*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U kom godišnjem dobu su krpelji najrasprostranjeniji? Koja je najopasnija vrsta krpelja? Milan i AnđelaO: Krpelji su grinje koje imaju četiri para nogu i tijelo sastavljeno od glave i trupa. Oni se pričvrste na životinju (nosioca) pomoću "usnog aparata" i sišu krv, pritom izlučujući sa slinom i uzročnike raznih opasnih bolesti kao što su piroplazmoza, borelioza, erlihioza i dr. Na mjestu uboda, oštećuju kožu i otvaraju vrata za ulaz opasnih bakterija i virusa, a njihove izlučevine izazivaju reakciju praćenu svrbežom. Velika invazija na životinji može izazvati i slabokrvnost.Prosječni životni vijek im se kreće od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.Krpelji su aktivni od proljeća do jeseni. Naime, njima najviše odgovara određena temperatura i vlažnost, odnosno, oni pokazuju određenu "sezonsku aktivnost". Najviše ih se može naći u periodu proljeća i ranog ljeta te rane jeseni. Međutim, i u slučajevima blažih zima mogu se pronaći aktivnim i u tom periodu godine. Ovisno o vrsti krpelja ovisi i njihova aktivnost. Tako, neki su vezani uz šumsko stanište (Ixodes) i aktivni su tokom cijelog dana, neki uz riječno stanište i aktivniji su ujutro i predvečer (Dermacentor), a neki uz kamenjar (Rhipicephalus) te su aktivniji kada je manje toplo. Jedan krpelj može istovremeno biti nosioc uzročnika više bolesti, a najčešće je to babezioza ili piroplazmoza.U Hrvatskoj je najviše rasprostranjen šumski krpelj - Ixodes ricinus te se on i smatra najopasnijim. Međutim, svi krpelji su sposobni biti nosioci različitih zdravstvenih poremećaja, odnosno, potrebno ih je sve smatrati potencijalno opasnim.Više o bolestima koje prenose krpelji možete saznati i u odgovoru kolegice mr. Ljiljane Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 28.05.2010.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam havanezerića od pet mjeseci, koji se neobično ponaša prema svome krevetiću - legne na mekane rubove, u usta uhvati ugao od krevetića i kao da ga sisa. Također ga voli navlačiti po cijeloj sobi, prevrtati, to je uvijek vezano sa trenucima kada se smiri i sisa ga. Je li to normalno i što učiniti? On inače u njemu noću spava i to s velikim užitkom.MarinaO: Za štenad je igra jako važna za savladavanje ravnoteže, vježbanje te kontrolu nad svojim hormonalnim i emocionalnim reakcijama.Igrom s majkom i vršnjacima u leglu tijekom svoga prvog razdoblja formiranja, štene se uči društvenim odnosima, razvija vještinu komunikacije, te sve fizičke i mentalne aktivnosti koje će zatrebati. Štenad već u starosti od tri tjedna započinje s igrom.Psi kroz igru iskazuju svoju vitalnost, želju za igrom i spoznaje. Također, igrom istražuju ambijent koji ih okružuje i uče. Kroz igru, mladi pas koristi strategije i navike koji su imitacija lovačkih strategija njegovih predaka pa tako loptica može zamijeniti plijen. Igračke su zabavne, one su također među najvažnijim stvarima koje trebate pružiti svome psu. Svaka igračka ima svrhu: za žvakanje, pištanje, natjeravanje ili igre povuci potegni. Igračke koristite na isti način na koji koristite poslastice kao nagrade.Igračke za žvakanje vlasništvo su psa; njih ne dirajte. Igračke koje pište i koje pas natjerava, s druge strane, pripadaju Vama, ne Vašem psu. Te igračke pohranite izvan dosega psa, bit će mu zabavnije kada ih izvadite, a time mu i jasno dajete do znanja da ste Vi glavni.Nemojte štence prekomjerno zatrpati igračkama jer teško će razlikovati što je igračka, a što nije. Kao rezultat te prekomjernosti, žvakanje će prakticirati gotovo na svemu.Opisano ponašanje Vašeg ljubimca je primjereno njegovoj dobi i vjerovatno će potrajati još nekoliko mjeseci. Preporuka je uvođenje nove igračke i korištenje prema već gore navedenoj uputi. Također se možete posavjetovati sa školom za dresuru ako se ponašanje nastavi i nakon godine dana starosti.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 28.05.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradora starog godinu dana. Prije par dana se srušio i tako nepomičan bio par sekundi, kao kad se čovjek onesvjesti. To se dogodilo još jednom, par dana poslije. Što to može biti? IvonaO: Nesvjestica se u pasa često spominje nazivom vertigo, s vrlo sličnim simptomima kao i u ljudi. Naime, usko je povezana sa osjećajem vrtoglavice pa se često ovi pojmovi spominju zajednički kada je riječ o uzrocima. Jaki nastupi vrtoglavice, s posljedičnom nesvjesticom, najčešće su povezani s bolestima vestibularnog sustava ili poznatiji vestibularni sindrom. Više o vestibularnom simptomu u pasa pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Simptomi nesvjestice u pasa vrlo su rijetka pojava, no predstavljaju simptome nekog ozbiljnijeg zdravstvenog poremećaja pa se iz tog razloga ne bi smjeli ignorirati.Osnovni uzrok nesvjestice u pasa je nepoznat, no bolesti unutarnjeg uha mogu dovesti do pojave nesvjestice, zatim, indigestije, jetrene bolesti te čak i neuhranjenost. Ne treba niti izostaviti stalnu izloženost štetnim kemikalijama te stres.Simptomi nesvjestice najčešće se javljaju u pasa starije dobi, a kategoriziraju se u blage i jake.Blagi simptomi su vrlo slabo izraženi pa često prolaze i neuočljivi - otežano kretanje, posrtanje prilikom kretanja te držanje glave na jednoj strani.Jako izraženi simptomi uključuju nesposobnost stajanja, mučninu, povraćanje, abnormalno kretanje očnih jabučica, nesposobnost uzimanja hrane i vode, te oteženo mokrenje i defeciranje. Pojava ovakvih simptoma u ljubimca iziskuje posjet u veterinarsku ambulantu te specijalistički neurološki pregled kako bi se na osnovu nalaza postavila dijagnoza te po potrebi poduzela odgovarajuća terapija.Za pomoć se možete obratiti na Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta. Kako ljubimca ne biste izlagali dodatnom stresu prilažem Vam i broj telefona Klinike kako bi se mogli dogovoriti za točan termin pregleda: 01/2390 350.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 27.05.2010.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam kuju aljaškog malamuta i sada drugo leglo, staro tačno 38 dana. Jedno štene bukvalno balavi i ima curenje iz nosa, koje je pomešano sa gnojem. Sada sam došao iz vet. stanice, gde je kuca, teška ne više od 4,5 kg, dobila kortizon (čini mi se da je to pomenuo veterinar). Veterinar ne zna dijagnozu, ostavio je da prenoći do ujutru pa da vidimo šta dalje. Plašim se za kucu, molim za vašu pomoć, što pre... Pozdrav, SaleO: Stanje koje opisujete, mogli bismo opisati kao rinitis, odnosno kao upalu gornjih dišnih prohoda.Ona može nastati zbog infekcije virusima i bakterijama, gljivicama, zbog prisustva stranog tijela, alergije, tumora, bolesti zuba.Relativno često se javlja u veterinarskoj praksi i može biti bolest za sebe ili dolazi u sklopu drugih bolesti.Znaci dosta mogu varirati po intenzitetu i napredovanju, od blagih do ozbiljnih koji predstavljaju izazov za liječenje.Najčešći infektivni uzroci su virus štenećaka, adenovirus i virus parainfluence, a od bakterija pasterela i bordetela kao primarne bakterije, ali i kao sekundarne. Može se raditi i o gljivičnim infekcijama i rjeđe o nekim parazitarnim invazijama. Liječenje ovisi o tome što je primarni uzrok bolesti. Uobičajeno se koristi antibiotik, odnosno antimikotik ili neki antiparazitik, ovisno o utvrđenom uzroku. Bitno je uklanjati naslage iscjetka sa nosnica i održavati nosnice suhima. Primjena kortikosteroida ovisi o utvrđenom stanju i težini bolesti, a ako se radi o stranom tijelu, indiciran je kirurški zahvat.O sličnoj problematici možete pročitati i ovdje.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 27.05.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li se na izložbama cijeni više kod oštrodlakih fox terriera ako ima više bijele dlake ili ako ima više "mrlja"? Koliko boje utječu na ocjene? Puno hvala, PetraO: Oštrodlaki fox terrier je aktivna, snažna i uvijek puna života pasmina pasa koja je prema FCI (Fédération Cynologique Internationale) klasifikaciji smještena u Grupu 3 (terijeri), sekcija 1 (veliki i srednji terijeri).Mužjaci ove pasmine postižu tjelesne težine od 8,25 kg i 39 cm visine, dok su ženke nešto lakše i niže.Ova pasmina pasa je izuzetno aktivna, što je vidljivo već u njihovom stavu, u njihovim opreznim i pozornim očima te držanju ušiju i repa. Za oštrodlakog foksterijera kažu da "donosi veselje". Nakon prvog svjetskog rata postao je ljubimac po čitavom svijetu. U Njemačkoj je 1949. godine bio izuzetno mnogo uzgajan, što je pozitivno utjecalo na pasminu. Psi su postali psihički i fizički tvrdi, odlučni, aktivni, ali ne i nezaustavljivi. Oštrodlaki foksterijer je privržen obitelji. Ljubomoran je ako smatra da je zanemaren. Dobar je čuvar.Standard za ovu pasminu nalaže da u boji dlake dominira bijela boja sa crnim, crnim i plamenim ili plamenim oznakama. Za razliku od prije navedenih, tigrasta, crvena, boja jetre i plavičaste oznake su nepoželjne. Svako odstupanje od prije navedenih standarda predstavlja grešku, koja se ocjenjuje prema stupnju izraženosti.Boje dlake i njen utjecaj na opću ocjenu ovise o svakom kinološkom sucu, ako su unutar standarda pasmine. Naime, bitno je da ljubimac zadovolji standard pasmine.U svakom slučaju, točne odgovore, kao i mnoge druge savjete na području kinologije možete dobiti i od kinoloških sudaca u Kinološkom savezu u Zagrebu, Ilica 61.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 26.05.2010.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Naša ženka (bernski planinski pas) je dobila 6 kučića, a 4 je izbacila iz stomaka sutradan mrtve. Ostalih 6 su brzo uginuli, jedan po jedan, samo se odjednom ukoče i više se ne pomeraju. Hteo sam da pitam da li je to neka bolest ili je to do keruše? VladimirO: Nakon rođenja, prvi dani su za mladunčad jako kritični jer dolazi do promjena s obzirom na disanje, probavu, cirkulaciju i druge organe koji su vezani na početak samostalnog života mladunčeta.Na opću kondiciju i vitalnost mladunčadi mogu djelovati mnogi čimbenici kao što su nasljedni čimbenici, organske i nezarazne bolesti, kao npr. krvarenje iz pupka, prividna smrt mladunčadi zbog gušenja, retencija mekonija, koja nastaje ako u prvim satima poslije rođenja ne dolazi do pražnjenja crijevnog sadržaja, a uzrok tome može biti nedostatak mljeziva koje djeluje laksativno i mladunčeva slaba vitalnost pa je crijevna peristaltika slaba, avitaminoze kod novorođenih životinja mogu nastati još za vrijeme intrauterinog života.Sama prehrana, držanje i briga o skotnoj kuji također utječe na zdravlje mladunčadi nakon rođenja. Tako, ako plod prilikom teškog poroda ostane duže u genitalnim organima, često se javljaju smetnje u disanju i cirkulaciji.Štenci nemaju dovoljno razvijen obrambeni mehanizam, primljivi su na infekcije. Protutijela prolaze preko placente s majke na plod, a osim toga, mladunčad prima protutijela i kolostrumom, kojeg je potrebno da štene što prije posiše jer je tada najveća mogućnost resorpcije protutjela. Količina i vrijednost protutijela u kolostrumu ovise o imunološkom stanju majke.Zdravstveni status štenaca ovisi i o zdravlju samog mužjaka.Uzrok uginuća štenaca se može utvrditi jedino obdukcijskim nalazom na Veterinarskom fakultetu, a također je neophodno odvesti kuju na detajan pregled kako bi se izbjegle moguće komplikacije ubuduće.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 24.05.2010.
Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj pas ima 2 mjeseca i 3 dana, sibirski samojed. Vodio sam je veterinaru i rečeno mi je da ima upale sluznice i šlajm koj ona bezuspješno iskašljava. Dobila je terapiju pencilinom i tablete synulox da pije sedam dana, međutim, ona i dalje kašlje i danas je čak i povratila neku tekućinu koja liči na balegu i sivkaste je boje. Moje pitanje glasi: zašto mi pas i dalje toliko iskašljava bezuspješno šlajm i otkud sad i povraćanje? SenedinO: Kašalj je prateći simptom infekcije dišnih putova. Predstavlja obrambeni mehanizam organizma i ne treba ga suzbijati, nego olakšavati. Kašalj može biti neproduktivan (suh, podražajan) ili produktivan (vlažan). Produktivan kašalj se javlja nakon suhog, a liječi se lijekovima koji pomažu razrjeđuju sekreta stvorenog u bronhima, te pomažu pri lakšem iskašljavanju. Upalni sekret u dišnim prohodima često je gust i teško se iskašljava. Kod bakterijskih upala bronha ili pluća on može biti sluzavo gnojan. Pri iskašljavanju gustog sekreta nerijetko se dogodi da pas s kašljem povrati. U povraćenom sadržaju može biti samo sputum ili sputum pomiješan sa sadržajem želuca.Uz osnovnu terapiju antibioticima, Vašoj kujici je potrebno olakšati iskašljavanje. To se postiže odgovarajućom hidracijom organizma i primjenom mukolitika kojima se smanjuje gustoća i viskoznost sekreta, a time olakšava iskašljavanje. Stoga bi veterinar Vašoj kujici trebao u terapiju uvesti neki od mukolitika.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 24.05.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam rota i u zadnje vrijeme sam primjetila kao da jezikom trlja zube i to na čudan način pa me zanima što bi to moglo biti. Više puta isplazi jezik i trlja ga od zube. Hvala, FrankaO: O mljackanju i oblizivanju u pasa pisala sam ovdje. Teško mi je na ovaj način procijeniti kakve se točno kretnje jezikom zbivaju u Vašeg ljubimca. Činjenica je da psi obično ne čine kretnje prelaženja po zubima jezikom, kao što radimo mi ljudi, prilikom nekog neugodnog osjećaja u u snoj šupljini i zubima.U pasa se najčešće primjećuje češće izbacivanje i uvlačenje jezika od uobičajenog ili oblizivanje čije pojave mogu imati nekoliko uzroka. Ukoliko se kod ljubimca primijeti često oblizivanje, a naročito dodirivanje nosa jezikom, upućuje na njegov nemir, procjenjivanje neke nove situacije ili nadolazak nepoznate osobe. Slijedeće, ovakav obrazac ponašanja se primjećuje i kod koncentriranja na novu vježbu prilikom treninga. Zatim, ponekad upućuje na neke probleme u ponašanju ili naviku, no u pravilu nije zabrinjavajuća pojava. Ukoliko ovo ponašanje preraste u prekomjerno oblizivanje te stvara Vama neugodnosti, možete ga postepeno naučiti da ne ponavlja takve radnje jednostavnim odvraćanjem pozornosti. Dakle, kada krene sa lizanjem, odvratite mu pozornost omiljenom poslasticom ili igračkom, a ako odmah prekine nagradite ga pažnjom i lijepom i nježnom riječi. Izuzetno je važno ne davati mu osobitu pažnju kada iskazuje lizanje ili oblizivanje jer i takvu pažnju može shvatiti kao nagradu te ponavljati tu radnju iz razloga privlačenja Vaše pozornosti. Također, možete odmah početi sa ispravljanjem ovakvog ponašanja ignoriranjem te će s vremenom odustati od ove navike i pronaći drugi vid zabavljanja samog sebe.Slijedeće, treba napomenuti kako neki psi refleksno izbacuju jezik van usne šupljine kada ih se dira po repu ili čak stražnjem dijelu tijela, a ujedno i upućuje na osjećaj ugode. Ovaj refleks obično nije vidljiv kod štenadi, već se češće javlja u pasa starije životne dobi.Stalno "plaženje" jezika u pasa upućuje i na zdravstvene probleme u usnoj šupljini bilo da se radi o nekom problemu sa zubom/zubima, desnima ili sluznicom obraza.Treba spomenuti kako je i oblizivanje često povezano sa pojačanim slinjenjem. Ujedno, istovremeno uočavamo kako pas pokušava nešto nanjušiti, a ne treba niti izostaviti oblizivanje u pasa koje prethodi obroku, a isto tako i kratko vrijeme nakon obroka kao sasvim normalna pojava.Stoga, ukoliko kod Vašeg ljubimca ne primjećujete promjene apetita i/ili konzistecije i redovitosti stolice, otežano uzimanje hrane ili neugodan zadah iz usta, a uobičajenog je ponašanja, ne trebate brinuti. Ukoliko, pak, primijetite neke od navedenih simptoma, savjetujem Vam da posjetite Vašeg veterinara koji će po pregledu dijagnosticirati zdravstveni problem u području usne šupljine te preporučiti po potrebi odgovarajuću terapiju.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 24.05.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj Jack Russel terijer star 2 i pol mjeseca ima 7 bradavica. Jednostavno je nema na mjestu gdje bi trebala biti treća desna (gledano odozgo). Nije da se brinem zbog toga, ali me zanima zašto se to događa i koliko je to često. Utječe li takav 'feler' na ocjenu psa na izložbama?Hvala,SašaO: U muških pasa bradavice često variraju u obliku, veličini, boji i njihovu broju te je najčešća pojava manjeg ili većeg broja, odnosno, neparnog broja bradavica.Bradavice u mužjaka postoje uslijed genetske sličnosti između mužjaka i ženki te je stoga nemoguće prilikom razvoja da one izostanu. Reproduktivni organi mužjaka i ženki imaju dulju evolucijsku povijest u odnosu na npr. bradavice pa je i razlika u njima očitija i znatnija. No, genetska razlika između spolova nije toliko različita kada je riječ o bradavicama pa da se one pojave samo u ženki.Mliječne žlijezde su ustvari modificirane znojne žlijezde, koje se razvijaju iz germinalnog epitela. U pasa se obično razvije 5-6 pari mliječnih žlijezda tijekom fetalnog razvoja u maternici, kada se razvijaju osnove genitalnog sustava i diferencijacija između spolova. Dakle, kako je tada genetikom određeno da li će plod biti muškog ili ženskog spola, isto je tako u DNA "zapisan" i broj bradavica pojedine jedinke.Neparan broj bradavica u jack russel terijera ne spominje se u standardima za vrstu te se kao takvo ne bi smjelo smatrati greškom kod ocjenjivanja kinoloških sudaca. No, za dodatne informacije se možete obratiti Kinološkom savezu, Ilica 61, Zagreb, tel.: 01/48 46 124.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 16.06.2010.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Odveo sam psa vetrinaru jer je imao problema sa svrbežom oko repa te je čak počeo gubiti dlaku. Vetrinar je dijagnosticirao upalu analnih žijezda i obavio rektalnu palpaciju analnih vrećica. Za ovo područje, na kojem je ostao bez dlake, dao mi je dozu lijeka koju sam razrijedio s vodom s ciljem povremenog špricanja tog dijela. Sad pas kad ga krenem špricati počinje bježati jer ga to peče pa me zanima da li je to normalno? I primjetio sam da od tog pregleda (petak - dakle, već 2 dana) nije obavio nuždu. GoranO: O problemima sličnim kao kod Vašeg psa pisala je vrlo opširno moja kolegicaIvana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Nekada psima, zbog upale analnih žlijezda, postanu teške i gotovo nemoguće one najosnovnije radnje, a to je sjedenje i vršenje velike nužde. Može biti prisutna i vrućica. Bol iskazuju cviljenjem i zavijanjem. Manualnim istiskivanjem i prema izgledu sadržaja možemo ustanoviti koji je najvjerojatniji uzrok. Ukoliko je sadržaj zaostao u vrećicama, on je pastozni i smeđi. Ukoliko su i žlijezde upaljene, sadržaj je kremasto žuti ili žuto zeleni. Kod apscesa, tj. nakupljanja gnoja u vrećicama sadržaj je crveno smeđi i gusti.Barem tri dana za redom bi trebalo kanilom isprati analne žlijezde 0.025 % klorheksidinom ili 0.4 % povidon jod otopinom i nakon toga se aplicira antibiotsko/kortikosteroidni pripravak. Sve ovisi o tome kakav je bio sadržaj. Puno bi značilo i topli oblog izvana.Ukoliko je potrebno psa se stavlja na antibiotsku terapiju. Antibiotska terapija injekcijama ili u tabletama trebala bi trajati barem 7 do 14.Prema pregledu sadržaja koji je istisnuo, Vaš veterinar je odredio da ne treba terapija, već samo tretiranje mjesta iznad repa koje je pas izgrizao jer, kada se upale analne žlijezde, psi se znaju preko noći izgristi do krvi iznad repa. Najvjerojarnije je i Vašem psu na tom mjestu oštećena koža pa kada aplicirate sprej, to ga jako peče.Ako psu apliciranje spreja postane mučenje, možda bi bilo bolje da stavljate na zahvaćeno mjesto neku kremu (npr. Cink vitaminska mast) ili da mu ispirete Rivanol otopinom, koja je blaga, a ujedno dezinficira.Nakon toga, upalu bi trebalo prevenirati učestalim kontroliranjem punjenosti analnih vrećica.Ako su psu vrećice jako upaljene i bolne tada mu je otežano i defeciranje. Tu možete pomoći tako da ga stavite na konzerviranu hranu, dajete mu mesnu juhu (bez začina), rijetko kuhane žgance i parafina u hranu.Ako je riječ o začepu, tada mu možete dati sve gore navedeno ili gotovu medicionsku hranu koja je indicirana kod začepa (npr. Hill`s w/d). O začepu detaljnije možete pročitati ovdje.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 16.06.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mješanca labradora, star je 8 mjeseci, a kod nas je već 6 mjeseci. Naime, jako često mokri, i vani i u stanu, i kad to napravi, zna da je zgriješio. Mokraća je normalne boje i mirisa, ali u jako velikim količinama s obzirom na količinu vode koju pije. I jedno mokrenje zna trajati jako dugo. Mužjak je i još ne diže nogu. Trebam li dati mokraću na analizu ili da kupim neke tablete? ViolaO: O uzrocima mokrenja pasa u stanu pisala sam ovdje. Napomenula bih i sljedeće: ukoliko se problem nedavno javio, a Vaš ljubimac nije više malo štene koje ne može kontrolirati vršenje male i velike nužde, savjetujem Vam da posjetite veterinara i odnesete mokraću na analizu (treba nastojati prikupiti jutarnju mokraću u čistu posudicu i što prije odnijeti u veterinarsku ambulantu) radi detaljne analize iste (bakteriološka pretraga, pretraga sedimenta, pH i sl.). Tek na osnovu nalaza pretraga moguće je odrediti da li je potrebna i koja terapija.Naravno, s obzirom na nastup velikih vrućina, ukoliko ste problem primijetili otprilike u isto vrijeme, potreba za pojačanim unosom tekućine mogla je rezultirati navedenim simptomima, koji će, u tom slučaju, proći sami po sebi sa sniženjem vanjskih temperatura.Što se, pak, tiče dizanja noge u mužjaka prilikom mokrenja, ono obično nastupa do otprilike godine dana starosti, a najranije ovu naviku štenci usvajaju u dobi od oko 6 mjeseci. No, u vrlo rijetkim slučajevima, mužjaci nikad ne podižu nogu tijekom mokrenja, a najčešće se ova pojava povezuje sa kastracijom u vrlo mladoj dobi. Isto tako, zabilježeno je kako se muška štenad prije nauči podizati nogu tijekom mokrenja ukoliko se uz njih nalazi odrasli mužjak te na taj način imaju uzor. Stoga, budite strpljivi, dob od 8 mjeseci u većini je slučajeva premala da bi ova navika bila u potpunosti usvojena.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 16.06.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Našem ljubimcu, psu, ženki, staroj 13 godina, je nedavno odstranjen maligni tumor mlečne žlezde (adenokarcinom). Da li možemo nešto da učinimo da bismo joj poboljšali i produžili život? Da li biste mogli da nas posavetujete koje konkretno analize da uradimo? I da li bi terapija germanijumom-132 (ukoliko nije kontraindikovana sa kardio-terapijom) ili terapija nekim drugim lekom ili pomoćnim lekovitim sredstvom mogla da spreči pojavu metastaza? Pas pije kardiološke lekove: Enalapril, Dilatrend i Lasix (sa kalijumom). Srdačan pozdrav i unapred veliko hvala! NatašaO: Tumori mliječne žlijezde su poprilično često utvrđene neoplazije kod kuja. Ovisno o zahvaćenosti tkiva, podijeljeni su na one koje vuku podrijetlo iz žlijezdanog tkiva, mišićnog tkiva ili vezivnog tkiva. Također, mogu se pojaviti i kombinacije prije navedenih.Njihova inklinacija (pojavnost) je u velikom postotku kod ljubimaca koji nisu kastrirani (sterilizirani) i kod ljubimaca poznije dobi. Naime, najčešće se pojavljuju između 9. i 12. godine života ljubimaca. Uzroci nastanka se najčešće povezuju s hormonalnim disbalansom koji u određenim slučajevima može potencirati mamarne neoplazije.Adenokarcinom je vrsta malignog tumora žlijedanog tkiva koji pokazuje veliku tendenciju metastazama. Ovaj oblik tumora najčešće metastazira u pluća, jetra, srce, bubrege, mozak, slezenu,...Dijagnoza se postavlja na temelju kombinacije pretraga: klinička pretraga, palpacija regionalnih limfnih čvorova, utvrđivanje općeg stanja životinje, pregled krvi i urina te patohistološka pretraga tumorozna tkiva. Od dodatnih pretraga nam je na raspolaganju i rentgenska pretraga,...Liječenje se provodi kirurškim putem, nerijetko kombiniranim s antikancerogenim preparatima (npr. citostatici), redovitim kontrolama i prikladnom prehranom.Po liječenju, cilj je osigurati što bolju kvalitetu života ljubimca te spriječiti širenje i ponovno pojavljivanje tumora. To podrazumijeva češće kontrolne preglede veterinara, što Vam i savjetujem. Naime, u dogovoru sa svojim veterinarom, izradite plan i program učestalih pregleda, a sve kako bi se mogao pratiti tijek oporavka od operacije.Više o kvaliteti života ljubimca s tumorom i važnosti prehrane možete saznati u odgovoru kolegice Tanje Krulc, dr.vet.med. ovdje.U svakom slučaju, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara te se s njim i konzultirate o najboljem pristupu održavanja zdravlja i prevencije daljnjih problema. Naime, jedino je on u mogućnosti, a sve prema dijagnozi, zdravstvenom stanju ljubimca te povijesti bolesti eventualno procijeniti, odnosno, prognozirati zdravlje ljubimca te Vas dalje usmjeravati u vidu liječenja, terapiranja, prehrane i održavanja kvalitete života ljubimca.Također, kako o terapiji s germaniumom-132 nema dovoljno kliničkih ispitivanja i znanstvenih studija, teško mi je i govoriti o njegovim pozitivnim ili negativnim učincima na opće stanje ljubimca, na imunološki sustav ili tijek razvoja eventualna tumorozna tkiva.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 16.06.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moja kuca stara 12 godina od svibnja pije kardiološke lijekove zbog proširenog srca i visokog krvnog tlaka. Dg: 1. Mitralna endokardioza, a. Trikuspidalna insuficijencija, b. Stenoza pulmonalnog ostijuma, Terapija: Enalapril 1x5mg, Dilatrend 2x3, 125mg i svakog četvrtog dana Lasix 20 mg uz Kalij 0.5g. Prošli put kada je primila diuretik lasix, točnije sutradan, njezino stanje je bilo izuzetno loše, nalik kolapsu (povratili smo je uz pomoć infuzije). U uputama za lasix piše da se ne smije davati ako postoji problem u funkcioniranju bubrega, a navedene su i druge kontraindikacije... Rezultati krvi psa su rađeni krajem travnja. Razina uree je bila niža od normalne (2.32mmol / l), a razina kreatinina se kretala u granicama normale (88,30). Molim Vas da mi odgovorite da li smijem nastaviti da joj dajem ovu terapiju, naročito lasix? Prilikom posljednjeg mjerenja krvni tlak je iznosio 125/80. Pas ima 25 kg i prije tri tjedna mu je rađena mastektomija (patohistološka analiza je pokazala adenokarcinom) i odstranjen mu je jedan limfni čvor. Srdačan pozdrav! I hvala Vam što postojite! M.O: Hipertenzija predstavlja stanje povišenog krvnog tlaka. Smatra se da ona može imati nasljedno podrijetlo te stečeno. Upravo stečena hipertenzija se smatra češćim stanjem jer do njene pojave dolazi kao posljedica različitih zdravstvenih poremećaja, kao što su srčane bolesti, oboljenja bubrega, oboljenja jetre, hipertireoidizam, šećerna bolest,...U dijagnostici hipertenzije je potrebno obaviti mjerenje krvna tlaka u nekoliko navrata te obaviti kompletni klinički pregled, biokemijsku analizu, analizu urina, te sve ostale preglede kako bi se stvorila što potpunija slika o zdravstvenom stanju ljubimca. Nakon toga, potrebno je postupiti liječenju, koje se korigira s obzirom na dijagnozu, kombinaciju potrebitih lijekova te njihovu učinkovitost i podnošljivost.Mitralna endokardioza predstavlja jednu od najčešćih bolesti srca u pasa, gdje se razvijaju degenerativne promjene na zaliscima koji odvajaju lijevu srčanu klijetku od lijeve srčane pretklijetke. Pas s ovakvom dijagnozom u kliničkom nalazu ima šum nad srcem koji, ne nužno, može odvesti i do zatajenja rada srca. U slučajevima progradiranog stanja ili težih degenerativnih procesa, odnosno, u kombinaciji s drugim organskim oštećenjima ovo oboljenje može "napredovati" te dovesti i do težih i ozbiljnijih zdravstvenih poremećaja.Trikuspidalna insuficijencija predstavlja takvo stanje kod kojeg ne dolazi do potpunog zatvaranja bikuspidalnih srčanih zalistaka, zalistaka koji se nalaze između desne klijetke i pretklijetke.Žao mi je, ali na ovakav način nisam u mogućnost mijenjati terapiju. Naime, poznato Vam je da svaka propisana terapija se može mijenjati ili korigirati samo od strane veterinara koji ju je i propisao. Stoga, savjetujem Vam da se oko istog konzultirate sa svojim veterinarom. Također, podsjećam Vas da u svakom trenutku možete zatražiti i drugo mišljenje, mišljenje drugog veterinara. Na takav način moguće je postaviti što točniju dijagnozu stanja, osigurati najbolju moguću zdravstvenu skrb ljubimcu te primjeniti najprikladniji i najbolji pristup samom liječenju.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 16.06.2010.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezera starog 1,5 godinu, ali i problema u susjedstvu sa većim rasama pasa, dosta agresivnih. Već smo nekoliko puta prilikom šetnji imali bliske agresivne susrete, koji su igrom slučaja završili dobro, ali vas ovim putem molim za informaciju da li postoji kakav sprej za obranu ili neko drugo sredstvo. Sa poštovanjem, VesnaO: Agresivno ponašanje je bilo koji oblik ponašanja s ciljem zastrašivanja ili ozljeđivanja osobe ili neke druge životinje. Režanje, pokazivanje zubiju, griženje u prazno i pravi zagrizi su sve znakovi agresivnog ponašanja. Iako je agresivno ponašanje psima prirodno, kod ljudi baš i nije najbolje prihvaćeno. Iz pseće perspektive uvijek postoji razlog za agresivno ponašanje. Agresivnost uzrokovana željom za dominacijom predstavlja agresivno ponašanje psa u nastojanju osvajanja što boljeg hijerahijskog položajg i želji da kontrolira odnose u 'čoporu'. Psi obitelj u kojoj žive gledaju kao na svoj čopor, u kojem se uspostavlja određena hijerahija. Agresivnost uzrokovana strahom je, ustvari, obrambena reakcija i javlja se u situacijama kada pas misli da je u opasnosti. Ne zaboravite da je to gledanje iz perspektive Vašeg psa, a ne nužno realna opasnost.Teritorijalna agresivnost je obično povezana s obranom nekog područja. Pojam teritorija kojeg treba braniti i čuvati može biti puno širi od Vašeg dvorišta. Ulice u Vašem susjedstvu, koje pas s vremena na vrijeme označava urinom, mogu postati njegov 'teritorij'. Protektivna agresivnost je u većini slučajeva usmjerena na ljude i životinje koje pas doživljava kao prijetnju svojoj obitelji ili čoporu. Posesivno-agresivni su psi kada brane i čuvaju svoju hranu, igračke ili neki drugi predmet. Preusmjerena agresivnost je učestala, ali vlasnici pasa je ne mogu uvijek razumjeti. Ukoliko je pas već izazvan na agresivnu reakciju, a ta reakcija mu je onemogućena, pas bi mogao preusmjeriti tu agresivnost na neku treću osobu. Čest primjer preusmjerene agresivnosti je kada 2 psa koja žive u istoj obitelji laju i reže na nekog psa koji prolazi pokraj njihovog dvorišta, no kako fizički ne mogu njega napasti - napadaju se međusobno.Predatorska agresivnost smatra se posebnim tipom agresivnog ponašanja jer je uzrokovana namjerom da se nabavi hrana, a ne namjerom da se nekoga ozlijedi ili zastraši.U Pet centru možete nabaviti tzv. "Pepper sprej". Djelovanje ovog preparata se osniva na djelovanju capsaicina, koji je prirodni, masni i želatinozni koncentrat koji se dobiva ekstrakcijom iz ljute paprike. Nakon što se preparat upotrijebi, izaziva jaku iritaciju i oticanje osjetljivih sluznica očiju i dišnih prohoda. Posljedično, dolazi do kašljanja i otežanog disanja ciljne životinje. Učinak djelatnih tvari ovog preparata sam od sebe nestaje, odnosno, umanjuje se djelovanje te se ljubimac vraća u "normalu" nakon cca 30 minuta.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 15.06.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Interesira me da li kod pasa koji su primili vakcinu protiva psećeg kašlja postoji mogućnost da od istog obole. Obzirom da se i kod gripe, ljudi cijepe protiv jedne vrste virsua npr virus 1, a "pokupe" gripu drugog tipa virusa, da li je isto moguće i kod psećeg kašlja, tim više što se kao uzročnici psećeg kašlja javljaju i virusi i bakterije, ako nešto nisam krivo shvatio čitajući vaše odogovre. Drugo, da li je nakon nekog vremena uputno prekinuti terapiju sprječavanja iskašljavanja? Da li je uopće nužno potrebno dati psu antibiotike ako bolest nije težeg oblika ili, bez obzira na to, treba odmah dati terapiju (krvna slika ok, osim neznatno povišen nalaz limfocita)? Treba li vlasnik (statistika) biti zabrinut ili je to bolest koja sama po sebi odlazi? Unaprijed zahvaljujem na odogovoru.Srdačan pozdrav, LeoO: O zaraznom kašlju u pasa pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Kao što mu i samo ime kaže, ova je bolest najkarakterističnija za legla, ali i za one pse u većim grupama poput izložbenih pasa i sl. Najveći problem ovoj bolesti predstavlja činjenica kako je velik broj onih pasa koji su nosioci bolesti, no ne pokazuju klinički vidljivih znakova. Najčešće se cijepe psi u uzgajivačnicama, a podvojena su mišljenja glede potrebe cijepljenja kućnih pasa. No, u novije se vrijeme i potonje sve više prakticira, s obzirom kako velik broj uzročnika jednostavno putuje zrakom.U praksi, u pravilu, postoje dva tipa vakcine protiv kašlja čopora. Jedan oblik se može dati injekciono, dok se drugi daje intranazalno. Razlikuje ih brzina postizanja određenog poželjnog imuniteta. Naime, injekcionoj vakcini potrebno je od nekoliko dana pa do dva tjedna za postizanje učinka, dok je to intranazalnom primjenom mnogo brže, a naročito u jedinki koje nisu nikad bile cijepljenje ili u štenadi. Štenci se mogu cijepiti već u dobi od 4 tjedna. Kod nekih je vakcina potrebno ponoviti aplikaciju kako bi se dobio potpuni imunitet sa vremenskim razmakom 2-4 tjedna. Kod onih jedinki koje su već bile cijepljenje protiv zaraznog kašlja može se imunitet brže razviti, s time da treba voditi računa da se pas cijepi minimalno 2 tjedna prije očekivanog puta, izložbe ili sličnih aktivnosti u kojima je prisutan veći broj pasa.Što se tiče vakcina, na tržištu postoje one koje sadrže inaktiviranu Bordetella bronchisepticu te druge vrste koje sadrže i viruse parainfluence i adenovirusne infekcije. U obje vrste vakcina imunitet varira od 6 mjeseci pa do godine dana, pri čemu je režim cijepljenja najbolje dogovoriti sa veterinarom, s obzirom na epizootiološku situaciju u mjestu boravka.No, i kod poduzimanja cijepljenja, ne postoji sigurnost neobolijevanja, s obzirom kako su vakcine trenutno raspoložive na svjetskom tržištu efektivne oko 60%. Naime, kako se radi o oslabljenom soju bakterije, moguća je cijepna infekcija. Koliko je meni osobno poznato, vakcina koja sadrži bakteriju Bordetellu bronhisepticu ne nalazi se na hrvatskom tržištu, već se klasičnim cijepljenjem protiv štenećaka prevenira i kašalj čopora: adenovirus i virus parainfluence sastavni su dio klasičnog cjepiva protiv zaraznih bolesti (npr. Vanguard). Za dodatne informacije o raspoloživosti i nabavci cjepiva protiv Bordetelle možete se obratiti Vašem veterinaru u veterinarsku ambulantu.S obzirom kako se upala gornjih dišnih puteva kod zaraznog kašlja u pasa može proširiti i izazvati upalu pluća, mišljenja sam kako dijagnostiku i terapiju ne treba odgađati kada se uoče simptomi bolesti. Što se tiče primjene antibiotika, ona prvenstveno ovisi o težini oboljenja.U pravilu, kod blagih slučajeva se izbjegava primjena antibiotika s obzirom kako se pokazalo da ona ne smanjuje vremenski interval u kojem je pas potencijalni prenosioc bolesti. Obično se pribjegava primjeni bronhodilatatora ili supresora kašlja u odnosu na sekretolitike.U težim slučajevima s komplikacijama, u slučaju da pas odbija hranu, ima povišenu tjelesnu temperaturu, te pokazuje znakove upale pluća, antibiotici su indicirani bez iznimke. U ovom se slučaju obično ne preporuča korištenje supresanata kašlja i potrebe za iskašljavanjem nakupljene suvišne sluzi ili tekućine iz pluća. U iznimno teškim slučajevima, preporuka je hospitalizacija.U oporavku, bez obzira na težinu oboljenja, savjetuje se stavljanje oprsnice ili orme ljubimcu kako ogrlica ne bi vršila dodatan pritisak na grlište i izazivala suvišnu nelagodu i iritaciju.Izuzetno je važno napomenuti kako je od presudne važnosti za pojavu same bolesti i bržeg oporavka vođenje računa o održavanju imuniteta ljubimca: kvalitetnom ishranom, dodacima prehrani, potrebnim aktivnostima i preventivnim zahvatima cijepljenja protiv zaraznih bolesti, dehelmintizacije te redovite dezinfekcije prostora u kojem boravi ljubimac.I posljednje, na žalost, ne raspolažem statističkim podacima o pojavnosti, postotku obolijevanja te uginuća pasa od zaraznog kašlja, no mogu naglasiti kako svako oboljenje ljubimca ne bi trebalo zanemariti bez obzira na tip i oblik jer, naime, iako ova bolest u pravilu prolazi kroz nekoliko tjedana, istraživanja su pokazala kako bakterija zaostaje u organizmu mjesecima. Potonje znači aktivaciju infekcije uslijed pada imuniteta te potencijalne komplikacije u dišnom i cirkulatornom sustavu te dugoročno smanjenje kvalitete života ljubimca.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 15.06.2010.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Kako se liječi septokemija mladunčadi? Imam kuju i parila se prije tjedan dana. Kad je odvedem kod veterinara, koja cjepiva mora dobiti da bi štenad poslije bila zdrava i da ne bi došlo do uginuća štenadi?Unaprijed hvala, IgorO: Ugibanje štenadi u prvim danima života je povezano s mnogim čimbenicima, kao što je tijek poroda, urođene mane štenaca te čimbenici okoline.Najveća smrtnost štenadi se javlja u prvom tjednu.Uzroci mogu biti loša kondicija kuje i nepravilna prehrana, genetski defekti i urođene malformacije štenadi, razni utjecaji okoline, najčešće temperature, neuhranjenost, infestacije parazitima i infekcije. Tijek poroda također ima značajan utjecaj na smrtnost - kod težih i dugotrajnijih poroda i smrtnost štenadi je veća.Postoje tri kritične faze kod novorođene štenadi.Prva kritična faza nastupa odmah po rođenju i završava petog ili šestog dana života. Već u samom trenutku poroda, za vrijeme prolaska kroz majčinu rodnicu, štene se može zaraziti nekim mikroorganizmima, ako je rodnica zagađena. Mnoge bakterije, najčešće E.coli, mikoplazme, Klebsiella, streptokoki i stafilokoki, koje su normalno prisutne u vaginalnoj mikroflori, mogu prouzročiti septikemiju i smrt štenadi. Već dva dana nakon poroda u mladom se organizmu taj uzročnik toliko namnoži, da se počinju javljati prvi znaci bolesti. Štene cvili, primjetno zaostaje u razvoju jer nije u stanju uzimati hranu. Ako ga stavimo na sisu, štene ne zna piti ili i dalje puže po majci i plačući traži hranu jer ne prepoznaje ponuđenu sisu. Uskoro vidno smršavi te ubrzo ugiba. Bolest se zove septikemija mladunčadi. Ako se pojavi u leglu, smrtnost je velika, no obično ipak po jedno do dva šteneta ostaju. To su redovito u porodu posljednja štenad koja su prošla kroz već očišćenu rodnicu majke. To je i razlog što prvorođenče boluje prvo i u najtežem obliku bolesti. Liječenje je moguće ako se pravodobno započne, no veoma je teško i opsežno. Liječiti se mora i majku, iako za nju nema opasnosti, ukoliko želimo izbjeći katastrofu u budućem novom leglu.Drugo doba velikih gubitaka u leglu započinje oko četrnaestog dana života i traje do navršena tri tjedna, a nastupa zbog jakog napada glista. Štenad dobije gliste još kad su u majci, četiri dana prije poroda. Tada se gliste, koje su učahurene u majčinom mišićju, djelovanjem hormona iz te dobi gravidnosti, probude i majčinom krvlju krenu kroz posteljicu u tkiva štenaca. Na putovanju kroz tkivo šteneta, nakon dvadesetak dana gliste će doći u njegova pluća, kad će se očitovati klinička slika bolesti. To je, dakle, doba kad štene navršava dva tjedna života. Najjači napad glista, a posljedično i najveća smrtnost štenadi opaža se u prvim kujinim leglima. U budućim leglima već će biti istrošena zaliha glista u majčinom mišićju, pa ako kuja poslije opet ne dobije gliste, u toj dobi neće više dolaziti do bolovanja i ugibanja. Bolesna štenad ponaša se na sličan način kao i pri septikemiji mladunčadi, samo što, na žalost, nema pravog lijeka. Jedino nam preostaje da novorođenu štenad pravilno i redovito čistimo od glista, kako bi se smanjila mogućnost da se veći broj glistinih larvi začahuri u mišićju. Stoga se preporuča prvi put čistiti štenad od glisti u dobi od 2 tjedna Banminth pastom. Isto je tako potrebno paziti na majku koja, inače, jede izmetine svoje mladunčadi za vrijeme dok su na sisi, da od četrnaestog dana života štenadi to više ne čini.Treće kritično doba velikih gubitaka u leglu nastupa obično nakon sedmog tjedna života, kada se pojavljuju razne virusne zarazne bolesti, kao što su štenećak, parvovirusna upala želuca i crijeva, zarazna upala jetre, infekcija herpes - virusom i druge. Sišući majku, štene posiše kolostrum u prvom i drugom danu života dobilo i zaštitna tijela protiv svih bolesti na koje je majka otporna. Ona je otporna stoga što ih je preboljela ili što je protiv njih cijepljena. No, ako ih nije preboljela ili je od cijepljenja do poroda prošlo više od pola godine, onda u majčinom mlijeku neće biti dovoljno tih zaštitnih tijela i štenad će biti nezaštićena. U tim se slučajevima štenad može zaraziti zaraznim bolestima mnogo prije sedmog tjedna života. No, unatoč dovoljnoj količini tih protutijela što ih štene dobiva majčinim mlijekom prvog dana života, do dobi do 7 tjedana u tijelu mladog psića ta će protutijela nestati, a zaraznim bolestima će se otvoriti vrata za ulazak i razvoj bolesti. Stoga se štenad u to doba mora cijepiti zaštitnim cjepivima. Ta će cjepiva u mladom organizmu potaknuti stvaranje vlastitih protutijela i štititi organizam.Uglavnom, kuja treba, na prvom mjestu, biti očišćena od crijevnih parazita te vakcinirana protiv virusnih bolesti.Pošto ne znam protiv čega i da li je Vaša ljubimica vakcinirana, o tome se najbolje konzultirajte s Vašim veterinarom.Vrlo je važno kuju pravilno hraniti visokokvalitetnom, izbalansiranom hranom te dodavati vitaminsko- mineralne dodatke.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 14.06.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Sigurno Vam je poznato da čivave jako vole sunce i da im paše toplina. Moj čivava Dini se jako voli sunčati, pogotovo na moru, gdje bi najrađe po cijele dane bio na suncu, iako mu uvijek osiguram mjesto i u hladu. S obzirom na opasnosti od štetnog uv zračenja i mogućnost dehidracije, recite da li je bolje da mu ne dopustim da ide na direktno sunce u "kritično" doba dana ili se mogu pouzdati u to da pas sam zna kad mu je dosta? Čivava je dugodlaki tako da ga vjerojatno i krzno štiti od sunca, ali i grije. Napominjem da se sunča prilično dugo, malo ode u hlad, ali ipak većinu vremena provede na suncu. Uvijek mu osiguram dovoljno svježe vode za piće i močim mu krzno da se rashladi. Lijepi pozdrav i hvala, SandraO: Neke fiziološke karakteristike pojedine pasmine, kao što je manji kapacitet pluća u manjih pasmina, pse čini osjetljivijima na visoke temperature. Zbog manjeg kapaciteta pluća, manja je mogućnost hlađenja zraka koji pas udiše u tijelo.Chihuahua je pasmina koja obožava sunce i sunčanje te nerijetko vlasnici primjećuju da je i sam ljubimac sretniji što se više sunčevim zrakama izlaže. Stoga, za njih i nije tako strano da se na suncu "izležavaju" i odmaraju i kroz više sati dnevno. Međutim, to može dovesti i do određenih zdravstvenih poremećaja, kao što je srčani udar, sunčanica,... Iz prije navedena razloga, trebalo bi ih nadgledati i djelomično reducirati njihova izlaganja suncu, pogotovo za vrijeme najintenzivnijih vrućina (između 10-15 h).Više o problemima poput sunčanice ili toplotna udara možete saznati i u odgovoru kolegice Vlatke Erman, dr.vet.med. ovdje.Za ovih sparnih dana preporučuje se psima mijenjati vodu nekoliko puta na dan, ali svakako izbjegavati prehladnu vodu, kako bi izbjegli upale ždrijela, krajnika i dr. Pas mora imati na raspolaganju mjesto koje će biti zaštićeno od sunca, bilo kućica ili dio dvorišta koji je u hladu, te ograničiti mu igru i aktivnost na suncu.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 14.06.2010.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam trokatnu kuću i veliko dvorište iza kuće. Mog psa (labrador, 1.g. 1.mj.), dok je sunčan i topao dan, izvodim i stavim na sajlu (zavezano za jedno stablo pa za drugo na drugoj strani) i on se kreće. Sajla je od terase udaljena oko 5 m. Primjetila sam da kada ga zovem sa terase ili bilo koje dalje udaljenosti, pas kao da me ne može primjetiti. Stojim da me vidi, ali on kao da ne može vidjeti, dok se ne približi dovoljno blizu. Je li moguće da mu je vid oslabio? LaraO: Psi imaju dobar vid, ali se njihovo čulo vida u nekoliko obilježja razlikuje od našeg. Oči pasa su osjetljivije na kretanje, a manje zapažaju detalje. Ako netko stoji potpuno nepomično na stanovitoj, nemaloj udaljenosti od psa, postaje za njega gotovo nevidljiv. Upravo zbog toga se mnoge vrste divljači ukoče, kao da su se sledile, i stoje potpuno nepomično ako se uzbune zbog nečega. Pokusi su pokazali da pas ne može vidjeti vlastitog gospodara ako on nepomično stoji 300 metara od njega. S druge strane, ako je udaljen 1600 m (npr. pastir) i daje mu energično znakove, pas to jasno vidi. Ova osjetljivost na kretanje potječe još od vukova jer čim plijen bježi, oči vrhunski funkcioniraju.Također, vidno polje pasa je šire (250 stupnjeva, hrtovi i 270 stupnjeva) od vidnog polja ljudi (180 stupnjeva). Premda to znači da psi mogu detektirati i sasvim mala gibanja na većem i širem rasponu, tu prednost "plaćaju" tako da imaju mnogo uži raspon binokularnog vida, dva puta uži od ljudskog. Stoga mi bolje procjenjujemo udaljenost nego oni.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 11.06.2010.