Pitajte veterinara

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Vlasnica sam malog šteneta koje će ove godine ići po prvi put na more s nama. Naime, bojim se da će biti i neizbježni ubodi pčela, osa i drugih insekata koje svi psi, pa tako i moj, vole loviti. Ono što me zabrinjava jest činjenica da se mjesto gdje mi ljetujemo nalazi odsječeno satima, a ponekad i danima od najbližeg veterinara. Opcija da pas ne ide s nama na more je apsolutno neprihvatljiva i bila bih Vam zahvalna kada biste mi rekli koje su mjere opreza te potrebni koraci koji nastupaju ukoliko pas zadobije ubod. Postoje li neki preparati koje bih mu mogla samostalno davati protiv alergijskih reakcija i oteklina te kako općenito psa liječiti ukoliko nastupe ovakvi problemi? Unaprijed zahvaljujem i srdačno Vas pozdravljam. Nina O: Ljetovanje s psom može predstavljati uzbudljivo iskustvo i zadovoljstvo, ali može biti praćeno i nizom problema pa je odgovarajuća priprema, kao i svijest o mogućim poteškoćama, važna. Ubodi različitih kukaca nisu ništa neobično kad govorimo o odlasku kućnih ljubimaca u prirodu. Općenito, ubodi kukaca mogu proći s bezazlenim i blagim simptomima, koji relativno brzo prolaze, ali mogu imati za posljedicu i po život opasne reakcije. Na žalost, nije moguće predvidjeti na koji način će Vaš ljubimac reagirati. Lokalne reakcije organizma na ubod kukaca manifestiraju se na koži u vidu crvenila, oteknuća i boli koje nastaju kao posljedica toksina kukaca. Samo kod prethodno senzibiliziranih životinja mogu nastati alergijske reakcije na ubod i one se pored promjena na koži mogu manifestirati u vidu sistemskih reakcija. Sistemska alergijska reakcija se manifestira urtikarijom po cijelom tijelu, oteklinama, povraćanjem i proljevom. U težim slučajevima životinja otežano diše, guši se i otežano guta najčešće zbog oteknuća jezika. Kao najteži oblik preosjetljivosti na ujed insekata može nastati anafilaktički šok kojeg prati  pad krvnog tlaka, kolaps, gubitak svijesti, cijanoza sluznica i na kraju smrt. Otrovi ose i stršljena sadrže kemijski aktivnije supstance pa su i alergijske reakcije teže naročito kod ujeda stršljena.Ose i stršljeni mogu ubosti životinju više puta za razliku od pčele koja prilikom uboda ostavlja žaoku iz koje se oslobađaju toksini. Nakon ujeda pčela potrebno je što prije pincetom ili noktima odstraniti žaoku iz kože. Na mjesto uboda insekta staviti hladne obloge i mjesto uboda premazati antihistaminskim ili kortizonskim kremama. U većini slučajeva to je dovoljno. Ukoliko se javi urtikarija, otežano disanje, gušenje, oticanje kapaka neophodno je što prije zatražiti pomoć veterinara. Kod koprivnjače, otežanog disanja i gušenja daju se antihistaminici i to intravenski, a ukoliko se jave znaci šoka (pad krvnog pritiska, kolaps, cijanoza) sprovodi se antišok terapija koja podrazumijeva davanje adrenalina, antihistaminika i kortikosteroida. Prije odlaska na odmor, dobro bi bilo da se savjetujete sa svojim veterinarom kako da Vas eventualno obuči i opremi za postupanje u takvim situacijama, s obzirom da, kako kažete, neće biti veterinara u blizini. Dodatno o problematici uboda kukaca pisali su moji kolege ovdje i ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Možete li  mi malo više reći o čestim bolestima dugodlakog škotskog ovčara? Unaprijed zahvaljujem! Kristina O: Dugodlaki škotski ovčar (eng. Rough Collie) je umiljata, vjerna i izrazito inteligentna pasmina pasa koja je prema klasifikaciji Međunarodnog kinološkog saveza (FCI - Fédération Cynologique Internationale) pozicionirana u Grupu 1, Sekcija 1.  Iako se ova pasmina pasa smatra poprilično otpornom i zdravom, postoje određeni zdravstveni poremećaji kojoj su skloni. Tako, poznat je genetski poremećaj koji se očituje kao anomalija oka (eng. Collie eye anomaly). Naime, zbog nepravilnog razvoja oka, ova je pasmina pasa sklona mogućoj sljepoći. Također, kod ove pasmine pasa je zabilježena i progresivna atrofija retine, koja uzrokuje obostranu degeneraciju retine s posljedičnim gubitkom vida. Iz tog razloga, često se u SAD-u provode testiranja malenih štenaca već u dobi od 6 do 8 tjedana života prilikom kojeg se, od strane veterinara - oftalmologa, pregledava oko. Od drugih bolesti mogli bi izdvojiti dermatomiozitis, hipotireoidizam, dilatacija želuca, problemi sa srcem,...    Više korisnih informacija, kako o ovoj pasmini pasa tako i o nekim od najčešćih bolesti kojoj inklinira ova pasmina pasa, možete saznati i na adresi Kinološkog saveza u Zagrebu, Ilica 61.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam labrador retrivera starog 7 mjeseci koji je nedavno počeo šepati te smo primjetili otvorenu ranu na šapi. Odveli smo ga kod veterinara gdje mu je postavljena dijagnoza leukodermije, dermatitis. Dobio je dozu antibiotika i kortikosteroida te Dermoret sprej. S obzirom da je bolest autoimuna, zanima me kojim faktorima se može prevenirati i održavati te ako možete malo detaljnije opisati bolest. Unaprijed hvala. S poštovanjem, obitelj Šugić O: Leukoderma je termin koji označava gubitak pigmenta u koži, leukotrihija gubitak pigmenta u dlaci, a zajedničkim imenom nazivaju se vitiligo. Promjene se najčešće primjećuju kod mladih pasa i najčešće zahvaćaju nos, usne, lice, obraznu sluznicu i mekuši. Nije jako česta u pasa, a najčešće se javlja u belgijskih ovčara, njemačkih ovčara, rotvajlera i dobermana.  Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti uveodermatološki sindrom, depigmentaciju nosa, autoimune kožne bolesti i kožni limfom Dermatohistopatološki nalazimo normalnu kožu bez melanocita. Može se uočiti prolazna upalna faza. Stanje se ne tretira jer je uglavnom kozmetički problem i ne utječe na kvalitetu života psa. Gubitak pigmenta je doživotan, ali u nekih životinja zabilježeno je da se spontano povukao. U nastavku navodim autoimune bolesti pasa. Pemphigus kompleks: pemphigus vulgaris (intraepitelne vezikule i sekundarne erozije i ulceri na sluznici usta i koži izloženoj mehaničkim utjecajima, najteži oblik), pemphigus foliaceus (mjehurići koji brzo prelaze u gnojne prištiće na nosu, ušima, oko očiju, na vratu, ventralnom dijelu trbuha, mekušima,najblaža forma), pemphigus vegetans i pemphigus erithematosus (blaže promjene koje rijetko dovode do sistemskih promjena). Dijagnoza svih pemphigusa postavlja se na osnovi anamneze, fizičkog pregleda i biopsije kože. terapija traje dugo i sastoji se od peroralne aplikacije visokih doza glukokortikoida. U nekim slučajevima traje i doživotno. Bulozni pemphigoid je rijetka bolest u pasa koje se manifestira oštećenjima kože i sluznice usta. Sistemski lupus eritematosus je autoimuna, multiorganska bolest pasa za koju postoji izvjesna genetska predispozicija, a etiologija je multifaktorijalna i na nastanak bolesti utječu virusne infekcije, hormoni i UV zračenje. Dolazi do poremećaja u imunosnoj reakciji i kao posljedica vezanja antigena i protutijela stvaraju se imuni kompleksi koji se talože u raznim tkivima i koži i dovode do oštećenja. Simptomi su sistemski i lokalizirani na glavi i stražnjim ekstremitetima. Diskoidni (lokalizirani kutani i fotosenzibilizirani) se manifestira promjenama na glavi koje se na suncu pogoršavaju. Lupus panikulitis pojava čvorova na trupu i gornjim dijelovima nogu. Eritema multiforme manifestira se okruglim područjima crvenila. O upali kože (dermatitisu) pisao je kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. ovdje. Kod pasa je česta pojava izraslina između prstiju koje mogu prijeći u rane. Riječ je o interdigitalnoj furunkulozi o kojoj možete pročitati ovdje. Ono što Vi možete napraviti je da hranite Vašeg psa kvalitetnom medicinskom hranom za kožu (npr. Purina Hypoallergenic, Eukanuba Dermatosis, Royal Canin Hypoallergenic, Sensitivity control i Skin support, Hill`s z/d i d/d patka, losos ili jaja) ili hranom za pse s osjetljivom kožom (npr. Brit Care i Alleva riba ili patka) te mu dodavati dodatke prehrani koji sadrže omega-3 i omega-6 masne kiseline, cink, biotin, vitamin C i E (npr. Anivital Caniderm, Canina Petvital Dermcaps, Vetoquinol Dermanorm, Dermafit..) kojima ćete povećavati otpornost kože.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam ženkicu mopsa staru 4 mjeseca. Sve je bilo u redu do jučer, odjednom je počela desno uho drugačije držati nego drugo (odignuto od glave), a prije toga su joj oba isto stojala priljubljena uz glavu („dugme“ način). Negdje sam na internetu pročitao da im se to dešava u dobi do 13 mj. života i da bi se trebalo podvezati. Sada me zanima je li se to može kod vas napraviti u vašim ordinacijama i je li uopće potrebno? Od hrane jede samo Pro plan puppy sensitive. I još smo primjetili, kad spava i probudi se zna šepati. Nadam se da ćete odgovoriti na pitanje jer nas je jako strah za malu mazu. Unaprijed hvala, Ivan O: Problem koji navodite isključivo je estetski. Prema kinološkim standardima dva položaja ušiju su dozvoljena: ružino uho - malo, viseće uho koje je sa strane i prema natrag nabrano i ostavlja vidljivom ušnu školjku i  preklopljeno uho (tzv. dugme) kod kojeg koža visi prema naprijed, vrh uha je priljubljen uz lubanju tako da se unutrašnjost uha ne vidi, a vrh uha usmjeren je prema očima. Korekcija se radi vezivanjem uha, odnosno omotavanjem trakom, pri čemu je važno reći kako nema garancije da će postupak uspjeti. U svakom slučaju, postupak se preporuča započeti prije starosti od šest mjeseci. Također, valja napomenuti da je uho koje ste opisali zdravo i funkcionalno i da nije riječ o zdravstvenom poremećaju, već isključivo o estetski postavljenim zahtjevima. Vezivanje uha obično rade sami uzgajivači, s obzirom da se ne radi o kirurškom zahvatu. O hromosti kod mladih pasa možete više pročitati ovdje.

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam pekinezera starog 7 mjeseci. Jede normalno, a dajemo mu Hill's premium za štenad, pošto nam je to uzgajivačica preporučila. Prije par dana je povraćao bjelkastu sluz i izgleda zapjenjeno, i k tome ima proljev. Bili smo kod veterinara i on je rekao da je to gastritis koji se javlja svako proljeće i ljeto kod pekinezera i preporučio je ruski, tj. indijski čaj. Ne povraća više, ali još uvijek ima proljev te iz usta jaki miris, tj.smrad se osjeti. Bismo li možda trebali promjeniti hranu ili je nešto drugo u pitanju? Unaprijed hvala! Valentina Što je gastritis kod pasa? O: Gastritis je relativno česta bolest kod pasa. On predstavlja upalu želučane sluznice uz posljedično njeno oštećenje, a rezultira poremećenom probavom, apsorpcijom ili prolazom hrane. Najčešće se javlja u obliku kataralnih promjena na sluznici, akutne ili kronične naravi. Upalu želučane sluznice izazivaju mikroorganizmi te različite tvari koje sluznicu draže mehanički, kemijski, termički ili toksički, te nesteroidni protuupalni lijekovi, stres (psihosomatska bolest). Posebno značenje pripada pogreškama u prehrani, nutritivnoj alergiji te bolestima drugih organa (bolesti zubi, jetre, gušterače, bubrega). Akutni gastritis Akutni gastritis uključuje nekoliko zasebnih oštećenja sluznice: akutne želučane erozije, erozivni gastritis i akutni hemoragični gastritis. Simptomi akutnog gastritisa Simptomi koji se javljaju kod akutnog gastritisa najčešće su povraćanje koje može ubrzo pratiti i dehidracija, gubitak apetita, gubitak tjelesne težine te neugodan zadah iz usta. Ako se radi o lezijama na želučanoj sluznici koje krvare, može se javiti hematemeza (povraćanje krvi) i melena (crna stolica). Kronični gastritis Kronični gastritis dijeli se na superficijalni (površinski) koji je lakši oblik bolesti te atrofični gastritis koji je teži oblik bolesti. Superficijalni gastritis najčešće zahvaća gornje dijelove želuca, a karakteriziran je stvaranjem protutijela na posebnu vrstu želučanih stanica i na molekulu koja je važna za stvaranje crvenih krvnih stanica. Kao posljedica bolesti dolazi do razvijanja perniciozne anemije. Atrofični gastritis najčešće zahvaća donje dijelove sluznice. Liječenje kod akutnog gastritisa provodi se antacidima, histaminskim H2 blokatorima. Kod kroničnog gastritisa, uz navedene lijekove, primjenjuju se vitamini B kompleksa za zaštitu želučane sluznice te ako je došlo do perniciozne anemije vitaminom B12 (injekciono). Akutni flegmonozni gastritis kod pasa Kod pasa može se javiti i posebni oblik gastritisa, akutni flegmonozni gastritis kao rezultat infekcije želučane sluznice bakterijama streptokoka, stafilokoka, Escheria coli, Proteus vulgaris ili Clostridium perfringens. Klinički, flegmonozni gastritis karekteriziran je naglim nastankom boli u epigastriju, povraćanjem i groznicom. Kod pasa i mačaka istražen je i eozinofilni gastritis koji se javlja rijetko, a uzrokovan je infiltracijom eozinofila kao reakcija na nematode. Dijeta za gastritis kod pasa Dijeta je kod gastritisa važna i u tom smislu je medicinirana hrana dobro rješenje. Hranu s oznakom Intestinal, odnosno Gastrointestinal, bolesni pas bi trebao jesti do stabilizacije, odnosno još tjedan dana nakon prestanka simptoma. Takvu hranu možete nabaviti u ljekarnama Pet centra, a proizvode je Eukanuba, Hill's, Royal Canin i Pro Plan.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Smije li se kuja cjepiti protiv bjesnoće dok doji štence? Hvala unaprijed, Željka O: Kuja koja doji štence nalazi se u specifičnom stanju, koje, iako je fiziološko, možemo uvjetno kategorizirati kao stres, s obzirom na njezin intenzivan metabolizam nužan za prehranu i brigu o štencima. Imuni odgovor organizma uvijek je slabiji u stanjima stresa pa je zbog toga bolje cijepljenje uraditi kasnije, odnosno u dogovoru s veterinarom koji će procijeniti epizootiološku situaciju i preporučiti termin za cijepljenje. Cjepivo koje bi aplicirali kuji koja doji, moglo bi zaštititi nju, ali ne i štence, prvenstveno zbog toga što je potrebno vrijeme za stvaranje učinkovite imunosti oko tri tjedna, ovisno o vrsti vakcine. Osim toga, štenci dobivaju zaštitu preko kolostruma koji se luči samo prvih 48 sati nakon poroda i ta pasivna zaštita traje do starosti štenaca od 2-3 mjeseca. O cijepljenju gravidnih kuja možete pročitati ovdje.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me treba li kuja srednjeg do malog rasta, stara dvije godine, koja je okotila 10 mladunaca i oddojila ih, ikakvu pomoć da bi joj se dojke povukle na normalnu veličinu. Jesu li potrebni ikakvi steznici i možemo li joj ikako pomoći jer joj trbuh i dojke jako vise i estetski nije lijepo za vidjeti. Unaprijed zahvaljujem, Ana O: Zasušivanje kuje je prirodan proces i osim intervencije vlasnika u smislu korekcije prehrane, za povratak mliječne žlijezde u prvobitno stanje nije potrebna nikakva pomoć. Općenito je poznato kako se produkcija mlijeka potiče stimulacijom mliječnih žlijezda prilikom sisanja pa se istovremenim prelaskom štenaca na krutu hranu postepeno smanjuje stimulacija, odnosno daljnja prudukcija mlijeka. Ujedno, kako se uvodi kruta hrana u ishranu štenaca potrebno je postepeno smanjivati i količinu hrane koju se daje majci kako bi i na taj način utjecali na smanjenje produkcije mlijeka. Ukoliko se kuja u vrijeme dojenja hranila komercijalnom hranom posebno formiranom za vrijeme dojenja, u dobi štenaca od 4 do 5 tjedana je vrijeme kada je kuji potrebno postepeno nuditi standardnu hranu za odrasle pse. Mliječnu žlijezdu ne treba izdajati niti dirati u to vrijeme. Ukoliko se mladunci naglo odbijaju od sisanja, bez tog postepenog prijelaza, kuje redovito obolijevaju od upale mliječne žlijezde odnosno mastitisa. Nagomilavanje mlijeka u mliječnoj žlijezdi predisponirajući je faktor za infekciju i oboljenje mliječne žlijezde. U mliječnoj žlijezdi epitel mlijekovodnih kanala alterira, sisni kanal se proširi i bakterije lakše prodiru u mliječnu žlijezdu. Osim toga, mlijeko se razgrađuje i mliječna kiselina oštećuje sluznicu mliječne žlijezde. To se zove stazni mastitis. Liječi se antibioticima sistemski, lokalno hladnim oblozima ili tvarima koje djeluju protuupalno, anestetički i antiseptički. Vrlo rijetko u kuja ne dolazi do upale mliječne žlijezde, već oko mamarnih žlijezda zaostaje višak kože koja ponekada kod manjih pasmina pasa i dodiruje tlo. Ovisno o stupnju opuštenosti kože stanje se ostavlja kakvo jest ili se pristupa kirurškom korektivnom zahvatu. U pravilu se kirurški zahvat zatezanje kože ne obavlja u estetske svrhe, već samo kada takvo stanje predstavlja rizik za zdravlje kuje. Postoje neki trendovi, prvenstveno u SAD-u, činjenja takvih zahvata kod onih pasa koji su napušteni, a u svrhu atraktivnosti novim vlasnicima, no, u praksi se to ne provodi svakodnevno. Naime, veći problem predstavlja lizanje šavova i rastvaranja rubova rane te komplikacija nakon samog zahvata.   Savjetujem Vam da ipak odvedete kujicu u veterinarsku ambulantu kako bi kolega po pregledu razlučio ne radi li se o nekom od upalnih procesa, koji su mnogo češća pojava, a kako bi se eventualna terapija poduzela pravovremeno. Ukoliko se radi samo o opuštenoj koži u Vaše ljubimice, možete joj pomoći svakodnevnim masiranjem dva do tri puta dnevno po desetak minuta kako bi potakli cirkulaciju kože i izmjenu tvari. Steznici se nikako ne preporučuju s obzirom na to da remete normalan protok krvi te bi time samo smanjili kvalitetu i udobnost života Vaše ljubimice.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štenca, kujicu staru 3 mjeseca, pasmine coton de Tulear, koja je dobila malu kilu u promjeru 1 cm. Je li je potrebno odmah operirati ili treba pričekati da se vidi hoće li kila sama nestati ili će se povećati? Unaprijed hvala, Marijana O: Pupčanu kilu kod štenadi prepoznamo kao malenu oteklinu na sredini trbuha. Na dodir je obično mekana, nije bolna pa štene neće reagirati ako je diramo, a ponekad nestane dodirom, tj. sadržaj kile povuče se u trbušnu šupljinu.  Ventralna stjenka trbuha formira se tijekom embrionalnog razvoja na način da se dijelovi buduće stjenke spajaju formirajući otvor kroz koji prolazi pupčana vrpca. Rođenjem, taj se otvor zatvara, a na njegovom mjestu ostaje pupčani ožiljak, a pupčana kila nastane kada pupčani prsten nije formiran kako treba.  Mnoge pasmine pasa su predisponirane za nastanak pupčane kile, tj. postoje genetski faktori. Najčešće ih viđamo kod pekinezera i njihovih mješanaca, mopsa te kod pointera. Pupčana kila može nastati i ako se štencima previše skrati pupčana vrpca.  Pupčana vrpca trebala bi se skratiti tako da ostane  barem 3 cm duga, no ako to napravi čovjek (vlasnik ili veterinar) kujice ponekad  same još dodatno skraćuju pupak, pri čemu se dogodi da ga  skrate do samog trbuščića. Pupčanu kilu primjete vlasnici psa već kada je štene staro samo nekoliko dana. Obično se može reponirati, dakle pristiskom na oteklinu, masa u kili se potisne natrag u trbušnu šupljinu kroz pupčani prsten. Kada su kile male one obično sadrže samo mast, no ponekad u njoj može biti i crijevo ili drugi trbušni organi. Organi  skliznu u vreću koja formira kilu, a prsten kroz koji skliznu u kilu se može stisnuti. Ukoliko dođe do skiskanja organa, to se manifestira jakom boli i povraćanjem. U tom slučaju kila je na dodir topla i bolna te je neophodan hitni kirurški zahvat. Kod malih pupčanih kila u kojima se nalazi samo mast, kirurško liječenje obično nije potrebno. No, ponekad se vlasnici takvih pasa ipak odluče odstraniti kilu iz čisto estetskih razloga. Malene kile se s vremenom mogu smanjiti i kao takve nikada ne uzrokuju nikakve probleme. Ako je u kili bilo koji trbušni organ, a najčešće je to crijevo, onda je operaciju bolje obaviti što prije. Savjetujem Vam da odvedete svog ljubimca veterinaru kako bi se ustanovilo stanje hernije i prema nalazu postupilo.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam zlatnog retrivera, star je 4 godine, zove se Ari. Vrlo je aktivan, mnogo voli da se igra i obožava da jede. Međutim, u zadnja 2 dana baš slabije jede i kad idemo u šetnju, prvo ima normalnu stolicu pa poslije toga 2, 3 puta neko cijeđenje, kao voda. Jutros nije ni doručkovao, a povraćao je vodu, prvo što je popio pa onda pjenu neku bijelu i žućkastu. Što mi savjetujete? O: Poremećaji funkcije probavnog trakta u pasa mogu biti izazvani nepravilnom prehranom ili organskim i funkcionalnim promjenama u probavnim organima.  Povraćanje može biti bezopasno ukoliko se javlja jednom u desetak dana i ukoliko se pas prije i nakon povraćanja ponaša normalno. Ali, može imati i vrlo ozbiljne posljedice kao što su: aspiracijska upala pluća te hipovolemički šok uslijed gubljenja tekućine i elektrolita. Tijekom opetovanih povraćanja dolazi i do iritacije sluznice jednjaka, grla i tonzila. Vrlo često uslijed tako nadraženih tonzila dolazi i do promjena u vidu pojačanog slinjenja ili izlaska bijelog pjenastog sluzavog sadržaja. Povraćanje je refleksne naravi, odnosno posljedica podražaja iz ždrijela, jednjaka i želuca. Povraćanje žute sluzi u pasa najčešće je povezano s gastritisom (upala želučane stijenke). Gastritis je jedna od čestih bolesti koja prati naše ljubimce. Može biti akutnog ili kroničnog tijeka s akutnim napadajima. Prati ga povraćanje te oslabljen apetit. No, povraćanje može biti znak i ozbiljnih bolesti - bolesti bubrega, jetre ili pankreasa ili može biti potaknuto lijekovima, disbalansom elektrolita ili stresom. Želudac je najvažniji organ probave. Tu se razgrađuju brojni proteini, pod utjecajem enzima pepsina. Pepsin se aktivira samo u kiseloj sredini. Stoga, ako je došlo do poremećaja kiselosti, uslijed neadekvatne prehrane, upalnih promjena na stijenci želuca, erozivnih i ulceroznih promjena, neoplastičnih tvorbi, oštećenja uslijed djelovanja nekih lijekova itd., dolazi do poremećaja kiselosti, što dovodi do nepotpune probave i razgradnje proteina, sinteze vitamina i minerala (B12, biotin, cink itd.). Gastritis je samostalno oboljenje ili pak nastaje u okviru drugih bolesti, zarazne ili nezarazne naravi. Vrlo često se na povraćanje nadovezuje ili je povraćanje uska posljedica problema u donjem probavnom sustavu, odnosno tankom i debelom crijevu. Stolica kakvu opisujete u Vašeg ljubimca usko upućuje na probleme donjeg dijela crijeva, odnosno debelog crijeva (kolona). Upala debelog crijeva ili kolitis može biti uzrokovan parazitima, bakterijama, alergijama, promjenom crijevne mikropopulacije, stresom. Uzrok može biti i hranjenje smećem, prejedanje, nepravilna prehrana (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice i sl.), upala sluznice želuca (gastritis), strana tijela, upala sluznice crijeva, strano tijelo u crijevima, zapletaj crijeva, začep. Simptomi povraćanja i nepravilne konzistencije stolice simptomi su koji udruženi sa općim lošim stanjem organizma i odbijanjem hrane upućuju na ozbiljniji poremećaj zdravlja te kao takvo zahtijeva odlazak u veterinarsku ambulantu kako bi se načinio opći klinički pregled te potrebne dodatne pretrage u svrhu postavljanja dijagnoze i poduzimanja pravovremene i adekvatne terapije. Vašem ljubimcu za oporavak, osim potrebne terapije u veterinarskoj ambulanti, morat ćete osigurati veterinarsku dijetu: Purina Gastroenteric, Hill's i/d, Eukanuba Intestinal ili Royal Canin Intestinal. Sve navedene hrane dostupne su u suhom i mokrom obliku, a preporučam započeti dijetu mokrom hranom (u obliku konzerve) prvih nekoliko dana te nakon toga uvoditi suhu hranu pod istim nazivom. Ovakva dijeta mora trajati minimalno 7 do 10 dana, u dnevnoj dozi prema tabeli naznačenoj na pojedinom pakiranju, a koju treba podijeliti u više manjih obroka, od pet do šest. Nakon dijete preporučam da Vašem ljubimcu ponudite neku od lakoprobavljivih hrana superpremium kvalitete: Brit Care, Eukanuba, Hill's, Purina Pro Plan, Royal Canin za odrasle pse velikih pasmina pasa.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam labradora starog 5 mjeseci i imam jedno pitanje. Pas hrče dok spava i ponekad "rokće" dok njuši tlo. Što moram učiniti ako je to neki problem ili je to nešto normalno? Unaprijed hvala! Emanuel O: Psi osjetu njuha posvećuju veliku važnost. Naime, psi njušenjem dobivaju mnoštvo informacija iz okoline. Prilikom njušenja oni nerijetko proizvode različite zvukove, npr. prilikom frekventnog mirisanja nečega što ih interesira. U tom slučaju, "roktanje" koje i Vi navodite predstavlja zvuk koji se može pojaviti i kao takav se ne bi trebao smatrati alarmantnim.  Također, prilikom njušenja oni u prednje dijelove dišnih prohoda unose mnoštvo čestica koje ponekad mogu dodatno iziritirati sluznicu i provocirati je na različite reakcije. Tako, različiti iritanti iz okoline (kao što su prašina, pelud, čestice zemlje,...) mogu iziritirati sluznicu što za posljedicu može imati stanje poznato kao obrnuto kihanje. Obrnuto kihanje uzrokuje spazam mekog nepca i područja grkljana. U tom slučaju, pas frekventno i intenzivno udiše zrak umjesto da ga brzo izbaci van (kao što je to slučaj kod kihanja). Stoga, savjetujem Vam da se radi svoje sigurnosti kao i zdravlja ljubimca za dodatne informacije obratite svom veterinaru. Isti će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti utvrditi da li je riječ o normalnoj pojavi ili određenom stanju koje treba prikladno tretirati. Više o hrkanju u pasa možete saznati i mom ranijem odgovoru ovdje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam problem i iskreno se nadam da ćete mi  pomoći jer sam očajna. Imam malu samojedicu od 2 mj. i danas su joj svježe ofarbali boks i ona se na sekundu, kad sam okrenula glavu, naslonila na drvena vrata koja su bila tek pofarbana i sad ne znam kako da to skinem. Nekako sam nešto sitno uspjela ukloniti vodom i četkom, ali svejedno mi je dosta obojana. Ne želim je šišati jer se to ne bi smjelo, a ima tu baby dlakicu koja je jedino što je sad štiti od sunčeka. Da je ostavim ovako ili ima neki način, molim vas pomozite. Nina O: Obojanog ljubimca, na kojem je još svježa boja, potrebno je u što kraćem roku isprati sapunom i vodom ili deterdžentom za pranje posuđa ako je zahvaćena manja površina, a šamponom za psa ako je u pitanju veliko područje. Kod izbora sapuna treba biti pažljiv kako da ne biste iritirali njihovu kožu.  Ako se boja osušila, možete pokušati s uljem (za salate biljno, suncokretovo) ili vazelinom, koje utrljate u krzno s prstima. Potrebno je povlačiti boju prstima i zatim ukloniti višak ulja ili vazelina papirnatim ubrusom. Nakon navedenog postupka potrebno je psa okupati šamponom za pse ili štence ako je u pitanju štenac. Naime, na taj način će se uklonit ostaci boje i ulja kako bi se smanjila moguća iritacija kože. Ponovite prema potrebi. Ako se boja teško skida, postupak je potrebno ponoviti više puta. Ako nakon višekratnih postupaka ne uspijete, potrebno je obojani dio ošišati ili obrijati.  Također se možete obratiti za savjet salonima za njegu i uređenje pasa, gdje će Vam dati savjet i preporuku. Ako se na mjestu gdje se ljubimac obojao pojavila reakcija (svrbež) ili su se obojili osjetljivi dijelovi tijela (oči, nos, unutar uha), potrebno je odmah ljubimca odvesti veterinaru.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Namjeravam dovesti Jack Russell terijera iz Slovenije. To je štene od 2 mjeseca i bit će 2x cijepljeno, ima EU putovnicu, mikročip (znači pas ima slovenske papire). Ja sam hrvatski državljanin i zanima me da li bih mogao imati problema na granici pri uvozu psa i znate li možda koja je dokumentacija potrebna za uvoz. Puno hvala, Milan O: Psi koji ulaze u Hrvatsku moraju biti označeni mikročipom i imati važeću putovnicu ili veterinarski certifikat, izdan od ovlaštenog veterinara, kojom se potvrđuje da je važeće cijepljen protiv bjesnoće (u vremenskim razmacima koji su u  skladu s preporukom proizvođača cjepiva).  Također, dopušta se unos i pasa mlađih od tri mjeseca i necijepljenih protiv bjesnoće ako imaju putovnicu i ako su od rođenja boravili na istom mjestu i nisu bili u kontaktu s divljim životinjama ili drugim životinjama koje su mogle biti izložene infekciji ili su u pratnji majke o kojoj su još ovisni. Sve potrebne i detaljne upute možete dobiti od granične veterinarske inspekcije na graničnom prijelazu te Vam savjetujem da ih direktno kontaktirate. Obratite pozornost na popis graničnih prijelaza na kojima je dozvoljen unos kućnih ljubimaca u Republiku Hrvatsku. Ako Vaš kućni ljubimac po dolasku na granični prijelaz ne ispunjava zahtjeve, ulazak u Republiku Hrvatsku može Vam biti odbijen, odnosno životinja može biti vraćena u zemlju podrijetla ili stavljena u karantenu. U tom slučaju, vlasnik životinje snosi sve troškove koji su nastali provođenjem tih mjera, a ukoliko nije u mogućnosti platiti troškove, životinja  može biti usmrćena (eutanazirana).

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štene shih tzua staro dva mjeseca. Prednji zubi nikako da mu izađu, a zadnji su mu izbili, ukupno ih ima 4. Ostalim štencima su svi zubi već izbili i kao špicevi su. Što mi je za raditi s njim? Sitniji je od svoje braće, velik je kao i ženkica, veseo je i vedar inače. Lijepi pozdrav, Katarina O: U trenutku  rođenja štenci nemaju zube, a mliječni zubi počinju izbijati u dobi 25 - 30 dana, da bi potpuno mlječno zubalo izbilo do 45. dana starosti. Mliječni zubi su manji i šiljatiji od trajnih koji će ih kasnije zamijeniti. Štenci imaju 28 mliječnih zubi, odnosno 12 sjekutića, 4 očnjaka i 12 pretkutnjaka. Mliječni zubi se troše i počinju se klimati pa ispadaju. U  dobi od 4 mjeseca u štenaca započinje izmjena mliječnih u stalne zube. Prvi počinju izbijati stalni sjekutići, da bi potpuno izbili do 5. mjeseca starosti. U 5. mjesecu izbiju prvi pretkutnjaci u donjoj čeljusti, a sa 6 mjeseci pojavljuju se očnjaci. Kutnjaci izbijaju  između 6. i 9. mjeseca starosti. Pas ima 42 stalna zuba, od kojih su 12 sjekutića, 4 očnjaka, 16 predkutnjaka i 10 kutnjaka. Smetnjama u nicanju zuba mogu biti uzrok stečene ili naslijeđene anomalije. Također, uzrok može biti endokrina disfunkcija najčešće štitnjače, paratiroidne žlijezde i hipofize koje utječu na rast i razvoj organizma u cjelini pa tako i čeljusti. Teško je na ovakav način procijeniti radi li se kod Vašeg ljubimca o nekoj mani. Savjetujem Vam da ga odvedete kod svog veterinara  koji će, osim kliničkog pregleda ljubimca i usne šupljine, napraviti i RTG snimku te tako moći vidjeti pravo stanje. Kako je za pravilan rast i razvoj zubala potrebna pravilna prehrana, svakako Vam savjetujem da koristite hranu superpremium kvalitete, primjerenu dobi i veličini Vašeg psa (Royal Canin, Hill's, Eukanuba, Brit Care, Pro Pran, Orijen).

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Kupio bih u vašim centru proizvod Petvital Bachove globule No. 4 Poslušnost. Zamolio bih vas za opis proizvoda, pošto u rubrici proizvođača nema opis proizvoda. Interesira me koja je namjena tog proizvoda, što se postiže i koja su mu svojstva. Puno hvala, Željko O: Određena istraživanja provedena na kućnim ljubimcima dovela su do zaključaka da se određeni poremećaji poprilično često pojavljuju. Tako, utvrđeno je da su najčešći poremećaji (duševna stanja) u kućnih ljubimaca: prva pomoć, strah, agresija, loša koncentracija i otežano učenje (usvajanje), iscrpljenost, gubitak, detoksikacija. Proizvođač Canina je pristupio rješavanju prije navedenih duševnih stanja pomoću cvjetne terapije. Na takav način je moguće prevenirati pojavu ozbiljnijih zdravstvenih poremećaja. Također, zbog toga što dolazi u obliku sitnih granulica, moguće ga je primijeniti i kod najosjetljivijih životinja.  Petvital Bachova mješavina br. 4 je posebno prilagođen preparat namijenjen za lakše učenje. On dolazi u obliku granula i predstavlja biološki dodatak prehrani za kućne ljubimce. Posebno se savjetuje kada ljubimac u igri i sportu ili u suživotu s čovjekom teško shvaća i uči. Djelatne tvari olakšavaju i pomažu usvajanju i usavršavanju postavljenih zadataka te pomažu ljubimcu da se koncentrira na željene rezultate. Sastavni dijelovi proizvoda su: divlja zob (Bromus ramosus), divlji kesten (Aesculus hippocastanum), kičica (Centaurium umbellatum), grab (Carpinus belulus). Globule se daju ili u vodu ili u hranu na takav način da se u slučajevima akutnih stanja daje kroz jedan tjedan 2 puta dnevno po 2-10 granula (ovisno o veličini samog ljubimca). U slučajevima kroničnih stanja, preparat se primjenjuje na takav način da se daje kroz mjesec dana 1-2 puta dnevno.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Situacija je ovakva... već 3 i pol godina imam Cavalier Spaniela. On je došao kod mene premlad i također s dva velika hematoma na leđima (ili su ga tamo tukli ili se ozlijedio u prijevozu). Od početka imamo jedan jedini problem s njim - inače bi stvarno bio savršen pas - njegova dlaka! Non stop ispada, bilo ljeto, zima, proljeće ili jesen, nekad više nekad manje, ali uglavnom živimo okruženi dlakama. Maloprije sam ga pokušala iščetkati s običnom četkom i napunila sam cijelu vrecicu s njegovom dlakom, ali s tim je sve bilo gore, kao neki domino efekt, pa sam ga iščetkala nekom profesionalnom četkom za koju sam čula da ljudi koriste i zadovoljni su, ali njemu to ispadanje dlake nije smanjilo. Primjetila sam i perut kad sam ga četkala. Molim vas da mi na bilo kakav način pomognete jer više ne znam kako s tim dlakama izaći na kraj. Hvala vam! Mary Ann O: Neprestano linjanje nerijetko se javlja u kućnih ljubimaca koji borave u grijanim i klimatiziranim stanovima te njihov organizam ne slijedi  prirodni ritam promjena vanjskih temperatura, odnosno godišnjih doba. Stoga se u većoj ili manjoj mjeri linjaju tijekom cijele godine. Ukoliko se uz neprestano linjanje jave i promjene na koži kao što su  ljuštenje ili perutanje kože, to ipak ukazuje da uzrok ovoj pojavi mogu biti i drugi čimbenici. Uspješnim su se pokazali dodaci prehrani koji se u terapijskim dozama daju životinjama kroz duži period (više tjedana). Nedostatak određenih vitamina, minerala ili aminokiselina u ishrani može se nadomjestiti preparatima u obliku tableta, ulja ili praha.  Za Vašeg psića preporučam prije svega preparate bogate biotinom. Biotin je vitamin koji je neophodan za sintezu keratina koji je osnovni sastojak epitelnog tkiva i dlake. Simptomi nedostatka biotina su suha dlaka bez sjaja, lomljiva dlaka, gubitak dlake, prhut, sekundarne infekcije s ljuskanjem kože i dr. Dodavanjem visoko koncentriranih količina biotina značajno se poboljšavaju navedeni problemi. Dodaci omega-3 masnih kiselina kao i elemenata u tragovima kao što su cink, te esencijalnih masnih kiselina također će bitno utjecati na zdravlje kože i pravilan rast dlake. Iz ponude Pet centra izdvojila bih VMP tablete, Biotin tablete ili prah, Dermanorm kapsule ili ulje, Caniderm tablete i Dermafit ulje. Ovi  preparati su u stalnoj ponudi ljekarni Pet centra te Vas pozivam da nas posjetite, a u izboru će Vam rado pomoći naši veterinari. O sličnoj problematici možete opširnije pročitati u već objavljenim tekstovima ovdje i ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Možete li mi, molim vas, reći kada, unutar kojeg vremena, bi mužjak morao početi mokriti nakon kastracije (opće anestezije)? Hvala, Minja O: Kastracija je zahvat kojim se uklanjaju gonade (spolne žlijezde - testisi i jajnici). Operacija se izvodi u općoj anesteziji. Sam operativni zahvat ide određenim redoslijedom. Nakon brijanja dlake na području operacionog polja te provođenja antisepse, prereže se koža između ingvinalnog kanala i skrotuma. Testisi se potisnu van iz skrotuma i podvezuju resorptivnim koncem te uklanjaju. Kastracione rane se ne šiju, kako bi se iscijedio sav eksudat. Kastraciona rana zarasta per sekundam i defekt se ispunjava granulacionim tkivom iznutra prema van. Nekoliko sati po samom operativnom zahvatu, ljubimac je u mogućnosti sve fiziološke potrebe obavljati sam. Nakon kastracije ljubimac se budi iz narkoze. Koliko dugo treba da narkoza potpuno popusti individualno je kod svake jedinke, isto kako je individualno kako brzo će anestetik početi djelovati nakon aplikacije. Neki psi "dođu k sebi" već isti dan, a većina tek sljedeći dan ujutro. Zato se i savjetuje da im se isti dan ponudi samo voda za piće, a hrana tek sljedeći dan jer im se tijekom buđenja zna javiti mučnina pa da ne dođe do povraćanja i aspiracije povraćenog sadržaja. Kako djelovanje anestetika popušta, a ukoliko je pas dobio i sredstvo protiv bolova, i njegovo djelovanje jenjava, psa mjesto operacije počinje boljeti ili pas osjeća nelagodu. Stoga, i bol koja se pojavljuje nakon što anestetik i analgetik prestanu djelovati, za posljedicu može imati otežano mokrenje i defekaciju. U svakom slučaju, radi zdravlja ljubimca kao i vlastite sigurnosti, savjetujem Vam da se s ljubimcem uputite kod veterinara. Isti će biti u mogućnosti procijeniti kako teče sami oporavak ljubimca te Vas po potrebi dalje savjetovati.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Željela bih vas pitati o svojoj ljubimici Twiggy (pekinezerica). Ima 11 godina i puno se puta kotila. Na vašoj stranici sam pročitala da kuje koje su starije lako mogu dobiti bolest maternice pa me zanima kako da znam da je Twiggy nema. Živimo na selu i naši veterinari nisu pouzdani pa odlazak k njima ne bi mnogo značio, a Twiggy je, usto, pas kojemu se nesmije približiti ruka onoga koga ne zna. Hvala! Valentina O: Piometra (pyometra) je gnojna upala maternice koja se razvija uglavnom kod velikog broja  nesteriliziranih kuja, kuja koje nisu imale leglo i koje su starije od pet godina. Također, ista bolest je zapažena u povećanom broju i kod mačaka. Tijekom takozvanog tjeranja ( žar ili estrus) tijelo kuje stvara veće količine estrogena i progesterona koji su spolni hormoni i mogu uzrokovati stvaranje cista unutar sluznice maternice. Ciste nastavljaju s daljnjim rastom po završetku tjeranja i mogu biti inficirane, a posljedica je ispunjenje maternice gnojnim sadržajem. Piometra je ozbiljna infekcija maternice, razvija se 6-8 tjedana od zadnjeg tjeranja i ako se ne prepozna odmah na početku može biti uzrok  veoma loše prognoze za kuju. Kirurška intervencija  uz podršku jakih antibiotika jedina je prava terapija. Ova bolest može biti prouzrokovana kod nekontroliranog i prekomjernog korištenja progesterona i estrogena za regulaciju perioda tjeranja (odgoda termina tjeranja, prevencija neželjene skotnosti, stimulacija broja štenaca) kod vrlo mladih kuja. U ovom slučaju veća količina progesterona sprječava djelovanje leukocita koji su "prva obrana" u momentu prodora bakterijske infekcije,  a sve skupa pogoduje daljnjem razvoju piometre. Za sada nije nije poznata povezanost ove bolesti uz određenu pasminu. Postoje dva tipa ove bolesti – otvoreni tip (vidljiv gnojni iscjedak iz stidnice) i zatvoreni tip koji je teško prepoznati, a simptomi su sljedeći: vrlo vidljivo naticanje trbušnog dijela tijela, teško hodanje i ustajanje, slabost na zadnjim nogama, letargija (posljedica velike količine toksina u organizmu), gubitak apetita, izrazita žeđ i konzumiranje većih količina vode da bi se "isprao" organizam od toksina, pojačano mokrenje, visoka tjelesna temperatura, sepsa, šok, potom nastupa kritičnih 24-48 sati i nužna je hitna intervencija od strane veterinara (operacija, terapija antibioticima, infuzija i drugo).

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Moj bernski planinski pas, koji je star 5 godina, danas je prvi put, rano ujutro (7 sati) imao epileptični napad. Prvo je povraćao, onda je počeo sumanuto trčati po stanu i nakon toga pao na pod, počeo se grčiti, zjenice su bile skroz široke, usta širom otvorena, pjena na usta (manja količina), cijelo tijelo je bilo ukočeno, pomokrio se i u jednom trenutku nije davao znakove života. Nakon par minuta (meni se činila vječnost pa ne mogu točno ustanoviti koliko je to trajalo) počeo je disati, mahati repom i dolaziti k sebi te je ustao, tražio da ga se mazi, normalno je hodao i nakon desetak minuta ponašao se kao da se ništa nije dogodilo, osim što se malo više držao uz mene i tražio više pažnje, iako je on inače takav i kad je normalan, rekla bih "premazast". Moje pitanje je sada kako mogu predvidjeti sljedeći napad, naravno ako ga bude? Kako da se ponašam kada bude opet tako sumanuto trčao okolo, da li ga smijem sama zaustaviti i nekao polegnuti na pod (on je ipak velik)? Kako spriječiti da se ne uguši i ne izgrize vlastiti jezik jer ako rukom idem u njegovu čeljust postoji li mogućnost da me zagrize i ne pušta? Postoji mnogo informacija o epilepsiji i na forumima i na vašoj stranici o simptomima, o liječenju, sve sam to već proučila, ali nitko ne govori o tome kako i što napraviti u tih par minuta samog napada, tj. kako pomoći životinji da ishod ne bude još gori. Unaprijed hvala i veliki pozdrav, Lidia O: Terapija koja se primjenjuje u pasa s ovakvom simptomatologijom ima prije svega za cilj odgoditi napad. Stoga Vam preporučam da svakako u dogovoru s veterinarom koji liječi životinju dogovorite tretman koji će osigurati stabilno stanje Vašeg ljubimca. Što se tiče intervencije za vrijeme napada, životinji možete pomoći jedino na način da je pridržite pri padu i pokušate spriječiti udarac glavom o tvrdu podlogu. Pri tome svakako morate biti svjesni da pas ne kontrolira svoje reakcije i prije svega čuvate vlastitu sigurnost. Nemojte zaustavljati psa koji trči po stanu prije napada, pokušajte mu samo onemogućiti izlazak iz prostorije, odnosno zaustaviti ga ukoliko ste na otvorenom prostoru. Isto tako, ne preporučam Vam da pokušavate dirati usta jer pas ovako velike čeljusti jednostavno predstavlja za čovjeka bez iskustva veliku opasnost. Pojavu napada je iznimno teško predvidjeti, ali može biti inicirana iznenadnim stresnim situacijama, kao i naglim klimatskim oscilacijama, npr. period pred kišu, nevrijeme ili sl. Psi pod terapijom mogu nastaviti s uobičajenom aktivnošću uz potpuno zadržanu kvalitetu života.