Pitajte veterinara

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Pišem Vam u vezi slinjenja kod maltezera. Imam maltezera starog 1 godinu i 2 mjeseca.  Već dva dana nekontrolirano slini na jednoj strani njuške. Ne mogu nikako shvatiti curi li mu iz nosa ili ustiju. Je li to opasno i trebam li hitno posjetiti veterinara? Je li moguće da mu je to od prehrane? Naime, prije dva dana je pojeo rižu s povrćem na podu, što je našao (pospremajući stol ispalo mi je malo iz tanjura pa je to pojeo)? Riža je bila malo začinjena pa može li to biti uzrok? Inače, sve je uredu s njim, veseo je, trči, skače, ne pokazuje nikakve znakove bolesti osim tog slinjenja. Unaprijed zahvaljujem na Vašem odgovoru. Srdačan pozdrav, Sabrina O: Budući da niste naveli je li očuvan apetit ljubimca, pretpostavljam da pas jede bez nekih smetnji. Kad je prisutna lezija u usnoj šupljini bilo da se radi o rani, stranom tijelu ili bolnom zubu, životinja će često odbiti uzimanje tvrde hrane. Vlasnici ponekad primijete da njihov ljubimac uzima hranu na neobičan način te da žvače samo na jednu stranu, što nas odmah usmjerava na točnu lokalizaciju lezije. Pojačano slinjenje javlja se i kod oralne ili lokalne aplikacije nekih lijekova (posebno kod mačaka) ,no tada je dovoljno obustaviti aplikaciju lijeka koji je izazvao takvu reakciju. Osim slinjenjem, životinje s procesom u usnoj šupljini i drugačije ukazuju na svoj problem: taru glavu o pod, trljaju njušku šapicama. Strano tijelo u ustima češće srećemo kod mladih životinja koje se grizu sve što stignu. Oštećenja sluznice mogu izazvati toksične tvari kao i korozivna sredstva za čišćenje. Može se raditi o problemima sa zubima, jezikom ili zubnim mesom. Pošto je Vaš pas mlad , uzrok slinjenja može biti nepravilna izmjena zubiju iz mliječnih u stalne, tj. zaostajanje mliječnog zuba, kad dolazi do iritacija bukalne sluznice i slinjenja. Slinjenje se može javiti i kod nekih sustavnih oboljenja kao što su neke bolesti jetre. Dakako, slinjenje je uz druge promjene i jedan od simptoma bjesnoće, čega se ne treba bojati ako je pas vakciniran protiv bjesnoće. O slinjenju možete pročitati ovdje i ovdje. Kako bi sa sigurnošću utvrdili o čemu se radi, savjetujem Vam da psa odvedete na pregled u specijaliziranu ambulantu za male životinje. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam jedan zanimljiv slučaj u kući. Moja kuja Bella ima 2,5 godine, mješanka je škotskog i njemačkog ovčara. Sterilizirala sam je prije prvog tjeranja, s nekih 8 mj. Moj nećak će sada napuniti 2 godine i taman je počeo kakati u tuticu. Taman kad smo htjeli isprazniti tuticu vidjeli smo da izmeta nema. Nije nam bilo jasno di je dok nismo vidjeli Bellu kako se oblizuje. Do sada nikada nije jela izmet, ničiji, a kamo li ljudski, ne jede ni s pločnika. Trebamo li se zabrinuti? Što to znači? S poštovanjem, Nera O: O koprofagiji (ingestiji fecesa) kod pasa možete pročitati ovdje i ovdje. Česta je pojava kod pasa i to imaju afinitet na feces biljojeda, mačaka i ljudi (naročito ih privlače zaprljane pelene). Taj fenomen toliko je čest da se čak smatra i uobičajenim psećim vladanjem. Psi kojima nedostaju određene tvari i pothranjeni psi imaju afinitet prema fecesu biljojeda jer on sadrži produkte crijevne (konjski izmet) i buražne (krava, ovca...) fermentacije. Za kuje je fiziološki da jedu izmet od štenaca nekoliko tjedana od rođenja. Neki psi jedu svoj feces i feces drugih pasa i to se smatra uobičajenim ponašanjem. Hipotetski uzroci su čišćenje gnijezda, potreba za fecesom biljojeda pa ga zamijene bilo kojim, imitiranje vlasnika koji skuplja izmet  te reakcija na kažnjavanje zbog obavljanja nužde. Psi koji su bili na terapiji nekim lijekovima ili pate od endokrinih poremetnji (egzokrina insuficijencija gušterače) mogu imati pojačan apetit i posljedično tome jesti sve što dođe pred njih. Bolesti koje uzrokuju slabu apsorpciju hranjivih tvari mogu isto izazvati koprofagiju. Korist od toga nije poznata. Upalna bolest crijeva i porast bakterija u tankom crijevu, crijevni paraziti, poremetnjue rada štitnjače, šećerna bolest, bolesti nadbubrežne žlijezde, deficitarna prehrana također mogu izazvati koprofagiju. Nema pasminske, dobne niti spolne predispozicije. Posljedični simptomi mogu biti zadah iz usta, povraćanje, proljev, vjetrovi. Dijagnoza se temelji na anamnezi od vlasnika, potrebno je odvojiti medicinske uzroke od onih poremetnji u vladanja. Ključno je proći sve - od hrane koju životinja jede, okolišu, apetitu, odnosu prema životinji. Kompletni klinički pregled potreban je za detektiranje eventualne primarne bolesti. Pretragom krvi možemo naći anemiju kod nedostatka željeza, periferalna porast eozinofila (eozinofilija) može se naći kod želučanocrijevnih parazita ili upalne bolesti crijeva. Poželjno je napraviti koprološku pratragu na parazite, tripsin test na zatajenje gušteraće te ostale pretrage vezane za organski sustav. Popravljanje navika može se provoditi na više načina, da šetate psa na uzici, da joj stavite brnjicu ili jednostavno u vašem slučaju onemogućite pristup izmetu.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imamo leglo hrvatskih ovčara, 5 njih. 4 ih se razvija odlično, dok je jedan znatno manji od ostalih i unatoč tome šta smo ga dodatno hranili i čistili od crijevnih nametnika, ne pokazuje napredak. Također, ponaša se kao da ne zna piti nikakvu tekućinu jer prilikom pijenja npr. mlijeka ono mu izlazi na nos, kašlje i kiše, kao da se zagrcne, a također sam primjetila, u zadnje vrijeme, i dok sisa kuju da mu mljeko izlazi na nos. U početku smo mislili da je u pitanju to što je malen i slabo razvijen pa mu treba i vremena da nauči piti mlijeko iz šerpice, no stanje se ne popravlja. Molim Vas za Vaše mišljenje što bi mu moglo biti? Hvala, Marina O: Preporučam Vam da štene pregleda veterinar kako bi se utvrdilo o čemu se radi. Postoji mogućnost  urođene slabije inervacije jednjaka ili ždrijela ili nešto slično. Oesophagus ili jednjak je mišićna cijev koja povezuje ždrijelo i želudac i provodi hranu. Po anatomskoj građi to je mišićna cijev koja je kolabirana kada je prazna, ali se može jako rastegnuti kako bi mogla primiti tekućinu i hranu. Na gornjem dijelu jednjaka formiran je mišićni sfinkter koji, kada je zatvoren, sprječava vraćanje i aspiraciju hrane. Vratni dio jednjaka kod psa nalazi se lijevo od dušnika, a zatim prelazi iza njega. Tu započinje prsni dio jednjaka koji je ujedno njegov najpomičniji dio, a prolazi kroz mediastinum. Zatim prolazi kroz ošit te sada govorimo o trbušnom dijelu jednjaka te završava u želucu.Tu se nalazi donji sfinkter jednjaka koji sprječava povrat hrane iz želuca u jednjak (reflux). Kada hrana dospije u jednjak, izaziva refleksne mišićne kontrakcije i relaksacije koje  provode hranu do želuca. U slučajevima kada je prekinuta ili oslabljena neuromišićna veza, jednjak gubi tonus i sposobnost da provodi hranu do želuca. Hrana se nakuplja u lumenu jednjaka što dodatno dovodi do njegove dilatacije, tj. proširenja jednjaka. Glavni simptom bolesti jednjaka jest regurgitacija. To je proces sličan povraćanju kod kojeg dolazi do pasivne ekspulzije sadržaja jednjaka. Obično je to neprobavljena hrana, tekućina i slina. Ponekad je teško razlikovati radi li se o povraćanju ili o regugitaciji jer do ove druge može doći neposredno nakon jela, ali isto tako i više sati nakon uzimanja obroka. Megaezofagus je stanje proširenosti jednjaka pri čemu ne postoji mogućnost transporta hrane do želuca uz pomoć mišićnih kontrakcija.  Ovo stanje može biti urođeno ili stečeno. Urođeni megaezofagus se javlja kod štenaca i mladih pasa. Predisponirane pasmine su: irski seter, newfaundlander, njemački ovčar, Shar pei, labrador retriver. Smatra se da urođeni megaezofagus nastaje zbog nedovoljne inervacije mišićnog sloja jednjaka.  Tijekom rasta psa živčani sustav sazrijeva, te se uspostavlja bolja neuromišićne veza i stanje se popravlja. Stečeni megaezofagus nastaje kod odraslih pasa uslijed poremećene ili prekinute inervacije mišićnog sloja jednjaka koja može nastati kao posljedica raznih oboljenja. Myasthenia gravis je najčešće oboljenje koje posljedično može dovesti do megaezofagusa. Myasthenia gravis je oboljenje koje karakterizira prekidanje nervno-mišićne veze i impulsa koji se provode nervima te za posljedicu ima reakciju mišića, koja izostaje. Osim muskulature jednjaka, zapaža se slabija reakcija i skeletnih mišića. Adisonova bolest (hipoadrenokorticizam) također može biti povezana s megezofagusom, ali u rjeđim slučajevima. Adisonova bolest predstavlja hormonalno oboljenje tijekom kojeg organizam luči manju količinu kortizona. nedostatak kortizona utječe na metabolizam mišićnog sloja jednjaka. Mehanička oštećenja jednjaka mogu dovesti do striktura, tj. suženja te se ispred mjesta suženja jednjak širi. Mehaničko oštećenje jednjaka nastaje uslijed čestih povraćanja, konzumiranja kostiju, pasaža stranih tijela itd. Dijagnoza megaezofagusa se postavlja RTG pretragom. Budući da štene ne dobije dovoljnu količinu hranjivih tvari, slabije napreduje od ostalih. Postoji i velika mogućnost aspiracijske upale pluća, kad štene udahne hranu u pluća. Nakon sisanja ga je preporučljivo podići kako bi hrana mogla silom gravitacije doći do želuca. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Prije malo manje od 2 godine moji roditelji kupili su njemačkog ovčara. Cijepljen je protiv bjesnoće i štenećaka, no u zadnja 2 dana nije dobro, jedva hoda, skoro stalno leži, ništa ne želi jesti, oči i jezik su mu žuti, a nije ni veseo kao inače. Želim znati znate li možda na koju bolest upućuju ovi simptomi i je li ta bolest, ako znate koja, izlječiva. Ilijana  O: Žutica označava žućkasto obojenje tkiva, a obuhvaća žutilo kože i dubokih tkiva. Najčešće je uzrok žutice velika količina slobodnog ili konjugiranog bilirubina u izvanstaničnim tekućinama. Najčešći uzroci žutice su pojačano razaranje eritrocita i naglo otpuštanje bilirubina u krv te opstrukcija žučnih vodova ili oštećenje jetrenih stanica, tako da se ni normalne količine bilirubina ne mogu izlučivati u probavni trakt. Postoje dvije vrste žutice: hemolitička žutica i opstrukciona žutica. Hemolitička žutica nastaje zbog hemolize eritrocita. Eritrociti se razgrađuju tako brzo da jetrene stanice jednostavno ne mogu izlučivati bilirubin onom brzinom kojom se on stvara. Zato se veoma poveća plazmatska koncentracija slobodnog bilirubina. Opstrukcijska žutica nastaje zbog začepljenja žučnih kanala ili zbog bolesti jetre. Uzrok mogu biti začepljenje žučnih kanala ili oštećenje jetrenih stanica, stvaranje bilirubina je normalno, ali stvoreni bilirubin ne može iz krvi dospjeti u crijeva. Taj konjugirani bilirubin vraća se u krv, vjerojatno zbog toga što pucaju prepunjeni žučni kanalići pa se žuč ulijeva izravno u limfu koja napušta jetru i boji tkiva. Piroplazmoza je bolest koja se najprije manifestira visokom temparaturom (40⁰ ili 41°C), bljedoćom sluznica, neveselošću, povraćanjem, pas se nerado  kreće, mokraća je tamnija, a može biti i crvene boje. Što bolest duže traje, nastaje žutica jer se raspada velik broj eritrocita. Može doći do oštećenja bubrega i jetre. Uzročnik piroplazmoze je Babesia (Babesia canis), sitni protozoa koji parazitira u crvenim krvnim stanicama(eritrocitima), u njima se umnaža pa dolazi do raspadanja eritrocita. Babesiu prenose krpelji koji sa životinje sišu krv. Nakon 48 sati od prihvaćanja na životinju otpuštaju u krv, iz svoje sline, razvojne stadije Babesia i tako invadiraju životinju. Piroplazmoza je izlječiva jedino ako se pravovremeno odvede ljubimaca u veterinarsku ambulantu. Pse je najbolje zaštititi od krpelja aplikacijom ampula na kožu ili primjenom spreja ili ogrlica. Ampule treba aplicirati u određenim intervalima svaki mjesec, a ogrlice treba mijenjati ovisno o vrsti, prema uputi proizvođača. Sve navedeno možete nabaviti i u Pet centru.   O kojem se oboljenju radi, utvrditi se može jedino pregledom ljubimca u veterinarskoj ambulanti te u skladu s time i poduzeti terapija, što Vam svakako i savjetujem.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam jedan problem sa psom pa bih vas molila za neki savjet ili smjernicu što napraviti. Imam psa (ženku) staru 4,5 godine koju sam udomila iz azila prije godinu dana (prvi udomitelj). Mješanka je labradora i terijera i sterilizirana je. Nikakvih problema nisam imala s njom, dapače, najbolji je pas kojeg znam. No, prije nekoliko mjeseci preselila sam se u stan (što i nije neki problem jer i kad sam živjela u kući pas je bio cijelo vrijeme unutra jer je ona tako htjela). Tu i tamo je znala jesti tepih ili neki predmet, ali tek ponekad. Prije par dana pojavio se jedan ozbiljniji problem. Kada trebamo ići u šetnju van i kada se joj treba staviti uzica ona se popiški. Najprije sam mislila da ju možda ne izvodim dovoljno često van, no, ubrzo sam se uvjerila da nije tako. Ne radi to svaku šetnju, ali je već nekoliko puta napravila. Ona nikada prije nije obavljala nužde u kući/stanu i imam osjećaj da ovo slučajno napravi, odnosno da nema kontrole. Imate li kakav savjet za nas? Zahvaljujem, Ana      O: Inkontinencija urina predstavlja nemogućnost kontroliranja mokrenja. Razlozi nastanka ovog poremećaja mogu biti mnogobrojni, a mogu biti vezani uz mokraćni mjehur, uretru (mokraćnicu), mozak ili leđnu moždinu koje kontroliraju funkciju samog mjehura. Više od 20% steriliziranih kuja pokazuje znakove inkontinencije urina. Javlja se kod mužjaka i kod ženki, a osobito su joj sklone srednje i velike pasmine pasa. Učestalost pojavljivanja inkontinencije povećava sa sa starošću, a najčešći uzrok je nesposobnost mehanizma sfinktera mokraćnog mjehura. Što se tiče dobi, u steriliziranih kuja se uglavnom ne javlja prije 3. do 5. godine života, dok u mužjaka, neovisno o tome jesu li kastrirani ili ne, inkontinencija se rijetko javlja prije 10. godine. Ako je uzrok inkontinencije urina starost, onda se taj problem obično ne javlja dok životinja ne navrši 8 – 9 godina. Što se tiče kuja, smatra se da hormon estrogen ima znatan utjecaj na čvrstoću mišićnog tkiva mokraćnog mjehura. Testosteron u mužjaka ima također sličan efekt. Sve ono što utječe na razinu navedenih hormona, utječe također i na sposobnost zadržavanja urina. To je razlog zašto se inkontinencija više javlja kod steriliziranih (kastriranih) životinja kojima su odstranjeni jajnici, odnosno testisi koji inače proizvode navedene hormone. Također, kako životinje stare, normalno je da se proizvodnja ovih hormona smanjuje. Inkontinencija ovisna o hormonima može se javiti od nekoliko mjeseci do nekoliko godina nakon same sterilizacije. Ono što je još potrebno napomenuti je da životinje mogu "nekontrolirano" urinirati i u svrhu označavanja teritorija, infekcija urinarnog trakta, uzbuđenja, straha, poniznosti ili nekog drugog oblika stresa. Stres-inkontinencija je dosta česta u pasa, a obično se javlja zbog agresivnosti vlasnika, prisutnosti dominantnog psa, buke (grmljavina, vatrogasci), novog člana u obitelji ili promjena u strukturi kuće. U tom slučaju važno je otkriti što zapravo životinju smeta i stresira i to ukloniti. Ako to nije moguće, životinju treba trenirati kako bi se navikla na faktore koji uzrokuju navedeni stres (npr. grmljavina). Nakon što je stresni faktor uklonjen, inkontinencija uglavnom prestaje. U svakom slučaju moja bi preporuka bila da kujicu odvedete na pregled kod svog veterinara ili kod kolega na Veterinarski fakultet kako bi se napravile potrebne pretrage i propisala valjana terapija. Dodatne informacije o nekontroliranom mokrenju kod pasa možete pročitati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumihe, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam jedan veliki problem pa bih vam bio jako zahvalan kada biste mi barem malo pomogli. Imam kuju aljaškog malamuta i po cijeli dan samo nosa sendvič (omiljenu igračku) i cvili po cijeli dan i slabije jede. Molim vas pomozite jer ne znam što ću. Josip O: Nažalost, niste mi naveli koliko je kuja stara i je li sterilizirana, a ako nije – je li se tjerala, kad je bilo zadnje tjeranje... U prirodi, samo su kuje na najvišem hijerarhijskom položaju davale potomke, a ostale su kuje produkcijom mlijeka pomagale u hranjenju štenaca. Lažna gravidnost ili pseudograviditet nastaje kao rezultat poremećaja hormonske regulacije, odnosno uslijed pada razine progesterona i aktiviranjem prolaktina koji je  hormon bitnim za laktaciju. Prolaktin dovodi do lučenja mlijeka, a također je uzrok promjene ponašanja kuje kod koje se javlja majčinski instinkt. Kuja se ponaša kao da je gravidna: znatno je mirnija, sklona je debljanju, pravi "gnijezdo", omiljene  igračke smatra svojim štencima. Promjenjivog je raspoloženja, nemirna i/ili odbija hranu. Povremeno se javlja i agresija. U većini slučajeva vidljivo je povećanje mliječnih žlijezda i izlazak mlijeka na pritisak, ali neke kuje uopće ne proizvode mlijeko. Znakovi lažne gravidnosti su obično vidljivi 4-9 tjedana nakon što je završilo tjeranje. S obzirom na očite stalne hormonalne oscilacije, moguća je komplikacija poput gnojne upale maternice, peritonitisa... Smatra da je ovo fiziološka pojava i u većini slučajeva uopćte nije potrebna veterinarska intervencija. Ono što vlasnik može napraviti kada primjeti prethodno opisane pojave je da smanji količinu hrane, koja je lagana i lako probavljiva, bez masti te eventualno pojačati fizičku aktivnost. Blago uskraćivanje vode, 6-10 sati (najbolje noću) može biti korisno.  Ukoliko su navedeni simptomi izraženiji treba potražiti pomoć stručnjaka. Terapija je direktno usmjerena na smanjivanje ili eliminiranje laktacije jer se kao posljedica zadržavanja mlijeka u vimenu može javiti stazni mastitis, tj. upala vimena. Stimulaciju vimena kujinim lizanjem treba spriječiti,  posebno treba zaštiti bradavice.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam mini pekinezericu staru godinu i pol. Do nedugo je bila vrlo vedra i živa, pametna. Naime, prije par dana je bila u društvu dviju maltezerica cijelo popodne i navečer, jurili su vani po dvorištu i šumi. Stalno je bila u pokretu, a inače je u kući manje-više, pola dana je sama u kući. Nakon tog druženja ona se vrlo čudno ponaša. Prvo je 3 dana i 3 noći hodala i lajala po kući, kao da je nekoga tražila, nije se mogla smiriti ni naći mjesta. Onda se napokon malo primirila, a sad opet po starom: stalno mijenja mjesta po kući, nigdje sene može primiriti, vrlo je plašljiva, ne vesele ju neke stvari koje su je prije veselile. U šetnji nije htjela hodati, bacila sena zemlju pa sam ju nosila do kuće. Moram reći da normalno jede. Inače je alergična na pelud. Je li ta alergija razlog takvog ponašanja ili bi bilo nešto drugo? Nisam je vodila k veterinaru. Molim Vas za vaše mišljenje što je razlog ovakvome ponašanju? Hvala, Nataša O: Psi mogu istegnuti jedan ili više mišića prilikom igre, skakanja s povišenog  ili uvis, pri naglom pokretu nakon mirovanja, a posljedica je pojava grčeva na mišićima ekstremiteta. Grč nastaje kada mišićna vlakna ostanu stalno napeta (kontrahirani). Najčešće se pojavljuju na mišićima ekstremiteta kod opterećenja nakon dužih i napornih treninga, igre, agilityja. Bol koja se pojavljuje nakon kontrakcije mišića koji se odbija relaksirati iznenadna je, jaka i neugodna. Vremenski traje od nekoliko sekundi pa sve i do 15 minuta te se  ponavlja. Smatra se da je njihova pojava uvjetovana mišićnim umorom, dehidracijom, lošom kondicijom ljubimca te da dolazi uslijed nedostatka kisika za vrijeme duže vremenske aktivnosti. Kada se pojavi grč, potrebno bi bilo odgovarajući mišić istegnuti i blago ga izmasirati. Ako se grčevi češće pojavljuju, savjetuje se smanjivanje intenziteta kretanja ili odmor od nekoliko dana. Moguće je da se radi o zamoru mišića, ako se intenzivno naprežu  mišići tijekom dužeg vremenskog perioda. Zamor mišića se javlja  kod jedinki koje su se malo kretale pa mišići nisu spremni za nagle i intenzivne aktivnosti. Neki od simptoma su teški udovi, nekoordinirano kretanje, tvrd i bolan mišić na dodir. Bol svakako utječe na promjenu ponašanja pa tako ljubimac postaje bezvoljan, plašljiv,nemiran, neće hodati, a pritom ostaje sačuvan apetit. Preporuka je da odvedete ljubimicu na pregled kako bi se napravile dijagnostičke pretrage i tako sigurnije došlo do pravilne dijagnoze.

Odgovara:  Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molio bih Vas za pomoć. Imam njemačkog ovčara starog 7 mj. i problem s prehranom, dakle do sada je jeo, ali u nedovoljnim količinama, a zadnjih 10 dana skoro pa ništa. Bio sam kod veterinara koji mi je preporučio B vitamin, kojega mu dajem 2 dana, ali još uvijek bez rezultata. Pokušao sam mijenjati hranu pošto ni s jednom nije bio zadovoljan, tako da sam iskušao i K9 i Royal Canin i razne druge dostupne u dućanima, međutim on nije prihvatio niti jednu. Zna proći i cijeli dan da ne pojede ništa, okreće glavu od hrane. Redovno ga čistim od parazita i šeta i trči dnevno 2 x 2sata pošto živimo u stanu. Tu i tamo zna imati mekšu, čak i vodenu stolicu. Molio bih Vas za savjet i da me uputite na koji način da postupam. Zadnjih mjesec dana izgubio je 2 kg, tako da sada, sa svojih 7 mj., teži 26 kg. Kada je vani u prirodi razigran je i dosta trči. Unaprijed hvala i nadam se ubrzo Vašem odgovoru. Ranko   Što je nedostatak apetita ili odbijanje hrane? O: Nedostatak apetita ili odbijanje hrane (anorexia) termin je kojim opisujemo slučajeve kada životinja izgubi apetit i ne želi ili ne može uzimati hranu.   Koji su uzroci odbijanja hrane kod pasa? Zašto pas ne želi jesti? Mnogi su uzroci odbijanju hrane. Vrlo često je ono prva naznaka bolesti. Umanjena volja za hranom ili oslabljeni apetit je opći simptom bolesti i obično se javlja sa drugim općim simptomima (groznica, povišena temperatura, omamljenost...). Bolesti probavnog sustava (jednjak, želudac, crijeva, jetra, pankreas), bubrega, očiju, usta, nosa i grla, kože, mozga i mnogih drugih organa mogu biti uzrokom nedostatka apetita. Bol bilo koje vrste može izazvati u životinje nedostatak želje za uzimanjem hrane. Za razliku od navedenog, neki psi odbijati će hranu iz sasvim bezazlenih razloga kao što je nuđenje nove hrane koja im se ne sviđa ili problemi ponašanja (preseljenje, novi ljubimac, nova osoba i sl.). Ako je negdje u blizini kujica koja se tjera, također i to može biti razlog zašto Vaš ljubimac slabije jede. Iz navedenih se razloga preporuča posjet veterinarskoj ambulanti ako odbijanje hrane uz sačuvano opće stanje organizma (živahnost, zaigranost i sl.) potraje dulje od tjedan dana. Osim navedenih razloga, uzroci odbijanja hrane u Vašeg ljubimca mogu biti i sljedeći: ne odgovara mu hrana, zdjelica je oprana s nekim od sredstava čiji mu miris ne odgovara, navika da ga hranite iz ruke i sl. Također, treba spomenuti kako je i dob u kojoj je Vaš ljubimac (sazrijevanje) jedan od uzroka slabijeg apetita, ali ako je pas normalno aktivan i raspoložen, obično znači da mu je to dovoljno. Što učiniti ako pas odbija hranu? Psima je općenito osjet okusa relativno slabo razvijen pa više reagiraju na strukturu hrane. Stoga im je mnogo privlačnija mekana hrana. Za početak možete promijeniti hranu ili postojeću hranu učiniti "slasnijom" dodajući mlaku vodu, sirutku, kravlji sir, acedofil, jogurt. Također, dobro isperite posudu za hranu i na takav način uklonite eventualni odbijajući miris. Važno je da mu ne podilazite i ne nudite ljudsku ni konzerviranu hranu, slatkiše ni poslastice "samo da nešto pojede", već mu ponudite dehidriranu hranu, uz koju možete, za početak, kombinirati kuhanu rižu ili posebnu rižu za pse koju nije potrebno kuhati, kuhano povrće, svježe voće, mliječne prerađevine (jogurt za pse). U prehrani svojeg ljubimca budite dosljedni i nemojte popuštati. Naime, ljubimci se hrane na taj način da im se osiguravaju uredni obroci u pravilnim vremenskim razmacima. Uvijek svoga psa hranite u isto vrijeme, jednom ili dva puta na dan. Obrok neka ne bude ponuđen više od dvadeset minuta, ako u tom periodu ne pojede što ste mu ponudili, maknite i ne nudite mu ništa do slijedećeg obroka. Ukoliko pas dio obroka ostavlja u posudi, moguće da mu je obrok prevelik pa smanjite slijedeći obrok. Pas neće ostati gladan, no svakako je bolje da bude i malo gladan, nego da se optereti prevelikim obrokom, što često dovodi do pretjeranog širenja i oštećenja želučane stijenke. Svakako je potrebno i redovno čišćenje od crijevnih nametnika, svaka 3 - 4 mjeseca. Kako potaknuti apetit kod psa? Za poticanje apetita se obično i koriste vitamini B skupine, no za ispoljavanje njihova djelovanja potrebno je određeno vrijeme, minimalno 7 do 10 dana pa budite dosljedni u davanju. Imajte na umu kako je za rješavanje ovakvog problema potrebno strpljenje, ali nakon izvjesnog vremena Vaš ljubimac će prihvatiti novi režim prehrane na obostrano zadovoljstvo. Svakako, ako se takvo ponašanje i odbijanje hrane u Vašeg ljubimca nastavi i dalje, savjetujem Vam da ponovno posjetite svog veterinara u svrhu dodatnog pregleda i potrebnih pretraga kako bi se isključio eventualni medicinski uzrok odbijanju hrane.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Prije 3 sedmice pronašla sam na ulici napuštenog psa manjeg rasta, starog oko 8 mjeseci. U pitanju je ženka. Tada je imala jak gnojni iscjedak iz nosa i očiju i zakrvavljene očne spojnice i temperaturu 39,5. Imala je odličan apetit i normalnu stolicu. 2 sedmice primala je antibitiotike (Ampicilin), međutim stanje se nije popravilo. Tada je već počela da pokazuje znake blage slabosti u nogama. Prije oko 7 dana vađena joj je krv i počela je sa terapijom Ciprola, po jednu tabletu od 100 mg na dan i Chloramfenikol mast i stanje sa iscjetkom iz nosa i očiju se znatno popravilo. Očne spojnice su i dalje zakrvavljene, a gnojni iscjedak iz očiju još nije u potpunosti nestao. Pas, međutim, sada pokazuje ozbiljnije znake slabosti u nogama te lakšu ukočenost istih. Dok se kreće, primjetno je da pomalo vuče zadnje noge, kao i to da se kreće blago u stranu. Također je ponekad i izdaju zadnje noge i samo legne. Nema nikakvih znakova trzanja u bilo kakvom obliku. I dalje ima odličan apetit i stolicu. Ima izraženu potrebu da pije vodu i da mokri. Koža joj se jako peruta i dlaka ispada obilno. Nos je suh. U prilogu Vam šaljem i nalaze krvi. Hvala. O: Na temelju onoga što ste napisali moglo bi se posumnjati na infekciju, moguće i zaraznu bolest, naročito s obzirom na to da je povišen broj leukocita. Moguće je i da se radi o štenećaku, koji može imati nekoliko različitih formi sa širokim opsegom kliničkih promjena i znakova. Uzročnik štenećaka je virus iz skupine myxovirusa. Virulencija virusa je promjenljiva, pojačava se pasažama u toku bolesti. Infekcijska doza je mala pa je zaraza vrlo infektivna. Izvori zaraze su bolesni psi, njihove izlučevine, kontaminirana sredina i osobito hrana. Štenećak se širi izravnim i neizravnim kontaktom, posredstvom ljudi, hranom i vodom za piće. Virus prodire u psa kroz sluznicu nazofarinksa i druge sluznice. Na virus štenećaka prijemljivi su i Canidae Mustelidae (lasice), Pracionidae (rakun). Postoji dobna dispozicija, pretežno obolijeva štenad. No, obolijevaju i odrasli psi te je potrebno cijepiti psa vakcinom protiv štenećaka i ostalih zaraznih bolesti. Inkubacija traje oko 3-4 dana. Simptomi štenećaka kreću se u širokom rasponu: od abortivnog, preko perakutnog i akutnog, do nervnog oblika. Abortivni oblik: neznatno promjenjeno opće stanje, neveselost, slabiji tek, za nekoliko dana potpuno izliječenje. Perakutni oblik: upravo je suprotan abortivnom po intezitetu simptoma, bolest nastupa naglo s ekstremno izraženim općim infekcionim sindromom i za nekoliko dana završava smrtno ili prelazi u akutni oblik. Akutni oblik smatra se tipičnim: bolest počinje s dobro izraženim općim infekcionim sindromom - neveselost, apatičnost, povraćanje, opća slabost, pas se povlači u samoću, kadšto je vrlo razdražljiv. Nakon nekoliko dana temperatura pada pa se opet ponovno povisuje. Nakon općih infekcoznih simptoma javljaju se kataralni, kožni i nervni simptomi.  Dijagnostika: bolest se lako prepoznaje, pogotovo klinički, ako su poznati epizootiološki podaci da je bolest već učestala. Naime, bolest se redovito javlja u epizootskom obliku. Terapija: prva 3-4 dana od početka bolesti štenećak se relativno dobro liječi hiperimunim serumom. Ako se ova terapija propusti, ne preostaje drugo nego simptomatska terapija i terapija antibioticima. Vakcinoterapija: aplikacijom vakcine prvih dana bolesti može se mehanizmom interferencije postići da vakcinalni virus zauzme stanice organizma u koje nije do sad prodro prirodni virus (još neokupirane) i tako ih sačuva od jačih oštećenja. Kao pojačanje simpomatskoj terapiji primjenjuje se i tzv. opća antiinfekciozna terapija: antiinfekciozni vitamini (A, B kompleks, C, D), B12, Ca soli i elementi u tragovima. Profilaksa: pse valja izolirati da se ne zaraze (karantena), popraviti zoohigijenske uvjete da se pojača nespecifična otpornost prema infekciji. Specifična profilaksa sastoji se u imuniziranju prijemljivih pasa serumom, vakcinama ili simultano.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Pasmina psa je njemački ovčar, star je 12 mjeseci. Zanima me na koji način povećati mišićnu masu kod psa, osim trčanja da li postoji koji drugi način za povećanje mišićne mase kod psa. Željko O: Mišići se razvijaju u skladu s rastom i razvojem cijelog organizma. Na njihov razvoj, kao i kod drugih organa i organskih sustava, utječe genetika, hranidba, rad i aktivnost,... Genetika je važna iz razloga što ona određuje kakve su predispozicije organizma po pojedinim organskim sustavima da postigne određene maksimume. Tako, prikladnom prehranom te pravilnim radom, aktivnostima, vježbama,... moguće je približiti se genetski uvjetovanom maksimumu. Ovdje bih posebnu važnost naglasio prehrani, prehrani koja mora biti pravilno izbalansirana i prilagođena velikim potrebama organizma za rastom i razvojem, kao i velikim potrebama organizma u pojačanim aktivnostima. Također, veliku važnost treba pridodati i pravilnim i pravilno prilagođenim vježbama, koje za posljedicu mogu osigurati normalno razvijanje cijelog lokomotornog sustava. Više informacija o najprikladnijim načinima vježbanja s ljubimcem možete saznati na adresi različitih udruga za odgoj i edukaciju pasa. Naime, isti imaju različite radne seminare, kao i radne i aktivne učionice za rad s psima i njihovim vlasnicima. Više o razvoju mišićne mase možete saznati i u odgovoru kolegice Silvije Havrle Lovrić, dr. vet. med. ovdje.   Također, korisne informacije možete o ovoj pasmini pasa, načinu hranjenja i povećanja mišićne masa i na adresi Kinološkog saveza u Zagrebu, Ilica 61.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Kupio sam Welpenkalk tablete i GAG tablete za štene koje imam, ono je staro 6 tjedana, pasmine newfoundland. Zanima me mogu li mu već davati navedene tablete i u kojoj dozi se one daju. Unaprijed zahvaljujem, Željko O: Kalcij i fosfor su esencijalni minerali u tijelu. Zajedno djelujući održavaju pravilan rast i strukturu koštanog sustava. Njihove dnevne potrebe variraju ovisno o starosti i stanju organizma psa. Manjak ili suvišak jednog i drugog minerala može dovesti do problema u koštanom sustavu, osobito kod mladih pasa. Iz toga je razloga vrlo važno da se kalcij i fosfor uzimaju ili dobivaju putem hrane u pravilnim količinama. Problemi zbog nestašice kalcija i fosfora se danas rijetko javljaju jer se psi većinom hrane gotovom hranom u kojoj je njihov odnos točno izbalansiran. Kada se problemi ipak jave onda je to najčešće zato što vlasnici hrane pse sa hranom koju doma pripremaju ili zato što daju previše dodataka prehrani, osobito kod mladih, brzorastućih štenaca. Dodavanje kalcija se nikako ne preporuča kod pasa koji se hrane gotovom (dehidriranom) komercijalnom hranom. Pretjerane količine kalcija mogu itekako štetno djelovati na razvoj zdravog skeleta. Za razliku od odraslih pasa, izgleda da štenci imaju još nedjelotvoran mehanizam za reguliranje apsorpcije kalcija iz hrane. To može rezultirati u apsorpciji i zadržavanju više kalcija nego što je potrebno, osobito ako je njegova količina u prehrani visoka. Višak kalcija može uzrokovati skeletne deformacije ili manjak nekih drugih minerala poput cinka. Prema novijim studijama smatra se da postoji direktna poveznica između nastanka displazije kukova, hipertrofične osteodistrofije i osteohondritisa disekansa i pretjeranog dodavanja kalcija. Davanje hrane koja ima premalo kalcija je jednako problematično. To se osobito odnosi na hranu pripremljenu kod kuće. U takvim slučajevima koštani sustav mora osigurati dovoljnu količinu kalcija za druge dijelove tijela pa posljedično dolazi do nastanka krhkih, lomljivih i deformiranih kostiju. U svakom slučaju, ako psa hranite kvalitetnom suhom hranom, koja već u sebi sadrži sve potrebne vitamine i minerale, ne preporuča se davati nikakve druge dodatke, neovisno o tome da li se radi o velikoj ili maloj pasmini. Ako psa hranite samo mesom ili nekom drugom hranom koju sami pripremate, onda Welpenkalk tablete možete početi davati već od 6. tjedna života pa do 15 mjeseci. Na svakih 5 kg tjelesne težine daju se po 3 tablete. Navedeni proizvod u sebi sadrži kalcij, fosfor, cink, natrij, bakar, mangan i kobalt, ali ne sadrži nikakve vitamine. GAG tablete, između ostalog sadrže i vitamin E i selen, a daju se svakodnevno kroz period od 2 – 3 mjeseca. Doza je 1 tableta dnevno na svakih 15 kg tjelesne težine. Budući da ovaj proizvod sadrži velike količine selena, važno je da se preporučene doze ne prekorače. Također, bitno je još napomenuti da nikako ne dajete oba proizvoda istodobno.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moj kućni ljubimac je  9 mjeseci star sibirski haski, mužjak. Već neki period sam primijetio smeđkasto obojenje desnog oka, koje sa desne i lijeve strane okružuje zjenicu. Nisam primijetio da ga svrbi. Zanjima me možete li me savjetovati da li se radi o nekom oboljenju oka? Emir O: Promjene u boji očiju mogu biti nasljedne ili stečene. Tako, u najčešće nasljedne promjene u boji očiju ubraja se heterokromija. Heterokromija predstavlja takvo stanje kod kojeg imamo promjenu u boji šarenice, odnosno šarenica jednog i drugog oka nisu iste boje. Heterokromija po svojem nastanku, može biti i stečena (bolesti, ozljede). Tako, kod sibirskog haskija je poprilično često utvrđena potpuna heterokromija, odnosno jedno oko je plavo, a drugo oko je smeđe boje. Osim potpune heterokromije, moguće je uočiti i parcijalnu heterokromiju. Kod parcijalne heterokromije dio jedne šarenice je drukčije obojan od ostatka šarenice. Stečene diskoloracije oka ponekad može ukazivati na određene bolesti, zdravstvene poremećaje, ozljede, upale, neoplazije (tumor),... Tako, moguće je kao uzrok diskoloracija izdvojiti melanozu (pojačano nakupljanje pigmenta), melanom (tumor pigmentiranih stanica), makularnu degeneraciju, pigmentarni glaukom,... Također, promjene u boji oka mogu uzrokovati i određeni lijekovi kao i taloženje određenih tvari. Tako, poznata su stanja kao što su sideroza (taloženje željeza unutar očnog tkiva), hemosideroza (dugotrajna krvarenja u prednju očnu sobicu uzrokuju odlaganje željeza iz krvnih produkata),... Određeni lijekovi, npr. neki lijekovi koje se koriste u liječenju glaukoma, mogu pojačati smeđu pigmentaciju u oku. Promjene u boji oka mogu biti uzrokovane i različitim ozljedama oka.  U svakom slučaju, kako je meni na ovakav način poprilično teško utvrditi da li je riječ o nekom oboljenju oka ili je to normalna fiziološka pojava kod Vašeg ljubimca, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru ili na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Tamo će cijenjeno osoblje, po pregledu ljubimca, biti u mogućnosti utvrditi njegovo zdravstveno stanje te Vas dalje uputiti kako da se istom i osigura kvalitetan i zdrav život.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam pekinezeicu staru 11 godina. Normalno se hrani, odnosno jede kupovnu pseću hranu (suhu i konzerviranu). Posljednjih nekoliko mjeseci uporno prije spavanja liže plahtu, odnosno bilo koju tkaninu na kojoj leži i to potraje čak i više od pola sata. Nedostaje li joj nešto u prehrani ili je to uporno lizanje tkanine znak nekog poremećaja u ponašanju? Ivana O: Kao i kod štenaca, tako se i kod starijih pasa ponekad mogu javiti problemi u ponašanju. Stariji psi, u većini slučajeva razumiju pravila, ali ih iz nekog razloga nisu kadri slijediti. Anksioznost, odnosno tjeskoba zbog razdvojenosti od vlasnika jedan je od najčešćih poremećaja u ponašanju starijih pasa. Takvi psi, kada vlasnik ode, postaju destruktivni, laju, zavijaju, grizu različite predmete, vrše nuždu po stanu ili pojačano sline. Stariji psi se općenito teško nose i s promjenama rutine, ali je također moguće da na to djeluju i neke neurološke promjene. Od ostalih poremećaja koje kod njih možemo naći je, na primjer, i agresija. Ona može biti rezultat medicinskog problema, odnosno boli (artritis, bolesti zubiju i sl.), gubitka vlasnika, preseljenja  ili dolaska novog člana ili kućnog ljubimca u obitelj. Uriniranje i defeciranje po stanu može također biti posljedica nekih bolesti (dijabetes, mokraćni kamenci itd.), ali može opet biti povezano s promjenama u ponašanju. Strah od buke (grmljavina), pojačana vokalizacija (lajanje, zavijanje, cviljenje), promjene u rasporedu spavanja ili kognitivna disfunkcija ostale su promjene koje se mogu povezati s procesom starenja u pasa. Prema nekim novijim  istraživanjima, 62% pasa starijih od 10 godina pokazuje bar neki od simptoma kognitivne disfunkcije. Tu se ubrajaju konfuzija i dezorijentacija, budnost i hodanje po kući tijekom noći, gubitak izvježbanih vještina, smanjena aktivnost, buljenje u prazno, neprepoznavanje prijatelja ili članova obitelji. Moguće je da se kod Vašeg ljubimca također radi o nekom obliku poremećaja ponašanja  pa je važno  da ga što manje izlažete stresu te da sve promjene  uvodite postupno. Družite se s njime što više, posvetite mu puno pažnje i budite strpljivi kako bi svom ljubimcu olakšali starost i osigurali kvalitetan život. Također, ono što bi Vam još preporučila je svakako kvalitetna prehrana. U ljekarnama Pet centra možete nabaviti hranu b/d od Hill'sa koja je posebno namijenjena psima sa znakovima starenja mozga. Hrana sadrži klinički dokazanu, učinkovitu antioksidativnu formulu koja aktivno pomaže održavanju zdrave kognitivne funkcije. Sadrži također i sve potrebne vitamine i minerale, L-karnitin i omega–3 masne kiseline.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam mješanku između mame labradora i tate retrivera, stara je 7 godina. Možete li mi reći kolika bi bila njezina prosječna/optimalna težina? I zanima me još što mi preporučujete od prehrane i vitamina za nju? Mislim da je malo prebucmasta, nisam je vagao. S obzirom da se danas na tržištu nudi i preko 10-ak robnih marki hrane, zanima me Vaše stručno mišljenje. Hvala, Romeo O: U dobi 5-7 godina (ovisno o veličini pasmine, velike pasmine s 5 godina, srednje i male sa 7 godina) pas ulazi u stariju dob. To je vrijeme kada je potrebno napraviti promjenu u prehrani Vašeg psa. Fizičke promjene povezane sa starenjem javljaju se u koži i dlaci koje gube sjaj i mekoću, probavnom sustavu kod kojeg je smanjena mogućnost probave i apsorpcije nuzritivnih tvari, tjelesnoj kondiciji jer postoji potencijalna opasnost od prekomjerne težine, pokretljivost zglobova se smanjuje, otežava se skakanje i hodanje uz stepenice. Hrane za starije pse napravljene su tako da su manje kalorične, lakše probavljive (sadrže prebiotska vlakna koja potiču rast dobrih bakterija u crijevima), antioksidanse koji djeluju protiv štetnih slobodnih radikala te podupiru kongnitivne funkcije (mozak). Od vitamina za pse u našoj aktualnoj ponudi imamo Pfizer VMP vitaminsko-mineralno-proteinski dodatak za pse, Beaphara Top 10 vitamine i minerale, Canina V25 multivitaminski pripravak i Dogovit tablete sa vitaminima i mineralima. Prosječna težina odraslog zlatnog retrivera je za mužjaka 26-31,5 kg, ženku 25-27 kg. Prosječna težina odraslog labradora je 25-30 kg. O procjeni gojnog stanja psa možete više pročitati ovdje i ovdje, a o pretilosti i dijetnoj ishrani ovdje. Ukoliko ustanovite da je Vaša ljubimica prekomjerne tjelesne težine, postoji nekoliko opcija za gubljenje kilograma. Možete je početi hraniti hranom za starije pse koja je manje kalorična i lakše probavljiva, uz to i light varijanta. To je primjerice Hill`s Mature medium light piletina. Također, svaka hrana superpremium kvalitete ima light varijantu, npr. Brit Care light puretina, Eukanuba large light piletina ili Daily care za pretile i kastrirane pse, Hill`s light piletina i Royal Canin light. Ukoliko lakša hrana ne pomogne ili Vaš veterinar procjeni da ljubimica treba više smršaviti u ponudi imamo medicinski program za mršavljenje Purina Obesity menagement, Eukanuba restricted calorie, Royal canin Obesity menagament i Hill`s r/d. Vrlo je važno psa točno izvagati (digitalna vaga na decimale) i povremeno ga opet izvagati da biste točno znali je li težina krenula prema dolje, naime, ako primjerice uz jednu medicinsku hranu ne primjetite promjenu, tada možete pokušati s nekom drugom jer psi znaju reagirati bolje na drugu, svaki organizam će na svaku hranu za mršavljenje drugačije reagirati. Pozivam Vas da nas posjetite u Pet centru, gdje ćemo Vam rado pomoći pri odabiru hrane koja bi odgovarala Vašoj ljubimici.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Prije mjesec dana sam kupio njemačkog ovčara, štenca. Sada mu je negdje oko 2 i pol mjeseca. Od samog početka se čudno kreće na zadnjim nogama. Vlasnik legla me uvjeravao kako je to normalno i kako će to s vremenom proći kad mu se kosti učvrste. Iskreno, meni to baš i ne djeluje najnormalnije. Naime, pas zbilja lijepo izgleda, ima lijepu liniju, razigran je, dobro jede, snažnih nogu lijepe dlake, pametan je, hranim ga Royalom i Hill'som za štence. Ali na zadnje noge hoda čudno, kao da su u gornjem dijelu blizu, a dolje ih izbacuje prema van. Zatim, kad trči kao da skakuće na njima poput zeca. Cijepljen je protiv svega, vitamine dobiva i sve moguće najbolje. Možete li mi odgovoriti radi li se ovdje o nekakvoj deformaciji ili će to proći kako uzgajivač kaže? On kaže da je mekanih zglobova još i da bi trebalo što više šetati s njim.  O: Neke od bolesti kojima su njemački ovčari posebno skloni, a nasljeđuju se po genetskoj osnovi, su displazija kukova i laktova, krvni poremećaji, probavni poremećaji, dilatacija želuca, epilepsija, kronični ekcemi, upala rožnice, patuljasti rast i alergija na buhe. Prema onome što ste opisali, moguće je da se kod Vašeg ljubimca nažalost radi baš o displaziji kukova. Radi se o najčešćoj nasljednoj ortopedskoj bolesti u velikih pasmina pasa. Displazija kukova je zapravo povezana s abnormalnom strukturom zgloba i slabošću mišića, vezivnog tkiva i ligamenata koji inače podupiru zglob. Kada se razvije navedena slabost, zglobne površine glave bedrene kosti i zdjelice gube kontakt jedna s drugom što nazivamo subluksacijom. Takvo stanje uzrokuje drastične promjene u veličini i obliku zglobnih površina. Većina se pasa ošteni s normalnim kukovima, ali se zbog nekih genetskih predispozicija, a vjerojatno i drugih faktora, mekano tkivo koje okružuje zglob ne razvija kako bi trebalo uzrokujući tako nastanak subluksacije. Sama subluksacija i preoblikovanje odnosno pregradnja zgloba dovodi do nastanka simptoma koje povezujemo s ovom bolešću. Displazija kuka može, ali i ne mora zahvaćati oba kuka. U nekim slučajevima, simptomi displazije kukova mogu se javiti i u štenaca mlađih od 5 mjeseci iako se češće javljaju u starijih pasa. Simptomi su slični onima kod artritisa. Psi obično šetaju i trče izmijenjenim hodom odnosno držanjem. Često, kao što ste i Vi naveli, trče skakutajući poput zeca. Životinje pokazuju ukočenost i bol u zadnjim nogama nakon vježbanja ili ujutro kad se ustanu. Također, mogu imati poteškoće prilikom hodanja po stepenicama. Neki mogu šepati, a i sve manje pokazuju volju za normalne dnevne aktivnosti. Kako bolest napreduje, većina pasa gubi mišićni tonus kada će možda biti potrebna i pomoć prilikom ustajanja. Osim genetike vrlo važnu ulogu u nastanku bolesti imaju prehrana (pretilost) i fizička aktivnost. Fizička aktivnost može biti rizični faktor osobito ako se štence već od malena preforsira. Umjerena aktivnost koja će učvrstiti glutealne mišiće, poput trčanja i plivanja, može goditi dok su aktivnosti koje iziskuju puno snage i opterećuju zglob, poput skakanja, svakako kontraindicirane. Sama dijagnoza postavlja se na temelju kliničkih znakova, pregleda i rendgenske snimke oba kuka. Što se tiče liječenja postoje preparati koji se daju za ublažavanje bolova (Rimadyl), dodaci prehrani za "podmazivanje" zglobova (Caniviton Forte) te različiti kirurški zahvati koji se provode ovisno o starosti i veličini psa te ozbiljnosti bolesti. U svakom slučaju moja je preporuka da psa odvedete na pregled kod svog veterinara koji će na temelju pregleda postaviti ili isključiti sumnju na displaziju kukova te Vas po potrebi uputiti u daljnje postupke. Do tada pazite na fizičku aktivnost ljubimca, neka bude umjerena, ali svakodnevna. Držite ga na toplom, osigurajte mu udoban ležaj i svakako izbjegavajte stepenice. Nešto više o displaziji kukova možete pročitati i u odgovoru kolegice Silvije Havrle Lovrić, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moj pas bio je nešto bolesan, po cjeli dan se treseo, nos mu je bio suh. Odnela sam ga na vetrinar, dali su mu inekcija, počeo je da se oporavi. Po dva dana na tijelo mu se pojavila crna damka, dlake mu ne padaju, to nije kao rana, baš je normalna koža osim što namesto belo to je crno, boim se puno. Makedonija nema ni jedan dobar vetrinar. Sanja O: O promjeni boje kože u pasa pisala sam ovdje. Kod ovakve pojave, osim praćenja stanja kože na promijenjenom mjestu preporuča se posvetiti pažnju na prehranu i njegu ljubimca kako bi se sve mjere usmjerile na rješavanje problema kože i pokušalo ubrzati njen oporavak: specijalizirane medicinske hrane (Hills d/d, Royal Canin Skin Support, Purina Hypoallergenic ili Eukanuba dermatosis), zatim dodaci prehrani bogati nezasićenim masnim kiselinama i/ili biotinom: Dr. Clauder's Ulje lososa, Hefe&Biotin tablete, Canina Biotin forte ili Dermcaps kapsule, Vetoquinol Dermanorm kapsule i ulje, Supplexan Dermafit Dog ulje ili Anivital Caniderm tablete. Sljedeće, od izuzetne je važnosti redovita zaštita ljubimca od vanjskih parazita, buha i krpelja, stavljanjem ampulica jednom u dva tjedna ili jednom mjesečno, odnosno sprejeva jednom u desetak dana ili jednom mjesečno ili ogrlica jednom mjesečno ili jednom u šest mjeseci, a sve u ovisnosti o proizvođaču zaštitnog sredstva. I posljednje, kupke specijaliziranim šamponima u svrhu smirivanja iritacija na koži i sprječavanja komplikacija sekundarnom balterijskom infekcijom: Ingenya Šampon sa uljem čajevca, Orme Naturali Šampon sa zelenom glinom ili Vetoquinol Meladerm šampon. Kako bi svaki od navedenih postupaka polučio očekivanim povoljnim učinkom potrebna je upornost i strpljivost; hraniti ljubimca isključivo medicinskom hranom (minimalno 8 do 12 tjedana), a poslastice birati prema sastavu kako ne bi dolazile u suprotnost sa samom hranom, dodatke prehrani svakodnevno davati kroz minimalno 6 do 8 tjedana a kupke primjenjivati u prvih tri tjedna dva puta tjedno a nakon toga smanjiti učestalost kupanja na jednom tjedno kroz nekoliko tjedana ili dok se simptomi u potpunosti ne povuku. Na žalost, na ovaj način nije moguće postaviti dijagnozu problema kod Vašeg ljubimca, ali se nadam da će Vam navedene informacije biti korisne. Svakako o nastalom stanju Vašeg ljubimca obavijestite veterinara kako bi mogao pravovremeno načiniti dodatne pretrage sa ciljem postavljanja dijagnoze i poduzimanja adekvatne terapije.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam velikog psa mješanca od 50 kg. Prije dva tjedna smo primjetili čvoriće veličine oraha na obje strane u predjelu vrata. Veterinar je rekao da se radi o angini te mu 5 dana davao antibiotike. Čvorići su se povukli, ali nakon tjedan dana ponovno se pojavili, s tim da je na jednoj strani manji čvorić, za razliku od drugog koji je poprilično velik. Sada dajemo Klavocin već 2 dana, ali ne vidim da se čvorići povlače. Inače pas mi je aktivan, nema nikakvih problema kod ishrane. Unaprijed zahvaljujem na savjetu što učiniti. Lijepi pozdrav, Kristina  O: Upala sluznice ždrijela (faringitis) za kliničku manifestaciju kod ljubimaca može imati sliku otežanog gutanja, pojačanog slinjenja, ljubimac nerijetko ispruži glavu i vrat prilikom gutanja ili uzimanja vode ili hrane,... U težim slučajevima, ljubimac nerado uzima hranu ili vodu, povećani su regionalni limfni čvorovi, disanje je otežano, prisutan je i iscjedak, a sama sluznica ždrijela je zažarena. Kod pasa obično upala tonzila (tonzilitis) uzrokuje upalu ždrijela koja posljedično uzrokuje i suženje ždrijela (anginu). Postoje mnogi razlozi koji mogu dovesti do ovih zdravstvenih poremećaja, kao što su hladnoća, uzimanje hladne vode ili hrane, uzimanje snijega, pojačani napor, različiti mikroorganizmi,... Također, pojavi i razvoju bolesti pogoduju svi drugi čimbenici koji lokalno slabe otpornost organizma te stvaraju predilekciona mjesta za rast i umnožavanje mikroorganizama. Od uzročnika bi se mogli izdvojiti streptokoki, ali i različiti virusi dolaze u obzir. U liječenju je dobro osigurati ljubimcu prikladno mjesto za mirovanje, davati mekanu hranu (kako dodatno ne bi iritirali osjetljivu sluznicu) te osigurati dovoljne količine tekućine. U liječenju se nerijetko kombiniraju i antibiotici, sulfonamidi. Kako mi je na ovakav način teško procijeniti što je s Vašim ljubimcem, teško mi je i odrediti najprikladniji pristup u tretiranju postojećeg stanja. Moguće je da terapija primijenjena tijekom Vašeg prvog odlaska kod veterinara nije bila dovoljna ili se nije primjenjivala dovoljno dugo. Također, moguće je da je posrijedi neka od "tvrdokornijih" upala koja iziskuje duže i intenzivnije liječenje. Iz tog razloga, kao i zdravlja Vašeg ljubimca savjetujem Vam da se uputite kod veterinara, a sve kako bi isti po pregledu mogao postaviti dijagnozu te Vas dalje usmjeriti prema ozdravljenju ljubimca. U svakom slučaju, s terapijom biste trebali biti uporni i strpljivi te pod kontrolom veterinara, u što kraćem vremenu, osigurati najprikladnije i najbrže ozdravljenje ljubimca.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Obraćam Vam se ovim putem jer sam pronašla mail adresu na netu. Naime čula sam sve najbolje o Vama i htjela sam vas zamoliti za savjet. Naime, vlasnica sam ženke bernskog planinskog psa koja se unatrag 12-ak dana teško ozlijedila. Naime, razrezala je venu i sve tetive na prednjoj desnoj nozi na pivsku bocu. S obzirom na to da se nalazimo u Gorskom kotaru, u jednom malom mjestu, naš lokalni veterinar je jedino uspio uz dosta poteškoća pokrpati tu venu da ne iskrvari, a tetive nije niti dirao. U subotu smo je vozili na kontrolu i on je zadovoljan kako to zarasta, ali mene ipak brine ono što je još uvijek potrgano, a to su tetive. Noga joj je imobilizirana i zamotana uz udlagu. Zanima mi dakle što bi se moglo desiti ako sve to ostane u ovom stanju u kojem je, dakle potrgano. Hoće li se moći služiti tom nogom ili bi bilo dobro da je ipak dovedemo na neki pregled ili eventualnu operaciju da bi ta noga ostala u što boljem stanju i da bi mogla normalno živjeti i dalje. Molim vas vaše stručno mišljenje jer sam duboko potresena ovim događajem i želim joj pružiti svu moguću pomoć i njegu. Hvala unaprijed, Zorana O: Tetive su snažno fleksibilno tkivo koje ujedinjuje, odnosno povezuje mišiće s kostima. Njihova funkcija je prijenos sile kontrahiranog mišića na kost i gibanje zglobova potrebnih za kretanje životinje. Kako bi obavljale ovu zadaću, trpe veliku napetost i moraju biti elastične. Bilo kakav poremećaj u njihovoj funkciji, uzrokovan bilo upalom ili prekidom kontinuiteta, rezultira značajnom nemogućnošću kretanja ili šepanjem. Nakon ozljede tetiva slijedi upala, zatim reparatorni procesi i procesi remodeliranja novog tkiva. Na cijeljenje utječu brojni čimbenici, npr. vrste ozljede, koja tetiva je zahvaćena, tip tkiva koje je okružuje i liječenje. Krajnji rezultat je formiranje vezivnotkivnog ožiljka. Ovo tkivo može vratiti tetivi njezin kontinuitet, ali joj ne osigurava dovoljno snage i elasticiteta. Također, postoji mogućnost nastanka adhezija koje potom ugrožavaju fiziološku funkciju tetiva. O ortopedskom pregledu kod pasa pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. ovdje. Preporučam Vam da se obratite stručnjacima sa Klinike za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od kojih i potječe izvor ovog teksta.