlog, tj. povod njenom cviljenju. Puno hvala unaprijed...

O: Psi koriste puno zvukova u svom glasanju. Tu su gunđanje kao upozorenje, lajanje kao naglašavanje, zavijanje kao komunikacija na daljinu i cviljenje kojim traže pažnju. Međutim, psi mogu koristiti sve ove zvukove i za još puno različitih situacija pod raznim okolnostima.

Štenci koriste cviljenje da bi komunicirali sa kujom. Ono je i nama ljudima neodoljivo i osigurava štencima pažnju i njegu. U početku je cviljenje automatsko i stimulirano time ako se štene osjeća gladno i hladno. Rezultat je dolazak mame kuje i zadvoljenje tih osnovnih potreba. Kasnije štenci nauče koristiti cviljenje da bi dobili ono što hoće.

Kada novi vlasnik udomi štene, ono cvili iz istih razloga kao i prije, ali sada nema kuje da dođe. Ako vlasnik ne reagira na cviljenje, postoji opasnost da se ne razvije kvalitetna veza između psa i vlasnika i da to štene odraste u apatičnog psa. Vlasnik koji će reagirati na cviljenje, npr. noću i pri tome provjeriti je li sve u redu i posvetiti štenetu malo pažnje, ali ga neće hraniti, podizati i nakon toga ne dopustiti da ga štene baš na svako cviljenje zadobije, odgojit će stabilnu jedinku koja će dobiti što joj treba u datom trenutku, a inače će biti samostalan i neovisan pas. Vlasnik koji će se uvijek pretjerano odazivati na cviljenje, dobit će pretjerano zahtjevnog i posesivnog psa.

Odrasli pas cvili kada zahtjeva pažnju, cvili zbog straha, kada su sami doma, kada su odvojeni od vlasnika, npr. vratima ili kada vlasnik spava. Psi cvile i kada su uzbuđeni zbog nekog događaja, kada ganjaju mačku koja pobjegne na drvo pa ne mogu do nje...

Cvilež može uzrokovati i bol. Cviljenje zbog boli, kod trauma, kada je pas pothlađen i bez svijesti je automatsko i refleksno.

Naučeno cviljenje je cviljenje kada pas nauči da će tako zadobiti pažnju vlasnika, ali nije isto kao i traženje pažnje. Npr. kada pas želi da mu vlasnik baci lopticu, cvilit će dok mu je ne baci.

Potrebno je isključiti organske uzroke koji su mogli dovesti do cviljenja (veterinar kliničkim pregledom), osigurati psu dovoljno kretanja i kvalitetnu hranu, razumljivu komunikaciju sa svojim psom, nagraditi ga kada prestane cviliti i ignorirati kada pretjerano cvili.