Oteklina s gnojnim iscjetkom na vratu psa koja ne prolazi - aspces i fistula
20.Aug.10. Objavio DRAGAN VEŠOVIĆ, DR. VET. MED.

Odgovara:
Dragan Vešović, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb
P: Pas mi je star godinu dana i razbolio se. Naši veterinari ne znaju što mu je. Prije 2 tjedna je dobio, tako su rekli veterinari, gnojnu vrećicu na vratu pa su mu injekcijom izvlačili taj gnoj i krv. Rekli su da će sve biti u redu te da mi je psa navodno ugrizla zmija za vrat. Nakon par dana ta se vrećica vratila pa sam ga ponovo vodila kod veterinara te su mu razrezali tu vrećicu i istiskali ponovo sadržaj iz gnojne vrećice. I dalje ne znaju što mu je. Kod nas u Vukovaru, koliko ja znam, nema otrovnih zmija. Više ne znam što da napravim sa psom jer je opet ta gnojna vrećica velika, iako su je prorezali. Izgleda kao da ima gušu. Da li Vi smatrate da je bolje da ga odvedem negdje dalje na operaciju? I da li ima lijeka za njega? |
Veliko hvala,
Tea
O: Uzroci oteklina na području vrata ljubimaca mogu biti različite etiologije. Tako, možemo govoriti o apscesu, fistuli, ubodima insekata, ugrizima različitih životinja, hematomu, seromu, tumoroznim tvorbama,...
Apsces je nakupljanje gnoja u novonastaloj šupljini, odnosno lokalizirana gnojna upala koja se može razviti u potkožnom tkivu, ali i u dubokim tkivima i organima. Apsces potkožnog tkiva manifestira se lokalnim znacima upale: crvenilo (rubor), oteklina (tumor), toplina (calor) i bol (dolor) te izraženim fenomenom zvanim fluktuacija. Apscesi i fistule nastaju različitom etiologijom te dovode do te situacije da, najčešće bakterije iz roda Staphiloccocus, ulaze kroz ranu u potkožje i tkivo te stvaraju upalni proces. Bakterije uništavaju lokalne stanice i luče svoje toksine. Premda je njegov početak obično akutan, apsces može perzistirati i postati kroničan. Pod takvim uvjetima upalni poticaj i dalje traje rezultirajući stalnim prilivom neutrofila. Apsces može biti težak terapijski problem jer njegova unutrašnjost nije vaskularizirana, što onemogućava učinkovitost liječenja.
Kod apscesa koji ne dreniraju na površinu (kod kojih ne izlazi sadržaj) potrebno je napraviti inciziju sadržaja i ukloniti eventualno nekrotično tkivo. To se radi zbog toga što neprikladno tretiranje nerijetko dovodi do opetovanog stvaranja upalnog procesa te pojave svih znakova apscesa. Ovakve zahvate vrši veterinar pod lokalnom ili općom anestezijom. Kod većih apscesa, potrebno je i više puta učiniti drenažu i ispiranje šupljine. U liječenju se koriste i antibiotici, a sve u svrhu prevencije re-infekcije ili migracije uzročnika na druge lokacije unutar organizma.
Fistula je stara rana u vidu kanala sa slabom tendencijom zaraštavanja, iz koje se cijedi gnoj ili tjelesna tekućina. Fistule mogu biti prirodne ili stečene, te gnojne, sekrecijske i ekskrecijske. Gnojna fistula se sastoji od otvora, kanala i dna. Otvor je obično ljevkasto uvučen, okolina je bez dlake i pokrivena gnojem. Ako se otvor i zatvori, gnoj se nakuplja unutra, pri čemu će ponovo probiti novi otvor. Dno fistule definira gnojna šupljina u kojoj se nalazi uzrok, strano tijelo, nekroza, ili tkivo koje nije demarkirano. Gnojni džepovi sami po sebi djeluju kao strano tijelo.
Kod sekrecijske fistule dolazi do ispražnjavanja sekreta otvorenih žlijezda (fistula slinovnice, ductusa paratidicusa, jednjaka itd.).
U njenom liječenju potrebno je utvrditi i ukloniti uzrok, utvrditi otvor, sondirati kanal, utvrditi njegov smjer i položaj, te u njemu uzrok, odnosno strano tijelo. Kanal se kirurški otvara, nakon čega se dno kiretira ili kirurški ekstripira, te ispire antiseptikom. Kod sekrecijske i ekskrecijske fistule, nakon uklanjanja uzroka treba težiti zatvaranja kanala.
U svakom slučaju savjetujem Vam da se obratite veterinaru za drugo mišljenje. Naime, ako se problem konstantno pojavljuje potrebno je ponovno pregledati ljubimca te revidirati postojeću terapiju i pristup liječenju, a sve kako bi se postojeća situacija sanirala u najskorije moguće vrijeme.
OZNAKE: