Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Vlasnica sam šteneta zlatnog retrivera i sad je navršio 4.mj. Do sad je imala kutiju u koju je piškila a kakala je uglavnom vani, osim ako bi imala baš jaki nagon na stolicu pa nismo mogli drugačije, a to se desilo svega par puta. No, sad je problem kako je naučiti da i piški vani a ne u kutiju. Stanujem na 7. katu u neboderu i treba mi vremena dok dođemo van. Rekli su mi da je već to trebala naučiti, ali ona piški puno puta tako da mi nije moguće izvoditi ju van 10 puta u toku dana, a i jedan dio dana je sama pa je bilo nemoguće da negdje ne piški. Maknula sam joj kutiju, ali sada piški po stanu. Što da radim i kako da je sada naučim da mora se strpiti i da ne piški u stanu nego tek kad dođe van? Hvala! Dobrila.O: Psićima treba nešto dulji period kako bi usvojili pravila kućnog reda. Općenito, štenci su instinktom vođeni da obavljaju nuždu na istom mjestu gdje su se već pomokrili, a i miris vlastitog urina izaziva potrebu za mokrenjem. Nemojte ju fizički kazniti za pogrešno izabrano mjesto, povišeni ton biti će dovoljan da shvati kako niste zadovoljni obavljenim. Kućna pravila svi psi ne nauče u istoj dobi, samo trebate biti strpljivi i dosljedni, iako će biti mnogo nezgoda na tom putu. Uobičajeno je da štenci mokre kad su uzbuđeni ili kad se preplaše. U tom slučaju malo je toga što možete učiniti već čekati da sazrije i stekne kontrolu s obzirom da ovo nije voljna reakcija. I ova reakcija, ovisno o štencu, može potrajati različito dugo. Kako se Vaše štene naučilo na obavljanje nužde u kutiju, trebali biste je odmah ujutro prije obavljanja nužde izvesti van i biti sa njom dok ne obavi nuždu. Nakon obavljenog, nagradite je omiljenom poslasticom. Ako se vratite u kuću prije obavljenog, zasigurno će to obaviti u stanu. Prije obavljanja nužde štenci se počnu vrtjeti u krug, njuškajući pod. To je trenutak kada bi ih trebalo odnijeti na predviđeno mjesto ili izvesti van. Pohvala i nagrada bit će stimulacija da štene ponovi učinjeno. Kada štene počne obavljati nuždu, mirno joj izgovarajte riječ koju ste odlučili povezivati s nuždom. Tu riječ dosljedno koristite i s vremenom će štene njihov zvuk povezivati s predstojećom nuždom.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa starog 9 mjeseci. Iskazuje seksualnost na nekim predmetima, mačkama, nogama. Zanima me s koliko mjeseci ili godina se pas mužjak može pariti? Je li to nešto krivo što on to tako pokazuje? Unaprijed hvala, Ivana. O:  Među instinktima svakog živog bića izdvajaju se dva osnovna, koja dominiraju u svim zbivanjima tokom čitava života. To su instinkt samoodržanja ili borba za opstanak i instinkt održanja vrste ili spolni nagon. Spolni život pasa prirodan je i nagonski te dominira u svim fizičkim i psihičkim zbivanjima u organizmu. Razvoj kuje do spolne zrelosti ne manifestira se nikakvim posebnim znacima. Žensko se štene normalno razvija sve do dobi od oko 7 mjeseci, kad se u većine kuja javlja prvo tjeranje. Ono se u nekih kuja javlja i nešto ranije, ili, dapače, češće i nešto kasnije, kadšto je veoma slabo, jedva primjetljivo, ili, obrnuto, veoma burno i izrazito. Razvoj mužjaka do spolne zrelosti teče drugačijim putem. U relativno ranoj dobi, što ovisi o pasminskim osobinama brzine razvoja, mladi pas počinje pokazivati interes za svoje spolovilo koje učestalije nabrekne, a koje tada liže. Mužjak nije podložan cikličkim promjenama kao kuja. Čak i spolni nagon spolno zrelog odraslog psa budi se tek na mirisni podražaj iscjetka kuje koja se tjera. Razvojna faza spolnog dozrijevanja traje različito dugo, ovisno o pasmini, no u prosjeku s 15 do 16 mjeseci mladi je pas spolno zreo i sposoban imati potomstvo. U nekih kasnozrelih pasmina i mnogo kasnije.Kinološkim propisima regulirana je i dob psa u kojoj je parenje dozvoljeno. Tako se patuljasti psi smiju pariti nakon 12 mjeseci starosti, srednje veliki psi nakon 15 mjeseci, a veliki psi nakon navršenih 18 mjeseci starosti. To je najniža dobna granica nakon koje je parenje dozvoljeno. Iskazivanje seksualnosti na predmetima i sl. je sasvim normalna pojava.Gledajući sa zdravstvenog stajališta, preporučila bih da tu dobnu granicu pomaknete za 12 mjeseci, da ne žurite s parenjem.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam maltezera. Danas je odjednom digao vrat i počeo se tresti. Nije se micao, zatim je počeo cviliti, a inda se je popiškio. Ja li to bio grč ili je to neka bolest. Molim Vas da mi brzo odgovorite. Hvala, Mate. O: Kako niste naveli što je prethodilo opisanom, te dob životinje i njegovo zdravstveno stanje vrlo mi je teško procijeniti o čemu se točno radilo. Moguće je da se radilo samo o prolaznoj epizodi, pri čemu se pas prestrašio jer se izneneda našao u nepoznatoj situaciji. Ne bih Vas željela nepotrebno uplašiti, ali ću Vam navesti neke od mogućih poremećaja i bolesti vezanih uz nervni sustav u pasa. Upalne promjene na meningama ili mozgu mogu se javiti zasebno ili istovremeno. Uzročnici mogu biti bakterije, virusi, gljivice, protozoe, rikecije, migracije parazita, kemijski agensi, te imunološke etiologije. U životinja su infekcije nervnog sustava često posljedica oštećenja njihovih protektivnih barijera. Tako se u svih vrsta mogu bakterijske ili gljivične infekcije proširiti iz upaljenih sinusa, upaljenog srednjeg ili unutrašnjeg uha, te upalnih procesa na kostima kralježnice ili međukralježnih diskova. Infekcije mogu nastati kao posljedica dubokih ugriznih ili ubodnih rana, te trauma glave i kralježnice. U pasa se mogu razviti i spontani bakterijski meningitis ili meningoencefalitis, a uzročnici su različite aerobne i anaerobne bakterije. Jedan od čestih izvora infekcije u pasa su bakterijski endokarditis i septikemija, a zabilježeni su i meningoencefalitisi nepoznate etiologije (idiopatski). Klinička slika ovisi o uzroku te o dijelovima nervnog sustava koji su zahvaćeni. Tako se može javiti povišena temperatura, povraćanje, depresija, gubitak vida, ukočenost vrata ili zabacivanje glave, ukočenost ekstremiteta, nekoordinirano kretanje i dr. Epilepsija je karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Kod većine slučajeva epilepsije u pasa ne nalazimo uzrok pa taj oblik epilepsije nazivamo idiopatska epilepsija. Idiopatsku epilepsiju u pasa, vrlo uspješno možemo kontrolirati lijekovima. Potrebno je redovito davanje lijekova. U većini slučajeva nakon nekog vremena (više mjeseci ili godina) pas nastavlja s normalnim životom bez napada i bez lijekova. Idiopatska epilepsija nije rijetka bolest. Mnogo pasa s idiopatskom epilepsijom prebole prvi epileptični napad u dobi između prve i pete godine starosti. Smatra se kako su genetski sklone ove pasmine: bigl, jazavčar, labrador retriver, zlatni retriver, koli. No, također se može pojaviti kao nasljedna osobina i u drugih pasmina. Drugi oblik epilepsije su simptomatski epileptički napadi, dakle oni kojima znamo uzrok. U te uzroke spadaju tumori mozga, krvarenja, tromboze, degenerativne promjene izazvane virusom štenećaka, razna trovanja, ozljede mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, jake invazije crijevnim parazitima, hidrocefalus (višak tekućine u mozgu). Simptomatske epilepsije češće se javljaju u doba odrastanja ili kod starih pasa, a liječenje je usmjereno na primarni uzrok, pa o vrsti primarne bolesti ovisi i liječenje i prognoza. Svom psu ćete pomoći na način da ga hranite hranom bez konzervansa ili onom superpremium kvalitete. Zatim, držite ga podalje od kemikalija i onečišćivača zraka (dim cigarete, lak za kosu, dezodoransi...), svakako psa odvedite na veterinarski pregled kako bi isključio moguće druge zdravstvene probleme (poremetnje rada štitnjače, diabetes, tumori, jetrene ili bubrežne bolesti), svedite stres na minimum, te dodajte visokokvalitetne vitaminske preparate u prehranu. Svakodnevno mu osigurajte umjerenu aktivnost.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Možda sam uzalud zabrinuta, možda nije ništa, ali mislim da je moj maltezer od godinu dana doživio blagi šok kod šišanja. Naime, frizer je rekao da mu mora odstraniti skoro svu dlaku jer je bio zapetljan i nije mi dao da prisustvujem šišanju. Kasnije je rekao da tako nemirnog psa još nije šišao. Tako ja mislim da je možda morao poduzimati grube mjere da bi ga smirio. Uglavnom, mene brine što sada moj maltezer dok diše se trese, trza, što primijetim dok miruje i spava. Je li mu samo hladno, ili se radi o šoku? On je i dalje veseo, ali i puno spava. Unaprijed zahvaljujem, TinaO: Ako Vaš pas nije pokazivao znakove koje opisujete prije šišanja, vrlo vjerojatno su se javili iz jednog od razloga koje navodite. Kako je psić ostao bez krzna, moguće je da mu je (naročito dok miruje i spava) uistinu hladno, upravo zato što je naglo ostao bez "kaputa". Ovu ćete mogućnost lako isključiti pokrijete li psića dok spava.Vaš maltezer je mlad, a dlaka je, kako opisujete, bila zapetljana - što upućuje da ni prije nije dozvoljavao, odnosno nije navikao na češljanje. Novo iskustvo, ne baš ugodan tretman (psa je potrebno na neki način fiksirati i umiriti za tretman koji traje 1-2 sata), nepoznata okolina i ostavljanje nepoznatoj osobi mogući su "okidači" za različite neurološke ispade.Preporučam Vam da psića odvedete veterinaru na kompletan neurološki pregled kako bi isključio oboljenje ili postavio točnu dijagnozu i propisao eventualnu terapiju.Također, imate pravo biti uz svog psića za vrijeme šišanja, te svakako sljedeći put inzistirajte na tome.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani, zanima me koja je dob najbolja za prvo parenje kujice. Imam mopsicu staru 8 mj. i prvo tjeranje je imala sa 6,5 mjeseci! Hvala, Marija O: Dozvoliti kuji da ima okot može biti prekrasno iskustvo. No, vlasnici pasa moraju uzeti u obzir i odgovornost koja dolazi s parenjem. Velik je broj napuštenih i neželjenih mješanaca, ali i čistokrvnih pasa, što predstavlja veliki problem. Prije parenja, vodite računa da svakom štencu osigurate sretan dom. Za odgovorne vlasnike izazov je i osiguravanje kvalitetne prehrane za kuju što će omogućiti pravilno razvijanje mladih, a održavanje kondicije i zdravlja kuje. Mnoge kuje počinju se tjerati u dobi 6 - 7 mjeseci. Najbolje je dopustiti parenje kuji kada u potpunosti završi svoj fizički rast. Kinološkim propisima regulirana je i dob psa u kojoj je parenje dozvoljeno. Tako se patuljasti psi smiju pariti nakon 12 mjeseci starosti, srednje veliki psi nakon 15 mjeseci, a veliki psi nakon navršenih 18 mjeseci starosti. To je najniža dobna granica nakon koje je parenje dozvoljeno. Gledajući sa zdravstvenog stajališta, preporučila bih da tu dobnu granicu pomaknete za 12 mjeseci, da ne žurite s parenjem. Prije parenja preporučljivo je obaviti zdravstveni pregled kuje. Prvenstveno je važno da oba roditelja nisu inficirana uzročnikom bruceloze. Ova zarazna bolest mogući je uzrok steriliteta u oba spola, te pobačaja ili uginuća štenaca dok su još u majci ili kratko vrijeme nakon rođenja. Moram napomenuti kako je bruceloza zoonoza, a čovjek se može inficirati sekretima inficiranog psa (urin i feces). Među psima, najčešći način inficiranja je putem spolnog odnosa, no ponekad se može zaraziti i cijelo leglo ili uzgajivačnica kontaktom sa sekretima. Također, kuju bi trebalo na vrijeme cijepiti protiv psećjih zaraznih bolesti, provesti dehelmintizaciju i sačuvati je stresnih situacija.Za očuvanje zdravlja kuje trebalo bi je pariti jednom godišnje, no ne prije 1,5 do dvije godine starosti. U toj dobi kuja je i psihički bolje pripremljena za majčinstvo, a njezin fizički razvoj je završen i skotnost ne predstavlja rizik za njezino zdravlje. U tijeku uzgoja, vrlo je važno napraviti pauzu između parenja, te propustiti bar jedno tjeranje između parenja kako bi organizam kuje imao vremena za oporavak. Prečesto parenje kuje može rezultirati okotom mladunaca vrlo loše kondicije i sklonih uginuću, a predstavlja i svojevrsni napor za kuju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije svega pohvale za Vaš rad na odgovorima! Imam problem s muškim basset hound-om (star 1 god. i 3-4 mj.) a odnosi se na povremenu agresiju prema meni kao vlasniku te ljudima s kojima je povremeno u doticaju i koji ga također maze. Agresija se javlja čak i kada on sam dođe do mene na maženje i češkanje i u jednom trenutku jednostavno napadne ugrizom. Prošli smo dvije škole dresure, no nakon tih tečajeva počela se javljati agresija, s time da dreser koji ga je prvi dresirao ne može mu prići niti na 2 metra. Također je problem s odlaskom veterinaru jer tamo su mu svi neprijatelji (prije par dana mu nismo uspjeli svi zajedno analne žlijezde počistiti, a o čiščenju uha da niti ne pričam). Dakle, pas je tretiran od moje  strane s maximalnom pažnjom i ljubavi od samoga početka te svaki njegov agresivni napad pokušavam riješavati apsolutnim ignoriranjem psa (jer on bi nakon 5 min. opet bio maza), a da se malo našalim, uopće ne razgovaram s njim. U tom ignoriranju jedino što dobiva je svakako šetnja, potrebna hrana i normalno vode. Zanima me, pošto ne pribjegavam metodi da istučem psa u takvim slučajevima, koliko dugo ignoriranje ima svrhu (pola dana, 24 h..?) i koliko onda utječe na psa te dali je problem ako mu u tom ignoriranju uskratim jedan - večernji obrok (hranim ga 2x dnevno)? Dalje, od dresera sam dobio  informaciju da probam sa strujno-šok ogrlicom ali je ne mogu nigdje nabaviti. Zanima me vaše mišljenje o strujnoj ili nekoj drugoj efikasnoj ogrlici te gdje bi se mogla nabaviti (internet stranica ili preko Pet centra ili netko u Hrvatskoj je prodaje - ako imate kontakt i ne želite ga javno objaviti na web-u u svom odgovoru molio bi vas da mi pošaljete privatno na e-mail). I za kraj, isprika ako je dugačak opis problema ali imam prekrasnog trobojnog psa koji je izrazito pametan i u 99% slučajeva je velika maza. Inaće, ako je potrebna informacija - ova agresija traje već par mjeseci - barem jednanput na tjedan, a u počecima se pojavljivala jedino ukoliko bi mu htio kost ili grickalicu bilo kakvu uzeti. Uz pozdrave; BuljanO: U potpunosti razumijem Vaše probleme i sigurna sam da ih uz stručnu pomoć možete uspješno rješiti. Prema opisanom iskustvu s trenerima i savjetima koje su Vam dali, svakako bih Vam preporučila da se obratite nekoj od priznatih "škola" pasa.Električna ogrlica za pse izrađena je od male kutije s elektronskim uređajem i baterijom koja stane u ogrlicu. Iz kutije vire dvije metalne žice i u kontaktu su s kožom vrata. Ogrlica obično emitira upozoravajući zvuk, a zatim električni impuls. Mnogim ogrlicama da se podesiti jačina električnog impulsa. Upotrebljava se na daljinsko upravljanje od strane trenera, a postoje i one koje se automatski uključuju kad pas laje. Također, postoje i izvedbe nevidljive električne ograde koja emitira električni impuls kad pas prijeđe određenu granicu, a kad joj se približi emitira glasan zvuk. No, ponekad može imati nepoželjan učinak: ako je šok previše bolan psu, to može rezultirati strahom, mnoge situacije psi mogu povezivati sa šokom (to dovodi do straha od ljudi i mjesta i kasnije dovodi do agresije i prema slično odjevenom čovjeku). Psi koji su učeni kroz bol ili strah mogu postati nepovjerljivi i u ugodnim situacijama, te reagirati agresijom koja je njegov obrambeni sustav. Električnu ogrlicu mnogi smatraju prilično okrutnim načinom učenja za pse koji su temperamentniji. Postoje mnoge humanije metode mijenjanja ponašanja i utjecaja na ponašanje svakog živog bića, a naročito pasa. Kažnjavanje udaranjem također nije jedan od humanijih načina, a reakcija psa na kraju može biti i neželjena (strah od vlasnika, drugih ljudi, situacija,... jer bi ih mogao povezati s udarcem - bol). Mišljenja sam kako uskraćivanje obroka ne bi imalo utjecaja na njegovo nedolično ponašanje s obzirom da im se učenje prvenstveno temelji na povezivanju neke radnje s nagradom ili kaznom, a uskraćivanje obroka vjerojatno ne bi povezao s neželjenom radnjom.Kako je Vaš ljubimac prošao dvije škole bez rezultata očito su postojali propusti u treniranju ili nakon treniranja. Također, možda je u slučaju Vašeg psa prisutna takozvana dominantna agresija. Ova vrsta agresije najčešća je u pasa, a često je usmjerena na pse, pa čak i na ljude. Agresija se javlja češće među psima podjednake dobi, spola i veličine, što ne mora uvijek biti pravilo. Što se dominantnog ponašanja tiče, Vaš pas je vjerojatno shvatio kako je on hijerarhijski na višem položaju od Vas (vođa čopora), te se tako i postavlja prema Vama, reži na Vas kad ga pokušavate maknuti s mjesta gdje ne želite, grljenje psa, te diranje za ogrlicu. aDobar trener ne koristi kaznu prilikom učenja, u pravilu učenje temeljem nagrađivanja dokazano daje bolje rezultate. Upotreba električnih ogrlica u nekim državama zabranjena je u vojsci, policiji i zatvoru i drugim organizacijama koje treniraju pse (psi tragači droge i sl.). Prema nekim navodima, pas koji želi učiti dat će sve od sebe za Vas. Onaj koji je prestrašen ili zbunjen jer ne zna kad će ga udariti bol ili od kuda dolazi bol, ne može biti oduševljen i postići najbolje rezultate. Ogrlicu neki smatraju bržim načinom postizanja željenog ponašanja, no ipak je potrebno uložiti i vrijeme i trud da se postigne željeno (odgovornog, sretnog psa koji je dobrog ponašanja).aTakođer, opisuje se i  "sindrom bijesa" - prvotno se upotrebljavao kao opis različitih vrsta ponašanja koje se javljalo u određenom broju Engleskih špringer španijela u usporedbi s ostalim pasminama. Jedan je od termina koji se naširoko primjenjuje i kod ostalih pasmina (zlatni retriver, koker španijel...). Opisuje kliničke znakove koji se uklapaju u originalni sindrom opisan u eng. špr. španijela: iznenadno nepredvidljivo grizenje, često usmjereno na vlasnika, ektremna agresivnost za vrijeme takvih napada koji često naglo prestaju isto kako naglo su i nastali, širenje zjenica neposredno prije napada kao česta pojava, te mnogostruki ugrizi prilikom napada. Postoje mnogi dvojbe da li taj sindrom uistinu postoji ili je takvo ponašanje rezultat dominantnog ponašanja u pasa, te da li je to nasljedno svojstvo ili oblik padavice ili ovakvi psi imaju neki od poremećaja u funkciji mozga (kao smanjeno lučenje serotonina - paralela nasilnog ponašanja u ljudi). Najčešće, psi s ovim sindromom postanu agresivni u određenim situacijama koje se ponavljaju. aKako bi se takav problem riješio preporučuje se sljedeće: popisati situacije koje potiču psa na agresivno ponašanje (npr. ako reži kada ga mičete sa kauča....), osoba s kojom je najagresivniji trebala bi postati jedini izvor svega što psu treba (hrana, voda, igra, nagrada, pažnja...), a osoba bi trebala moći naučiti psa osnovnoj poslušnosti. Kako biste se Vi postavili vođom, svi ostali ukućani trebali bi ignorirati psa, a Vaš bi se ljubimac mogao u potpunosti posvetiti Vama. Psa bi trebalo nagraditi za svaki oblik pokoravajućeg ponašanja (položene uši, izbjegavanje kontakta očima, lizanje, prevrtanje..). Svako poželjno ponašanje psa mora biti nagrađeno.aMišljenja sam kako bi problem Vašeg psa ipak trebala riješiti osoba koja se profesionalno bavi odgojem pasa, a s obzirom na mnoga pozitivna iskustva preporučila bih Vam Klub za obuku službenih i sportskih pasa (Remetinečka cesta 24, Zagreb, tel.: 01/6525-085).aUz neupitnu ljubav i strpljenje koje posvećujete svojem psu, rezultat neće izostati; želim Vam puno zajedničke radosti.

Odgovara:  Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Moj njemački ovčar je star 8 mjeseci i ne znamo što da učinimo s njim. Grize sve što stigne, tako je jučer izgrizao plastiku na novom akumulatoru, a noćas uglove drvene klupe u ljetnikovcu. Naime već je grizao ogradu na balkonu i nekako je prestao, a sad je red na ljutnikovcu. Imam Friskies sprej za odbijanje ali ne pomaže, kad ja našpricam on to čak liže. Što učiniti? Imali li neki koji je gorak ili smijemo li posipati tu papar da to više ne dira? Ni kazna ne pomaže. Unaprijed hvala! Maja Zašto psi grizu stvari? Je li to normalno? O: Mladi psi počnu istraživati svijet oko sebe onog trenutka kad progledaju. Stavljanje u usta, griženje i žvakanje predmeta dio je njihovog istraživanja, no to ponekad može rezultirati ozljedom Vašeg ljubimca ili oštećenjem vrijedne imovine. Grizenje predmeta prirodna je potreba pasa.  Što može potaknuti psa da grize? Rast zubiju, nervoza, dosada i nedostatna aktivnost mogu potaknuti Vašeg psa na pretjerano grizenje stvari. Zašto štenci grizu? Grizenje je jedan od najčešćih problema vlasnika štenaca i pasa adolescentske dobi. Štenci imaju zubiće poput iglica i uživaju grickati šake, ruke, stopala, hlače, rukave majica i sve ostalo do čega im njuškica može doći. Samo iz razloga što Vaš pas voli grickati ne znači da imate agresivnog ili lošeg psa. To jednostavno znači da imate normalnog psa. Istraživanje stvari sa ustima potpuno je prirodna potreba mladih pasa. Kako naučiti psa da ne grize stvari? Postoje neki osnovni koraci kojima ćete naučiti psa što smije, a što ne. Prije nego što počnete s treniranjem osigurajte se omiljenim igračkama i poslasticama. I zapamtite: dosljednost je ključ uspjeha. 1.) Jedan od načina je da ga opskrbite mnoštvom igračaka sigurnim za igranje i žvakanje, starom odjećom, kućnim predmetima i sl. 2.) Nagradite psa kad žvače nešto što mu je dozvoljeno, pa će brže shvatiti dobro ponašanje. 3.) Kad ga primijetite da žvače neki predmet koji ne smije, odvratite mu pozornost nečim drugim i tada ga nagradite. Nemojte pokušavati objašnjavati da to ne smije raditi već ga nagradite. 4.) Naučite ga naredbi "ostavi". 5.) Kazna mora biti u pravo vrijeme da bi bila djelotvorna. Nema osobitog efekta kažnjavanje nekoliko sati nakon uništenog vrijednog predmeta, osim ako Vaš pas nije uhvaćen na djelu ili tek nekoliko trenutaka nakon. Vaš ljubimac ne može logički povezati kaznu s uništenim predmetom osim ako nije u pravo vrijeme. 6.) Provodite više vremena sa svojim psom. Pružite mu više kretanja, naročito prije nego što ga ostavite samog. Ako se umori, radije će spavati nego nešto gristi. Zatim, pružite Vašem psu postepeno sve više slobode bez kontroliranja, no u početku provjeravajte ga svakih 5-10 minuta. Polako produžujte vrijeme koje provodi sam. Većina štenaca nisu od povjerenja u prvoj godini života, pa neka Vas to ne obeshrabri. Zašto se psi ponekada destruktivno ponašaju? Ponekad se mladi psi ovako destruktivno ponašaju kako bi privukli pažnju vlasnika. Vrlo brzo otkriju kako lošim ponašanjem pridobiju Vašu pozornost. Pas koji mirno leži u svom kutu u pravilu je ignoriran, a čim učini nešto što nije smio, u središtu je pozornosti.  Pas može previdjeti činjenicu da ste nesretni njegovim ponašanjem i usredotočiti se na otkriće kako je to bio uspješan način da privuče Vašu pažnju. Mladi psi nauče razlikovati prihvatljivo i neprihvatljivo ponašanje. Ako je Vaš pas pronašao način privlačenja vaše pažnje uništavanjem, razmislite kako prekinuti neželjenu radnju. Slijedeći put kad učini slično ignorirajte ga koliko to teško bilo. Vašeg psa neće biti briga ljutite li se vi ili vičete ili se smijete sve dok sudjelujete i bavite se s njim. Koje proizvode možete koristiti kako biste smanjili griženje? U Pet centru možete pronaći FLAMINGO Chew Stop Sprej protiv žvakanja, 120ml Nadam se da sam pomogla i da ćete uspješno riješiti problem griženja.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Danas sam ujutro primjetila da je mom štenetu jedno oko malo crveno i da ima manje obilan i nešto gnojan iscjedak iz oka. Da li mogu uzeti neku mast ili kapi koje bi mu pomogle ili je neophodno ići u ambulantu sa psom. Zahvaljujem uz srdačan pozdrav, Maja. O:  Od bolesti oka, u pasa najčešće se pojavljuje konjuktivitis (upala spojnice oka). Upale spojnice dijele se prema lokalizaciji patološkog procesa. Konjuktivitise u pasa i mačaka treba smatrati zoonozama, jer mogu biti simptom bolesti koje su zoonoze. Infekcija može biti različite etiologije, a najčešće su uzročnici virusi, bakterije, gljivice i paraziti. Konjuktivitis može biti i posljedica alergijskih reakcija, manjka suza, te toksično-kemijskih djelovanja. Iritacijski elementi mogu biti egzogeni (strana tijela, prašina, vjetar, voda, pijesak) i endogeni (entropium, dihtijaza, trihijaza, lagoftalmus, egzoftalmus itd.). Prema duljini trajanja govorimo o akutnom, subakutnom i kroničnom konjuktivitisu, a s obzirom na boju i konzinstenciju iscjetka o seroznom, mukoznom, purulentnom, hemoragičnom, folikularnom, membranoznom, pseudomembranoznom te vezilularnom. Simptomi koji se javljaju su: isjedak (etiologija se prepoznaje po tipu stanica u iscjetku), kemoza (staklasto otečenje spojnica), hiperemija (nakon početnog stadija, koji karekterizira anemija), hemoragija, pruritus, pojava folikula na spojnici. Serozni konjuktivitis: upala se odvija u epitelnom sloju spojnice, a često je i prelazni stadija za sve druge oblike konjuktivitisa. Najčešće je uzrokovan mikroorganizmima, parazitima, kemikalijama, lužinama, kiselinama, Uv i rtg zračenjem, alergijama, a može se javiti i sekundarno, nakon različitih infektivnih bolesti. Ovakav oblik konjuktivitisa može nastati i kao posljedica kongenitalnom suženja suznog kanala.Folikularni konjuktivitis: upala se odvija na limfnim folikulima bulbarne strane treće očne vjeđe. Očituje se infiltracijom i proliferacijom folikula. Može nastati iz kroničnog kataralnog konjuktivitisa, kao posljedica mehaničkih nadražaja, alergijskih reakcija i hematogeno kod različitih septikemijskih oboljenja (štenećak, leptospiroza).Purulentni (gnojni) konjuktivitis: razvija se iz akutnog seroznog konjuktivitisa uzrokovanog gnojnim bakterijama. Da bi se ovakav oblik konjuktivitisa razvio, mora postojati defekt spojničkog epitela na što se nadovezuje infekcija bakterijama (Streptococcus, Staphylococcus, Corynebacterium pyogenes). Važnu ulogu u nastanku ima i nedosatak odovarajućih antitijela ili nedostatak vitamina A.Parenhimatozni konjuktivitis: upala zahvaća dublje slojeve spojnice i subkonjuktivalnog tkiva. Uzrok su nadražaji traumatske, kemijske ili druge prirode. Ako se radi o bakterijama gnojenja koje su dospijele u dublje slojeve tada govorimo o flegmonoznom konjuktivitisu, a ako zbog oštećenja epitela dođe do nekroze u dubljim slojevima spojnice razvija se difteroidni konjuktivitis.Da bi se točno utvrdio uzrok promjena na oku Vašega ljubimca, da li je bolest oka primarno nastala ili sekundarno kao posljedica drugih infektivinih oboljenja, savjetujem Vam da posjetite svoga veterinara. Na temelju promjene na oku, boji i konzistenciji iscjetka, te eventualno brisa ili prisutstva stanica u iscjetku, veterinar će postaviti dijagnozu te započeti s adekvatnom terapijom. Liječenje na pamet nema smisla, a često može i pogoršati stanje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Želim uzeti štene staro mjesec i pol, mješanac je labradora i newfoundlanda. Pošto ne znam ništa o ovoj vrsti pasa zanimalo bi me koliko bi narastao mužjak, kakva bi bila njegova težina i visina, koliko bi mu prosječno po danu trebala dati hrane dok je mali, a ponajviše me zanima kada bi narastao. Kakvom hranom bi ga trebala hraniti, da li bi to bila samo kupljena ili bi mu mogla nešto sama pripremiti doma. Pošto imam dvorište on bi bio van, da li bi mu trebali neki posebni uvjeti?Kakav bi bio njegov karakter, s obzirom da imam 2 mačke te kakva bi bila njegova osobnost prema ljudima? Unaprijed hvala, Zdravka. O: Vaša pitanja su vrlo zanimljiva, ali pravi odgovor ćete znati tek kada Vaš ljubimac naraste. Bilo bi svima lako kad bi znali unaprijed što nas čeka i kakav će bit naš pas ili maca, a najviše na to utječemo mi - vlasnici koji odgajamo ljubimce onako kako nama najviše odgovara. Niste naveli da li su roditelji Vašeg ljubimca čistokrvni ili su i oni već križanci, jer u tom slučaju ispoljavaju se geni nasljeđeni od "djedova", te štene može nasljediti karakteristike (izgled, veličinu i boju) koje nisu nimalo slične njegovim roditeljima. Labrador i newfoundlander su velike pasmine, tjelesna težina odraslog labradora je oko 35 kg, dok odrastao newfoundlander može težiti i do 80 kg. Obje pasmine su vrlo miroljubive i privržene vlasniku i cijeloj obitelji, a posebno maloj djeci. Posjetite Pet Centar gdje će Vam veterinari pomoći u odabiru hrane koja će najbolje odgovarati dobi i veličini šteneta, koji će najvjerovatnije pripadati velikim pasminama i nužno je da ga hranite što boljom i izbalansiranom hranom i tako omogućite pravilan i jednakomjeran rast.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me koliko traje oporavak kujice nakon sterilizacije. Čitala sam da se neke normalno kreću nakon nekoliko sati, a neke leže i do dva dana. Moja kujica je po prirodi jako živahna i nemirna, pa i uz moj strah od njene operacije dodatno me strah njene reakcije i ponašanja nakon nje.  Da li će ona moći normalno obavljati nužde? Hoće li je rana boljeti? Postoje li neke tablete protiv bolova? Trebala bih je sterilizirati zbog učestalih lažnih trudnoća, ali ja se nikako ne mogu odlučiti za to, odnosno osloboditi se straha da će joj se nešto destiti za vrijeme operacije. Znam, vi ćete mi reći da je to rutinski zahvat i da moram misliti na njeno zdravlje, ali tko mi može 100% garantirati da će sve biti u redu? Ja mislim - nitko. Unaprijed zahvaljujem na vašem odgovoru. Puno pozdrava, Renata.O: Jedan je od osnovnih zahtjeva u kirurgiji osigurati sigurnost bolesnika tijekom kirurškog zahvata. Međutim, u praksi to nije uvijek lako ostvariti. Iako se kirurški zahvat izvrši po pravilim struke, potencijalne opasnosti od kirurških pogrešaka s pratećim postoperacijskim poteškoćama i komplikacijama nije moguće izbjeći. Tako je činjenica da neke postoperacijske poteškoće nakon "lege artis" izvedene operacije mogu biti i njezina izravna posljedica. Nadalje, javljaju se i postoperativne komplikacije koje su izravno povezane s operacijom izvedenom po pravilima kirurške tehnike, a razlog im je ili u samom bolesniku, ili u tehničkim nedostacima uključenim u operaciju, ili u oba razloga zajedno. Poznato je opasno popuštanje kirurških šavova ili podveza usprkos njihovu tehnički ispravnom postavljanju tijekom operacije. Razlog mogu biti manje vrijedne tkivne strukture koje se tijekom operacije ne mogu sa sigurnošću uočiti, pa ne mogu osiguravati sigurnost šava i ligatura, šivaći materijal slabe kvalitete ili dr. U spomenutim primjerima, kao i u nizu sličnih, postoperacijske poteškoće, odnosno komplikacije, nisu posljedica kirurške nestručnosti, nego su uobičajeni rizik kirurškog liječenja. Kirurg ih svojim znanjem i umješnošću može umanjiti, ali ih ne može potpuno izbjeći.  Dakle, u veterinarskoj, kao i u humanoj medicini, nitko Vam ne može garantirati da će za vrijeme i po kirurškom zahvatu "sve biti 100% u redu".  Životinju je potrebno prije zahvata pregledati, izvršiti laboratorijske i druge pretrage koje će biti objektivan pokazatelj statusa životinje, te se prije i nakon operacije točno držati uptstava Vašeg veterinara.Po operativnom zahvatu životinja će normalno mokriti i nakon obroka imati stolicu. Bolovi nakon zahvata su najčešće vrlo slabi, ali u dogovoru s Vašim veterinarom možete joj dati i analgetik za pse. Kako bi izbjegli lizanje šavova bilio bi dobro da pripremite plastični ovratnik koji je formiran upravo za pse s ciljem zaštite rana. Nakon operacije kujama se daje visokokvalitetna lakoprobavljiva hrana za rekonvalescente, npr. a/d "Hill`s" , Convalescence support "Royal canine" ili High calorie "Eukanuba".

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas da mi odgovorite na pitanje. Imam boxera 8 mj. starog. Hranila sam je do sada Allevom za štence srednjih pasmina, ali ona više ne želi jesti tu hranu. Uporno odbija i stolica joj je nešto mekša. Mogu li je hraniti Alleva patka i ječam jer to joj se jako sviđa. Može li to imati kakve posljedice na razvoj? Hvala. O: Alleva Duck i Barley (patka i ječam) je hrana namijenjena za prehranu odraslih pasa od godinu dana starosti, pa na dalje. Glavna razlika između hrane za štence i hrane za odrasle pse je u količini proteina, čija je razina povišena u hrani za štenad zbog rasta. Također je povišena razina masti u odnosu na hranu za odrasle pse, što je također bitno štencima za rast i razvoj (povišena razina energije). Tako Alleva Puppy medium i large hrana sadrži 29% sirovih proteina i 17% sirove masti,a Alleva Patka i ječam sadrži 22% sirovih proteina i svega 12% masti. Ako Vaš pas odbija hranu za štence Puppy i junior medium i large (piletina i riba okus), preporučila bih Vam hranu za štence Alleva puppy i junior lamb i rice (janjetina i riža) koja se koristi u ishrani štenadi od mjesec dana starosti, do godinu dana starosti. Ako se Vašem bokseru niti Alleva od janjetine i riže neće svidjeti, u tom slučaju možete koristiti Alleva hranu patka i ječam, ali uz dodatak Pfizerovih vitamina VMP koji će nadoknaditi Vašem psu ono što mu nedostaje prilikom ishrane hranom za odrasle pse, umjesto hranom za štence.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam 2 godine starog njemačkog ovčara, držimo ga vani, u velikom dvorištu gdje ima mnoštvo mjesta za kretanje. Međutim, zna se desiti da noću dosta laje i to na mačke. Čula sam da su njemački ovčari izuzetno "alergični" na mačke. Zanima me samo da li ih to godinama prođe? I još jedno pitanje: prije par dana, na području leđa, izbila mu je jedna mala podkožna kvržica. Na površini nema nikakvih promjena: niti krvi, niti izgleda kao krastica...samo se dodirom može osjetiti. Na opip ništa ne reagira  niti se on sam ne češka pa pretpostavljam da ga ne smeta niti ne boli. Možete li mi reći o čemu bi se moglo raditi? Hvala unaprijed, Eduarda CerinO: Niti jedna vrsta pasa nije posebno "alergična" na mačke, to je jednostavno sukob koji traje stoljećima. Neki psi bolje podnose mace, ali su vjerovatno odrasli uz mačje društvo, dok ih neki psi proganjaju i laju na njih sve dok ne "nalete" na onu pravu macu koja se zna braniti šapama i kanđama i od tog trenutka psi više ne ulaze u direktan sukob s macama.Pasmine kao što su kokeri, jazavčari, aljaški malamuti, njemački ovčari, terijeri, bokseri, basseti - genetski imaju predispoziciju prema kožnim bolestima koje spadaju u grupu novotvorevina kao što su:- epitelijalne novotvorevine (papilloma, keratoacanthoma), - novotvorevine u folikulima dlake (trichoepithelioma, pilomatrixoma); - novotvorevine žljezdi lojnica (adenomas, epitheliomas), - novotvorevine perianalnih žljezdi (perianal adenomas); - epidermoidne ciste,- folikularne ciste, - xanthoma, hygroma i mnoga druga oboljenja kože. Pravu dijagnozu možemo ustanoviti samo biopsijom i histopatloškim pregledom, to znači da bi psa trebalo odvesti u specijaliziranu ambulantu gdje će mu se kirurški odstraniti novoizraslina i odrediti o kakvoj se promjeni radi.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam američkog staforda starog 7 tjedana i dosad je bio jednom čišćen od parazita. Od tada je prošlo 10 dana i sljedećih dana mu namjeravamo dati još jednu dozu. Moram spomenuti da je dosad sve bilo u redu što de tiče njega kao šteneta ali unatrag par dana sam primjetila rozkasto-crvenu sluz pored njegovog izmeta što me zabrinulo. Danas ujutro sam po prvi puta čula neugodno "kruljenje" i doista neobične zvukove iz njegovog želuca a nedugo nakon što je obavio veliku nuždu-vidjela sam stvarno neobičan (sluzavi) izmet; bez prisutstva probavljene hrane, s nečim bijelim nalik na "zafrknutu tanju glistu" (na prvu je izgledalo kao manja puževa kućica). Vjerujem da se radi o nametnicima ali me zabrinjava količina svega toga a napominjem da nije bilo prisutstva probavljene hrane. Pas je inače zaigran i u redu, jede K-9 hranu za štenad i do sada je stolica bila normalna. Molim Vas za mišljenje i unaprijed se zahvaljujem! Sanja O: Jedno čišćenje šteneta u dobi od sedam tjedana je premalo. Do sada ste ga trebali očistiti barem 3 - 4  puta, stoga ne čudi nalaz gliste u stolici i kruljenje u crijevima. Uobičajeni postupak dehelmintizacije pasa je da se štenad prvi put tretira Banminth pastom u dobi od 10 dana. Postupak treba ponoviti u dobi od 20 i 30 dana, te u životinja starih 8 i 12 tjedana. Od 6-tog mjeseca na dalje pse valja dehelmintizirati svaka 3 mjeseca. Banminth pasta se dozira 2 cm po kilogramu oralno (u usta). Sugerira se tretirati pse protiv crijevnih parazita 4 puta godišnje (svaka 3 mjeseca). Jedna ženka oblića može proizvesti na tisuće jajašaca kojima pas kontaminira okoliš. Nakon tretmana, kroz 3 - 5 dana obavezno uklanjati izmet svog ljubimca jer na taj način najbolje spriječavamo širenje parazita. Prilikom davanja preparata može se dogoditi da pas alergijski odreagira na pojedini preparat. Također se može očekivati povraćanje i mekša stolica, pa čak i proljev. Alergijske reakcije na preparate za dehelmintizaciju vrlo su rijetke. Ono što se češće dogodi je reakcija organizma na tvari koje se počinju otpuštati prilikom ugibanja crijevnih parazita i njihovog raspadanja. U slučaju da ste nakon davanja ovog preparata u stolici primjetili glistu (crvića) ili članak trakavice (izgledom sliči na zrno riže) čišćenje ponovite za 12 do 14 dana. Ukoliko u stolici niste primjetili crijevne nametnike slijedeće čišćenje ponovite za 3 mjeseca.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam vel. šnaucera starog 6 mj. Kupirane su mu uši i to dosta visoki rez. Nosi ih uspravno osim što vrhovi (otprilike 2-3 cm.) padaju prema unutra. Molim da mi odgovorite da li bi uz fiksiranje uški (povezivanjem) pomogli chassoton, caniviton forte ili neki drugi preparat. U očekivanju što bržeg odgovora unaprijed veliko hvala. Mladen Karavanić. O: Nakon kupiranja, uške se povijaju, a povoj se skida za 2-3 dana. Iza toga se uške istežu i fiksiraju tzv. praćkama za uške. Kad je rana završena šivanjem (drugi način je kauterizacijom), konci se skidaju za 10-tak dana. Ako uši ne stoje u očekivanom položaju, pas takav fiksator treba nositi nekoliko tjedana, pa čak i mjeseci. Kako visina uha treba biti srazmjerna dimenzijama glave, odnosno odgovarati određenim standardima za pojedine pasmine, u pasa s kraćim uškama u pravilu sve teče puno brže i jednostavnije.Caniviton forte je dopunsko sredstvo hrani s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat) koncipirano za dugotrajno davanje psima svih starosnih kategorija.Glikozaminoglikani pripadaju velikoj grupi tzv. " šećera sa učinkom na zglobove". Enteralna resorpcija hondroitin sulfata iznosi za pse 80%. Caniviton forte djeluje tako da regenerira hrskavice, tetive i ligamente.Iako ne raspolažem podacima vezanim uz uspješnost podizanja uški u pasa dodatkom ovog preparata, preporučam Vam da ga u propisanim količinama dodajete u hranu Vašem psu jer se pokazao vrlo učinkovit u zaštiti lokomotornog sustava pasa velikih pasmina u rastu i razvoju.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam petomjesečnu srednjoazijsku ovčarku koja se užasava putovanja automobilom. Iako ne putujemo na duge relacije, dvadesetak minuta najviše, pri ulasku a čak i izlasku iz automobila se ukopa na mjestu. To je bilo podnošljivo neko vrijeme ali sad već ima tridesetak kg pa je ne mogu nositi kao prije. Inače je proždljiva, ali čak ni mamac od hrane ne pomaže da se pokrene u auto ili iz njega. Također za vrijeme vožnje se umiri i počne izlučivati vrlo gustu slinu koja ni ne pada nego visi iz usta kao sige. Nikad nije povraćala niti urinirala niti defecirala u autu ili neposredno nakon puta. Vozim je samo na "dobra" mjesta - u šumu, u šetnju, u školicu itd. Inače je živahan pas. Zanima me je li riječ o putnoj mučnini čak i na tako malim relacijama ili o strahu od nepoznatog? Pozdrav, Maja.O: Bolest kretanja - kinetoza je zapravo sindrom (skup simptoma) loše adaptacije na pokret, a još se naziva i morska bolest i sl. Kod kinetoze se zapravo radi o odgovoru na pokret koji doživljavaju osjetni sustavi (sustav za ravnotežu, vidni sustav, osjet za položaj u prostoru). Kinetoza nastaje kod brzog kretanja u različitim smjerovima i onda kada ne postoji vizualni kontakt s okolinom. Osjet ravnoteže šalje poruku o kretanju, a vidni osjet šalje poruku o mirnom sjedenju ili ležanju u automobilu. Razvoj simptoma je različit, a ovisi o jačini podražaja i samoj sklonosti psa. Povraćanje je dosta česta reakcija naših ljubimaca na vožnju. Mnogi psi prebrode ovu nelagodu upravo polaganim učenjem na vožnju. Isprva ga učite na auto bez upaljenog motora, zatim sa upaljenim motorom, a tek na kraju vožnjom. Svakako vodite računa o vremenu proteklom od zadnjeg obroka. No, možete koristiti i tablete protiv mučnine koje će umiriti želudac, ali koje ne preporučujem kod kratkih relacija (20-60 min.) jer djeluju na retikularnu formaciju moždanog debla gdje umanjuju psihomotoričku aktivnost te su životinje smirene, nezainteresirane za okolinu, oslabe im obrambene reakcije, zatomi se osjećaj straha, snizi se krvni tlak te sedacija prosječno traje 6-12 sati (Sedalin tablete ili gel). Vezano uz pojavu povraćanja u vožnji spominju se i oni hiperaktivni psi. Ne osjećaju se općenito loše za vrijeme vožnje. Oni sline, cvile, skaču po cijelom automobilu, laju, a uslijed pretjerivanja dolazi do povraćanja. U takvom slučaju medikamentozna sredstva su preporučljiva i radi Vaše sigurnosti u vožnji. Za razliku od njih, oni psi kojima je mučno u vožnji u pravilu su mirni i tihi, pa čak i malo depresivni jer se osjećaju loše. U pravilu, obilato sline, ponekad i defeciraju i s vremenom počinju povraćati. U tom slučaju medikamentima im možete uvelike olakšati, ali morate voditi računa da date lijek dovoljno dugo vremena prije nego uopće shvati da je na pomolu putovanje, što opet nema smisla kod kratkih relacija. U našim Pet centrima možete pronaći: Beaphar Reisefit tablete protiv mučnine za vrijeme putovanja, Vétoquinol Sedalin tablete ili Sedalin gel koji se izdaje isključivo na veterinarski recept.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnica sam njemačkog vučjeg špica starog 15 godina. Radi se o živahnom psiću, dobrog apetita, koji ipak osjeća teret svojih godina, stoga ga, po preporuci našeg veterinara, hranimo medicinskom hranom Hill's j/d. Zanima me biste li mi preporučili kakve vitaminske dodatke prehrani, odgovarajuće njegovoj dobi? Unaprijed hvala, lijepi pozdrav! Mirna. O: Hill's j/d medicinska je hrana namijenjena psima koji boluju od artritisa. Sadrži visoku razinu omega 3-masnih kiselina koje zaustavljaju gene koji potiču proizvodnju enzima koji uništavaju hrskavicu. Također, visoka razina omega 3-masnih kiselina smanjuje upalu oko zgloba. EPA, omega 3-masna kiselina se dobiva iz ribljeg ulja dubinskih riba te također kontrolira upalu duboko unutar zgloba. J/d hrana daje potpunu hranidbenu ravnotežu energije, bjelančevina, vitamina i minerala te psu nije potrebno dodavati vitaminsko-mineralne preparate. Ako Vaš pas ima poteškoće prilikom hodanja, ustajanja i općenito kretanja, možete mu kao dopunsko sredstvo za stabilizaciju lokomotornog sustava u hranu dodavati Caniviton forte 30 granulat koji sadrži hondroitin sulfat (glikozaminoglikani) koji regenerira hrskavice, tetive i ligamente i na taj način olakšava nesmetano odvijanje kretanja. Također je dodan i L-karnitin koji ima važnu ulogu u radu srca i skeletne muskulature.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Treba mi vaša pomoć. Prijateljica mi je rekla da je njoj uzgajivačica rekla da pazi kako nosi svoje štene. Počela mi je pričati kako do godinu dana mora pazit kako ga nosi ili može uginuti. Mene je to jako začudilo. Radi se o maloj pasmini, zapadno škotski bijeli terijer. Je li to istina ili je to samo kod nekih pasmina? Iva O: Zapadnoškotski bijeli terijeri su privrženi, samopouzdani, živahni i inteligentni, vole ljude i dobri su čuvari. Porijeklom su iz Velike Britanije. Prosječna očekivana životna dob im je 14 godina. Westy terijera je potrebno redovito četkati i trimati kako bi mu dlaka bila bijela i čista. Gornji sloj dlake je oštar, a poddlaka je meka. Prosječna im je težina 7 - 10 kilograma (ovisno da li se radi o mužjaku ili ženki), a visina 25 - 28 cm. Uopće nema potrebe štene držati stalno na rukama. Ako već držite štene, nemojte ga okretati na leđa (štenci nisu mala djeca), već ga držite tako da je što više u prirodnom položaju - glava gore, jedna ruka ispod stražnjih šapa, a druga ispod prednjih šapa. Do sada niti jedan štenac od nošenja nije uginuo, pa tako neće niti Vaš, osim ako štene nekome ispadne iz ruke i pri tome udari nezgodno glavom o neki tvrdi predmet ili je prilikom pada došlo do povrede vratnog dijela kralježnice (frakture). Preporučeno je štence nositi niz stepenice, jer prilikom trčanja niz stepenice kod šteneta može doći do ozljeda kralježnice i zglobova. Budući da se u Vašem slučaju radi o malome terijeru koji je vrlo živahan, preporučujem Vam da psić višak svoje energije "ispuca" igrajući se i krečući se, što je puno zdravije i primjerenije za njega (umjesto da ga se nosi), jer mu igra pomaže u razvijanju društvene hijerarhije te kroz igru štene razvija niz stavova koje će zadržati tokom cijelog života.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam Westie-a starog 7 mjeseci. Tijekom jednog pregleda uočio sam na njegovoj njušci dvije duge, žute, tvrde dlake gotovo simetrično smještene s obje strane njuške u ravnini usta. Zanima me je li to normalno, jesu li to "divlje" dlake, slučajno izrasle na istom mjestu s obje strane njuške ili nešto drugo? Što učiniti s njima? Također me zanima koji su štetni utjecaji vlage i propuha na psa i kako se manifestiraju? Hrvoje O: Žute, tvrde, simetrično izrasle dlake koje opisujete mogle bi biti pseći brkovi. To su taktilne dlake koje su u bijelih pasa obično svijetle, ali su bitno tvrđe od ostale dlake na njušci. U nekih se pasmina pasa javljaju i diskoloracije dlake u području ispod očiju, te oko usta, a tragovi su suza (oko) ili sline (usta) što je naročito izraženo u bijelih jedinki.Propuh na pse, kao i na ostale vrste kućnih ljubimaca djeluje vrlo nepovoljno. Na propuh su naročito osjetljive oči i uši, ali i cijelo tijelo. Negativan utjecaj propuha je jači u vlažnih ili mokrih životinja, jer dovodi do jačeg pothlađivanja tijela.Na oči, uši i dišne puteve nepovoljno utječe i direktna izloženost struji toplog zraka (npr. izvor grijanja u automobilu). Ovi fizikalni podražaji izazivaju suzenje, svrbež i crvenilo sluznica. Posljedica izloženosti nepovoljnim uvjetima je slabljenje zaštitne sposobnosti sluznica te umnažanje različitih mikroorganizama koji inače čine i fiziološku mikrofloru tog područja. Vlažni prostori također mogu nepovoljno utjecati na zdravlje psa. To se može odraziti na gotovo svim sustavima, a naročito na dišnom i lokomotornom. Vlažno krzno pojedinih dijelova tijela može također imati za posljedicu zdravstvene probleme. Poznato je npr. da se u kućnih ljubimaca kojima se više puta dnevno nakon šetnji peru šapice, one dovoljno ne prosuše. Kako se psi nakon šetnje obično odmaraju, u ležećem položaju (noge podvijene pod tijelo) takva je vlažna šapica odlična sredina za razvoj gljivica. Jedna od vrlo čestih gljivica na koži i dlaci pasa stvara bakreno-smeđa obojenja dlake. Otpornost životinje ovisi o njenoj dobi, prehrani, zdravstvenom stanju, uvjetima držanja, pasmini i dr. Razumljivo je da su određene skupine životinja, koje većinu života provode u stanovima, njegovane i mažene, osjetljivije od onih koje su od rane mladosti uspjele preživjeti upravo samo zato što im se organizam prilagodio različitim nepovoljnim utjecajima okoline i načina života (loša prehrana, stres, spavanje na mokrim nečistim površinama, invadiranost parazitima...).Za zdravlje Vašeg ljubimca je važno da ga ne izlažete naglim promjenama u načinu držanja, prehrane i uobičajenog dnevnog ritma šetnji ili drugih tjelesnih aktivnosti.