*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me do kojeg se tjedna štencima baseta zatvara pigmentacija na nosu? Nekima je već zatvorena, a neki još imaju ružičaste flekice. Štenad je stara mjesec dana. Hvala, TenaO: Većina štenaca dolazi na "ovaj svijet" s nosevima koji nisu ili su djelomično pigmentirani te se postepeno pigment odlaže i ispunjava svoja predilekciona mjesta u nekoliko narednih tjedana. Važnost pigmentacije nosa leži u činjenici da ona štiti nos od štetnog djelovanja sunčevih zraka.Pigmentacija predstavlja složeni mehanizam stvaranja zaštite u organizmu te je povezan s genetikom (nasljednim osobinama), kao i individualnim osobinama same jedinke.Za potpunu pigmentaciju, odnosno da pigmentacija dosegne svoj genetski uvjetovan maksimum, potrebno je nekoliko tjedana (6-8 tjedana). Međutim, kod određenih jedinki taj period može trajati i duže, kao što je nekoliko tjedana pa čak i godinu dana. Također, kod nekih ljubimaca se sama pigmentacija nikad i ne završi, odnosno, oni ostaju "pjegavi". U prije navedenim slučajevima, često se nedostatak potpune pigmentacije može uočiti i na drugim dijelovima tijela.Pigmentacija kože se najčešće dovodi u vezu s bojom dlake. Tako, pasmine kod kojih prevladavaju tamnije boje većinom posjeduju i tamnije pigmentirani nos, dok pasmine kod kojih prevladavaju svjetlije nijanse mogu imati i nos drugih boja i nijansi.Također, pigmentacija nosa se može mijenjati i tijekom života ljubimca. Tako, određene bolesti, dodaci ili nedostaci u prehrani kao i promjene u okolišu mogu utjecati i na pigmentaciju.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 17.06.2010.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam psa, ženkica, 3,5 god. stara, mješanac, malog rasta. U zadnjih mjesec dana sam primjetila na koži kod vrata i kod kičme kao neke male bradavice ili cibuljice. Jedna je narasla, a druga je počela skoro da izbija na površinu kože. Imaju ukupno samo dvije. Kod veterinara mi je rečeno da nije ništa opasno, ali ako se bude širilo da je dovedem da se uradi hiruški zahvat jer svaka izraslina na koži moze biti tumor, koji nije zloćudan. To me jako zabrinulo jer ova prva izraslina je porasla od dana kad sam je uočila, a sad vidim da se pojavljuje i druga. Izraslina je bjelkaste boje, više kao neka gnojna akna, mada mi opet više lici na bradavicu. Molim Vas, možete li mi reći šta je to? Unaprijed zahvalna! Pozdrav, JasnaO: Kožne izrasline, odnosno novotvorevine, predstavljaju relativno veliko područje dermatologije i potrebno je ponekad znatno strpljenje i pozornost da ih se precizno dijagnosticira i izliječi.Može se raditi o jednostavnoj upali dlačnog folikula - folikulitisu, koji započinje kao crvena kvržica, koja može biti pojedinačna ili se javlja u većem broju na koži. Veoma često se nastavlja bakterijskom infekcijom te se u blažim slučajevima stvaraju sitne pustule, kroz čiji centar se probija dlaka koja lako ispada. Dolazi i do stvaranja gnoja koji lako provaljuje van te se stvaraju kraste. Upala se može zadržati u površinskom sloju ili može ići dublje, čime se znatno otežava stanje.Smatra se da je folikulitis zapravo najčešći pojedinačni poremećaj u koži. Nastaje zbog različitih iritacija, npr. ujed buhe i previše grubo češljanje, a predisponiraju mu sva stanja koja slabe lokalnu otpornost kože, poput vanjskih nametnika, neadekvatne prehrane, loše higijene, visokih temperatura i vlage. Sam za sebe, folikulitis ne predstavlja velik problem, ali može biti atrij za daljnje komplikacije, poput stvaranja furunkula ili razvoja dublje piodermije. U smislu infekcije najviše se spominje staphylococcus intermedius. Bakterijski folikulitis može proći bez tretmana, ali se veoma često vraća. Liječenje je ovisno o težini slučaja i podrazumijeva lokalnu primjenu šampona i različitih krema, a u težim slučajevima se koristi antibiotik peroralno uz neki kortikosteroid. Izrasline mogu biti i virusnog porijekla i o tome možete više pročitati ovdje.Dodatne informacije o izraslinama na koži pasa možete pročitati ovdje.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 16.06.2010.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas da mi odgovorite na jedno možda malo neugodno pitanje, koje me muči već neko vrijeme. Primijetila sam da je zadnjih od prilike mjesec dana izmet mog psa izrazito crne boje. Kako nismo mijenjali prehranu i njemu je, unatoč toga, zdrastveno stanje odlično, zanima me da li imam razloga za zabrinutost. bitno je i da mi je pas vani slobodan u vrtu, tako da ja vidim izmet tek naknadno kod čišćenja. Hvala, VanjaO: Boja ekskremenata ovisi o prisutnosti sterkobilina i o vrsti hrane.Tamno smeđa, crno smeđa ili crna (kao katran) boja fecesa ukazuje na primjese krvi i to u prednjem dijelu probavnog trakta, uzrokovano bolestima jednjaka, želuca, tankog crijeva.Krvarenje u probavnom sustavu ili gastrointestinalno krvarenje simptom je niza bolesti, a ne bolest sama po sebi, te može biti posljedica niza različitih poremećaja.Psi koji se hrane svježim mesom ili iznutricama imaju fiziološki tamniju boju fecesa. Primjesa crvene boje znak je krvarenja u stražnjem dijelu probavnog trakta. Krv u fecesu se može javiti i kod povrede rektuma ili zajedno sa sluzi kod upale debelog crijeva. Također, kod većeg broja crijevnih nametnika se može naći krvi u fecesu.Preporuka je da pratite psa i vidite izmet odmah nakon defekacije jer je bitno da li se u stolici vidi krv i je li ona tamne boje, možete vidjeti i da li je crn ili krvav samo površinski dio ili kompletan izmet. U dogovoru s Vašim veterinarom, možete uzeti svjež izmet i odnijeti ga na koprološku pretragu kojom će se ustanoviti sastav fecesa.Kompletna krvna slika i biokemija krvi te eventualno RTG ili UZV abdomena trebali bi pokazati neke odstupanja ako se radi o bolesnom stanju. Naime, kod dugotrajnije prisutnosti krvi u stolici javlja se slabokrvnost.Eventualna promjena hrane mogla bi pokazati da je možda ipak uzrok u sastavu prehrane. Čišćenje od crijevnih parazita je potrebno 2-3 puta godišnje pa ako niste to već učinili, to svakako obavite jer veće količine crijevnih parazita uzrokuju oštećenja sluznice.Prisutnost krvi u izmetu može postupno promjeniti opće stanje i dovesti do slabosti organizma pa se svakako obratite Vašem veterinaru.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 14.07.2010.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Imam kujicu (pasmine pekinezer) koja je okotila 9.7.2010. tri štenca. Problem je u tome što štenci sišu samo četri zadnje sise pa su se one četri gornje upalile, tj. na dvije nema uopće izražene bradavice. Kuja stalno dahće, kao za vrijeme okota i ima temperaturu 39,2. Molim Vas za pomoć, hvala. Lijepi pozdrav, DarijaO: U slučajevima kad kuja ošteni malo štenadi, tj. manje nego što ona ima sisa, oni sišu samo određeni broj sisa, kao što je i kod Vaše ljubimice slučaj. Oni već na početku zauzmu određenu sisu i uglavnom sišu svaki svoju. U ostalim sisama koje štenci ne sišu, ne producira se mlijeko i one se polako smanjuju.Ako je došlo do upale, taj dio vimena postane tvrd, crven i temperiran. U tom slučaju je preporučljivo da kuja, radi smanjivanja upale, dobije antibiotsku terapiju te hladne obloge.Što se tiče tjelesne temperature, fiziološke granice za manjeg, odraslog psa su od 37,5 do 39,0. Pod normalnim okolnostima, na temperaturu tijela utječe niz vanjskih i unutarnjih čimbenika. Pod njihovim utjecajem temperatura tijela se može znatnije promijeniti, ali one su prolazne. Glavni čimbenici su: dob, spol, hranjenje i procesi probave, mišićni napor te temperatura okoline i atmosferske prilike.Mlade životinje općenito imaju višu temperaturu od odraslih.Ženke obično u tjeranju i za vrijeme bređosti imaju nešto višu temperaturu. Temperatura tijela zdrave životinje se mijenja i tijekom dana i kad miruje te obično iznosi do 1,5 stupnjeva unutar fiziološke granice. Večernja temperatura tijela je uvijek više od jutarnje.Procesi probave povisuju temperaturu tijela za 0,1-0,9 stupnjeva, što ne traje duže od 3 do 4 sata.Mišićni napor (pojačana aktivnost) može povisiti temperaturu za 0,1 do 2,5 stupnja, ovisno o jačini i trajanju napora te atmosferskim prilikama.Uzbuđenost, nemir, jaki bolovi, uznemiravanje insektima i sl. također povisuju temperaturu tijela.Temperatura okoline i atmosferske prilike, osobito intenzivnije, općenito utječu na temperaturu. Pripeka, omara, zagušljivost prostora povisuju temperaturu tijela za 0,5 do 2 stupnja. Kad je vruće, bilo vani ili u prostoriji, psi dahću jer na taj način izlučuju višak tekućine, kao što se mi znojimo. Oni po tijelu nemaju znojnice, već se znoje samo na mekušima šapa i preko jezika.Ako temperatura pređe gornju fiziološku granicu i ostane povišena duže vrijeme, radi se o hipertermiji koja je popratna pojava groznice. Hipertermija obično nastaje kod raznih infekcija i upalnih procesa u tijelu.Nadam se da će Vam ove informacije pomoći da uvidite da li je kuja bolesna ili je sve u granicama normale.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 14.07.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Stafordski terijer je pojeo kost koja mu je zapela u crijevu, od silnog napinjanja crijevo mu desetak centi viri van anusa, to traje nekih petnaest dana. Bio je veterinar sto puta, pokušao ga pročistiti kroz analni otvor, ali se situacija nije promijenila, jako cvili kad se napinje, novac za operaciju nemamo i očajni smo jer je već šest godina s nama i volimo ga kao člana obitelj. Već smo počeli razmišljati da ga uspavamo, ali nemamo srca za to, jako se pati, molim vas pomozite što prije da dobijem vaše mišljenje. Inače, hoće jesti i nije previše potišten, ali to crijevo se sada već peti dan ne vraća unutra, nego je stalno vani i muhe ga jadnog oblijeću i grizu mu crijevo, stalno ostavlja krvave fleke, a stolica mu je jako tanka i crna i neredovita, skoro da je i nema! Pomozite molim vas, umrijet ću za njim!AnaO: Prolapsus rektuma nije česti zdravstveni problem, a karakteriziran je izaskom tkiva rektuma kroz analni otvor. Tvorba liči na valjkasti dio tkiva prikvačen za analni otvor.Prolapsus rektuma se obično tipično javlja u štenadi i mačića ispod 6 mjeseci starosti, pri čemu se uzrok često ne može niti pronaći, no najčešće spominjana je invazija crijevnim parazitima koja uzrokuje otežano defeciranje. U starijih pasa uzrok je uvijek moguće identificirati, s obzirom kako postojeća iritacija ili, u slučaju Vašeg ljubimca, mehanička prepreka (kost), uzrokuje otežano defeciranje i posljedičan prolaps pri čemu se nerijetko javljaju i ozljede sluznice rektuma.Općenito se smatra kako oni psi bez pružene adekvatne pomoći, imaju slabe izglede za oporavak. Od najveće je važnosti što prije odvesti psa u veterinarsku ambulantu te držati tkivo vlažnim, toplim mokrim ručnicima, a ujedno onemogućiti ljubimcu da liže ili gricka protrudirano tkivo. Na ovaj se način omogućuje pružanje boljih uvjeta za vraćanje tkiva u prvobitno stanje.Dijagnoza prolapsa rektuma postavlja se na temelju općeg kliničkog pregleda, pri čemu ga treba razlikovati od prolapsa tankih crijeva, koje predstavlja još ozbiljniji zdravstveni problem. Rana reparacija oštećenog tkiva je najbitnija. Ukoliko se tkivo čini živim i netraumatiziranim, može se pokušati s vraćanjem u prirodni položaj bez kirurškog zahvata, smještanjem primjerenih šavova kako bi se tkivo držalo na mjestu. Šavovi se stavljaju dovoljno labavo kako bi feces nesmetano izlazio van, a šav se obično skida za oko 48 sati.Ukoliko je rektalno tkivo znatno sasušeno, traumatizirano i čini se odumrlim, potrebno je izvesti kirurški zahvat amputacije tkiva rektuma, pri čemu treba uzeti u obzir mnoge komplikacije poput teških bakterijskih infekcija i inkontinencije fecesa pa stoga i relativno loše prognoze stanja.No, na žalost, ne postoji domaćeg lijeka za prolapsus rektuma ili bilo kojeg drugog dijela crijeva. Potrebno je redovito voditi računa da je tkivo stalno vlažno, onemogućiti dodatno traumatiziranje tkiva lizanjem ili grickanjem od strane ljubimca te mu nuditi lakoprobavljive hrane sa dodatkom ulja (npr. parafinsko ulje) koje bi stolicu činilo mekom. Često se kao komplikacija neliječenja prolapsusa javlja nemogućnost izbacivanja fecesa, što ima za krajnji rezultat teško oboljenje intoksikacijom i uginućem za nekoliko dana.U svakom slučaju preporučila bih Vam da hitno potražite pomoć u veterinarskoj ambulanti. S obzirom na znatan financijski izdatak, pokušajte dogovoriti obročno plaćanje s veterinarom ili pokušati nekim vidom subvencije od Udruga koje se brinu za dobrobit životinja u mjestu Vašeg stanovanja.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 14.07.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dvoumim se između dviju pasmina ca de bou (majorški ovčar) te američki staford. Možete li mi reći koja je podobnija za držanje, imajući u vidu da imam ženu i dvoje djece te da sam često zbog posla odsutan od kuće pa bi moja žena najveću brigu oko pasa imala. Naravno, pas bi prošao dresuru i odgoj. Upoznat sam podosta o američkom stafordu jer ih prijatelj mog rođaka uzgaja u okolici Zagreba i selekcijski odstranjuje agresivu iz tih pasa. Inače, psima se zna obiteljsko stablo već generacjama, nastojeći postepeno ukloniti sve agresivne gene iz te pasmine, s tim da se dobije neagresivan pas i poprilično mu dobro ide u tom pogledu. Pošto podosta znam o njima, zamolio bih vas da mi nešto kažete o ca de bou, npr.da li je podobniji za držanje od staforda i tko ih uzgaja.IvicaO: Prema podacima o pasminama pasa razlikuje se majorški buldog i majorški ovčar.Majorški buldog ili Ca de Bou iznimno je hrabar, neovisan pas s borbenim duhom. Tijekom godina razvile su se dva različita tipa majorškog buldoga: u tipu buldoga koji se razvio iz grupe istočnoeuropskih uzgajivača te tip mastifa, uzgajivača koji su ga htjeli približiti španjolskom mastifu. Naziv "ca de bou" doslovno se sa katalonskog prevodi "bull-dog".Majorški buldog je tipičan pas velike pasmine, moćne molosoidne izdužene građe. Visine je 55-58 cm u mužjaka, odnosno 52-55 cm u ženki. Tjelesna težina varira u mužjaka 35-38 kg, a u ženki 30-34 kg. Kratke je dlake, grube na dodir, a dolazi u sivosmeđoj ili crnoj boji sa bijelim oznakama.Kao i mnoge druge pasmine molosoidnog tipa, majorški buldog je vrlo neovisan. Psihički je vrlo stabilan i rezerviranog temperamenta te nije jedan od onih pasa koji stalno traže pažnju vlasnika. Prirodno posjeduje nepovjerenje prema strancima i snažan osjećaj za vlastiti teritorij, što ga čini izvrsnim čuvarom. Osjeća poštovanje i zaštitnički se ponaša prema djeci i obitelji u kojoj živi. Obožava boravak vani, no vrlo se dobro može priviknuti životu u stanu, iako pri tome zahtjeva češća izvođenja u šetnje.S obzirom na njegov dominantan i zaštitnički temperament, zahtjeva ranu socijalizaciju i strogo učenje, no smatra se kako je, za razliku od američkih stafordskih terijera, daleko poslušniji i manje tvrdoglav.U današnje vrijeme spominje se tek nekoliko uzgajivača pri čemu je genetski materijal stoga i dosta ograničen. Smatra se da je 90-tih godina prošlog stoljeća velik broj pasa izvezen u Rusiju, Poljsku, SAD i Japan pa se i u tim zemljama nalaze respektabilni uzgajivači. Informaciju o mogućem uzgoju u Hrvatskoj možete dobiti od Kinološkog saveza u Zagrebu na adresi Ilica 61, tel.: 01/4846 124, 01/4846 126.Majorški ovčar ili Ca de Bestiar je pas velike pasmine, srednje tjelesne težine od oko 40 kg. Kratke je dlake, crne boje po cijelom tijelu, a ponekad se može javiti s bjelinom na prsima ili šapama. Majorški ovčar otporan je pas, izdržljiv, snažan i brz te hrabar. Prvenstveno je ovčarski pas, no obavlja i funkcije čuvanja i obrane. Odan je samo jednom gospodaru i nepovjerljiv je prema strancima. Inteligentan je, nježan i poslušan.O pasmini američkog stafordskog terijera, temperamentu, učenju i prehrani pisali smo ovdje, ovdje i ovdje.Odabir pasmine morat ću prepustiti Vama, a kao malu pomoć pri odluci, mišljenja sam kako bi možda bio bolji odabir američkog stafordskog terijera, s obzirom na to da imate blisku osobu s iskustvom sa ovom pasminom.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 13.07.2010.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Imam štene njemačkog ovčara, staro mjesec dana. Možete li mi reći da li je normalno što ne hoda normalno, već kao da malo zanosi zadnjim nogama? I malo se igra i jede i onda leži kao da spava, je li to normalno da se toliko izležava? Hvala, MiloradO: Štene starosti mjesec dana, ako je to točna dob, još je jako mlado i većinu vremena ili jede ili spava. Uglavnom je nesigurno na nogama i ne može puno hodati. S vremenom mišići nogu postaju čvršći i štene se sve više igra, skače, trči, postaje sve spretnije. Štenad se obično odvaja od majke u dobi od 2 mjeseca, iako sve učestalije već sa 6 tjedana. Do dobi od 2 mjeseca, kuja ih uči nekim osnovnim pravilima ponašanja: kako i gdje obavljati nuždu, kako ih odbija od sise, tako se uz nju nauče jesti hranu i piti vodu iz zdjelice, uče se igrati i drugo.Ako ste možda mislili na displaziju kukova, prerano je za njen nastanak, a posebno za dijagnozu.Displazija kukova je termin kojim označavamo nenormalan razvoj zdjeličnih kostiju te glavice bedrene kosti, koji može dovesti do nestabilnosti i oslabljene funkcije kuka. Displazija kuka je razvojna bolest zgloba koja se javlja u pasa, a o kojoj se mnogo govori, pa novopečeni vlasnici nerijetko dobiju potpuno pogrešne informacije o ovom sindromu.Radi se o nasljednom oboljenju, no na razvoj bolesti veliki utjecaj imaju faktori okoline, kao što su brz rast, pretjerana fizička aktivnost mladih pasa te preopskrbljenost nekim hranjivim sastojcima. Klinički problem javlja se kod mladih pasa kada se razvije displazija kuka ili kod starijih pasa kada se kao posljedica displazije razvije artritis (upala zgloba). Displazija kuka dolazi do izražaja uglavnom kod odrastajućih pasa pa će vlasnici prve simptome primjetiti u dobi od 5 do 12 mjeseci starosti. Kod nekih pasa, posebno kasno zrelih, simptomi nisu očiti sve do starosti od 2 pa do 5 godina. Po kinološkim propisima dijagnostici displazije kuka pristupamo najranije u dobi od 12 mjeseci, a za pse velikih pasmina (njemačka doga, mastif, benrardinac) tek od 18 mjeseci. Dijagnoza se postavlja pregledom rentgentske slike oba kuka. Rentgenski nalaz ocjenjuje se ocjenom A, B, C, D, E/I, E/II. Za očitavanje snimaka kukova nadležan je Veterinarski fakultet u Zagrebu. Uzgojnu dozvolu mogu dobiti psi sa nalazom A, B, C i D. Za displaziju kuka definitivno možemo reći da je biomehaničko oboljenje koje je uzrokovano neproporcionalnim rastom kostiju u odnosu na rast mišićne mase.Isto tako, za ovo oboljenje postoji nasljedna predispozicija pa se zato rasni psi s lošim nalazom kukova isključuju iz uzgoja, tj. ne mogu dobiti uzgojnu dozvolu. Nasljeđivanje nije jednostavno, dakle ako su otac ili majka bolovali od displazije kuka to ne mora značiti da će oboljeti i njihovi potomci. No, činjenica je da njihovi potomci imaju veću šansu da se kod njih razvije ova bolest nego potomci iz zdravih linija.Jedan od faktora okoline koji nepovoljno utječe na razvoj kukova jest i fizička aktivnost pa se preporučuje da se psi, posebno oni teških pasmina, u prvoj godini života kreću ograničeno (bernski planinski pas, bernardinac, njemačka doga, rottweileri,...). To znači da ih ne treba stimulirati da trče tako da im se baca loptica i da ih se nikako ne istrčava za biciklom ili autom.Simptomi displazije kuka mogu biti vrlo različiti, što prvenstveno ovisi o stupnju displazije. Tako pas može samo lagano šepati ili pak već kao mlado štene ne može hodati po stepenicama te skakuće sa stražnjim nogama kao "zec". Osjećaj bola kod pasa je individualna pa i o tome ovisi stupanj šepanja. Ponekad se vlasnici žale da pas padne prilikom naglih okreta te da mu je općenito slab stražnji kraj. Za točnu dijagnozu neophodan je rentgenski snimak kukova.Liječenje, odnosno olakšavanje simptoma ove bolesti sastoji se u ograničavanju kretanja bolesnom psu, davanju lijekova koji će ublažiti bol. U svijetu se vrše i operativni zahvati kojima se psu ugradi umjetni kuk, što na žalost u našim, prije svega financijskim, uvjetima nije prihvatljivo.Uglavnom, ako je Vaše štene stvarno tako mlado, normalno je da se izležava i da je nesigurno na nogama. Ono je u pravom smislu još beba, koja još ne zna hodati.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 13.07.2010.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li njemačkom ovčaru, koji je star 2 godine, mogu davati juneću kuhanu bijelu jetricu i u kolikoj maksimalnoj mjeri?Zahvaljujem, ElifO: Meso unutrašnjih organa životinja komercijalno nazivamo iznutricama. Pod tim pojmom podrazumijevamo meka tkiva što pripadaju organima trbušne šupljine životinja, ali i ostale komercijalno vrijedne dijelove životinjskog mesa. U ovu vrstu mesa ubrajamo: jetra, bubrege, pluća, srce, mliječne žlijezde, testise, slezenu, mozak, želudac (tripice ili fileki), timus, jezik i rep.Ova vrsta mesa odlikuje visokim sadržajem vitamina B-skupine, posebno vitamina B12 koji se stvara isključivo u životinjskoj stanici i koji, između ostalog, predstavlja i esencijalnu tvar u sazrijevanju crvenih krvnih zrnaca. Iznutrice su bogate mineralima željezom i cinkom, a izvrstan su izvor proteina.Uz sve te nutritivne vrijednosti, ipak se te namirnice moraju koristiti u određenim slučajevima i s određenim oprezom jer su skladište kolesterola, zatim visoku količinu purinskih baza - preteča mokraćne kiseline. Razlog za pažljivu hranidbu je i mogućnost pojave simptoma trovanja. Neki od ovih organa predstavljaju mjesta u organizmu gdje se mogu naći zaostale rezidue stranih tvari, lijekova, umjetnih gnojiva, pesticida. Najbolje je koristiti uvijek iznutrice mladih životinja. Iznutrice sadrže relativno veliku količinu bjelančevina, a malu količinu masti pa stoga imaju i manju energetsku vrijednost, ali imaju kemijski sastav približno jednak mesu pa im je i prehambena vrijednost približno jednaka.Srce je dobar izvor proteina, riboflavina, niacina i vitamina B12. Sadrži mnogo željeza i manje količine cinka. Meso srca je čvrsta i pomalo žilave konzistencija te ugodnog okusa. Bubrezi sadrže visokovrijedne vitamine: kobalamin B12, riboflavin, niacin, vitamin A, folnu kiselinu, a od minerala treba spomenuti cink. Najbolji su bubrezi mladih životinja, teleći i janjeći. Prije pripreme najbolje je bubrege namočiti preko noći u mlijeku. Pripremaju se uvijek samo svježi bubrezi. Nikada ih nemojte zaleđivati, niti držati dulje od 24 sata u hladnjaku (osim ako nisu u mlijeku).Tripice predstavljaju meso želuca životinje. Goveđe tripice sadrže velike količine proteina (čak 18%, a vrlo malu količinu masti, oko 1%). Budući da u sebi sadrže mnogo vezivnog tkiva, ponekad mogu izazvati otežanu probavu u želucu. Jetra posjeduje visoku nutritivnu vrijednost zbog prisutnosti visoke količine vitamina i minerala. Dobar su izvor željeza, fosfora, vitamina B12, folne kiseline, riboflavina (vitamina B2), niacina i vitamina A. Vitamin A prisutan je u jetricama u iznimno visokim količinama jer jetra predstavlja organ u kojem se vitamin A uskladištava (kod ljudi i životinja).Pluća (tzv. bijela jetra) su bogata vitaminom C, ali su siromašna drugim hranidbenim elementima pa bi se trebala izbjegavati u prehrani mladih pasa. Pogodna su u hranidbi starijih i pretilih pasa. Kao "laganiju" namirnicu preporučljivo ih je davati jednom-dvaput tjedno.Vaš pas je u kategoriji velikih pasa i u 2. godini završen je rast i razvoj pa je potrebna dnevna količina mesa u pripremljenom obroku 30 dkg (prema literaturi prof. dr. Bauera), ako su prisutna 2 obroka, jedan mliječni i jedan mesni.Ravnoteža obroka bitan je element zdravlja i sposobnosti organizma za normalan rast i rad.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 12.07.2010.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Pas mi je bio na kastraciji i dan nakon operacije samo leži, a kada se miče, prvo diže zadnje noge, a potom prednje. Problem je što se jedva digne s prednjih nogu i kao da ima poteškoće pri hodanju, što nas dosta zabrinjava. Da li je to popratna pojava nakon anestezije?GabrijelO: Anestezija je smanjena osjetljivost cijelog tijela ili pojedinog dijela tijela, a postiže se sredstvima koji vrše depresiju živčanog tkiva lokalno ili središnjeg živčanog sustava u cijelosti. Razlikujemo opću anesteziju - nesvjesno stanje životinje, koju karakterizira analgezija (bezbolnost), mišićna relaksacija i gubitak refleksa te lokalnu - gubitak osjeta pojedinog dijela tijela.Anestezija se koristi da bi se bezbolno izveo kirurški zahvat, a nekad se mora koristiti i za određene pretrage životinja (kod agresivnih pasa i često kod mačaka za vađenje krvi ili druge pretrage).Anestezija može biti inhalacijska - udisanje anestetičkih para ili plinova s kisikom i injekciona "- apliciranje anestetika i/m ili i/v.Svaka anestezija nosi određeni rizik i zato je potrebno životinju pregledati da bi se procijenilo stanje životinje i upozorilo vlasnika na moguće posljedice anestezije. Opći pregled životinje (trijas, sluznice), uzeti anamnezu od vlasnika (ponašanje životinje, da li je mokraća i stolica normalna, da li životinja jede i pije,"), napraviti osnovne krvne pretrage (stanje bubrega, jetre, srca) obavezno je kod bolesnih i starijih životinja, iako to poskupljuje cijenu.Pacijenti se pripremaju za operaciju tako da im se uskrati hrana barem 8 sati prije, a voda 2 sata prije anestezije.Postavljanje i/v kanile poželjno je kod mladih i zdravih životinja, a obavezno kod starijih i životinja sa sistemskim bolestima, kako bi se tijekom anestezije mogli aplicirati određeni lijekovi i infuzija po potrebi.Anestezija se provodi određenim redoslijedom:Premedikacija: daje se 10-20 minuta prije uvođenja u anesteziju da bi se životinja smirila (sedativi, trankvilajzeri, opijati).Indukcija anestezije - indukcijom u anesteziju pacijenta dovedemo iz svjesnog u nesvjesno stanje, a zatim intubiramo (postavljamo cijev u dušnik).Intubacija je važna kod svake opće anestezije jer osigurava prohodnost i dostupnost dišnih puteva. Posebno je važna kod brahiocefaličnih pasmina pasa (buldog, bokser, mops) kod kojih je često produženo meko nepce koje može zatvoriti dišni put.Održavanje anestezije - da se održi dovoljno duboka anestezija za obavljanje operativnog zahvata (inhalacijska ili injekcijska anestezija). Glavna prednost inhalacijske anestezije u odnosu na injekcionu jest što je u svakom trenutku možemo prekinuti i lako se njome regulira dubina anestezije. Kada zatvorite plinove, njihovo anestetičko djelovanje prestaje, dok kod injekcionih treba vremena da se metaboliziraju i izluče iz organizma. Tijekom anestezije konstantno kontroliramo dubinu anestezije kontrolom refleksa, pulsa i srčanog ritma, te kontrolom boje vidljivih sluznica.Buđenje iz anestezije - počinje kada se počne smanjivati koncentracija anestetika u organizmu. Većina anestetika se izlučuju preko bubrega, a inhalacijski preko pluća.Za vrijeme oporavka od anestezije životinje treba utopliti, ne uznemiravati. Neke životinje kod buđenja cvile, tresu se, pokušavaju ustati, nemirne su, zato treba tih pola sata do sat vremena netko biti uz njih da ih smiri (može i vlasnik). Najvažnije je 12-24 sata nakon operacije životinji suzbiti bol, za što se koriste najčešće nesteroidni protuupalni lijekovi (Ketofen, Rimadyl).Kad je životinja pri svijesti, može ići na kućnu njegu, a vlasniku treba objasniti kako će postupati s takvom životinjom i koju terapiju treba dobivati.Prije same operacije vlasniku treba objasniti koliki je rizik opće anestezije za njegovog psa, koje su moguće komplikacije pa nakon toga vlasnik treba potpisati obrazac za pristanak na opću anesteziju i operacijski zahvat i da je svjestan eventualnih posljedica.Anestezija se daje u točno određenim dozama prema tjelesnoj težini, ali svejedno treba vremena da se anestetik u potpunosti izluči iz organizma. Poteškoće prilikom podizanja, koje ste opisali kod svog ljubimca, također mogu biti i posljedica bolnosti u području rezne rane. U slučaju da se takve poteškoće nastave kroz više dana, treba se obratiti veterinaru koji je napravio operaciju.S obzirom na to da pas svakako mora ići na kontrolni pregled te antibiotsku terapiju, preporučam Vam da se savjetujte s Vašim veterinarom i u vezi opisanih poteškoća.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 08.07.2010.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Koje su posljedice za psa koji je primio dva puta cjepivo protiv bjesnoće u razmaku od četiri mjeseca? JadrankaO: Vakcine koje se koriste u Hrvatskoj za cijepljenje pasa protiv bjesnoće su inaktivirane vakcine, što znači da su kemijskim ili fizikalnim postupcima mikroorganizmi usmrćeni ili tako oštećeni da se više ne mogu razmnožavati. Inaktivirane vakcine mogu se upotrebljavati bez opasnosti da se životinja vakcinalnim sojem inficira i oboli, ali su općenito slabije imunogene i životinje na njih češće postaju preosjetljive.Da se taj nedostatak slabije imunogenosti prevlada, inaktivirane vakcine pripremaju se od visokoimunogenih sojeva koji se u vakcini nalaze u velikoj količini. Pojedine životinje nakon vakcinacije mogu reagirati alergijski, a u slučaju anafilaksije mora im se aplicirati adrenalin, a u slučaju potrebe i topljivi glukokortikoid i antihistaminik. Pošto glukokortikoid djeluje imunosupresijski vakcinacija se mora ponoviti za 4 tjedna vakcinom drugog proizvođača.Također, s obzirom da je do sada po zakonu bilo naređeno cijepljenje pasa od 01.01. do 31.03. tekuće godine, svi štenci koji su bili cijepljeni u npr. studenom, morali su opet biti cijepljeni sljedeće godine do ožujka. Znači, svi su bili cijepljeni dva puta u razmaku od po par mjeseci.Sada je, po novoj i aktualnoj reglativi (po naredbi o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti u 2010. godini) određeno da svi psi stariji od tri mjeseca moraju jednom godišnje biti cijepljeni protiv bjesnoće u razmaku godinu dana od zadnjeg cijepljenja.Na imunološku reakciju utječu nasljedni činitelji, subkliničke bolesti, kondicija, hranidba stres...Ukoliko je prošlo navedeno vrijeme od cijepljenja i nije bilo nikakve reakcije, sve će biti u redu.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 08.07.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije 4 mjeseca 5-mjesečni štenac je obolio od piroplazmoze nakon uboda krpelja, koja je uspješno izliječena imizolom. Dva mjeseca kasnije psić je opet obolio. Ovoga su mu pomogle kapsule za liječenje erlihioze (mislim da se to bile doxicilin kapsule), na koju je veterinarka posumnjala jer imizol nije djelovao. Sada se psić opet razbolio. Ovoga puta je još gore nego prije. Ima temperaturu preko tjedan dana. Imizol nije djelovao, dobio je već dvije injekcije. Antibiotici također nisu pomogli, kao niti injekcije protiv erlihioze. Također, napravljen je test za nekoliko bolesti (erlihiozu, piro, i još neke) te je test bio negativan. Prije tjedan dana krvna slika je pokazivala užasno povišene leukocite. Danas smo mu ponovno radili krvnu sliku. Eritrociti su sada jako niski, dok su leukociti i dalje užasno povišeni. Pri mjerenju temperature je danas primjećeno malo krvi u stolici na toplomjeru. Veterinarka jednostavno ne zna što mu je, budući da terapije ne djeluju. Danas je već drugi dan na infuziji. Anemičan je, ima temperaturu 41°C, ne jede... Stoga vas molim za savjet, te kome se obratiti.VjekoslavO: Osim piroplazmoze, bolesti koju krpelji najčešće prenose psima, treba spomenuti i druga oboljenja sa vrlo teškim simptomima i posljedicama po zdravlje.O erlihiozi je pisala kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. ovdje.Zatim, Lyme borelioza koja je bakterijska bolest. Uzročnik je Borrelia burgdorferi, spiroheta iz roda Borrelia. Uzročnik se prenosi s jedne generacije krpelja na drugu. Klinički se razlikuju tri stadija razvoja bolesti: prvi znakovi bolesti su promjene na koži tzv. migrirajući eritem. Ako se prvi stadij ne liječi, bolest kod nekih nakon više tjedana ili mjeseci progredira u drugi stadij u kojem dominiraju različita upalna stanja zglobova, srca i živčanog sustava (serozni meningitis, paralize moždanih živaca i dr.). U trećem stadiju, nakon više mjeseci ili godina mogu se pojaviti upale zglobova - upala zahvaća jedan ili više velikih zglobova koji su otečeni i bolni. Na kraju nastaju teške degenerativne promjene uz gubitak zglobne hrskavice. U ovom stadiju mogu nastati i kronične promjene na koži. Liječenje se provodi antibioticima, a uspješno je samo u ranom stadiju bolesti. Liječenje se provodi tetraciklinskim ili penicilinskim antibioticima, a najčešće upotrebljavani je doksiciklin i amoksicilin. Antibiotska se terapija mora provoditi minimalno 14 dana a preporučena duljina davanja je oko 30 dana. No, neka novija istraživanja su pokazala kako u nekih pasa i nakon 30 dana antibiotske terapije imaju relaps oboljenja. U ovakvim slučajevima, indicirana je antibiotska terapija dulji vremenski period. Također, prema ovome se čini kako se u nekih jedinki ne može B. burgdorferi u potpunosti ukloniti i unatoč antibiotskoj terapiji.Sljedeća je hemobartoneloza, o kojoj je više pisao kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Također, o anaplazmozi te drugim bolestima koje uzrokuju smanjenje broja eritrocita u cirkulaciji kolega je pisao ovdje.Gotovo za svako od navedenih oboljenja kojima su krpelji vektori, vrijedi pravilo da antibiotsku terapiju treba provoditi iznimno dugo (minimalno 3-4 tjedna), a prvi znakovi pobošljanja zdravstvenog stanja uočavaju se za tek nekoliko dana. Ponekad, ovisno o težini zdravstvenog stanja potrebno je provesti i transfuziju krvi ili infuziju kroz nekoliko dana.Za točnu dijagnozu potrebni su određeni specifični testovi (poput indirektne imunfluorescencije, ELISA test ili PCR), a ponekad i kombinacija testova s time da je potrebno provesti dva uzastopna testa sa razmakom od 2 tjedna. Naime, navedeni testovi najčešće funkcioniraju na način detekcije protutijela koje u ranoj fazi bolesti nije moguće detektirati jer je potrebno izvjesno vrijeme organizmu za sintezu istih. Također, kod teško bolesnih pasa, često je slučaj da organizam ne može prizvesti dovoljnu količinu protutijela koje bi testovi identificirali.Testove se proporuča ponoviti kroz period od 2 tjedna iz razloga što prvi test čak može biti i pozitivan, no on označava jedino činjenicu da je pas bio izložen uzročniku. Tek značajno povećanje titra protutijela znači i aktivnu infekciju. Što se točno događa s Vašim ljubimcem teško mi je na ovaj način pretpostaviti. Za eventualne dodatne pretrage možete se obratiti na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta, a kako oni blisko surađuju i sa Zavodom za parazitologiju, moguća su dodatna dijagnostička specijalistička objašnjenja.U svakom slučaju, slijedite upute Vaše veterinarke o davanju lijeka ili duljini infuzije kako se zdravlje Vašeg ljubimca ne bi dodatno kompliciralo.Ukoliko Vaš ljubimac samostalno ne uzima hranu, možete ga hraniti brizgalicom posebnim medicinskim hranama za oporavak: Purina Convalescence, Hill's a/d, Royal Canin Recovery, Eukanuba High Calorie. Navedene su hrane u konzerviranom obliku, konzistencije paštetice, ali su prilagođene razmekšavanju običnom toplom vodom do te mjere da se nesmetano mogu istisnuti brizgalicom direktno u usta. Također, porazgovarajte s Vašom veterinarkom o mogućnosti hranjenja na tubus, kao i transfuziji krvi, s obzirom na njegovo stanje.Zatim, za jačanje imuniteta, možete mu peroralno dati pastu Immunoboost od Agrife koja sadrži kolostrum, esencijalne masne kiseline, kompleks vitamina, željezo i specifičnu mješavinu biljnih ekstrakata.Nadam se da će potrebni dodatni dijagnostički postupci dovesti do postavljanja točne dijagnoze, adekvatne terapije te brzog oporavka Vašeg ljubimca.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 08.07.2010.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pošto je došlo ljeto, spremam se sa svojom maltezericom na more. Molim Vas da mi napišete kako je mogu zaštititi od insekata, buha, krpelja itd., ukoliko bi se ona i kupala u moru. Hvala unaprijed, LucijaO: Advantix je insekticid, akaricid i repelent, koji u spot-on pripravku sadržava kombinaciju imidakloprida 10% i permetrina 50%. Imidakloprid djeluje protiv odraslih buha (adulticid) i njihovih ličinki (larvicid), kao i onih u okolišu, nakon dodira s dlakom i kožom tretiranog psa. Permetrin je insekticid/akaricid. Također, ima repelentni učinak (odbija) na komarce i insekte iz roda Phlebotomus(papatače) te tako umanjuje mogućnost prenosa bolesti koje oni mogu prenjeti. Nakon tretiranja, buhe na psu uginu u roku od 24 sata, a naknadna infestacija spriječena je tijekom mjesec dana. Pripravak nanesen na kožu djeluje repelentno i na krpelje ili ih ubija. Krpelji koji su u vrijeme aplikacije Advantixa na psu bit će ubijeni, no mogu ostati i dalje pričvršćeni pa ih je potrebno ukloniti. Za optimalno suzbijanje i nadzor invenstacije psa potrebno je preparat nanositi jedanput mjesečno.Pripravak ostaje učinkovit ako se pas smoči, pokisne ili okupa. No, u okolnostima kada je životinja često u vodi potrebno je ponoviti tretiranje, a što ovisi o stupnju infestiranosti okoliša ektoparazitima. Psa se smije tretirati najviše jednom tjedno.Kada je potrebno psa oprati šamponom, preporučuje se to učiniti prije aplikacije Advantixa ili najmanje dva dana nakon tretmana, kako se ne bi moralo ponoviti aplikaciju.Frontline Spot-on ampula sadrži djelatnu tvar fipronil, koji je insekticid i akaricid iz skupine fenilpirazola. Indiciran je u sprječavanju, suzbijanju i nadzoru invazije pasa buhama, krpeljima, paušima i ušima, zatim pomoć prilikom liječenja alergijskog dermatitisa pasa uzrokovanog buhama te suzbijanje sarkoptoze (šuge) pasa.Preporučljivo je 2 dana prije i 2 dana poslije stavljanja preparata ne šamponirati i ne močiti psa. Citat iz upute ovog proizvoda navodi da je isti otporan na plivanje, kišu i kupanje 48 sati nakon nanošenja.Još jedna od mogućih varijanti zaštite Vašeg psa su i tablete češnjaka (Canina) koje su potpuno prirodan proizvod, čija se učinkovitost osniva na činjenici da ektoparaziti (krpelji, buhe i ostali nametnici) ne podnose miris češnjaka.Slana voda može biti "agresivna" za osjetljivu kožu, stoga bi pse poslije kupanja u slanoj vodi trebalo isprati pitkom vodom i ne dozvoliti da slana voda isuši dlaku i kožu te dovede do pojave iritacija kože i učestalog češanja ljubimca.Pas se plivanjem, u većini slučajeva, naguta morske vode i to izbaci povraćanjem, ali može doći i do gastrointestinalni poremećaja. Preporučila bih Vam, stoga, da sa sobom na ljetovanje ponesete dehidrirane medicinske hrane za gastrointestinalne poremećaje u slučaju proljeva.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 07.07.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Želio bih vas pitati i zanima me vaše stručno mišljenje kako da svog bernskog planinskog psa naučim da se sa mnom kupa na jezeru, tj. u vodi općenito. Ne voli vodu i ne dolazi u obzir da mi priđe blizu ako voda ima veze sa njim. Da ga namočim lagano, pokažem mu da uđe u vodu ili nešto? Ako mi možete dati odgovor na ovo pitanje bio bih vam mnogo zahvalan.ValentinoO: Neki se psi obožavaju kupati i plivati u moru, jezeru, rijeci,..., a neki bježe od vode, bojeći se da ni nokat ne namoče. Za to postoje mnogi razlozi, ali se ovaj oblik straha (fobije) najčešće povezuje s traumom, odnosno, nekim neugodnim iskustvom ljubimca u mladosti. Nerijetko, takve traume mogu imati trajne posljedice.Rješavanje ovih problema iziskuje strpljenje i vremena rada s ljubimcem. Postepenim radom se pokušava naviknuti ljubimac na vodu te povezati vodu s nekim ugodnim iskustvom. U tu svrhu se nerijetko koriste poslastice ili igračke. Brzina, kao i vrijeme privikavanja, odnosno, rješavanja ovog problema (fobije) može različito dugo trajati. Bitno je ovdje naglasiti da je ljubimac taj koji diktira tempo, a ne vlasnik. Naime, ako se ne ostavi dovoljno vremena ljubimcu da pravilno usvoji, i rezultati će izostati, a sama situacija se neće riješiti.Najčešće se ovakav strah kod ljubimca pokušava ispraviti kroz igru. Naime, vlasnik ljubimca sjedne u plićak, odnosno, negdje je je lako ljubimcu ući i izaći iz vode te se igra s lopticama i igračkama koje bi inače kod ljubimca pobudile pažnju. Također, možete pokušati i dobaciti ljubimcu neku od igrački ili loptica te sve to radite na takav način da se da ljubimcu do znanja da se dobro zabavlja i da nema potrebe za strahom. Naravno, uz to se ne smije zaboraviti na poslastice kao nagradu za dobro ponašanje. Na takav način se pokušava postepeno stvoriti osjećaj ugode kod ljubimca koji će postepeno uroditi ulaskom u vodu.Korisne savjete možete saznati i od osoblja u školama za odgoj i edukaciju pasa, koji s velikim postotkom uspjeha rješavaju različite, pa tako i ovakve, probleme kod ljubimaca.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 06.07.2010.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Imam njemačkog lovnog terijera koji ima 5,5god. On kako je uvijek nemiran pas i nešto se jednostavno mora događati s njime (od ljetnih alergija, sukoba itd...). Ovoga puta je prošle godine (oko 7. mjeseca 2009.god.) normalno mahao ušima kako psi rade i prilikom toga je desno uho udario po niskom pravokutnom stoliću u boravku (za vrijeme mahanja), ali ništa posebno, malo sam ga pošpotao da bude oprezniji pa nastavlja mahati repom, tako sam bar znao da ga ne boli ništa. Ali ono o čemu nismo razmišljali je da mu je možda došlo do oštećenja u samoj uški. I naravo je, ispalo je da je pukla nekakva žilica u uški i, s vremenom, se uho napuhavalo. Bili smo kod veterinara i dali su mu vitamin K da zaustave unutarnjekrvarenje, na kraju ispada da je to hematom uške... Uglavnom, uška mu je bila napuhnuta kao mali balonček. Odveli smo ga na Veterinarski fakultet ovdje u Zagrebu, i ostavili ga na operaciji. Nakon operacije, dok mu je glava bila u zavoju, rekli su da mu uho neće biti više onako isto i mislimo si, ok, ništa strašno, bit će koji ožiljak. I nakon oko 2 tjedna skinuli su mu zavoje i šavove, imao je sigurno 20-ak šavova po cijelo uški, i nije mi baš izgledalo pre profesionalno obavljeno (nekako šeprtljavi redoslijed šavova), nakon vađenja (šeprtljavog, nabrzaka, trajalo 20 sec i boljelo je psa), uho mu je izgledalo malo deblje, s, naravno, dosta onih udubljenja od samih šavova, ali rekli su da će to splasnuti. I prolaze dani, tjedni.... a on se još češe po uhu odkad se vratio i nakon nekog vremena pregledavam mu uho i nađem 1 šav! Skroz sakriven. I, evo, do dan danas, uho mu je još uvijek onako dobrih 3-4 mm debelo (a lijevo, tj. normalno uho niti 0,5 mm), neće mu se više onako preklopiti ako je slučajno krivo glavu okrenuo ili ako spava naopačke, tako da ga vratim u početni položaj (kao npr. lijevom uhu), nego je tvrdo, djeluje natečeno (tj. debelo) Ali najgora stvar jest što se on i dan danas češe po tom uhu, svakodnevno, kao da mu nešto smeta (kao da ima još koji šav u njemu, ali ne nalazim ništa) i problem je kako mu je sama uška nateknuta, natekao mu je i dio koji spaja ušku i samo uho unutra, znači da je sama rupica kroz koju on sluša je puno manja od onog drugog uha. Znači, teško ga je čak počistiti sa štapićem za uho! Sigurno i čuje lošije na njega. A ako ga počistim, onda mu to prija, tako da odmah maše nogicom i pada u trans. Jako mi ga je žao, kada ga moram gledati kako ga to uho muči. Najradije bih kada bi mu to uho mogli na neki način riješiti da splasne, i da može on (skupa samnom) mirno spavati. Već sam spomenuo one ljetne alergije, koje dobiva negdje oko 7-8 mjeseca zadnjih 2-3 god. To je najvjerojatnije zbog trava i blizine nekoliko manjih polja. On se počinje češati i gristi, i to dosta traje, dok si polako ne počinje riješavati dlake s npr. repa ili šapa. Nos mu popuca i malo natekne i porozi. Uglavnom, jako je nemiran u to vrijeme, ne spava noću nego se češe i veterinar to nije mogao do sada zaustaviti. Nadam se da ove godine neće biti isto. Uglavnom, hvala unaprijed i nadam se da će vam možda "kliknuti" kakva ideja u vezi uha ili možda alergije!AntonO: Zahvaljujem na opširnoj anamnezi.Hematom uške najčešća je ozljeda uške, a predstavlja nakupljanje krvi unutar slojeva hrskavice uške. Javlja se i kod pasa i kod mačaka, a očituje se pojavom fluktuirajuće otekline ispunjene tekućinom na unutarnjoj površini uške. Pri tome, hematom može zahvatiti cijelu unutarnju površinu ili samo njezin dio.Najčešće se javlja kao posljedica traumi, češanja, udaraca, prignječenja prilikom ugriza ili tresenjem glave zbog upale, parazita, alergija ili prisustva stranog tijela u ušnom kanalu. Rjeđe, hematom uške može se javiti i kod životinja kod kojih nema znakova oboljenja uha, npr. kod pacijenata sa oštećenjem krvožilnog sustava kao posljedice nekih sustavnih bolesti.Hematom je s obje strane okružen hrskavicom, koja je sastavni dio u građi uške. Kada krvarenje jednom započne, nastavlja se sve do trenutka kada se unutrašnji tlak hematoma ne izjednači sa tlakom u izvornoj arteriji. Dodatni pritisak na hematom izaziva daljnje odvajanje tkiva i dozvoljava daljne krvarenje i daljnji rast hematoma. U kroničnim slučajevima, fibroza i kontrakcije deformirati će samu ušku. Fibrinizacija i kasnija kontraktura mogu rezultirati izgledom "karfiola".Krv u hematomu je idealan medij za razvoj bakterijske infekcije pa operaciju ne bi trebalo dugo odgađati. Od nastanka hematoma do operacije se pričeka 3- 5 dana, kad se stvori ugrušak koji se lakše evakuira.Cilj terapije hematoma uške je najprije utvrditi i ukloniti uzrok nastanka, ukloniti hematom, osigurati nalijeganje i pravilno zaraštanje tkiva, smanjiti odlaganje fibrina te prevenirati nastanak recidiva.Terapija hematoma uške može biti konzervativna ili kirurška "- incizijom.Konzervativna terapija hematoma uške sastoji se u evakuaciji sadržaja hematoma punkcijom i aspiracijom iglom te osiguravanjem apozicije tkiva. Može se koristiti ukoliko se radi o manjem hematomu i ako je prošlo kratko vrijeme od nastanka hematoma. Ukoliko se u kratkom vremenu nakon izvođenja ovog postupka hematom opet formira, malo je vjerojatno da će ponovljena aspiracija biti uspješna. Nakon aspiracije postavlja se bandaža. Ukoliko se konzervativna terapija aspiracijom sadržaja hematoma koristi kao jedina terapija, vrlo često rezultira recidivima.Hematomi u kojima je količina fibrina minimalna, mogu se terapirati postavljanjem drena. Drenažu treba ostaviti 2-3 tjedna. Rezultati su relativno dobri.Hematomi koji su veliki, opsežni, kronični (sa zadebljalim zidom) terapiraju se incizijom, kojoj je cilj uklanjanje sadržaja- zgrušane krvi, uklanjanje fibrina, te postavljanjem šavova koji će onemogućiti ponovno nakupljanje krvi. Incizija može biti ravna, u obliku križa ili u S-obliku, ovisno o veličini hematoma, ali i sklonostima samoga kirurga. S obzirom da svako odgađanje može dovesti do povećanja hematoma, preporuča se zahvat provesti što je prije moguće nakon postavljanja dijagnoze. Incizijom se otvara šupljina hematoma u potpunoj dužini. Sadržaj hematoma, ugrušak, a posebno fibrinski sloj uklanja se tupferima. Nakon uklanjanja sadržaja hematoma šupljinu je potrebno opsežno isprati. Nakon toga postavljaju se šavovi koji se pozicioniraju paralelno sa rezom (ali i paralelno sa tokom velikih krvnih žila). Šavovi zatvaraju tzv. mrtvi prostor te onemogućavaju ponovni nastanak hematoma. Pozicioniraju se tako da prolaze kroz kompletnu ušku (hrskavica, te koža sa obje strane uške) ili kroz kožu na unutarnjoj strani i hrskavicu, ali bez uključivanja kože sa vanjske strane uške. Šavovi ne bi smjeli biti širi od 1 cm. Pregusto postavljeni šavovi mogu dovesti do nastanka edema, izazivaju jaku bol, što sve zajedno rezultira neuspjelom sanacijom problema. Rubove rane se ne zatvaraju i postavlja se bandaža. Bandaža se mijenja nakon 3 dana, a uklanja za 7-10 (14) dana zajedno sa šavovima.Ukoliko je u slučaju Vašeg psa prošlo duže vrijeme do operacije, najvjerojatnije je došlo do fibrinizacije i moguće trajnog zadebljanja uške. Na tu mogućnost su Vas trebali upozoriti nakon operacije. Stoga Vam preporučam da psa odvedete na kontrolni pregled na Veterinarski fakultet, gdje je i obavljena operacija.Što se tiče alergije na trave i slične kontaktne alergene, ako se stvorila alergija, najvjerojatnije će se ponavljati svake godine u istom razdoblju doživotno. Slično je i kod ljudi koji imaju npr. peludnu alergiju ili alergiju na ambroziju. U to razdoblju ublažava se antihistaminicima i kortikosteroidima, uz preporuku veterinara, te ako je moguće, izbjegavanje šetnji po livadama.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 05.07.2010.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Ponosna sam vlasnica prekrasnog i vrlo velikog mješanca rotweillera i njemačkog ovčara, starog godinu dana. Pas je težak između 50 i 60 kg, redovno ga šetam, barem 4 sata dnevno i pri tome vrijedno učim poželjnom ponašanju. S napunjenih 9 mj. sam ga kastrirala da bih spriječila neželjene posljedice njegove eventualne dominacije, budući da je velik i takve pasmine. Nije agresivan niti prema ljudima, niti prema psima, dapače, veselo se igra sa svim veličinama pasa, ne skače na ljude i relativno je poslušan, tj. sluša ako nema jačeg odvlačenja pažnje, što nastojim poboljšati principom nagrađivanja. Nisam pobornik elektrošokova i batina, ali... Pas živi u stanu koji izlazi na vrlo prometnu šetnicu, ugradu ima puno mačaka, a on ih neumorno i sve jače progoni. Ako vidim mačku prije njega, uglavnom ga smirim i spriječim da potrči držeći ga kratko na uzici ili za ogrlicu, ali ako ju on vidi prije mene, letim na pod ili ga na vrijeme pustim, međutim, onako velik, iako potpuno bezopasan izaziva strah kod ljudi. Kako ga spriječiti da tako burno reagira na mačke i da se neumorno približava svim psima koje vidi? Moram napomenuti da živim na Visu te su mi školice i dreseri sasvim nedostupni, a po sadašnjem iskustvu i nepotrebni. Nadam se da ga mogu sama nekim bezbolnim načinom odučiti od te ružne i opasne navike. Unaprijed zahvaljujem na pomoći.AlmaO: Obuka psa o osnovnim naredbama trebala bi početi što je ranije moguće, stoga što je tada to puno lakše postići, no i stoga kako bismo u njegovoj kasnijoj dobi, kada pas postane toliko velik, izbjegli mogućnost da nas ne posluša jer, s obzirom na njegovu snagu, teško da ćemo ga tada više moći obuzdati osim na način da prethodno naučimo psa da sluša naše naredbe. Potrebno je nabaviti poslastice koje pas jako voli, kojima ćete ga učiti i kojima ćete mu skrenuti pozornost kada poželi pojuriti za psom ili mačkom te ga nagraditi u situacijama kada Vas posluša. Lekcije moraju biti kratke i svakodnevne. Kada pas nauči naredbu, pokažite je i ostalim članovima obitelji.Najvažnije naredbe koje pas može naučiti su "dođi", "sjedi" i "stani" tj. "čekaj". Naredbu "sjedi" ćete ga naučiti tako da mu pokažete poslasticu da mu privučete pozornost, zatim je pomaknite iznad glave, on će instiktivno je slijediti pogledom i pomicati stražnji dio prema podu, rukom mu još dodatno možete potisnuti stražnjicu prema zemlji i kada sjedne, izreknete naredbu i date mu poslasticu. Nakon toga ćete polako izbaciti poslasticu kada sjedne i nagradit ćete ga pohvalnim riječima i draganjem.Naredbu "čekaj" možda je i lakše naučiti nego naredbu sjedi, no naredbu "sjedi" trebao bi znati prije nego ga počnete učiti "čekaj". Da biste započeli, ponesite par poslastica i povedite svog psa na neko mirno mjesto, bilo kod kuće, bilo negdje drugdje. Kada ste spremni započeti, recite svom psu da sjedne, a onda se polako udaljavajte od njega par koraka. Ukoliko se pas ne pomakne, nagradite ga. Vaš pas će Vas najverojatnije pokušati pratiti. U tom slučaju, smanjite svoju udaljenost od psa i stanite dok psu još uvijek odgovara ta mala distanca. Kako učenje napreduje, povećavajte udaljenost od psa i izrecite naredbu. Svaki put kada Vas pas posluša, nagradite ga i pohvalite. Ukoliko se pas pomiče, nastavite vježbu i dalje, no opet smanjite međusobnu distancu na onu gdje pas ostaje sjediti mirno.Nastavite svakodnevnu vježbu ovom tehnikom tijekom dužeg perioda i zasigurno ćete doći do točke kada ćete moći reći svom psu da sjedne i da Vas čeka. Tada napustite sobu i vratite se. Pas bi još uvijek trebao sjediti tamo gdje ste ga ostavili.U prirodi svakog psa je da juri za drugim životinjama, mačkama, miševima, drugim psima, tako da bismo tu činjenicu trebali sada i iskoristiti. Dobro mjesto za trening bio bi neki park, gdje je uvijek mnogo izazova za psa. Kada dođete na mjesto treninga, stavite svom psu uzicu koja je dovoljno dugačka, tako da postoji neka distanca između Vas i psa, a opet je pas još uvijek pod Vašom kontrolom ukoliko bi započeo jurnjavu. Naredite svom psu da sjedne i čeka te se udaljite od njega. Sačekajte dok mu nešto ne omete pažnju, a onda ga pozovite iztgovarajući naredbu "dođi" i ime psa. Čučnite dolje, tako da budete očima na nivou Vašeg psa. Ukoliko ne dobijete njegovu pažnju, lagano povucite uzicu, pa kad obrati pažnju na Vas ponovite naredbu. Ponavljajte ovu vježbu sve dok niste sigurni da će Vas pas poslušati ukoliko ga povedete u šetnju bez vodilice. Pri tome Vam može pomoći i ogrlica davilica.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 02.07.2010.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Prije mjesec i pol dana naša kuja (mješanka, stara 13 g.) operirala je tumor mliječnih žlijezda. Prije operacije načinjen je snimak koji je pokazao da se tumor nije proširio na pluća. Sve je izgledalo dobro do 2 tjedna nakon operacije. Tada je ona počela slabije jesti, vrlo ubrzano i teško diše (hroptaji), na prvu lijevu nogu ne može stati, a da Vam ne govorimo o tome kako su je katastrofalno zašili! Vidimo da joj se ponovno pojavljuju čvorići. Ova zadnja dva dana gotovo ništa da i ne jede. Ne cvili, na svu sreću, pa se tješimo da je ništa ne boli... a plačemo... Molimo Vas da nam kažete što da radimo da joj pomognemo. Puno Vam hvala, PatriciaO: Tumori mliječne žlijezde u nesteriliziranih kuja predstavljaju najčešće tumore uopće. Ukoliko je kuja sterilizirana prije prvog tjeranja rizik od nastanka ovog tumora iznosi svega 0.05%, nakon prvog tjeranja rizik iznosi 8%, a ako je sterilizacija učinjena nakon drugog spolnog ciklusa rizik se povećava na 26%. Najčešće zahvaća kuje u dobi iznad 5 godina. Maligni tumori kod kuja se razvijaju brzo, imaju nepravilan oblik, urastaju u tkivo, čvrsto se drže za kožu, često krvare i ulceriraju. Smatra se da češće zahvaćaju žljezdane komplekse bliže stražnjim nogama. Veoma česti su adenokarcinomi i fibrosarkomi. Također, smatra se da prilikom prve posjete veterinaru, u gotovo 50% slučajeva pasa koji imaju tumor na mliječnoj žlijezdi, već postoje i metastaze.Ponovna pojava tumora ubrzo nakon operacije nije rijetka, a njegov rast može biti veoma intenzivan. Prognostički stanje, nažalost, očito nije povoljno i bilo kakve odluke, u vezi liječenja i svake druge pomoći psu, trebate donositi u suradnji s Vašim veterinarom.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 02.07.2010.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam njemačkog boksera, ženku, staru 5 g. U zadnje vrijeme primjetila sam da su joj se s obje strane leđa pojavila područja gdje joj je koža potamnila, hrapava je, dlake ima, ali je rjeđa. Ta područja imaju elipsasti oblik i čini mi se da su u području bubrega. Bili smo kod veterinara koji je rekao da to nije ništa i da će proći, da joj on ne bi ništa davao za sad jer nije otpala dlaka. Spremamo se ići kod drugog veterinara. Nismo primjetili nikakve druge promjene u ponašanju, npr. da manje jede ili nešto slično što bi nam ukazalo na to da ju nešto boli. Zanima me je li to neka kožna bolest ili je možda bolest bubrega koja se tako manifestira. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, MargaretaO: Pseća sezonska ili periodična alopecija boka (ciklička folikularna displazija) je pojava kojoj je uzrok nepoznat, ali kontrola sekrecije melatonina i prolaktina putem fotoperioda može biti uključena. Na sjevernoj hemisferi obično se pojavljuje između studenog i ožujka. Većini pasa dlaka ponovno naraste u razdoblju 3 do 8 mjeseci.Može se javiti samo jednom ili dvaput ili se javlja redovito svake godine. Kada se češće javlja, može se opaziti da se povećava dio na kojem se javlja i da dulje traje. Rijetko se javlja, a kada se javi najčešća je u mladih odraslih boksera, buldoga, erdel terijera i šnaucera.Manifestira se kao bez svrbež, neupalna dobro ograničena alopecija (područje bez dlake) ograničena na prsno-slabinsku regiju, koja je obično bilateralno simetrična (simetrično s obje strane na tijelu), ali može zahvatiti i jednu stranu. Zahvaćena koža može biti i sekundarno hiperpigmentirana (potamniti). Nema znakova sistemske bolesti.Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti gnojnu površinsku upalu kože, demodikozu (šugarce), dermatofitoze (gljivice), endokrinopatije (npr. hipotireoidizam...) i lokalnu reakciju na steroide.Liječenje se ne provodi jer je to čisto kozmetički problem, no treba pratiti.Prognoza za rast dlake je varijabilna. Dlaka može opet narasti za 5-8 mjeseci. No, nova dlaka može biti nepotpuno narasla, bez sjaja i suhe teksture. Tu možete pomoći davanjem vitamina H (biotina), primjerice u obliku preparata Canina Biotin te omega-3 i -6 masnih kiselina (Dermanorm ulje i kapsule, Dermafit, Caniglo, Dermcaps..) da poboljšate kvalitetu dlake i povećate otpornost kože.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 01.07.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Služe li VMP tablete za otvaranje apetita u psa?Hvala, IvoO: VMP tablete (Pfizer) predstavljaju vitaminsko-mineralno-proteinski pripravak namijenjen psima i mačkama. U svom sastavu posjeduje, u određenim količinama, sirove proteine, sirove masti, minerale, sirovu vlakninu, kalcij, fosfor, magnezij.Proizvođač navodi da je ovaj preparat induciran kod:- mladih životinja, kada je potrebno osigurati sve nutritivne elemente zbog radi osiguranja optimalna rasta i razvoja mladog organizma,- u svrhu poboljšanja općeg stanja kod starijih životinja,- u svrhu podmirenja povećanih potreba organizma ljubimaca koji se koriste u radu, pojačanim aktivnostima, lovu, agilityju,...,- u svrhu poboljšanja elastičnosti kože i kvalitete dlake,...Također, kako ovaj preparat u svom sastavu posjeduje i vitamine B-kompleksa (B1, B2, B6, B12), možemo govoriti da je i učinkovit u poboljšavanju (otvaranju) apetita ljubimaca. Stoga, moguće je koristiti ovaj preparat i u svrhu za koju ste Vi i pitali. Više o slabijem apetitu u pasa možete saznati i u mom ranijem odgovoru, ovdje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 26.07.2010.