Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa pekinezera, star je 4 godine. Mene zanima da li mu smijem davati čokoladu za pse i koju? Prije sam mu davala crnu i bijelu, ali mu se više crna sviđa. Sad čitam po internetu, svi pišu da je crna čokolada štetna za pse.Hvala unapred, TamaraO: Poslastice sadrže vitaminsko-mineralne dodatke, ali jednako tako i one manje važne tvari pa čak i one koje mogu biti štetne u većim količinama. Važno je, ako već dajete ljubimcu poslastice, da to bude umjereno, tj. u vrlo malim količinama, kao nagrada, a ne kao svakodnevni dio jelovnika. Poslastice, također, mogu biti uzrok debljanja jer imaju puno kalorija.Čokolada je, kao dio prehrane, nepotrebna psima i može čak dovesti do trovanja. Kakao je tvar koju psi nisu u stanju probaviti, čak, štoviše, theobromin i kofein koji su  prisutni u kakau su psihoaktivne tvari, izrazito otrovne za pse.Čokolada sadrži kofein i theobromin i veće količine čokolade kod psa mogu izazvati razne reakcije, kao što su stimulacija živčanog sustava, lupanje srca, povraćanje uz proljev, hiperaktivnost uz često mokrenje. Poremećaji se pojavljuju 4-5 sati nakon unošenja u organizam. Mnogo ozbiljniji znakovi trovanja čokoladom manifestiraju se drhtanjem cijelog tijela, napadajem pa čak i iznenadnom smrću. Mačke theobromin razgrađuju isto kao i ljudi, a i izbirljive su, pa im ne prijeti opasnost.Čokolade, kao i sve druge vrsta kolača i slatkiša te sve ono što u sebi sadržava bijeli rafinirani šećer - saharozu, psima je štetno. Čokolada je jako ukusna, ne samo nama, već i psima, no iako je rado jedu, to ne znači i da je dobro za njih da je jedu. Dakle, čokoladu koja je priređena za našu ljudsku upotrebu pas nikako ne smije jesti.Postoje pseće čokolade, no na omotu svakako potražite sastav. Dakle, takva čokolada bi trebala biti bez kakaa. Ona se smije davati psu u malim količinama.Ukoliko primijetite da pas nekoliko sati nakon jedenja čokolade ima proljev, obavezan je post i korištenje lakoprobavljive hrane, a ako se stanje ne promijeni svakako je potrebno otići u prvu veterinarsku ambulantu.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kod prvog legla kolko najviše peseka može poleći kuja? IvanaO: Ženka psa spolno dozrijeva u dobi od 6 do 12 mjeseci, a idealno  je da se pripusti u  rasplod  u dobi od 18 mjeseci. Tada je ona dovoljno ojačala, njezin kostur završio je svoj razvoj, a također je i  psihički je zrela. To se odnosi na srednje i velike pasmine pasa. Male pasmine puno ranije sazrijevaju i već sa godinu dana završavaju  tjelesni i psihički razvoj.Broj štenaca ovisi o broju oplođenih jajnih stanica i o pravilno određenom danu parenja. Ukoliko se na vrijeme uoče prvi dani tjeranja, idealan dan za parenje bit će između 9. i 12. dana. Ako je ženka parena više puta, može doći do većeg broja štenaca s velikim rasponom u težini.Broj štenaca je genetski predisponiran, također i pasminski, ali i  kondicijski.Prvo tjeranje obično daje manji broj štenaca, dok kasnija tjeranja daju veći broj štenaca.Kuje malih pasmina kote srazmjerno veću štenad, ali je broj manji (2, 3 ili 4 štenca). Kuje velikih pasmina mogu okotiti i više od 10  štenaca. 

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Molila bih vas za dodatno mišljenje. Kod moje kuje (mješanke, stare 7 godina, nije sterilizirana i nikad se nije štenila), zapazili smo kvržice oko mliječnih žlijezda. Jedan nam je veterinar rekao da je to tumor koji trebamo pratiti, a drugi da je upala limfnih čvorova koje trebamo operativno odstraniti, a poželjno bi bilo je i sterilizirati. Molim vas za vaše mišljenje jer smo u velikoj brizi zbog eventualne hitnosti zahvata. Hvala vam unaprijed uz pozdrav, LjiljanaO: Statistički, tumori mliječne žlijezde prilično su česti kod  nesteriliziranih kuja starijih od šest, sedam godina. Nalaze se na drugom mjestu po učestalosti pojavljivanja poslije tumora kože, a čine 52% novotvorevina u intaktnih kuja.Promjene se prvo mogu primijetiti kao male kvržice u području mliječne žlijezde, odnosno sisa ili latinski mamarnog kompleksa.Tumor je u značenju svaka oteklina ili izraslina i ne odnosi se samo na novotvorevine.Novotvorevine mogu biti benigne (dobroćudne) i maligne (zloćudne). Maligni tumor je karakteriziran autonomnim, klonarnim, nenormalnim, nesvrsishodnim, neprekidnim rastom atipičnih stanica, neusklađenim s rastom normalnog tkiva. Maligni tumori su agresivni, brzo rastu, uraštavaju i šire se u okolno tkivo (kožu, potkožno vezivno tkivo pa i muskulaturu abdomena i toraksa), stvaraju metastaze i postoperativno recidiviraju. Ako se pronađu promjene na regionalnim limfnim čvorovima ili na plućima, to ukazuje na metastaziranje tumora.Nastanak tumora mliječne žlijezde  se spriječava ranom kastracijom ženki  prije prvog estrusa. Kastracija  prije prvog tjeranja (estrusa) smanjuje rizik nastanka tumora mliječne žlijezde na svega 0,5 %, dok se poslije prvog estrusa postotak povećava na 8%, a poslije drugog estrusa raste na 26%. Nakon trećeg tjeranja kastracija ne može više utjecati na smanjenje postotka obolijevanja.Ukoliko tumor nastane, važna je rana dijagnoza te operativno odstranjivanje tumora. Svaku operabilnu novotvorevinu mliječne žlijezde je neophodno operativno u potpunosti odstraniti, radi toga što se i 50% benignih tumora može promijeniti u maligne te radi konačne dijagnoze. Ekcizija (vađenje) tumora je terapijski, ali i dijagnostički postupak. Probna ekcizija ili biopsija nije indicirana. Tumor se šalje na patohistološku pretragu, gdje se određuje njegova invazivnost i tip te činjenica da li je tumor u potpunosti odstranjen. Ukoliko se utvrdi da je tumor neoperabilan, može se poduzeti kemoterapija, terapija citostaticima ili zračenje.Veličina tumora je važna kod prognoze, ali nije toliko važna kod tumora koji su urasli ili su metastazirali. Metastaze su najčešći razlog uginuća ili eutanazije, iako se rijetko dijagnosticiraju za života, već post mortem.  Na žalost, tumori često metastaziraju i prije prvog pregleda veterinara.Kastracija, tj. ovariohisterektomija se preporuča prilikom operacije tumora, kako bi se smanjio utjecaj ženskih spolnih hormona. Upala limfnih čvorova obično nastaje lokalno kad se u njihovoj blizini odvija neki upalni proces i liječi se antibioticima, a oni se ne vade jer imaju svoju funkciju prilikom obrane tijela od infekcija. U slučaju tumoroznih promjena na njima, oni se odstranjuju, ali tada je prognoza nepovoljna jer su se  matastaze vjerojatno već raširile limfom po organizmu.Uglavnom, moja preporuka je da odvedete Vašu ljubimicu na Veterinarski fakultet u Zagrebu, Kliniku za porodništvo ili specijaliziranu veterinarsku kliniku ili ambulantu za male životinje, gdje će se postaviti dijagnoza te liječenje.Nadam se da Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije dva tjedna sam udomio iznimno živahnu kujicu Bretonca, staru otprilike 7-8 mjeseci. Kujica preko dana slobodno boravi u dvorištu s mješancem starim 5 godina kojeg imam od ranije te jede dva puta dnevno (u 7 i 19 h) hranu namijenjenu štencima. Navečer oko 22 h obavi malu nuždu i odvedem je u kuću na balkon, gdje boravi do ujutro. Međutim, kad je ujutro u 7 h idem pustiti opet u dvorište, na balkonu me dočeka njen izmet i 1-2 lokvice mokraće pa me zanima kako je mogu odviknuti od noćnog obavljanja velike i male nužde ili je možda boravak od 9 sati na balkonu previše dug za nju da bi trpila? Izmet i mokraća mi izgledaju uredni. Pozdrav, MarioO: Smatra se da štenci do 5. - 6. mjeseca života imaju potrebu za učestalim mokrenjem, a sve kao posljedica nedovoljno razvijene kontrole i funkcije mišićnog sfinktera mokraćnog mjehura. Naime, njegova uloga je u zadržavanju mokraće unutar mokraćnog mjehura te otpuštanje iste po potrebi. Iz tog razloga, kod štenaca se može uočiti češće mokrenje tijekom dana (3-5 puta), mokrenje tijekom uzbuđenja (npr. prilikom dolaska vlasnika), prilikom igre, nakon obroka, ...Kako štenci postaju stariji, tako i kontrola i funkcija samog mišićnog sfinktera mokraćnog mjehura dolazi i do izražaja. Međutim, sada dolazi "na red" učenje ljubimaca na obavljanje nužde, bilo "male" ili "velike", vani - izvan stambenih prostorija. U tu svrhu, se nerijetko vlasnici služe različitim trikovima. Tako, koriste različite pelene i tekućine za označavanje ljubimcima mjesta za obavljanje nužde. Njihova funkcija je da ljubimcima da mirisnu oznaku o točnoj lokaciji (mjestu) gdje se obavlja nužda. Nakon što se to postigne, postepeno se pelena ili posuda za obavljanje nužde pomiče prema izlaznim vratima kuće ili stana. Na kraju, pelene ili posuda će završiti izvan stana ili kuće, a ljubimac će prema potrebi Vama dati do znanja da treba obaviti nuždu.Prilikom učenja psa na obavljanje nužde izvan stambenih prostorija ne smije se zaboraviti i temeljito čišćenje mjesta koja je prethodno ljubimac "označio". Naime, sva mjesta u stanu na kojima je Vaš pas vršio nuždu trebate dobro oprati (najčešće sa sredstvima koja razgrađuju mokraćnu kiselinu) te nanijeti miris koji odbija pse (npr. Get off spray, Karlie Perfect care spray - ujedno čiste i odbijaju mirisom; sprejevi različitih proizvođača - npr. Gimborn, Trixie - odbijaju mirisom).U svakom slučaju, moguće je da se Vaša ljubimica još nije priviknula na život u stambenom prostoru. Također, moguće je da joj je i 9 sati previše da bude na balkonu. Naime, s obzirom na individualnost svakog pojedinog organizma, tako i potreba za mokrenjem i defeciranjem varira od psa do psa. Naravno, to ovisi i o mnogim drugim čimbenicima, kao što su prehrana (konzervirana ili dehidrirana hrana), dnevne aktivnosti, starost, zdravlje ljubimca,... Za početak Vam savjetujem da probate s nekim od gore navedenih metoda učenja ljubimca na obavljanje nužde vani. Na takav način, vjerujem da ćete u kratkom vremenskom periodu doći do željenih rezultata.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Imam njemačkog ovčara starog 70 dana i ima problema sa kožom. Naime, kod njega je učestalo češanje i svrbež kože i ima kao žute male krastice na mjestmia gdje se češe i na jednom mjestu se dlaka prorijedila od silnog češanja. Sa 40 dana imao je na dva ili tri mjesta samo malo kao tih krastica, sada ih ima više i žute su boje i suhe. Psa od malih nogu hranim prirodnom hranom, tj. spravljam mu hranu i uz to mu dajem VMP tablete mislim da problem nije u hrani. Buha nema, da li postoji mogućnost da ga komaraci bodu jer ih ima jako puno trenutno pa se češe na mjestima uboda i napravi ranicu? Te žute krastice su samo na mjestima gdje se češe. Molim vas da mi date neki savjet. MiroslavO: Savjetujem Vam da Vašeg ljubimca odvedete na pregled u veterinarsku ambulantu za male životinje. Veterinari će, temeljem pregleda i eventualnih dodatnih pretraga, postaviti dijagnozu te propisati terapiju.Dermatološke bolesti ili bolesti kože mogu biti različiote etiologije, tj. uzroka, a uglavnom su praćene svrbežom. Bitno je suzbijati uzrok nastanka, a onda sanirati posljedice.Krastice koje primjećujete mogu nastati zbog uzroka ili kao posljedica češkanja.Uzročnici koji najčešće izazivaju probleme su kožni paraziti te bakterije i gljivice. Kožni paraziti su buhe, krpelji, komarci i komarčići, uši i šugarci.Najveće promjene izazivaju šugarci, koji u koži buše kanale i razmnožavaju se te nastaje bolest zvana šuga. Njihove aktivnosti izazivaju reakciju kože te izraziti svrbež te tako nastaju žućkaste kraste, koje se šire na veću površinu tijela.Pas dodatno pogoršava kliničku sliku češkanjem nogama jer tako na rane dolaze i bakterije koje izazivaju gnojne upale kože. Opširno o šugi i vrstama šuge pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.Ubodi buha, također, mogu izazvati alergijske reakcije, kada dolazi do intenzivnog češkanja, a bakterije mogu izazvati i opsežne dermatitise. Komarci, također, mogu parazitirati na psu, s određenom reakcijom u obliku male kvržice.Kako bi se točno utvrdilo što je uzrok promjena i svrbeža, bitno je da Vašeg ljubimca pregleda doktor veterinarske medicine.Nadam se da će Vam ovaj savjet koristiti.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam staforda starog godinu i pol, redovito koristim Frontline. Kupili smo kod vas Frontline i kada smo mu ga stavili koža mu je pocrvenila, dlaka se podigla i nakon pola sata izgledalo je kao da je poliven kiselinom na mjestu gdje smo stavili Frontline. Na kraju mu se to mjesto zagnojilo. Zanima me zbog čega se to dogodilo sada, a nikad prije nije. Hvala, InesO: Svrha imunološke reakcije je očuvanje fizioloških djelatnosti tjelesnih stanica i tkiva te održanje cjelovitosti organizma jer na unošenje biološki strane tvari antigenskih osobina imunosni sustav odgovara tvorbom protutijela i  senzibiliziranih T-limfocita, koji tu tvar nastoje ukloniti iz organizma.Imunosna reakcija u ponovljenom dodiru s antigenom izrazitija je i djelotvornije zaštićuje organizam. Već prvi istraživači s područja imunologije  zapazili su da ponovljeni dodir s istim antigenom može biti štetan za organizam. Tijekom vremena otkriveno je da ljudi i životinje mogu postati preosjetljivi na polen, perje, grinje u kućnoj prašini, hranu, antibiotike, imunosne pripravke (vakcine, serume), mikroorganizme imnoge druge tvari iz okoline u kojoj se nalaze.Preosjetljivost je imunosno stanje, kao i imunost. U prvom dodiru s nekom stranom tvari antigenskih osobina (alergenom) organizam se senzibilizira, postaje preosjetljiv, tako što na tu tvar stvori protutijela ili T-limfocite. U ponovljenom dodiru s tvari koja je izazvala senzibilizaciju razvije se upala i ostali znakovi preosjetljivosti.Reakcija preosjetljivog organizma na antigen može biti opća ili lokalna, što ovisi o vrsti alergena, načinu njegova unošenja, stupnju i načinu senzibilizacije. Razlikujemo preosjetljivost ranog tipa i kasnog tipa. Ranog tipa javlja se ubrzo nakon unošenja alergena. Znakovi preosjetljivosti kasnog tipa najjače su izraženi nakoliko sati ili dana nakon izloženostu alergenu.U životinja, kao i u ljudi, preosjetljivost anafilaksijskog tipa najčešće se zbiva i očituje promjenama na mjestu dodira senzibiliziranog tkiva s alergenom. Nakon dodira s alergenom na koži preosjetljive životinje pojave se urtike. Većina lijekova koji se koriste u veterinarskoj medicini jesu tvari male molekularne mase, koje ne mogu izazvati senzibilizaciju životinje izravno, nego samo ako se u organizmu vežu za neku bjelančevinu. Senzibilizaciju anafilaksijskog tipa potiču različite tvari bjelančevinaste ili polisaharidne građe, kao i jednostavni kemijski spojevi kada se vežu na neku bjelančevinu kao nosač. Potrebno je 10-14 dana da bi se organizam senzibilizirao, a senzibilizacija može trajati mjesecima i godinama. Točan razlog pojavi da samo neke životinje postanu preosjetljive na tvari s kojima sve dolaze u dodir teško je cjelovito objasniti. U ljudi i pasa ustanovljeno je da pritom imaju stanovitu ulogu nasljedne osobine.Akutni alergijski kontaktni dermatitis izaziva promjene na koži koje se manifestiraju obično 24 do 48 sati nakon ponovnog kontakta s alergenom, na koji je organizam prethodno podražen. Promjene se očituju kao crvenilo i oteklina kože, nakon čega se pojavljuju mjehurići, erozije i kruste. Svrbež je obično izražen. Zbog sekundarne infekcije se mjesto zagnoji.Savjetujem Vam da provjerite koji ste Frontline koristili, da li je bio Frontline ili Frontline Cimbo pa onaj koji je izazvao reakciju više ne koristite. Ukoliko je uvijek bio isti, preporučam korištenje ampulice od drugog proizvođača.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam bernardinca starog 15 mjeseci. U zadnje vrijeme se počeo često češati s nogama po tijelu i grickati po bedrima dokle može dohvatiti te mu se pojavila perut na koži. Zanima me šta se može poduzeti da se to spriječi ili izliječi jer mi je žao gledati ga kako ga svrbi. Nedavno smo promijenili šampon s kojim smo ga kupali, ali tek nakon trećeg kupanja se to pojavilo, pa smo ga par puta kupali samo s vodom, misleći da mu šampon škodi, ali perut nije nestala. Da li se može perutati radi prečestog kupanja jer, kako su ove vrućine, kupamo ga gotovo svaki dan? Hvala unaprijed,MajaO: Koža i dlaka psa predstavlja fizičku barijeru s ulogom prevencije i spjrečavanja štetnim čimbenicima, mikroorganizmima, kemijskim supstancama,... da prodru u organizam i naruše njegovo zdravlje i integritet.U koži se, između ostalog, nalaze i lojne žlijezde čija uloga je u održavanju zdravlja i funkcionalnosti kože te posljedično dlake. One luče sekret, koji je u vodi netopiv, ali ga mnogi šamponi uklanjaju. Kako se šamponiranjem uglavnom odstranjuje taj zaštitni masni sloj na dlaci (sekret lojnih žlijezda), nakon šamponiranja ga žlijezde nadoknađuju svojim ponovnim lučenjem.Ovaj prirodni mehanizam se pri svakom pranju (prije i poslije) ponavlja te, kako bi se izbjegli različiti poremećaji u lučenju žlijezda, savjetuje se izbjegavanje prečestog šamponiranja. Naime, prečestim šamponiranjem dolazi do isušivanja kože, kompenzacijskog nekontroliranog lučenja sekreta žlijezda, pojave neželjenog intenzivnog mirisa (koji potječe od tih žlijezda), prhutanja kože, ...Više o učestalom kupanju pasa možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr.vet.med. ovdje.Samo prhutanje se često povezuje sa seborejom, koju izaziva pojačana aktivnost žlijezda lojnica. Vrlo često se na koži koja se peruta pojave i krastice. Kraste sačinjavaju serum, krv i upalne stanice. Postoji nekoliko mogućih razloga prhutanja kože u pasa: bakterijske infekcije, infekcije kvasnicama, dermatofitima, preosjetljivost na hranu, reakcija na šampon,... U svakom slučaju, točnu dijagnozu može postaviti samo Vaš veterinar nakon temeljitog pregleda kože i dlake.Za vrijeme ljeta, kada su "vani" izrazito visoke temperature, preporučuje se psima mijenjati vodu nekoliko puta na dan, ali svakako treba izbjegavati prehladnu vodu, kako bi izbjegli upale ždrijela, krajnika i dr. Pas mora imati na raspolaganju mjesto koje će biti zaštićeno od sunca, bilo kućicu ili dio dvorišta koji je u hladu, te ograničiti mu igru i aktivnost na suncu. Pas nikako ne smije imati brnjicu jer na taj način ne može dahtati te posljedično ne može odavati toplinu iz organizma. Većina vlasnika za vrijeme ljeta stavlja mokre ručnike na vrat svoga psa da bi mu omogućili hlađenje tijela, a psi to vrlo rado nose i podnose. Također, za vrijeme velikih vrućina moguće je psa prskati s pitkom vodom, a sve kako biste ga dodatno rashladili.Za vrijeme velikih vrućina posebnu pozornost bi trebalo obratiti i na vrući asfalt (u gradovima), kako ljubimci ne bi ozlijedili osjetljive mekuši. Iz tog razloga, za vrijeme velikih vrućina, potrebno je što češće koristiti travnate površine te redovito kontrolirati i ovaj dio anatomske regije ljubimca, kako bi se na vrijeme prevenirale teže ozljede.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Sredinom drugog mjeseca ove godine spasila sam uličnog psa, starog četiri godine, ranjenog iz puške. Posljedica ranjavanja su dvije slomljene noge, a na jednoj od njih i danas nosi vanjski fiksator. Pas se prilično navikao na mene i život u stanu, iako je i dalje jako istraumatiziran, boji se svih zvukova, iznenadnih dodira.... Lagano rješavamo taj problem. Ono što mene muči je njegova prehrana. Naime, sve ove mjesece odbija jesti dehidriranu hranu, iako sam mu kupila i ponudila sve vrste koje postoje na tržištu. Zbog toga mu kuham pileće ili pureće meso koje miješam s tjesteninom ili rižom (rjeđe, jer to baš ne voli). Voli i poslastice za pse. Ono što me muči jest njegova stolica, ima je uglavnom jednomdnevno, ali skoro uvijek je mekana. Napominjem da je pas do prije 2 dana često bio na antibioticima zbog infekcije na fiksatoru, taj smo problem sada uspješno riješili. Otkako je kod mene dva puta je čišćen od glista. Druge promjene na njemu ne primijetim. Šta je Vaš savjet i preporuka?Hvala mnogo, JasnaO: O uzrocima mekane stolice u pasa pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. ovdje.Ukoliko pas najviše voli mekanu konzerviranu ili kuhanu hranu možete mu dehidriranu hranu miješati sa mekanom i to u početku samo par kuglica, a kasnije sve više i više uz sve manje mekane hrane. Kada uspijete prebaciti psa na suhu hranu, vidjet ćete da li se i konzistencija stolice promijenila. Ukoliko je ostala ista, možete psa hraniti hranom koja je napravljena za pse sa osjetljivom probavom, a da nije medicinska. To je primjerice Brit Care (cijela linija), Pro plan janjetina, Eukanuba Sensitive digestion, Royal Canin sensible, Hill's sensitive stomach. Naime, često psi koji su bili lutalice, u azilima i napušteni, imaju kroničnih problema s probavom, koji se znaju iskazivati kao periodički gastritisi i enteritisi prilikom promjene vremena, hrane ili stresa ili sa stalno mekanom stolicom.Za obnavljanje crijevne flore preporučam Vam Florentero pastu (ili tablete) - probiotsko-prebiotsko-vitaminski preparat za obnovu zdrave crijevne mikroflore. Primjenjuje se u slučaju proljeva, poremećaja crijevne peristaltike, stresa probavnog sustava zbog promjene hrane ili klime, pojačanog fizičkog napora i priprema za natjecanje, kod stresa kod promjene godišnjeg doba, trovanja hranom, u slučaju tretmana životinja lijekovima (posebno antibioticima) i slabosti organizma zbog parazitarnih ili infekcioznih bolesti probavnog sustava.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imamo kujicu samojeda od osam mjeseci. Prvo tjeranje je nastupilo sa šest mjeseci i našom nepažnjom je došlo do oplodnje. Što možemo očekivati? Bojim se da porod ne ostavi kakve posljedice. Inače je imamo namjeru podvrgnuti kastraciji kad sve to prođe. Naš veterinar nas nije upoznao s mogućim komplikacijama, čak štoviše, kad smo utvrdili skotnost nije nam preporučio kastraciju, a bilo je još vremena. Čitajući po internetu o tome, zaista me sad obuzeo strah. Unaprijed hvala na informacijama!Lijepi pozdrav,SandraO: Vaša ljubimica je vrlo mlada ostala skotna, no nekih većih problema prilikom graviditeta i okota ne bi smjelo biti.Ako je kuja u dobroj kondiciji, hrani se izbalansiranom hranom (premium ili superpremium suha hrana), redovito se šeta, nema iscjetka (iz spolovila) i učestalog mokrenja, nije bila liječena antibioticima ili nekim drugim preparatima za vrijeme gravidnosti, vakcinirana protiv psećih zaraznih bolesti u periodu kada se inače štenad tretira, očišćena od unutarnjih i vanjskih parazita, sam čin okota neće prestavljati opasnost za njeno zdravlje. Gravidnost kod kuja traje oko 56-58 (63) dana. Desetak dana prije očekivanog događaja kuje najčešće odbijaju uobičajenu suhu hranu i preferiraju kuhanu ili konzerviranu, ujedno se u zadnjoj trećini gravidnosti povećaju energetske potrebe i količina dnevne konzumirane hrane za 1,5 puta, a poslije poroda i do tri puta.I dalje morate biti u kontaktu sa svojim veterinarom i obavijestiti ga kada očekujte okot zbog moguće intervencije ili usmene pomoći putem telefona. Za okot kuji treba pripremiti mjesto u poznatoj sredini gdje će biti što manje uznemiravana jer će se i manji stres odraziti na količinu i kvalitetu kolostruma (prvo kujino mlijeko). Po porodu kuja može potpuno ignorirati mlade ili im davati previše pažnje te im intezivnoim lizanjem uzrokuovati pojačano krvarenje pupkovine. Vlasnik mora biti nazočan kod okota kako bi, po potrebi, korigirao ponašanje kuje, a također treba pripaziti da štene ne ostane u posteljici (odmah skinuti), a kuji dati da pojede samo dvije posteljice jer veća količina uzrokuje kod nje proljev.Kod mladih kuja uglavnom nema komplikacija, zbog njihove vitalnosti i fizičke kondicije.Preporuča se ne davati dodatno kalcij za vrijeme gravidnosti jer višak kalcija može po porodu dovesti do eklamsije (vidljivo promijenjeno ponašanje kuje, bezvoljna, leži nema mlijeka), tada treba hitno zvati veterinara radi terapiranja i posljedičnog brzog oporavka.Veterinar u praksi, nakon pregleda pacijenta, odlučuje se na sterilizaciju ili isključuje tu mogućnost. Vaš veterinar je, iz razumljivih razloga, odustao od navedenog jer za vrijeme skotnosti je cijeli organizam jače prokrvavljen (putem krvi se dovodi kisik i hranjive tvari plodovima u maternici i organima majke u većim količinama), trenutno je vrlo toplo te su krvne žile proširenije nego inače. Kirurški zahvat u ovakvim uvjetima i okolnostima ne preporuča se zbog mogućnosti gubitka veće količine krvi, što nije poželjno za organizam, a veterinaru je vrlo teško obraditi sve zahvate koji se vrše tokom sterilizacije.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li kuja može zatrudnjeti s drugim psom ako je već oplođena?SaraO: Spolni ciklus ili estrus je razdoblje od jednog do drugog tjeranja, a fiziološki u kuja nastupa dva puta godišnje. Moguća su i odstupanja pa se u nekih kuja ciklus može ponoviti nakon 4 i pol mjeseca ili čak nakon 8 mjeseci.Spolni ciklus sastoji se od četiri faze. U svakoj fazi, koncentracija hormona je različita, odnosno, koncentracija hormona se mijenja.Prva faza spolnog ciklusa ili proestrus je izrazito duga u kuja i traje oko 9 dana. U to vrijeme se javlja iscjedak crvenkaste boje zbog hiperemije, uslijed djelovanja hormona i pucanja kapilara. U ovoj fazi dozrijevaju folikuli na jajnicima, luči se estradiol koji uzrokuje proliferaciju maternice i vaginalnog epitela.Druga faza spolnog ciklusa ili estrus traje ovisno o pasmini, oko 9 dana. U ovoj fazi dolazi do pada koncentracije estrogena i povećava se koncentracija hormona koji će izazvati ovulaciju. U ovoj fazi ženka je spremna za parenje. Količina iscjetka je vrlo mala, svijetle boje.Treća faza ili diestrus traje 60-70 dana, ukoliko ženka nije gravidna. U ovoj fazi dolazi do regresije promjena koje sam prije opisao, odnosno do oblikovanja žutog tijela. Ove promjene se odvijaju pod utjecajem progesterona.Četvrta faza ili anestrus je faza spolnog mirovanja. Ova faza traje sljedećih 150 dana, a u krvi dolazi do opadanja koncentracije spolnih hormona.Međutim, ako je došlo do oplodnje cijela situacija se mijenja jer plod svojim prisustvom u maternici djeluje antiluteolitički. Naime, na mjestu pucanja folikula pod utjecajem LH (luteinizirajući hormon) razvija se žuto tijelo koje izlučuje hormon progesteron. Ovaj hormon je, između ostalog, odgovoran za čuvanje graviditeta, odgađanje pojave estrusa do kraja graviditeta te pogodovno djeluje na razvoj mliječne žlijezde. U prijevodu to znači da inhibira luteolizu te sve druge prije navedene promjene, po pojedinima fazama ciklusa, koje mogu i osigurati pojavu zrele jajne stanice, sve znakove tjeranja te oplodnju, u konačnici. Pomoću tog mehanizma i sam organizam kuje se priprema na graviditet te održava organizam tijekom graviditeta.Ukoliko ne dođe do oplodnje, žuto tijelo se resorbira, što stvara preduvjete za ponovni spolni ciklus.Kod određenih životinjskih vrsta (kao što su: zečevi, miševi, štakori, konji, ovce) može doći i do pojave poznate pod nazivom superfetacija. Superfetacija predstavlja mogućnost koncepcije tijekom graviditeta, odnosno, nekoliko dana prije okota, npr. zečica je spremna na oplodnju. U intenzivnom uzgoju zečeva ova pojava je nerijetko prisutna u preko 70% slučajeva.Više o graviditetu i njegovim znakovima možete saznati i u odgovoru kolegice Ivane Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Prije tjedan dana smo kupili muško štene Cavalier King Charles španijela. Ima 2 i pol mjeseca. Prvih par dana je bio malo povučen, a onda nas je sve upoznao, živnuo je, postao razigran, prilazio bi svakom čovijeku. Jednu večer je obavio malu nuždu u kuhinji i ja sam se (kao što se uvijek zaderem kad nešto  loše napravi) zaderala "ne". On je odjedanput počeo nepodnošljivo cviliti i jako brzo otrčao i zavukao se ispod kauča. Mene je jako iznenadila njegova reakcija jer sam mu puno puta prije istim tonom rekla "NE". Nakon toga smo se igrali s njegovom igračkom i on me slučajno ugrizao i ja sam rekla "AU!", a on je skočio, jako glasno zacvilio i ponovo  se sakrio. Sigurna sam da ga  nisam ugazila.  Nakon  toga  bi  onpostao bezvoljan i spavao bi. Ovo mi je prvi pas, nemam iskustva i jako me zabrinjava ta nagla preobrazba. Voljela bih znati gdje griješim ili što je njemu jer ne shvaćam što mu je...Zahvaljujem unaprijed, DoloresO: Štenci u ranijoj dobi odrastanja su vrlo krhki i uplašeni, a ujedno se nalaze u intezivnom periodu istraživanja i učenja na fizičkoj i intelektualnoj razini. Sve ih zanima jer ne poznaju svijet oko sebe, ali u periodu od osmog tjedna starosti (kada se najčešće odvajaju od kuje i legla) te do jedanaestog tjedna života, razni događaji mogu ostaviti zastrašujuće ili bolno iskustvo (susret s odraslim i agresivnijim psom, grickanje strujnih kabela, pad u vodu ili bazen, susret s ljudima koji ne toleriraju pse u svojoj blizini i slično). Vlasnik u ovom periodu, od 8. do 11. tjedna, života svog ljubimca mora biti vrlo oprezan u školovanju i odgoju psa. Također, psi jako osjećaju psihičko stanje svojih vlasnika. Ako je vlasnik nervozan ili ljut, pas će biti vrlo oprezan i najvjerojatnije će se povući i sakriti od svog vlasnika ili će, poput Vašeg šteneta, cviliti kada ga se opomene pojačanim - povišenim (nervoznim) tonom. Preporuka je u takvim situacijama, iako će vlasnika cviljenje njegovog ljubimca jako emocinalno pogoditi, ne obraćati se štenetu niti mu tepati niti mu dati nagradu, već preko tog događaja "samozatajno prijeći". Da bi "srce" vlasnika ostalo mirno, može po koju poslasticu sakriti ispod tepiha ili samo ispustiti te će njegov mali, uplašeni ljubimac zaboraviti prethodno zastrašujuće iskustvo, počastiti se i krenuti u nova istraživanja.Korisne informacije i savjete o ponašanju i odgoju pasa možete pročitati ovdje, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje, a o karakteristikama pasa ove pasmine pisali smo ovdje i ovdje.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Ja sma Ella i imam pekinezera starog 6 godina. Do sada nismo imali s njim problema, no prije nekih 3 tjedna počeo se čudno ponašati, šetati po kutevima sobe,  nije mogao uspostaviti rsvnotežu. Odevli smo ga veterinaru koji mu je 2 puta vadio krv, vadio urin te napravio ultrazvuk srca. Veterinar nam je rekao da ima virusnu i bakterisku upalu te je dobio tablete, pio ih je ujutro i navečer. Nakon toga Joly je bio odlično, no danas je druga priča (veterinara smo posjetili prošlu srijedu). Danas je opet počeo gubiti  ravnotezu te tresti glavom. Ako ga držite morate mu pridržavati glavu. Nekoliko minuta sasvim normalno šeta i jede, no onda pada, posrće, zabija se. On mi je prvi pas i jako sam vezana uz njega te bi mu željela pomoći. Molim Vas savjet, mislim da možda ima epilepsiju. Hvala, EllaO: Motilitet označava sposobnost kretanja koja se temelji na funkciji neuromuskularnog aparata. Periferna motorička vlakna počinju u motoričkim stanicama ventralnih rogova kralježničke moždine, odnosno u jezgrama moždanih živaca, a završavaju takozvanim terminalnim pločicama na svakom mišićnom vlaknu.Sposobnost kretanja prosuđujemo analizirajući pokrete prema navedenim skupinama (lokomotorni, koordinirani, orijentacioni, ustajanje, lijeganje, hod, spontani i izražajni), i to tako da najprije promatramo životinju dak je prepuštena sama sebi, a zatim pod određenim uvjetima: uzimanje hrane, kretanje, obrambeni refleksi.Ako je funkcija živaca i mišićja normalna životinja većinu navedenih pokreta vrši lako i koordinirano, pojedine faze pokreta su pravilne, odmjerene i skladne, a vrše se uz odgovarajuću napetost mišićja.Poremećaji motiliteta očituju se kao hiperkinezija (motorička prenadraženost), hipokinezija (smanjena motorička nadraženost) i akinezija (uzetost mišićja).Motorička prenadraženost očituje se klinički grčevima ili pak prisilnim kretnjama. Prisilne kretnje su složeni, prividni svrsishodni pokreti koji se doimaju prisilno, jer ih životinje vrše bez obzira na vanjske okolnosti. Najvažnije prisilne kretnje su kretanje u krug kod poremećaja svijesti, čest je znak da je prekinut osjet sluha ili vida na jednoj strani, a može biti i znak bolesti jedne strane malog mozga pa i nekih dijelova velikog mozga. Nadiranje naprijed ili na stranu bez obzira na zapreke najčešće prati teške poremećaje svijesti, amonijakalnu i hepatargičnu krizu te može biti znak bolesti malog mozga.Valjanje oko podužne osovine opaža se kada oboli jedan slušni labirint ili bude oštećen vestibularni vod ili mali mozak na jednoj strani. Obično se bolesna životinja okreće prema onoj strani na kojoj je proces.Pod poremećajima koordinacije razumijevamo usklađivanje funkcije pojedinih mišića pri izvođenju složenih kretnji i to posredstvom živčanih vodova senzibilnih i senzoričkih. Poremećaji koordinacije pokreta ili ataksije označuju nesklad u stupnju i redosljedu inervacije određenih skupina mišića, a očituju se nesigurnim i nespretnim pokretima, neusklađenom snagom i vremenskim redoslijedom.kontrakcija, a da snaga mišićja pritom nije umanjena.Sposobnost koordinacije pokreta ispotujemo prosuđujući funkciju mišićja, prosuđujemo tonus i snagu kontrakcija prateći držanje i pokrete glave i trupa i ekstremiteta i to dok životinja stoji i kreće se po ravnom i neravnom terenu.Poremećen osjet vida uvjetuje nesigurnost pokreta koja se lako može zamijeniti sa ataksijom, ali životinje su i pomoću vida u znatnoj mjeri korigirati poremećaje koordinacije.Poremećaji koordinacije pokreta prate neke bolesti mozga otrovanja (naročito alkaloidima) i bolesti zbog nestašice (vitamini skupine B i drugi biokatalizatori). Prolazno ataksija prati poremećaje svijesti, rjeđe lezije (krvarenja) centralnog živčanog sustava koje su zahvatile područja što upravljaju koordinacijom pokreta. Vrtoglavica pak ukazuje na bolesti ili oštećenje vestibularnog voda ili stato-akustičkog organa.Tresenje ušima ukazuje na moguću bolest uha što  može od silnog tresenja teturati ili ako upala dovede do upale srednjeg uha psi gube ravnotežu. O upali srednjeg uha možete detaljno pročitati ovdje.O epipsiji te epilepsiji i stanjima sa sličnim kliničkim simptomima pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. ovdje i ovdje.  

Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kuju boksera staru 2.5 g, kojoj se desno uho stalno puni sa smolom i koža je izrazito crvena. Pokušavao sam sa kapima za usi i antibioticima. Poboljsanje traje 3-4 dana, a onda sve ispočetka. Molim Vas za savjet, Darko. O: Upale uha u pasa se javljaju vrlo često. Mogu zahvatiti unutarnje, srednje i vanjsko uho, a po toku su akutne ili kronične. Na žalost,  tendencija ponovnog oboljenja vrlo je česta u uhu koje je jednom oboljelo ili ukoliko proces nije potpuno saniran. Upravo zbog čestih recidiva, liječenju uha treba pristupiti s posebnom pažnjom, a od najvećeg su značaja postavljanje točne dijagnoze, provođenje ciljane terapije i kontrola nakon provedene terapije. Postavljanje dijagnoze nije uvijek lako jer upalu uha može izazvati cijeli niz različitih uzroka. Većina upala su posljedica infekcije mikroorganizmima kao što su bakterije i gljivice, ali mogu biti i druge etiologije. Tako se upala uha može razviti nakon invazije šugarcima, prisustvom stranog tijela ili to može biti alergija. Terapija se provodi nakon točno postavljene dijagnoze, odnosno nakon pregleda životinje. Pregled uključuje otoskopiranje vanjskog zvukovoda, te prema indikacijama uzimanje brisa i mikrobiološku obradu. Vrlo je važno isključiti alergiju i problem retencije sadržaja perianalnih žlijezda koji često predstavljaju početak problema.Ukoliko su nalazi brisa sluznice uha negativni, treba isključiti upalu analnih vrećica, alergije te nalazom krvi isključiti neku od sistemskih bolesti.Za toaletu zvukovoda preporuča se i čišćenje unutrašnjosti vanjskog uha tekućinama primjerenim za tu namjenu. U ponudi ljekarni Pet centra je Otifree otopina koja ima izrazitu sposobnost otapanja cerumena i nečistoće uha. Koža ga dobro podnosi, a njome se djelotvorno reduciraju bakterije i gljivice u vanjskom zvukovodu. Komponente koje vraćaju masnoću koži spriječavaju njeno isušenje, te pospješuju normalizaciju strukture i otpornost kože. Zatim, Beaphar Sensitiv Ohren-Reiniger, Canina vlažne maramice za čišćenje ušiju, Cardon Otozyme krema za čišćenje ušiju te Armonie Naturali losion za uši sa propolisom i uljem čajevca (nježno čisti, sprječava nakupine ušnog voska, ublažava crvenila i održava ušne kanale zaštićenim i čistim).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu staforda staru 11 mj. Nakon prvog tjeranja (s 8 mj.) imala je lažnu trudnoću bez većih simptoma osim mlijeka u sisama, što smo liječili antibiotikom i permammas emulzijom. Mlijeko se povuklo, osim u jednoj sisi gdje se može napipati puno sitnih kvržica. Veterinar misli da je to početak tumora, što je opet liječio antibiotikom i flogocid masti.Molim Vas za mišljenje, hvala. RomanaO: U kuja je relativno česta pojava lažnih trudnoća nakon tjeranja kada se mogu javiti i upale mliječne žlijezde slabijeg ili jačeg intenziteta. Mastitis ili upala i/ili infekcija mliječnih žlijezda se može javiti u jednoj ili više žlijezda. U većini slučajeva uzrok su bakterije koje dolaze ascedentno mliječnim putevima do unutrašnjosti žlijezde. Drugi mogući uzroci  ovog stanja su traume ili se infekcija proširi krvlju (hematogeno). Upala je češća u starijih jedinki i u pasmina pasa sa kratkim nogama kod kojih je veća vjerojatnost za traumu mliječnih žlijezda. Također, pogodovni faktor je i loša higijena.Mastitis može biti izuzetno bolno stanje koje je obično lokalizirano, iako se u nekih životinja javlja i sistemska infekcija ili čak sepsa (bakterijska infekcija krvi). Najuočljiviji simptom infekcije je otečenje mliječne žlijezde (jedne ili više njih), povećane bradavice, zacrvenjenost, gnojno ili obojano mlijeko ili iscjedak iz žlijezde, bolne mliječne žlijezde, abscesi na žlijezdama, apatija i nevoljkost, gubitak apetita, povišena tjelesna temperatura. Traume, loši higijenski uvjeti i moguća već postojeća bolest su mogući predisponirajući faktori. U većini slučajeva mastitis nije hitno stanje, a oboljele životinje nisu znatno bolesne, no mliječne žlijezde se mogu toliko inficirati da abscediraju ili su gangrenozne. Kao posljedica upale mliječne žlijezde ponekad ostaju zadebljanja tkiva (mastopatije) koja su različita po obliku, ali vrlo često imaju oblik kvržica. No, promjena koju opisujete može biti i mliječna cista.Kod ovakvog problema treba razlučiti i poremećaje koji klinički sliče mastitisu. A to su:Fibroepitelijalna hipertrofija mliječne žlijezde koje je benigan rast tkiva mliječne žlijezde, a uzrokom je otečenja tvrde konzistencije koje može biti iznimno velikih dimenzija. Tumori mliječne žlijezde česti su i najčešći tip tumora koji se mogu razviti u kuja, a naročito onih koje nisu sterilizirane. Često su maligne prirode iako se mnogi ne ponašaju agresivno. Javljaju se kao pojedinačni ili višestruki noduli (1 - 25 cm) na jednoj ili više žlijezda. Više od 50% mamarnih tumora u kuja su benigne prirode (adenomi).Dijagnoza se postavlja po kliničkoj pretrazi životinje, palpacijim žlijezde i novonastale tvorbe, palpacijom regionalnih limfnih čvorova i biopsiji, odnosno patohistološkoj pretrazi.Terapija se provodi prema dijagnozi, a u slučaju tumora u pravilu je to kirurška obrada.Svakako je početna terapija Vašeg veterinara u redu, usmjerena ka redukciji rizika sekundarnih bakterijskih infekcija i stoga, komplikacija zdravstvenog stanja Vaše kujice, no za točnu determinaciju kvržica mliječne žlijezde neophodno je potrebno provesti dodatne pretrage kao i biopsiju promijenjenog tkiva koja nam daje odgovor o kakvoj se tvorevini radi. Na osnovu nalaza se tada može dati prognoza i preporučiti po potrebi odgovarajuća terapija.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo štene samojeda staro 3 mjeseca koje ima zadnje noge na X, kada se penje uz stepenice skače kao zec, a isto tako i trči. Naš veterinar nije siguran o čemu se radi, a mi se bojimo hoće li u budućnosti moći hodati uz stepenice (jer živimo na 5. katu) i hoće li imati bolove. Molimo vas za savjet. Unaprijed hvala, Dolores!O: Patologija lokomotornog sustava u pasa obuhvaća jedno kompleksno područje te iziskuje temeljiti pregled od strane veterinara - ortopeda. Svaka smetnja u upotrebi ekstremiteta koja se očituje kod kretanja ili stajanja životinje, posljedica je patoloških promjena na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima stražnjih ili/i prednjih nogu. Popratna pojava je bol na regiji koja je zahvaćena patološkim procesom. Bol u stražnjem dijelu tijela može imati niz uzroka, koji se mogu podijeliti u dvije kategorije: bolesti mišićno-koštanog sustava i bolesti kralježnice. Mišićno-koštana bol se postupno pojačava nakon odmaranja ili mirovanja, praćena je ukočenošću i grčevima leđa te ograničenjem pokreta. Mišići i zglobovi donjeg dijela leđa mogu biti bolni, osobito na bazi kralježnice. Bol u stražnjim nogama često je simptom mišićnih grčeva, oštećenja ligamenata, upale ovojnica zglobova ili uklještenja kralješničkog diska (discus hernia) i spondilolisteze.Kada se radi o stražnjim nogama, sigurno najčešći problem kod pasa je displazija kuka. Radi se o razvojnom poremećaju, gdje se glava bedrene kosti ne uzglobljava adekvatno u zglobnu čašicu na kuku. Bolest se razvija postepeno i može se javiti već kod mladih pasa, najčešće do dvije godine starosti, s različitim rasponom kliničkih znakova, od jedva primjetnih do jakih i bolnih hromosti. Znaci se jave kod nekih pasa rano, a kod nekih tek u starijoj dobi, što ovisi i o aktivnosti psa jer je za očekivati raniji nastanak simptoma kod aktivnih pasa.Bolest se smatra nasljednom, a novija istraživanja potvrđuju i određenu ulogu vanjskih faktora, poput prekomjerne težine, pretjeranog vježbanja pasa mlađih od godinu dana, različitih ozljeda, prebrzog rasta itd. Najčeće pogađa velike i gigantske pasmine, a veoma rijetko pasmine lakše od 15 kg.Dijagnoza se postavlja na temelju rendgenograma. Naime, nije moguće utvrditi da li se radi o displaziji kuka ili nekom drugom poremećaju koštano - zglobnog sustava ako se ne napravi specijalistički pregled i RTG-snimka. Općenito se smatra kako su kod pasa u dobi od 4 mjeseca dobro vidljive patološke promjene na kostima i zglobovima no već i u dobi od 3 mjeseca uz izražene simptome poremetnji pri normalnom kretanju moguće je postaviti dijagnozu.U svakom slučaju, nužno je načiniti dodatne specijalističke pretrage kojima će biti moguće postaviti točnu dijagnozu te prema tome procijeniti pragnozu stanja i eventualne buduće smetnje kretanju. Za pomoć se možete obratiti na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U posljednjih godinu dana moja kujica imala je 3 napadaja slična epileptičnom napadu (grčevi mišića, tremor). Jezikom bi lizala nos i njušku te ubrzano disala, ali nije joj curila slina. Prva dva puta imala je vruć nos (temperaturu) dok kod zadnjeg napada to nije bio slučaj. Napadaji otprilike traju minutu, dok treba oko 10-ak minuta da se kujica potpuno umiri. Nakon svakog napadaja trčala bi i skakala kao da ništa nije bilo. Primjetili smo da se svaki od napadaja dogodio nakon što je provela dosta vremena na suncu i u prirodi. Veterinar je rekao da je to vjerojatno sunčanica, no željela bih znati pokazuju li ti simptomi na neke opasnije bolesti i postoji li mogućnost da je to uistinu samo sunčanica? Ne živimo u gradu pa naš veterinar nije u mogućnosti napraviti pretrage poput snimanja glave i sl. Zanima me trebamo li ju odvesti na neke od takvih pretraga? Hvala, NikolinaO: Sunčanica nastaje izlaganjem glave, a posebno potiljka, visokoj temperaturi - odnosno utjecaju sunčeve topline. Koristeći krv kao rashladnu tekućinu, tijelo prvenstveno štiti najvažnije organe - kao što je mozak. Tijelo će pokušati rashladiti mozak, na način da se što više hladne krvi uputi u glavu. Posljedica ovoga je da žilice u mozgu nabreknu i mozak jednostavno natekne od relativno naglog povećanja volumena. Simptomi ovakve pojave su slični potresu mozga i nisu nimalo bezazleni. Ozbiljni slučajevi sunčanice mogu završiti dugotrajnom nesvjesticom i trajno narušiti zdravlje - a u krajnosti, može dovesti i do komatoznog stanja i završiti smrću. Simptomi sunčanice su najčešće osjetno povišena tjelesna temperatura, nemir, smušenost, problemi s vidom, malaksalost, omamljenost, raširene zjenice. Bilo je ubrzano, a disanje plitko i brzo. Životinju treba smjestiti u hladovinu, rashladiti laganim polijevanjem vodom (ne naglim pljuskanjem iz kante), te  stavljanjem hladnih  obloga ili vrećice s ledom na potiljak i glavu. Tjelesnu temperaturu treba stalno kontrolirati, sa hlađenjem se može prestati tek kada se tjelesna temperatura vrati u normalu.Zatim, vrlo sličan sunčanici je toplotni udar, s tom razlikom da ne mora nastati kao posljedica direktnog izlaganja suncu. Toplotni udar nastaje zbog (često naglog) prekomjernog povišenja tjelesne temperature i nemogućnosti organizma da temperaturu održi u normalnim granicama. Obično se javlja kada je vlaga u zraku visoka, za vrijeme ljetnih sparina i omare - jer je u takvim uvjetima otežano znojenje i prirodno hlađenje organizma. Prije toplotnog udara, mogu se pojaviti svi prije opisani simptomi toplotne malaksalosti i grčeva - vrtoglavica, žeđ, slabost, dehidracija. Toplotni udar nastupa naglo i bez najave - iznenadnim kolapsom i padom krvnog tlaka. Koža oboljelog psa je topla (vidljivo povišene tjelesne temperature), suha i crvena, a bilo slabo i jako ubrzano. Mogu se javiti grčevi, a zjenice su u početku sužene, pa kasnije proširene. Ovo je težak akutni poremećaj, koji nastaje zbog prestanka termoregulacije organizma - a u najtežim slučajevima može uzrokovati komu i smrt unesrećenog - stoga je neophodna intervencija veterinara.U slučaju toplotnog udara, kao i kod sunčanice, mora se intervenirati, odnosno životinji pomoći rashlađivanjem tijela. Općenito o epilepsiji i stanjima sa sličnom kliničkom slikom pisala sam ovdjeKako bi se postavila dijagnoza ovakvog stanja, neophodne su dodatne kliničke pretrage. Pokušajte sa Vašim veterinarom razgovarati o mogućnostima osnovnih pretraga poput kompletne krvne slike i biokemije krvi, pretrage urina, RTG-snimke ili UZV unutrašnjih organa. Ukoliko ne raspolaže potrebnom tehničkom opremom za provođenje istih, dogovorite termin pregleda na Veterinarskom fakultetu Klinici za unutrašnje bolesti kako ne biste sebe i ljubimicu izlagali nepotrebnom stresu.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pas mi je star godinu dana i razbolio se. Naši veterinari ne znaju što mu je. Prije 2 tjedna je dobio, tako su rekli veterinari, gnojnu vrećicu na vratu pa su mu injekcijom izvlačili taj gnoj i krv. Rekli su da će sve biti u redu te da mi je psa navodno ugrizla zmija za vrat. Nakon par dana ta se vrećica vratila pa sam ga ponovo vodila kod veterinara te su mu razrezali tu vrećicu i istiskali ponovo sadržaj iz gnojne vrećice. I dalje ne znaju što mu je. Kod nas u Vukovaru, koliko ja znam, nema otrovnih zmija. Više ne znam što da napravim sa psom jer je opet ta gnojna vrećica velika, iako su je prorezali. Izgleda kao da ima gušu. Da li Vi smatrate da je bolje da ga odvedem negdje dalje na operaciju? I da li ima lijeka za njega?Veliko hvala,TeaO: Uzroci oteklina na području vrata ljubimaca mogu biti različite etiologije. Tako, možemo govoriti o apscesu, fistuli, ubodima insekata, ugrizima različitih životinja, hematomu, seromu, tumoroznim tvorbama,...Apsces je nakupljanje gnoja u novonastaloj šupljini, odnosno lokalizirana gnojna upala koja se može razviti u potkožnom tkivu, ali i u dubokim tkivima i organima. Apsces potkožnog tkiva manifestira se lokalnim znacima upale: crvenilo (rubor), oteklina (tumor), toplina (calor) i bol (dolor) te izraženim fenomenom zvanim fluktuacija. Apscesi i fistule nastaju različitom etiologijom te dovode do te situacije da, najčešće bakterije iz roda Staphiloccocus, ulaze kroz ranu u potkožje i tkivo te stvaraju upalni proces. Bakterije uništavaju lokalne stanice i luče svoje toksine. Premda je njegov početak obično akutan, apsces može perzistirati i postati kroničan. Pod takvim uvjetima upalni poticaj i dalje traje rezultirajući stalnim prilivom neutrofila. Apsces može biti težak terapijski problem jer njegova unutrašnjost nije vaskularizirana, što onemogućava učinkovitost liječenja.Kod apscesa koji ne dreniraju na površinu (kod kojih ne izlazi sadržaj) potrebno je napraviti inciziju sadržaja i ukloniti eventualno nekrotično tkivo. To se radi zbog toga što neprikladno tretiranje nerijetko dovodi do opetovanog stvaranja upalnog procesa te pojave svih znakova apscesa. Ovakve zahvate vrši veterinar pod lokalnom ili općom anestezijom. Kod većih apscesa, potrebno je i više puta učiniti drenažu i ispiranje šupljine. U liječenju se koriste i antibiotici, a sve u svrhu prevencije re-infekcije ili migracije uzročnika na druge lokacije unutar organizma.Fistula je stara rana u vidu kanala sa slabom tendencijom zaraštavanja, iz koje se cijedi gnoj ili tjelesna tekućina. Fistule mogu biti prirodne ili stečene, te gnojne, sekrecijske i ekskrecijske. Gnojna fistula se sastoji od otvora, kanala i dna. Otvor je obično ljevkasto uvučen, okolina je bez dlake i pokrivena gnojem. Ako se otvor i zatvori, gnoj se nakuplja unutra, pri čemu će ponovo probiti novi otvor. Dno fistule definira gnojna šupljina u kojoj se nalazi uzrok, strano tijelo, nekroza, ili tkivo koje nije demarkirano. Gnojni džepovi sami po sebi djeluju kao strano tijelo. Kod sekrecijske fistule dolazi do ispražnjavanja sekreta otvorenih žlijezda (fistula slinovnice, ductusa paratidicusa, jednjaka itd.).U njenom liječenju potrebno je utvrditi i ukloniti uzrok, utvrditi otvor, sondirati kanal, utvrditi njegov smjer i položaj, te u njemu uzrok, odnosno strano tijelo. Kanal se kirurški otvara, nakon čega se dno kiretira ili kirurški ekstripira, te ispire antiseptikom. Kod sekrecijske i ekskrecijske fistule, nakon uklanjanja uzroka treba težiti zatvaranja kanala.U svakom slučaju savjetujem Vam da se obratite veterinaru za drugo mišljenje. Naime, ako se problem konstantno pojavljuje potrebno je ponovno pregledati ljubimca te revidirati postojeću terapiju i pristup liječenju, a sve kako bi se postojeća situacija sanirala u najskorije moguće vrijeme.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: U pet shopu sam kupio žviždaljku za pse. Ne znam da li je infrazvučna ili ultrazvučna. Također, imam i kujicu jazavčara starosti 2-3 god., koju želim naučiti da prati zvuk žviždaljke. Biste li mi mogli objasniti kako da ju podesim, koliko jako trebam puhati i kako izdresirati psa da se odaziva na zvuk žviždaljke?Hvala unaprijed,MateoO:  Ultrazvučne ili Galtonove zviždaljke koriste se obično prilikom treninga pasa i mogu biti korisne za neke osnovne radnje.Raspon zvuka koji psi čuju je viši od onog koji mi čujemo, naročito kada su visoke frekvencije zvuka u pitanju i na tom principu rade zviždaljke. One mogu biti korisne i za upućivanje zapovjedi psu kada nije u neposrednoj blizini, npr. dozivanje kada se ide u prirodu, u lovu itd.Prije samog korištenja valja odlučiti za koje točno situacije želite koristiti zviždaljku jer, u osnovi, ona se koristi kao što se koriste bilo koje druge zapovjedi, koje se izgovaraju. Za svaku radnju na koju želite utjecati morate osmisliti specifičan zvižduk, odnosno zvučnu frazu, i ponavljati ga samo za nju. Uspjeh se može očekivati ukoliko budete strpljivi i uporni.Možda je korisno da započnete korištenje jednostavnim dozivanjem kada psa namjeravate hraniti, a kasnije možete proširivati zapovjedi. Zviždaljke obično imaju određeni raspon frekvencije zvuka pa možete koristiti i različite frekvencije za određene zapovjedi, iako su zvučne fraze dojmljivije, npr. dva kratka i jedan dugi zvižduk za dozivanje.