Pitajte veterinara

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam kuju njemačkog ovčara staru 14 god. Kao što i priliči njemačkim ovčarima oslabila je na zadnje noge, ali se do prije dva dana normalno kretala, inače je jako živahna i nije troma i nije nikada imala problema sa zdravljem, no kako ima godina, malo teže diše. No, sada u subotu smo je našli kako leži doslovno na pola života i ne može se uopće dignuti, hitno smo je odveli veterinaru i dobila je antibiotik jer je imala temperaturu. Danas je opet bila na pregledu uz, naravno, još injekcija, ali joj je puno bolje, živnula je, digla bi se iako je slaba, jede malo, ali manje pije vode nego prethodni dan, no, što je zapravo problem, kad je danas došla doma primjetila sam poviše zadnjih nogu da ima malo krvi, znači tu je bila caka i tu je krvarila, iako ni veterinar ni ja to nismo opazili, napipala sam joj to mjesto i jako je tvrdo... Mene zanima vaše mišljenje što joj je, kotila nije nikada, i trebamo li napraviti biokemiju, je li ju možda ugrizla zmija? Ja je ne želim uspavati jer ipak je s nama dugo, ali joj želim pomoći, nije mi drugo ništa bitno, zato vas molim da mi kažete vaše iskreno mišljenje. Unaprijed zahvaljujem,Ana O: Ugrize zmija najčešće nalazimo na području glave i vrata. Oni u području trupa su nešto rjeđi, a imaju i nešto lošiju prognozu. Ugriz zmije može utjecati na jedan ili više organskih sustava pa tako može djelovati na kardiopulmonalni (srce i pluća), živčani ili koagulacijski sustav. Obično, ako zmija nije otrovnica ili otrov nije uštrcan, bol, oteklina i podljev na mjestu ugriza će biti minimalni. Do samog trovanja ne dolazi uvijek jer ono uvelike ovisi o godišnjem dobu, količini otrova u zmiji, mjestu ugriza, broju ugriza i kretanju žrtve nakon ugriza (kretanje pospješuje širenje otrova u organizmu). Znakovi koji mogu ukazivati na ugriz zmije su nalaz jedne, dviju ili nekoliko manjih ugriznih rana, krvarenje, podljev, bolna oteklina na mjestu ugriza i nekroza tkiva. Ozbiljniji znakovi bolesti javljaju se tek nakon nekoliko sati, a oni obuhvaćaju nizak krvni tlak, šok, letargiju i slabost, tremor mišića, mučninu, povraćanje i neurološke znakove, uključujući i usporavanje disanja. Nakon što je došlo do ugriza, važno je da životinja bude mirna te da imobiliziramo ugriženo područje kako bi spriječili daljnje širenje otrova.  Kako bi se spriječilo padanje krvnog tlaka, prilikom liječenja, daju se intravenozno antihistaminici, a za sprječavanje sekundarne bakterijske infekcije antibiotici. Po potrebi se može dati i kisik te lijekovi za ublažavanje bolova.  Moja je preporuka da svakako Vašeg ljubimca ponovno odvedete veterinaru koji će pregledati mjesto krvarenja i, ako bude potrebno, napraviti dodatne pretrage kako bi se ustanovilo o čemu je točno riječ. Analiza krvi, odnosno hematologija i biokemija, su vrlo korisne pretrage koje nam uvelike pomažu u dijagnostici i samoj prognozi bolesti te nam daju uvid u zdravstveno stanje pojedinih organa tako da ih je u svakom slučaju dobro napraviti. Više informacija o ugrizima zmija i ubodima insekata kod pasa možete pročitati i u odgovorima mojih kolega ovdje, ovdje i ovdje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Moja maltezerica, koja ima tri godine i teška je 4 kg. donedavno je počela obožavati mačju hranu i radije jede mačju nego pseću hranu. Sad jede mokru hranu Gourmet i Whiskas u vrećici i Hill's suhu isto za mačke. Je li to zdravo za nju, bi li mogla imati nekakve posljedice i smijem li je nastaviti tako hraniti jer ona uživa u mačjoj hrani, dok pseću jede tek ako jako izgladni pa nema izbora?Puno hvala, Kristina O: Pseća hrana je prilagođena njihovim nutritivnim potrebama koje se razlikuju od mačjih. Poznato je da su mačke veće "izbirljivice" u odabiru hrane te njihova hrana sadrži više mesa i manje dodataka poput povrća, riže i sličnog. Mačke imaju manji probavni sistem od psa pa zbog toga hrana mora biti lako i brzo probavljiva. Također, mačja hrana mora sadržavati taurin (aminokiselina) koja je znatno nužna u funkciji vida i srčanog mišića nego kod pasa. Na kraju, psi mogu jesti mačju hranu, a ovoj navici sklone su posebno male pasmine poput Vaše maltezerice, koje su poznate po svom izboru hrane. U obrnutom slučaju, kad mačke konzumiraju pseću hranu, javljaju se teže posljedice poput slabog vida i promjena na srcu i srčanom radu mačaka. Nastojte da Vaša maltezerica ipak više konzumira pseću hranu, koja sadrži manji postotak proteina te je tako izbalansirana da pogoduje njenom metabolizmu i zdravlju.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Ako pas ne želi ni frizbi, ni granu, ni loopticu... S čime da se s njim igram na zraku? Barbara O: Većina vlasnika pasa voli vidjeti svoje ljubimce zaigrane na travnjaku, bilo sa loptom, bilo u društvu drugih pasa. Sposobnosti pasa za igru su poznate, međutim, sam akt igranja nije urođen, već se stiče tijekom procesa socijalizacije. Ukoliko Vaš pas kao štene nije bio u prilici igrati se s drugim psima, nije neobično da ga ne interesira igra. Igranje kao takvo psi uče od drugih pasa. U tom smislu presudan je govor tijela koji uključuje niz različitih pokreta i lajanje. U komunikaciji s psima vrlo je bitno i držanje vaseg tijela. Ukoliko čučnete i spustite se na pod, pas će to protumačiti kao poziv na igru. Ne zaboravite da Vas pas čitavo vrijeme promatra i da tumači Vaše pokrete, glasanje, držanje tijela i izraz lica. Nastojte koliko je moguće više oponašati psa u vrijeme igre pa će on to shvatiti kao poziv na igru. Igračke mu nemojte ostaviti dostupne stalno, već samo u vrijeme predviđeno za igru i to izaberite jednu-dvije, ne više. Ukoliko niste sigurni da možete svog psa uvesti u svijet igre, konzultirajte Vaše lokalno kinološko društvo u vezi odgovarajućeg treninga.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Mene zanima može li se pas znojiti? Naime, neko veče se moja kujica vratila iz duge šetnje. Kako je vani vruće i navečer čim je došla doma napila se vode i legla na pločice, tamo joj je najhladnije. Poslije se premjestila na moj krevet. Vidjela sam da je za sobom ostavila mokre tragove, em po krevetu, em po pločicama, te je voda bukvalno kapala sa nje kada je ustala i to oko područja guze i s prednje strane trbuha. Zanima me je li ta pojava normalna i trebamo li ići kod veterinara? Unaprijed zahvaljujem. Lijepi pozdrav, Lucija O: Psi se ne znoje na isti način kao i ljudi. Naime, kada se temperatura tijela povisi, bilo kao posljedica povećanja temperature okoline ili kao posljedica pojačanog rada i aktivnosti, tijelo se počinje znojiti. Dakle, pomoću znojenja, tijelo regulira vlastitu temperaturu.  Kada se unutrašnja temperatura organizma povisi iznad "dopuštenih granica", organizam pokušava takvu temperaturu sniziti na različite načine. Tako, aktiviraju se znojne žlijezde koje osiguravaju određenu količinu vlažnosti na samoj koži. Ona će početi isparavati što će dodatno hladiti kožu te osiguravati da se temperatura organizma smanji. Kako su kod ljudi znojne žlijezde raspoređene po velikoj većini površine tijela, i znojenje je moguće skoro svugdje zamijetiti. Međutim, najčešće ga možemo primijetiti na području pazuha ili oko obrva. Koža pasa je nešto drukčije građe. Većina znojnih žlijezda u pasa je locirana na ekstremitetima, oko mekuši. Iz tog razloga, u određenim slučajevima kada se ljubimac znoji (kada pokušava reducirati povećanu temperaturu organizma), moguće je primijetiti vlažne tragove šapa na parketu ili pločicama. U odavanju topline, psi se uvelike koriste i dahtanjem pri čemu su usta otvorena. Naime, na takav način oni osiguravaju da vlažnost sa jezika ispari, dok se ubrzanim disanjem dodatno osigurava ventilacija zraka kroz pluća s posljedičnim isparavanjem, odavanjem topline u okolinu i značajnim hlađenjem organizma. U osiguravanju optimalne temperature i njegovom sprječavanju pregrijavanja sudjeluju i krvne žile. Tako, krvne žile koje su u neposrednoj blizini površine kože, pogotovo na području lica i uški, dilatiraju (proširi se njihov lumen), a sve kako bi se usporio protok krvi te osiguralo njeno hlađenje. U održavanju optimalne temperature tijela psa sudjeluje i sam dlačni pokrov. Naime, njegova uloga jest da sprječava pothlađivanje organizma za vrijeme hladnijeg vremena, odnosno pregrijavanje istog za vrijeme toplijeg vremena. Stoga, iako je njihov mehanizam održavanja optimalne temperature poprilično dobar i učinkovit, na nama je da im pomognemo i spriječimo eventualna pregrijavanja s posljedičnim pojavama zdravstvenih poremećaja.  Iz tog razloga, za vrijeme ovih sparnih dana preporučuje se psima mijenjati vodu nekoliko puta na dan, ali svakako izbjegavati prehladnu vodu, kako bi izbjegli upale ždrijela, krajnika i dr. Pas mora imati na raspolaganju mjesto koje će biti zaštićeno od sunca, bilo kućica ili dio dvorišta koji je u hladu, te ograničiti mu igru i aktivnost na suncu, odnosno za vrijeme najvećih toplina.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam njemačkog ptičara starog 17 mjeseci. Mužjak, dobar, poslušan nije agresivan. Ne planiram ga pariti pa me interesira je li bolje da ga kastriram ili ne?Hvala i pozdrav, Daniela O: Kastracijom mužjaka umanjuje se agresivno ponašanje, nemir, potreba za obilježavanjem teritorija urinom kao i eventualna lutanja u periodu tjeranja ženki. U zdravstvenom pogledu, kastracijom se preveniraju neka oboljenja koja se u pravilu javljaju u starijoj dobi (tumor testisa, bolesti prostate). S druge strane, kastrati su manje aktivni, skloniji su debljanju i stvaranju kamenaca u donjim mokraćnim putevima. Za kastrirane pse postoje posebni programi prehrane kojima se uspješno preveniraju navedene pojave. Ukoliko je Vaš pas miroljubiv i poslušan, a nemate problema vezanih uz neželjena lutanja i što je još važnije neželjena parenja, odluka o kastraciji iz medicinskih razloga nema većeg značaja.   

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam jedan problem koji izgleda djeluje nerješivo. Radi se o psu. Prije par mjeseci došlo je do naglog oboljenja prednje desne šape. Oboljenje u smislu da je se ogulila šapa na gazištu (na većem jastučiću), kao da je nožem odstranjen koža (moje mišljenje da se radi o nekoj bakteriji). Bio sam kod 5 veterinara i svaki je dao drugi dijagnozu, ali pomoći nema. Ne znam više što da radim, koristio sam neke masti, kreme, tablete, ali pomoći nema. Da li vi imate neki savjet što da radim? Unaprijed hvala O: Kod pasa je vrlo čest pododermatitis, o kojem više možete pročitati ovdje. Također, psi često ozlijede mekuš i to tako da se porežu. Kod Vašeg ljubimca je najvjerojatnije došlo do otkidanja ili takve porezotine da je dio jastučića odrezan. Obradi otvorenih ozljeda pristupamo tako da sve svježe rane (manje od 6 sati nakon nastanka) glatkih rubova obrezujemo kirurškim nožem (po Friedrichu) te nakon učinjene hemostaze (zaustavljanja krvarenja) zašivamo. Takva rana zarasta primarno. Takve rane zarastaju za 3-8 dana od obrade, a razvoj i retrakcija ožiljka su minimalni. Nakon toga se rana imobilizira povojem i aplicira se antibiotik. Imobilizacijom osiguravamo mir rane, da nema pokreta te sprječavamo lizanje rane.Ako je prošlo 6 sati od ranjavanja ranu smatramo inficiranom i ona se ne šiva. Potrebno ju je detaljno pregledati i ukloniti iz nje sve neželjene čimbenike kao što su krvni ugrušci, tkivni detritus te sve pojavne oblike stranih tijela. To se zove debridement rane (rasijecanje) i njime još uklanjamo i nekrotično tkivo. Nakon toga zaustavlja se krvarenje. Na ranu se stavlja suhi sterilni zavoj i po potrebi imobilizira ozlijeđeni dio tijela. Pacijentu se aplicira po potrebi atitetanus serum i obavezno odgovarajući antibiotik. Zavoj se periodički kontrolira, mijenja se ako je sekret rane natopio slojeve povoja.Takva rana zarasta sekundarno. Prva tri dana samo se nadgleda sanacija rane. Kroz to vrijeme nastupa granulacija mladim novostvorenim granulacijskim tkivom. Nakon toga ranu čistimo suhim sterilnim tamponom, a eventualna udubljenja ispiremo 3%-tnim vodikovim peroksidom. Otvorene rane glatkih rubova nakon 3-4 dana tretiramo uklanjanjem fibrinske kraste i mazanjem vazelonom kože ispod liječene rane budući da sekret rane draži zdravu kožu i može izazvati reaktivnu upalu. Rane pod zaštitnim zavojem samo očistimo i previjemo. Rane na jastučićima (mekušima) psa jako dugo zarastaju. Obavezno je povijanje rane i spriječavanje hodanja po neravnim i grubim površinama (asfalt...) jer sa svakim korakom, kada pas stane na tlo, dolazi do ponovnog širenja rane. Pa bi trebao mirovati, dobro se hraniti (npr. hrana za oporavak pospješuje zaraštavanje rane jer su bjelančevine osnovna nutritivna tvar za oporavak i liječenje, važne su za cijeljenje rana i podrška su imunološkom sustavu), a šapu kada idete u šetnju možete staviti i šlapicu koja štiti od tvrdih površina (npr. Karlie..).

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Možete li mi reći točno koji su dokumenti potrebni prilikom ulaska u Hrvatsku sa psom (osim EU putovnice i mikročipa)? Dolazim iz Austrije. Radi se o pittbull psu starom 6 mjeseci. Dobila sam neku informaciju da postoje problemi prilikom ulaska u Hrvatsku s ovom pasminom pasa te koje cijepivo je sve potrebno da pas dobije? Tollwutimpfung u Austriji psi dobivaju tek nakon navršene prve godine.Unaprijed hvala,Niki O: O uvozu psa iz Europske unije u Republiku Hrvatsku pisala je kolegica Dragica Nemeš, dr. vet. med. ovdje. Prema Pravilniku o opasnim psima (NN 117/2008) nije dopušten provoz, unošenje i privremeni boravak na području Republike Hrvatske pasa pasmine terijera tipa bull koji nisu upisani u registar Međunarodnog kinološkog saveza (F.C.I.) i njihovih križanaca. Prema Naredbi o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovu financiranju u 2011. godini svi psi stariji od tri mjeseca moraju se jednom godišnje cijepiti protiv bjesnoće na čitavom području Republike Hrvatske, s time da između dva cijepljenja ne smije proći više od 12 mjeseci. Pas koji tijekom godine navrši tri mjeseca, mora biti cijepljen u narednih tri dana, a pas koji nije ranije cijepljen u roku od 14 dana od njegove nabave. Za cijepljenje pasa može se koristiti samo monovalentno cjepivo od umrtvljenih, visokoimunogenih sojeva virusa bjesnoće. Nakon 13. lipnja 2011. godine dozvoljeno je cijepiti protiv bjesnoće samo pse koji su označeni u skladu sa Pravilnikom o označavanju pasa NN 72/10 (psi moraju biti označeni mikročipom najkasnije 90 dana od dana štenjenja, svi označeni psi moraju biti upisani u Središnji upisnik pasa). Savjetujem Vam da još dodatno kontaktirate granične veterinarske inspekcije koje je u priloženom tekstu navela kolegica.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam maltezera starog 2 godine i u zadnje vrijeme je jako nemiran i nervozan te nekada povrati tijekom duže vožnje. Često putujemo na relaciji Dubrovnik-Zagreb pa me zanima mogu li mu dati Draminu te koliku količinu na njegovu masu od 5.5 kg ili možda neku drugu tabletu na vašu preporuku? Unaprijed hvala na odgovoru, Ivona O: U ponudi Pet centra protiv mučnine prilikom vožnja imamo tablete na prirodnoj osnovi Dia-calm. One sadrže đumbir koji se još od davnina koristi za smirivanje mučnine, valerijan; biljku koja djeluje smirujuće te hmelj. Koristi se u slučajevima putovanja, smirivanja straha od grmljavine, petarda i promjena okoline i smiruje u ostalim stresnim situacijama. Djelatna tvar Dramina tableta je dimenhidrinat. Dimenhidrinat je antihistaminik (H1) čija je primjena prvenstveno antiemetička (protiv povraćanja), posebno kod bolesti kretanja. Osnovno djelovanje dimenhidramina je inhibicija acetilkolina jer inhibira vestibularnu stimulaciju koja se javlja tijekom bolesti kretanja i vrtoglavice. Učinak traje i do 3 sata. Djelovanje je i sedativno (smirujuće) zbog njegovog antimuskarinskog učinka. Doza za psa iznosi 25-50 mg i može se dati jednom do tri puta dnevno. Jedna Dramina tableta sadrži 50 mg dimenhidrinata, što znači da ćete Vašem psiću dati 1/4  (ako ima manje od 5 kg) do 1/2 tablete. Tabletu treba dati pola sata prije puta. Doza za mačku iznosi 12,5 mg i može se davati jednom do tri puta dnevno. Maci ćete dati 1/4 tablete, pola sata prije puta.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štence zlatnog retrivera staro 6 tjedana. Inače je jako radoznao i veseo pas koji obožava kad ga iznesem na travu da obavi nuždu, ali sam se zabrinuo kad sam danas primjetio kako trči. Hoda sasvim normalno, međutim pri trčanju poskakuje kao zec, odnosno odguruje se stražnjim šapicama dok trči. Niže stepenice je savladao bez problema, hoda sasvim normalno, ustaje se normalno, ali me to njegovo trčanje sa poskakivanjem zabrinjava. Trebam li se zabrinuti zbog displazije kukova? Kad ga najranije mogu voditi na snimanje kukova i gdje se to u Zagrebu obavlja?Hvala unaprijed na odgovoru, Josip O: Simptomi poput poskakivanja kao zec, koji opisujete u Vašeg ljubimca, usko upućuju na zdravstveni problem displazije kuka. Više o tome možete pročitati u odgovoru kolegice Elene Tijan, dr. vet. med. ovdje. Točna dijagnoza displazije kuka može se postaviti jedino na temelju rentgenološkog nalaza. Iako se uobičajeno točna potvrda displazije kuka postavlja najranije u dobi 12 mjeseci, odnosno 18 mjeseci kada je glavnina razvoja velike pasmine pasa završena (po kinološkim propisima), rentgenska snimka se može načiniti već i u dobi od 6 tjedana starosti, a naročito je indicirano ukoliko štene već iskazuje neke probleme ili neuobičajenosti u kretanju. Također, neovisno o mogućnosti displazije kuka, kompletan pregled u veterinarskoj ambulanti indiciran je kako bi se determinirao problem sustava za kretanje, dala prognoza stanja te preporučila primjerena njega, prehrana i aktivnosti u svrhu prevencije komplikacija i daljnjih problema. Slikanje kukova možete obaviti na Veterinarskom fakultetu u Heinzelovoj ulici, na Zavodu za rentgenologiju i ultrazvučnu dijagnostiku, od ponedeljka do petka ujutro od 9 - 11 i poslijepodne od 16 - 18 sati. Prilažem Vam i broj telefona centrale Veterinarskog fakulteta u Zagrebu kako bi se mogli dogovoriti za termin pregleda: 01/2390 111 (zatražite da Vas spoje sa Zavodom za rentgenologiju).

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam jedno pitanje za pseću dlaku. Zanima me da se kod veterinara može napraviti analiza da li je  pseća dlaka zaražena? Unaprijed hvala, Mario O: Pretraga dlake kod psa može se napraviti na više načina. Pomoću ljepljive trake (selotejpa) se napravi otisak na dlaci, zalijepi se na predmetno stakalce i gleda pod mikroskopom. Na taj način pregledamo uzorke dlake te površinski kožni debris. Dijagnosticirati možemo uši (Cheyletiella), gljivicu Malasseziu (uzmemo otisak na promijenoj koži), pritisnemo na predmetno stakalce, maknemo selotejp i ofarbamo preparat na predmetnici (mogući su i lažno negativni rezultati). Trihogram je mikroskopska pratraga dlake za dokaz svrbeža, gljivica (specifična oštećenost dlake kod gljivica, te nalaz hifa i mikrospora na dlaci), jajašca uši zalijepljena na dlaku,  ali i pigmentacijskih poremetnji i poremetnji u rastu dlake. Prisutnost nekih gljivica se može dijagnosticirati Woodovom lampom. Woodova lampa je izvor ultravioletne svijetlosti valne duljine 340-450 nm. Ono uzrokuje da metaboliti aminokiseline triptofana kod nekih Microsporum gljivica svjetle fluorescentnom bojom. Ona je korisna u 50 % slučajeva jer ne flooresciraju sve Microsporum gljivice već samo 50% Microsporum canis gljivica. Također se mora paziti da se prije pretrage mjesto pretrage sa ničime lokalno ne tretira. Za detaljne informacije možete se obratiti na Zavod za mikrobiologiju i zarazne bolesti i Zavod za parazitologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Koliko puta dnevno zlatni retriver (7 mj.) treba jesti? I kolika je prosječna težina štenca te pasmine? Ines O: Detaljno o prehrani štenaca zlatnog retrivera možete pročitati u tekstovioma mojih kolega ovdje, ovdje i ovdje.O broju i rasporedu dnevnih obroka detaljnije informacije možete pronaći  ovdje. Što se tiče rasta, nekakvo uvriježeno pravilo kod uzgajivača je da kod štenaca u rastu, dobitak na težini bude polagan i ravnomjeran. Rebra se moraju lagano pipati (palpirati), ali ne smiju biti izbočena. Hrana mora štencima osiguravati sve potrebne hranjive tvari za pravilan rast, ali se pri tom treba paziti da štene ipak ostane u dobroj kondiciji odnosno treba paziti da ne bi došlo do suviška kilograma koji mogu značajno utjecati na razvoj nekih bolesti poput displazije kukova, ali i na samu dužinu i kvalitetu života. Prosječna težina šteneta zlatnog retrivera, s obzirom na dob i spol je otprilike sljedeća: ŽENKE:1. tjedan života – 0.65 kg2. tjedan života – 1.01 kg3. tjedan života – 1.50 kg4. tjedan života – 2.06 kg6. tjedan života – 3.15 kg8. tjedan života – 4.50 kg3. mjesec života – 9.75 kg4. mjesec života – 12.70 kg5. mjesec života – 17.90 kg6. mjesec života – 19.20 kg7. mjesec života – 19.65 kg 8. mjesec života – 23.28 kg9. mjesec života – 24 kg10. mjesec života – 26.60 kg11. mjesec života – 26.75 kg1. godina života – 28.70 kg MUŽJACI:1. tjedan života – 0.71 kg2. tjedan života – 1.12 kg3. tjedan života – 1.65 kg4. tjedan života – 2.30 kg6. tjedan života – 3.75 kg8. tjedan života – 4.70 kg3. mjesec života – 10.73 kg4. mjesec života – 14.40 kg5. mjesec života – 18.20 kg6. mjesec života – 22.80 kg7. mjesec života – 26.75 kg8. mjesec života – 27.37 kg9. mjesec života – 29.43 kg10. mjesec života – 31.70 kg11. mjesec života – 33.10 kg1. godina života – 36.50 kg.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam smeđu labradoricu po imenu Vegga. Na kraju usnica već duže vrijeme ima nešto crveno. Jedna gospođa nam je rekla da su to pseće žvale pa me zanima treba li ih nečim mazati ili će to proći samo od sebe? Hvala, Daniel O: Ono što uobičajeno nazivamo žvalama kod ljudi, označava pojavu crvenila, ranica i krasti na području jednog ili oba kuta usana. Takve ranice budu infiicirane bakterijama ili gljivicama i postaju tvrdokorne za liječenje. Moguće je da se i kod psa jave slični problemi. Jedan od uzroka može biti već i učestali mehanički podražaj kuta usana. Stoga obratite pozornost na način kako životinja uzima hranu, odnosno kako žvače različite igračke, "raskove" ili nejestive predmete. Upala usana u pasa može biti posljedica infekcije koja se proširila iz usne šupljine, parazitarnih i gljivičnih infekcija, kao i autoimunih bolesti kože. Po toku takva upalna stanja mogu biti akutna i kronična, a manifestiraju se svrbežom, bolom i oteklinom. Ukoliko pas češe takva mjesta, pogoršava promarnu bolest.Eozinofilni granuloma kompleks u pasa karakteriziraju promjene u obliku nodula ili plaka, a lezije se javljaju u usnoj šupljini, na usnama ili na bilo kojem dijelu kože. Uzrok ovom oboljenju često je nepoznat. Vašeg ljubimca svakako odvedite na veterinarski pregled kako biste, po točno postavljenoj dijagnozi, započeli s terapijom.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Javljam Vam se u nadi da ćete mi Vi dati konkretniji odgovor. Zapravo, imam njemačkog boksera koji je star pet godina, prije nekih mjesec i pol primjetio sam mu čudnu izraslinu u gornjem dijelu usta. Odmah sam se obratio veterinaru te su mu uradili operaciju i ostranili tumor, ali sada mu je to izraslo ponovo te je znatno veće... S obzirom na to da su veterinari u mom gradu strašno bezobzirni, odlučio sam se pisati vama te Vas zamoliti da mi pomognete te mi date savjet šta da radim. Unapred velika hvala, Enes O: Tumori usne šupljine i ždrijela su dosta česti i obično su zloćudne prirode. Kod pasa, najčešće tri vrste tumora su zloćudni melanom, karcinom skvamoznih stanica i fibrosarkom. U većini  slučajeva zahvaćaju desni. Učestalost ovih tumora povećava se nakon 8. godine života. Klinički znakovi ovise o lokaciji i veličini samog tumora. Neugodan zadah, odbijanje hrane, otežano gutanje i pojačano slinjenje neki su od najčešćih simptoma. Ovi tumori često ulceriraju i krvare, a u slučaju da se tumor proširi u okolno tkivo, lice postaje otečeno. Područni limfni čvorovi obično budu povećani i prije nego sam tumor postane vidljiv. Što se tiče dijagnoze, ona se ponekad može postaviti i citološkom pretragom, ali je obično ipak potrebno napraviti i biopsiju. Zloćudni melanomi znaju se dosta razlikovati, kako izgledom tako i pigmentacijom, pa ih je u svakom slučaju prilikom određivanja vrste tumora potrebno uzeti u obzir. Karcinomi skvamoznih stanica obično zahvaćaju desni i tonzile, slično kao i limfosarkomi. Zbog mogućnosti nastanka metastaza vrlo je važno pregledati i područne limfne čvorove i pluća. Maligni melanomi su vrlo invazivni i brzo metastaziraju pa je tu prognoza nažalost dosta loša. Kirurško odstranjivanje može ponekad i izliječiti ili barem produžiti preživljavanje, ali obično se takvi tumori ponovno vraćaju. Karcinom skvamoznih stanica koji ne zahvaća tonzile je tek lokalno invazivan i sa manjom vjerojatnošću nastanka metastaza pa je i prognoza puno povoljnija ako se odmah krene sa kirurškom obradom ili zračenjem ili jednim i drugim. Kada su ipak zahvaćene i tonzile, prognoza je dosta loša. Fibrosarkomi su također lokalno agresivni i često se, nakon kirurškog odstranjivanja, znaju vraćati pa je ovdje prognoza također dosta dvojbena. Budući da je bez točne dijagnoze i detaljnog pregleda teško reći kakva je prognoza i koja je najbolja metoda liječenja, najbolje bi ipak bilo da se obratite kolegama na Veterinarskom fakultetu, u Ambulanti za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Našoj steriliziranoj francuskoj buldogici staroj godinu i 8 mjeseci prije 4 mjeseca simetrično se prorijedila dlaka na bočnim stranama. Nakon davanja VMP vitamina i Dermonorma stanje se nije popravilo pa su joj rađeni testovi na hormon štitnjače. Kad je ustanovljeno da ima granično sniženu razinu T4, propisan joj je Eutirox koji pije 2 puta na dan po 100 mikrograma (ima 10,5 kg). Od onda joj je sve lošije. Sve sporije i teže hoda, apatična je, jako joj ispada dlaka, a zadnja dva dana samo spava. Vodili smo je veterinaru, opet je vađena krv, krvna slika je u redu, ima malo povišenu razinu natrija, šećer je 4,5. Ima brahikardiju i nizak tlak, normalnu stolicu, pojačani apetit i ne povraća. Imala je povišenu temperaturu (40⁰C), ali i to je spalo nakon što je dobila lijek za snižavanje temperature. Ima i lagano zadebljanje limfnog čvora te šum u prsima. Primila je i 2 injekcije antibiotika te injekciju B vitamina. Ali sve joj je lošije i sve teže diše, jutros ne može ni stajati. Instruirani smo da nikako ne prekidamo terapiju Eutiroxom. I da napravimo test na Cushinga. Molim Vas pomozite ako imate ikakvu ideju što bi joj moglo biti ili za savjet - kome da se obratimo za pomoć? Hvala puno, Ivana O: Hipotireoidizam je poremećaj rada štitnjače, najčešće uzrokovan disfunkcijom štitnjače zbog njene limfocitne upale ili idiopatske atrofije (smanjenja nepoznatog uzroka). Najčešći je u pasa srednje starih i starih. Mladi psi velikih  i gigantskih pasmina obolijevaju rijeđe. Prirođeni hipotireoidizam je iznimno rijedak. Mogu se javiti različiti kožni simptomi. Dlaka može biti bez sjaja i slaba, mogu se javiti bilateralna područja bez dlake, a na ti mjestima koža je hiperpigmentirana, tanka i hladna na dodir. Tanka i obješena koža na licu, kronična suha seboreja te ceruminozna upala uha također mogu biti prisutni. Seboreična koža i uši se mogu sekundarno inficirati gljivicama. Nekožni simptomi kod hipotireoidizma mogu uključivati agresiju, letargiju, mentalnu tupost, teško podnošenje napora, opću slabost, debljanje, nepodnošljivost hladnoće, usporeno disanje, neuromiopatske ili gastrointestinalne simptome, simptome središnjeg živčanog sustava i reproduktivne probleme. Pretragom krvi može se naći blaga neregenerativna anemija, povišen kolesterol i kreatinin. Dermatohistopatološki najčešće nespecifične endokrine promjene ili nalaz tipičan za gnojnu upalu kože, gljivicu Malasseziu ili seboreju. Nalaz koncentracije hormona štitnjače u serumu može ukazivati i na lažno pozitivni i lažno negativni rezultat. Liječenje se temelji na tretiranju kožnih promjena, nadomjesnoj hormonskoj terapiji (levotiroksin- Eutirox), po potrebi drugim lijekovima... Nakon 2-4 mjeseci terapije potrebno je opet kontrolirati razinu hormona 4-6 sati nakon aplikacije lijeka i vrijednosti bi trebale biti u normalnoj razini. Ako su vrijednosti opet snižene doza se poveća i opet kontrolira za 2-4 tjedna. Prognoza je povoljna sa doživotnim nadomjestkom tiroksina mada ponekad neuromuskularni simptomi mogu u nekoj mjeri ostati. O dijagnosticiranju poremećaja rada štitnjače putem njenih hormona pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. ovdje. Hiperadrenokorticizam (Kušingova bolest) u pasa se javlja zbog povećane produkcije endogenih steroidnih hormona (uglavnom glukokortikoida, a nekada i mineralokortikoida i spolnih hormona u kori nadbubrežne žlijezde). Bolest je uzrokovana hiperfunkcionalnim adrenalnim tumorom (u 15-20% slučajeva) ili tumorom hipofize (u 80-85% slučajeva) koja pojačano luči adrenokortikotropni hormon. Jatrogeni hiperadrenokorticizam (uzrokovan nekim lijekovima) može se javiti u bilo koje dobi i najčešći je kod kroničnog svrbeža i imunoposredovanih stanja kod kojij su primjenjivani dugodjelujući kortikosteroidi. Spontani hiperadrenokorticizam javlja se u srednje starih do starih pasa i najviše se javlja kod boksera, boston terijera, jazavčara, pudla i škotskih terijera. Kožni simptomi su mutna dlaka i obostrane simetrične alopecije (područja bez dlake) koja se mogu proširiti i na cijelo tijelo, ali su najčešće na glavi i ekstremitetima. Na tim mjestima se dlaka lako isčupa, a koža je bez tonusa, tanka i hiperpigmentirana. Na trbuhu se pojavljuju strije i komedoni (miteseri) te kalcinoza kože (mala točkasta područja kalcifikacije koja mogu biti jako bolna). Kronična površinska gnojna upala kože, gljivice i demodikoza (šugarac) najčešće su prvi uzroci zbog kojih se vlasnik javlja veterinaru. Pojačana žeđ i glad su česti. Mišićna slabost, proširen trbuh (zbog povećane jetre, redistribucije masti i slabih trbušnih mišića), povećana primljivost na infekcije, pojačano dahtanje i promjenjivo ponašanje ili neurološki simptomi su često prisutni. Krvnom pretragom nalazi se povećan broj neutrofila i smanjen limfocita i eozinofila. U 90% slučajeva povećana je alkalna fosfataza, srednje do značajno povcećana ALT (jetreni enzim) te povećani kolesterol, trigliceridi ili glukoza. U urinu se može naći bakterije, proteimi i šećer. Dermatohistopatološki su promjene općenite za endokrine promjene. Mineralizacija (kalcinoza), tanka koža  mogu ukazivati na bolest, ali ne moraju biti uvijek prisutni. Ulltrazvukom trbušne šupljine može se vidjeti povećanje ili tumor nadbubrežne žlijezde. Objektivna dijagnoza hiperadrenokorticizma zahtjeva provedbu specifičnih endokrinoloških testova koji uključuju ACTH stimulacijski test, deksametazon supresijski test i omjer kortizola i kreatinina u urinu. Liječenje se temelji na terapiranju trenutnih infekcija, uklanjanje nadbubrežne žlijezde, a kod pasa sa neoperabilnim tumorom može koristiti terapija mitotanom ili trilostanom. Prognoza bolesti je dobra do loša ovisno o uzroku i težini bolesti. Savjetujem Vam da se javite na Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kod Doc. dr. sc. Vesne Matijatko.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Budući da imam mješanca shar-peia i bretonca, zanima me pripada li on u "opasne pse"? Kako bih mogla prijaviti ljude koji puštaju svoje pse koji su opasni po ulicama? Tina O: Prema Pravilniku o opasnim psima (NN 117/08), Zakonodavac je propisao da je "opasan pas": "(a) bilo koja jedinka te vrste, podrijetlom od bilo koje pasmine koja je:– ničim izazvana, napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili ga usmrtila,– ničim izazvana napala drugog psa i nanijela mu teške tjelesne ozljede,– uzgajana i/ili dresirana za borbe pasa ili zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom;(b) pas pasmine terijera tipa bull koji ne potječe iz uzgoja iz članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika (pit bull terijer) i njegovi križanci,...". Također, Zakonodavac navodi da činjenicu, da li je pas opasan ili ne, utvrđuje veterinarski inspektor po podnesenoj prijavi o ničim izazvanom napadu na čovjeka s nanesenim tjelesnim ozljedama ili usmrćenjem ili ničim izazvanom napadu na drugog psa s nanesenim tjelesnim ozljedama. Korisne informacije možete saznati i u Odluci o držanju životinja za društvo i životinja opasnih za život ljudi i postupanju s njima (Službeni glasnik Grada Zagreba, 09/00).  Također, moguće je obratiti se i nadležnoj ispostavi Veterinarskog ureda Vaše županije. U Zagrebu je to Veterinarski ured grada Zagreba, Utinjska 40 ili na adresu Komunalnog redarstva općine.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Javljam Vam se u svezi moga psa koji je tijekom operativnog procesa u jednoj veterinarskoj ambulanti zadobio opekline (ne znam kojeg stupnja, no to su bile dublje krvave rupe nakon što su popucali baloni na opeklinama), uglavnom, nakon mjesec i pol dana te su rane zacijelile, nakon mnogo previjanja i špricanja Bivacyn sprejem. No u isto vrijeme kako su rane zacijeljivale i kako se počela nazirati mlada ružičasta koža, isto tako se pojavio crni rub oko tog ružičastog dijela koji, kako se smanjivao i zarastao, crni rub je postajao sve širi. Koža koja je bila ružičasta sad je potpuno crna i na njoj nema dlaka. Ne postoje nikakvi drugi simptomi koji bi mogli ukazivati na ikakve procese na toj tamnoj koži (koža je doslovce crna). Moj pas je crni koker i inače mu je koža vrlo svijetla i nigdje na tijelu nema tamnijih dijelova kože osim na ovim mjestima nekadašnjih opeklina. Čini mi se da se to područje crne kože koncentrično širi i da postaje sve veće. Veterinarka nije znala reći o čemu se radi. Možete li mi vi pomoći ikako? Hvala unaprijed, Paola O: Opekline ili lat. combustiones predstavlja oštećenje tkiva nastalo djelovanjem visoke temperature (termička opeklina), jetkih kemijskih sredstava (kiseline, lužine,...), različitog zračenja (sunčevog, rendgensko,...) ili djelovanjem elektriciteta.Stupanj, kao i intenzitet opeklina ovisi o vrsti, jačini te trajanju toplinskog djelovanja kao i o samoj anatomskoj poziciji na koju energija djeluje. Prema kliničkoj manifestaciji, opekline se dijele na:- opekline prvog stupnja (combustio erythematosa) - oštećen je stratum corneum kože, a manifestira se oteklinom i hiperemijom korijuma. U pravilu, opće stanje je nepromjenjeno ili je prisutno blago povećanje tjelesne temperature,- opekline drugog stupnja (c. bullosa) - karakteriziraju mjehuri na mjestu djelovanja topline. Sami mjehuri su bolni i kod ljubimaca često podložni sekundarnim infekcijama (kao posljedica češanja, lizanja,...), -opekline trećeg stupnja (c. esharotica) - karakteriziraju je kraste na mjestu djelovanja topline (nekroza površinskog te često i dubljih dijelova kože). Kraste se formiraju nakon 7 dana i postupno prelaze u crno-smeđu tvorbu čvrste konzistencije. Liječenje traje minimalno 4 mjeseca,- opekline četvrtog stupnja (carbonisatio) - zahvaćeno tkivo je crno, isušeno i pougljeno. Proces, kao i trajanje izlječenja zahvaćenog dijela tijela ovisi o stupnju i površini tijela zahvaćenim promjenama kao i o prikladnom te pravodobnom liječenju. Stoga, savjetujem Vam da se obratite na Klinike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, kako bi cijenjeni stručnjaci mogli pregledati ljubimca te odrediti kako se razvija cijeljenje promjena. Također, isti će biti u mogućnosti utvrditi da li je potrebno ili moguće još na neki način "ubrzati", kao i poboljšati cijeljenje te u skladu s dijagnozom dalje Vas savjetovati.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Prijateljica mi ima psa koji je prije oko dvije godine imao problema sa zadnjom desnom nogom, jednostavno ga je počela boljeti toliko da nije mogao stati na nju. Kako mu je bivalo sve gore i gore, odvezle smo ga na Veterinarski fakultet, obavili rentgen i utvrđeno je da nije ništa slomljeno. Njegova veterinarka je dijagnosticirala ishijas i prepisala tablete (ne sjećam se kako su se zvale) od kojih mu se stanje popravilo. Isti slučaj ponovio se jos jednom i opet su tablete pomogle. U međuvremenu je pas premješten na spavanje u kuću i od tada nema problema s nogom. Do tada je spavao u drvarni (s poluotvorenim vratima jer navodno voli imati dvorište „pod kontrolom“) i po zimi kada su temperature bile vrlo niske. Pas ima gustu, kratku dlaku. Zanima me: je li možda uzrok oboljenju bilo to što je možda prezebao jer je par godina bio smješten, po meni, na neprikladno mjesto (bez obzira što je imao i stiropor i deke na kojima je ležao) ili to nije imalo nikakve veze s ishijasom? Moram priznati da mi je pomalo čudno da ishijasa nema otkada spava na toplom.Lijep pozdrav,Tanja O: Išijas je  bolest ishijadičkog živca (nervus ischiadcus). To je najduži živac u tijelu, a  sastavljen je od pet manjih živaca koji izlaze iz lumbosakralnog dijela kičme te se spušta niz noge gdje se grana u manje živce. Uzrok boli u stražnjem dijelu leđa i stražnjim nogama može imati niz uzroka koji se općenito mogu podijeliti u dvije kategorije, a to su bolesti mišićno-koštanog sustava i bolesti kralješnice. Sve one mogu utjecati na povremenu ili dugotrajnu, blažu ili izrazitu sliku upale odnosno degenerativnih promjena na samom živcu. Izuzev ako je bol uzrokovana ozbiljnim i teškim poremećajem, oporavak je relativno brz. Životinje koje su navikle obitavati na otvorenom, a kojima je osiguran suh i zaklonjen ležaj, u pravilu bez zdravstvenih problema podnose i relativno niske temperature. Međutim, ukoliko se u starijih pasa pojave simptomi vezani uz tegobe sustava za kretanje, preporuča se spavanje u toplim prostorijama.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Kod mog psa se pojavljuje problem s oticanjem u predjelu donje vilice, veterinar je došao do dijagnoze oticanja pljuvačne žlijezde i davao terapiju koja je bila uspješna. Prije nekoliko dana dolazi do oticanja u predjelu čeone kosti, tj. iznad očiju, oteklina je veličine jajeta i bolna na dodir. Zanima me može li ta oteklina biti uzrokovana poremećajem pljuvačnih žljezdi i ako se taj problem često pojavljuje, je li u pitanju neka kronična bolest ili poremećaj pljuvačnih žlijezda. Hvala, nadam se vašem brzom odgovoru. Mladen O: Kod pasa nalazimo cijeli niz oteklina, što implicira važnost točne dijagnoze veterinara. Tako, često je moguće utvrditi hematome (nakupljanje krvi u novostvorenoj šupljini), ciste (vrećaste ili loptaste tvorbe ispunjene kašastim ili tekućim sadržajem), apsces (novonastale šupljine ispunjene gnojem),... Također, moguće je da je zbog različitih upalnih ili patoloških procesa, na području usta i usne šupljine, došlo do povećanja limfna čvora. Naime, limfni čvorovi su "strateški" raspoređeni na anatomskim regijama po cijelom tijelu te svojim položajem i građom filtriraju, kontroliraju i prepoznaju sve što ulazi i izlazi iz određena tkiva, organa, organska sustav. Poznato je da upalni procesi daju lokalno povećanje regionalna limfna čvora. Tako, svi upalni procesi, u području usta i usne šupljine, posljedično će i dovesti do povećanja limfnog čvora ili limfnih čvorova ispod donje čeljusti te na području gornjeg dijela vrata. Od upalnih procesa mogli bi se izdvojiti lokalni stomatitisi, različite bolesti zuba i okolna tkiva, različite ciste, upale krajnika, parotitis, mukokele,... Slinska žlijezda i njeni izvodni kanal mogu biti upaljeni, mogu biti zahvaćeni neoplazijom, u kanalićima se mogu formirati kamenčići te može doći do rupture izvodnog kanala. Mukokele predstavlja jednu od češćih bolesti slinskih žlijezda koja se očituje nakupljanjem sline u potkožnom tkivu ili u slojevima sluznice ispod jezika s posljedičnom reakcijom okolnog tkiva. Najčešće nastaju kao posljedica traume, primjerice kostima ili čvrstim predmetima koje ljubimac žvače. Prilikom samog formiranja ciste, ona je bolna i temperirana. Kako vrijeme prolazi, ona postaje hladna i na dodir tjestaste konzistencije. Punkcijom se dobiva gust, mukozan, sivo-žut ili sukrvav sadržaj. Također, različite tumorozne tvorbe, bilo maligne ili benigne, dovode do povećanja regionalnih limfnih čvorova. Zbog svega prije navedenog nužno je točno postavljanje dijagnoze. Naime, u slučaju Vašeg ljubimca, moguće je da je prije naveden problem povezan s postojećim jer na području glave postoje mnoge međusobne komunikacije kako šupljina tako i pojedinih anatomskih struktura. Stoga je moguće da proces koji se nalazi na donjem dijelu glave također rezultira pojavom upalnog procesa na gornjim dijelovima glave. U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem ponovno posjetite veterinara. Isti će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti postaviti dijagnozu te Vas dalje, u skladu s njom, savjetovati kao i odrediti najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja.