Pitajte veterinara

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam par australskih zebica koje su snesle dva jaja. Do neki dan je mužjak najčešće ležao na njima na dnu kaveza, a onda je mama napravila gnijezdo od travčica i stavila jaja u njega, no od tada više ne leže na jajima. Da li je moguće da smo na neki način obilježili jaja pa da su ih iz tog razloga odbacile ili postoji neki drugi razlog? Hvala unaprijed, Branka O: Zebice su iznimno društvene, ali samo s drugim pticama. Plašljive su u društvu ljudi i ne vole da ih se mazi ili drži u ruci. Također, dok leže na jajima nastojite ih čim manje uznemiravati na bilo koji način. Izbjegavate guranje ruke u krletku jer ih i na taj način možete zbuniti, odnosno preplašiti, te potaknuti na odbacivanje jaja. Ako morate izvršiti kontrolu gnijezda ili ako je u gnijezdu više od 6 jaja (pa ih je bolje izvaditi van jer se ionako neće moći razviti tj. neće dobiti dovoljno topline za kompletan razvoj), onda je to najbolje učiniti dok ženke nema na jajima, a jaja premiještajte oprezno s pomoću npr. žličice.Krletku treba postaviti na mirno mjesto i više ne premještati. U krletku im postavite gnijezdo s jednim otvorom, poželjno na više mjesto. Dnevno im osigurajte 14-16 sati svjetla. Ženka izleže 3-8 jaja, o kojima se brinu oba roditelja. Nakon 14 dana izlegu se ptići, a za narednih 21 dan napuštaju gnijezdo. Više o australskim zebicama pisale su kolegice dr. Rumiha, dr. Balantin te kolega dr. Karakaš na sljedećim linkovima:Australske zebice Australske zebiceAustralske zebice

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nakon koliko bi tjedana fišeri trebali progovoriti i zašto se neki tuku? Ja imam 2 fišera koji se ponekad tuku. Kada im je sezona parenja? Kakva da im imena dam? Anko O: Fišer - Agapornis - fischeri, poznati su i kao ljubavne papige koje potječu iz Afrike (područje Kenije, Ruande, Burundije). Veličine su oko 15 cm i spadaju u kratkorepe papige. Koloristički su jedinstveni. Na fišerima je prepoznatljiv i dominantan izraženi, jaki crveni kljun. Osnovne boje fišera su: tijelo zeleno, vrat i glava su narančasto-crveni, prsište je narančasto-žuto, dok su mu krila plavo-zelene boje. Križanjem su dobivene genetske mutacije pa postoje i fišeri drugih boja (žuti, plavi i bijeli). Hrane se gotovom mješavinom za srednje papige, i naravno uvijek im voda treba biti na raspolaganju. Poželjno ih je uzimati u paru, vrlo su živahni, zanimljivi i druželjubivi.Svaka dražesna papiga ima vlastitu osobnost, no općenito se može reći da su vrlo umiljate, ali se  plaše naglih pokreta, glasnih zvukova ili novih predmeta. U početku treba pripaziti da se ne plaše previše čime se usporava njihovo pripitomljavanje. Općenito ne vole da ih se dira rukama. Budući ih se smatra inteligentnima i izraženih sposobnosti poput velikih papiga, neka Vas ne iznenade kada same uspiju otvoriti svoj kavez i pokušaju pobjeći ili kada, u znak nezadovoljstva i želje za iskazivanjem dominacije, počnu ispuštati glasne krikove.Mnogo vlasnika uvjereno je kako su ženke (koje su i malo veće od mužjaka) inteligentnije od mužjaka. No, i više su agresivnije i teritorijalnije. Dakle, ako imate dvije ženke ovo je razlog njihova povremenog sukobljavanja, no i ako imate mužjaka i ženku opet je ženka ta koja je agresivnija. Te borbe obično nisu dugoga vijeka, a ako se radi o paru zasigurno nije nešto zabrinjavajuće. Povremene "svađe" sasvim su normalna pojava no ukoliko primijetite da dolazi i do ozlijeđivanja, fizički ih odvojite kroz nekoliko dana. Općenito, dražesne papigice nisu osobite pričalice po prirodi tako da je nemoguće predvidjeti kada bi mogle progovoriti koju riječ. Osim toga, obično je samo ženka ta koja nauči pokoju riječ. "Glas" im je kreštavo-piskutav i grub te je često teško njihov govor teško razumljiv. Uz dovoljno upornosti, fišere je moguće naučiti zviždati određene melodije ili, pak, da daju pusu. Ukoliko ste dovoljno strpljivi, možda uspijete ostvariti namjeru da Vašu pticu naučite izgovarati neke jednostavnije riječi. Prema nekim podacima, ptice najbolje pamte ujutro, stoga im u tom dijelu dana i posvećujte najviše pažnje.Pripitomljavanje fišera dovoljno da se penje po Vašem prstu (što baš ne vole) ili da Vam slete na rame (ovo preferiraju) može potrajati godinama. Ovo su ptice s karakterom i potrebno je dosta vremena da se pojedini vlasnici naviknu na tu činjenicu.Što se izbora imena tiče nije zabilježeno da neka slova bolje pamte od drugih pa tako izaberite neko koje će se Vama najbolje svidjeti.Parenje pak u fišera nastupa u prirodi od siječnja pa sve do mjeseca srpnja dok je u zatočeništvu najčešće od mjeseca svibnja pa do srpnja. Ženke su obično u vrijeme parenja teritorijalne i vole gristi.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Kupila sam papigu u vašem pet cenru u rijeci pa me zanima koliko su stare papige (nimfe) što se prodaju kod vas te kako odrediti starost nimfe? Unaprijed hvala, Flo O: Kod ptičica kućnih ljubimaca vrlo je teško točno odrediti starosnu dob. Kod nimfi se otprilike određuje dob na temelju inteziteta boje perja, narančastih obraščića, jake žute boje perja na glavi, nožice su više roza boje i manje pokazuju rožnatost - navedeni znakovi su uočljivi nakon šest do deset mjeseci starosti.Nakon godine dana starosti vrlo je teško odrediti dob (ako se ptica drži u idealnim uvjetima, ona će izgledati mlađe i zdravo, ako se drži u lošim uvjetima ptica stara oko 10 mjeseci odaje dojam vrlo stare papige ).Ptice koje dolaze u Pet centar od uzgajivača uglavnom su stare od 3 do 6 mjeseci.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Srdačan pozdrav iz Sarajeva. Dvije tigrice imale su upalu zračnih vrećica  ispunjenih tamnom tečnošću u kojoj su se nalazile bijele grudvice u obliku manjih zrna riže. Obje su uginule. Sada su se isti simptomi pojavili i kod treće tigrice, koju sam nabavio iz drugog jata, ali je bila u kontaktu sa uginulim pticama. Jako se pila, zateže nogu na suprotnoj strani tijela, gricka kavez i sve ostalo, orjentisana, uzima hranu, ali dosta rasipa istu, uznemirena je, mada se javlja drugim pticama. Pošto kod veterinara koje sam obišao u Sarajevu nisam uspio naći odgovor i pomoć, molim Vaše mišljenje i savjet za terapiju. Molim alternativno lijek iz humane lepeze jer je izbor lijekova za peradarstvo jako mali. Želim dodati da je stolica tigrica normalna, nalaz negativan na Coccidiosis Avium, korištena terapija: Sulfadimidin, Enrocin 10%, Garamicin i Bactrim (Humani). Također tigrice blago (pastelno) mijenjaju boju perja na glavi,krilima i repu,bijele dobijaju nijansu plave,a plave tigrice dobijaju nijanse bijelo. Uz najljepše želje hvala, Muris O:  Najprije nekoliko riječi o upali zračnih vrećica kod tigrica. Naime, upala zračnih vrećica nastavak je upale pluća ili donjih dišnih puteva u ptica, a ona se očituje otežanim disanjem različitog stupnja. Sve ptice prijemljive su na ovo oboljenje, a akutni slučajevi manifestiraju se naglim uginućem ili otežanim disanjem sa udaranjem repa. Ptica je obično potištena, nakostriješenog perja i smanjenog apetita. U kroničnih slučajeva prisutno je dugoročno slabljenje, letargija i često čujan klik ili čegrtanje prilikom disanja. Akutni slučajevi obično su rezultat virusne ili bakterijske infekcije ili inhaliranih plinova. Ptice su izuzetno osjetljive na toksične plinove (u kućanstvu - plin u kuhinji, kuhinjske pare prilikom kuhanja, sredstva za čišćenje, osvježivači prostora i sl.). Kronični slučajevi upale zračnih vrećica rezultat su zanemarene akutne upale ili sporog razvitka infekcije, kao što su one uzrokovane plijesnima ili gljivicama. Također, u ptica se javlja infestacija parazitima zračnih vrećica  (Sternostoma tracheacolum), a uzrokuje znatne poremetnje disanja u zahvaćenih ptica. Moram napomenuti da se rijetko javlja u tigrica. Ovaj parazit naseljava se duž dišnog sustava u ptica, a prenosi se direktnim kontaktom kroz usta od jedne ptice na drugu. Najčešći prijenos događa se upravo kada majka hrani mlade ptiće regurgitacijom hrane ili ako se odrasle ptice međusobno hrane (mužjak i ženka). Prijenos također nastupa pijenjem vode iz kontaminiranih pojilica. Klinički znakovi uključuju otežano disanje uz otvorena usta, što ima karaterističan zvuk klika. Disanje je ponekad toliko otežano da se javlja hvatanje zraka. Drugi znakovi su: kašalj, iscjedak iz nosa, promjene glasanja, lupkanje repom, slabljenje i gubitak tjelesne težine. Ugibanje nastupa kod težih slučajeva infekcije zbog nakupljanja sluzi u plućima i zračnim vrećicama i akumulacije Drugih respiratornih eksudata, što dovodi do obstrukcije dišnih puteva. Ne postoji vanjskih znakova blage infekcije, već u težim slučajevima ptica razvija akutnu respiratornu bolest sa karakterističnim piskutavim zvukovima, kihanjem, lupanjem repa i disanja otvorenih ustima. Zatim, do simptoma otežanog disanja dovodi i hipovitaminoza A koja je i najčešća hipovitaminoza u ptica zbog neadekvatne prehrane. Klinički simptomi variraju u ovisnosti koji je organ zahvaćen - lezije na oku kao što je keratitis ili konjunktivitis, abscesi ili naslage u ustima ili grlu, kronični iscjedak iz očiju ili sinusitis, abscesi sinusa, i druge respiratorne bolesti. Svaku upalu zračnih vrećica prati nakupljanje upalnog eksudata (tekućina) koje otežavaju izmjenu plinova, dovode do otežanog disanja te posljedičnog uginuća. U liječenju infekcija zračnih vrećica pristupa se ovisno o uzročniku antibioticima ili antiparaziticima, zatim kortikosteroidima uz vitaminsko-mineralne dodatke. Od bakterijskih infekcija u ptica najčešći su uzročnici Gram negativne bakterije protiv kojih djeluju antibiotici koje ste i naveli (Sulfadimidin - sulfonamid - nešto rjeđe se upotrebljava u liječenju ptica, Enrocin 10% - enrofloksacin, Garamycin - gentamicin - rjeđe, Bactrim - trimetoprim-sulfometoxazol, te piperacilin i cefotaksim). No, u ptica se, na žalost, znakovi akutne infekcije primijete tek nekoliko sati prije uginuća. Uginuće je često i prvi znak bolesti. Najčešći znakovi bolesti u ptica su: povišena tjelesna temperatura, odbijanje hrane, nakostriješeno perje, mukozni iscjedak iz usta, proljev i ubrzano disanje. Dakle, kako ste opisali, Vaša tigrica ima normalan apetit i normalno reagira na okolinu te prema tome nema potrebe za terapijom antibioticima. Prema gore opisanome, trebala bi pokazivati neke od tipičnih znakova bolesti u ptica da bi se moglo govoriti o kakvom problemu te pristupiti odgovarajućoj terapiji. Iako je bila u kontaktu sa uginulim tigricama, vjerojatnost za infekciju ovisi o mnogo faktora. Što se antibiotika tiče, u veterinarstvu se koriste jednako vrijedni antibiotici kao i u humanoj medicini, kako sam i navela, a uvijek ih je bolje upotrebljavati jer su oni iz humane medicine prilagođeni metabolizmu čovjeka. Liječenje uvijek uključuje nekoliko faktora koje određuje njegovu uspješnost: da li je na vrijeme poduzeta terapija, da li je aplicirana primjerena doza lijeka kroz određeno vrijeme, opća otpornost organizma ptice, patogenost uzročnika, mjesto infekcije i dr., a ne samo izbor antibiotika. Savjetovala bih Vam da redovito provodite preventivu, dakle, dezinficirate krletke i opremu jednom u 6-8 tjedana, sredstvima za dezinfekciju (Virkon-S, Ecocid, Canina CaphaDesclean sprej) jer se mnoge od infektivnih bakterija često nalaze u okolišu, dok su tek neke specifične za vrstu. Obično su izvori infekcije onečišćena hrana i voda te predmeti u okolini. Tigricu hranite visokokvalitetnom i raznovrsnom hranom i redovito je vitaminizirate. Što se promjene boje perja u tigrica tiče, treba napomenuti kako je ona uvjetovana faktorima okoline, nedostatkom vitamina i minerala ili pak njihovim suviškom, nasljednim defektima ili problemima s infestacijom parazita. Ako se radi o prvom mitarenju, promjena je genetski uvjetovana. Općenito rečeno, boja perja određena je pigmentima, strukturalnim stanjem pera i kombinacijom navedenog. Pigmenti su kemijski spojevi koji absorbiraju svjetlo različitih valnih duljina, dok se struktura odnosi na fizičko stanje pera koje modificira ili odvaja valne duljine. Na strukturu pera mogu utjecati i vanjski čibenici poput parazita, prašine, svjetla, temperature, vlage, abrazije i sl. Osim toga, zabilježeno je i da je tamnija boja perja povezana s hormonalnim disbalansom. Struktura pera također utječe na boju. Neke "boje" jednostavno su rezultat samih promjena u strukturi pera, koje tada utječu na refleksiju svjetla. Nekoliko je struktura pera koje imaju različitu ulogu u održavanju boje. Najvažniji dijelovi pera su: korteks (kora) - vanjski je omotač pera. U ovom sloju nalazi se žuti pigment nazvan psitacin. Spužvasta zona - srednji sloj koji u kontaktu sa sunčevim svjetlom proizvodi plavu i ljubičastu kombinaciju boja. I centar ili medula - sadrži crni i smeđi pigment, koji okružuje sitne rupice nazvane vakuole. Boje perja koje se vide kombinacija su pigmenata. Promjene u fizičkoj strukturi različitih slojeva u "korijenu" pera tvore različite mutacije. Npr. smanjenje debljine korteksa smanjit će količinu žutog pigmenta u peru. Također, smanjenje količine eumelanina u meduli utjecat će na interakciju ili interferenciju plave boje u spužvastoj zoni pera. Promjena boje perja najčešće se događa u vrijeme mitarenja, no moguća je i neovisno o tome jer se konstantno izmjenjuju istrošena pera kako bi ptica mogla letjeti. Tijekom mitarenja tigrici treba osigurati mjesto za zaklon kako bi se osjećala ugodnije, čistu i kvalitetnu vodu za češće kupanje, treba izbjegavati davanje lijekova jer oni mogu utjecati na kvalitetu pera, osigurati adekvatnu prehranu koja će omogućiti izmjenu perja bez dodatnog stresa. Mitarenje je nutricionistički vrlo zahtjevno, a najviše što se tiče proteina (naročito aminokiseline lizin i metionin). Osim proteina, bitna je i enegija, vitamini, masnoće i minerali. Uz deficitarnu prehranu, mitarenje prolazi kroz nekoliko poteškoća: odvija se sporije, nova pera mogu biti nekompletna ili pak nedostajati, nova pera mogu biti druge boje ili boje slabijeg intenziteta, nova pera mogu biti krhkija i mutne boje, ptica može oslabiti i biti podložnija bolestima. Ukoliko imate dodatnih pitanja u vezi držanja, njege i bolestima u ptica slobodno se obratite i na Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, u Ambulantu za ptice kućne ljubimce, čiji je telefonski broj +358-1-2390-410.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mužjaka nimfe od 3 mjeseca. Imam ga oko mjesec dana. Kada ga pustimo, malo leti i ne želi sletjeti na ruku. Šta da radim? Hvala, Mirza.O: Kako bi pripitomljavanje nimfe bilo što uspješnije prvo je potrebno uzeti vremena i upoznati svojeg novog ljubimca. Najprije trebate steći njegovo povjerenje, a zatim krenuti na pripitomljavanje. Najbolji način pripitomljavanja nimfe je nabavka mlade ptice. U prvim danima treba je ostaviti u miru da se prilagodi na novu okolinu, a smještanjem krletke u prostoriju gdje najviše boravite omogućujete kontakte i upoznavanje sa ljudima. Pokazatelj da se nimfa osjeća udobno u Vašem okruženju je čišćenje kada ste Vi u blizini i radite svoj posao. Ovo također znači da uskoro možete započeti sa pripitomljavanjem.Pripitomljavanje nimfe mora biti sa strpljenjem. Početak pripitomljavanja provodi se u dvije do tri kratke (ne više od 10 minuta) interakcije dnevno. Svakako morate imati na umu da je svaka ptica individua za sebe te se međusobno razlikuje njihova sposobnost i brzina učenja. No, iako neke ptice uče brže od ostalih pripitomljavanje ne smije biti brzo, već treba raditi sporo i bazirati se na  spremnosti ptice. Tijekom prvog tjedna prilaženje krletci (ali ne preblizu kako ne biste uznemirili nimfu) mora biti na način da Vas vidi i da shvati da je Vi promatrate. Možete izabrati ime za nju i svaki put kad prilazite krletci izgovarate ga mirnim i mekanim glasom. Također, svaki put kada prilazite krletci kako bi mu stavili hranu, izgovarajte njegovo ime. Ovo će pospješiti povjerenje prema Vašem glasu i Vama što čini pripitomljavanje lakšim. Prijateljski se odnosite prema njemu dajući mu poštovanja i prostora. Ovo je prvi korak ka pripitomljavanju. Drugi korak možete započeti kada ga hranite. Bitno je da se odmah ne odmaknete od krletke kako bi prihvatio Vašu prisutnost. U početku može oklijevati uzimati hranu u Vašoj blizini. Možete ga ohrabriti na način da se polako odmaknete nekoliko koraka od krletke. Ako nakon toga uzme hranu znači da mu je u tom trenutku trebalo prostora. Ovo bi se svakodnevno trebalo činiti polagano i sa strpljenjem smanjujući prostor koji mu je potreban da uzme hranu. Ako pokaže bilo koji znak uznemirenosti udaljenost bi trebala biti na onoj mjeri da se nimfa  osjeća udobno. Morate zadobiti njegovo povjerenje kako bi se s vremenom osjećao sigurnim uzeti hranu u Vašoj blizini.  Treći korak u pripitomljavanju trebao bi biti poduzet kada drugi završi. U ovom koraku uči se nimfu da uzme hranu iz naše ruke. Tijekom tog perioda savim mu je udobno hraniti se kada ste Vi u blizini krletke. U početku, trebali bi mu dati omiljenu poslasticu i stajati kraj krletke. Također, možete smanjiti količinu hrane u posudici kako bi poželio još a imajte pripremljenu poslasticu u ruci i ponudite mu. Ako ne uzme iz ruke stavite je u posudicu za hranu i dopustite da je pojede. Ovo ponavljajte sve dok ne stekne toliko samopouzdanja da uzme hranu iz Vaše ruke.Svaku "vježbu" treba ponoviti nekoliko puta sve dok se nimfa neće osjećati sigurno obavljajući je, a tek zatim krenuti na slijedeći korak.Kada se nimfa udobno osjeća kada ste Vi u blizini krletke, hrani se kraj Vas, uzima hranu iz ruke i odgovara na način da se približi strani krletke kojoj ste najbliže, vrijeme je da krenete sa upoznavanjem Vaše ruke. Ponudite mu sjemenku prosa ili suncokreta ali ga nemojte pokušavati dirati ako se odmiče od Vaše ruke. Držite ruku unutar krletke ne radeći ništa, već samo da se navikne na Vašu ruku. S vremenom će shvatiti da mu ruka ne čini ništa nažao ali za ovo je ponekad potrebno i nekoliko dana pa treba biti strpljiv. Kada će prestati bježati od Vaše ruke možete početi lagano približavati ruku njemu sve do onog dana kada će Vam dati da ga lagano dirnete u prsa. Bitno je nastavljati sa tihim i mirnim govorom dok to radite. Kada će se osjećati sigurnim kada Vaša ruka dodiruje njegovo tijelo možete ga nježno pritisnuti u području trbuha i malo ga gurnuti. Velika je vjerojatnost da će tada jednom nogom stati na Vaš prst. Ako ga ovo ne preplaši možete ga opet lagano gurnuti kada će vjerojatno podignuti i drugu nogu i stati na Vašu ruku. Većinom odmah odskoče, ali tada Vi trebate ostati mirni i pokušati ponovno ako nije preplašen. Također, imajte na umu kako nimfe obično najprije isprobavaju prečku (ili prst) pa se tek naknadno uz pomoć kljuna popnu na spomenuto. Ovo se ne može zvati ugrizom, ne boli i normalna je pojava. Budite spremni na ovo i nemojte povući ruku ako prije stajanja testira Vaš prst. Sve navedeno radite unutar kaveza jer se u njemu osjeća sigurnijim nego vani.Iako je vrlo vjerojatno jako uzbudljivo kada prvi puta stane na Vašu ruku pokušajte ostati mirni i nastavite govoriti mu mirnim glasom. Nemojte žuriti uzimati ga van kaveza kada prvi puta stane na Vašu ruku jer Vas Vaša nimfa još uvijek upoznaje i iako se osjeća udobno kraj Vas dok je u krletci može se preplašiti kada ga izvadite iz kaveza.Kada ga izvadite iz kaveza na Vašem prstu budite sigurni da se u sobi ne može ozlijediti (navucite zavjese, zatvorite vrata, ako imate još kojeg ljubimca odvojite ga u zasebnu sobu). Nakon redovitog stajanja na Vaš prst možete krenuti rukama prema vratima krletke kako bi ga iznijeli van. Budite spremni na činjenicu da ponekad paničare kada su van krletke i lete po sobi u svim smjerovima. Često se događa i da ne znaju dobro sletjeti a tada ga Vi možete podignuti na prstu. Nemojte ga loviti ili slično u pokušaju da prestane letjeti, smireno pričekajte dok ne sleti i polagano ga dignite govoreći mu smirenim glasom. Nakon što će se osjećati sigurnim obavljajući navedene radnje moći ćete krenuti sa pružanjem ruke kako bi sletio na nju. Nema tajne da se nimfa brzo nauči na željeno, pripitomljavanje ponekad može i dulje potrajati (pa i nekoliko mjeseci), a ovisi individualno o nimfi.  Svaki put pticu vraćajte u kavez dok je dobre volje, prije nego se umori. Zadnje iskustvo van kaveza uvijek mora biti pozitivno.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam papigu tigricu koja ima oko 9 godina. Uvijek je sve bilo u redu s njom do prije nekoliko dana, kada sam primjetila da joj se obje pandžice kovrče i suše. Jedna je pandžica potpuno nepokretna, a s drugom se pridržava uz pomoć kljuna. Ima li tu pomoći ili se to događa zbog starosti?Julija O: Opisani problemi kod Vaše tigrice dosta su česti problem u ptica kućnih ljubimaca. Medicinski, ti se problemi nazivaju pododermatitis, a predstavljaju stanje u kojem su zahvaćeni površinski i dublji dijelovi kože, ali i dublja tkiva. Osim u tigrica, ovo stanje je vrlo često prisutno i u nimfi te amazona, no javlja se i u drugih vrsta ptica. Najčešće obolijevaju ptice koje su ili pretile ili inaktivne. Vlasnici najčešće primjećuju kako nešto nije u redu u izgledu noge s donje strane. Osim navedenoga, vidljiva je i hromost te smanjena sposobnost držanja na prečki ili stranicama krletke. Ako su zahvaćene obje noge uočljiva je znatna neaktivnost jer im je vrlo bolno hodati sa lezijama i ranama na nogama.Obično je ova bolest bakterijske etiologije no inicijalni uzrok često je povezan uz ozljeđivanje donjeg dijela stopala. Ozljeda može nastati neprimjerenim prečkama ili površinom prečke. Drugi pogodovni faktori su loša ili deficitarna prehrana (npr. hipovitaminoza A), pretilost ili inaktivnost. Lezije obično počinju kao odebljanje ili formiranje naslaga sa donje strane stopala. Ovo se dalje može razviti kao crvenilo, otečenje ili drugi znakovi upale. Ako takva formacija prsne dovodi do infekcije u tom području i formiranje abscesa. Proces je bolan što je vidljivo skvrčenim držanjem stopala.Osim navedenoga, na nogama u ptica može se javiti artritis i tumori koji vrše pritisak na živce koji inerviraju nogu i stopalo pa dolazi do neprirodnog kretanja ptice. Zatim, do tzv. sušenja (nekroza) dolazi kao posljedica djelovanja bioloških (bakterije,virusi...), fizičkih ili kemijskih čimbenika, mehaničkih trauma ili nedovoljne opskrbe tkiva krvlju, a time i kisikom, kod izloženosti određenim otrovima i slično.Kako je etiologija navedenih promjena multifaktorijelna, nije nužno da su to promjene zbog starosti. Potrebno je utvrditi uzrok te prema tome poduzeti odgovarajuću terapiju.Preporučila bih Vam da ptičicu odvedete na pregled na Veterinarski fakultet, u Ambulantu za ptice, budući su kolege specijalisti za bolesti ptica - kućnih ljubimaca, te bi Vašoj ptici možda i najbolje mogli pomoći. Prilažem i njihov telefonski broj jer rade samo dva sata dnevno, kako ne biste došli u krivo vrijeme i papigu izlagali nepotrebnom stresu, tel.: 01/2390-410.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: E ovako, svojim rozenkolisima stavljam kupovnu hranu za tigrice u koju smješam 20% suncokreta. Od voća im dajem jabuke, šta da još dam? Zanima me da li rozenkolisi jedu bar u klasu, i da li im treba sipina kosta kao kod tigrica. Koju vrstu trave jedu? Josip O: Rozakolisi spadaju u srednje velike papige, stoga njihova prehrana treba biti u skladu sa potrebama. Ovim pticama nije dovoljna isključivo mješavina sjemenki za srednje papige (obično sadrži proso, ljuštenu zob, pšenicu, repicu, kanarinsko sjeme, bijeli i šareni suncokret, laneno sjeme, sjemeke kikirikija, rižu u ljusci), nego im uz taj obrok slobodno ponudite svježe voće (jabuka, kivi, banana) ili povrće (mrkva, brokula i sl.).Ukoliko je ne pojede u roku 3-4 sata, svježu hranu obavezno maknite jer je nakon tog vremena podložna kvarenju.Uz navedeno, povremeno im u hranu možete umiješati i Vitakraftovu mješavinu trava i povrća (''Salatni mix''), koja sadrži različito povrće, koprivu, maslačak, različak i neven, a dobra je jer predstavlja bogati izvor vitamina.Rozakolisi vole i poslastice, a možete ih naći kao štapiće za srednje velike i velike papige (Padovanov ''Stix''). Oni sadrže različite sjemenke, žitarice, voće i med. Budući se kod svih kaveznih ptica kljun puno manje troši, treba im osigurati i sipinu kost.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam nimfu staru 2 i pol mjeseca. Mužjak je i veoma je ohol. Neće da mu se prilazi i svakog tko mu pruži prst, on ga grize. Imam ga 20-ak dana i samo jednom sam ga pustio. On se popeo na najvišu tačku u prostoriji i tu sjedio, nije se dugo vremena vraćao u krletku. Osim toga, s njim provodim svo slobodno vrijeme i redovno mu čistim krletku. Šta je razlog njegovog ponašanja i šta moram poduzeti da bih ga pripitomio?  Inače se normalno se ponaša (skače uokolo, jede voće mljeveno, pije vodu itd.), pjeva ne baš cesto (ali pjeva). Voli razgovarati pjevušeći (ali sa distance). Nekada širi krila do kraja. Je li to znak za parenje? Kada mu priđem, frkće i ne želi razgovarati. Čak me često želi ugristi! Neće da jede iz moje ruke. Kada mu mijenjam pijesak, počne skakati uokolo nekontrolisano. Povremeno kiše i frkće kljunom. Neće blizu moje ruke. Kako ga okupati? Je li ponašanje normalno? I, ako nije, da li trebam promijeniti nešto u ishrani i načinu odnosa? Hvala, Mirza O: Grizenje je čest problem u papiga. Nimfe imaju velik, moćan kljun kojim mogu pregristi i nokat. Grizenje u ptica uvijek je odgovor na određenu situaciju i inducirana je nečim. Ptice daju uvijek naznaku da će ugristi i nikad to ne rade samoinicijativno. Smatra se da kod nimfi postoje dva razloga zašto grizu: zbog preživljavanja ili pak kontrole. Grizenje zbog preživljavanja javlja se kad je nimfa prestrašena i osjeća se ugroženom. Grizenje iz kontrole označava da ptica dobiva neki oblik nagrade što joj daje poticaj da i dalje grize. Vikanje "Au!", puštanje ptice iz ruke, tresenje i micanje ruke, tapkanje nimfe po kljunu ili puhanje u glavu, takva su poticajuća ponašanja. Nimfe brzo shvaćaju da grizenje uzrokuje popratnu reakciju i ono postaje sve gore. Nimfe se plaše promjena u okolini. Sve novopridošle ptice provode vrijeme prilagodbe na novu okolinu. Tijekom prvog tjedna osobito su plašljive. Plaši ih Vaša ruka koju gurate u krletku kako bi je dohvatili, unutrašnji dekor krletke, nagli pokreti malih životinja ili djece, stranih ljudi koji Vam dolaze u posjetu. Također se plaše glasnih zvukova poput vikanja, dubokih glasova, visokofrekventnih zvukova, glasne glazbe radija ili televizora, udaranja vratima, lajanje psa, grmljavine i slično. Bilo što od nabrojanoga može biti uzrokom grizenja u nimfe. Također, one ponekad izgube povjerenje u svog vlasnika kada njega smatraju izvorom opasnosti. Ako je bilo što od gore navedenoga moglo uzrokovati ponašanje kao u Vaše nimfe, morat ćete osigurati sigurniju okolinu za njega. Osjećaju se sigurnijima ako je krletka jednom stranom smještena uz zid, udaljena od glavnih ulaznih vrata i slično. Zatim, do griženja dolazi i ako je nimfa "nervozna". Ptica je nervozna ako ne dobiva 10-12 sati dnevno sna, ne osjeća se dobro zbog pothranjenosti ili uslijed neadekvatne prehrane ili bolesti. Također, nervozna je ako Vi želite kontakte sa njom kada se ona igra, hrani se ili drijema. Ponekad jednostavno žele da ih se ostavi na miru. Sljedeće što dovodi do griženja je teritorijalnost. Nimfa može braniti svoj teritorij (krletka, igračke, hrana,....). Nikada nemojte gurati ruku u krletku i pokušati je uhvatiti i izvući van krletke. Treba ostaviti vremena nimfi da sama izađe kada će to ona htjeti. Osim toga, ne treba zanemariti njezine želje, naime ako agresivno reagira na to kada stavljate ruku na krletku, nove igračke u krletku i drukčiju hranu nemojte to raditi jer to smatra ugrožavanjem svojeg "gnijezda". Tada Vas smatra opasnim predatorom i kao takvim gubi povjerenje u Vas. Ovo dovodi do toga da na pružanje prsta ili ruke reagira grizenjem. Rješava se nježnim vađenjem nimfe iz krletke kada smještate novu igračku ili hranu. Također i spol ima važnu ulogu u iskazivanju agresivnosti, no nimfe dosižu spolnu zrelost u dobi od godine dana tako da se o tome u Vašem slučaju ne bi radilo. Najprije morate otkriti uzrok nepoželjnom ponašanju Vaše nimfe kako biste ga mogli otkloniti. Nakon identifikacije postoji nekoliko načina da otklonite takvo ponašanje. Na žalost, ne postoji brzog rješenja kako bi pripitomili ili pak preodgojili bilo koju pticu. Potrebno je vremena i strpljenja kako bi odučili pticu da ne grize. Kao prvo, ignorirajte negativno ponašanje i pokušajte ne reagirati fizički povlačenjem ruke kada Vas ugrize. Vrlo često, odrješita ali tiha naredba poput "Ne, ne, ne!" nauči pticu da grizenje nije prihvatljivo. Poželjno ponašanje potičite poslasticama i nagradama. Drugo, gledajte tjelesne znakove Vaše ptice jer obično one daju znakove upozorenja, kao što je to siktanje, prije nego li počnu gristi. Stanite sa bilo čime što ste do tada radili i dajte mu vremena da se smiri. Nemojte ponavljati radnju sve dok se ne smiri. Zatim, nježno tepajte govoreći mu tihim i smirenim glasom i provodite sa njim što više vremena. Ptice reagiraju na ton našeg glasa i razinu energije. Spuštajući energiju i pričajući tihim, polaganim i umirujućim glasom može biti od pomoći. No, ako pričanje uznemirava Vašu pticu (znakovi: ptica se okreće leđima, trese se i sakriva u kutu na dnu krletke, trči i panično maše krilima) tiho sjednite uz krletku i prvih nekoliko dana umirujućim glasom pričajte bilo što ili samo čitajte novine ili neki magazin. Sljedeće, nemojte mu dozvoliti da Vam sjedne na ramena. Ptici koja grize ovo daje osjećaj dominantnosti. Držite pticu na rukama ili u razini prsiju kako bi uspostavili kontakt očima. Također, kod privikavanja nimfe na novu sredinu i ukućane svakako uklonite predmete koji bi ga mogli uplašiti (ručnici, vješalice, šeširi itd.). Kako bi pripitomljavanje bilo što uspješnije svoju nimfu puštajte i po nekoliko puta dnevno da se slobodno kreće izvana kaveza, kako bi stekao povjerenje u Vas. Navečer, kada dođe vrijeme spavanja, svakako ga pokrijte nekom tkaninom, kako bi mu omogućili potpuni mrak, te kako bi se Vaša nimfa osjećala što sigurnije. Sa kupanjem ćete ipak morati još pričekati. Općenito, ptice se kupaju ili na način da u krletku stavite kadicu za kupanje ili je pak prskate prskalicom. Potrebno je određeno vrijeme da se ponovno uspostavi međusobno povjerenje, a uz Vašu ljubav i strpljenje Vaša će nimfa zasigurno biti vesela i zadovoljna ptičica.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Moja nimfa ima već 29 godina. Više ne može baš ni letjeti, pada i zabija se, više ne želi jesti povrće ni voće, samo neku svoju hranu. Što da radim? Petra O: Nimfa (Nymphicus hollandicus) spada u srednje velike papige i, uz tigrice, spada u najčešće vrste koje se drže kao kućni ljubimci. Budući im je prosječni životni vijek 15-20 godina, Vaša je ljubimica u dubokoj starosti, stoga ni ne začuđuje da su joj motoričke sposobnosti u laganom padu. U pitanju ste naveli da odbija svježu hranu,a kako biste poboljšali kvalitetu ishrane i podigli njen imunološki status, možete joj prehranu obogatiti gotovim vitaminima, u obliku praha ili kapi, koji se dodaju u vodu.U Pet centru možete naći HAGEN ''PRIME'' (kombinacija multivitamina,minerala i aminokiselina), Orlux ''Omni-vit'' (kombinacija 14 vitamina i aminokiselina), Beaphar ''VINKA'' (multivitaminski preparat), JBL''Otvitol'' (multivitaminski preparat).

 Odgovara: Saša Kozar, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Poštovani, imamo papigu nimfu-mužjaka, oko godinu i pol je star. Kupljen je u Vašem centru u Osijeku. Prezadovoljni smo sa njim, čist je, uredan, lijep, obožava se maziti i naučio je 5 riječi koje spaja, no ima nešto što nam jako smeta i ne znamo kako ga obuzdati tj. odjednom se počne jako glasno derati onim svojim prodornim glasom,pa nas zanima da li ga kako možemo smiriti? Puno hvala unaprijed! Dajana O: Neka glasanja nimfi ćete čuti jedino ako držite dvije ili više nimfi, ali neka ćete čuti svakodnevno i ako imate samo jednu pticu. Najpoznatiji zvuk kojeg nimfe redovno proizvode više puta dnevno je kratko i jasno dozivanje, čut ćete ga vjerojatno i ako imate samo jednu pticu jer ona onda traži ptičje društvo. Usamljene nimfe taj zvuk mogu proizvoditi i satima, što vas stvarno može i izluditi. U takvom slučaju ptici treba posvetiti puno više pažnje, a ako niti to ne pomogne, treba ozbiljno razmotriti opciju nabavljanja još jedne nimfe. Ovaj tip glasanja ćete prepoznati jer se radi o kratkom, jasnom i prodornom zvuku. Zatim su nimfe poznate po tome da mogu proizvoditi zvuk sličan mačjem frktanju ili zmijskom siktanju. Taj zvuk proizvode kada se boje i/ili kada se osjećaju ugroženi, te kada štite svoje leglo. Već i malene bebe-nimfe sa svega nekoliko dana starosti mogu proizvoditi taj zvuk. Nakon tog upozorenja ptica će ili pobjeći ili napasti, što uglavnom čini pokušavajući ugristi ono čega se boji. Ako ptice držite u paru, primijetiti ćete da su one gotovo stalno u kontaktu. Osobito kada nešto istražuju, npr. dok su izvan kaveza u sobi, stalno će kontaktirati proizvodeći specifične zvukove. Oni su slični onom prvom zvuku traženja, ali su puno tiži i blaži. Sve dok se vide, komunikacija među dvije nimfe je prilično tiha i ne smeta. Ako se izgube iz vida, početi će glasno dovikivanje koje traje toliko dugo dok se opet ne nađu. Ti glasni pozivi traženja opisani u prvom odlomku služe i u divljini prvenstveno tome da ptica koja se udaljila od jata brzo i lako opet nađe put do njega. Vrlo melodiozni skup zvukova, dapače prave male pjesmice, čuti ćete ako imate pravi par nimfi i ako je mužjak raspoložen za parenje i udvaranje. Njegovo udvaranje ženki popraćeno je specifičnom pjesmicom. Skoro kod svih nimfi je prisutna ista osnova melodije, ali je ona za svakog mužjaka karakteristična odn. promijenjena tako što je dodao neke samo njemu drage melodije i zvukove. Dakle, osim o nagonu, ta melodija ovisi i o onome što ptica čuje u svojoj okolini. U vrijeme kada je mužjak pod pojačanim utjecajem hormona, tu pjesmicu možete čuti i po nekoliko puta dnevno, u trajanju od pola minute do nekoliko minuta, ali rijetko mužjak pjeva dulje od 5 do 10 minuta. Još nam preostaje i pričanje i pjevanje koje ptica može naučiti od Vas. Kod nimfi su posebno mužjaci nadareni za pjevanje, ponekad i govor, dok su ženke uglavnom tihe. Čak i ako će naučiti govoriti, to će biti izražavanje riječi preko pjevanja, dakle više melodiozni govor. Ipak, riječi mogu biti i te kako razumljive. Svoju nimfu možete pokušati naučiti pjevati neku laganu melodijicu (počnite sa kratkom i jasnom melodijom) ili pak koju jednostavnu riječ. O treninzima možete više pročitati u općenitom dijelu o ponašanju papiga. Zadnji zvukovi koje želim spomenuti su oni koje nimfe proizvode kada se pare. To su vrlo nježni, piskutavi i tihi zvukovi koje uglavnom proizvodi ženka u tijeku parenja. Možete ih ponekad i čuti kada vam se ženka samozadovoljava, ako je preplavljena hormonima. I da za kraj spomenem, zvukovi koje nimfe proizvode su relativno tihi, međutim imate li dva mužjaka koji su raspoloženi za parenje oni se mogu nadvikivati i postići zavidnu glasnoću, kao i usamljena ptica koja stalno traži ostatak nepostojećeg jata. Također, u vrijeme udvaranja pjevanje može kratkotrajno postati vrlo glasno. Veliku većinu vremena nimfe su ipak tihe i drage ptice, koje imaju zajedničke osobine glasanja, ali ipak svaka ima svoju individualnu nijansu tog zvuka.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas, koju hranu davati ženki kanarinca kada se izlegu mladi? Dario O: Kanarinci su ptičice koje zahtijevaju prehranu izbalansiranom kvalitetnom hranom. Idealna je mješavina koja sadrži 70% sjemenki, te 30% sjemenki uljane repice. Peletirana hrana trebala bi osigurati 40-50% ukupne kalorijske vrijednosti dnevnog unosa hrane, a sjemenke i povrće bogato beta-karotenom kao što su krumpir, mrkva i tamnozelene lisnato povrće 50-60% dnevnog unosa kalorija.Sezona parenja, othrana mladih, period rasta, mitarenje, bolest i slično su periodi kada prehrani treba posvetiti posebnu pažnju, te prehranu obogatiti vitaminsko-mineralnim pripravcima za ptičice. Također, osim mješavine sjemenja, kanarinci mogu jesti meku hranu (komercijalna meka hrana s dodacima jaja i meda), zelenu hranu (radić, djetelina, mrkva) i voće (jabuka, kruška). Voće možete u manjim količinama davati svakodnevno.Kad ženka leži na jajima nije je potrebno puno hraniti (malo sjemenja i ponešto salate). Kada se ptići izvale, potrebno je hranu obogatiti tvrdo kuhanim jajima, mješanim s krušnim mrvicama ili usitnjenim dvopekom. Prvi dan, ptiće kanarinka hrani s gušinom sluzi (ptičjim mlijekom). U ovom razdoblju izbjegavajte davati voće koje fermentira npr. jabuke zbog mogućeg napuhavanja i proljeva.Imajte na umu da svaka promjena u prehrani treba biti postepena kako ne bi došlo do probavnih smetnji.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj žako, par imam, neće da jede, samo hranu za papige, ali ja stavim u tu hranu, brašno od kukuruza i griz i sav zeleniš, koje prvo prokuvam, izmiksam i sve to pomešam i još, vitamine i kalcijum.  Da li je to dobro za njihov želudac jer ponekad kao da im se oseća iz usta. Ujutro, u 12 sati i u 18 sati navečer to jede, mada jede malo suncokreta, orahe, kikiriki, špageti, meso kravlje prokuvano. Plašim se da možda njihov želudac to ne podnosi, to nije tvrda hrana , nego kuvano. Mango, papaju, banane, pomorandže , mandarine , breskve , šljive, salatu, grašak , trešnje, sve voće, šipak, sve sam davala. On ima 520 grama, ona 450 grama. On ima 2,5 godine. Čupa se po vratu, ne znam zašto. Da li zato što je othranjena od čoveka, ne verujem da ima bakterije na vratu jer bi se i on čupao, a samo ona se čupa. Stalno su napolju, 3 sata su u kavezu, imaju igračke, mogu da lete, ne znam zašto to ona radi? Puno zahvaljujem i nadam se da ćete i ovaj put odgovoriti, puno znači ovo da možemo da se obratimo za pomoć. Pozdrav iz Köpenhagena i još jednom hvala, Dagmar   O: Afrička siva papiga (Psittacus erithacus) spada u veće papige, a potječe sa područja Centralne ili Zapadne Afrike. Ove su ptice jedne od najinteligentnijih, budući su sposobne naučiti vrlo široki vokabular, a zbog relativno dugog životnog vijeka (neke žive i do 70 godina), omiljeni su kućni ljubimci.   Ishrana ovih papiga bazira se na mješavini sjemenki, voća (jabuke, banane, naranče, grožđe), povrća ( sirovi špinat, brokula, mrkva bogati su kalcijem) i orašastih plodova. Kao dodatni izvor kalcija možete im ponuditi kuhano jaje ili zdrobiti ljusku jajeta i umiješati u hranu. Kalcij je vrlo bitan u ishrani ovih papiga jer su sklone bolestima kostiju.   U ishrani treba izbjegavati čokoladu, avokado, sjemenke jabuka, gljive, mliječne proizvode, luk  (sirovi ili kuhani), slanu hranu.   Dobro ih je hraniti dva puta dnevno,a nekoliko puta na dan treba im ponuditi svježu vodu.   Ukoliko se pojavi zadah iz usta, proljev ili povraćanje, može se raditi o neadekvatnoj ishrani ili gastrointestinalnim problemima, no za odgovarajuću dijagnozu morate obaviti klinički pregled.   Čupkanje perja može biti posljedica zdravstvenih problema ili je posljedica stresa zbog neadekvatnih uvjeta. Ukoliko je ova pojava posljedica bolesti, najčešće se radi o hormonalnom disbalansu, deficitarnoj ishrani, invaziji endoparazitima ili ektoparazitima, te gljivičnim infekcijama. Uklanjanjem primarnog uzroka (tj.izlječenjem)  prestat će i čupkanje perja.   Ponekad se dešava da zbog promjene uvjeta držanja dođe do pojave stresa, što može rezultirati i potpunom promjenom ponašanja - čupkanje perja posljedica je opsesivnog ponašanja, kojim ptica sama nastoji prevladati stresnu situaciju u kojoj se našla.Držanje u zatočeništvu, deficitarna ishrana, držanje u premalom kavezu, nedostatak odgovarajućeg seksualnog partnera, nedostatak pažnje vlasnika i slično, neki su od mogućih uzroka ovakvog stanja.   Kako bi se ovaj oblik ponašanja iskorijenio, potrebno je otkriti uzrok koji je doveo do situacije koja je za pticu predstavljala stres. Eliminacijom uzroka stresa, tj.popravljanjem životnih uvjeta, mogli biste s vremenom pomoći Vašoj ptici i iskorijeniti ovaj oblik ponašanja.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam dvije tigrice, mužjaka i ženku. Prije su bili dosta živahni, ali u zadnje vrijeme mužjak je počeo puno da jede, a izuzetno je mršav. Po čitav dan kao kunja ili jede. Izmet mu postao bijele boje, a sada i puno više izbacuje iz sebe nego prije. SabinaO: Bolesno  stanje u ptica općeni to se manifestira njihovom  potištenošću, smanjenim ili potpunim izostankom apetita, ptica odbija piti vodu, pogled je zamućen, perje našušureno i često  stolica promijeni boju i konzistenciju.Također, zdrava će ptičica spavati u glavnom na jednoj nozi , dok je česta pojava u bolesnih ptica spavanje na obje noge, s glavom podvijenom pod krilo.S obzirom da Vaša ptičica ima apetit i jede (što je prognostički povoljno), ali joj je promijenjena stolica, vrlo vjerojatno se radi o nekakvom probavnom poremećaju kojeg je potrebno liječiti. Niste mi naveli informacije o uvjetima držanja, načinu i sastavu hrane koje ptičice dobivaju i koliko te promjene traju, stoga Vam ne mogu pružiti konkretniji odgovor. Budući ste naveli da imate dvije tigrice, bilo bi idealno bolesnu ptičicu odvojiti i smjestiti je negdje gdje nije propuh. Bolesna ptica bi trebala biti u toplijoj prostoriji jer njen oslabljeni organizam zahtjeva više topline pa ne bi na odmet bilo postaviti je ispod žarulje koja grije.U svakom slučaju, kao što sam već napomenula, Vaša tigrica vrlo vjerojatno ima probavnih smetnji pa bi bilo dobro da je odvedete veterinaru na klinički pregled s ciljem postavljanja točne dijagnoze i određivanja adekvatne terapije. Preporučila bih pregled na Veterinarskom fakultetu, u Ambulanti za ptice, budući su kolege specijalisti za bolesti ptica - kućnih ljubimaca, te bi Vašoj ptici možda i najbolje mogli pomoći.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mogu omogućiti jednoj amazoni idealne uvjete, osim što me dnevno nema doma od pola 9 pa do pola 7, zbog posla. Može li se u takvim uvjetima držati amazonu i ako ne, možete li mi preporučiti neku srednju ili veću papigu s kojom bi se tako moglo. Ujutro i navečer mogu s njom raditi po sat vremena. Ponavljam, gajbu mogu staviti najveću ferplastovu za velike ptice i opremiti je svim potrebnim. Jako volim papige a do sada nisam ih držao jer su mi ukućani bili alergični na perje. Unaprijed zahvaljujem, PauloO: Plavočela amazona (Amazona aestiva) je jedna od najčešćih vrsta velikih papiga koje se drže kao kućni ljubimci.Potječe iz Južne Amerike (područje Brazila, Bolivije, Paragvaja i sjeverne Argentine). Životni vijek im je oko 50 godina. Kao i ostale Amazone, karakterizira ih zaigranost, izrazito visoki stupanj inteligencije i mogućnost savladavanja opsežnog vokabulara.Ove se papige izrazito vežu za svog vlasnika, zahtjevaju dosta brige i pažnje, a ukoliko ih zanemarujete mogu promijeniti ponašanje, pa čak i postati agresivne. Agresivnost je češća kod mužjaka, naročito u periodu parenja.Kako bi se prevenirale potencijalne loše osobine (destruktivno ponašanje, agresija ili dosada), treba im posvetiti dosta vremena i poticati ih na učenje, kako bi "iskoristili" njihovu inteligenciju.Plavočele amazone možete naučiti govoriti, oponašati zvukove, ali i izvoditi različite trikove. Obožavaju se igrati, pa im u kavez obavezno trebate staviti različite igračke, ljestve ili prečke po kojima će se penjati.Budući se radi o izrazito inteligentnim pticama, zahtjevaju mnogo više od vlasnika nego npr. pas ili mačka. Ove papige nisu za neiskusne vlasnike!Iako imate mogućnost nabaviti jednu ovakvu papigu, mislim da je dva sata dnevno koje biste joj mogli posvetiti apsolutno premalo vremena. Osim toga, shvatila sam da bi Vam to bila prva ptica, stoga bi možda bolje bilo da za početak krenete s tigricom, jer ne traže toliko vremena (dovoljno im je u kavez staviti ogledalo s kojim će se ''družiti'' dok Vas nema), a i Vi ćete uz nju steći iskustvo u držanju papiga. Nakon tigrice možete pokušati s nimfom, a tek tada nabaviti veliku papigu i suočiti se s izazovom suživota s ovim predivnim ljubimcima.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pozdrav, imam jedan mali problem sa svojom nimficom. Imam je 2 mjeseca i kad je došla bila je prehlađena. Davali smo joj antibiotik i to je prestalo, al joj nos nije čist. Ne znam kako da objasnim, imam pored nje još jednu, kojoj joj nosić normalan, čist, narančast unutra, dok je kod ove crn, nekada to bude bijelo, kao da je začepljen. Normalno se ponaša, jede, pije, nema proljev, možda joj je nekada kljun malo otvoren, ali ne stalno. Koliko vidim, to joj ne smeta, ali me strah da nisu kakvi napasnici dok je to unutra crno. Kad diše ne proizvodi nikakve zvukove, ali kad je uhvatim u ruku i kad se pokuša izbaviti, čujem nešto kao da pišti, ali malo, to se ne čuje kada leti pa se umori! Evo poslat ću vam slike i jedne i druge pa da vidite razliku! Je li mi možete preporučiti nešto da joj kapam u nosić, pošto ovdje gdje sam ja nema ni jedan veterinar da se razumije u papagaje! DženitaO: Slika koju ste mi poslali, uz opisane simptome, navela me da posumnjam na kroničnu respiratornu bolest, koja se često javlja kod domaće peradi, kanarinaca i papiga. Ova bolest spada u uvjetovane zarazne bolesti, a uzrokuvana je Mycoplasmom gallisepticum. Nastanku bolesti pogoduju prenaseljeni kavezi, loše higijenske ili mikroklimatske prilike (visoka vlažnost, neodgovarajuća temperatura, prašina), te deficitarna ishrana, a može se javiti i sekundarno, kao komplikacija nekih drugih bolesti. Bolest se širi aerogeno (putem zraka) ili putem kontaminirane hrane, vode ili jaja. Životinje koje prebole bolest ostaju kliconoše. Klinički, bolest se manifestira depresijom, inapetencom, a zatim se javljaju dišni simptomi. U početku bolesti javlja se serozni iscjedak iz nosa, koji napredovanjem bolesti prelazi u sluzavo-gnojni. Prisutnost iscjetka otežava disanje kroz nos (često se čuje šmrcanje), što prisiljava pticu da diše kroz otvoreni kljun. Da bi si olakšale disanje, ptice tresu glavom ili kišu, nastojeći se osloboditi iscjetka. Nerijetko se uz nosni iscjedak javlja i iscjedak iz očiju, a iz usne šupljine se katkad osjeća zadah. U vrlo teškim i uznapredovalim fazama bolesti, promjene zahvaćaju i zračne vrećice, što ili otežava letenje (vrlo se brzo umaraju) ili ga u potpunosti onemogućava, što može dovesti do atrofije muskulature. Bolest je dugotrajna i iscrpljujuća. Dijagnoza se postavlja uzimanjem iscrpne anamneze, kliničkim pregledom, a prema potrebi se uzima materijal za bakteriološku pretragu. Bolest se liječi odgovarajućim antibioticima (ukoliko se u istom kavezu drži više ptica, potrebno je profilaktički liječiti i onu pticu koja ne pokazuje kliničke znakove), međutim, od liječenja je bitnija profilaksa (ukloniti sve pogodovne faktore koji bi mogli narušiti imunitet, poboljšati uvjete ishrane i držanja, a prehranu obogatiti vitaminima i mineralima). U slučaju Vaše nimfe mislim da bi ipak bilo najbolje da je odvedete na pregled specijalistima, na Veterinarski fakultet, u Ambulantu za ptice, budući sluznica nosa još uvijek djeluje upaljeno, što znači da je bolest najvjerojatnije zaliječena (možda niste pogodili dozu ili vrstu antibiotika), a ne izliječena do kraja.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ja imam doma dvije nimfe, mušku i žensku. Htio bi da se one pare, ali ne znam kako. Čuo sam od ljudi da im ja samo stavim kutiju i unutra štangicu i da će se pariti. Ja sam to i učinio, ali to se nije dogodilo. Zato vas molim ako biste mi vi mogli reći kako da se pare. Eto to me muči pa vas molim da mi odgovorite. Hvala. Mislav O: Parenje kod nimfa ne predstavlja izazov, ukoliko zadovoljite nekoliko osnovnih uvjeta. Ptice koje namjeravate pariti trebaju biti starije od 18 mjeseci, jer su u toj dobi već splono zrele, završile su sa rastom i znat će pravilno sjediti na jajima. Da bi uopće došlo do parenja, potrebno je da ptice pokažu interes. Preduvjet eventualnom parenju je postavljanje gnijezda zatvorenog tipa (na gornjoj strani je poklopac koji se može otvarati, kako biste imali uvid u stanje u gnijezdu), dimenzija 40x40x40 cm, s otvorom kroz koji će ptice ulaziti. Nimfe se pare kad god imaju optimalne uvjete, stoga ne morate čekati određeno godišnje doba. Bitno je da im osigurate 10-12 h svjetla dnevno, dovoljno hrane (povećati količinu meke i zelene hrane, posebno namirnice bogate vitaminima A i E), te vode za piće i za kupanje. Smatra se da je parenje započelo kada mužjak i ženka često u tjeku dana zajedno ulaze i izlaze iz gnijezda. U tom periodu treba im osigurati mir i privatnost. Kao pripremu za parenje (3-4 tjedna ranije), potrebno je pojačati prehranu ptica dodatnim izvorom vitamina i minerala, a za tu svrhu preporučam Vam ''Ferti vit'' prah, koji sadrži 14 vitamina i aminokiselina, te visoku koncentraciju vitamina E, neophodne za jačanje cjelokupne kondicije. Ovaj prah možete naći u našim dućanima. Kad ženka započne s polaganjem jaja, obično nese jaja svaki drugi dan i to 4 - 6 jaja i uglavom ona sjedi na jajima. U periodu sjedenja na jajima ne uznemiravajte ženku jer vrlo lako može odustati od sjedenja na jajima (ili ih može čak i razbiti ukoliko se prestraši), a time će doći i do gubitka ptica. Ptići se izvale za 19-21 dan i uputno je ne dirati ih, kako ne bi preuzeli Vaš miris i kako ih roditelji ne bi odbacili. Zadržavanje u gnijezdu ovisi o načinu i kvaliteti prehrane. Mlade ptice možete prepustiti brizi roditelja ili ih othraniti ručno. Ženka je spremna za polaganje novih jaja kad se predzadnji ili zadnji mladunac sprema napustiti gnijezdo. Mladunce je poželjno odvojiti od starijih ptica, u drugu krletku,14 ili 15 dana od napuštanja gnijezda. Razloga za neuspjelo parenje može biti više: neadekvatna i neujednačena temperatura, deficitarna ishrana, bolest mužjaka ili ženke, njihova starost ili nezrelost, ukoliko su ptice upravo u periodu mitarenja (izmjena perja). Ukoliko jaja nisu oplođena ili ih ženka nije snijela, potrebno je maknuti gnijezdo otprilike dvadesetak dana od parenja. Napravite pauzu desetak dana, a zatim pokušajte ponovno. Ukoliko ste zadovoljili sve gore navedene uvjete, rezultati ne bi smjeli izostati. Želim Vam mnogo sreće!

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Imam tigricu oko 4 mjeseca. Stara je oko godinu i pol. Na lijevoj nogici na vrhovima prstiju pojavio se kao nekakav podljev, crne krastice. Bili smo kod veterinara i rekli su da je ''nekroza''. Također ne može više letjeti, odmah pada na zemlju. Veterinari su mi rekli da kupim Bepanten kremu i da mažem nogu tjedan dana pa da vidim je li ima kakvih promjena. Mene zanima vaše mišljenje, šta je to, kakve su posljedice, kako se liječi? Unaprijed hvala! Hrvoje O: Nekroza podrazumijeva smrt stanice ili dijelova tkiva u živom organizmu. Radi se o lokalnom procesu koji može, ali i ne mora, dovesti do smrti životinje. Obično se javlja kao posljedica djelovanja bioloških (bakterije,virusi...), fizičkih ili kemijskih čimbenika, mehaničkih trauma ili nedovoljne opskrbe tkiva krvlju, a time i kisikom, kod izloženosti određenim otrovima (zmijski otrov ili otrov pauka) i slično.Ovisno o etiološkim čimbenicima koji uzrokuju nekrozu nekroze se dijele na:1. koagulacijsku2. kolikvacijsku3. kazeoznu4. nekrozu masnog tkiva5. gangrenuNajznačajniji su simptomi nekroze tkiva: gubitak prirodne boje organa ili tkiva, promjena konzistencije i koherencije, oštra demarkacija od ostalog tkiva. Nekroza se uglavnom najprije uočava u tkivima koja su bogata enzimima (jetra, gušterača), a mnogo kasnije u ostalim tkivima (npr. na kostima ili koži). Ukoliko je nekrozom zahvaćen neki od vitalnih organa (srce, pluća, mozak), moguće je da će izazvati smrt.Ovaj proces u zahvaćenim stanicama ili tkivu je ireverzibilan, što znači da se nastala oštećenja ne vraćaju u prvobitno stanje. Ukoliko se radi o manjoj nekrotičnoj površini, organizam je nastoji sanirati fagocitozom, a kod većih nekroza organizam ih sanira inkapsulacijom.Međutim, uglavnom se događa da obrana organizma nije dovoljna pa se nekroze mogu izliječiti isključivo kirurškim uklanjanjem nekrotičnog tkiva, u slučaju Vaše ptice trebalo bi izvršiti amputaciju zahvaćenih prstiju.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Mogu li ja svojoj tigrici davati išta više osim njene hrane? Ja joj znam nekad dati salate ili mrkve. Također, koliko se često tigrice trebaju čistiti? Hvala, Anita O: Osim mješavine zrnate hrane za papigice, svakako im se kao dodatak mogu ponuditi gotovi štapići s različitim suhim voćem i žitaricama. Povremeno se može dodati manja količina žutanjka tvrdo kuhanog jaja. Od svježe hrane tigrice mogu jesti mrkvu, jabuke, kruške, jagode, kivi, trešnje i marelice. Veselit će se i listovima i cvjetovima maslačka, cvjetovima tratinčica, kamilice, listovima trputca ili stolisnika. Za brušenje kljuna papigama je potrebno između rešetki krletke postaviti sipinu kost.Na dno krletke pticama se kao stelja koristi mineralizirani pijesak, budući da se gruda - što bitno olakšava čišćenje krletki - a ujedno je važan za probavu ptica koje i u prirodi gutaju sitne kamenčiće da bi u voljki lakše usitnile sjemenje kojim se hrane.Onečišćeni i ugrudani pijesak trebalo bi ukloniti 2-3 puta tjedno, a cijelu krletku s opremom temeljito oprati svakih 14 dana.